Ivan Biondić

RASKRIŽJADRUŽBE BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA*

ZAGREB, Uskrs - 2013.

________________________________________________________*Kontekstualizacija PRIZIVA - tragom „haulikotvorstva DBHZ-a“ - „Odluke o isključenju iz Družbe Ivana Biondića, Zmaja od Tanaisa“

UVOD

„Ali da završim misao našega aktivnog člana [Zmaj od Tanaisa – op. a.] … koji je s pravom nezadovoljan što se osjeća nedovoljna , pa čak i sve manja prisutnost

Družbe kao prosuditelja i pokretača vitalnih pitanja za hrvatsko društvo, za hrvatski identitet, pa i za hrvatsku opstojnost.

Naša Družba naprosto ne reagira i ne iskazuje svoja stajališta i protest protiv mnogih negativnih društvenih i političkih kretanja i pojava. Neke od tih pojava u našem društvu nagrizaju pa čak i ugrožavaju

temelje naših nacionalnih interesa, tradicije, pa čak i vjere i hrvatske države.[ …] Naš je sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru»

(Veliki meštar, Dragutin Feletar - Zmaj Velikootočki,Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 24)

Iako pogrešno i nepotpuno primijenjena pravna procedura,1 u biti čini bespredmetnim

pokretanje stegovnog postupka i, s tim, u svezi, donijetu Odluku o „isključenju iz Družbe“,

držim da, uz minimum znanstveno-stručne aparature, valja raskriti pozadinu ovoga, po svemu

sudeći, montirana (isfabricirana) slučaja.

1. Supotpisujući s Davorom Pavunom, Zmajem Rovinjskim, Manifest Hrvatska –

eppur si mouve (16. ožujka 2009.),2 po čijoj je crti negdje i „iznuđena“ Družbina usmjerba,

tzv. „Feletarov paradoks“ (v. moto), prispodobno svojim moćima, ispunjujući deržavnost,3

usprkos nekim ozbiljnim zmajskim dvojbama,4 kao član i voditelj Prosvjetne sekcije, nastojao

sam maksimalno djelovati u ostvarbi časnih ciljeva Družbe.

2. S tim u svezi, pokrenuo sam, održao i vodio niz aktivnosti (tribine, predavanja,

okrugli stolovi, znanstveno-stručni skupovi i dr.), potakao i ostvario mnoge inicijative

(pobude),5 sve do izbora novoga Velikog meštra Dragutina Feletara, Zmaja Velikootočkog.

1 S tim u svezi, u predviđenom je roku Meštarskom zboru podnijet PRIZIV koji se, prvotno, odnosi na pravno-proceduralnu stranu stegovna postupka, tj. same „Odluke o isključenju iz Družbe“.2 Ivan Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti (haulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja), Zagreb, 2010., s. 51.3 „Dragi mi još jedan Zvonimire! [vidi niže podrubnicu 5. - op. a.] Hvala Ti na draškajućoj laudi. Međutim, glede mi ishodišta (ispunjenje si deržavnosti), ništa neuobičajeno; pače, tek mali dug napaćenom nam narodu kojemu pripadamo. S tim u svezi, možda dolazi i presudno pitanje. Naime, onkrajlegendarne hrvatske šutnje vs. cvileži, naspram IZA (pače: i PROTIV!), možemo/želimo/hoćemo li stati ISPRED si vlastita naroda (nacije)? Tek onda, čini mi se, i ZVONIMIROVA LAĐA bi lakše odolijevala (na)dolazećim burama i olujama. Uostalom, rekao bi Seneka: Nema povoljnog vjetra za onog koji ne zna kamo plovi! I to je to! Srdačno Te grli Tvoj brat Zmaj od Tanaisa“.4 „Kao sociološko-moralno-civilizacijska paradigma, Balkan ozbiljno ugrožava nam državnost i opstanak, moj Ivo. To su, Ivo, realni problemi ovog naroda koji izviru iz njegove povijesne potke i tu intelektualci trebaju intervenirati, a posebno DBHZ ako za to ima interesa, snage i mogućnosti. Osobno među Zmajevcima ne vidim jezgru od desetak ljudi koja bi, nasuprot plimi djetinjastih prošlostara mogla povesti iole značajniju raspravu na argumentiran način (N.N. zmajski brat, e-mail, privatno).5 „Dragi Zmajski Brate Ivane, Zmaju od Tanaisa, sjajni su Ti tekstovi, čestite pobude, primjerene vremenu u kojem i dalje vrijedi Blaženikova Hrvatska je žrtva velikih zala! (Bl. Alojzije Stepinac). Imponira Tvoja zauzetost za svetu nam Hrvatsku Stvar. Samo naprijed, s Tobom sam Tvoj Zvonimir“ (zvonimir.separovic1@zg.t-com.hr). „Poštovani zmajski brate, hvala ti lijepa na zauzimanju koje pokazuješ. Pozorno sam pročitao tvoje knjige i pratim tvoje istupe koji se odnose na dubine problema koje i ovaj puta

2

[Doba je to iznimno navalne tzv. „detuđmanizacije“6 koju, kao pogubnu politiku lijevo-

liberalnog „novoga smjera“, provodio „sanaderizirani“ HDZ.7] Na taj visoki položaj, tek

umirovljeni dekan Prirodoslovnog matematičkog fakulteta (PMF), novi velemeštar dolazi u

najmanju ruku s prijepornom pozadinom.

2.1. Naime, aktivirajući pokretanje osobnog računala u svom kabinetu PMF-a, u tom

je trenutku došlo do eksplozije u kojoj je teško ozlijeđen akademik Slaven Žitomir Barišić.8

Međutim, očito zataškan političkom pozadinom, tek na rubu „crne kronike“ („Bombom na

akademika“), 9 taj skandalozni slučaj – dosad nezabilježen u svijetu znanstvene zajednice –

ostao je neriješen sve do današnjih dana. S tim u svezi, posve uzaludno, Hrvatsko kulturno

vijeće „službenu vlast poziva(lo) da s najviše razine nedvosmisleno osudi taj zločinački čin

bez presedana i time djelatno pridonese sigurnosti građana demokratske Hrvatske, bez obzira

na njihovo političko usmjerenje”.10

2.2. U tome skandaloznom zataškavanju “zločinačkog čina bez presedana,” zasigurno,

posebnu je sramnu ulogu odigrao dekan PMF-a, Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki. Naime,

i pored „kukavične“ domaće, bio je obvezatan na sva zvona alarmirati - inače, poslovično

solidarnu – „svjetsku znanstvenu zajednicu“ (sjetimo se samo svojedobnih reakcija glede

atentata na Milana pl. Šufflaya, 1931.).11 Zbog toga otvorena oportunizma, kolege na PMF-u

mu zato nisu povjerili drugi dekanski mandat niti produžili uobičajeno pravo na rad do do 70-

te godine života. Ipak, pored ove kazne, dočekala ga „odrađena nagrada“. Naime, osim

ističeš. Tvoj Josip Jurčević“ (jurjosip@gmail.com).6 Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010.7 Sanaderova nasljednica (Jadranka Kosor) „provodila je detuđmanizaciju redovito se pozivajući na Tuđmana“ (Slobodan Uzelac, ex-dopredsjednik Vlade RH, „Razgovor“, Slobodna Dalmacija, od 24. ožujka 2012.)8 Profesor Slaven Barišić redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1990., a godinu kasnije imenovan je savjetnikom za znanost i tehnologiju pokojnog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Potom je bio zamjenik predsjednika Vijeća za strategiju razvitka, a od 1994. do 2000. predsjednik Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu Godine 2002. bio je jedan od 555 potpisnika apela Vladi u slučaju Ante Gotovine. Akademik Barišić je i potpredsjednik udruge Hrvatsko kulturno vijeće, koju čini skupina javnih osoba desne političke orijentacije koje su u veljači prošle godine poduprle Izjavu o stanju hrvatske kulture i nacije. Četrdesetak javnih osoba tada je istaknulo da pregovore s EU treba voditi “bez žurbe, bez diktata i političkih ucjena” te da u odnosu prema EU “u ovom trenutku nema jamstva za očuvanje hrvatskog identiteta” (Jutarnji list, 14. veljače 2006.).9 danas.net.hr/crna-kronika, 14. 2. 200610 Jutarnji list, 15. 3. 2006.11 “Širom, doslovno širom, svijeta odjeknuo je taj zločin. O njemu izvješćuju Tribuna, Rim (21. veljače), Berliner Tagblatt (26. veljače), New York Times (6. svibnja 1931.), Chicago Herald (14. lipnja), Frankfurter Zeitung (10. srpnja), da se ne spominje niz domaćih novina i časopisa. Zalaganjem uglavnom studenata pravaša objelodanjena je višejezična brošura-protest, u kolovozu 1931., protiv toga zločina. Njezini pokretači i potpisnici bili su dr. Branimir Jelić i studenti Ante Valenta, Mladen Lorković, Josip Milković, Ivan Košutić i Vilko Pečnikar. Ta su imena sama po sebi dovoljno rječita. Tom protestu pridružila su se pismima objelodanjenim u istoj brošuri, uz Alberta Einsteina i Heinricha Manna, imena možda manje zvučna, ali tada i te kako ugledna: dr. Josef Bajza, dr. Max Hildebert Boehm, dr. Karl Fritzler, dr. Zenon Kuziela i dr. Martin Spahn, kao i udruženja « Ligue Internationale des Droits des L'Homme, Fédération Universitaire Internationale » (www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/149).

3

ulaznice u HAZU, kao dopisna člana, neočekivano ga dopalo i čelništvo Družbe Braća

Hrvatskog Zmaja, gdje je nastavio uspješnom ulogom „zataškavanja“. O čemu je riječ?

3. Iako je prihvaćen na Zboru Družbe (Zmajsko sijelo, 2009/2010. i obnovljen

2010./2011), novoizabrani je Veliki meštar samosvojno „suspendirao“ program Društveno

humanističkog zbora - DHZ (prosvjeta + povijest + pravo), u čijem sam oblikovanju, kao

voditelj Prosvjetne sekcije, bitnije sudjelovao. Naime, ine su sekcije (povijest + pravo) ostale

bez aktivnih voditelja i, uopće, organizirana programskog djelovanja. Usprkos, očito

„programiranoj“ pacifikaciji (to je doba spomenute navalne tzv. detuđmanizacije), ugledni je

dio osviještene zmajske elite bio spreman odlučno prihvatiti – nažalost, velikomeštarski tek

deklarirani (otuda sintagma „Feletarov paradoks“) - „sveti zadatak da branimo sve hrvatsko,

našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru».12

4. Međutim, glede organizirana djelovanja DHZ-a (koja je identitetska srčika

Družbe), kao i ostvarbe njegova programa, unatoč brojnim službeno-urudžbenim

obraćanjima nije bilo nikakva usmena (pismena) odgovora. U svakom slučaju: radilo se o

bahatoj (nepodnošljivoj) ignoranciji, neovisno da je „pravo je svakoga člana Družbe da

bude obavješćivan od strane upravnih tijela Družbe i njezinih dužnosnika o djelatnostima i

programima zmajskog bratstva te planovima i programima zmajskog bratstva“.13 Štoviše,

ovdje je posve evidentno, da se „djeluje u suprotnosti s programom Družbe, ne provodi

odluke njenih upravnih tijela, ili djeluje suprotno, odlukama njenih upravnih tijela“, po

čemu se izriče „kazna isključenja iz Družbe.“14

5. Usprkos svemu, unutar Družbina članstva pokrenuo sam, kakvu-takvu, privatnu e-

komunikaciju,15 kojom se - glede očita voluntarizma čelništva16 - kanilo potaknuti

organizirano programsko djelovanje. Takva je komunikacija bila jednostavno iznuđena,

budući da „ustanova koja danas nema web sitea, tvrde stručnjaci, jednako je zaostala kao da

u 20. stoljeću nema sanitarnih prostorija.“ 17 Takav iznuđeni oblik djelovanja (u kojem je

čelništvo Družbe prepoznalo ni manje ni više nego „sredstvo javnog komuniciranja“), očito

kompenzacijske naravi, dobro je primljena među e-pismenim članstvom. Kako je, međutim,

u tome prepoznata prevratna „kritička tribina“, to je očito uznemirilo čelništvo Družbe ter se

čekao samo pogodni trenutak „lustracijske“ akcije.

12 Veliki meštar, Dragutin Feletar - Zmaj Velikootočki, Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 24. 13 Čl. 1, st. 2 „Pravilnik o radu kulturnih zborova. “14 Čl. 13, st. 1/c „Pravilnik o stegovnom postupku.“15 Uporabljeni je e-adresarnik posuđen od Vladimira Rukavine, Zmaja Svetoksaverskog, koji se percipira kao neslužbeni glasnogovornik Družbe. U njemu su e-imena „i izvan Družbe.“16 Vidi: Uvrede „djelomice i na družbu u cjelini“(točka 3/5).17 Tomislav Šola, ex-Zmaj Gradečki, „Razgovor“, Vjesnik, 4/5. veljače 2012.

4

6. Vladimir Rukavina Zmaj Svetoksaverski,18 visoki uglednik Družbe,19 pače i njezin

neslužbeni glasnogovornik, prvi je tako obznanio „delikt političkog mišljenja“ i, s tim u

svezi, lustraciju Zmaja od Tanaisa. Naime, on e-upozorava članstvo da je Zmaj od Tanaisa

„svoje mišljenje i oštre kritike na račun Družbe“ slao putem elektronske pošte (koja je

stegovno obilježena kao „sredstvo javnog komuniciranja“) na adrese nečlanova. Štoviše,

Zmaj Svetoksaverski piše i izravno: „Posebno se i ovaj puta obraćam Tebi s molbom da već

jednom prestaneš, jer si izuzetno uporan i nastojiš svojim komentarima unašati u naše

zmajske umove i stavove svoje, dakako dobronamjerne, ali ipak političke stavove“.20 Iako se

javlja - kako piše - „u kontekstu iskrene razmjene mišljenja zmajske braće ali unutar

zmajskog kruga“, njegove elektroničke poruke obvezatno stižu i na desetke „nezmajskih“

imena, tj. izvan „zmajskog kruga„.21 Pače, stižu i na elektroničku adresu tzv. „Merčepove“

Hrvatske Pučke Stranke (HPS) - obnovljena stranka (podmetnute) „jugoklerikalne“ baštine22 -

gdje je visoko pozicioniran,23 upravo, Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski.

7. Zanimljivo je da je demonstracija „stegovna scenarija“ startala uoči Izbornoga sijela

Glavnoga zbora (7. svibnja 2011.godine). Nakon što je dostavljena „podršku Zmajskog stola

Vukovar kandidaturi Zmaja od Tanaisa, za Meštra društveno humanističkoga zbora“,24

izborno povjerenstvo - na čijem je čelu bio Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski –

zabacilo je tu kandidaturu, budući da je prethodno Veliki meštar Dragutin Zmaj Velikotočki

donio „Rješenje o pokretanju stegovnog postupka“.25 Osim što je tako „demokratski“

reizboren Vilko Žiljak, Meštar Zmaj od Kune, kao „kukavičje jaje“ stegovni je postupak

„nagradno“ prebačen novoizborenom Velikom meštru Neviu Šetiću, Zmaju od Istre. Potonji,

nakon gotovo dvije godine – očito pod snažnim pritiskom zakulisnog „feletarluka“ –

inokosno donosi „Odluku o isključenju Zmaja od Tanaisa iz Družbe“.

18 Dr. sc. Vladimir Rukavina po vokaciji je veterinar, specijalista iz peradologije (posebice za „ptičju gripu“), član „Udruga za znanost o peradi“ (www.vef.unizg.hr/org/bolesti_peradi/wpsa_eng.htm). Politički je jedan od čelnika obnovljene Hrvatske Pučke stranke, koji je vodio Tomislav Merčep. 19 Zmaj Sv. Ksaverski Meštar blagajnik XI. Saziva, Meštar rizničar XII. Saziva, Areopagit XIII. Saziva, Član Kapitula Zlatnoga zmaja XIV. Saziva.20 Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.21 Štoviše, obvezatno i na adresu - kako sam nedavno upozoren - jednoga notornog visokog britanskog obavještajca. 22 Zlatko Matijević, Slom politike katoličkog Jugoslavenstva: Hrvatska pučka stranka u političkom životu Kraljevine SHS 1919-1929., Zagreb, 1998.23 www.zgizbori.hr/2005Lokalni/zgizbori_zg_a/.../Lista09.pdf. Nakon izborna debakla, lako je moguće, nastala njegova iskrena ispovijest kako mu se“gadi politika.“ 24 martin@martin-vk.hr, 20.4. 2011.25 Rješenje je donijeto 29. travnja 2011., dok sam ga pismeno zaprimio 5. svibnja 2011. Dakle, dva dana prije Izborna sijela Glavnoga zbora (7. svibnja 2011.godine), na kojem sam, iako suspendiran, glede „mira u kući“, sudjelovao i konzumirao (potpisom potvrđeno) pravo glasovanja, što je nosivi (odlikovani) oblik svaka aktivnog demokratskog djelovanja. Toliko o „poštivanju“ Pravila družbe.

5

S obzirom na to, nakon raščlambe materijalno-činjeničnih prigovora (I.), slijede

zaglavna razmatranja (II).

I. MATERIJALNO-ČINJENIČNI PRIGOVORI

Protivno poznatom stekliškom načelu [Ako, dakle, hoćete da vam reč ima mesto kod

razumnih glavah, nastojte poznati uzrokei njihove prave naravske posledice (Ante Starčević,

1867.)], tipičnom zamjenom teza (ignoratio elenhi), svekolika je stegovna procedura i

konačna odluka, bitnije zabacila stvarni kontekst, tj. uzročno-posljedični red stvari.

S tim u svezi, valja sistematizirano raščlaniti i odgovoriti na opisane inkriminacije [„u

više navrata slao e-mailove na brojne adrese, pa i izvan Družbe, u kojima se nalaze dijelovi

uvredljivoga teksta“]: „na upravna tijela Družbe“ (A.), „za neke članove Družbe“ (B.) ter

„djelomice i na Družbu u cjelini“ (C).

A.

UVREDE „NA UPRAVNA TIJELA“

(točka 1, 2, 6 i 8 Odluke)

Spomenuti je krimen obilježen glede: (a) velemeštrova „zločin propusta“ i, s tim u

svezi, posebice (b) slučaja „SDSS (Stanimirović-Pupovac)“, (c) mogućoj „jugomasonsko-

boljševičkoj okomici“ ter (d) sintagme „bistrički akademik“ i „meridijansko svetište“.

Ad a.

Višeputna upozorba, glede velemeštrova „zločina propusta“, odnosilo se - bez ikakve

pismeno/usmene obrazložbe26 – glede suspenzije organizirana djelovanja Društveno

humanističkog zbora (DHZ) i njegova programa, što je – kako je rečeno - legitimno usvojen

na Zboru družbe. S tim u svezi, zabacujući „izvršenje njihovih zaključaka“27 - što je bio

izravni povod rečenom „deliktu mišljenja“ - Veliki je meštar tako samosvojno onemogućio

ostvarbu mnogih planiranih zadaća i pobuda:

1. LUSTRACIJA – NEIZBJEŽNA ZADAĆA (povodom Rezolucije «Potreba osude

zločina komunističkih režima» Vijeća Europe – PACE BR. 1481). Poznato je da su sve

postsocijalističke zemlje, osim Hrvatske, provodile lustracijski obrazac na svoj način,

26 Čl. 1, st. 2 „Pravilnik o radu kulturnih zborova …“.27 Čl. 45, st. 1 Veliki meštar se „brine za izvršavanje njihovih zaključaka“ (čl. 56, st. 1. „Pravila Družbe“).

6

primjeren vlastitim potrebama i demokratskim načelima. Iako se zbog zapletnih unutarnjih

ratnih prilika nije mogla provesti lustracija prvih godina poslije pada komunizma u Hrvatskoj,

očito postoji mogućnost barem provedbe dekomunizacije, što predstavlja temeljni uvjet za

učvršćivanje demokracije u svim tranzicijskim zemljama.28 Zamišljena kao ciklus više

predavanja, nakon uvodne (opće) problematizacije o (ne)mogućnosti lustracije, posebice bi se

raščlanjivala neka relevantna pitanja (Družba Braća hrvatskog zmaja – žrtve komunističkog

totalitarizma, Vjerske zajednice – žrtve komunističkog totalitarizma, Znanstvenici – žrtve

klasno-rasnog totalitarizma, te ino). Nakon svih tih rasprava predviđeno je da bi Družba

mogla izaći s jednim javnim dokumentom (apel, interpelacija ili sl.), kojim bi se otvoreno

poduprlo ostvarivanje spomenute Rezolucije VE u Republici Hrvatskoj. Kako je, međutim,

prošlo otvaranje te teme u Družbi?

1.1. Održana je uvodna tribina: ZAŠTO JE (NE)MOGUĆA LUSTRACIJA?

(uvodničar: prof. dr. sc. TOMISLAV SUNIĆ, moderator: prof. dr. sc. JOSIP JURČEVIĆ,

Zmaj Zavelinski). Iako je izazvala veliko (rijetko) zanimanje, bila je među prvima takve

naravi u nas, spomenuta je uvodna rasprava bila prva i posljednja. Naime, bez ikakve pismeno

(usmene) obrazložbe, Veliki je meštar Dragutin Feletar, Zmaja Velikootočki inokosno s

dnevnog reda skinuo spomenuti ciklus. [Zmaj je Zavelinski, kako svjedoči, tek usmeno bio

upozoren od dvojice uglednih domoljuba: kako “za to još nije vrijeme! ”] Vjerojatno odgovor

nije teško naći, budući da se odmah po obnovi Družbe urgentno postavilo pitanje „interne“

lustracije. Naime, u jednom internom Memorandumu (1993.) stoji: „Dakako da u družbinim

redovima ne može biti mjesta onim, čiji je posebnički i javni predživot bio obojen

protuhrvatskom orijentacijom ili onima, koji misle stupanjem u članstvo ostvariti neke svoje

osobne ciljeve, političku rehabilitaciju, društveni prestiž ili materijalnu korist.“29

1.2. S tim u svezi, moguću pozadinu te lustracijske opstrukcije raskriva NEDJELJKO

MIHANOVIĆ - Zmaj Poljički III., onodobni predsjednik Sabora, u knjizi Tuđmanova baština

(2010.). Naime, on je smatrao, da bi se nakon oslobođenja domovine u Domovinskom ratu

(1991.-1995.) i provedene mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, moralna lustracija, bez

ikakva revanšističkog duha, mogla provesti, kako su to učinile sve postkomunističke zemlje u

Europi.30 Međutim, VLADIMIR ŠEKS, Zmaj Dravski (onodobni predsjednik Kluba

zastupnika HDZ-a i dopredsjednik Sabora) - nakon što je Hrvatska stranka prava (HSP)

predložila Zakon o lustraciji (1988.) - „kao vješti aranžer političke pozornice u brojnim

epizodama i s istim majstorlukom potiskivao je i najmanji pozitivni pokušaj da se lustracije

28 Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010., s. 555.29 Memorandum, od 4. veljače 1993. , s. 3 (Pismohrana Zmaja Jurjevečkog).30 N. Mihanović, Tuđmanova baština, s. 555.

7

provede.“ 31 Upravo u tim okolnostima, bez provedene lustracije odnosno dekomunizacije,

kako uvjerljivo raščlanjuje Zmaj Poljički III. – posebice nakon 3. siječanjske smjene 2000. -

počinje sustavno rastakanje „Tuđmanove baštine“.

1. 3. Gotovo „šeksovskim“ majstorlukom, u Družbi su tako suspendirane daljnje

rasprave o lustraciji. Na taj način, uskraćen je mogući pritisak na politički establishment glede

otvaranja procesa za izostalu dekomunizaciju. Reagiranja su tako prepuštena tek zmajevima

kao pojedincima, gdje se posebice ističe Josip Jurčević, Zmaj Zavelinski. S tim u svezi ne

malo je zanimljivo i OTVORENO PISMO PREDJEDNIKU REPUBLIKE,32 što ga je uputio

areopagit Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski. Ovo sam pismo, uz geslo STOP

TOTALIRIZMIMA – SLOBODA NARODIMA! - proslijedio na Meštarski zbor, uz upit:

„Hoćemo li ovo Pismo, očevidno Stepinčeva nadahnuća i posvjedočenosti, priviti kao

simbolički STOP ZMAJSTVU PODVIJENA REPA, o tome ćete vi odlučiti“. Ne samo što,

prema standardnom običaju, nije bilo nikakva odgovora, posrednom upozorbom iz Kapitula

Zlatnoga Zmaja, kojem i sâm pripada, Zmaj Velikotrgovišćanski je lako mogao biti priveden

stegovnom postupku.33

1.4. Sve u svemu, onkraj izvornih Družbinih opredjeljenja, velemeštarsko je

„sabotiranje“ očito tada odradilo nečije „zadaće“. Na taj način, oslobođena pritiska

„nacionalno-elitnih ustanova“ – u koje se, uz Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i

Maticu Hrvatsku, zasigurno ubraja i Družba Braća Hrvatskog Zmaja - „do sada nijedna

vladajuća grupacija u Hrvatskoj nije pokazala političku volju za provođenje dekomunizacije

hrvatskog društva i oslobađanje hrvatske budućnosti od zločinačke komunističke prošlosti“.

Iako su „mnoge međunarodne i unutarnje hrvatske okolnosti i interesi postavljali imperativ

osude i suočavanja sa zločinima komunističkog režima, hrvatske upravljačke strukture su

ostale najtvrdokornije zaštitinice komunizma u Europi.“34 

31 Isto.32 „Vaša izjava koju ste izrekli na proslavi obljetnice X. zagrebačkog korpusa , a prema kojoj ćete se zalagati da se među nazivima zagrebačkih ulica ili trgova ponovno nađe, odnosno da treba vratiti jednoj zagrebačkoj ulici ime ’8. maja 1945’ sigurno će među građanima Zagreba dovesti do nove konfrontacije i nepotrebnih podjela što u ovom trenutku nikome ne ide u korist. Na toj je proslavi obljetnice X. zagrebačkog korpusa partizansko ratovanje izjednačeno sa svjetski prihvaćenom definicijom antifašističkog ratovanja što bi se još i moglo prihvatiti, ali se nikako ne može bez ikakvih ograda prihvatiti izjednačavanje komunizma i antifašizma. Slijedom tako postavljenih općih teza, Vi ste usprkos povijesnih činjenica otvoreno stali u obranu onog davnog dana kada je Zagreb bio okupiran a ne oslobođen, odnosno javno ste branili nadnevak kada su u vojno napušteni i otvoreni grad Zagreb, kroz puste i prazne ulice u kojima su na kućama bili zatvoreni prozori i spuštene zavjese, ujahali generali Titovih armija Koča Popović, Peko Dapčević, Radovan Vukanović i Ljubo Vučković kao četiri jahača apokalipse, iza kojih je uz svesrdnu pomoć generala Koče pjesnika nadrealiste sa svom svojom krvoždernom pompom ušao i srpski barbarogenij te mnogobrojni pripadnici OZNA-e kao Titove pretorijanske garde“.33 „U raspravi su članovi Kapitula naglasili da se u pojedinim prilikama upotrebljavanjem zmajskog imena izvan Družbenih aktivnosti može nanijeti šteta Družbi, te poziva članove Družbe da se ne služe svojim zmajskim imenom u okviru događanja koja nisu organizirana od strane Družbe“ (Zmajske vijesti, br. 1, 2011., s. 41).34 Josip Jurčević, www.hrsvijet.net , 29. 5. 2012.

8

1.5. Nedavna pobuda glede odmrzavanja „suspendirana“ programa DHZ-a [dakle,i

nastavak ciklusa o “lustraciji”, gdje bi se tu- i inozemnim odgovornim čimbenicima uputio

javni APEL radi učinkovite provedbe Rezolucije vijeća Europe br. 1481], ostao je i dalje glas

vapijućeg. Očigledno, ogorčen zbog te otvorene opstrukcije čelništva Družbe Braća

Hrvatskog Zmaja - koliko je poznato - Josip je Jurčević, Zmaj Zavelinski, još ranije

„zamrznuo“ svoje djelovanje i vođenje Povijesne sekcije, koja tako ne funkcionira više od

četiri godine.35 Potom je, uz tipični konformizam i oportunizam članstva,36 slijedila

bezodvlačna velemeštarska „lustracija“ DHZ-ova program (kako slijedi).

2. IDENTITETSKE OSNOVE PROMJENA USTAVA REP. HRVATSKE

(predviđeni sudionici:Vladimir Šeks, Darko Gašparović, Srećko Jelinić, Vlado Šakić, Antun

Abramović, Željko Bartulović, Josip Jurčević, Ivan Biondić, Dragutin Pavličević i dr.).

