VELIKANI POVIJESTI

Na samom početku 21. stoljeća možemo se s ponosom osvrnuti na više tisuća godina staru povijest, bogatu kulturu te znanstveni i tehno-loški napredak čovječanstva. U pozadini svih velikih dostignuća uvijek stoje ljudi – velike osobnosti – koji su zaslužni za ta otkrića. Bez njih bi današnji svijet izgledao potpuno druk-čije. Tko su oni, čime su zadužili čovječanstvo i koje su posljedice njihova rada na svijet u kojem živimo?Život značajnih povijesnih ličnosti pratimo kroz zanimljive portrete u kojima se istodob-no doznaju korisne činjenice o njihovu radu i stječe pregled o tomu koja to njihova do-stignuća i radove i danas možemo koristiti. Priređivač knjige doktor znanosti, profesor Martin Zimmermann odabrao je najvažnije povijesne osobe i okupio skupinu vrhunskih stručnjaka. Hrvatsko izdanje ovoga priruč-nika iz biblioteke Sveznadar obogaćeno je portretima velikana hrvatske povijesti. Praćenje životnih priča i obrazovanja u knjizi Velikani povijesti vodi nas u napetu avan-turu kojom obogaćujemo vlastiti život, a či-tanje knjige zanimljiv je put kroz povijest, kulturu i umjetnost.

VELIKANIIJESTI

VELIKANIIJESTIIJESTIIJESTI

VELIKANI POVIJESTIVELIKANI

IJESTIVELIKANI POVVELIKANI POV VELIKANI

POVIJESTIVELIKANI POVIJESTI POVIJESTI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

MartinZimmermann

Što svatko mora znati

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

P

OVIJ

ESTI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

169,00 knISBN 978-953-14-0575-1

www.mozaik-knjiga.hr

Martin Zimmermann (ur.)

Velikani poVijestiŠto svatko mora znati

Naslov izvornika Allgemeinbildung - Große Persönlichkeiten - Das musst du wissenCopyright ∂ 2004 Arena Verlag GmbH, Würzburg, GermanyCopyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga

S njemačkoga prevela Branka Grubić

Za nakladnika Alen Bodor

Urednica Lidija Zozoli

Lektorica Marija Divošević

Korektor Jakov Lovrić

Grafički urednik Ivica Jandrijević

Oblikovanje naslovnice Ivica Jandrijević

Tisak Znanje d.d., Zagreb, lipanj 2009.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0575-1CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem *****.

Martin Zimmermann (ur.)

Velikani poVijesti

Što svatko mora znati

S ilustracijama Hauke Kock

Prilozi

Društvene znanosti

Povijest i politika: dr. Volker EbersbachHrvoje Kekez (Stjepan Radić)

Filozofija: dr. Andreas Schröer

Književnost: Andreas RodeMladen Janković (Marko Marulić)Milovan Tatarin (Marin Držić)

Glazba: Anne GrimmerTrpimir Matasović (Vatroslav Lisinski)

Umjetnost: Sabine BotteMladen Janković ( Julije Klović, Ivan Meštrović)

Religija: Philipp Wegenast

Velika otkrića: Otto E. EmerslebenHrvoje Kekez (Braća Seljan)

Prirodne znanosti

Fizika: prof. dr. Jürgen TeichmannMladen Janković (Marin Getaldić, Ruđer Bošković)

Astronomija: prof. dr. Jürgen Teichmann

Biologija: dr. Manfred Vasold

Kemija Klaus NeffHrvoje Kekez (Vladimir Prelog)

Matematika: prof. dr. Albrecht Beutelspacher

Veliki izumi: dr. Marc-Denis Weitze Mladen Janković (Nikola Tesla)

Predgovor izdavača ............................... 8

Povijest i Politika

Ekhnaton i Nefertiti .............................12Periklo .................................................14Aleksandar Veliki .................................16Gaj Julije Cezar ....................................18Karlo Veliki......................................... 20Car Henrik IV. .................................... 22Car Fridrik II. ..................................... 24Henrik VIII. Engleski ......................... 26Albrecht von Wallenstein .................... 28Kralj Luj XIV. ..................................... 30Car Petar Veliki .................................. 32Fridrik II. Pruski ................................. 34George Washington ............................ 36Maximilien de Robespierre ................ 38Car Napoleon I. .................................. 40Simon Bolivar ..................................... 42Otto von Bismarck .............................. 44Mahatma Gandhi ................................ 46Stjepan Radić ..................................... 48Konrad Adenauer ................................ 50Josif Visarionovič Staljin .......................52Franklin D. Roosevelt ......................... 54

FilozoFija

Sokrat .................................................. 58Platon ...................................................59Aristotel .............................................. 60Toma Akvinski ................................... 62René Descartes .................................. 64

David Hume ....................................... 66Immanuel Kant ................................... 68Georg Wilhelm Friedrich Hegel ..........70Friedrich Nietzsche ............................. 72Martin Heidegger ................................74Ludwig Wittgenstein ...........................76Theodor W. Adorno ............................78

književnost

Ovidije ................................................ 82Walther von der Vogelweide ............... 84Dante Alighieri ................................... 86Marko Marulić ................................... 88Marin Držić ........................................ 90Miguel de Cervantes Saavedra ............ 92William Shakespeare ........................... 94Jean-Baptiste Poquelin Molière ........... 96Johann Wolfgang Goethe .................... 98Friedrich Schiller ................................ 99Bettine von Arnim (rođena von Brentano) ........................100Charles Dickens .................................102Henrik Ibsen ......................................104Else Lasker-Schüler ............................106Bertolt Brecht ....................................108Günter Grass ......................................110