Budući da Ustav igra temeljnu ulogu u definiranju nacionalnog, kulturnog i vrijednosnog

identiteta naroda koji ga je usvojio, poslije rasprave izradila bi se Deklaracija «Identitetske

osnove promjena ustava Republike Hrvatske». Riječ je o još ranijoj inicijativi što je, najzad,

potvrđena i na zapaženom predavanju (raspravi) u zmajskoj Kuli - patera A. Nađa, glede

uloge intelektualaca (katolika) u promicanju hrvatske zapadno-kršćanske univerzalne

baštine.37 Glede moguće preambule Ustava, zajedno sa Davorom Pavunom, Zmajom

Rovinjskim izrađen je prijedlog koji, polazeći od povijesnih činjenica, onkraj ustavno-

planirane zavno(h)aaške Hrvatske, omogućava da se, polazeći od univerzalne zapadno-

kršćanske ekumene, Hrvatska utemelji kao suvremena politička nacija. 38 Međutim, vjerojatno

uz prešutnu potporu „zmajskog justeraja“, rasprava nije dobila velemeštarsko zeleno

svijetlo.39

35 Tek je ovih dana (3. travnja 2013.), Zmaj od Kune meštar DHZ-a sazvao izvanredno sijelo, na kojem je – nakon „šuškanja“ o isključenju – ipak „obnovljen“ mandat Zmaju od Zavelina, kao voditelju Povijesne sekcije.36 „Znanstvenike, publiciste i druge autore treba osloboditi straha od gubitka radnog mjesta i od progona, pružiti im punu materijalnu i moralnu potporu kako bi se počele ispravljati polustoljetne krivotvorine komunističke nazovi-historiografije?“ (Nikola Debelić, <nikola.debelic@zg.t-com.hr>)37 U tom kontekstu, posebice nas je obvezivala nadahnuta haulikovska propovijed preuzvišena biskupa Ante

Ivasa, glede nedavna Družbina podizanja spomenika kralju Zvonimiru u Kninu» (Zapisnik 3. sijela DHZ-a, od 29. travnja 2009., Pismohrana Družbe).38 I. Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010., s. 88.39 „Dragi zmajski brate od Tanaisa, tek danas uhvatih vremena da Ti odgovorim na Tvoju poruku. […] Ako smo šutjeli 1990. jer smo službeno reosnovani u Hrvatskoj državi, onda ne smijemo šutjeti sada kada nam Državu pokušavaju srušiti. Zato Ti dragi zmajski brate hvala na poticaju koji si poduzeo. Moramo se sjetiti da kraljevi odlaze, ali puk ostaje. Zbog toga bi naša Družba morala shvatiti da se u njoj sve zasniva na bratstvu, a ne hijerarhiji. Veliki Meštar je samo primus inter pares, Meštarski zbor je pak izvršno tijelo, ali svi zajedno smo braća, ili možda nismo?! Zbog toga ne vidim razloga da se u zemlji gdje se i kumice na placu bave politikom, razgovor o hrvatskoj državi pod krovom Kule nad Kamenitim vratima taj isti razgovor zabranjuje.! […] Tvoj zmajski brat Velikotrgovišćanski“.

9

3. SUVREMENE ZNANOSTI U KREIRANJU ZAPADNO-BALKANSKOG

IMAGINARIJA (ćirilometodijana, filologija, historiografija, geografija, genetika,

antropologija, psihologija i sl.). Na tom je interdisciplinarnom okruglom stolu, za koji se

pokazalo veliko zanimanje, trebalo znanstveno-stručno obeskrijepiti geopolitičku političku

pozadinu (gdje je zlorabljena i genetika40), što na mala vrata Hrvatsku ponovno gura (vraća) u

balkanska bespuća. Iako duboko svjestan toga imaginarija41 - na koji reagira kada se već

debelo vozilo balkanskim tračnicama - Veliki je meštar odbio takvu javnu raspravu. Koliko je

to prešutna obveza „jugomasonsko-boljševičkoj“ sljedbi (HAZU)? Naime, vodeći je HAZU-

ov „forum“ expressis verbis obnovio balkansko-rasnu aksiomatiku: „Ne bi bilo loše kada

bismo [Hrvati] radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio

(južno)slavenskog svijeta».42 Pače, i ovih se dana, isto tako, upozorava: „HAZU zapravo

nikada se nije distancirala od svoga jugoslavenskog nasljedstva i određenja.“ 43

4.. ČEMU BALKANSKA (DOGOVORNA) POVJESNICA? (sudjeluju: Dragutin

Pavličević, Dragutin Feletar, Željko Holjevac, Josip Jurčević, Ivan Biondić Ivo Banac, Neven

Budak i Ivo Goldstein). Povod je knjiga: Nastava suvremene povijesti jugoistočne Europe,

CDRSEE i HHO, Zagreb, 2007. Izborom i interpretacijom građe, po crti Memoranduma

SANU (1986.), spomenute balkanske «čitanke» - koje su dopunska historiograsfska literatura

u zemljama jugoistočne Europe - predstavljaju izravni udar na hrvatski kulturni identitet i

nacionalno-državni suverenitet. S obzirom na to, nakon sustavne raščlambe tih balkanskih

«početnica», europska i hrvatska akademska i politička javnost bila bi upoznata o pozadini te

«balkanske (dogovorne) povjesnice». I dok je tek, kao pojedinac, Josip Jurčević, Zmaj od

Zavelina upozorio na pogubnost tih početnica, Družba je to prešutno odbila, tjerajući vodu na

mlin balkanske politike „novog smjera“ (ex „novi kurs“) koju, uz ine, aktivno provode i neka

naša, kao visokopozicionirani državni dužnosnici, ugledna zmajska braća.

5. KAKAV NACIONALNI KURIKULUM? (glede prijedloga «Nacionalnog

okvirnog kurikuluma» - NOK). Naime, radi se o jednom od središnjih strateških dokumenata,

po kojem „hrvatska nacija prolazi ili pada“, pa bi se Družba nužno uključila u javnu raspravu

te, s tim u svezi, iznijela svoja mišljenja i stavove, odnosno predviđenu Deklaraciju. Kako

40 U manipulaciji s uzorcima u radovima, gdje su uneseni uzorci s tendencijom smanjenja udjela hrvatske haplogrupe I (Eu7), a povećanje slavenske haplogrupe R1a (Eu19), “logično je pretpostaviti da su to mogli načiniti samo koautori iz Hrvatske, prvenstveno professor Pavao Rudan. I gle čuda, izabran je za akademika.Cilj tih nastojanja bio je potvrditi dotadašnju teoriju no etnogenezi Slavena i genetičku srodnost naroda koji govore slavenskim jezicima“ (Ivan Jurić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2011., s. 284).41 Dragutin Feletar, «Zablude nepostojećeg poluotoka», Meridijani, br. 141, Zgb, 2010, s. 90-93.42 Dalibor Brozović, «Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture»; u: Jadranka Čačić-Kumpes (pr.), Kultura, etničnost, identitet, Zagreb, 1999., s. 224.43 Jure Zovko, „Čuvari jugoslavenskoga kulturnog pamćenja“, Dnevno.hr, 3. 03. 2013.

10

Dragutin Feletar, Veliki meštar, Zmaj Velikootočki nije ovu temu stavio na dnevni red, u

Saboru je u međuvremenu, naspram hrvatskoga nacionalnog, usvojen hrvatski zapadno-

balkanski (regionalni) kurikulum. Naime, polazeći od ideje multikulturalizma («većinska

kultura» + «manjinska kultura»), tj. od osposobljavanja «za življenje u multikulturalnom

svijetu» (unutar relacije «hrvatski identitet – multikulturalnost»), zabacuje se hrvatska izvorna

otvorena nacionalna kultura, koju jednako baštine i obogaćuju svi njezini građani, tj. hrvatska

politička nacija. 44

6. PRIJEDLOG PREIMENOVANJA TRGA MARŠALA TITA TRGOM

KARDINALA HAULIKA. Riječ je o posve legitimnoj pobudi Družbe koja, u duhu svojih

pravila, djeluje (i) na crti «njegovanja i oživljavanja uspomena na slavne i važne događaje iz

hrvatske prošlosti te na znamenite i zaslužne Hrvate».45 Prijedlog je nastao na temelju

istraživanja, što je objavljeno u knjizi Ivan Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske

propasti (haiulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja (Zagreb, 2010), čije je tiskanje

financijski osigurao inž. Ivan Hrvoić, Zmaj Martinski. Predstavljena u zmajskoj središnjici i

zmajskim stolovima, spomenuta je knjiga (recenzenti: prof. dr. sc. Juraj Kolarić i prof. dr. sc.

Zlatko Matijević) i, s tim u svezi, spomenuta inicijativa naišli na topli prijem i odobrovanje.

Međutim, iako je bio obvezatan (odluka Glavnoga zbora), i pored višeputne upozorbe, uz

izvrnuti odgovor Družbina „glasnogovornika“46 i konformističko-oportunističko ponašanje

članstva, Veliki meštar nije službeno aktivirao spomenuti prijedlog.

7. HAULIK U SVOM I NAŠEM VREMENU. Na poticaj kardinala Bozanića, glede

160. obljetnice uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke

biskupije na čast nadbiskupije (1852.-2012.) - pod visokim pokroviteljstvom Zagrebačke

nadbiskupije te Hrvatskog nacionalnog sabora, uz Društvo za povjesnicu Zagrebačke

nadbiskupije Tkalčić i druge ustanove - Družba bi organizirala Međunarodni simpozij «Haulik

u svom i našem vremenu».47 Otkuda aktualnost kardinala Haulika? Na Velikom nacionalnom

Saboru (1861.), Haulik je proročki upozorio na tragične «pogube naroda»: Strossmayerov

paramasonski jugoslavizam48 (koji se «bez prolijevanja čovječje krvi i drugih mnogobrojnih

44 v. I. Biondić, «Identitet nacionalnoga okvirnog kurikuluma», www.hkv.hr, 05. veljače 2009.).45 Čl. 4, st. 2. “Pravila Družbe“.46 „Što se tiče projekta preimenovanja današnje trga Maršala Tita u „Haulikov trg ili Kazališni trg“, po mojem osobnom shvaćanju i svjedočenju iz tog vremena, bez obzira na naziv trga oko Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Josip Broz je okorjeli jugoslavenski zločinac. Dokazani krvnik pun mržnje prema Lijepoj Našoj….“ (vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10. 2011.).47 I. Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske propasti, s. 86.48 Iako je bio „najveći bastion protiv izgradnje kraljevstva Sotone“, tj. „najveći borac protiv uplitanja masonsko-židovske elite u sve sfere javnog života u Hrvatskoj“, đakovački biskup J. J. Strossmayer nesvjesno (što je umijeće „lukavstvo uma“) promiče njihove (podmetnute) projugoslavenske projekte koji su, poput njegovih vizija „ujedinjenog kršćanstva“, postale „sve više kao tlapnja i iluzija“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 109, 114).

11

nevoljah, a ni bez upliva evropejskih velevlasti, neće moći dogoditi») i komunizam (koji «nije

drugo nego nijekanje prava svojine», što bi zapravo «zaokrenulo vratom ne samo političkom

nego i društvenom ljudskom životu»).49 Iako je i to bio programski zadatak, u kojem bi

sudjelovali eminentni „zmajski“ povjesničari (Juraj Kolarić, Mile Bogović, Agneza Szabo,

Stjepan Razum, Nedjeljko Kujundžić, Dragutin Pavličević i dr.), što ga je verificirao Glavni

zbor - posve u jugomasonskom duhu Viktora Novaka50 - Veliki meštar opet bez ikakve

obrazložbe, nažalost uz prešudbu članstva (među kojima i nekoliko biskupa), zataškao

uspomenu na kardinala Haulika.

8. POSTAVLJANJE ODLJEVA TANAJSKIH PLOČA. Postavljanje odljeva

Tanajskih ploča u Zmajskoj kuli,51 kao i u sjedištima Zmajskih stolova, iako još poodavno

pokrenuta, ta pobuda do dan-danas još nije dobila nikakav odgovor. Spomenute ploče, koje

nam utvrđuju antičko-predslavensku identifikaciju,52 što predstavljaju našu „europsku

osobnicu“,53 postavljene su u nekim središnjim nacionalnim ustanovama (Matica hrvatska,

Muzej hrvatske vojske, Vojni vikarijat i dr.). Iako je riječ o neprijepornom povijesno-

arheološkom dokumentu, na čijoj su promociji sudjelovala mnoga naša zmajska braća

(Kerubin Šegvić, Marko Japundžić, Zlatko Tomičić, Agneza Szabo, Dragutin Pavličević,

Nedjeljko Kujundžić, Antun Abramović, Ivan Biondić i dr.), onemogućeno je i predviđeno

predavanje „Tanajske ploče – europska osobnica Hrvata»: u kontekstu obljetnice „HRVATI –

1800 godina na ozemlju Europe“ (Ivan Biondić, Zmaj od Tanaisa i prof. Husein Kadić).

9. MASARYK I HRVATSKA POVJESNICA. Riječ je o utjecajnom političaru koji

je imao važnu ulogu u stvaranju prve Jugoslavije, kao velikosrpske inačice. Naime, poznati

mason Masaryk je «uvijek bio na strani Srba», pa tako i sâm svjedoči: «moji jugoslavenski

49 I. Biondić, „Prijedlog preimenovanja Trga maršala Tita“. www.hkv.hr, 18. 10. 2010.

50 Haulik je «prvi jugoslavenski klerikalni vikač protiv komunizma i naprednog duha [svog] vremena» (Viktor Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948.[Beograd, 1986.], s. 6 i 7. Jakov Blažević, u predgovoru iste knjige (Beograd, 1986., s. X), uzima Haulika kao “klerikalnog bukača protivnika Iliraca (koji usput rečeno i dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu).”51 Aleksandar Bašić, Meštar Zbora umjetnosti i kulturne baštine, Zmaj Starobrodski, već je preliminarno «ispitao» mjesto postavljanja odljeva u Zmajskoj kuli.52 „Poštovani moj Ivo! Odmor je za dušu pročitati ovakav mail. Drago mi je da se našao netko tko zna i želi povezati nove mogućnosti etnogeneze sa tajnom koja nas muči stoljećima: tko smo i od kuda dolazimo. Slavenizacija je bila temeljita i izgradila kod Hrvata taj osjećaj za rusku stepu, pa je danas teško naći objektivnog sugovornika, koji će priznati da je taj sentiment politički nametnut. Zavidim ti na avanturi duha koju prolaziš od groba Velikog Kira do Harahvati i Tanaisa, na znanstvenom putovanju koje je većini Hrvata nerazumljivo. U jednom svome testu, koji je dostupan na portalima, naveo si jednu riječ pišući je velikim slovom: Dolazak. Toliko je toga time rečeno, a ako neki naš akademik iz pragmatičnih razloga naglašava naše autohtono dinarsko podrijetlo, kao neupitno nacionalno pravo na Jadran, nije lijepo da ignorira nova saznanja glede naše pomalo opojne zagonetke. Imam dojam da su neki naši povjesničari ljubomorni što ste prvi povezali neke činjenice. Lijep pozdrav, Tvrtko“ (<tvrtkodolic@gmail.com>18.11.2011.).53 Ivan Biondić, „Tanajske ploče – europski identitet Hrvata“, www.hkv.hr, 22. 11. 2010.

12

prijatelji znadu, da sam si ja predstavljao njihovu unifikaciju pod političkim vodstvom

Srbije».54 Zbog tih unifikatorskih „zasluga“ u Zagrebu je dobio ulicu, čije je ime nosio poznati

hrvatski znanstvenik i domoljub Milan pl. Šufflay (1879.-1931), brutalno umoren od od

velikosrpskoga fašističkog režima. Međutim, „uzaludni su bili vapaji slavnog hrvatskog

književnika i akademika Ranka Marinkovića u Skupštini grada Zagreba glede promjene

naziva ulice toga masonskog mrzitelja Hrvata“.55 Zanimljivo je, da je «Tomáš Garrigue

Masaryk još za života dobio ulice i u Bjelovaru, Čakovcu, Daruvaru, Varaždinu i Virovitici

što ga čini strancem sa najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Masaryk je svoje ulice imao u

Hrvatskoj i onda kada ih nije imao u vlastitoj zemlji».56 I taj je programski zadatak spriječen.

10. OSTALE AKTIVNOSTI. Ciklus tribina: (1) „Prijepori oko Srpske školske

autonomije“ (Željko Holjevac i Ivan Biondić); (2) „i (3) „Hrvatska pravoslavna crkva – stari i

novi izazovi“ (Juraj Kolarić, Jure Krišto i Peter Kuzmič). (4) «Đakovčka katedrala – politički

letak» (Dragan Damjanović i Zvonko Maković); (5) «Hrvatski nacionalni i socijalni identitet

u europskom kontekstu» (Vlado Šakić, Zmaj od Modrog jezera); IN MEMORIAM: (1.) fra

Marko Japundžić, Zmaj Alšangradski i (2.) don Kerubin Šegvić, Zmaj Spljetski (uz Zmajski

stol u Splitu); Obljetnice: (1) Priprema za organizaciju međunarodnog simpozija ŠUFFLAY

U SVOM I NAŠEM VREMENU, povodom 80-te obljetnice smrti (1931.- 2011.). i (2)

Priprema za obilježavanje 100. OBLJETNICE ROĐENJA MARKA JAPUNDŽIĆA, Zmaja

Alšangradskog (1914. -2014.). Riječ je o mnogim prijedlozima (od kojih je tek ostvareno

predavanje Vlade Šakića, Zmaja od Modrog jezera), među kojima valja posebice izdvojiti

skandaloznu „suspenziju“ rasprave o Josipu Franku.

11. JOSIP FRANK U SVOM I NAŠEM VREMENU (zmajski kandidati: Stjepan

Matković i Zlatko Matijević). Dr. Josip Frank (1844.-1911.), pokršteni hrvatski Židov, vođa

Čiste stranke prava,57 zasigurno je bio jedan od najvećih hrvatskih političara u doba kobne

političke dezorijentacije Hrvatske. Naime, bio je jedini političar, očito haulikovska

nadahnuća, koji je jasno prosudio pogubnost Supilove politike „novoga kursa“ (1905.), što je

izravno dovela do tragične 1918. godine, tj. do «versajske Jugoslavije».58 Međutim, cijelo je

20. stoljeće, dakako, iz jugoslavenske perspektive, «hrvatska historiografija složno napadala

54 Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997., s. 236-237. 55 Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 144.56 Saša Šimpraga, «Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca», Zarez, 27. studenoga 2008.57 Stjepan Matković, Čista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001. 58 Naspram političkog kroatizma (rouseauovski model “ugovorne civilne nacije”), nakon prvotne pravaške, Supilo je u drugoj novokursaškoj fazi zastupatelj etnojezičnog (južno)slavizma (herderovski model Blut und Boden Nation). “Velika istina o jedinstvu jezika, krvi i rase naše jest majka političke ideje narodnog jedinstva”. Ta velika istina, uz “balkanski Pijemont (Srbija”), vodi put “do savršene etničke, političke i kulturne fuzije, stvarajući od nas narod s jednom dušom, koji bio mogao dati slavenskoj rasi jak narod koji bi bio u stanju da čuva glavna vrata za Drang nach Osten i za njegov sutrašnji revanché” (Supilo, 1916./1917.).

13

Franka“,59 iako je njegov austrokroatizam, pače i danas obilježen kao rasistički i fašistički

program,60 samo realno-politička inačica starčevićanskoga političkog kroatizma. Naime,

suprotno tvrdnji standardne hrvatske historiografije, «frankovci nisu bili nikakav otpad od

izvornoga pravaštva nego matica koja je slijedila izvornu ideju samoga Ante Starčevića,

naravno prilagođenu konkretnim povijesnim okolnostima».61 Veliki je meštar, očito svjesno,

suspendirao održavanje spomenute (planirane) rasprave, koja bi očito osvijestila „loše

ponavljanje povijesti“, tj. glede aktualne politike „novoga smjera (2000.- danas). Iako je riječ

o ponajboljim, pače vodećim historičarima (Stjepan Matković i Zlatko Matijević) novije

hrvatske povjesnice, njima su na taj način u zmajskoj kuli „začepljena usta“. Vidjevši o čemu

se radi, povukli su svoje kandidature, koje je Velemeštar ubrzo popunio s odanim

„meridijanskim“ povjesničarima.

12. INICIJATIVE I POTPORE. Suspendirajući, uz aktivnu opstrukciju Zmaja od

Kune, usvojeni program DHZ-a, Veliki je meštar stopirao pobude glede postavljanja spomen-

ploča: (a) zadnje desetljeće življenja Ante Starčevića – Zagreb, Gajeva 28, (b) mjesto

aktivnog djelovanja dr. Ive Pilara – Zagreb, Berislavićeva 8, (c) spomen-poprsje Josipu

Račiću – OŠ „Josip Račić“; (d) žrtvama nekadašnja zloglasnog zatvora u Đorđićevoj ulici

(danas u sastavu MVPEI-a) u kojem je, uz ine domoljube, zlopatio i predsjednik dr. sc. Franjo

Tuđman, Zmaj od Hrvatske;62 zatim potpore: (a) za izgradnju nove zgrade Hrvatskog

državnog arhiva, te povratka arhivske građe iz Austrije, Italije i bivše SFRJ, (b) podizanju

spomenika Eugena Kvaternika na Kvaternikovu trgu (c) izgradnji «Tuđmanova centra» na

Trgu francuske republike, (e) da da se Zračna luka „Pleso“ preimenuje u Zračnu luku „dr.

Franjo Tuđman“; (d) izgradbi spomenika Ivanu Mažuraniću (Novi Vinodolski, Karlovac,

Zagreb); isto tako promjenu imena ulica: (a) Frankova ulica (umjesto Praške ulice) i (b)

Šufflayeva ulica (umjesto Masarykove ulice).

13. PREPORUKE ZA UNAPREĐENJE DJEOVANJA DRUŽBE. Da bi Družba

mogla što učinkovitije djelovati, budući da se radi stihijski i neorganizirano, na Zboru družbe

jednoglasno su prihvaćene PREPORUKE koje je Veliki meštar, isto tako, posve zabacio. Te

se preporuke odnose glede:

59 D. Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Zagreb, 1995., s. 131. 60 Tako je «rasistička i fašistoidna», napose «s prilično bijesnom antisrpskom djelatnošću», nakon što se krajem 19. stoljeća «ostarjelom Starčeviću bio nametnuo žestoki desničar Josip Frank», nastala «frakcija Hrvatska (ili Čista) stranka prava» (N. Miščević, Novi list, 10. prosinca 2005.).61 Z. Matijević, «Rasprava»; u: Josip Stadler život i djelo, Sarajevo, 1999., s. 865. Vidi opširnije: Stjepan Matković, Čista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001. 62 Gospođa Vesna Vrsaljko-Pomenić, djelatnica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI), upoznala me s tom pobudom glede moguća spomen-obilježja na žrtve komunističkog totalitarizma, što sam proslijedio Meštarskom zboru, bez ikakva odgovora.  

14

A. Pitanja organizacijsko-tehničke naravi: (1) da se maksimalno debirokratizira

postupak tzv. dopusnica, glede ostvarbe zborskih aktivnosti, kako bi se izbjegao mogući

dojam «kontrole» ili selekcije programskih zadataka; (2) da, s tim u svezi, Sekcije odnosno

Zbor u cjelini što autonomnije odgovorno sudjeluje u ostvarbi programskih zadataka; (3) da

se, glede organizacije, programske aktivnosti mogu provoditi i izvan, moguće «prebukirane»,

domjenačke srijede i to putem internih rasprava (kolokvija) u maloj (tavanskoj) dvorani; (4)

da se, što žurnije, na razini svekolike Družbe (središnjica i zmajski stolovi) uspostavi e-

komunikacija (aktivira/ažurira web-stranica, e-adresarnik).

B. Pitanja djelovanja u javnosti: (1) da bi se, glede dramatične situacije u kojoj se

Hrvatska nalazi, shodno svojim pravilima, Družba trebala oglasiti (dosad se reagiralo samo

glede osude zločinačke «vukovarske trojke»), prije svega, pro-aktivnim djelovanjem

(priopćenja, deklaracije, memorandumi i sl.); (2) da se, s tim u svezi, prevlada mogući

oportunizam («mi se ne bavimo politikom») i da se aktivno uključimo (mi samo predlažemo,

a ne odlučujemo) u prevladavanje dramatičnog položaja hrvatske nacije; (3) s obzirom na to,

onkraj strančarstva/politikanstva, iz pretežno povijesno-memorativne pozicije, Družba bi

postala aktivni čimbenik u stvaranju javnog mnijenja i uopće skrbi («sada i ovdje»), glede

pitanja nacionalno-državnog i kulturnog identiteta. (4) da se, s tim u svezi, ustanovi

povjerenstvo (komisija) In rem Chroatorum (poput biskupske: Iustitita et pax), koja bi

pripremala relevantne dokumente (priopćenja, apeli, deklaracije, rezolucije i sl.).

12. OBILJEŽBA 80. OBLJETNICE VELEBITSKOG USTANKA (1932.-2012.).

Budući da je riječ „o nacionalno-osloboditeljskom ustanku“ (Franjo Tuđman), ugledna su

braća smatrala “da u pripremama i samoj proslavi DBHZ mora imati stožerno mjesto,

pogotovo kada se u Hrvatskoj sa svih strana javljaju neke nove ’ustaničke puške’, pa se može

dogoditi da komunistička ideja ponovno zavlada, a bi se braći moglo dogoditi da ostanu bez

domovine, bez Družbe i bez zmajske Kule“.63 Međutim, ta je pobuda bez ikakva odgovora

prešućena. Istodobno, uza sve upozorbe, bivši Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj

Velikootočki - po crti koalicijskog partnerstva (HDZ-SDSS) – prešutno je podržavao Božu

Biškupića, Zmaja od Mlake Mlake, koji je bio pokrovitelj i ”debeli” financijer četničkog

ustanka i spomenika u Srbu.64 Usprkos svemu, zahvaljujući organizatorima UHDDR – Grad

Rijeka i Gospić-Bilaj (g.g. Mile Biondić i Joso Mraović)65 uspjelo je obilježavanje spomenute

63 „U potpunosti se slažem da se predložena obljetnica (Velebitski ustanak – I. B.) obilježi i da u pripremama i samoj proslavi DBHZ mora imati stožerno mjesto“ (Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski).64 Ivan Biondić, „Antifašizam Velebitskog ustanka (1932.) razobličuje boljševički antifašizam“. www.hkv.hr, 21. kolovoza 2012.65 Gosp. Joso Mraović je financirao svekoliku akciju, a posebice izgradbu spomenika, u obliku Velikog križa (8x4) prvim žrtvama Velebitskog ustanka (1932.), što su pali u Jadovnom.

15

obljetnice. Pri tome rado spominjem neformalnu: moralnu (Nedjeljko Kujundžić, Zmaj

Biokovski),66 Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski; Zvonko Gerber, Zmaj od Šanca i Martin

Mišković, Zmaj od Šokadije Vinkovački, moralno-novčanu (Nikola Debelić, Zmaj

Orlovački),67 duhovnu (Stjepan Razum, Zmaj od Konščice)68 te posebno donatorsku potporu

(Ante Kljaić, Zmaj Plehanski).

13. PRIJEDLOG ZA POVIJESNO-PRAVNU REVIZIJU SUDSKIH PRESUDA

IZ 1671. I POLITIČKU REHABILITACIJU PETRA KNEZA ZRINSKOGA I FRANA

KRSTE KNEZA FRANKAPANA (Milovan Petković, Zmaj Velikotaborski II.). Riječ je o

tome, da bi se „nakon gotovo 3 i pol stoljeća od pogibije hrvatskih mučenika u Bečkom

Novigradu napokon skinuo s njihovih imena žig navodnih veleizdajnika, urotnika i zločinaca,

dostavio sam 3. ožujka 2011. časnom Meštarskom zboru naše Družbe“.69 S obzirom na

nedavne haaške presude našim generalima - kako sam pismeno podsjetio aktualni Meštarski

zbor - idealna je prilika da se obnovi, odnosno ostvari spomenuti Prijedlog. Naime, ako se

historiografsko-pravno-politički ne osvijesti „bečko-novigradsko/haaško novigradska sinkopa“,

posebice pred vratima Europske Unije, onda će nam, umjesto učiteljice, povijest i dalje ostati

spletka.70 Međutim, poput mnogo drugih, i taj je Prijedlog - za čiju je ostvrabu posebice bio

zainteresiran utjecajni Vladimir Šeks, Zmaj Dravski - ostao je mrtvo slovo na papiru, tj. nije

dostavljen Predsjedništvu Hrvatskoga sabora. Dokle i zašto takav odnos prema ovim

hrvatskim velikanima?71

66 „Poštovani, „želio sam osobno proslaviti s vama spomen na Velebitski ustanak 1932. godine s kojim je započela trajna iskra sveopćega hrvatskog ustanka za slobodu, protiv velikosrpske četničke okupacije u svrhu pripojenja Hrvatske Srbiji, cezaropapinskomu pravoslavlju, silom nametnutoj ćirilici, a sve radi osvajanja teritorija i zločinačkoga klanja pokorenih nesrpskih naroda“( Nedjeljko Kujundžić, Zmaj Biokovski).67 „Vrli Tanais, Ti si imao snage ukazati da je Brušanski ustanak bio je dio borbe protiv Kađorđevićeve fašističke ‘tamnice naroda’, gdje su ubojstva Radića i drugova, te dr. Milana Šufflaya bila povod za javni prosvjed Alberta Einsteina i Heinricha Manna protiv nasilja beogradskog režima. Nažalost mi zdravlje ne dopušta nazočiti tom značajnom događaju, ali ovim putem upućujem Tebi i svim organizatorima punu podršku i zahvalnost što će ova značajna slobodarska akcija biti obilježena. Uz želju za uspjeh ove vrijedne akcije, i uz harni pozdrav, srdačno Nikola Debelić, Zmaj Orlovački“.68 „Dragi Ivane, drago mi je što ustraješ u podhvatu obilježavanja Velebitskoga ustanka, kao važnoga događaja hrvatske prošlosti 20. stoljeća. Pružam ti duhovnu podporu, a rado bih i svaku drugu, kad bi mi mogućnosti i vrijeme to dopuštali. Srdačno Te pozdravljam, Stjepan Razum“ (<srazum@arhiv.hr>7.9.2012).69 Milovan Petković, Zmaj Velikotaborski II.: „Također sam predložio da Družba kao nositeljica i njegovateljica Zrinsko-frankapanskoga kulta, ukoliko Meštarski zbor prihvati moj prijedlog, dostavi Predsjedništvu Hrvatskoga sabora taj ili eventualno modificirani prijedlog, i to u formi poticaja budući da Družba prema saborskom Poslovniku ne može biti ovlašteni predlagatelj. Na moj prijedlog, odnosno podnesak nikada od Meštarskoga zbora nisam dobio nikakav odgovor, ni usmeni ni pisani, već mi je na jednoj sjednici Kapitula Zlatnoga zmaja rečeno da je taj prijedlog prihvaćen. Što je poslije Meštarski zbor poduzeo i je li uopće što poduzeo - nije mi poznato niti to namjeravam istraživati i provjeravati a niti ponovno predlagati“.70 “Još nitko, gospodo, ne nadvlada Hervata oružjem pa i tako Hervat ostane najdoljnji; Hervat leži žertvom spletkah Ja se spletke nadasve bojim” (Ante Starčević, 1861.).71 „Zar nije žalostan podatak da NITKO iz Meštarskog zbora (a niti iz zmajske nam matice) još nije posjetio obnovljeno 2000. godine (a danas prazno kao naše duše) grobno mjesto Petra i Frana u Wiener Neustadtu (još uvijek nismo dogovorili je li to Bečko Novo mjesto ili Bečki Novigrad). Svake godine vodimo (Gerber - Kruhek) u Wiener Neustadt autobus pun osnovnoškolske djece + jedno od lokalnih kulturno umjetničkih

16

Ad b.

(točka 1 i 2Odluke)

U čemu je krimen, glede upozorbe: da sam „prije dva mjeseca uputio (opetovano)

svojevrsni apel Meštarskom zboru, na koji se nije reagiralo, a svakodnevno svjedoci smo

pogubne Stanimirović-Pupovčeve SDSS/SNV-ske politike“, pa se postavlja pitanje „Tjera li

Meštarski zbor (ne)svjesno vodu na mlin spomenute politike?.Ako je to tako, zašto o tome,

rugajući se svojim pravilima («zavjetima»), časna Zmajska Braća debelo šute?“

1. Sustavne historiografsko-politološke raščlambe pokazuju: suprotno hrvatskom

državnom i nacionalnom interesu (dakle: i hrvatskih Srba), SDSS-ova je programska politika

baštinski etnicističko-rasistička i secionističko-teroristička, što susljedno proizlazi iz njezine

velikosrpske, kolokvijalno četničke ideologije. Uz ugradbu parapolitičkog sustava (SNV,

ZVO i dr.), ta «etnička stranka s građanskim predznakom“ (SDSS), svojim

«drvenoželjeznim» (u)strojem drobi i narušava hrvatski suverenitet. Ukratko, riječ je o

programu koji «počinje i završava s ciljem pretvaranja Srba iz nacionalne manjine u

konstitutivni narod», tj. Republiku Hrvatsku pozicionirati kao «nacionalnu državu Hrvata, ali

i kao nacionalnu državu Srba».72 Nedvojbeno je riječ, premda politički dostatno neosviješteno,

o završnom procesu rađanja hrvatske (političke) nacije, tj. hrvatske nacionalne države. Na tom

se putu, više od stotinjak godina ispriječila instrumentalizirana vlaško-pravoslavna (srpska)

manjina u Hrvatskoj.73

. 2. Budući da ta stranka «smjera podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili

ugrožavanju opstojnosti Republike Hrvatske», skupina Družbinih članova urudžbeno je

potakla apel odnosno „Prijedlog za pokretanje inicijative kod mjerodavnog Ministarstva“ (v.

prilog), glede «pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti [SDSS-a] pred Ustavnim sudom

društava iz okolice Karlovca. Program obuhvaća projekciju mojih predavanja održanih na lokalnoj TV o tragičnim zbivanjima. Odlazak na Svetu misu zadušnicu u mjesnu katedralu, posjet mjestu smaknuća, uz prigodne riječi postavljanje lovorovih vijenaca na ploče koje spominju tragediju. Prije puta održavam desetak predavanja po školama o značaju i učincima tragedije i povlačim paralelu sa suđenjem našim uznicima u Den Haagu. Put je besplatan djeci koja su napisala najbolji sastav o tom značajnom POKRETU ZA POLITIČKU SAMOSTALNOST. (ne o UROTI kako to danas još uvijek trubimo po habsburškom konceptu). Naravno tu nema nove ploče DBHZ-a, jer Družba svojoj inertnosti NIKADA nije dala pozitivno mišljenje za postavljanje spomen NOVE ploče s potpisom Družbe. Učinili smo to (Gerber-Kruhek) preko Hrvatskog povijesnog instituta u Beču. Na mjesnom groblju još par riječi sjećanja na naše mučenike ... i time je program uglavnom završen. .... i jedanaest godina tako - a iz Matice i Meštarskog zbora = 0 (nula)“ (<gerber_hr@yahoo.com>, 5. 3. 2011.).72 Ivan Biondić, „Balvan u peti hrvatskog parlamentarizma”, Hrvatsko slovo, 28. travnja 2008. Kao vodeći

ideolog i svojedobno «konzekventni eksponent Miloševićevih [danas Nikolićevih - op. a] političkih interesa u Hrvatskoj», Milorad Pupovac «onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga političkog naroda». (Davor Gjenero, Novi list, 22. prosinca 1997.)73 Srbi «su uvijek bili značajan faktor, ali oni su isto tako uvijek bili objekt pokušaja instrumentalizacije u borbi protiv nastojanja Hrvata da stvore svoju državu, bilo da se instrumentalizacija vršila iz Venecije, Pešte, Beča ili Beograda» (Miko Tripalo, Erasmus, br. 5, 1994., s. 10).

17

Republike Hrvatske». Obvezatna Krestićevu aksiomu,74 svjedoci smo svakodnevne eskalacije

te velikosrpske (pročetničke) politike, čiju pozadinu upravo ponajbolje poznaje vrhunska

zmajska povjesnička elita (D. Pavličević, Mile Bogović, A. Szabo, M. Artuković, Josip

Jurčević, Ž. Holjevac, I. Biondić i dr.). S obzirom na to, onkraj svaka politikantstva

(stranačarstva), ta je pubuda bila jednostavno sveta obveza. Naime, uz ino, Družba djeluje

glede „opstojnosti hrvatskog naroda i države“ (čl. 2, st. 1. Pravila Družbe). Međutim, i pored

opetovane upozorbe na “zločin propusta”, Veliki je meštar posve ignorirao spomenutu

legitimnu pobudu, pače prihvaćenu i na Zboru družbe. Prešutni se odgovor kretao po crti kako

se „družba ne bavi politikom“, posebna u interpretaciji „glasnogovornika“ Zmaja

Svetoksaverskog, kojemu se, glede spominjanja politike, „gadi pomisao na samu riječ,

pojam, a kamo li posljedice koje svi snosimo”.75 S tim u svezi zanimljiva je rasprava između

Zmaja Svetoksaverskog i Zmaja Velikotrgovišćanskog.

2.1. „To što ti [Zmaja Velikotrgovišćanskog i neka malobrojna zmajska braća, ovo ti

pišem ’bez celofana’, na razgovorima i debati uz jelo i piće u našoj kantini, predlažete i

zahtijevate aktiviranje Družbe u ispravke dnevno političkih zbivanja zahtjeva korjenitu

promjenu statuta Družbe. Što ne pokreneš ti i istomišljenici akciju za promjenu Pravila

Družbe, ili kad smo već tako ’šutljiva i licemjerna Družba’, zašto ne istupite iz članstva. Ne bi

se ništa promijenilo jer je vaš doprinos nemjerljiv. Što misliš koliko bi dobili glasova na

Glavnom zboru? I mi ga se kao članovi trebamo držati. Ja ga se sveto držim bez figa u džepu.

Da su se povodili vašim načelima, kako je sve politika, siguran sam Družba bi se odavno

ugasila. Uostalom kad ste tako jako raspoloženi za ispravljanje političkih grešaka režima, i

vama omiljenog izraza ’zmajske šutnje’ o politici, zašto ne pokrenete, pismeno zatražite

odobrenje i predložite Meštarskom Zboru konkretne projekte, sredstva i osobe koje će dovesti

do njihovih ostvarenja?. Promjenu pravila Družbe?. Interesira me koliko bi se članova

odazvalo vašim promjenama“.76

2.2. Zmaj Velikotrgovišćanski, uz ino, odgovara: “Drugo što sam zaključio iz Tvojeg

pisma je da si sretan i odlučan čovjek, jer si jasno progovorio iz srži vlastitog bića rekavši kad

već spominjem politiku, gadi mi se pomisao na samu riječ, pojam, a kamo li posljedice koje

svi snosimo. Za to je potrebna hrabrost, odlučnost i osobna principijelnost, s kojom si podigao

74 Duhovno i nacionalno jedinstvenim s inim Srpstvom,«Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja». Naime, pretpostavljajući «u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku», ta bi ideja bila «u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države». Ukratko, ako bi prihvatili ideju «političkog hrvatstva», hrvatski bi se Srbi «odrekli svojih ideala o jedinstvu cjelokupnog Srpstva» (Vasilije Krestić, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 266).75 vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011.76 vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 17.11.2012.

18

moralnu ljestvicu na nedostižnu visinu u potpunosti se priklonivši Krležinoj misli.77 […]

Teško je javno iskazati takav stav, a sada mi je potpuno jasno da svoje uvjerenje sigurno ne

ćeš ukaljati izlaskom na parlamentarne izbore, niti bilo kakve druge izbore, kao ni na

referendum za Europu, jer je sve to u službi politike koja je samo sredstvo da bi pojedinci

postigli svoj cilj. Možda bi trebalo poslušati Tvoj savjet, barem oni koji se ne žele boriti s

društvenim izopačenostima, i posvetiti se ’očuvanju misije predaka naše hrvatske cjelovitosti’

i u potpunosti se isključiti iz ovog katastrofalnog duhovnog okruženja, a zmajsku Kulu

pretvoriti u svojevrsni refugij i izvorište duhovne smirenosti i ljepote na povijesno sjećanje

nebrojenih hrvatskih muževa i njihove ostavštine u neodređenom vremenu trajanja“. Zmaj

Velikotrgovišćanski upozorava na takvu idiličnost.78 Međutim, bez pravoga dijaloga, ta je

rasprava ubrzo zaključena, da bi Družba ostala čvrsto pri „doktrinarnoj noti“ Zmaja

Svetoksaverskog, koja glasi „Gadi mi se politika!

2.3. S tim u svezi, u Družbi nije pomogla ni sjajna rasprava „HRVATSKA ŠUTNJA“

ili ‘POLITIKA JE BRIGA ZA OPĆE DOBRO’ (predavači: Nikola Debelić, Zmaj Orlovački i

Zvonimir Šeparović, Zmaj Korčulanski IV.). „Mnogostoljetne dinamične rasprave o državnim

pitanjima postupno su svedene pod zajednički nazivnik ‘politika’, a uglavnom zbog svoje

kritičnosti prema vlasti, politika je dobila pomalo nepoželjnu, pa i opasnu konotaciju. Odatle i

česta sintagma 'Nemojmo o politici', što je ustvari samo elegantnija inačica za šutnju“ (Zmaj

Orlovački). S tim u svezi, uzalud se Zmaj Orlovački pozivao na autoritativna mišljenja o

politici.79 Štoviše, spomenuo je i zabilježbu prije stotinjak godina neizbježna stekliša Antuna

Gustava Matoša (1873. – 1914.), koja glasi: «Kad je tko od nas dobar Hrvat, vele mu, da se

bavi politikom, da to nije lijepo i umjetnički […] hičeju nas van iz hrvatskog narodnog

kazališta ili iz društva hrvatskih književnika, kajti smo Hrvati.»

2.4. Postoji i gospodarska, kulturna, obrazovna itd. politika, što je sve sukladno

stekliškoj odrednici «Politika je znanost životna» (ANTE STARČEVIĆ). Po toj crti - izlagao

77 „Ni jedna politika, koja nije osnovana na najosnovnijem ljudskom moralu, nema svoj raison d΄être! I ni jedan politički program, koji nije sazdan na moralnim premisama, nema nikakvog progresivnog smisla! (1938.)“78 „Samo valja biti oprezan jer u takvom odvajanju i zatvaranju u same sebe može doći i do neželjenih i drugojačijih posljedica nego onih koje se očekuju prema postavljenom programu, pa tako ne bi bilo zgodno da nam se dogodi da svrha postojanja Družbe krene u nekom drugom smjeru, pa se sve pretvori u veselo veselo druženje kakvo je Šenoa opisao u svojem romanu „Diogeneš“. „Naime Šenoa je opisujući hrvatsko društvo u svojem ’Diogenešu’ smjestio svoj ’Ceh svetog Olimpa’ u Opatičku ulicu, dakle nedaleko naše kule, a članovima tog ceha, sve vrlim i uvaženim članovima hrvatskog društva, pridružio jedno klasično načelo koje proizlazi iz njihovog splendid isolation i koje je glasilo: Summum mundi trinum: Mulier, tabacum, vinum, Et qui curat de pluribus, Maximus est asinus. Što bi u se u slobodnom morlačkom prijevodu moglo kazati kao: U se, na se i poda se!“79 „Čovjek je društveno biće (zoon politikon) i svoju suštinu potvrđuje tek kroz zajednicu» (Aristotel). «Svaki slobodan građanin dužan je sudjelovati u političkom životu svoga grada/države» (Platon). Zahtijevamo od intelektualaca puni angažman u «politici u najširem smislu riječi. Jer svaki glas… više je nego dobrodošao.» (Vaclav Havel).

19

je dalje Zmaj Orlovački – slaže se i Doktrinarna Nota Kongregacije za nauk vjere Sv. Stolice

(kojoj je tada na čelu stajao donedavni papa Benedikt XVI.), koja glasi: «POLITIKA JE SKRB

ZA OPĆE DOBRO». Bivši papa Ivan Pavao II. Doktrinarnu notu je odobrio još 2002. g., pa

tako Nota nosi autoritet dvojice velikih papa. Najznačajnije upute Doktrinarne note glase:

«Kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života. Jedno od tih

djelovanja je sudjelovanje u političkom životu. Vjernici se ne mogu nikako odreći

sudjelovanja u politici to jest u mnogostrukom i raznovrsnom gospodarskom, društvenom,

zakonodavnom, upravnom i kulturnom djelovanju koje teži promicanju općeg dobra.»80 S tim

u svezi jasna je i poruka Komisije Iustitia et pax i Hrvatskog Karmela, koja glasi: “Budući je

politika skrb za opće dobro, dužnost je vjernika kao građanina da doprinosi općem boljitku

društva.» Usprkos svemu, zmajstvo je obvezatno Doktrinarnoj Noti GADI MI SE POLITIKA!,

što je ispisuje i brani Družbin „prvo(pe)radarstvenik“ - Zmaj Svetoksaverski

3. Međutim, očito vođen potonjom zmajskom „Doktrinarnom Notom,“ ranije je

spomenuti velemeštarski „zločin propusta“ bio implicite obrana jedne pogubne,

veleizdajničke „koalicijske politike“ – u kojoj su (ne)posredno sudjelovali i naši ugledni

„zmajevi“ (v. niže okvir) - za koju je novoizabrani čelnik HDZ-a (Tomislav Karamarko)

otvoreno priznao „da je ta koalicija bila ponižavajuća“, posebice, kad je „HDZ-ova Vlada

[izvršitelj: Božo Biškupić, Zmaj od Male Mlake – op. a.] financirala obnovu četničkih

spomenika, poput onog u Srbu gdje je iz vlaka izvučeno 200 nevinih osoba i ubijeno.“81 I dok

se tako zakonito odobrenim sredstvima ne gradi „Spomenik Neovisnosti“ (Narodne novine,

85/2006), nezakonitim kriminalnim načinom dodijeljenim sredstvima za spomenik četništvu u

Srbu, naveliko se i užurbano obnavlja (restaurira) spomenik u zagrebačkim ljevaonicama pod

pokroviteljstvom Hrvatskog restauratorskog (obnoviteljskog) zavoda i Ministarstva kulture!

Kakva sablazan ovoga sablasnog „hrvatskog“ vremena!82  

4. U svakom slučaju, Družbina pobuda - nažalost, „feletarski“ skandalozno

obesnažena - za «pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti [SDSS-a] pred Ustavnim sudom

Republike Hrvatske», mogla je biti važan (preventivan) poticaj (kako to pokušava sada

HHO), 83 kojem bi se pridružile i druge nacionalne ustanove, glede demokratskog oblikovanja

80 Ivan Pavao II, Apostolska pobudnica ( Poruka Doktrinarne Note). S tim u svezi i jasne je i poruka Komisije Iustitia et pax i Hrvatskog Karmela, koja glasi: “Budući je politika skrb za opće dobro, dužnost je vjernika kao građanina da doprinosi općem boljitku društva».81 Večernji list, 7. 5. 2012.82 zeljko.tomasevic@inet.hr, 24.3.201083 „Upravo stoga Odbor drži svojom moralnom obvezom upozoriti na mogućnost pogubnih posljedica ovakvog izbornog zakona kojim Srbi,  u konstitutivnom smislu postaju polunarod, što je samo početak pokušaja vraćanja ustavnog položaja Srba kakvog su imali u Ustavu Socijalističke republike Hrvatske, u vrijeme komunističke Jugoslavije. Upravo su rasprave o Ustavnom položaju srpskog naroda u Hrvatskom Ustavu bili jedan od elemenata koji je doveo do ratnog sukoba u Hrvatskoj, a koji je kao posljedicu imao masovna kršenja ljudskih

20

suvremene hrvatske političke zbilje. Naime, upravo je dvomandatna hrvatsko-srpska koalicija

(HDZ-HSS-SDDS), kao osovina politike „novoga smjera“ (lansirana kao: detuđmanizacija)

ispostavila katastrofalni saldo. Dosegavši samo dno (gospodarski, socijalno i moralno),

Hrvatska je na koljenima bačena pred vrata Eunije. Začet pod egidom Pupovčeva

„svetosavskog klerikalizma“ (Hristos se rodi!), u duhu tobožnjih „europskih vrijednosti“,

„Sanader je prezidencijalizirao vlast te postavio čvrste temelje klijentelističko-korupcijske

piramide i 'pokroviteljske demokracije'.“84 Na svoj način, takva se politika, gotovo zakonito,

prešutno protegla i na Družbu BHZ-a.

HDZ (Vladimir Šeks -Božo Biškupić) + HSS (Dragutin Feletar)85

+ SDSS (Stanimirović-Pupovac).

Ad 3.

(točka 8 i c Odluke)

Od kuda i u čemu je krimen, s obzirom na upozorbu velemeštrova [Dragutin Feletar,

Zmaj Velikootočki] (crimen non faciendi) koji, glede „moguće obveze jugomasonsko-

boljševičkoj okomici, onemogućuje ostvarbu spomenuta prijedloga»?

S tim u svezi Vladimira je Rukavinu, Zmaja Svetoksaverskog posebno izazvala

ocjena Ivana Biondića, Zmaja od Tanaisa da „Družba iskazuje ozbiljnu krizu identiteta

(dominacija jugomasonskih i boljševičkih kriterija).“ 86 

1. „Jugomasonsko-boljševička okomica“, inače pregnantno dokumentirana

naslovljenim scanom (J)HAZU – TALAC SANU (v. niže tablica), posebice je stavljena na

teret glede mi tzv. incidenta u HNK Naime, riječ je tobože o diskriminirajućoj, dakle,

sablažnjivoj mi objedi „da je HAZU podčinjen Srpskoj akademiji znanosti (sic) i umjetnosti“

(točka c Odluke). O čemu, dakle, se radi?

SVJEDOK (J)HAZU IDENTITETIVO

SUPEK(1981.)

JAZU (1945.)«predana je u ruke jugomasonima sa starim šefom Štamparom

i kojemu će članovi Partije s Krležom samo sekundirati».MIKO

TRIPALOPREDSJEDNIK JAZU (1960-ih)

«došao mi je s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim

prava svih građana RH, kako Hrvata, tako i Srba, ali i drugih nacionalnih manjina“ (HHO, 10. veljače 2011.)84 Mirjana Kasapović, Večernji list, 10. prosinca 2010. „Tzv.korupcijska hobotnica tako je postala oficijelan način strukturiranja i komuniciranja poslova i ljudi“ (Vjeran Zuppa, „Razgovor“, Slobodna Dalamacija, Spektar, 13. travnja 2013.).85 Dragutin je Feletar „ugledni član HSS-a“ (www.hss-kkz.com.hr/)86 vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011.

21

(1960-ih) mišljenje drugova iz Savske (sjedište Udbe za Hrvatsku)».DUŠAN

BILANDŽIĆ(1990.)

SLOMOM KOMUNIZMA (1990.)«preko noći su obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova,

koji su postali pravo smeće».JAKOV

SIROTKOVIĆ(1996.)

ODGOVORNA HAZU (1996.)«još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički,

a ne samo ekonomski odgovor na srbijanski Memorandum” (1986.).DAVOR

BROZOVIĆ(1999.)

HAZU AKSIOM (1999.)«Ne bi bilo loše kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest

da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta».DUBRAVKO

JELČIĆ(2009.)

PRINCIPIJELNA HAZU (2009.)«sve do danas ustrajala na svojoj odluci, da ne će obnoviti suradnju sa SANU

dok se ona javnom izjavom ne odrekne svoga Memoranduma».

1.1. «Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti predana je 1945. u ruke

jugomasonima sa starim šefom lože Andrijom Štamparom, kojemu će članovi Partije s

Miroslavom Krležom samo sekundirati. […] Jednome su sva ta braća ostala vjerna: da služe

režimu, bez svog vlastitog uvjerenja, ali jako gramzljivi za svakom povlasticom«.87 Inače,

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, bila je prva akademija znanosti koja je

primila 28. prosinca 1947. Josipa Broza za svog počasnog člana. Bio je to svečani obred

kojim se JAZU zahvalila Brozu na obnovi suverenosti Hrvatske, a Broz poručio akademicima

da je socijalizam okvir za znanost.88 O kriterijima za taj okvir, ponajbolje, svjedoči Miko

Tripalo: «Dok sam bio sekretar Izvršnog komiteta CK SKH […] došao mi je predsjednik

JAZU s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim mišljenje drugova iz

Savske (tamo je bilo sjedište Udbe za Hrvatsku). Očigledno je to tada bila takva praksa prije

nego se akademici predlože za izbor».89

1.2. S tim u svezi, nakon sloma komunizma i demokratskih promjena (1990.), osim

razoružane teritorijalne obrane i gospodarski temeljno opljačkane, često se zaboravlja,

Hrvatska je bila posve intelektualno razoružana i obezglavljena. O tome dramatično svjedoči

87 Ivo Supek, Republika Hrvatska, br. 131, Buenos Aires, 1981., s. 35-36.

88 Svečanoj sjednici JAZU nazočili su rukovoditelji NR Hrvatske, predsjednik Prezidijuma Sabora NR

Hrvatske, Vladimir Nazor, predsjednik Vlade NR Hrvatske, dr. Vladimir Bakarić, i drugi dužnosnici. Broz je ušao u dvoranu JAZU “oduševljeno pozdravljen”, u pratnji predsjednika JAZU, dr. Andrije Štampara, i potpredsjednika Akademije, Miroslava Krleže. Prisutnima se najprije obratio predsjednik JAZU, dr. Andrija Štampar (1888-1958), koji je istakao da se počasni doktorat Brozu dodjeljuje u okviru osamdesetogodišnjice JAZU. Kao posebnu Brozovu zaslugu Štampar je istaknuo: „Maršal Tito je misao našeg hrvatskog političkog i kulturnog oslobođenja doveo do pune pobjede u punom smislu idealnog južnoslovenskog pojma ...” Naime, “maršal Tito djelujući u okviru Lenjinskog i staljinskog pokreta pokazao nam je, s čitavim nizom svojih suradnika šta znači praktična primjena načela o lenjinskom samoopredeljenju naroda kada se to načelo primjenjuje doslovno socijalistički” Obrativši se nazočnima, Josip je Broz istaknuo da je u prošlosti Akademija bila „jako ograničena, a skoro se uopće nije bavila jednom od najvažnijih znanosti - znanošću o društvenom razvitku. Tek danas u novom, socijalističkom društvu, znanosti dobiva neograničene mogućnosti ... „ („Josip Broz – upotreba naučnih ustanova u Srbiji za deifikaciju jugoslovenskog diktatora“, www.hereticus.org/.../, 25. 7. 2009.).89 Miko Tripalo, «Razgovor», Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 26.

22

akademik Dušana Bilandžić koji tvrdi da su tada «preko noći obezvrijeđeni milijuni

pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće».90 Na taj su se način, u presudnim

povijesnim trenutcima, središnje nacionalne ustanove (i uopće tzv. nacionalne znanstvene

discipline ), kao oblikovateljice nacionalnog i kulturnog identiteta, koje bi po svojem pozivu

trebale biti ISPRED, našle IZA svojega naroda.91 Nacionalna je elita tako, uz ino, posve

ignorirala ekspanzivni Memorandum SANU (1986.),92 da bi i deset godine kasnije otvoreno

priznala da «još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički, a ne samo

ekonomski odgovor na taj srbijanski Memorandum».93

2. Budući da je Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki, suradni član

Akademije, pače lažno predstavljen „kao redovni član – akademik“ (v. kasnije), otuda

„moguće obveze [posve evidentnoj – op. a.] jugomasonsko-boljševičkoj okomici“ i, s tim u

svezi, otvorenom suspendiranju DHZ-ova programa, koji je bio izrazito hrvatske nacionalno-

kulturne i duhovno- posvjedočenosti. Naime, riječ je o programu, što je oblikovan na tragu

otkrivena „haulikotvorstva Družbe Braća Hrvatskog Zmaja“94 (in rem Chroatorum), onkraj

duha balkanske-rasne ontologije, koja u HAZU otvoreno djeluje po crti „jugomasonsko-

udbaškog“ imperativa: «Ne bi bilo loše kada bismo [Hrvati] radi potpunosti svoje prirode i

bitka obnovili svijest da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta».95 U tom je smislu upravo

paradigmatsko otvoreno „velemeštarsko“ zabacivanje “haulikotvorstva Družbe Braća

Hrvatskog Zmaja”.96 Naime, tragom hrvatsko-jugoslavenski usmjerena historiografije, čije je

90 Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Rijeka, 1993., s. 990.91 Vidi: I. Biondić, Historia reducta – drama hrvatske identifikacije, Zagreb, 2006.92 Međutim, kada je Miroslav Brandt, kao odgovor, odmah napisao Antimemorandum (1986.), taj se rukopis nije mogao objaviti ni čak 1990. Naime, središnje nacionalne ustanove, sa svojim čelnicima, Matica hrvatska (V. Gotovac) i Akademija (I. Supek) nisu pokazale zanimanje, iako je taj tekst unaprijed raskrinkao velikosrpsku vojnu agresiju koja se pripremala (Miroslav Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996.).93 Akademik Jakov Sirotković, «Razgovor», Novi list, 26. listopada 1996. 94 Ivan Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010.95 D. Brozović, «Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture», s. 224.96 Ne samo što je prvotno skinuo najavljeno predavanje o Hauliku u Zmajskoj kuli, lako da je velemeštar to onemogućio i u „svojim“ zmajskim županijama (Koprivnica, Virovitica, Bjelovar, Križevci) koje, kažimo usputice, upravo zahvaljujući Hauliku nisu ostale mađarske vàrmeđe.

23

kriterije čvrsto uspostavio ex-klerik i yu-mason Viktor Novak,97 Haulik se uporno potire iz

skupna pamćenja hrvatskog naroda (nacije).

3. Onkraj teorije o svjetskoj zavjeri, uloga masona nije nimalo zabaciva glede stvaranja

političke slike u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Istraženo je tako da masonerija utječe na prvi

svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionističkih država (među ostalima i na

Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918.

Štoviše, i danas, upozorava pater Fuček, «kroz novac, humanitarnu pomoć, zajmove i slično,

masoni gospodare cjelokupnim političkim životom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima.

Kako će u tome proći katoličke zemlje, ako još takvih ima? Na taj je način sva moć u rukama

tajanstvene (nepoznate) moći manjine, dok su parlamenti, vlade država, pojedini političari u

biti puki pijuni na šahovskoj ploči».98 Kada je Ivo Banac pokušao obezvrijediti Mužićeve

napore u istraživanju toga fenomena, što je tobože «inačica za modernost i liberalnu

demokraciju», 99 Mužić ga upozoruje: kako su «hrvatski masoni sluganski slijedili

protuhrvatsku politiku počevši od Frana Folnegovića do Viktora Novaka», odnosno kako su

«masonske vlade, kao pobjednice u dva svjetska rata, nasilno utjerale Hrvate u dvije

Jugoslavije».100 S tim u svezi, jugomasonska priča u oblikovanju zmajske Družbe, pače i

njezina najveća donatora, 101 ostaje još dostatno neistraženo mjesto zmajske povjesnice.