Glazba

Claudio Monteverdi ........................... 114Johann Sebastian Bach ........................ 116Wolfgang Amadeus Mozart ................118Ludwig van Beethoven.......................120

saDržaj

Franz Schubert ...................................122Frédéric Chopin .................................124Richard Wagner .................................126Vatroslav Lisinski................................128Claude Debussy ..................................130Béla Bartók ........................................132Arnold Schönberg ..............................134John Cage ..........................................136Karlheinz Stockhausen .......................138Sofija Gubaidulina..............................140

Umjetnost

Leonardo da Vinci..............................144Albrecht Dürer ...................................146Michelangelo Buonarroti ...................148Juraj Julije Klović ..............................150Diego Velázquez ................................152Rembrandt van Rijn ..........................154Auguste Rodin ...................................156Claude Monet ....................................158Vincent van Gogh ..............................160Pablo Picasso ......................................162Ivan Meštrović ...................................164Salvador Dalí ......................................166Frida Kahlo ........................................168Andy Warhol .....................................170Friedensreich Hundertwasser .............172

svjetske reliGije

Abraham ............................................176Mojsije ...............................................178Siddharta Gautama Buddha ................180Konfucije ...........................................182Lao Tse ..............................................184

Isus iz Nazareta ..................................186Pavao iz Tarza ....................................188Aurelije Augustin ...............................190Abul Kasim ibn Abdulah Muhamed ...192Hildegard von Bingen ........................194Meister Eckhart ..................................196Martin Luther ....................................198

velika otkrića

Marko Polo ....................................... 202Ibn Batutta ........................................ 204Dženg He .......................................... 206Henrik Pomorac ................................ 208Kristof Kolumbo ................................210Fernando de Magellan........................212Hernán Cortés ...................................214Vitus Bering .......................................216James Cook ........................................218Alexander von Humboldt .................. 220David Livingstone ............................. 222Fridtjof Nansen ..................................224Mirko Seljan ..................................... 226Stevo Seljan ....................................... 227Roald Amundsen .............................. 228

Fizika

Ibn al-Haitham ..................................232Isaac Newton .................................... 234Ruđer Bošković ................................ 236Alessandro Volta ................................ 238Thomas Young .................................. 240André-Marie Ampère ........................242Joseph von Fraunhofer ...................... 244Michael Faraday ................................ 246

James Clerk Maxwell ........................ 248Wilhelm Conrad Röntgen .................250Marie Curie .......................................252Albert Einstein ...................................254Niels Bohr ..........................................256Werner Heisenberg ............................258John Bardeen .................................... 260

astronomija

Klaudije Ptolemej .............................. 264Nikola Kopernik ............................... 266Galileo Galilei ................................... 268Christiaan Huygens ............................270Friedrich Wilhelm Herschel ...............272Ejnar Hertzsprung ..............................274Edwin Powell Hubble ........................276Stephen Hawking ...............................278

bioloGija

Galen ................................................ 282Antonie van Leeuwenhoek ............... 284Carl von Linné .................................. 286Jean-Baptiste de Lamarck .................. 288Charles Darwin ................................. 290Theodor Schwann ..............................292Gregor Mendel ...................................294Louis Pasteur ......................................296Thomas Hunt Morgan .......................298Alexander Fleming ............................ 300Otto Heinrich Warburg .................... 302Konrad Lorenz .................................. 304

kemija

Antoine Lavoisier .............................. 308

Justus von Liebig ................................310Dmitrij Ivanovič Mendeljejev .............312Fritz Haber ......................................... 314Hermann Staudinger ..........................316Hans Krebs.........................................318Linus Pauling .....................................320Vladimir Prelog .................................322Rosalind Franklin ..............................324Frederick Sanger ................................326

matematika

Euklid ................................................330Arhimed .............................................332Marin Getaldić ...................................334Gottfried Wilhelm Leibniz ................336Leonhard Euler ..................................338Carl Friedrich Gauss.......................... 340Evariste Galois ....................................342Shrinivasa Ramanujan ...................... 344

veliki izUmi

Johannes Gutenberg .......................... 348James Watt .........................................350Joseph-Michel Montgolfier ................352Jacques-Étienne Montgolfier ..............353Samuel Finley Breese Morse ...............354Thomas Alva Edison ..........................356Nikola Tesla ......................................358Rudolf Diesel .................................... 360Orville Wright ...................................362Wilbur Wright ...................................363Guglielmo Marconi ........................... 364Wernher von Braun .......................... 366

Kazalo ................................................368

8

Predgovor izdavača

Uvijek ima posebnih ličnosti koje daju odlučujuće poticaje u po-litici, kulturi i znanosti. Ipak, često su neka ličnost i njezino dje-lo danas vrlo značajni, a već sutra padnu u zaborav.

Po čemu se može znati tko će uistinu imati trajni značaj, a tko će ∑ poput zvijezde padalice ∑ nakratko zasjati i poslije toga nestati?

To je teško pitanje. Prije nego što se može doista izmjeriti značaj nekoga životnog djela, mora proći određeno vrijeme. Prosudba je moguća tek naknadno. I svako si razdoblje traži one povije-sne ličnosti s područja kulture i znanosti koje smatra važnima. Krug osoba kojima se vrijedi baviti ili koje bi čak trebalo pozna-vati mijenja se, dakle, od vremena do vremena.

Za ovu su knjigu izbarane osobe koje su u znanosti, umjetnosti i politici stvorile nešto doista revolucionarno. One su obilježile

9

svijet u kojem živimo i njihova su djela prisutna još i danas. Nji-hove filozofske i religijske zamisli, njihova znanstvena otkrića ili tehnički izumi obogatili su čovječanstvo, unaprijedili ga ili čak na odlučujući način preusmjerili njegovu povijest. Katkada su te osobe slika cijelog razdoblja.