4. Naime, potkraj listopada 1920. utemeljen je “Središnji odbor za reformu katoličke

crkve u Jugoslaviji,” čije je središte bilo u Koprivnici. Za njegova je prvog predsjednika

izabran ugledni povjesničar i jedan od utemeljitelja udruge Braće Hrvatskog Zmaja – prazmaj

Emil pl. Laszowski. Štoviše, na opće iznenađenje, posebice katoličkih krugova, pokret nalazi

97 Viktor Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948. [Beograd, 1986.]). «[Viktor Novak (1889.-1977), bivši klerik], neosporni dosmrtni prvak i poslijeratnoga jugoslavenskog masonstva, odmah nakon rata [II. svjetski] nastavio je rukovoditi bjesomučnom hajkom protiv Katoličke crkve» (Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, VIII. dop. izdanje, Split, 2005., s. 595). «Još u ranoj mladosti pripadao sam onom duhovnom kolu omladine koju su formirali ideolozi jugoslovenskog narodnog jedinstva. Kao takav, još za univerzitetskih studija, u svojim samostalnim naučnim izučavanjima obratio sam naročito svu svoju pažnju na delanja onih istorijskih sila koje su pomagale spajanju našeg razedinjenog - verama i državama - naroda, kao i onih koje su bile u službi toga razedinjavanja. […] Kad sam stao na vlastite noge, uvelike blagodareći mome znamenitom učitelju Ferdi Šišiću, moja su naučna i racionalna ubeđenja sasvim se srodila sa omladinskim težnjama kojima sam ostao veran do današnjeg dana» (Iz «Autobiografije», što ju je Viktor Novak napisao za njemačku obavještajnu službu, 18. aprila 1942. godine u Beogradu; isto, s. 591-592).98 Ivan Fuček, «Katolički sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan», MI-Zbor, br. 5, Zagreb, 1997., s. 7.99 Feral Tribune, 25. svibnja 1998.100 Ivan Mužić, «Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno», Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998., s. 475-477101 Najveći donatori družbe, plemićka obitelj Thurn und Taxis iz Regensburga (grad u kojem se rodio pokret Iluminata), jedna od najistaknutijih masonskih njemačkih obitelji. Karl Alexander von Turn und Taxis (1770-1827) je bio drugi Veliki Meštar masonske lože „Die Wachsende zu den drei Schlüsseln“ iz Regensburga, a 1806. je od strane Velikog meštra britanske lože, proglašen za regionalnog Velikog meštra Bavarske (Provinzial-Gro ßmeister von Bayern ernannt)“ (fr.wikipedia.org/.../Maison_de_Thurn_und_Taxi).

24

utočište u prostorijama BHZ-a u Kamenitim vratima na zagrebačkome Gornjem gradu.102 U

svezi s tim, 19. siječnja 1921. godine održan je tamo sastanak vođa reformnog pokreta

(svećenika i svjetovnjaka), gdje je E. pl. Laszowski izabran za predsjednika Izvršnog odbora.

Na Prvom hrvatskom katoličkom saboru (Zagreb, 9. rujna 1932. godine), kao dopredsjednik,

E. pl. Laszowski je izabran u Vrhovno vijeće Hrvatske Katoličke Crkve (HKC). Na tom je

saboru učinjen zapravo posvemašnji prekid s rimskim biskupom, tj. Papom, i proglašena

autokefalnost HKC-e, kojoj je na čelu bio biskup Marko Kalogjera, ex-splitski kanonik. Zbog

svega toga, još je na Božić 1921. zagrebački nadbiskup Antun Bauer isključio sve sljedbenike

tog pokreta iz Katoličke crkve.103

5. Zbog toga je nadbiskup Alojzije Stepinac, Vitez od Bakačeve kule, bio nepomirljivi

neprijatelj starokatolika, smatrajući to »truležom na našem narodnom organizmu«. Stepinčev

dnevnik otkriva da je i on gajio isto mišljenje o masoneriji, koju je poistovjetio sa

centralističkim sistemom u Beogradu. Tako je Stepinac 30. svibnja 1934. godine u svojemu

dnevniku upisao sljedeće: “U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost i u srcu hrvatskog

naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog

nepoštenja, zakleti neprijatelji crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja

i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se s

njom ukoštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije,

ako misli dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija.“ 104

Uglavnom, kad je riječ o Hrvatima, prema nekim istraživanjima, pored što je protukršćansko

(katoličko) jer je htjelo svim sredstvima odvojiti katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako

uništiti rimokatolicizam u Hrvata, službeno je masonstvo bilo (anacionalno) protuhrvatsko jer

je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito protivno prema ideji

samostalne hrvatske države.105

102 „Nas […] boli, što je naša simpatična institucija Hrv. Zmaja sa svojim meštrom (Emil pl. Laszowski) preuzela glavno vodstvo Nar. Crkve. U Hrv. Zmaju imade ljudi, koji drukčije misle nego njihov meštar […] pa se nadamo, da će oni uznastojati, da se djelovanje Hrv. Zmaja kreće u okviru onih idealnih težnja, za koju je to društvo radilo do sada. Ako pak stvar posmatramo i sa čisto nacionalnog stajališta, onda pogotovo držimo, da je nova Zmajeva orijentacija posve protiv duha i dojakašnjeg svoga programa. Držimo naime, da je svako cijepanje kat. Hrvata pogubno, jer se time eo ipso cijepa i otporan, životna snaga samoga hrvatstva, koji je prvi i glavni cilj Zmajevog rada. U interesu je dakle svakog pravog Zmaejvca, da propaganda za Narodnu crkvu kao kulturkempferskog i protunarodnog djelovanje iz redova Zmajevaca […] čim prije nestane“ („Hrvatski Zmaj – sjedište Narodne Crkve“, Katolički list, br. 25, 1921, s. 176.)103 Šire vidjeti: Zlatko Matijević, „Otpali ili odbačeni anđeli?“, Hrvatska revija, br. 2, Godište I. Zagreb, 2001.; Marko Kalogjera, Hrvatska starokatolička Crkva, Zagreb, 1924.104 Jure Krišto, „Katolička crkvene hijerarhija i društva tijekom diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića“, u: Hrvatska između slobode i jugoslavenstva, Zagreb, 2009., s. 158.105 I. Mužić, «Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno» , s. 475-477.

25

6. U potonjem kontekstu, uz ino, zanimljiva je Hrvatska pučka stranka (HPS), desno i

konzervativno orijentirana politička stranka u Hrvatskoj, što je osnovana 28. prosinca 1997.

od disidenata HDZ-a predvođenih Tomislavom Merčepom, koji postaje i predsjednik Stranke.

Kako je već ranije rečeno, jedan je od njezinih ideologa i visokopozicioniranih čelnika, 106 bio

je Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski. Riječ je o stranci, koja se poziva na tradiciju

Hrvatske pučke stranke (1919. do 1929.), što je nastala kao politička grana Hrvatskoga

katoličkog pokreta koji se držao stava o jednom „troimenom“ narodu, pridonijevši tako

stvaranju jugoslavenske države. Postavši tako dobrim dijelom odgovorna za težak položaj

Hrvatske, HPS-a je nanijela je veliku štetu njezinu narodu, koji ju je najzad odbacio (otela je

tek jedan mandat seljačkoj stranci Stjepana Radića). Bio je to „slom politike katoličkog

Jugoslavenstva“ (1929.), kako glasi i glavni naslov iznimne knjige nesuđena zmajskog

kandidata dr. sc. Zlatka Matijevića. Prema tome, obnavljanje te stranke, pod vodstvom

iskrenih domoljuba Tomislava Merčepa i Vladimira Rukavine, ako i nije „jugomasonsko-

udbaška“ podmetačina, nanijela je štetu glede okupljanja hrvatskoga nacionalnog korpusa,

pogotovo njegove konzervativno-demokršćanske usmjerbe.

7. Uza sve pozitivno, što je učinila ili čini za dobrobit hrvatskog naroda, Družba je

nedvojbeno obilježena jugomasonskom, tj. protuhrvatskom i protukatoličkom protegom, što

se posebice pokazivalo o i oko obnove Družbe nakon uspostave samostalne Hrvatske (1990.).

Tako jedan, od Družbinih kandidata (1993.), uz ino svjedoči: [„ U mnogome to] nije ništa

drugo do antihrvatska družina, čiji se članovi između ostalog bave i pisanjem političkih

pamfleta protiv hrvatske vlasti, pa ih dijele na svojim sastancima ostalim članovim“, što je

protivno strogim pravilima, „kojih se još prije rata pridržavao i moj djed dugogodišnji član

Družbe“. Iako je svojedobno ispunio „zmajsku“ pristupnicu,107 on primjećuje da su vrata

otvorena samo nekim „podobnima“ (posebno, političarima), uzaludno čekajući da „meštri

ustanove da li sam vrijedan da me prihvate u svoju družinu“. Gotovo je „javna je tajna da

’Braća’ među sobom imaju dosta boljševika koji su ogrnuli njihovim članstvom i dalje

kopajući protiv dobrobiti Hrvatske“. Štoviše: „bio sam prisutan na nekoliko puta i

domjencima gdje sam susretao i neke ljude koji su još jučer vedrili i oblačili, te mi se učinilo

106 www.zgizbori.hr/2005Lokalni/zgizbori_zg_a/.../Lista09.pdf107 To je samo jedna od priča o „zagubljenim pristupnicama“. Poznat je tako „slučaj mr. sc. Dragana Ivančića“. Istaknuti stručnjak i novinar, potječe iz poznate hrvatske katoličke obitelji (brat teologa prof. dr. sc. Tomislava Ivančića, najbliži rođak Ive Kerdića, Zmaja od Kamenitih vrata II.), najbliži suradnik prazmaja Antuna Bauera. Gotovo je istovjetan slučaj i gospodarstvenika mr. sc. Radenka Miloševića, samozatajni domoljub i katolik, unuka Ive Miloševića Zmaja od Fužina II., koji je izradio i poklonio veliki luster, što krasi dvoranu zmajske kule. Koliko je takvih značajeva bilo „lustrirano“ iz Družbe na početku njezine obnove?

26

da se nalazim na sastancima socijalističkog saveza“.108 [Klijentelistički109 i tobože neutralno

politički kriteriji,110 glede ulaska u Družbu, i danas posebna su priča.] Međutim, ozbiljan i

sustavan „Prijedlog mjera za unapređenje djelatnosti Družbe ’Braća Hrvatskog Zmaja’“

(1993.),111 posve izvorne, nacionalno-kulturne i duhovne prepoznatljivosti, jednostavno je

tada „bačen preko palube“, tako da se Družba identitetski nije oporavila do današnjih dana.

8. Zapravo, (jugo)masonstvo i komunizam nalaze se na internacionalnoj i

protukršćanskoj liniji i borbi protiv svih malih naroda koji teže za oslobođenjem i stvaranjem

vlastite države. 112 S tim u svezi, „bivši ministar je kulture Božo Biškupić [Zmaj od Male

Mlake – op. a.] bio na čelu tijela koje je glede 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije te

dolaska Ivana Pavla Drugog u posjet Hrvatskoj (1994.), odobrilo postavljanje ’masonske

piramide’ uz Vukovarsku aveniju“.113 [Međutim, isto je Ministarstvo odbilo zahtjev da se,

nakon virtualna, postavi stvarno spomen-obilježje „Zločina za pisaćim stolom“114 u Muzeju

Mimara, što ga je počinila Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda.] Iako je (moguća)

paramasonska pozadina Družbe često predmet obično laičkih, posebice portalskih rasprava115

108 Pismo čitatelja Večernjeg lista, Zagreb, 1993. (Pismohrana Zmaja Jurjevskog).109 Kada sam, uz Antuna Abramovića, Zmaja od Vranovine, pred nekoliko godina, potpisao pristupnicu za prof. dr. sc. Tihomila Maštrovića, jednoga iz same „špice“ hrvatske nacionalne elite, našli smo zatvorena Družbina vrata. Istodobno, glede osiguranja čelnikovu sinu mjesto asistenta, s „prestižna“ Prometnog fakulteta pristiglo je troje članova. S druge strane, istaknuti znanstvenik i domoljub prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, kao zmajski kandidat, „izbalotiran“ je crnom kuglom, da bi zatim licemjerno bio prihvaćen kao počasni član.110 Tako su u jednom paketu, glede spektra pluralnih političkih opcija, primljeni: „lijevi“ (Milan Bandić), „desni“ (Mile Bogović) i „liberalni“ (Mirko Barišić).111 „Prijedlog mjera za unapređenje djelatnosti Družbe ’Braća Hrvatskog Zmaja’“ (Zagreb, 5. ožujka 1993.). Predlagatelji: meštar protonotar Milovan Petković, zmaj Velikotaborski, meštar kapelan Juraj Kolarić, zmaj Hrašćanski od sv. Jurja u Trnju, meštar povijesti Tomislav Raukar, zmaj Starogradski i meštar prosvjete Ante Krmpotić, zmaj od Krmpota.112„Komunizam je čedo masonerije, masonski čistač i filter svakog naroda koji odbacuje svaku metafiziku kao pečat rezignacije, a vjeruje u goli materijalizam i sveopću kulturu svijeta“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 210).113 „“U to vrijeme s Kaptola se nije čuo niti jedan glas koji bi se usprotivio postavljanju takvog spomenika i koji bi kazao da je takav spomenik u suprotnosti s crkvenim naukom – istaknuo je Jelić, na što se nadovezao profesor Josip Jurčević [Zmaj od Zavelina] riječima da su masoni danas legalni, te da u Hrvatskoj djeluju kroz udruge ili inicijative poput Rotary kluba, Lions kluba i sličnih organizacija, koje u javnosti propagiraju dobročinstvo i humanitarni rad, no koje se koriste i kao paravan za (ilegalno) donošenje vrlo bitnih odluka, koje se kasnije samo potvrđuju u Hrvatskom saboru. Ne treba tajiti da su masoni prisutni i u strukturi Crkve, kao i u svim drugim organizacijama”- Ne treba tajiti da su masoni prisutni i u strukturi Crkve, kao i u svim drugim organizacijama – zaključio je dr. Jurčević, na što se don Miklenić promeškoljio na stolici te kazao da je masonski spomenik blizu Save postavljen mimo znanja i bez konzultacija s Crkvom. Tako neuvjerljiv odgovor mnoge nije zadovoljio, zbog čega je odmah iz publike doletjelo pitanje ‘zašto se Crkva nije ogradila od tog spomenika, odnosno zbog čega barem nisu ustrajali na tome da se s podnožja spomenika izbriše tekst koji kaže da je masonska piramida postavljena povodom 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije i povodom dolaska Svetog oca u Zagreb. Crkva bi mogla to učiniti, mogla bi organizirati i potpisivanje peticije, ali se ništa ne bi promijenilo – vrlo neuvjerljivo odgovorio je glavni urednik Glasa Koncila (šire vidi:www.dnevno.hr/).114 I. Biondić, „Croatia – Eppur si muove“, www.hkv.hr, 5. ožujka 2009.115 Tako se drži „da ova družba ima sve najosnovnije odlike koju ima svako drugo tajno i okultističko udruženje nas dovodi do vrlo jasnog zaključka/činjenice. Ona je leglo hrvatske psihopatije, hrvatske političke elite i domaće masonerije koja je na ova j način još jednom dokazala da može, tj. da su ljudi dovoljno manipulirani i izigrani da ovakva organizacije mogu djelovati neometano bez da to tko primijeti i pravovremeno reagira.“ (bloger.index.hr/default.aspx?tag=tajna+društva, 3. 3. 2012.).

27

- koje vjerojatno i nisu uvijek dobronamjerne - postoje i ozbiljnija pitanja, poput jednoga

katoličkog teologa na temu „Družba Braća Hrvatskog Zmaja i katolici.“ Naime, uz ostalo, on

se otvoreno pita: «Kako takvoj Družbi može zaštitnik biti sveti Juraj kad je sveti Juraj kršćanski

junak koji se upravo bori protiv zmaja?» 116

9. Svojedobno skrenuvši pozornost na taj prilog, bio je to tobožnji krunski dokaz glede

mojega razornog unošenja politike u Družbu.117 Na spomenuti prilog, smatrajući se očito

pozvanim i kompetentnim, upravo je „znalački“ odgovorio Zmaj Svetoksaverski: „Ne kanim

se osvrtati i komentirati gospodina Ivana Vidovića, čiji komentari meni kao Zmaju Sv.

Ksaverskom ne znače ama baš ništa. Mislim da dotični gospodin kao visoko pozicionirani

teolog ima podosta tema i problema o kojima bi trebao voditi brigu i kritički se odnositi. Kako

unutar tako i izvan crkvenih klupa. To ne radi jer njegov komentar i nastup ima u sebi upravo

ono lucifersko, ne dobro namjerno prizivanje oblaka na našu elitnu i domoljubnu hrvatsku

kulturnu udrugu“. 118 Međutim, „tamne oblake“ bilo gdje, pa tako i našoj Družbi, moguće je

rastjerati maksimalno mogućom povijesnom Istinom. Naime, „objektivna istina postoji možda

jedino kao teološki pojam. Naša ljudska istina uvijek je relativna stvarnost, no moramo

nastojati da se u traženju istine približimo koliko je moguće toj objektivnoj istini.“ 119

10. Prema tome, ako je riječ o povijesnoj istini, zašto bi ona – primjerice - umanjila i

obeskrijepila stvarne zasluge našega prvog Velikog meštra prazmaja E. pl. Laszowskog. S tim

u svezi, Nestor je naše Družbe podržao pobudu „kako bi trebalo osvijetliti (in bona fidem)

obljetnicu o osnivanju autokefalne Hrvatske katoličke crkve neovisne o Rimskom papi na

čelu kojeg je bio Emilije pl. Laszowski. To tim više jer je istovjetni zahtjev postavio maršal

Tito blaženom kardinalu Stepincu“.120 Iako je vrijedno raspraviti o pozadini takvih zahtjeva, 121 predloženi okrugli stol «Družba BHZ-a i Hrvatska Katolička Crkva», za koji su mogući

znanstveno-stručno kompetentni sudionici (gg. Juraj Kolarić, Zlatko Matijević i Đuro

116 „Mi katolici premalo se pitamo o značenju simbola svojih i tuđih pa smo i duhovno neprosvijećeni, stoga se sve manje snalazimo u duhovnim ponudama današnjeg vremena. Mene kao vjernika sablažnjava pripadnost nekih visokopozicioniranih članova naše Katoličke crkve Družbi Braće Hrvatskoga Zmaja upravo zbog rituala koji se ondje prolazi pri inicijaciji i simbolike koju ritual uključuje, jer pripadaju protukršćanskom duhu“ (Ivan Vidović, „Družba Braća Hrvatskog Zmaja i katolici.“ Šire: Ante Crnčević, „Liturgijska mudrost simbola“, www. katolici. org., 22. 11. 2008.)117„Posebno se ovaj puta obraćam Tebi s molbom da već jednom prestaneš, jer si izuzetno uporan i nastojiš svojim komentarima unašati u naše zmajske umove i stavove svoje, dakako dobronamjerne, ali ipak političke stavove“ (Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.)118 V. Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.119 Stjepan Razum, Hrvatski list, 9. kolovoza 2012.120 Nikica Radoš, nikola.rados@zg.t-com.hr.121 „ Na taj način stvaranjem samostalne Hrvatske katoličke crkve sa svojim vjerskim poglavarom, bogoslužjem sličnom pravoslavnom, ukidanjem celibata itd., Katolička crkva bi poput Srpske pravoslavne crkve postala državna crkva, pod izravnim utjecajem komunističkih vlasti. Daljnji tok bi nezaustavljivo vodio sjedinjenju tih crkava, a tako i u završno sjedinjenje hrvatskog i srpskog naroda u jedan jugoslavenski (velikosrpski) narod“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 286).

28

Deželić) dali načelni pristanak, aktualni Meštarski je zbor bez ikakve obrazložbe odbio. U

čemu je problem da, iako je napućena hrvatskom povjesničarskom elitom, Družba i dalje

ostaje bez cjelovite (iako su neki projekti gotovi), 122 a još manje kritičke povjesnice. U

svakom slučaju, teško je zaobići neumoljivu učiteljicu: «Tko ne razmišljava, tko ne

prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju» (Ante

Starčević).“

Ad 4.

(točka 6 i 7 Odluke)

1. Iako je nominalno suradni član HAZU-a, ex-Velemeštar Dragutin Feletar, Zmaj

Velikootočki, u prvim se svojim Družbinim dopisima potpisivao neovlašteno kao

„akademik“, tj. kao redovni član, na što je i upozoren iz sjedišta Akademije. Međutim, i

dalje već uobičajeno njegovo predstavljanje kao akademika, što se može vidjeti na

svemrežju.123 Štoviše, na zmajskom hodočašću (Marija Bistrica, 25. listopada 2009.),

protonotar Ernest Gnjidić, Zmaj Dubravarski, ponovno je Velikog meštra, bez njegova

ograđivanja, lažno predstavio kao „akademika“ HAZU-a. Dakle, na najpoznatijem

hrvatskom svetištu pred 50.000 ljudi, Družbeni se čelnici urbi et orbi lažno predstavljaju,

pribirući tobožnji viši autoritet, čime se svjesno kršila 8. Božja zapovijed: „Ne reci lažna

svjedočanstva na bližnjega svoga!“ Otuda ta, kad ništa drugo nije pomoglo, literarno-

satirička prispodoba o „bistričkom akademiku“.

2. U tom ozračju literarno je nastala i sintagma Feletarovo „meridijansko svetište“,

što je vezano uz očigledni „sukob interesa„ koji se definira „kao situacija u kojoj javni

dužnosnik ima neke profesionalne ili osobne obveze, odnosno osobne ili financijske interese,

koji mu otežavaju djelotvorno obavljanje javne funkcije i ugrožavaju njegovu objektivnost ili

mogu stvoriti dojam da je njegova objektivnost ugrožena».124

122 „Baš kao što više nemam namjeru a niti volje - da po ne znam koji put - predlažem Meštarskom zboru da zajednički iznađemo rješenje za tiskanje prvoga dijela spomen-knjige Zmajska kronika - kronološki prikaz događaja iz prošlosti Družbe "Braća hrvatskoga zmaja" 1905.-2005., dio prvi: 1905.-1918. Rukopis knjige zgotovio sam 11. rujna 2006., tekst je lektoriran, recenzije su napisali akademik prof. dr. sc. Tomislav Raukar i dr. sc. Agneza Szabo, prijelom knjige je gotov - ali, problem je u novcu, kako kažu, ili u nečemu drugom. Naime, u proteklih šest godina tiskan je u Družbinoj nakladi lijepi broj publikacija - za koje je bilo novca!“ (Zmaj Velikotaborski II.).123 „Akademik Dragutin Feletar govorio je o naseljenosti Žumberka“ (uskok-sosice.hr/page/3320, 6. 2012): „Akademik Dragutin Feletar traži da Grad i Županija osiguraju plaće“ (www.koprivnica.net/.../, 19 11. 2010.); „Posveta akademika Dragutina Feletara ….“ (www.hpd-bilo.hr/.../ ). „Akademik Dragutin Feletar za pomoć i promociju Općine“ (www.donjadubrava, 14. 7. 2006.). „Otkrio veliki meštar Družbe Akademik Dragutin Feletar“ (www.ika.hr/bilteni/bilten_19-2008.pdf , 14. 5. 2008.).124 www.sukobinteresa.net

29

2.1. S tim u svezi, kao suvlasnik „Meridijana“, bivši Veliki meštar Dragutin Feletar,

Zmaj Velikootočki fingirao je kao „najpovoljniji“ (su)nakladnik Družbinih knjiga, prema

očito mogućoj „koruptivnoj formi“ (o čemu relevantno, dakako, mogu suditi nadležne

službe): “Odlučeno je da se kao najpovoljniji izvođač za tiskanje [...] izabere izdavačka kuća

Meridijani (uz donaciju te kuće).“ 125 Po toj sročenoj „najpovoljnijoj“ inačici, tako je - kako

piše na koricama - meridijansko-donirani «zbornik besplatan», da bi se potom službeno

prodavao po 100 kuna. Inače, pored inih nakladnika - što se lako može posvjedočiti glede

(samo) izvješća objavljenih u Zmajskim vijestima - „Meridijanove“ su knjige imale apsolutnu

prednost u predstavljanju, kako u Središnjici Družbe tako i u Zmajskim stolovima.

2.2. Za mandata Velikog meštra Dragutina Feletara, Zmaj Velikootočkog

intenziviran je višegodišnji projekt – obnova Ozlja, tako da „’Zmajsko gnijezdo nad

Kupom’ vraća stari sjaj.“126 Riječ je o skupom projektu obnove, gdje su tijekom 2007.

godine utrošena značajna sredstva: ukupno gotovo 4 milijuna kuna. „Od toga je

Ministarstvo kulture osiguralo oko 70 posto, a ostatak sama Družba – uglavnom iz donacija

svojih članova i poduzeća.“ S tim u svezi, glede 103. obljetnice osnivanja Družbe i jubilarne

600. zmajske godine, Glavni zbor Družbe „odlučio je da naš zmajski brat Božo Biškupić,

Zmaj od Male Mlake, za osobite zasluge za napredak i djelovanje Družbe i posebice u

obnovi zmajskog gnijezda, grada Ozlja nad Kupom, dobije najviše priznanje Družbe –

Zmajsku medalju“.127 Međutim, o tome hvalevrijednom obnoviteljskom projektu (kao i

mnogim „pothvatima“ iz Sanaderove „klijentelističko-korupcijske piramide“)128 - unatoč

tome što bi Glavni zbor Družbe bezostatno prihvatio izvješće - 129 kruže ove i one priče,

posebice o mogućoj vlasničkoj pretvorbi „Zmajskoga gnijezda nad Kupom.“ Štoviše, nakon

demonstrativna napuštanja Družbe, o nekim „prijepornim“ mjestima o i oko obnove Grada

Ozlja, upravo, svjedoči bivši kaštelan Grada Ozlja, Nenad Stuparić, Zmaj od Sv. Gere. 130

125 «Odlučeno je da se kao najpovoljniji izvođač za tiskanje Zmajskih vijesti izabere izdavačka kuća Meridijani (uz donaciju te kuće), kao i Zbornik Rudolf Strohal [incl. Monografija otoka Oliba»], odnosno: «Za izvođače pripreme i tiskanje dvije knjige Velimira Deželića na temelju natječaja izabrana je izdavačka kuća Meridijani, koja je već i donirala dio sredstava» (Zmajske vijesti, br. 1, 2009., s. 44 i 45).126 Tako glasi naslov priloga, Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 61-71.127 Zmajske vijesti, br. 1, 2009., s. 23.128 Mirjana Kasapović, Večernji list, 10. prosinca 2010.129 Vidi „Kratko izvješće kaštelana Grada Ozlja, Zmaja od Sv. Gere“, Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 62-71.130 „Dvije godine grad nema krov već je pokriven najlonom. Vrijednost dovršenih radova je cca 300.000 kuna. Pogreška ili namjera Feletar-Gnjidić-Ježić, ja o tome više nisam smio imati saznanja, iako je u opisu rada kaštelana potpisano po Velikom Meštru i eksplicitno rečeno da kaštelan mora biti upoznat sa svim što se događa, materijalno im financijski, oko Starog Grada. U raznim kombinacijama ova trojka je išla visoko odlikovanom zmajskom bratu Biškupiću na rezultat negativan sa različitom pričom njih međusobno. Zašto više godina nijem potpisan ugovor sa gradom Ozljem koji sam u pozitivnom smislu za društvo ugovorio s g-đom Biserkom Vranić [gradonačelnica grada Ozlja – op. a.] i g. Danom Ugarkovićem [zamjenik gradonačelnice – op. a.] i oni su pristali na puno povoljnije uvjete za nas. I onda (navodno) bivši v. m. Feletar sklapa bez nas i mene neki neprikladan i po Mladenu Ježiću nepovoljan ugovor“ (Pismohrana Družbe).

30

2.3. Posebna je priča, glede izdavanje knjige A. Mayorova Velika Hrvatska, i to na

poticaj Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata (ZDPPH),131 koja je jedva ušla

u hrvatski prostor. 132 Knjigu ju je uredio i predgovor napisao bivši Veliki meštar Dragutin

Feletar, Zmaj Velikootočki. Međutim, izim vrhunskog šlamperaja133 - što se obilježava kao

„feletarenje“ odnosno „feletarluk“ - knjigu prati moguća „idejna veleizdaja nakladnika

zapravo geopolitički odlično smišljena i vrhunski odrađena podvala u udbaškoj verziji lažne

’Vele Hrvatske’“.134 Naime, posve stručno nekompetentan (geograf, bez ijedna rada iz

područja etnogeneze), moguće izim ideološko-političkih razloga, zlorabio je ovu knjigu

(glede predgovora, te posebice izrade karte na naslovnici i na unutarnjim ovitcima).135

2.2.1. Iako, namah ispravno interpretira knjigu, u predgovoru posve podmetački

razlaže stanje hrvatske etnogeneze koja se, onkraj “školovanih povjesničara” (HAZU i

Filozofski fakultet), tobože tumači neznalački i isključivo, do netrpeljivosti, pače i u Družbi.

Međutim, upravo je elita Družbinih „neznalica“ (Kerubin Šegvić, Antun Bauer, Marko

Japundžić, Nedjeljko Kujundžić, Zlatko Tomičić, Dragutin Pavličević, Mato Marčinko, Antun

131 Mladen Rac & Andrija Željko Lovrić: Velikaya Horvatiya (Aleksander Mayorov, 2006.), poredbena recenzija monografije o kasnoantičkom carstvu pontskih Iranohrvata. Prikazano na II. Znanstvenom simpoziju „Podrijetlo Hrvata“ (Pregrada, 20. studenoga 2000.).132 „Blokada protoka informacija između Hrvatske i Rusije danas je toliko snažna, da je čak i jedno djelo kapitalno za hrvatsku povijest i etnogenezu, djelo profesora A. Majorova ’Velika Hrvatska’ objavljeno u izdanju Sankt-Petersburškoga univerziteta 2006. godine, u Hrvatsku morala doći preko Kanade, zauzetošću jednoga našeg iseljenika [Ivan Hrvoić, Zmaj Martinski], i sada se takorekuć poskrivečki prodaje po Zagrebu! (radiogornjigrad.org/?p=3823, 9. 11. 2012.)133 „Štovani profesore [Ivan Biondić], puno Vam hvala na poslanom e-prijevodu knjige Majorova. Ja sam nedavno dobio originalno rusko izdanje, bilo bi mi drago kad biste mi mogli poslati hrvatsko izdanje. Istina, knjigu sam isprintao i pročitao u dahu jer me to veoma zanima zato što sam objavio pet knjiga o Bijeloj Hrvatskoj [istakao I. B.]. Prijevod sam pročitao i mogu Vam reći da je veoma loš, lektura također. Naime, i prevoditelj i lektor bi trebali znati oba jezika savršeno. Naime ruski jezik je ćirilički i sva neruska imena se prilagođuju sustavu toga jezika. U hrvatskom je to drukčije jer Hrvati strana imena pišu u izvornom obliku. Nedopustivo je npr. pisanje imena češkoga kneza u obliku Premisl, ili pisanje rusificiranih ukrajinskim zemljopisnih naziva. U ruskom jeziku područje sliva neke rijeke piše se velikim početnim slovom, u hrvatskom malim (Gornje Pobužje - gornje Pobužje), prevoditelji to ne poštuju pa područje gornjega Pobužja nazivaju Gornji Bug, tako se u hrvatskom pišu samo imena država (npr. Gornji Niger, Gornja Volta), ali gornji Niger, gornja Volta. Ili npr. sjeverno Pricrnomorje u prijevodu se pojavljuje kao Sjeverno Pricrnomorje pod utjecajem ruske ortografije. Previše je takvih pogrešaka koje su rezultat nepozanavanja hrvatskoga pravopisa. To je sve trebao riješiti lektor, ali nije. U knjizi su brojni srbizmi koje je lektor trebao maknuti. Na kraju knjige je hrvatsko prezime Maretić zapisano kao Maretič. [D Pavličević je postao D. Pavlišić – op. a.]. U katalogu su ćirilička imena trebala biti transliterirana latinicom: Knjiga Majorova je znanstvena studija i ne će mu biti drago kad sazna za nedostatke hrvatskoga prijevoda“ (Prof. dr. sc. Milan Nosić<milannosic@hotmail.com>9.10.2012).134 hr.metapedia.org/wiki/Velikaya_Horvatiya, 20. 1. 2013. 135 „Povrh toga su još protivno Majorovu, dodane i lažno krivotvorene legende slika (karte) na početnoj naslovnici i u tekstu, gdje je ta lažna Velika Hrvatska premještena čak oko 1.000 km zapadnije u srednju Europu - umjesto istočnije u južnoj Rusiji gdje ju izvorno smješta Majorov. Pritom je još cijela ranohrvatska povijest u tomu lažiranom ’prijevodu’ dodatno pomaknuta čak za pola tisućljeća (u skladu s jugo-historijskim dogmama): kao da Hrvati ne postoje prije 9. stoljeća, iako u izvornoj monografiji sam Majorov zapravo najviše razpravlja i obrazlaže upravo ranohrvatsku povijest iz kasne antike tj. od Tanaisa izmedju II. do VI. stoljeća“ (hr.metapedia.org/wiki/Velikaya_Horvatiya, 20. 1. 2013.).

31

Abramović, Ivan Biondić i dr), uz nemalu cijenu progona (pače, i plaćanja životom),136

naspram evidentna HAZU-ova masonskoga „rasno-klasnog jugoslavizma“,137 (o)branila je

hrvatski nacionalno-kulturni identitet.

2.2.2. S tim u svezi, i dalje ostaje Prijedlog Znanstvenog društva za proučavanje

podrijetla Hrvata, što je upućen aktualnom Meštarskom zboru, da se barem organizira

interna promocija (knjige nema „u katalogu NSK“, niti u knjižarama, tako da je nepoznata

znanstveno-stručnoj i inoj javnosti),138 te pripremi drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje, uz

relevantne pred(po)govore. Na taj način, uz ostalo, Družba bi se oslobodila hipoteke da je

kao nakladnik sudjelovala glede (moguće) „geopolitički odlično smišljene i vrhunski

odrađene podvale u udbaškoj verziji lažne ’Vele Hrvatske’“.139

A. UVREDE ZA NEKE ČLANOVE DRUŽBE

(točka 2 „Odluke“)

U čemu je kontekst, tobožnje uvrede, da u ostvarbi «(č)etničke demokracije», što je

prispodobna zemlji jednoga Apsurdistana, središnji su pečat udarila naša draga Zmajska

Braća: (a) Vladimir Šeks, Zmaj Dravski (ustavotvorno) i (b) Božo Biškupić, Zmaj od Male

Mlake (polikotvorno)». Posve ukratko:

(a) Vladimir Šeks, Zmaj Dravski

1. Kao središnji ustavopisac, Vladimir je Šeks jedan od tvoritelja i promicatelja

Ustava koji strukturalno onemogućava da se Hrvatska oblikuje kao normalna, suvremena

politička nacija.140 [Ovdje nije riječ o stvarnoj ulozi i neprijepornim zaslugama Vladimira

136 Tako je u 1945. godine Kerubin Šegvić, Zmaj Spljetski, osuđen na smrt (vješanje) zbog toga što teorijom “o neslavenskom podrijetlu Hrvata ruši slavensko jedinstvo”, odnosno zbog “raspirivanja nacionalne mržnje naroda Jugoslavije” (I. Biondić, Historia reducta , s. 25, 81, 184).137 Budući da se uzimaju dijelom južnoslavenske, kao etničko-jezične zajednice, kao jedne zasebne cjeline, Hrvatima se prikraćuje državno-politička individualizacija. Zabacivanjem političkoga pojma nacije (politički kroatizam), polazeći od etničko-jezičnog južnoslavizma, Hrvati se mogu samo regionalno-politički oblikovati (danas su to besmislenice „Euroslavija“, «Zapadni Balkan», „Jugosfera“ i sl.).138 „Oprosti, ali ja sam obavijest da je knjiga izašla pronašao na Majorovoj stranici. To što je knjigu teško naći isključivo je krivica izdavača koji ne radi na njezinoj promociji. Ne samo to, već krši i zakon činjenicom da knjiga izašla na proljeće još uvijek nije dostupna u NSK i glavnoj županijskoj knjižnici (prema mjestu odakle je izdavač). U knjižnici Fakulteta nema hrvatskog prijevoda? Zašto nema razgovora na Hrvatskoj televiziji o toj knjizi u centralnom Dnevniku ili u nekom ’kulturnom’ terminu? Da li su urednici HTV-a uopće čuli da to postoji. Ja spadam u zainteresiranu javnost. I kako saznajem da je knjiga prevedena?“ (www.forum.hr ›Društvo› Povijest i povijesne teme, 9. 12. 2012.). 139 hr.metapedia.org/wiki/Velikaya_Horvatiya, 20. 1. 2013. 140 I. Biondić, „Hrvatska će biti nacija ili je biti ne će“, www. hkv.hr., 29 siječnja 2008..

32

Šeksa glede stvaranja samostalne hrvatske države.] Po toj je crti omogućena i zlokobna

hrvatsko-srpska koalicija“ (HDZ-SDSS),141 koja, naspram „liberalne“, djeluje po principu

„(č)etničke demokracije“. Naime, „usporedne liste, nemogućnost sastavljanja stabilne vlade

bez Srba kao Srba, a ne kao građana, govori da će se Hrvati morati konačno odlučiti jesu li za

liberalnu (građansku) ili etničku demokraciju.“142 Štoviše, i danas uz punu „lijevo-liberalnu“

demonstraciju, takvu je demo(n)kraciju - dakako, uz izvanjski support - samoubojstveno

(pro)vodio „sanaderizirani HDZ“, čime su (po)rušeni sami temelji hrvatske države. 143

2. S obzirom na to, i zadnje ustavne promjene – kako je upozoreno - bile su takve, da

se, „naspram CRO- nacije, Ustav krojio po mjeri EU-kracije.“ Upravo je u tome i bila - ranije

spomenuta - pobuda da se unutar Družbe organizira okrugli stol „Identitetske osnove

promjena ustava Republike Hrvatske“. Štoviše, moguće ograničen glede odnosa (rasporeda)

političke moći u saborskoj areni, Zmaj se Dravski mogao „sakriti“ iza autoriteta Družbine

Pravne sekcije, čija je – uz ino - zadaća da promiče „državotvorne zasade kao temelj

opstojnosti hrvatskog naroda“.144 Međutim, iako unutar Družbe prebiva elita vrhunskih

hrvatskih pravnika, uz njihov oportunizam, i Veliki meštar Velikootočki i Meštar Zmaj od

Kune onemogućili su organiziranje tih „ustavnih“ rasprava.

3. Uz Vladimira Šeksa, Zmaja Dravskog, izravno ter, s tim u svezi, neizravno i časnu

zmajsku Družbu, veže se jedna od najsramnijih epizoda suvremene hrvatske povjesnice.

Naime, gotovo deset mjeseci prije Gotovinina uhićenja kao zloguki prorok u ožujku 2005.

godine, Šeks je prvi izgovorio onu famoznu „kvislinšku dictu“ sastavljenu od četiri riječi:

„Locirati, identificirati, uhititi, transferirati“, koja će ga, kako je to netko lijepo napisao,

trajno stigmatizirati kao neku vrstu Jude novog hrvatskog doba.145 Međutim, nije to samo

stvar političara Vladimira Šeksa,146 Zmaja Dravskog, koji se očito kaje za taj nepromišljeni

141 I. Biondić, „Balvan u peti hrvatskog parlamentarizma“, Hrvatsko slovo, 28. travnja 2008142 Ljubomir Antić, „Etnička ili liberalna demokracija“, Vijenac, 16. lipnja 2011.143 Štoviše, u EPH-alnoj se tvrđavi, kao medijskom pokrovitelju politike „novoga smjera“, bezodvlačno priznanje „da je Mesić rušio državne institucije (dok ih je Tuđman pokušavao graditi)» (Davor Butković, Jutarnji list, 3. siječnja 2008.).144 Čl. 9, s. 5 „Pravilnik o radu kulturnih zborova“.145 „Poslije mu je bio uzaludan trud da grijeh izgovorenih riječi prevali na pleća Sanadera i Mesića, jer ma koliko se silno trudio malo tko mu je povjerovao da bilo tko može natjerati tvrdoglavog Šeksa da istrči pred javnost s te četiri zloguke riječi“ (Domagoj Horvat, www.dnevno.hr, 14. studenoga 2012.).  146 „Događa se to kao jedan besprimjerni nonsens, da predsjednik parlamenta u maniri državnog javnog tužitelja, bezobzirno, samovoljno i neuračunljivo naređuje, kako generala Gotovinu treba što brže i efikasnije: locirati, identificirati, uhititi, transferirati“ (Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010., s. 556).

33

svoj čin,147 već prvotno o „zločinu propusta“ hrvatske nacionalne elite, što organizirano

djeluje unutar domoljubnih ustanova, pa tako i naše Družbe.

4. Naime, kao „savjest nacije“, upravo ta elita nije obekrijepila i onemogućila zlokobni

“haaški scenarij”, koji potire Hrvatski obrambeno-osloboditeljski rat (HOOR) i, s tim u svezi,

hrvatsku nacionalnu državu. Međutim, posve razumni prijedlog - kako bi upravo naša Družba

mogla pokrenuti pobudu, glede javne ISPRIKE Vitezu ANTI generalu, kao simbolu obrane

identiteta i suvereniteta hrvatskog naroda (nacije) – očito je kucao na zatvorena (pogrešna)

vrata. Pače, svoj zločin propusta“, Družba je pokušala naknadno „kompenzirati“ odlikom

počasnog članstva generalu Gotovini, i to nakon oslobađajuće presude, što je – uz najbolje

namjere – moglo biti shvaćeno kao licemjerni čin.148

5. S tim u svezi, zanimljiva je prepiska između Zmaja Velikotrgovišćanskog i Zmaja

Svetoksaverskog. „I poslije Tvojeg [Z. Sv. Ks.]. oduševljenja s oslobađajućom presudom

ispravno se zahvaljuješ Zmaju Korčulanskom na njegovom angažmanu, ali istovremeno sada

ja postavljam treće pitanje: ’Što je Družba učinila [dakako, izuzevši one zmajeve kao

pojedince, ako im se i sâm smijem pridružiti149 – op. a.] za naše generale dok su sjedili u

tamnici?’ Ne očekujem nikakav odgovor, jer Družba je šutjela, a to je nama svima poznato.

Iako su u kultu Zrinskih i Frankopana članovi Družbe prepoznali najveću ljudsku vrednotu, a

to je sloboda, a njihova žrtva je stvorila temelj naše današnje državotvornosti, zmajevi taj isti

mit o slobodi mogu primijeniti i na naše generale, samo s razlikom što za Zrinske i

Frankopane nisu mogli ama baš ništa učiniti, a za generale su zaboravili učiniti bilo što. Zbog

toga sam rekao da je objava prijedloga zakašnjela, a u svemu tome smo svi mi zakasnili, jer

nismo poduzeli kroz ovih zadnjih osam godina za zatočene hrvatske generale ništa“.150

147 „Znam da Šeks, imam informaciju, iznimno žali zbog one svoje poznate izjave i da ga to strašno opterećuje. On bi vrlo rado sjeo s generalom Gotovinom i pokušao mu objasniti kako je došlo do te izjave. Sa Šeksom sam, na njegovu inicijativu, razgovarao ove godine u Kninu na dan proslave Oluje. Pokušao mi je objasniti koliko ga to proganja, koliko mu je teško zbog toga, rekao je da to nije njegovo, da je samo prenio riječi Mesića i Sanadera sa sjednice Nacionalnog odbora. Ja sam mu rekao da mu čak vjerujem kako to nije izvorno njegovo, ali da me čudi, s obzirom na političko iskustvo, da je sebi dopustio takvu naivnost da on s tim izađe van. Svjestan je da je pogriješio i zbog toga se danas kaje. Ali...“ (Željko Dilber, „Razgovor“, www.hkv.hr, 27. studeni 2012.).148 Inače, „izabrana Zmajska braća“, glede nedavna svečanog prijema u „Kuli“, telefonski mi onemogućila - kako dosad nisam imao prilike - osobno pokloniti posvećenu knjigu „Generalu Anti Gotovini - hrvatskom Drayfusu“ (Ivan Biondić, Historia reducta – drama hrvatske identifikacije, Zagreb, 2006.)149 „Vrli Tanais, Ti si se pridružio hrvatskim braniteljima na Jelačić trgu na jedan od najhladnijih dana prošle zime. Već plav u licu kao Dinamov dres, hrabro si držao transparent s domoljubnom porukom. Nismo se mogli rukovati jer su Tvoji prsti već bili ukočeni (imao si samo one polu-rukavice gdje su prsti nezaštićeni) i teško smo i kratko razgovarali jer su se tome odupirale Tvoje ukočene vilice. Ja sam se nakon 40 minuta hrabro ukrcao u prvi tramvaj, a Ti si ostao kako bi valjda nekome dao štofa da o Tebi kaže sve i svašta i ‘priko više toga’ kako pjeva Oliver. Uz harni pozdrav, srdačno Nikola Debelić, Zmaj Orlovački“.150 „Ti [Zmaj Svetoksaverski – op. a.] i vjerojatno to ne znaš, jer tada još nisi bio član Družbe, ali Družba je neposredno prije pada Vukovara, 10.10.1991. uputila Apel kulturnoj javnosti Europe koji su sastavili Milovan Petković, dr. Žarko Domljan, dr. Tihomir [Tomislav – op. a. ] Šola i dr. Juraj Kolarić, a potpisao ga je dr. Antun Bauer, a u kojem je pozvana kulturna javnost Europe da podigne svoj glas i prosvjeduje protiv rata u Hrvatskoj,

34

(b.) Božo Biškupić, Zmaj od Male Mlake

1. Na 3. redovitom sijelu DHZ-a upozorio sam „da je kulturna politika Zmaja od Male

Mlake posve u suprotnosti od ciljeva Družbe.“ 151 S tim u svezi, ranije sam e-pismeno

preporučio da ne bi bilo oportuno da Božo Biškupić, Zmaj od Male, što ga inače formacijski

pripada, „otkriva spomenik kralju Zvonimiru u Kninu“, što je najzad i povjereno (sic) ministru

prometa Božidaru Kalmeti. Na spomenutom sijelu preporučeno je da „Zmaj od Tanaisa može

dodatno (aneks) obrazložiti i dokumentirati svoje objekcije te pokrenuti eventualni stegovni

postupak“. U tom pravcu, u posebnom sam prilogu dokumentirao kako „naš brat-mecena

ideološko-politički, pače i materijalno-financijski, otvoreno podupire protuhrvatske

projekte“. Meštarski zbor, prema običaju, nije odgovorio na tu moju upozorbu, da bi je potom

stavio u katalog onoga „što vrijeđa i šteti ugledu članova Družbe“, pače i uzrokom uskrate

„donacija iz političkog okružja“. O čemu se, zapravo, tu radi?

1.1. Kako je poznato: s više strana, mnogo političke, kulturne i braniteljske udruge i

pojedinci, ogorčeno su upozoravali na skandalozno ponašanje Biškupićeva ministarstva, koje

je osiguralo državna sredstva (3,8 milijuna kuna) za obnovu spomenika „srbačkog ustanka”

(Srb, 27. srpnja 1941.). Štoviše, sâm je dopredsjednik HDZ-a (Andrija Hebrang) tvrdio da se

te „godine nije dogodio nikakav ustanak, nego je to bio početak četničkog orgijanja na

prostoru Hrvatske». Pače, neovisno o svom političkom uvjerenju – izim notornih

Goldsteinovih - potvrdila je to i hrvatska povjesničarska elita. S tim u svezi, kao stručni

savjetnik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata – Grada Rijeke objavio sam

također dva stručno-znanstvena priloga. 152

1.2. Isto tako, naspram odbijenice mnogim vrijednim knjigama iz hrvatske nacionalne

i kulturne baštine, Biškupićevo je Ministarstvo finanaciralo „knjigu jedne neznalice koja

niječe postojanje hrvatskoga jezika lingvistkinje [Snježane Kordić, Jezik i nacionalizam

(naklada Durieux, Zagreb)], čime vlada krši hrvatski Ustav.”153 Štoviše, isto je ministarstvo

financiralo i knjigu D. Zatezala Svjedočanstva genocida - Jame bezdanke, masovne grobnice

te da potiču savjest svojih naroda i utječu na svoje vlade da na tome porade. Dakle to je ta politika o kojoj ja govorim, te da je Družba podignula svoj glas jednim Apelom za spas naših generala, mislim da bi zadovoljili sve časne kriterije a da li bi takav potez spadao u dnevno politička zbivanja o kojima zmajevi ne raspravljaju ostavljam na vlastitu prosudbu svakog pojedinog zmaja“ [ Zmaj Velikotrgovišćanski.]151 Ta je moja ocjena uzeta kao «miješanje u politiku», pače, moramo biti zahvalni Zmaju od Mlake, koji je poznat „kao mecena naše Družbe“ (v. ZAPISNIK s 3. redovitog sijela DHZ-a, od 29. travnja 2008. godine). 152 Ivan Biondić, „Spomenik antifašizmu – Između hrvatskog Gazimestana i Jurskog parka komunizma", www.hkv.hr, 31. kolovoza 2010., odnosno: Ivan Biondić, „Antifašizam Velebitskog ustanka (1932.) razobličuje boljševički antifašizam“, www.hkv.hr, 21. kolovoza 2012.153 Gojko Borić, Hrvatski list, 9. rujna 2010.

35

srpskog naroda u Lici 1941. - 1945. godine, koja je obilježena kao “tipični propagandni

uradak, kakvih smo se nagledali i naslušali u vrijeme jugoslavenskih desetljeća, a napose u

huškačkim godinama uoči srbijanske oružane agresije na Hrvatsku”.154

1.3. Svojedobno je, glede knjige Oni ne bi ni mrava zgazili (Beograd, 2004.), ministar

Božo Biškupić, Zmaj od Male Mlake, poslao telegram-čestitku književnici Slavenki Drakulić

u povodu njezine međunarodne nagrade u Leipzigu. Međutim, u toj knjizi-hvaljenici, uz

ostalo, expressis verbis stoji: «Istina je da je do rata u Hrvatskoj došlo zbog stvaranja

nacionalne države, što je uključivalo i etničko čišćenje: da je 200 tisuća Srba bilo primorano

napustiti Krajinu». Naš je, dakle, Zmaj od Male Mlake, kao visoki državni dužnosnik time

otvoreno stao u funkciju promicanja zloglasne teze o „udruženom zločinačkom pothvatu“, po

čemu je skandalozno suđeno ne samo hrvatskim generalima, već i hrvatskoj nacionalnoj

državi i njezinu vodstvu.

1.4. Na listi Biškupićeva selektora, neizmjerna povjerenja (Nenad Popović),155 glede

književne smotre u Leipzigu - uz ostale - našli su se «Slavko Goldstein i Ivo Goldstein (koji)

su napisali doslovno kapitalna djela hrvatske povijesti.“ S tim u svezi, ministar Biškupić

izjavljuje: «Zadovoljan sam i zahvalio sam Nenadu Popoviću na uspješno obavljenom

poslu”,156 dok u posebnoj čestitci uvažava Goldsteinovo «eruditsko poznavanje novije

hrvatske povijesti». Međutim, onkraj svake znanstvenosti, suvremena je povjesnica

Goldsteinovih, posebno operacionalizirana unutar djelovanja Erasmus Gilde,157 što je

dokumentirano obilježena kao parapolitički stožer koji kriminalizira HOOR i, s tim u svezi,

zatire svaku ideje hrvatske nacionalne države.158

2. U svemu tome, obvezatna „hrvatsko-srpskoj“ (HDZ-SDSS) koaliciji koja je „bila

ponižavajuća“ (Tomislav Karamarko), Družba je posve ostala po strani te „do-neba-vapijuće“

protuhrvatske rabote, što je vođena pod egidom ministarstva Bože Biškupića, Zmaja od Male

Mlake. Odgovor za takav „zločin propusta“, posve krajnje problematičan, više je nego

154 „Laži pred kojima zastaje pamet: cijeloj hrvatskoj podvaljena Šaranova jama kao masovna grobnica Srba i Židova“, hrsvijet.net, 8. srpnja 2011.155 «Bio sam iznimno počašćen pozivom ministra Biškupića, prije svega zbog rečenice koju mi je rekao pred svima – Nenade, pozovi to koga god hoćeš! To je veliko povjerenje, te sam imao i veliku motivaciju». Naime, «Božo Biškupić i ja se poznajemo dugo, mi smo radili zajedno u Grafičkom zavodu Hrvatske, ali svejedno. Ta suradnja je počela vrlo ugodno. Ja sam u početku odabrao sedam pisaca, a onda mi je on rekao: pa pozovi još njih troje, četvero…». (Nenad Popović, www.dnevnikulturni.info, 5. 3. 2009.).156 Božo Biškupić, www.min-kulture.hr, 11. 4. 2009.).157 «Opozicijska se gibanja obično začinju u intelektualnim krugovima […] Osim medija, za pad HDZ-ovske vlasti važan je bio i časopis Erazmus (1993-1997) kojeg je uređivao Slavko Goldstein, pogotovo prve hrvatsko-srpske konferencije koju je Erasmus organizirao 1993. u Zagrebu, a na kojoj je 35 hrvatskih i srpskih intelektualca razgovaralo o uzrocima rata i načinima rješenja hrvatsko-srpskog sukoba» (Ivo Goldstein, Hrvatska povijest 1918.-2008, Zagreb, 2008., s. 816).158 I. Biondić, Historia reducta – drama hrvatske identifikacije, Zagreb, 2006.

36

jednostavan: „Da je naš proračun porastao za više, od desetak puta, možemo zahvaliti

prvenstveno Ministarstvu kulture Republike Hrvatske (posebice ministru Boži Biškupiću,

Zmaju od Male Mlake.”159 S tim u svezi, Družba se još jednom zahvaljuje “donatorima,

posebice ministru kulture i Zmaju od Male Mlake, Boži Biškupiću”160 koji je, zbog svega toga,

“za osobite zasluge za napredak u djelovanju Družbe, dobio najviše priznanje Družbe –

Zlatnu medalju”.161 Ne radi li se u ovom slučaju vrhunskom licemjerju?

3. Naime, podižući visoku ljestvicu u obrani i promicanju hrvatske nacionalne i

kulturne baštine – „Naš je sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu,

tradiciju i vjeru» (v. moto). Načelni je to stav i Zmaja Svetoksaverskog, koji e-obavješćuje

marno članstvo da se „o napadu na državotvorne stavove Hrvatske koji su i naši stavovi ili o

pokušajima poništenja temeljnih kulturnih vrijednosti ili ispravljanja povijesti, a upravo

protivljenje takvim stavovima su utemeljeni u samim Pravilima u kojima eksplicite piše:

’družba je zasnovana na hrvatskom domoljublju i rodoljublju’.“162 Uostalom, upozorava Zmaj

Velikotrgovišćanski, ako Družba „ne će braniti hrvatsku državu, onda ne će imati svoj razlog

postojanja, odnosno čuvanje hrvatske baštine, jer ako gubiš državu onda Ti niti baština više

nije vrijedna».163  I tako dolazimo do amblematična „Feletaraova paradoksa“.

4. Naime, iako iskazana tobožnja duboka zabrinutost, glede potiranja nacionalne i

kulturne baštine i potreba njene urgentne obrane, Družba priskrbljuje BOŽI BIŠKUPIĆU,

Zmaju od Male Mlake „najviše zmajsko priznanje - „Zlatnu medalju“. Međutim, kao

visokopozicionirani državni dužnosnik, isti neupitno promiče i debelo materijalno-financijski

podupire izrazito protuhrvatske (četničke) nacionalno-političke i kulturne projekte. S druge

strane, upozorbom na taj očevidni paradoks - optužen zbog „mišljenja i oštre kritike na račun

Družbe“ (Zmaj Svetoksaverski) - IVANU BIONDIĆU, Zmaju od Tanaisa, bezodvlačno

sljeduje „isključenje iz Družbe“, jer eto odašilje „negativne poruke […] donatorima Družbe iz

društvenog i političkog okruženja,“ što ima za „posljedicu smanjenje donatorstva i

sponzorstva Družbe.“ O tempora o mores!

UVREDE „DJELOMICE I NA DRUŽBU U CJELINI“

(točka 3/5, 4 i b i d)

Ad 3/5

159 Zmajske vijesti, br. 1, Zagreb, 2008., s. 23. 160 Spomenuta ministrova novčana potpora, iako ide iz džepa poreznih obveznika, ovdje je obilježena kao njegova privatna donacija.161 Zmajske vijesti, br. 1, Zagreb, 2011., s. 78, 23.162 Zmaj Svetoksaverski <vladimir.rukavina@zg.t-com.hr>19.11.2012.163 Zmaj Velikotrgoviščanski ante.sare@zg.htnet.hr.

37

U čemu je krimen Zmaja od Tanaisa glede, ovdje izvankontekstualno prikazanih,

objekcija: «Iako je riječ o tipičnom ’zločinu propusta’ (crimen non faciendi) našega čelništva,

ovim se vjerojatno ne može amnestirati zmajsko članstvo glede oportunizma i konformizma

omogućava takvu koruptivnu politiku“, odnosno satirične stekliško-zvekanovske sintagme

«zmajska hrčidba/cvilidba».

Ako već zabacimo, ranije spomenuto „Feletarovo načelo“ (v. moto), kojega je

revnosno ponovio i protonotar ERNEST GNJIDIĆ, Zmaj Dubravarski,164 - pače, organizirano

je i sjajno zmajsko predavanje „HRVATSKA ŠUTNJA ili ‘POLITIKA JE BRIGA ZA OPĆE

DOBRO’“ (predavači: NIKOLA DEBELIĆ, Zmaj Orlovački i ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ,

Zmaj Korčulanski IV.) - spomenute „inkriminirane“ objekcije (svojevrsna „zmajska

glasnost“) debelo „stanuju“ unutar Družbe, koje se ovdje samo nesistematizirano bilježe:165

1. DRUŽBINE SNAGE. „O balkanskom poluotoku se može raspravljati, ali o

Balkanu kao sociološko-moralno-civilizacijskoj paradigmi nema diskusije. Zar nedavna

dogadjanja u suznoj dolini ne ukazuju na super-rafiniranu sliku Balkana koja ozbiljno

ugrožava državnost i opstanak, moj Ivo. To su, Ivo, realni problemi ovog naroda koji izviru iz

njegove povijesne potke i tu intelektualci trebaju intervenirati, a posebno DBHZ ako za to ima

interesa, snage i mogućnosti. Osobno medju Zmajevcima ne vidim jezgru od desetak ljudi

koja bi, nasuprot plimi djetinjastih prošlostara mogla povesti iole značajniju raspravu na

argumentiran način […].“

2. OKO IDENTITETA DRUŽBE. Uvaženi stariji brate, Drago mi je sto neka braća

ozbiljno shvaćaju ova pitanja [identitet Družbe – op. a. ] i žele uzeti udjela u raspravama i

naravno odlučivanju. S oduševljenjem čitam pristigle računalne pisane poruke. Kako sam

profesor povijesti prava i države, napisao sam i jedan znanstveni rad o srednjovjekovnim

bratovštinama, ufam se da ponešto mogu reći i o ovome. Pitanje naziva reda ili družbe može s

shvaćati različito, hrvatski jezik ima različite nazive za pojedine institucije latinskog jezika,

tako npr. u plemićkim naslovima ispravan tradicionalni hrvatski naslov za Krčke knezove,

kasnije Frankopane je knez, a latinska inačica bila bi comes, ali u srednjovjekovnoj državi

comes je u germanskim zemljama administrativni upravitelj grofovije (starogerm. graf, tal.

conte), a knez tj. comes je visa titula i označava bližeg vladarevog srodnika koji upravlja

164 “Trebali bi reagirati javno, osobno, suprostaviti se tim postupcima,[što dovodi u sumnju postojanje hrvatskog jezika, kulturne i povijesne vrijednosti hrvatskog naroda, omaložavaju pojedini događaji i pojedinci, vrše se napadi na Crkvu u Hrvata, dovodi se u pitanje plemenitost Domovinskog rata – op. a.],argumentirano, a ne da da sve bude obavljeno zlosretnom 'hrvatskom šutnjom', što se nastavlja i od moga prošlogodišnjeg izvješća” (Zmajske vijesti, br. 1, 2009., s. 29).165 One su autentične poslane e-poruke (neki su dopustili objavu imena), te se mogu provjeriti kod autora.