Ovaj svezak nije izlistavanje biografskih podataka, nego pred-stavljanje osobnih dostignuća tih ljudi i prikaz njihova djelova-nja. Istodobno se, također, muškarci i žene prikazuju i shvaćaju kao djeca svojega vremena.

Na taj način nastalo je napeto i raznovrsno putovanje kroz sva područja ljudske kulture koje čitatelja treba potaknuti na lista-nje i čitanje knjige.

prof. dr. Martin Zimmermann

11

Povijest i Politika

12

ekhnaton i nefertitiekhnaton * 1391. godine prije krista, teba, † 1347. godine prije krista, amarna

Samo je jedan bogStoljećima su ljudi vjerovali u mnogo različitih bogova. Svemu što ih je plašilo ili očaravalo, što im je bilo nerješivom zagonet-kom, što je odlučivalo o životu i smrti davali su božje obličje.

Obličja egipatskih bogova govore nam da oni potječu iz priro-de. Mnogi su bogovi bili napola ljudi, a napola životinje. Ekh-naton je, međutim, vjerovao samo u jednoga boga. Takvo je vjerovanje pokušao uvesti u Egiptu pa ga zato smatraju pret-hodnikom monoteizma.

Kultura staroga Egipta okruženog pustinjama razvijala se s obje strane Nila koji je svake godine natapao polja. Grčki povje-sničar Herodot poplave je nazvao ≈darom Nila√ jer su one na oranice nanosile plodan mulj. Egipćani su bili ovisni o Nilu i njegovim poplavama. Narodom su upravljali moćno svećenstvo i faraon. Faraona, vladara zemlje, štovali su kao božjega sina ili kao samoga boga. Tijekom egipatske povijesti prometni su putovi omogućavali povezivanje s drugim kulturama. Oni su služili trgovini i diplomatskim vezama sa susjednim zemljama. Kad su Egipćani u carstvu Hetita, koje se nalazilo na području današnje Turske, dobili snažnog protivnika, putovi su služili i za vojne pohode.

Pod vlašću faraona Amenofisa III. (1402. ∑ 1364. prije Krista) novo carstvo je dostiglo najveću rasprostranjenost i bogat-stvo. Istodobno je opala moć vodećeg svećenstva koje je štovalo boga Amona kao najvišeg boga i kao neku vrstu boga cijelo-ga carstva. Amenofis IV. ∑ budući Ekhnaton ∑ došao je ubr-zo nakon stupanja na vlast 1364. godine prije Krista u sukob s tim nasljednim plemstvom. Sin Amenofisa III. i Teje, koja je bila očeva glavna žena iako nije bila plemkinja, temeljio je svoju moć na novom plemstvu. Ono se sastojalo od njegovih najvjernijih podanika, ponajprije ratnika kojima je dao ple-mićki naziv. Do potpunog razlaza s dotada vladajućim plem-stvom došlo je kad se Amenofis IV. okrenuo od Amona, boga carstva, i utemeljio novu religiju. Od toga vremena nadalje bio je vjeran isključivo bogu Sunca, Ra. I toga boga, čiju glavu u slikovnim prikazima krasi zlatan Sunčev disk Aton, štovali su ljudi odavno prije Egipćana, kao, uostalom, i Amona. Ame-nofis IV. potpuno je gradio svoju moć na kultu boga Sunca. Proglasio se njegovim sinom i čak je uzeo novo ime. Umjesto

Što je monoteizam?

Povijest religije razliku-

je politeizam, vjeru u

mnogo bogova, od mo-

noteizma, koji poznaje

samo jednoga boga.

Što znači riječ »faraon«?

»Faraon« znači »veli-

ka kuća« i prvobitno je

označavala vladarovu

palaču. Od Tutmozisa III.,

koji je vladao otprilike

stotinu godina prije Ekh-

natona, to je bio naziv

za jedinoga vladara.

U koje razdoblje egipatske povijesti

spada »Novo carstvo«?

Staro je carstvo trajalo

od 2850. godine do 2052.

godine prije Krista i bilo je

prvo doba procvata Egipta.

Tada su izgrađene velike

egipatske piramide. Sred-

nje carstvo trajalo je od

2052. godine do 1570. go-

dine prije Krista. U Novom

carstvu (1570. – 1070.

prije Krista) Egipat je osvo-

jio druga područja i postao

moćno veliko carstvo.

13

Povijest i Politika

imena Amenofis (≈Amon je zadovoljan√) nazvao se Ekhnato-nom (≈onaj koji služi Atonu√). Gradio je novo svećenstvo i za glavni grad Egipta umjesto Tebe odabrao Amarnu. Njegovo se vrijeme zbog toga u povijesti umjetnosti naziva ≈kulturom Amarne√. Slike vladara bile su bliske realističnim portretima. Žene su imale važnu ulogu u javnom životu. Ekhnatonova li-jepa supruga Nefertiti aktivno je podupirala štovanje boga Sun-ca. Poput Ekhnatona i ona je važila kao Atonovo utjelovljenje na zemlji. Nefertiti je bila Ekhnatonova polusestra, a njihova je veza bila jedan od propisanih brakova između braće i sesta-ra. Zajedno su imali šest kćeri.

Ekhnaton je ukinuo mnoge prastare tradicije. Naravno, Amo-novi svećenici nisu bez borbe prihvatili njegove reforme. Ka-ko bi slomio njihov žilavi otpor, Ekhnaton je ukinuo njiho-va hramska područja. Ipak, kult Sunca potrajao je samo dok je Ekhnaton bio na vlasti. Ekhnaton je umro mlad, a dvojicu njegovih zetova, koji su kratko vrijeme vladali jedan za dru-gim, Amonovi svećenici nagovorili su da povuku Ekhnatono-ve vjerske i političke reforme i unište sve ono što podsjeća na njih. Osobito je Tutankhamon, koji je vladao do 1338. godine prije Krista, bio pod utjecajem Amonovih svećenika.

Razlaz između Ekhnatona i staroga Amonova svećenstva po-ljuljao je egipatsku teokraciju, a nikakav drugi oblik vlada-vine nije bio zamisliv. Faraonov kult Sunca bio je predoblik monoteizma. U svakom slučaju, već je i štovanje Amona po-kazivalo sklonost k jednomu bogu. Upravo je zbog toga štova-nje Atona bilo velika prijetnja. Isticanje jednoga boga još nije monoteizam. No, ono priprema put zamisli da postoji samo JEDAN bog.

Što je teokracija?

Oblik vladavine u kojem

vladaju svećenici zove se

teokracija. Državni pogla-

var istodobno je i najviši

svećenik kojega štuju kao

boga. Utjelovljenje boga ili

božjega sina u faraonu po-

seban je oblik teokracije.

Uzori kršćanima

Pretpostavlja se da se židovska vjera, koja poznaje samo jed-noga boga, temelji na Ekhnatonovu kultu boga Sunca, Ra. Mojsije, koji je za vladavine faraona Ramzesa II. (1290. – 1224. prije Krista) izveo židovski narod iz Egipta (oko 1280. godine prije Krista), prvi je uveo štovanje jednoga jedinog boga.

Dobro je znati

14

Koja je razlika između demokracije

i aristokracije?

Riječ »aristokracija« ozna-

čava vladavinu plemstva,

»ljudi na visokom položa-

ju«. Riječ »demokracija«

nastala je od grčke riječi

»demos« (narod), a ozna-

čava vladavinu naroda.

Što je bio grad-država?

Stara Grčka nije bila cje-

lovita država. Sastojala se

od velikog broja gradova-

-država s okolnim područ-

jima. Svaki grad-država

imao je svoju vladu.

Koliko je trajao mandat jednog stratega i jednog arhonta?

Strateg (vojskovođa) i

arhont (vrhovni civilni

službenik) birali su se

obično na godinu dana.

Periklo* oko 494. godine prije krista, atena, † 429. godine prije krista, atena

Vrhunac atičke demokracijeU staroj Grčkoj nastao je po prvi put oblik vladavine s kojim se može usporediti današnja demokracija. Nakon stoljećima duge vladavine plemstva grad-država Atena dobila je s Klei-stenovim reformama na prijelazu iz 6. u 5. stoljeće prije Krista temelje demokratskog ustava. Plemstvo nije bilo potpuno raz-vlašćeno, nego se stalno natjecalo sa svim atenskim građanima za bolja politička rješenja. Prvu provjeru vjerodostojnosti novi je oblik vladavine položio kad su Perzijanci upali u Grčku. Pod Temistoklovim vodstvom Atenjani su pobijedili perzijske snage 480. godine prije Krista u pomorskoj bitki kod Salamine.

Periklo je u to doba imao tek 14 godina. Rođen je oko 494. godine prije Krista kao sin Ksantipa i Agariste. Nakon što se bogato oženio, posvetio se politici i podupirao Efijaltove de-mokratske reforme. Kad je Efijalt 461. godine prije Krista bio ubijen u plemićkoj zavjeri, Periklo je nastavio njegovo djelo i razvio se u najznačajnijega atenskog političara. Petnaest puta uzastopce bio je izabran za stratega, najvišega vojnog službe-nika. Budući da je Atena neprestano vodila male ratove pro-tiv nekadašnjih saveznika, protiv Perzijanaca i Egipta te ušla u prvi oružani sukob s aristokratskom Spartom, jednim drugim grčkim gradom-državom, Periklo je imao više moći nego ar-honti, devetorica civilnih gradskih poglavara.

Atička demokracija dobila je ime po poluotoku Atici koji je bio pod vlašću Atene. ≈Vladavina naroda√ ipak je uskraćivala pravo glasa velikom dijelu stanovništva. Robovi, žene i meteci, slo-bodnjaci koji nisu rođeni u Ateni, nisu smjeli glasovati.

Plemićka stranka, nazvana ≈Areopagiti√ prema Areopagu, mje-stu na kojem su se članovi okupljali, borila se protiv Periklove politike. Osumnjičila ga je da želi prigrabiti vlast samo za sebe, odnosno, postati tiraninom. Njegov govornički dar protivnici su prozvali demagogijom. Za svojega glasnogovornika iza-brali su zaslužnog vojskovođu Kimona koji se 451. godine prije Krista vratio iz progonstva na koje ga je osudio ostrakizam.

Nov povod za napad Periklo je dao svojim protivnicima kad se rastavio od žene koja mu je rodila dva sina. Stupio je u nezako-nit odnos s lijepom, obrazovanom Aspazijom i s njom dobio još jednoga sina, Perikla mlađeg. Svećenici su ga grdili, a pjesnici su stratega ismijavali u svojim komedijama. Aspaziju, koja nije

15

Povijest i Politika

Što je to demagogija?

Grčka riječ »dema-

gogija« znači obma-

njivanje naroda.

Kako djeluje ostrakizam?

Ostrakizam se primje-

njivao kad bi Atenjani

smatrali da neki političar

postaje previše moćan. U

narodnoj skupštini svaki

je član napisao odgova-

rajuće ime na glinenu

krhotinu. Ako je na većini

krhotina bilo napisano

ime jednoga čovjeka, onda

je taj morao napustiti

zemlju na deset godina.

bila podrijetlom iz Atene, nazvali su heterom, kako bi okaljali Perikla i demokraciju. Periklo je 432. godine prije Krista mo-rao u jednom procesu braniti Aspaziju, kojoj su predbacivali bezbožnost, i sebe jer je bio osumnjičen za tiraniju.