38

daleko većom teritorijalnom jedinicom nego grof. Tu se vidi pravna problematika nazivlja.

Zato nisam za to da se problematici naziva pristupi isključivo jezično-terminološki već uz

utvrđivanje značenja pojedine rijeci u hrvatskom tj. lat. jeziku. Zato je prvo postavljeno

pitanje red ili družba zanimljivo. Moje je skromno razmišljanje da bi Družbi u biti vise

odgovarao naziv red jer asocira na vitešku udrugu koja ima svoja pravila tj. regule, koja se

ovdje zovu Statut sto je isto problem u nazivu, zar ne? Zanimljivo da se braca franjevci mogu

službeno nazivati i redodržava… dakle braca su, a imaju svoj red pa cak i državu jer su

„franjevci“, za razliku od „petrovaca“… Eh, puno je problema, zapravo sam, neželjeno,

možda još vise dao primisli za daljnja razmišljanja. Srdačan pozdrav dragome starijem

bratu. Bog nam sreću daj - Hrvatski da živi Zmaj! Zmaj od Andrejšćice i Brela Željko

Bartulović.“

                3. ZMAJ SVETOKSAVERSKI I POLITIKA. „[…] Stoga Ti [Zmaj

Svetoksaverski – op. a.] želim izraziti posebnu zahvalnost što si me upoznao, pa i sve one

ostale zmajeve kojima si uputio svoje elektroničko pismo, s tim stegovnim (ili disciplinskim)

postupkom, a u potpunosti se slažem s Tvojom konstatacijom prema kojoj ’Zmaj od Tanaisa

sigurno ne može reći da je u Družbi proganjan zbog hrvatskog stava’. Drugo što sam

zaključio iz Tvojeg pisma je da si ’sretan i odlučan čovjek’, jer si jasno progovorio iz srži

vlastitog bića rekavši ’kad već spominjem politiku, gadi mi se pomisao na samu riječ, pojam,

a kamo li posljedice koje svi snosimo.’ Za to je potrebna hrabrost, odlučnost i osobna

principijelnost, s kojom si podigao moralnu ljestvicu na nedostižnu visinu u potpunosti se

priklonivši Krležinoj misli.166 […] Teško je javno izraziti takav stav, a sada mi je potpuno

jasno da svoje uvjerenje sigurno ne ćeš ukaljati izlaskom na parlamentarne izbore, niti bilo

kakve druge izbore, kao ni na referendum za Europu, jer je sve to u službi politike koja je

samo sredstvo da bi pojedinci postigli svoj cilj. Možda bi trebalo poslušati Tvoj savjet, barem

oni koji se ne žele boriti s društvenim izopačenostima, i posvetiti se ’očuvanju misije predaka

naše hrvatske cjelovitosti’i u potpunosti se isključiti iz ovog katastrofalnog duhovnog

okruženja, a zmajsku Kulu pretvoriti u svojevrsni refugij i izvorište duhovne smirenosti i

ljepote na povijesno sjećanje nebrojenih hrvatskih muževa i njihove ostavštine u

neodređenom vremenu trajanja. Samo valja biti oprezan jer u takvom odvajanju i zatvaranju

u same sebe može doći i do neželjenih i drugačijih posljedica nego onih koje se očekuju

prema postavljenom programu, pa tako ne bi bilo zgodno da nam se dogodi d svrha

166 „Ni jedna politika, koja nije osnovana na najosnovnijem ljudskom moralu, nema svoj raison d΄être! I ni jedan politički program, koji nije sazdan na moralnim premisama, nema nikakvog progresivnog smisla! (1938.)“.

39

postojanja Družbe krene u nekom drugom smjeru, pa se sve pretvori u veselo druženje kakvo

je Šenoa opisao u svojem romanu „Diogeneš“. „! 167 […] Zmaj Velikotrgovišćanski“.

4. PRILOG ZA ŠUTNJU. „Ivo, Evo Ti priloga za društvenu šutnju […] Šutnja, kao

jedina reakcija na koju je javnost ne samo spremna, nego jedina reakcija za koju je ova

tranzicijska javnost uopće sposobna. Šokira me zapravo da je to tako. Šokira me taj

mentalitet, ta parazitska psihologija prema kojoj smo spremni biti suučesnici u zločinu

političkih elita za mrvicu povlastica koje su nam oni spremni pružiti. Suučesnici u zločinu

elita u zamjenu za malo mirnog života i neku crkavicu […] Nakupljalo se to godinama. Nije to

nešto što je tek tako došlo, dakle, vjerojatno su mnogi razlozi tome, ali prije svega taj što sam

shvatio da je vrijeme da u vlastitoj savjesti odaberem izbjeglištvo kao prosvjed protiv svega

što se oko mene događa. […]“

5. ŠTO JE DRUŽBA? Dragi Ivo, kratko ali jezgrovito. To je nažalost naša istina od

koje se ne može pobjeći, a usporedba sa spuštenim kopljem izvrsna, budući da se samo

Kompačekovo djelo našeg Sv. Jurja uvijek tumačilo kako je svetac poslije dobivene bitke u

dubokoj kontemplaciji. Taj spomenik niti jednog zmaja nije natjerao da misli, a niti će ga

natjerati. Sva ta bratija odlazi na izlete koje zmaj Sv. Ksaverski uredno fotografira uz

tumačenje samog događaja, pa se tako prometnuo u PR cijele zmajske družbe.Od 2000.

postavljen je sasvim drugačiji program. Nema više stvaranja, osim ploča, već se radi na

prigodnim događanjima koja su zapisani u našem zmajskom kalendaru od 1905. i ništa više

od toga. Danas mnogi ne znaju niti pravila niti povijest Družbe, ali svi su sretni kada se okite

lentama, značkama koje mogu biti obične, srebrne i zlatne. Ove posljednje se s osobitim

marom nose jer daju mjesto na hijerarhijskoj ljestvici. Zmajevi su si davno počeli dijeliti

plakete i opet brončane, srebrne i zlatne, za osobite doprinose . Kapitul zlatnog zmaja se je

popunio do nerazumljivog broja, iako u svojoj brzopletosti je sam sebi oduzeo svaku

ozbiljniju funkciju, ali to nije važno. Glavno je biti član kapitula. Areopagitom se postaje po

volji velikog meštra, ali ne na osnovu bilo kakvog doprinosa zmajskoj družbi. U svojoj

destruktivnoj raboti zatvarajući se u same sebe i predstavljajući svoju veličinu jedan prema

drugom uspostavili su zatvoreno međusobno takmičenje u taštini. Bez ikakvog pravila starije

redovne članove prevode u počasne članove, tako da je nastala opća konfuzija, a mnogi

počasni članovi dolaze samo pristojnosti radi. Ta Družba na žalost ne predstavlja više

167 „Naime Šenoa je opisujući hrvatsko društvo u svojem ’Diogenešu’ smjestio svoj ’Ceh svetog Olimpa’ u Opatičku ulicu, dakle nedaleko naše kule, a članovima tog ceha, sve vrlim i uvaženim članovima hrvatskog društva, pridružio jedno klasično načelo koje proizlazi iz njihovog splendid isolation i koje je glasilo: Summum mundi trinum: Mulier, tabacum, vinum, Et qui curat de pluribus, Maximus est asinus. Što bi se u slobodnom morlačkom prijevodu moglo kazati kao: U se, na se i poda se!“.

40

nikoga, a ako se o njoj govori onda se govori samo sa sprdnjom. Ako bi se i zatražilo da se

sama družba počne ponašati po svojim pravilima, onda se mora pitati po kojima. Zadržan je

samo protokol priliko primanja u samu Družbu, ulazak meštarskog zbora,udarac u gong, a to

je sve predstava i samo predstava. Pravog naboja nema, a svi kao papige ponavljaju ono što

je bilo i drže se kao pijani plota tih vanjskih pokazatelja, jer ako bi se započelo s

intelektualnom rasprom, o čemu Ti stalno promišljaš, vrlo brzo bi se ta časna bratija

pokazala u svekolikom svojem misaonom neznanju. Ipak valja ih permanentno bombardirati i

tražiti da nešto naprave. Što više zahtjeva to bolje, jer samo će tako pokazati svoju

nekompetentnost za bilo koje pitanje osim svoje struke, a bojim se da su i tu mnoge stvari

zaboravili. Ostaje ovakav način priopćavanja i međusobnog dijaloga, kojeg hvala Bogu prate

i mnogi drugi, pa se povremeno uključuju sa svojim misaonim doprinosima. Borba za

Hrvatsku vrijedi truda I USPRKOS svemu ovom što i sami znamo moramo nastaviti dalje.

Njegoš je u svojem Gorskom vijencu napisao "I na mom grobu procvijetat će cvijeće za

daleko neko pokoljenje!"

5. DRUŽBINI POLITIČARI. .„ […] Molim te proanaliziraj odnose prema našem

radu i projektima političara raznih boja i smjerova, među kojima ima i članova naše Družbe,

a koji u suštini ne mare za našu grčevitu borbu kako bi ostvarili projekte Družbe i iskazali

ljubav prema Domovini. Upravo bi oni trebali, ne samo kao članovi Družbe, već i radi svojih

društvenih, političkih i profesionalnih obveza, unutar institucija u kojima sjede, pisati i

djelovati u smislu prijedloga koje ti iznosiš. No na našu veliku žalost to se ne događa. Zašto?

Licemjerno čuvaju svoje pozicije i ne idu grlom u pagode. Tijekom zadnjih skoro 20 godina u

to sam se uvjerio bezbroj puta” […].

6. UZALUDNI ANGAŽMAN „[…] Ova družba je umorna (možda i umorena) i već

davno je spustila koplje upravo onako kako je to prikazano na spomeniku sv. Jurja pred

Kamenitim vratima. Stoga Ti je ovaj posao i prijedlog uzaludan i ’ne talasaj’. Radije usmjeri

svoju energiju i pamet na ostvarive projekte koji će Ti donijeti zadovoljstvo i mir. Puno više

vrijedi o Velebitskome ustanku napisati knjigu, prevesti je na engleski poslati ju u sve

knjižnice svijeta, jer tamo Hrvatske i nakon 1991. godine nema. Možda Ti ovo izgleda

kapitulantski, ali u ovako šarenome društvu punom kompromisu odanih ljudi, punom

diverzanata i anestetičara hrvatske nacionalne svijesti i ponosa možeš ili poginuti (doslovno

ili preneseno) ili se uključiti u zmajski društveni život bare i prigodnoga neobveznoga

kreketanja. Žao mi je, ali to je starački klub koji egoistično i selektivno gleda u povijest, a

nikako u budućnost. Najvažnije je druženje i međusobno čašćenje praznim častima i titulama.

A budućnost? Nije važna, jer će sukladno prosjeku starosti članstva sve završiti za nešto više

41

od deset godina. Pa čemu se uzrujavati i ’talasati’. Oprosti mi na svemu ovome, ali to Ti

pišem kao prijatelju i domoljubu, čovjeku koji ima ’petlju’, koju 99,99 % zmajeva i za puno

važnija pitanja nema“ […].

7. DRUŽBINA LUSTRACIJA. „Dragi stari prijatelju, a tek potom brate iz te

Zmajske danas pretvorbene udruge, ne čudim se ’izbjegavanju’, jer ih redovito kad imam

priliku naravno, upozoravam na naivnost i primanje novih neprovjerenih članova, što se na

kraju pokazalo točnim, da koristi koje su neki očekivali od dijela novog članstva, ni traga.

Možda smo barem mi, obnovitelji Družbe, trebali provesti lustraciju ili kako su to nekad zvali

naši stari, purgatorij. Ali, što je tu je. Možda neke nove generacije Zmajeva vrate našoj

Družbi opet stari sjaj. No, vjerujem da dok plaćam redovito članarinu (kako bi ured naše vrle

Mirjane i dalje funkcionirao), trebao bi biti izvješčivan o djelatnostima vrlom Biondiću

Družbe. Ipak, hvala Ti da si se sjetio, i uz također harni pozdrav […] Prijatelju, pokušaj, ali

ne vjerujem da ces poput svetog Jurja ubiti Zmaja nam, ali na Tvojoj sam i dalje strani, jer

došlo je vrijeme kad je sramota biti na temeljima postulata Družbe kada je osnovana i kada

smo je obnavljali… previše se uvuklo onih kojima je baš kao i hrvatskom Saboru i Vladama

samo do nosenja lenti i značaka, a previše nas je odgurnuto u zapećak, pozdrav […]“

8. BRATSKI OPORTUNIZAM. „Dragi moj zmajski brate, primam Tvoje mailove i

dolazim sve više i više do zaključka da Tvoja borba nije borba protiv političkog kurvarluka

koji nas pritišće, već borba za ideale, koje ama baš nitko ne želi prihvatiti i koji nikoga ne

interesiraju. Naša zmajska braća žive još uvijek puna sebe u sjećanju na svoje činovničke

dane, kada su, bez obzira kojoj su struci pripadali, uredno primali svoju određenu plaću za

svoj posao. i nisu bili odgovorni ni za što.Tragično je da svi misle da su nešto izvan vremena

i prostora s nemjerljivim zaslugama za hrvatski narod  zaboravljajući da su sve svoje znajnje

naplatili milostinjom koju im je urbi et orbi davao propali sistem. Kada bi se zatražilo da

podastru svoje velike uspjehe u borbi za Hrvatsku s posebnim osvrtom na javno istupanje,

ukupno bi dobili izviješće ne na jednom arku papira […]“.

9. EM SMO HRVATI! „[…] pa zaboga mi smo svi veliki Hrvati, svako hrvatsko

pitanje mi podržavamo sve do trenutka kada je aklamativno, ali ne bi izlazili s tim idejama u

javnost, jer smo mi ipak očevi, djedovi i sl, pa bi se naš javni prosvjed mogao krivo tumačiti,

a na taj način bi možda naši sinovi, kčerke, unuci i supruge mogle biti na poslu apostrofirane

kao pristalice nekog protudržavnog načina mišljenja, a osim njim možda i mi sami. Među

prvima ćemo prihvatiti poziv na neku proslavu, posebno ako nas pozovu s Pantovčaka ili s

Markova trga i na sve tamo izrečeno mi ćemo aplaudirati i mudrim klimanjem glava

prihvaćati, a u dubini svojih snatrenja očekivati možda čak i neko odličje, za ono što smo u

42

okviru svojih radnih zadataka napravili, doduše često puta ne za Hrvatsku već za svoj džep.

[…] To smo mi. Veliki smo Hrvati ali samo do trenutka kada treba javno progovoriti i jasno

reći da je Hrvatska u moralnom i gospodarskom kolapsu. Da sve to što čitamo po novinama

ili gledamo na TV je laž, stravična laž. To da se Hrvatska urušava u samu sebe izgleda da

nikoga ne interesira. […] Dapače i to bez zadrške, ali isto tako treba jasno i autoritativno

neokomunistima reči da konačno odu. To bi bilo lako kada ne bi u našem društvu bilo toliko

bijednih duša koji se boje svoje sjene, […]."

10. NE TALASAJ. „Dragi moj brate, sve Tvoje hvalevrijedne borbe nisu rušene od

vladajućih nego od nas samih. Polupismeni ignoranti kada pročitaju Tvoja pisma ne znaju što

bi mislili i to zbog toga što ne razumiju bit Tvoje interpelacije, a drugo što su se uneredili u

svoje intelektualne pelene, pa ne znaju kako bi reagirali. Nikada nisu imali niti jedan kolegij

koji bi ih u tome podučio, a sami ga nisu pokušali vlastitom željom pronaći.Kao jedino

rješenje smatraju da za spas naroda postoji samo jedno rješenje a to je najcrnja diktatura bez

obzira kome pripadala uz moto ’ne talasaj’. Tek onda kada će posumnjati da će im biti

oduzete materijalne privilegije, koje protiv zdravog razuma koriste, možda će ih pokrenuti

ideja da bi preko nacionalnog izjašnjavanja mogli još nešto dobiti zabadava, pa u tom

trenutku kratkotrajno pokrenu svoju stražnjicu za t.zv. ’opće dobro’, a kada se stvar smiri

nastaviti će dalje sa svojim mirnim životom u ornfotelju […].

11. PROMJENA USTAVA. „Dragi zmajski brate od Tanaisa, tek danas uhvatih

vremena da Ti odgovorim na Tvoju poruku. Osvrnuti ću se samo na dio koji govori o

promjeni Ustava pa bih rado dometnuo da Ustav treba mijenjati, jer današnji Ustav, bez

obzira što je to Ustav naše domovine prvo od vladajućih struktura nitko ne poštuje, a drugo

dozvoljava da se bez ikakvih sankcija cijeli niz prevara provode dalje. […] Dakle nije

promjena tako jednostavna, ali tko će naći hrabrosti i razotkriti tu političku laž te reći da je

sve to što čitamo u novinama ili gledamo s TV ekrana bacanje pijeska u oči. Da li možda naša

Družba, koja je od 2000. krenula stazama račanizacije može u ovom povijesnom trenutku

uopće nešto dati? Može, ako braća konačno shvate da se je Družba već svojim osnivanjem

prije stotinu godina odredila za politiku i obranu državnopravnih tečevina Hrvatske samo što

to nije glasno artikulirala, pa je prema tome sada trenutak da se konačno progovori. […] I na

kraju kao što Ti već rekoh treba krenuti i početi se sastajati. Ne srijedom jer je srijeda postala

nešto sasvim drugo nego što je bila, već na našim sekcijama koje moraju biti otvorene ne

samo braći koja su članovi pojedinih sekcija nego svoj braći. Ako k tome neke ideje uspijemo

i plasirati u čvrsto zatvorene medije možda će puk shvatiti da osim diplomiranih politologa

specijalista za ONO i DSZ, te mahera koji žele pretvoriti jugoslavensku nogometnu ligu u

43

Družbi postoje i oni koji žele dobro svojoj domovini Hrvatskoj. Bog nam sreću daj! Hrvatski

da živi Zmaj! Tvoj zmajski brat Velikotrgovišćanski

12. HRVATSKA ŠUTNJA. „Dragi Ivo, čestitam na Tvojoj neiscrpnoj energiji s

kojom pokušavaš promovirati prave hrvatske povijesne vrijednosti. Želim Ti uspjeh i

podržavam sva Tvoja nastojanja. […] Šuti naša bajna Akademija, šuti Sveučilište, šuti i

Matica, a da o flasteru kojim si je zalijepila usta naša slavna Družba niti ne govorim. Šutnja,

kao jedina reakcija na koju je javnost ne samo spremna, nego jedina reakcija za koju je ova

tranzicijska javnost uopće sposobna. Šokira me zapravo da je to tako. Šokira me taj

mentalitet, ta parazitska psihologija prema kojoj smo spremni biti suučesnici u zločinu

političkih elita za mrvicu povlastica koje su nam oni spremni pružiti. Suučesnici u zločinu

elita u zamjenu za malo mirnog života i neku crkavicu […] Vremena više nema, jer poslije

izlaska dobrovoljaca na ulice politika je dotjerala ovaj narod do kraja strpljenja, a mislim i

šutnje. To bi trebali shvatiti svi zmajevi, i započeti ne sa srijedama ispunjenim bezveznim

razgovorima, već srijede otvoriti svima a naša viteška dvorana bi trebala postati rasadnik

hrvatske misli i borbe za Hrvatsku“.

13. DRAMSKI NASTUP. „Dragi Ivo, ovo sam upravo primio pred par trenutaka--

doima se poput fantastike.Ovdje treba zadržati busolu - Kao prvo, Ti si autor briljatnog

modela„Hrvatske elite- iza, ispred i protu naroda“- koji jako olakšava razumijevanje jako

zamršenih stvari. Samo za to Ti treba dati nagradu. Takodjer, Tvoj rad na „Drami hrvatske

nacionalne identifikacije“ - jako značajan, a i naslov je prekrasan. Ti nisu toliko povjesničar

[…] koliko analitičar povijesti koji promišlja  na jedan veoma dinamičan način-- što nije

uvijek lako razumljiv model. Ono vrijedno što si Hrvatskoj dao – ostaje, i na to možeš biti

super ponosan. Žao mi je da nisam prisustvovao Tvojim famoznima tzv. ispadima [HNK,

povodom 150. obljetnice (J)HAZU – op. a.]. Ja normalno nisam tip da to baš voli, ali sam

uvjeren da su Tvoji bili značajni- i hvalevrijedni. Sramota je da Ti se nije nitko drugi

pridružio. DRAMSKI NASTUP. Ne treba zanemariti moje mišljenje da si Ti rođeni glumac i

da bi na sceni bio jako uvjerljiv. Ne odbaciti ovo olako. […].

14. SMJELO PREMA ISTINI. „Dragi Zmaju od Tanaisa, Tvoja je borba čista i

smjelo upravljena na dobrobit i, teško je priznati, spas Hrvatske. U toj borbi često ostaješ

sam jer ja i mnogi drugi nemamo hrabrosti da Tvoje istine koje su i Naše istine kažemo

jednako smjelo i izravno.Tako Matoš: «kad je tko od nas dobar Hrvat, vele mu, da se bavi

politikom, da to nije lijepo i umjetnički hičeju nas van iz hrvatskog narodnog kazališta ili iz

društva hrvatskih književnika, kajti smo Hrvati.» Brate, u dobru si društvu! Brate Tanais, na

Tvojoj sam strani, na strani Hrvatske, cijenim i podržavam Tvoju borbu, smjelost i

44

principijelnost. Uvjeren sam da će pravda, razum i domoljublje, toliko spominjano u

Pravilima Družbe, pobijediti. Uz srdačan zmajski pozdrav, Tvoj brat, Nikola Debelić“.

Ad 4 i b

1. Tobožnje „uvredljivo“ oslovljavanje «Premila mi e-pismena i (za)ostalu Zmajčad“,

što je višeputno inkriminirano, očito se odnosi na e-nepismenu braću, koja su civilizacijsko-

tehnologijski doista „(za)ostala“ i kojima sam sâm svojedobno pripadao.

2. Isto tako, „samovlasno mijenjanje pozdrava Družbe“ [«Bog nam sreću daj –

Hrvatski nek živi Haulikov Juraj», odnosno «Bog nama sreću daj – Haulikov nam živi Juraj»]

kao licentia poetica, dopustiva je posebice u privatnoj komunikaciji.

Riječ je, zapravo, o satiri glede očite - ranije opisane „jugomasonsko-boljševičke“ -

diskriminacije i ignorancije lika i djela kardinala Haulika i, s tim u svezi, otkrivena mi

dragoga „haulikotvorstva Družbe Braća Hrvatskog Zmaja“.

3. Povrh toga, iako tek usmeno inkriminiran i sotonsko-masonski pozdrav „Vrag nam

sreću doj – Hrvatski nek živo noj!“, zabacajući da je tek satirični izražaj glede odmaka od

izvorna zmajskog pozdrava «Bog nam sreću daj – Hrvatski nek živi Zmaj!».

Ad c/d

Kompleks optužnica („Okaljavao čast i ugled Družbe na javnim mjestima i

ustanovama neprimjernim i nasilničkim ponašanjem“) - tragom copy-paste prenošenja

pogrešnih ili izmišljenih informacija, posebice iz Hrvatskog slova te politikantskih

interpretacija oko „incidenta u HNK“.

1. Tako je Kapitul Zlatnoga Zmaja ozbiljno zabrinut za „slučaj Zmaja od Tanaisa“ o i

oko Hrvatskog slova168 [bez uvida u stvarni prijepor i još više, posve, „izmišljeni incident“, o

čemu je Hrvatsko slovo odbilo objaviti odgovor (demanti)], ali ga nimalo ne zanima stvarna

sudbina Družbina člana Zmaja od Tanaisa.169 Gdje je izostala ta bratska „zmajska 168 Tako je„Kapitul o informiran o napisima Hrvatskog slova“, te ozbiljno zabrinut glede te je „zamoljen Veliki meštar da to prenese Meštarskom zboru“ (Zmajske vijesti, br. 1, 2011., s. 41). 169 „Najnovija žrtva ove licemjerne slavističke inkvizicije danas je u Hrvatskoj postao prof. dr. Ivan Biondić kojem su, nakon višegodišnje hajke jugoslavističkih medija, najprije zabranjena predavanja njegova nepodobnog kolegija Etnogeneza Hrvata, a potom mu je [nakon uništenja radne biblioteke i uništenih knjiga iz fakultetske knjižnjice – op. a.] ideološki ukinuto i profesorsko mjesto na zagrebačkom sveučilištu”. Naravno, to nije jedini, nego tek najnoviji od više sličnih slučajeva javnog apartheida i progona (npr. doslovce nasilna kidnapiranja i smještanja u duševne bolnice), onkraj „jugorasizma“, nepodobnih „etnogenetičara“ u današnjoj Hrvatskoj. „Jedina je razlika od Jugoslavije što takvima (bar zasad) još nije skinuta glava kao gore spomenutima [Ivo Pilar, Milan Šufflay, Kerubin Šegvić, Ivo Guberina i Mihovil Lovrić - op. a.]. Dvadesetak godina nove Hrvatske bilo bi ipak dostatno vrijeme da se stara komunistička ponašanja i jugoslavenske navike glede etnogeneze i ostaloga

45

solidarnost“, kad drugi zabrinuti pojedinci apeliraju: „Trebamo svi koji možemo pokušati

pomoći prof. Biondiću i protestirati protiv ovakvih svinjarija u neovisnoj Hrvatskoj, čudi me

da o ovome ne pišu inače sjajni Hrvatski List i drugi pravi neovisni hrvatski listovi a Hrvatsko

Slovo vodi svoj privatni rat protiv prof. Biondica”. 170

2. Glede tzv. „incidenta u HNK-u, osim prešućena demantija,171 družbini su se

istražitelji mogli dostatnije obavijestiti u „Otvorenom pismu ZDPPH-a predsjedniku HAZU-

a“.172 S tim u svezi, ranije je spomenuta i zabilježba Zmaja Orlovačkog, kako sam se pridružio

prosvjedu hrvatskih branitelja na Jelačić trgu glede „slučaja Purda.“173 Sa transparentom

H(J)AZU izdao Purdu, isto tako, ponosno sam prosvjedovao i u Splitu.174 „Spašavanje vojnika

Purde [hrvatskog Ryana]“, uz „kidnapirana vojnika Veljka Marića“ koji dan-danas čami u

srbijanskim kazamatima, ostaje i dalje mrlja na savjesti hrvatske (organizirane) nacionalne

elite.

3. Zbog svoje „stekliške zasukanosti“ (temperamenta), izazvan stalnim opstrukcijama i

podmetanjima, priznajem da sam u dijalogu s nekim „članovima Družbe“ – posebice u

„Pavinoj birtiji“, koja je svojevrsni zmajski „demokratski forum“ - glasnije reagirao.

Međutim, kako sam, primjerice, mogao hladno reagirati, glede – ovdje povrijeđena –

„predsjednika povjerenstva za provođenje izbora 2011.“ (Vladimir Rukavina, Zmaj

Svetoksaverski), kada je samosvojno stornirao prijedlog moje kandidature za Meštra DHZ-a,

što su je podnijeli zmajski stolovi (Vukovar-Vinkovci i Rijeka).175

III. UMJESTO ZAGLAVKA

konačno ipak počmu mijenjati!”. ( hr.metapedia.org/wiki/Jugo-progon_iranista, 30. 12. 2012.)170 hrvatiamacforum.yuku.com/topic/1750, 30. rujna 2011.171 Moj demanti glede tobožnja „incidenta u HNK“, posredno je dan tek u osvrtnici: „Nije im pomoglo ni kamerama zabilježeno mučno izbacivanje iz partera HNK Zmaja od Tanaisa Ivana Biondića, doktora znanosti koji na povijest HAZU očito ima druge poglede od njenog vodstva“ (Denis Derk, „Kako je ministar Fuchs osramotio Akademiju“, Večernji list, 9. travnja 2011.).172 www.hkz-kkv.ch/otvoreno_pismo_zdpph.php, 2. ožujka 2011.godine Isto tako, vidi šire: www.safaric-safaric.si/hup/glasnik/Glasnik_117%202011.pdf, 11. 05. 2011. 173 „Pridržavam jedan od najneobičnijih transparenata na Trgu: H(J)AZU izdao Purdu, dok vlasnik traži programatski tekst. To je ključna teza, ne? Je. Jel? Kako ne, pa jedino Akademija nije reagirala u Purdinu slučaju? Možda su zaspali. Stariji svit … Ma nemaju oni odgovor na srpski Memorandum. Ja sam prvi intelektulac koji pokušava to dokazati – ponosan je prof. dr. Ivan Biondić, kojem u tituli stoji još i Zmaj od Tanaisa, pa zaključi: Glede jugomasonsko-boljševičke baštine, HAZU nas je ostavio na Balkanu, a nacionalni je Pantheon jedini onkraj spašavanja vojnika Purde. Harni pozdravi mladiću, otpravi nas profesor i ode dalje dijeliti svoje otvoreno pismo akademicima“ (Slobodna Dalmacija, 27. veljače 2011.)174 Nekoliko od zmajske braće u Splitu tada me je diskretno bodrilo. Štoviše, jedan mi je osigurao 200 kuna za ručak, kojih sam se - susrevši hrvatskog branitelja i njegove petero djece - ubrzo i zadovoljno „oslobodio“. 175 U gornjem slučaju, izim što je to kažnjivo djelo, bilo je to fingirano velikomeštarsko-feletarskim „Rješenjem o stegovnom postupku“ (neposredno prije isteka njegova mandata), kako bi se omogućio ponovni izbor Vilka Žiljka, Zmaja od Kule koji - kako je već rečeno - potpuno pacificirao djelovanje Društveno humanističkog zbora.