Periklo je tijekom vremena stekao velik ugled. Dao je ponov-no izgraditi Akropolu koja je bila razorena u perzijskim rato-vima. Duž ceste za luku Pirej dao je podići obrambene zido-ve. Osim toga, uveo je plaćanje za političke službe. Tako su i manje imućni muškarci mogli sudjelovati u vlasti. Pod nje-govim vodstvom Atena je izvojevala prevlast u Atičkom mor-skom savezu koji je Atena sklopila zajedno s drugim grčkim gradovima-državama. Periklo ipak nije mogao spriječiti rat sa Spartom, Peloponeski rat (431. ∑ 404. prije Krista). Njego-vi su ga protivnici 430. godine prije Krista uspjeli maknuti s polažaja. Kad je Periklo 429. godine prije Krista bio ponovno izabran, Atenom je već harala kuga. Periklo je još iste godine podlegao toj pošasti.

Glavica luka

Sve Periklove slike, kipovi i poprsja prikazuju ga s kacigom. To se objašnjava pretpostavkom da mu je glava imala oblik gla-vice luka, zbog čega su mu se tako i rugali.

Dobro je znati

16

Gdje se nalazi Makedonija?

Današnja Makedonija na-

lazi se geografski na istom

mjestu kao i u Staroj Grč-

koj. Njezino stanovništvo,

međutim, nakon seobe na-

roda čine Slaveni i Albanci.

Što je helenizam?

Grci su se nazivali Hele-

nima, a njihova se zemlja

zvala Helada. Širenje nji-

hove kulture na područje

Sredozemlja zbog toga se

naziva heleniziranjem, a

razdoblje u kojem je ona

bila iznad ostalih kultura

helenizmom. Heleniziranje

prednjega Orijenta i Egipta

započelo je još prije ratnih

pohoda Aleksandra Veli-

kog, ali je po njemu i nje-

govim nasljednicima doži-

vjelo značajan napredak.

aleksandar veliki*356. godine prije krista, Pella, † 13. 6. 323. godine prije krista, Babilon

Vizija prvoga svjetskog carstvamakedonci su bili narod, po jeziku i kulturi srodan grčkom, ali manje civiliziran, koji je živio u brdima sjeverno od Grč-ke. Dok su se grčki gradovi-države Atena i Sparta uzajamno iscrpili ratovanjem, makedonsko je carstvo jačalo i istodobno se heleniziralo. Kad se 356. godine prije Krista rodio Alek-sandar, njegov je otac Filip II. (382. ∑ 336. godine prije Kri-sta) već treću godinu obnašao kraljevsku vlast. Njegovi ratovi protiv Perzijanaca u početku su rasteretili Grke. No, cilj mu je ipak bio osvojiti vlast nad njima. Nakon što je 338. godine prije Krista u bitki kod Heroneje potukao Helenski savez, osnovao je Korintski savez kojemu su morale pristupiti Atena i Teba. Kad si je doveo drugu ženu, 336. godine prije Krista, ubili su ga vjerojatno po nalogu Olimpije, Aleksandrove majke. Nje-gov sin Aleksandar postao je kralj u 20. godini života.

Osvojivši i razorivši Tebu, koja se pobunila 335. godine prije Krista, Aleksandar je sa svojom vojskom odmah započeo rat protiv Perzijanaca. Pobijedio ih je kod Granika. Godine 333. prije Krista potpuno ih je uništio kod Isa u Maloj Aziji. Godi-ne 332. prije Krista osvojio je Fenikiju i Siriju, a 331. godine prije Krista i Egipat, gotovo bez borbe, te na ušću Nila uteme-ljio grad Aleksandriju. Iste godine izvršio je pohod na Eufrat i pobijedio Perzijance kod Gaugamele. Perzijskog kralja Dari-ja III. (380. ∑ 330. godine prije Krista) ubili su pri bijegu nje-govi vlastiti ljudi. Aleksandar se proglasio perzijskim kraljem. Pridobio je mnoge perzijske satrape za upravljanje njegovim velikim carstvom. Kad je razorio glavni grad Perzepolis i za-palio kraljevsku palaču, ponovno je izgubio dio zadobivenog povjerenja podanika. Kod svojih grčkih sljedbenika naišao je na nerazumijevanje, a i na otpor kad je prema običajima per-zijskog dvora zahtijevao padanje na koljena i kad je perzijskom plemstvu dao velike ustupke. Genijalni vojskovođa i taktičar u svojem je osvajačkom pohodu uz velike napore ipak stigao do sjeveroistočnog Irana koji se tada zvao Baktrija. Godine 327. prije Krista oženio se baktrijskom kraljevnom Roksanom. Po-slije toga je upao u indijska područja s obje strane Inda i pobije-dio Hora, vladara Pandžaba. Ipak, zbog pobune u vlastitim po-strojbama morao je odustati od plana da prodre do Gangesa.

Nakon što je dao pogubiti vođe pobune, raspustio je velik dio svoje plaćeničke vojske. U gradu Suza organizirao je skupno

17

Povijest i Politika

Što je satrap?

Perzijski kraljevi dali su

da njihovim provincija-

ma upravljaju »satrapi«.

Satrapi su bili namje-

snici, a poslije gotovo

neovisni vicekraljevi.

Kako je bila sastavljena Aleksandrova vojska?

Temeljna Aleksandrova je-

dinica sastojala se od Ma-

kedonaca i manje skupine

Grka. Poslije su, međutim,

u njegovoj vojsci služili i

muškarci iz drugih naroda

koje je »oslobodio«. Za

služenje su primali plaću.

vjenčanje između osamdesetorice svojih makedonsko-grčkih časnika i perzijskih žena. Grčku i makedonsku aristokraciju htio je stopiti s perzijskim plemstvom. To je uspjelo samo dje-lomice. I svoje divovsko djelo, stvaranje makedonsko-grčko- -perzijskog carstva, prvoga svjetskog carstva, nije uspio dovr-šiti. Godine 323. prije Krista, prije nego što je imenovao na-sljednika, Aleksandar Veliki razbolio se u Babilonu od teške, zagonetne groznice i umro za samo nekoliko dana.

Visoki časnici njegove vojske, koji su se nazivali dijadosi (na-sljednici) i njihovi sinovi epigoni (potomci) svađali su se oko osvajanja. U godinama poslije Aleksandrove smrti dali su ubiti sve članove Aleksandrove obitelji, među njima i majku Olim-piju te udovicu Roksanu, kako bi uklonili zakonite nasljedni-ke. Dijelovi carstva ubrzo su se potpuno raspali u osvajačkim pohodima Rimljana.

Gordijski čvor

Priča se kako su u Gordiju u Maloj Aziji (danas Yassihüyük) po-kazali Aleksandru kraljevska kola na kojima je jaram bio po-vezan nerazrješivim čvorom. Onaj tko uspije razriješiti čvor, osvojit će Aziju. Aleksandar, koji je došao u grad 334. godine prije Krista, navodno ga je presjekao mačem i tako ga »razri-ješio« na svoj način.

Dobro je znati

18

Tko su bili patriciji i plebejci?

Patriciji su bili staro plem-

stvo republike. U plebejce

su se ubrajali plemići i

neplemići. Plebejci su se

dugotrajnim socijalnim

bitkama izborili za službu

narodnog tribuna koji

je protiv odluka Senata

mogao uložiti »veto«

(»Zabranjujem!«).

Tko su bili pučani i optimati?

Pučani su bili skupina

političara koji su narod-

nu skupštinu smatrali

najvažnijim organom.

Optimatima je Senat bio

najvažnija ustanova.

Tko je bila Kornelija?

Kornelija je bila kći utje-

cajnoga pučkog političara

Lucija Kornelija Cina, koji

je bio konzul četiri puta

uzastopce (od 87. do 84.

godine prije Krista). Ona je

Cezaru rodila kćer Juliju.

Gaj julije Cezar*13. 7. 100. godine prije krista, rim, † 15. 3. 44. godine prije krista, rim

Gaj Julije Cezar rođen je kao sin Gaja Cezara i Aurelije u sta-roj plemićkoj obitelji patricija. Vrlo rano je, međutim, došao u dodir s plebejcima. Njegova teta Julija bila je udana za Ma-rija, političara iz redova pučana. Cezarov brak s kornelijom uveo ga je među političare koji su radili za plebejce.

Od 81. do 79. godine prije Krista Cezar je služio kao časnik u provinciji Aziji (Mala Azija). Poslije toga studirao je kod grčkih učenjaka na Rodosu. Nakon povratka, 70. godine prije Krista postao je članom rimskog senata. Dok je prolazio kroz sve službe koje su bile predviđene, zastupao je interese plebejaca gdje god je mogao.

Godine 63. prije Krista Ciceron (106. ∑ 43. godine prije Krista) je pobijedio Katilinu (108. ∑ 62. godine prije Krista) na izbo-rima za konzula. Ciceron se proslavio kao govornik, učenjak, filozof i teoretičar države. On je bio blizak optimatima. Ka-tilina nije prihvatio svoj poraz pa je na čelu ustanka pokušao zbaciti Cicerona s položaja. Ciceron je, međutim, pravodob-no otkrio zavjeru i ugušio je. U postupku protiv Katalininih pristaša Cezar se izjasnio protiv smrtne kazne. Optimati su ga optužili da je i on Katalinin pristaša kao i ostali pučani. Cezar se 60. godine prije Krista s utjecajnim političarima Pompejom (106. ∑ 48. godine prije Krista) i Krasom (115. ∑ 53. godine prije Krista) udružio u trijumvirat, savez trojice moćnih muškaraca. Njih su se trojica dogovorila da se neće međusobno sukoblja-vati ni oko najrazličitijih interesa. Uz pomoć svojih saveznika Cezar je sljedeće godine bio izabran za konzula.

Karijera i skup način života, Cezara su koštali mnogo novca. Bio je jako zadužen. Budući da je Kornelija umrla, oženio se 59. godine prije Krista bogatom Kalpurnijom. Svoju kćer iz pr-vog braka, Juliju, udao je za imućnog Pompeja. Međutim, još je unosnije bilo kao namjesnik upravljati nekom provincijom, posebno ako se ona mogla povećati u ratnim pohodima: go-dine 58. prije Krista Cezar je postavljen za namjesnika u Iliriji (Dalmacija), Galiji Cisalpini (sjeverna Italija) i Galiji Transalpini ( južna Francuska). Ariovistov i Vercingetoriksov ustanak, kao i pobune keltskih naroda bili su mu izlika za postupno osvajanje cijelog područja današnje Francuske, Belgije, dijelova Švicarske te svih područja zapadno od Rajne u korist Rima. Također je vodio ratove protiv Germana i odvažio se na putovanje u Bri-taniju. Cezarova su osvajanja znatno povećala Rimsko Carstvo

19

Povijest i Politika

Koje su bile zadaće Senata?

Senat je bio »Vijeće

najstarijih«. Donosio je

zakone i nadzirao državu.

Senat se prvo sastojao

od 300 članova plemi-

ća, a poslije od 600.

Koje su službe postojale u rimskoj republici?

Rimski je političar nakon

ulaska u Senat morao

proći kroz mnoge službe.