46

Družba će morati otvoriti svoja vrata i započeti razgovarati o nagomilanim problemima i postati ono što mora, a to je savjest hrvatskog naroda,

jer ako netko na svaki način ponavlja da je zaštitnik hrvatske baštine, onda mora biti i zaštitnik hrvatske duše

(Areopagit, Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski)

S obzirom na širu kontekstualizaciju PRIZIVA Zmaja od Tanaisa [glede ODLUKE O

STEGOVNOM PREKRŠAJU Velikog meštra NEVIA ŠETIĆA, Zmaja od Istre, što ju je

donio 7. veljače 2013. godine, a prema kojoj se IVANU BIONDIĆU, Zmaju od Tanaisa izriče

stegovna mjera isključenja iz Družbe“] moguće je zaglaviti sljedeće:

1. Čitava priča o i oko „kaštigovanja“ Zmaja od Tanaisa, što se pokušalo svesti na

njegov slučaj sam po sebi (per se),176 prispodobna je poznatom Gramscievu paradoksu: „Staro

ne može da umre, novo ne može da se rodi, u tom se interregnumu javlja mnoštvo morbidnih

simptoma“. Naime, već površni uvid u kontekstualizirani „stegovni predmet“, onkraj logike

pars pro toto, bjelodano pokazuje da je Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ slučaj sam po sebi

(per se). Ako išta drugo, onda to expressis verbis demonstrira spomenuti „Feletarov

paradoks“ (v. uvodni moto). Zapravo, ništa novo i iznenađujuće. Naime, šire gledano,

svjedoci smo dramatične (završne) etape rađanja hrvatske „političke nacije“. Onkraj aksioma

„Hrvatska će biti nacije il’ je biti neće!“,177 umjesto ISPRED, središnje nacionalno-elitne

ustanove (HAZU, MH, DBHZ i dr.) nalaze se IZA vlastita naroda.

2. Međutim, ne zabacujući pravne postupke (družbeno-statutarne, građansko-upravne,

pače i državno-odvjetničke) o i oko „slučaju Zmaja od Tanaisa“, teško bi se bilo

samozadovoljno zaustaviti na tome. Naime, izbjegavši uzročno-posljedični red stvari, gdje bi

konsekvencija zakrila esenciju, Družba bi ostala tamo gdje je bila. Očigledno nezadovoljstvo,

ravnodušnost („Ništa se tu ne može učiniti!“), latentne napetosti i sukobi, što su u borbi za

vlast tektonski potresali temelje zmajske Kule – sve će to prekriti jednoglasno prihvaćena

godišnja ritualna izvješća (toliko i toliko predavanja, koncerata, podignutih - doduše sve

manje - spomen-obilježja i sl.). Ukratko, osim nešto usputna „posipanja pepela“, uz

obvezatno „rasipanje odličja,“178 bez ijedna sudbonosnog pitanja-odgovora glede „goruće

Hrvatske“, da bi se – nakon Božjeg blagoslova – sručili oko sve bogatijega cateringa.

176 S tim u svezi, tipično „frojdovski“, otkriva i ocjena: ’Zmaj od Tanaisa sigurno ne može reći da je u Družbi proganjan zbog hrvatskog stava“ (vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011.)177 I. Biondić, „Kako zaglaviti poglavlje Drugoga svjetskog rata?“, Hrsvijet.net , 4. srpnja 2012.178 Kao da predosjeća dolazak „zlatom-odtelećena“ Pape Franje, Zmaj Velikotrgovišćanski zapaža: „Danas mnogi ne znaju niti pravila niti povijest Družbe, ali svi su sretni kada se okite lentama, značkama koje mogu biti obične, srebrne i zlatne. Ove posljednje se s osobitim marom nose jer daju mjesto na hijerarhijskoj ljestvici. Zmajevi su si davno počeli dijeliti plakete i opet brončane, srebrne i zlatne, za osobite doprinose…“ (ante.sare@zg.htnet.hr, 14. 5. 2012.).

47

3. Međutim, Družba mora konačno otvoreno progovoriti o sebi samoj, kako to

oštroumno sugerira i „zmajo-velikotrgovišćanska dicta“ (v. gornji moto). S tim u svezi, mnogi

će izraziti dvojbe, tim više što je bilo takvih pokušaja, sjetimo se spomenute rasprave

„Hrvatska šutnja ili ‘Politika je briga za opće dobro’“. Naime, naspram Doktrinarne Note

«POLITIKA JE SKRB ZA OPĆE DOBRO - 2002» (Sv. otac Ivan Pavao II.) - uz

konformističko-oportunističku većinu - „vladajuća je Družbina manjina“ prešutno je stala iza

„Doktrinarne Note“ GADI MI SE POLITIKA! (areopagit, Vladimir Rukavina, Zmaj

Svetoksaverski); pače, spremna je sankcionirati svaki pokušaj „perestrojke i glasnosti“. Ne

manje je ozbiljna dvojba, glede „zmajo-velikotrgovišćanska dicte“, da se „među zmajevcima

ne vidi jezgra od desetak ljudi koja bi, nasuprot plimi djetinjastih prošlostara mogla povesti

iole značajniju raspravu na argumentiran način“.179 Ako je to tako, što bi lako sugerirala

očevidna „(veliko)meštarsko-klijentelistička“ politika primanja u Družbu, onda je to, doista,

sumrak ove časne ustanove. Suprotno tome, duboko sam uvjeren: u Družbi još uvijek postoji

„kritička jezgra“ hrvatske nacionalno-kulturne i duhovne elite koja je - posebice glede

identitetskih pitanja (a to su bolna točka ne samo Družbe već nacije u cjelini) sposobna

relevantno odgovoriti na mnoga sudbonosna pitanja Hrvatske.

4. Prihvatimo li spomenutu „zmajo-velikotrgoviščanska dictu“, Družba se - prije

svega - mora ozbiljno i sustavno susresti s pitanjem vlastita identiteta, dakle pitanja: tko i što

smo, kamo smjeramo i kako ostvariti naše ciljeve? Bez odgovora na ta pitanja koja, dakako,

nisu sama Družbina već Hrvatske i njezina naroda (nacije) u cjelini, krećemo se u zoni

nesigurna i smućenog identiteta. S tim u svezi, kako podsjeća jedan ugledni naš zmajski brat:

„Našu Družbu osnovali su ljudi konfuzne duhovnosti i sumnjive vjere, što je pokazao i

Laszowski prijelazom u Starokatoličku crkvu. A mnogi od naših ’zmajeva’ usudio bih se reći

većina nema ni osnovno poimanje, a kamoli življenje Kristove vjere. To stanje sinkretizma,

pomalo New Age-ovski je temeljni uzrok našeg ne bratskog ponašanja, neučinkovitosti, svađa

i degeneracije koja je vidljiva na svakome koraku, jer se ne klanjamo pravome Bogu već

idolima pojedinaca odnosno od sebe (većina) stvaramo idole. Družba je mnogima terapeutsko

sredstvo, proteza, sedativ ili sredstvo nekih drugih ciljeva a ne onoga što bi trebala biti. Zbog

toga i zbog neadekvatnih članova postajemo smiješni sebi i drugima.“ 180 U tom kontekstu,

svojedobno smo svjedočili dramatičnoj sceni.181 Naime, vraćanjem lente i odličja, kaštelan

Nenad Stuparić, Zmaj od Gere - dotad „zaštitni znak (indeks) odanosti i skrbi za Družbu“,

„časno se i viteški“ – kako on kaže - rastaje riječima: „Ja sam kršćanin, moje svjetovno

179 Izvorna e-poruka kod autora.180 Izvorna e-poruka kod autora. 181 Riječ je od događaju na izbornom sijelu Glavnoga zbora (2012./2013.).

48

uvjerenje je demokršćanstvo a ovo ovdje je čisti boljševizam“.182 Ova dva nasumce izabrana

primjera, neovisno o izričajnom kontekstu, pokazuju svu dubinu krize „zmajske“

identifikacije koja je, štoviše, strukturalno-funkcionalno ugrađena u Družbinu juristiku,

njezina temeljna pravila (netko ih je nazvao „atentatom na pamet).183 O čemu se radi?

5. Iako je de iure deklarirana kao kulturna udruga hrvatske nacionalno-građanske (u

smislu „političkog hrvatstva“) posvjedočenosti (Staatsnation),184 Družba de facto djeluje kao

kulturna udruga hrvatske etno-vjerske („Hrvat = katolik“) posvjedočenosti (Kulturnation).185

U čemu je nesporazum? Za razliku od sličnih udruga, 186 što - jasno odredivši (statutarno)

svoja kršćansko-katolička polazišta - djeluju „u krilu Katoličke crkve,“ zmajska Družba ne

uređuje svoj odnos prema crkvenim vlastima preko Hrvatske biskupske konferencije u sklopu

propisa Kanonskog prava.187 I dok je takva „katolička“ udruga „i ujedno udruga građana u

Republici Hrvatskoj“188 (čitaj: „političkih Hrvata“), implicitnom etno-vjerskom odredbom

(„Hrvat = katolik“), Družba je načelno zatvorena za ine koji nisu etnički Hrvati odnosno

katolici, što se može i empirijski provjeriti.189 Politološki gledano, riječ je o „klerikalizmu,“190

koji jednako potire (razara): kako hrvatski nacionalni tako i katolički identitet. Ponajbolje je

182 „Nevjerojatno je koliko veliki je postotak komunista i jugofila u družbi kao i njihov udio na vodećim funkcijama (Zlatni kapitul, Meštarski zbor itd.) u tzv. hrvatskom nacionalnom i katoličkom društvu. Adekvatno toj činjenici dopis koji sam primio u ime Velike trojice stoje tri bivša komunista ’Dok imamo toliki broj komunista i udbaša i masona ne može se ništa učiniti’ (Nedjeljko Mihanović). Prošli Meštarsksi zbor od 11 članova imao je 7-8 članova komunističke partije. Vrlo čudno za jedno katoličko društvo“ (kaštelan Nenad Stuparić, Zmaj od Svete Gere, Pismohrana Družbe).183 „U ustavu DBHZ na prve dvije stranice ima više protuustavnih odredaba. U zaglavlju prve stranice piše  Družba BHZ na hrvatskom jeziku a odmah ispod tog naslova na latinskom piše ORDO DRACONIS. Kako ordo/red nije isto što i družba/sociatis, to je s pravnog stanovišta  «krađa identiteta». Zatim tekst obvezuje člana da se ne bavi politikom u družbi što je u osnovici ograničavanje slobode govora …. itd. itd.“ (nikola.rados@zg.t-com.hr).184 „Družba okuplja kulturne, društvene, znanstvene i gospodarske djelatnike bez obzira na podrijetlo, društveni položaj, zanimanje, svjetonazor, vjeroispovijest, političko uvjerenje ili stranačko opredjeljenje, koji se ponose hrvatskim narodom i svojom domovinom Hrvatskom te su spremni složno i predano raditi na jačanju narodne svijesti i narodnoga bitka“ (čl. 6. st. 2, „Pravila Družbe“).185 PRAVILA DRUŽBE - čl. 4 (1) „Svrha je Družbe njegovanje i promicanje iskonskog hrvatskog značaja te etničkih i kulturnih vrijednosti pojedinca i naroda, po kojima se Hrvati ističu i razlikuju u zajednici europskih naroda …“ (etnički kriterij). PRAVILA DRUŽBE - čl. 9: „Zaštitnik, geslo i pozdrav“, čl. 33: „Zazmajenje“, čl. 62: „Zmajske godine i spomene dani“ te PRAVILNIK O RADU KULTURNIH ZBOROVA - čl. 31: „Meštar kapelan“ (vjersko-katolički kriterij).186 Npr. Hrvatsko katoličko liječničko društvo ili Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika.187 Poglavlje II, naslov V – Vjernička društva, kanon 312, toč. 1. i 2. ZKP.188 hkdpd.blogspot.com/p/o-drustvu.html189 U Kuli nad Kamenitim vratima (7. studenog 2011.) održana je Žalobna akademija i sijelo u spomen svih preminulih članova DBHZ-a [čiji je Protokol osmislio je Meštar obredničar], što je – uz ino - „činilo čitanje imena i prezimena te zmajskih predikata svih preminulih zmajeva od obnove do danas (83 zmajska brata i sestre), nakon čega je uslijedila molitva koju je predvodio Zmaj od Konščice“ (<vladimir.rukavina@zg.t-com.hr>, 17.11.2012.). 190 „Ako bismo na kraju pokušali definirati klerikalizam kao politički pojam, onda bi to trebalo biti držanje Crkve i crkvenih vlasti koje narušava načelo odvojenosti Crkve od države i opire se bezuvjetnoj podložnosti katolika državnoj vlasti, a osobito ideologiji“ (Ivo Pederin, „K pojmovima klerikalizam i protuklerikalizam“, hrcak.srce.hr/file/126917).

49

to historiografsko osviješteno, glede spomenute Hrvatske pučke stranke (1921- 1929.), što su

je nanovo „Merčep et Rukavina“ obnovili 1997. Međutim, «ako je u Hrvatskoj uopće bilo

klerikalizma, onda je mogao biti samo u funkciji stvaranja jugoslavenske države, dakle -

jugoslavenski klerikalizam ili, kraće rečeno, jugoklerikalizam».191 Posve sažeto, u čemu se

ogleda „zmajski klerikalizam“?

6. Iako svjestan ugroženosti hrvatskog nacionalnog bića (v. uvodni moto), Veliki

meštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki inokosno suspendira program DHZ-a, koji je

oblikovan po crti hrvatske „državne nacije“ (Staatsnation), gdje je srpska (pravoslavna)

manjina u Hrvatskoj sastavnicom hrvatskoga političkog korpusa. Međutim, Velemeštar je

prešutni obveznik etnicističke hrvatsko-srpske koalicije (HDZ-HSS-SDSS),192 koja je u bîti

lijevo-liberalna politika „novoga smjera“ nakon trećosiječanjske smjene (2000). Politiku

spomenute pogubne koalicije, što je simbolički proviđena „Pupovac-Sanaderovim

klerikalizmom“ (Hristos se rodi!), na najvišoj državnoj razini operacionaliziraju ugledna

zmajska braća: ustavotvorno (Vladimir Šeks, Zmaj Dravski) i politikotvorno (Božo Biškupić,

Zmaj od Male Mlake). S tim u svezi, u mreži „klijentelističko-korupcijske piramide i

'pokroviteljske demokracije'“, 193 što se razapela i pod zidine zmajske Kule nad Kamenitim

vratima, ulovljeni su „kapitalci“ koji su ovjenčani insignijama i imenima – pače, i

dužnosnicima -194 časne Družbe Braća Hrvatskog Zmaja. Svoju duboku identitetsku krizu,

nedvoumno je, zmajska braća mogu prevladati tek povratkom svojim izvornim korijenima i

nadahnućima, a to je otkriveno „haulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog zmaja“.195

7. Kada je iza oduljih priprava 9. rujna 1858. godine otvorena Posudna i čitaonička

knjižnica u Zagrebu, u kući br. 794 uz Kamenita vrata, i to «veledušnom odlukom i znatnim

troškovima kardinala Haulika», ta je činjenica Haulika dalekosežno povezala s Družbom.

Naime, mnogo godina iza toga, baš u Kamenitim vratima, pobudom »Braće Hrvatskoga

Zmaja« za načelnika zagrebačkog dra Amruša, otvorena je opet gradska knjižnica i čitaonica

(1907.), kojoj je bio prvim ravnateljem Velimir Deželić st., jedan od osnivatelja Družbe.196 Sa

svojim prvim pravilima,197 što ih je ispisao suosnivatelj Emil Laszovski, zatim znamenjem,

izborom zaštitnika (sv. Juraj) te geslom (Pro aris et focis Deo propitio), nije teško prepoznati

191 Z. Matijević, Slom politike katoličkog jugoslavenstva, s. 289-290. 192 Ivan Biondić, „Balvan u peti hrvatskog parlamentarizma”, Hrvatsko slovo, 28. travnja 2008.193 Mirjana Kasapović, Večernji list, 10. prosinca 2010.194 Štoviše, jedan takav DORH-ov „dalekovodni“ kapitalac, i pored načela presumpcije, Meštar je gospodarstva u Družbi, što je više nego „kratkovodna“ i kratkovidna politika (www.jutarnji.hr/afera-dalekovod. 97782.).195 I. Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010.196 Dr. Velimir Deželić st., Kardinal Haulik Nadbiskup zagrebački 1788.-1869., Zagreb, 1929., s. 166.197 Družbe će djelovati «u hrvatskom narodu u polju kulturnom i humanitarnom; boriti se za kršćanski idealizam» (M. Petković, Emil Laszovsky Szeliga 1868.- 1949., Družba «BHZ», Zagreb, 2000., s. 121).

50

nadahnuće vezano za osobu i djelo kardinala Jurja Haulika. Uostalom, to ne krije ni prazmaj

Velimir Deželić st., prvi i jedini pisac monografije o ovome prešućenom velikanu.198 Inače,

zanimljivo je da su tri generacije iz obitelji Deželića (uz Velimira, njegov otac199 te unuk) dale

doprinos «Haulikovoj slavi».200

8. S obzirom na izvornu haulikovsku okomicu (Haulik redivivus) - [što je posebice

nastavljaju i obilježavaju blaženi kardinal Alojzije Stepinac201 - Vitez od Bakačeve kule,

kardinal Franjo Kuharić, Zmaj Kaptolski ter aktualni „nezmajski“202 kardinal Josip Bozanić203]

- posve je izvjesno da bi Družba obnovila i uspostavila izvornu nacionalno-kulturnu i

duhovnu identifikaciju. Naime, Haulik je dalekovidno prozreo (jugo)masonstvo i komunizam,

koji se nalaze na internacionalnoj i protukršćanskoj liniji i borbi protiv svih malih naroda koji

teže za oslobođenjem i stvaranjem vlastite države. U tom kontekstu, kad je riječ o

skandaloznoj prešudbi „Prijedloga preimenovanja Trga maršala Tita u Trg kardinala Haulika“ 204 - uz „ministra-mecenu i donatora“ Bože Biškupića, Zmaja od Male Mlake -

„velemeštarska“ je obveza bila i gradonačelniku „meceni i donatoru Družbe“ Milanu

Bandiću, Zmaju od Kamenitih vrata IV. Naime, potonji svjedoči: iako je već ranije bilo

pokušaja (neuspjelih), osobno misli da „ni sada nema povijesnih razloga da se preimenuje Trg

maršala Tita”.205 Među tim „povijesnim razlozima“, dakle, i ona je čuvena: „Prije će Sava

poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu“.206

9. S tim u svezi, iako je začeta u Haulikovu duhu, obilježena kasnije upravo

predviđenim jugomasonsko-komunističkim „pogubama naroda“, Družba je izgubila svoj

izvorišni identitet. Smućenju Družbina identiteta prvotno obilježava opisani „slučaj prazmaja

198 Dr. Deželić st., Kardinal Haulik /pretisak/, s. 5-15.199 Gjuro Stjepan Deželić (1838.-1907.), još kao klerik, napisao je dvije prigodne pjesme posvećene slavi kardinala Haulika, da bi kasnije uređivao Domobran (1864.-1866.), stranačko glasilo Samostalne narodne stranke kojoj je, uz mnoge ugledne političare (Josip Šokčević, Ivan Mažuranić, Avelin Čepulić, Maksim Prica, Ivan Kukuljević Sakcinski i dr.), pripadao i Juraj Haulik.200 Đuro Deželić, «Kardinal Haulik i doprinos trojice Deželića njegovoj slavi»; u: Dr. Deželić st., Kardinal Haulik (pretisak), s. 273-293.201 «Ako govorimo o Stepinčevoj crkvi valja naglasiti da je Haulik bio jedan od preteča te Crkve», kao i preteča «duhovne obnove naše Domovine» (Radovan Grgec, Vjesnik, ožujka 1999.).202 Iako mu je, navodno, ponuđeno Družbino članstvo, kardinal je to diskretno odbio. 203 «Vrijeme u kojem je živio i djelovao prvi zagrebački nadbiskup u mnogočemu je slično i našem vremenu u kojem se pokušavaju osporavati mnoge etičke, moralne, kršćanske i nacionalne vrijednosti na kojima se rađala i na kojima počiva hrvatska povijest, kultura i civilizacija. Neoliberalizam sa svim svojim predznacima pokušava potkopati kršćanski svjetonazor i isključiti vjerska i kršćanska načela iz javnog života. Kako bi se vjernici mogli oduprijeti takvim utjecajima koji slabe njihovo vjerničko i nacionalno zajedništvo, potrebno je da se ugledaju na velikane iz naše prošlosti, među kojima se ističe nadbiskup i kardinal Juraj Haulik» (I. Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske propasti, s. 86).204 „Komunizam je čedo masonerije, masonski čistač i filter svakog naroda koji odbacuje svaku metafiziku kao pečat rezignacije, a vjeruje u goli materijalizam i sveopću kulturu svijeta“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, s. 210).205 Jutarnji list, 7. 2. 2008.206 Josip Broz Tito,  iz govora elitnim postrojbama JNA (Rudo, 1971.).

51

Laszowskog“,207 što je onodobno - po crti dubokih, pače kobnih, raskola i podjela - nastao

unutar katoličkih redova.208 Naime, zajednička crta slobodnih zidara (masona) bilo

protukatolištvo što se manifestiralo na razne načine, od kojih je bilo podržavanje programa

stvaranja nacionalne crkve (preko „hrvatske crkve“ i starokatolicizma). 209 S obzirom na to, i

dalje ostaje otvoreno pitanje: „koliko, jednom to ’reformski’ zasađeno jugomasonsko

(protukatoličko i protuhrvatsko) otrovno sjeme (kojega je, inače - kako svjedoči prazmaj

Velimir Deželić /st./ - prvi trijebio kardinal Juraj Haulik), uz debeli boljševički background, i

danas razara i ruši same temelje Zmajske kule na Kamenitim vratima?“210

10. S tim u svezi, nakon uspostave demokratske Hrvatske i nametnutim ratom 90-ih

prošlog stoljeća, Družba je obnavljana u dramatičnim okolnostima. Pripreme su za obnovu

Družbe započele već od kraja 1989. godine. Nakon prva formalnog sastanka u „Drakulićevim

dvorima“ (Donja Bedekovčina) 23. travnja 1990. godine - dobivši potporu zagrebačkog

kardinala Franje Kuharića i predsjednika Hrvatskog sabora Žarka Domljana - utemeljeni je

Poticajni krug, koji je 23. travnja 1990. godine održao Obnoviteljsku skupštinu u Zagrebu. 211

Dakako, na putu uspješna funkcioniranju stajale su mnoge prepreke, među kojima, očigledno,

središnja je bila u samom čelništvu Družbe. Riječ je, kako otkriva jedno dramatično pismo

(početkom svibnja 1991.),212 o dubokim prijeporima unutar Družbe, koji su – po svemu sudeći

– bili više od osobne netrpeljivosti.213 Povodi su bili različiti: od organizacije dobrotvorne

priredbe „Bala,“ glede „uvrštenja imena naše Družbe kod proslave pogibije“ bečko-

novigradskih mučenika, pa sve do bitke oko podjele spomen-znaka „Zlatnog zmaja“. U

burnim je tako raspravama gotovo svekoliko članstvo Meštarskog zbora davalo i povlačilo

ostavke. U svemu tome, posebice je zanimljiv je intervent Zmaja Vlaškouličanskog, kad kaže:

„Predlažem i molim da sve eventualne zadjevice, disproporcije u stavovima pa čak osobne

animozitete (ukoliko oni postoje) zaboravimo. Pokušaj ’raščišćavanja’ imat će, siguran sam za

rezultat raspad Meštarskog zbora – pa prema tome i Družbe.“214

207 „Hrvatski Zmaj – sjedište Narodne Crkve“, Katolički list, br. 25, 1921, s. 176.208 Jure Krišto, Prešućena povijest. Katolička crkva u hrvatskoj politici (1850.-1918.), Zagreb, 1994.209 J. Krišto, „Katolička crkvene hijerarhija i društva tijekom diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića“, u: Hrvatska između slobode i jugoslavenstva, Zagreb, 2009., s. 156-157.210 Ivan Biondić, Zmaj od Tanaisa, „Tko to razara i ruši temelje zmajske kule?“ Zagreb, 24. siječnja 2011. (neobjavljeni prilog).211 Veliki meštar Dragutin Feletar,Zmaj Velikootočki, „Sijelo Glavnoga zbora (27. lipnja 2009.),“ Zmajske vijesti, br. 1, Zagreb, 2009., s. 34.212 Zlatko Herkov, prazmaj Unadolski, „Pismo Velikom meštru prazmaju Vučedolskom Antunu Baueru„“ (početkom svibnja 1991., Pismohrana Družbe). 213 Spominje se tako jedno „sijelo“ u trajanju od preko 2 sata, gdje je, nakon što se „o svačem raspravljalo,“ došlo međusobnih nesuglasica i predbacivanja, što je kulminiralo s teškim povredama reda i uvredama“, čime su „povrijeđena temeljna načela i propisi o vođenju sijela meštarskog zbora“ (isto).214 Isto (podebljao - I. B.). Ovih je dana Aleksandar Šir - Zmaj Vlaškouličanski, član Zlatnog Kapitula, jedan od najzauzetijih obnovitelja, najavio dragovoljno napuštanje Družbe.

52

11. Međutim, kriza se produžila i produbljivala, što na svoj način pokazuje jedno

Izvanredno sijelo čelništva (1993.), gdje se vrlo kritički govorilo o Družbi. Onodobni rizničar

je tako „zaprepašten kako su se u Družbi stvorila neprijateljstva, a ne prijateljstvo i bratstvo“,

dodavši da je „Hrvatska 2,5 godine u surovom ratu, a bal i predavanja su skoro sve što smo

uradili“. Drugi je brat govorio „o kriminalu, o falsificiranju povijesti Družbe, ignoriranju

Ordo Draconicusa i o pitanju ostati u Družbi li je napustiti“. Nadalje, jedan od meštara

„smatra da je stanje u Družbi danas nezdravo, da se razlikuje od tradicije Družbe, da mnogi iz

družbe rade samo na vlastitoj promociji, da družba postaje klan, da se nepodobnim prišivaju

razni pogrdni pridjevi i da se s tim ide na diskvalificiranje čak nekih meštara, a koji ne

spadaju u klan, i do samog državnog vrha“. Naposljetku, isti zaključuje: „Sutra se treba

primiti u članstvo mnogo uglednika, članova vlade i državnih tijela, pa, ipak bi trebalo

postaviti pitanje njihovog pripravničkog staža i što su do sada uradili. Jer čast je za družbu

imati takve uglednike, ali ti bi nešto trebali uraditi osim što predlažu sadašnje meštre i braću

za ambasadore“. Očito radi toga, onodobni kapelan „traži izvanrednu sjednicu Meštarskog

zbora o stanju u družbi“, usput doznavši „da imamo čak 45 liječnika u družbi – očito

postajemo društvo liječnika“. 215

11. Međutim, posve smućena identiteta, duboko podijeljena i nedjelotvorna - dakako,

uz nedvojbene rezultate, kako to bilježi njezina novija povjesnica 216 - Družba ulazi i u treće

tisućljeće. 217 U dokumentiranoj raščlambi Zmaja Velikotrgovišćanskoga „Kako stoje stvari“,

već uvodno piše: „Kao da se u našu Kulu tajnovito uvukao sindrom 3. siječnja 2000. pa

svojim pogubnim djelovanjem rastače bratstvo a pospješuje jal i uspostavlja nezdrave odnose

koji su doveli do sadašnje situacije a koja je eskalirala do bezumlja uz potpuno nepoštivanje

zmajskih Pravila odnosno Ordo Draconicusa“.218 Bez odgovora i na jedno pitanje, rečena je

raščlamba odbačena kao običan pamflet. Naime, kako kasnije tumači Družbin

„glasnogovornik“ (Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski), davši opću ocjenu, „Družba je

od svog postanka 16. studenog 1905. godine, do danas, bez velikih i naglašenih političkih

poteza, dostojno radila i ponašala se kao savjest Hrvatskog naroda.“219 Prema tome, nekakva

je kriza Družbe jednostavna izmišljenica (podvaljenica); pače, Družba smjelo plovi sigurnim

215 Zapisnik s izvanrednog sastanka prazmjeva, meštara i Družbe „Braće hrvatskog zmaja“, održanog 24. siječnja 1993. u Novoj Vesi 7 (Pismohrana Zmaja Jurjevečkog).216 http://www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/povijest.html.217 U jednom „Priopćenju svekolikoj braći Družbe“ (4. travnja 2004.) zapaža se duževremena krizu, koja je družbu zahvatila in toto, a znaci su krize: smanjena aktivnost kulturnih zborova, dok su neki čak prestali s radom; pasivnost članstva; razjedinjenost među članstvom u Matici, razjedinjenost u Meštarskom zboru, nepoštivanje Pravila, razjedinjenost u Kapitulu Zlatnog Zmaja (Inicijativni odbor za rješavanje krize u Družbi Braća Hrvatskog Zmaja, Pismohrana Zmaja Jurjevečkog).218 Pismohrana Družbe.219 <vladimir.rukavina@zg.t-com.hr>17.11.2012.