Službe su bile javno raspi-

sane, a senatori su u svaku

službu bili birani na godinu

dana. Redoslijed služenja

bio je točno određen: edili

su nadgledali tržište, kve-

stori sudove, pretori poli-

ciju. Dvojica konzula imala

su najveću vlast. Služba

diktatora bila je ograniče-

na na šest mjeseci i popu-

njavala se samo u slučaju

izvanrednog stanja.

i usto napunila njegovu privatnu riznicu. To je pobudilo ne-povjerenje Senata. Kras je u međuvremenu poražen na istoku. Pompej je i nakon nemira u Rimu vladao kao jedini konzul, gotovo kao diktator. On je počeo zastupati interese optimata i postao Cezarovim neprijateljem. Podržavao je Senat u namjeri da Cezaru ne produži namjesništvo.

Kad se Cezar 48. godine prije Krista natjecao za konzulsko mjesto, nije htio raspustiti vojsku iako je Senat to zahtijevao. Vjerovao je da neće biti siguran u Rimu ako raspusti vojsku. Zbog toga je 10. siječnja 49. godine prije Krista prešao rijeku Rubikon, koja je dijelila Galiju od Italije, te započeo građan-ski rat. Pompej je s vojskom Senata pobjegao u Grčku. Cezar je pokorio Italiju, otišao u Španjolsku i napokon kod Farsala potukao Pompeja. Poslije toga je osvojio Egipat, a vladarica Kleopatra VII. postala mu je ljubavnicom. S njom je imao si-na Cezariona. U Cezarove zakone spada i reforma kalendara. Julijanski kalendar vrijedio je do 1582. godine.

Cezar je nezaustavljivo pustošio Istokom. U Rimu se nakon svake pobjede iznova proglašavao diktatorom. Godine 46. po-slije Krista diktatura mu je bila produžena čak za deset godina. Senat ga je optužio da želi ponovno uspostaviti kraljevstvo. Na-kon što se proglasio doživotnim diktatorom i odbacio kraljev-sku čast, na martovske ide (15. 3.) 44. godine prije Krista izbo-den je nožem u zavjeri pod Brutovim i Kasijevim vodstvom.

Naslijedio ga je njegov nećak Oktavijan (63. godine prije Krista ∑ 14. godine poslije Krista) koji je pod imenom August postao prvim carem u svjetskoj povijesti.

Krilatice

»Kocka je bačena« – to je krilatica. Prije nego što je prešao preko Rubikona, Cezar je rekao: »Alea iacta est« (Kocka je ba-čena!). I izraz »prijeći preko Rubikona« u jezičnoj je uporabi. Njegovo je značenje: neopozivo donijeti važnu odluku. »Veni, vidi, vici« (Dođoh, vidjeh, pobijedih!), povikao je Cezar 47. go-dine prije Krista nakon bitke kod Zele na Istoku.

Dobro je znati

20

Što je arijanizam?

Germanska su plemena

tijekom seobe naroda

prihvatila kršćansku vje-

ru. Međutim, to nije bila

rimokatolička (grčki: kat-

holos = sveobuhvatno)

vjeroispovijest, nego ona

prezbitera (starješine u

ranom kršćanstvu) Arija,

koji je poricao Isusovu

božansku prirodu. Crkvena

povijest Arijeve sljedbeni-

ke naziva »arijancima«.

Kakav je položaj zauzimao papa?

Papa je prvo bio samo

rimski biskup. Njegovo

pravo da bude poglavar

cjelokup nog kršćanstva

grčki patrijarh iz Konstan-

tinopola nije priznao. Svo-

je pravo papa je temeljio

na »naslijeđu apostola

Petra«, (»Patrimonium

Petri«), koje je navodno

bilo dar rimskog cara Kon-

stantina. Kralj Pipin III. po-

tvrdio je to 754. godine. Iz

toga je proistekla srednjo-

vjekovna »crkvena drža-

va«, prethodnica Vatikana.

karlo veliki* (vjerojatno) 2. 4. 742., aachen, † 28 . 1. 814., aachen

Otac Europe?Karlo I. vjerojatno nikad ne bi postao ≈Veliki√ da njegov mlađi brat Karlmann (751. ∑ 771.), s kojim je nakon rane smrti njiho-va oca Pipina III. (715. ∑ 768.) vladao Franačkim Kraljevstvom, umro mlad. Njihov djed Karlo Martel (688. ∑ 741.) utemeljio je dinastiju Karolinga. Kao upravitelj i najviši službenik u Fran-cuskoj poslao je u samostan posljednjeg kralja merovinškog ro-da i otada vladao sam.

Karlov život bio je obilježen ratovima koje je naslijedio od svojih predaka. Poput Rimljana, svaku je obranu pretvorio u osvajanje, svako pritjecanje u pomoć u preuzimanje vlasti. Nje-gova su osvajanja zemalja bila povezana s masovnim pokrštava-njem. Za razliku od Franaka, koje je merovinški kralj Klodvig I. (466. ∑ 511.) svojim krštenjem doveo u Rimokatoličku cr-kvu, vjeroispovijest većine germanskih naroda bio je arijani-zam. Širenjem Franačkog Kraljevstva pod Karlom Velikim ta je vjera potpuno nestala.