53

vodama, što joj – posebice - osigurava neupitni „sadašnji statut“. koji su „pametno i s puno

domoljublja, Zmajskog ponašanja, i poznavanja političkih prilika i kretanja, osmislili, kako

naši utemeljitelji, tako od obnove Družbe do danas i dužnosnici Meštarskih zborova.“ 220

[Kontekstualno, ovdje je posebice zanimljiva priča o i oko tzv. „slučaja Nikole Krište,

Zmaja Tomislavgradskog,“221 koji je sankcioniran njegovim izbacivanjem iz Družbe. Ne

ulazeći u cjelinu te mučne priče, u svakom slučaju, zanimljiv je meritum toga prijepora.

Naime, uz ino, opisujući stanje duha u Družbi,222 postavljajući niz pitanja,223 on zaključuje:

„Sumnjam da dušobrižnici nad ’družbinim svetinjama’ kako ih oni shvaćaju, nisu svjesni da

su posljedice takvoga stava drastične, jer ostaviti stvari kakve jesu znači: zacementirati stanje

kako se za hrvatski jadni i napaćeni narod ne bi učinilo išta značajnije, dovoljno mu je da

pjeva svoje pjesmice, neka pleše svoja kola, udara u svoje tamburice, kliče svojim poubijanim

velikanima, žali za svojim generalima, ali samo u svojoj kući i tiho, da ne bi iritirao susjede.

Dovoljno mu je ’postavljanje pločica’ po oronulim pročeljima kuća, i beskorisna i jalova

razglabanja o beznačajnim kulturološkim i povijesnim temama. Neka druga pitanja su tabu

teme za Družbu. Sirotinja, invalidi Domovinskog rata, bijela kuga, koja hara Hrvatskom i

slični problemi nije problem Družbine brige za nacionalno hrvatsko biće. Hipoteke tuđih

220 Isto.221 Nikola Krišto, Zmaj Tomislavgradski, iz „Rasprave“ na godišnjem sijelu Zbora družbe, od 24. travnja 2004. (Pismohrana Družbe). 222 „Pozivanje na ’svetinje’, prozivanje nekih i inih, koji ’zbog različitih oblika zastranjivanja i udaljavanja od moralnih, ustrojstveno-hijerarhijskih i organizacijskih načela i tradicija….’, ’žele izmijeniti duh i običaje Družbe’ itd., najobičnije su floskule iz arsenala komunističko-samoupravne frazeologije, koje onemogućuju bratski i otvoreni dijalog, onemogućuju bilo kojega dobronamjernog člana Družbe da svojim mišljenjima i prijedlozima doprinese boljitku Družbe, hrvatskoj baštini i narodu, onemogućuje slobodu izričaja bez opasnosti da ga se ne prozove za zastranjivanje“ (isto).223 „Pitam se: da li razmišljanja u budućnosti Družbe ikoga više zanimaju?

- što se može očekivati od udruge, čiji veći dio članstva ne sudjeluje u radu Družbe, pasivno čeka što će se dogoditi na godišnjim sijelima, tu i tamo se pojave na domjencima srijedom, a mnogi ni tada,

- od udruge, čija Većina članova, bar što se matice tiče, šuti i miruje, ništa ne radi, ali ništa i ne traži, sretni su da ih se ne pita za rad, ali se zato onima koji bi ih trebali pitati odužuju bespogovornom podrškom svega što poduzimaju i ne poduzimaju, svega što rade i ne rade, bez obzira kako rade,

- od udruge, čije je upravno izvršno tijelo nelegitimno, koja vlastite bivše članove progoni sa neuručenim optužnicama, lišavajući ih mogućnosti da se brane;

- što se može očekivati od udruge, koja kriterije uspješnosti u radu mjeri: brojem održanih predavanja u Kuli nad kamenitim vratima pred publikom koju čine samo članovi, predavanjima, koja ne bi izdržala i ti malo kritičniji stručni sud, zatim brojem održanih sijela po stolovima ili kulturnom zborovima, brojem sijela Meštarskog zbora bez ikakvih rezultata tih zasjedanja, brojem postavljenih pločica zaslužnim kulturnim djelatnicima, a i te se već mogu na prste nabrojati itd.,

- od udruge, koja za sebe misli da je sama sebi svrha, da će joj se po sili inercije i zasluga njenih predšasnika vječno drugi diviti i pomagati je, umjesto da ona pomaže hrvatskom narodu,

- od udruge, čiji veći dio članstva boluje od elitizma, pa misle da je Družba počašćena njihovim članstvom, te stoga i ne trebaju ništa za Družbu raditi,

- od udruge, koju već niz godina opterećuje tzv. prvoborački sindrom kao što je i najnoviji prijedlog da upravljanje Družbom preuzmu obnovitelji Družbe, od kojih su bar polovica, bilo kao dužnosnici u Meštarskom zboru, bilo u Kapitulu zlatnog zmaja, najodgovorniji za sadašnje nimalo ružičasto stanje u Družbi“ (isto).

54

banaka nad imovinom jadnog, osiromašenog i prezaduženog hrvatskog čovjeka, rasprodaja

nacionalnog blaga, devastacija i zagađenje prostora u kojem živimo; kao ni bilo koja

gospodarstvena tema, ne spada u interes Družbe. Nezaposlenost, siromaštvo, bolesti od kojih

boluju samo siromašni, nepismenost, zaostalost hrvatskog čovjeka, školska izobrazba koja će

nas u Europi svesti na sluge onim obrazovanijima, vjerojatno ne spada u Družbinu brigu.“]

12. Međutim, onkraj spomenute nojevštine, obnovljeni izvorni identitet Družbe,

nacionalno-kulturne i kršćansko-katoličke posvjedočenosti, ponajprije mora naći čvrsto

mjesto u preobraženom Statutu i to in capite et in membris. Naime, suprotno građansko-

diskriminirajućem i kripto-katoličkom identitetu u sadašnjem Statutu, Družba bi se odredila

dvostruko: kao građanska udruga (na temelju članka 11. Zakona o udrugama (“Narodne

novine”, broj 88/01) i incl. vjerničko-katolička udruga u sklopu propisa Kanonskog prava

(Poglavlje II, naslov V – Vjernička društva, kanon 312, toč. 1. i 2. ZKP). U potonjem, jasno

odredivši kršćansko-katolička polazišta, djelujući tako „u krilu Katoličke crkve“ - kao u

spomenutim primjerima 224 - zmajska Družba uređuje svoj odnos prema crkvenim vlastima

preko Hrvatske biskupske konferencije. Tragom povijesne Istine,225 uz nacionalno-kulturnu i

kršćansko-katoličku prepoznatljivost, na taj način, Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“

nepovratno napušta zonu „smućena identiteta“ ter, posve genetsko-strukturalno-funkcionalno

osuvremenjena, nastavlja izvornu tradiciju svojih časnih prethodnika.

13. U svakom slučaju, riječ je o nužnim promjenama, što su (i) zakonski uvjetovane

glede neodrživa sadašnjeg Družbina Statuta. S tim u svezi, „Prijedlog za izmjene i dopune

ovih pravila daje Meštarski zbor iz vlastitih pobuda ili na poticaj najmanje 25 redovitih

članova iz najmanje 3 kulturna zbora ili zmajska stola“.226 Na svoj način, te promjene

statutarno mogu potaknuti redovita braća i članovi prinosnici.227 Glede ozbiljnosti posla, može

se – kako je, isto tako, statutarno omogućeno - odrediti posebno povjerenstvo (kao „krizni

stožer“), 228 koje bi, već prema proceduri, pripremilo prijedlog promjena za Meštarski zbor

odnosno Glavni zbor. Budući da se, što je rečeno, radi o korjenitim promjenama, demokratski 224 Npr. Hrvatsko katoličko liječničko društvo ili Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika.225 „Objektivna istina postoji možda jedino kao teološki pojam. Naša ljudska istina uvijek je relativna stvarnost, no moramo nastojati da se u traženju istine približimo koliko je moguće toj objektivnoj istini“ (Stjepan Razum, Hrvatski list, 9. kolovoza 2012.).226 Čl. 68, st. 4. „Pravila družbe“.227 „Glavni zbor daje priliku svakom redovitom bratu i članu prinosniku da iznese svoje misli, prijedloge te poticaje za rad Družbe, Meštarskog zbora, kulturnih zborova i zmajskih stolova“ (čl. 21, st 1). „Redovita braća i članovi prinosnici koji se žele poslužiti tim pravom trebaju svoje prijedloge prijaviti Meštarskom zboru u pisanom obliku barem 8 dana prije Jurjeva (čl. 21, st. 2) „Prijedloge koje su na zborovanju iznijela pojedina redovita braća i članovi prinosnici uzet će Meštarski zbor u razmatranje na svojim sijelima odmah početkom nove radne godine (čl. 21. st. 3). „Doneseni zaključci priopćit će se predlagatelju odmah, a zmajskoj braći u Glasilu Družbe, odnosno na idućem zborovanju“(„Pravilnik o radu kulturnih Zborova“).228 „Meštarski zbor može osnivati privremena povjerenstva za proučavanje i rješavanje pojedinih pitanja, odnosno obavlljanje određenih poslova Družbe“ (čl. 64, t. 1 i 2 „Pravila družbe“).

55

gledano, o njima bi se moralo izraziti svo članstvo putem internog referenduma. Riječ je o dva

pitanja: (1) jeste li da se Družba reorganizira kao „čista“ građanska kulturna udruga ili (2)

jeste li da se Družba reorganizira kao građanska kulturna udruga i incl. vjerničko-katolička

udruga. I dok u prvom posve gubi, u drugom izboru – kako je netom rečeno - Družba

obnavlja i učvršćuje izvorni kontinuitet i identitet.

14. Polazeći od poznata načela periculum in mora (opasnost je u odgađanju), glede tih

promjena trebalo bi uspostaviti operativni algoritam. Naime, nakon moguće njihove najave i

prihvaćanja na dojdućem sijelu Glavnoga zbora (23. travnja 2013.) - uz eventualno u

međuvremenu izvanredno sijelo Glavnoga zbora229 - već na sijelu 23. lipnja o. g. (što se uzima

danom obnove Družbe – 1990.) - Glavni zbor može okončati preobrazbom družbe u

građansku230 i incl. vjerničko-katoličku udrugu.231 Na taj način, netom prije ulaska u Europsku

uniju (1. srpnja 2013.), hrvatski bi narod (nacija) tendencijski dobio sržnu identitetsku

ustanovu izvorne nacionalno-kulturne i duhovne posvjedočenosti. Zanimljivo da spomenuti,

iznimno poticajan, „Memorandum - 1993.“ želi „osuvremeniti odnosno profilirati Družbu kao

poticajno nacionalno duhovno središte“ koje bi, očito na tragu Lukasova određenja naroda

(nacije),232 bilo na crti izgradnje „samostalne i suverene hrvatske države na kršćanskim

zasadama i demokratskim načelima.“233

15. Nakon dvadesetak godina lutanja i smutnji, posve je izvjesno, Družba je na putu -

kako je to dalekovidno smjerao „Memorandum - 1993.“ – ostvarbe željkovana cilja, tj.

postati „poticajno nacionalno duhovno središte“. Riječ je o ustanovi koja, nakon jasne i čvrste

profilacije (presjecišta) – iako ništa ne odlučuje (nema snagu zakona) - svojim djelovanjem

može izboriti savjest hrvatske nacije i njezine politike; postavši, dakle, proaktivni čimbenik -

hic et nunc - u stvaranju javnoga mnijenja glede SKRBI ZA OPĆE DOBRO. S tim u svezi,

ponovimo, dalekovidna Doktrinarna nota poučava, da se „vjernici laici ne mogu nipošto

odreći sudjelovanja u 'politici'“, to jest u mnogostrukom i raznovrsnom gospodarskom,

društvenom, zakonodavnom, upravnom i kulturnom djelovanju, koje teži suvislom i

229 Čl. 52, st. 5. „Pravila družbe“.230 Na temelju članka 11. Zakona o udrugama (Narodne novine, broj 88/01).231 U sklopu propisa Kanonskog prava (Poglavlje II, naslov V – Vjernička društva, kanon 312, toč. 1. i 2. ZKP).232 «Narod nije samo etnički pojam, premda su mu zajedničko podrijetlo i jezik glavna osnovica, narod nije jedino ni kulturni pojam, premda mu je kultura bitna značajka i u kulturi se najbolje vidi narodni duh, već je narod političko-državni pojam, jer kao takav teži i mora težiti, da se osamostali i sâm sobom upravlja». Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997.[1938.], s. 322.233 Temeljna je svrha: „Stvaranje jedinstvenog hrvatskog nacionalizma kao etičkog ideala najčišće hrvatske narodne jezgre koji ustvari predstavlja iskonsku težnju drevnoga hrvatskog narodnog bića za slobodom, mirom, istinom, pravdom i čovječnošću, dakle stvaranje etičkog nacionalizma koji bi predstavljao najveće duševno blago našega naroda i ujedno najčvršće temelje…“ („Memorandum - 1993.“, Pismohrana Družbe).

56

institucionalnom promicanju općega dobra“ (II. Vatikanski sabor).234 Organizirana prema

načelima think tank djelovanja,235 obvezatna genetsko-strukturalno-funkcionalnoj

metodologiji - kao da priželjkuje DAVOR PAVUNA, Zmaj Rovinjski – Družba bi mogla

„postaviti samosvojnu, preciznu viziju i strategiju nacije”.236 U čemu je, međutim, prepreka?

16. Iako je znanstveno riješila pitanje nacionalne identifikacije,237 ne postavši

suvremenom političkom nacijom (political nation),238 Hrvatska je talac (do)sadašnje duboke

(anti)fašističke polarizacije,239 što je usađena u tzv. Izvorišnim osnovama hrvatskog Ustava.240

Međutim, tragom središnjih dokumenata: «Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj

savjesti i totalitarizmu» (2009.) i «Sjećanje i pomirenje – Crkva i grijesi prošlosti» (2000.),241

omogućuje se zaglavljivanje tragična poglavlja Drugoga svjetskog rata. Na taj način, nakon

Prve pragmatičko-ideološke (1990.), što je omogućila (ali i ne osigurala) nacionalnu državu,

moguća je ostvarba Druge istinske svehrvatske pomirbe (2013.), čija bi rezultat bio normalna,

suvremena politička nacija. Sve u svemu, kao „majka svih pitanja“, nužna je temeljna revizija

Izvorišnih osnova,242 kako bi, naspram etničke većinsko-manjinske (prema herderovskom

234 Radenko Milošević, „U trenutcima pastoralnoga posjeta pape Benedikta XVI.“, Listić sv. Kirina, Župa sv. Kirina (bez datuma).235 S tim u svezi, kako je već predlagano, na razini Družbe – prema čl. 64, st. 1 i 2 „Pravila družbe“ – moguće je ustanoviti povjerenstvo (komisija), možda haulikovska gesla (In rem Chroatorum), koja bi, poput biskupske (Iustitita et pax), pripremala relevantne dokumente (priopćenja, apeli, deklaracije, rezolucije i sl.).236 Glas Slavonije, „Razgovor“, 29. prosinca 2012.237 Na temelju znanstvenih inozemnih i tuzemnih epohalnih istraživačkih rezultata (posebice antropogenetike i paleolingvistike), na prijelazu ovoga tisućljeća u surječju stoljetne «nedovršene povijesti» Balkana, naspram ideološke etničko-jezične (slavizam), uspostavljena je znanstvena paradigma identifikacije Hrvata (politički kroatizam). Kroatistička paradigma nacionalne identifikacije omogućava da se, naspram kolonijalnog i regionalnog odsječka (južno)slavenske/zapadno-balkanske historiografije (historia reducta), hrvatski narod (nacija) opstojeći na moći iz sebe čvrsto utvrđuje kao zasebna i samosvojna cjelina (srednje)europske i svjetske povjesnice (historia aperta). ( I. Biondić, Historia reducta – drama hrvatske identifikacije, Zagreb, 2006.).238 «Hrvatske političke elite, nećemo poći od stoljeća sedmog, ali od prošloga stoljeća kad se formira moderna nacija, nikad nisu sasvim načisto s identitetom. Želite dokaz za vrijeme prvog nacionalnog preporoda mijenja se ime, Iliri smo. Recite gdje se to dogodilo. Pri kraju stoljeća jugoslavenstvo, i sad dolazi moja najozbiljnija konstatacija, a to je da ni sadašnje političke elite nisu načisto s nacionalnim identitetom» (Josip Županov, „Razgovor“, Večernji list, Zagreb, 21. studenoga 2000.).239 Antagonizam je crvenih i crnih ideološka fantazma koja strukturira hrvatsku stvarnost, što perpetuira politički status quo i legitimira sadašnju političku nomenklaturu kao povijesno neophodnu, pri čemu taj lažni prasukob uzurpira ukupni prostor politike, onemogućujući rješenje stvarnih prijepora hrvatskoga društva (Romano Bolković, „Smail mal o liberalnoj demokraciji“, Objektiv, Zagreb, 7. svibnja 2012.).240 „Dok god je jedan narod podijeljen s obzirom na svoju prošlost, dotle nema ni budućnosti. Prenašanje podijeljenosti iz prošlosti u sadašnjost čini da narod nije složan oko osnovnih i strateških načela svoga razvoja i svoje budućnosti. Istinitost toga je tako očevidna i u našoj političkoj svakidašnjici. Tek kad svaki Hrvat, ili barem hrvatsko političko vodstvo prihvati kao dio vlastite prošlosti i Broza i Pavelića i Tuđmana i Račana, tek tada ćemo biti sigurni i za svoju budućnost“ (Stjepan Razum, „Razgovor“, Hrvatski list, 9. kolovoza 2012.).241 Taj jedinstveni tekst, koji je objavila Međunarodna teološka komisija na čelu s predstojnikom Kongregacije za nauk vjere kardinalom Josephom Ratzingerom, kako se ističe u uvodu, nudi «teološko razmatranje mogućnosti ostvarenje činova čišćenja sjećanja vezanih uz prepoznavanje pogrešaka iz prošlosti» i rasvjetljavanje «pretpostavke koje kajanje za njih čine utemeljenim» (IKA, 8. ožujka 2000.).Taj je dokumnet, osim što nije preveden, nažalost, gotovo prešućen u našoj kleričkoj i profanoj javnosti.242 Onkraj (anti)fašističke ideologematike, dostatno bi bilo poći od tri nepobitne povijesne činjenice: (1) slobodni izbori (plebiscit), prvi put u povijesti hrvatskog naroda (1990.); (2) međunarodno priznanje hrvatske nacionalne države (1992.) i, bez čega bi se spomenuto moglo „objesiti mačku o rep“, (3) Hrvatski obrambeno-

57

modelu Blut und Boden/Sprache Nation), Hrvatska bila prispodobna postulatima zapadne

liberalne demokracije (prema roousovskom modelu «ugovorne civilne nacije»).243 Toliko

zazivani nacionalni konsenzus uopće, a ne samo dviju velikih stranaka, nakon ostvarbe

političke nacije, tj. uređenja nacionalne građansko-demokratske zajednice, postaje nužni

preduvjet da bi mogli - kako to priželjkuje naš Davor Pavuna, Zmaj Rovinjski - „postaviti

samosvojnu, preciznu viziju i strategiju nacije”.244

17. „Iako su u kultu Zrinskih i Frankopana članovi Družbe prepoznali najveću ljudsku

vrednotu, a to je sloboda, a njihova žrtva je stvorila temelj naše današnje državotvornosti,

zmajevi taj isti mit o slobodi mogu primijeniti i na naše generale [Gotovinu i Markača,

„haaško- scheveningenske mučenike“ – op. a.), samo s razlikom što za Zrinske i Frankopane

nisu mogli ama baš ništa učiniti, a za generale su zaboravili učiniti bilo što“.245 S tim u svezi,

pred nama je tradicionalna sveta misa zadušnica u kapelici grada Ozlja, što će se održati 30.

travnja o. g. (dan smaknuća „bečko-novigradskih mučenika“ P. Zrinskog i F. K. Frankopana).

Upravo, taj je dan dobar povod da - uz iskreno zajedničko okajavanje (mea culpa maksima) i

istinsko zbratimljenje (onkraj Freund-Feind-Ideologie) - prigodnim spomen-obilježjem

Družba zasvjedoči zahvalnost onima, što su svoje mučeništvo (žrtvovanje) ugradili u same

temelje hrvatske nezavisne države. Štoviše, nakon „sotonskoga“, tim bi simboličkim činom

(«in rem Chroatorum»), Družba nanovo zavrtila oteti „ozaljski krug“.246 Naime, nakon bečko-

novigradskih „glavosjeka“ (staleške natio croatica), ovjerovljena slobodom „haaško-

sheveningenskih“ generala, glede neupitnosti Hrvatskog obrambeno-osloboditeljskog rata

(HOOR), Hrvatska postaje suvremeni politički narod (građanska political nation). 247

18. Zbog svega toga, u složenim geopolitičkim okolnostima na jugoistoku Europe,

rješavajući pitanje nacionalne identifikacije (politički kroatizam), kao neizostavni uvjet

građanske emancipacije i modernizacije, iako se nalazi u najdramatičnoj etapi svoje

povjesnice, hrvatska nacionalna država može i mora opstati. Polazeći od zahtjeva za

političkom samostalnošću i neovisnošću hrvatskog naroda, Starčević je naglašavao kao

krajnju svrhu povijesnoga opstanka naroda – da postane politički narod, ravnopravna osoba u

osloboditeljski rat – HOOR (1991.-1995.).243 I. Biondić, Historia reducta. 244 Davor Pavuna, „Razgovor“, Glas Slavonije, 29. prosinca 2012.245 Zmaj Velikotrgovišćanski <ante.sare@zg.htnet.hr>246 «[Zrinski i Frankapani] bijahu za buntovnike proglašeni i udavljeni samo zato jer se Nemcem htelo hrvatskih imanjah» (Ante Starčević, 1861.). Po istoj crti, «Hrvatski generali bijahu za zločince proglašeni i zatočeni samo zato jer se Eunejcem hoće hrvatskih imanjah – gotovine» (Starčevićeva prepričidba, 2010.)

247 „Starčevićev epohalni nacrt slobodne nacije u koju svojom voljom ulaze slobodni pojedinci, neovisno o

vjerskoj ili etničkoj pripadnosti, ima univerzalnu i svevremensku vrijednost“ (Zlatan Hasanbegović, „Razgovor“, http://www.hercegbosna.org/463.html, 7. siječnja 2010.).

58

međunarodnoj zajednici. Za njega pitanja o vrhovništvu vlasti, što proizlazi iz samoga naroda

kao političke zajednice, prethode svim drugim pitanjima i čine onaj konsenzus državne

zajednice na kojemu se moraju graditi sva politička mnijenja i stranke. 248 Posve je tome

suprotna (do)sadašnja politika „novoga smjera“,249 kako „lijevo-liberalne“ tako i „desno-

konzervativne“ posvjedočenosti. Naime, uz smišljeno proizvođenje stalne napetosti između

„većinske“ (hrvatske) i „manjinske“ (srpske), onkraj „zapadno-liberalne“, zlokobnom su

„(č)etničkom demokracijom“ (po)rušeni sami temelji hrvatske države. 250 Konačno, Hrvatska

mora birati između „etničke“ i „liberalne demokracije“. 251 Tertium non datur!

19. Aktualna je politika „novoga smjera“, ne samo kroatizirana, protega „novoga

kursa“ (1905.), čija je politika vodila u stvaranje monarhijske Jugoslavije, uslijedila je

stvaranjem komunističke Jugoslavije i okončana je ratnim pohodom Srba na Hrvate i

Hrvatsku sa strašnim posljedicama. Krug se zatvorio od prijetnje Srba 1902. godine o

istrebljenju Hrvata do pokušaja ostvarenja te prijetnje (1991.-1995). Između ta dva nadnevka,

u krugu više od 90 godina, raslo je i razvijalo „kobno sjeme“ politike „novoga kursa“, koje je

ponovno proklijalo 2000., posebice, nakon haaške optužnice hrvatskim generalima (incl.

hrvatskoj nacionalnoj državi).252 Oslobađanjem hrvatskih generala, glede neupitnosti HOOR-

a, naspram politike „novoga smjera“, otvara se nova stranica politike izvorna „hrvatskog

pravca“. Taj su smjerokaz, upravo, obilježile prve „oslobođene“ riječi generala Gotovine:

„Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno, ovo je naša pobjeda.“253 U tom

kontekstu, poručuje Davor Pavuna Zmaj Rovinjski: „Još Hrvatska ni' propala jer uistinu vrvi

248 Pavo Barišić, «Politički nazori i djelo Ante Starčevića», u: Ante Starčević, Izabrani politički spisi, Zagreb, 1999., s. 30. «Dok narod hoće da bude narodom, dotle će narod biti za svoju samostalnosti i neodvisnost. Ovo je uvet njegova obstanka ovo je duh i smer našega programa. Samo onda kada se onaj obstanak osigura može nastati temeljito pitanje o rešavanju deržavnih strukah unutarnjega narodna života. […] Uz samostalnost i neodvisnost naroda, u rešavanju domaćih i izvanjskih pitanjah, može biti različnih mnenjah, stranakah; nu kad se radi o souverenstvu naroda, tu nemože biti nego braniteljah i izdajicah naroda. A bez souverenstva kao pokrajina ili krunovina, graditi zakone, rešavati makar samo domaća pitanja, znamenuje ludovat ili prostotu obsenjivat».249 “Naš se politički život razvija tamo od probudjena nacijonalizma, od ustava [1860. – op. a.], u dva glavna duhovna smjera. Obje su ove smjernice našega razvoja istupale pod raznim imenima stranaka, no posljednjeg desetljeća glavni su predstavnici i nosioci njihovi dvije stranke: hrvatsko-srpska koalicija i stranka prava (vulgo: frankovci). Sve ostale stranke, skupine i struje i hrvatske i srpske kreću se u ta dva kruga. To su dvije ideje, dvije protivnosti. I dok naš narod ne dovrši svoj razvoj u jednom ili drugom smjeru, dotle ne će predstavljati jednu homogenu cjelinu, svjesnu svojih ciljeva i zadataka” (Većeslav Wilder, Dva smjera u hrvatskoj politici, Tisak Hrvatskog štamparskog saveza, Zagreb, 1918., s. 1-2). Ne treba uopće dvojiti da pod tim jedinim mogućim izborom Wilder misli (integralno) jugoslavenstvo.250 Naime, naspram predsjednika Tuđmana, koji je «gradio državne institucije, poput vojske, policije i vanjskih poslova», sve kasnije, «posttuđmanovske vlasti, naprosto su uništile institucije», tako da «u današnjoj hrvatskoj državi doslovno ne postoje državne institucije“ (Marko Grčić, Jutarnji list, 25. listopada 2008.).251 „Usporedne liste, nemogućnost sastavljanja stabilne vlade bez Srba kao Srba, a ne kao građana, govori da će se Hrvati morati konačno odlučiti jesu li za liberalnu (građansku) ili etničku demokraciju“ (Ljubomir Antić, „Etnička ili liberalna demokracija“, Vijenac, 16. lipnja 2011.).252 Jure Krišto, “Kad pravaši pođu različitim putovima: Frano Supilo i Josip Frank o ’novom kursu’”, u: Turkalj, Jasna - Matijević, Zlatko - Matković, Stjepan (ur.), Pravaška misao i politika, Zagreb, 2000., 143-165.253 Večernji list, 16. 11. 2012.

59

talentima i izuzetnim mladima. Ljudi posvuda obožavaju čuti Istinu, te viziju bolje Božje

Hrvatske“.254 Ako je to tako, onda: „Hoćemo suverenu državu i društvo održivog razvoja,

istinske demokracije, slobode misli, stvaralaštva i odlučivanja, čistih računa, dostojanstva i

blagostanja, u kojoj ćemo svi biti sretni i svoji na svome“.255 Na tragu te osviještene vizije i

moguće njezine ostvarbe, nakon dramatične višestoljetne odisejade, prvenstveno zahvaljujući

Božjem počelu «molitve i rada» (Benedicti doctrine), usprkos tragičnih iskustava importirane

Methodii doctrine («bratstva po krvi i jeziku»)256 te Marx-Lenjin-Tito doctrine («bratstva po

klasi»), Hrvati su ipak (p)ostali pobjednici.257

IN REM CHROATORUM!

Zagreb, Uskrs, 2013. godine

Prof. dr. sc. IVAN BIONDIĆ, Zmaj od Tanaisa

254 Davor Pavuna, „Udbaši, Kosovci, slugani Novog svjetskog poretka odrađuju program ’Orwell-2014.’“, www.dnevno.hr, 28. 03. 2013.). 255 Davor Pavuna - poruka upućena s prvog svjetskog skupa HNV-a (Dnevno.hr, 6. travnja 2013.).256 «Katolička se crkva kao dvadesetostoljetni nezaobilazni čimbenik europske kulture bez odlaganja mora upustiti u proces pročišćavanja duhovnosti, stvaranih na povijesnom sjećanju i na često mitskim interpretacijama ključnih povijesnih događaja» (Bono Zvonimir Šagi, Kana, Zagreb, svibnja 2000, s. 5-6).

257 „Voljeni moj Ivo, možeš biti još radosniji jer mi jesmo POBJEDNICI: drugačije ne može ni biti po Zakonu

jer nas Duh jest LJUBAV i branimo ono normalno NORMALNO = biti Hrvat! Tvoj Davor“ (davor.pavuna@urbanet.ch, 2. ožujka 2011.).

60