Karlo je velik dio tadašnjih naroda Europe pod franačkom vla-šću ujedinio u kraljevstvo. Nakon papina poziva u pomoć, u Italiji je pokorio carstvo Langobarda. Langobardskog kralja Deziderija poslao je samostan i nazvao se ≈kraljem Franaka i Langobarda√. S poganskim saskim narodom bio je u sukobu od 722. do 804. godine. Kod Verdena je navodno dao pogubiti više od 4.000 Sasa. Pritom je uklonio velik dio saskog plem-stva. Saski knez Widukind napokon se predao, pokrstio i oti-šao u samostan. Na Pirenejskom poluotoku arapske su vojske nosile zeleni stijeg proroka Muhameda, krećući se prema sje-veru. Karlo Veliki krenuo im je 788. godine u susret. Iako ti pohodi nisu bili baš uspješni, pridonijeli su osiguranju kraljev-stva. Karlo je osvojio granična područja i između 795. i 801. godine stvorio ≈španjolsku marku√ koja se prostirala do rijeke Ebro. Njegov vojskovođa Hruodland, koji je upao u pogubnu baskijsku zasjedu, opjevan je u Pjesmi o Rolandu.

U to su vrijeme izdajničke rimske plemićke obitelji sve jače ugrožavale papu koji 799. godine bježi Karlu u Paderborn. Tada je vjerojatno bilo dogovoreno ono što se na Božić 800. godine trebalo dogoditi ≈neočekivano√. Karlo je otišao u Rim i u papinu se korist umiješao u sukob. Tijekom mise u crkvi svetog Petra, Leon III. otkrio je carsku krunu i stavio je Karlu

21

Povijest i Politika

Koliko je bilo takozvanih maraka?

Karlo Veliki osnovao je

dansku, sorpsku, avarsku,

španjolsku i bretonsku

marku. One su služile

za obranu carstva i bile

su zaštitne zidine protiv

napada neprijateljskih

naroda. Marke su imale

vojno uređenje i nalazile

su se pod zapovjed-

ništvom markgrofa.

Što je značilo krunjenje cara?

Carsko dostojanstvo,

posuđeno iz starog Rima,

davalo je Karlu Velikom

autoritet kojim je štitio

papu. Papa je zauzvrat

Karlovu vlast potvr-

dio kao Božju volju.

Što je palača?

Franačko Kraljevstvo nije

imalo glavni grad. Sjedište

vlade bilo je ondje gdje je

kralj upravo boravio. Nje-

govi su podanici imali ob-

vezu skrbiti o njemu dok je

putovao carstvom. Kralj je,

međutim, imao i vlastite

palače po cijelom carstvu

(lat. palatium = palača).

na glavu. Prvi srednjovjekovni car bio je okrunjen. Međutim, jedan car je već bio u Konstantinopolu. Novo Zapadno Rim-sko Carstvo došlo je u sukob s Istočnim Rimskim (ili Bizant-skim) Carstvom. Sukob je 1054. godine doveo do konačnoga crkvenog raskola.

Karlo Veliki odgovarao je idealu srednjovjekovnog vladara: bio je, kako mu ime kaže, pravi ≈momak√, visoka rasta, imao je široko čelo, gustu, valovitu kosu, velik, ali ne i stršeći nos uskog hrpta, bradu i brkove te velike, živahne i sjajne oči. Kar-lo je volio i potpomagao umjetnost i znanost. U svojoj palači u Aachenu skupljao je antičke spise. Svoju prvu suprugu, kćer posljednjega langobardskog kralja, Karlo je odbacio 771. go-dine nakon samo godinu dana braka. Tri lijepe kćeri koje je imao sa svojom drugom suprugom Hildegardom volio je to-liko da je odugovlačio s njihovom udajom. Od trojice sinova, Karla, Pipina i Ludvika, nadživio ga je samo ovaj posljednji. Kao ≈Ludvik Pobožni√ održavao je jedinstvo kraljevstva ko-je je stvorio njegov otac. Verdunskim ugovorom 843. godine Karlovi su unuci međusobno podijelili Franačko Kraljevstvo. Od istočnog dijela nastalo je 919. godine Njemačko Carstvo, a od zapadnog Francuska.

obrazovani analfabet

Karlu Velikom bilo je važno obrazovanje podanika. Imao je škole i doveo je na dvor učenjake koji su trebali načiniti neku vrstu »obrazovnog plana«. Sam Karlo bio je nepismen i tek je u dubokoj starosti počeo učiti čitati i pisati.

Dobro je znati

monogram

22

Kada su vladali Salijci?

Salijci su došli na vlast

1024. godine izborom

Konrada II. i vladali su

do 1125. godine. Hen-

rik V. bio je posljednji

kralj iz obitelji Salier.

Što je bila investitura?

Investitura je bilo pravo

davanja visokih crkvenih

položaja, imenovanja

biskupa i nadbiskupa.

Tko je birao njemačke kraljeve?

Njemačke kraljeve birali su

kneževi, a od 1356. godine

prema pravilima Zlatne

bule sedmorica kneževa

izbornika. Osim tog »iz-

bornog prava« postojalo

je i staro »krvno pravo«

iz germanskih vremena:

kralj je mogao preporučiti

svojega sina za nasljed-

nika. Na taj su način

nastale moćne vladarske

obitelji, iako kraljevstvo

nije bilo nasljedno.

Car henrik iv.* 11. 11. 1050., Goslar, † 7. 8. 1106., liège

Razmjena udaraca u CanossiHenrik IV. potječe iz kraljevske kuće salier. Imao je samo šest godina kad mu je umro otac, Henrik III. (1017. ∑ 1056.). Pod okriljem majke Agnes von Poitou i kao štićenik Annosa II., kelnskog nadbiskupa, Henrik je odrastao u vremenu u ko-jem je papin ugled bio narušen zbog borbe za vlast različitih plemićkih obitelji u Rimu i korupcije. Ponosnog salijskog vla-dara to je ohrabrilo da otvoreno pitanje odnosa između cara i pape, investituru, riješi u svoju korist. Njegov otac Henrik III. smatrao se crkvenim poglavarom, imenovao je biskupe i usudio se svrgnuti papu u Rimu, namjestiti drugoga koji mu je bio po volji i koji ga je okrunio za cara.

Mladi je Henrik još za očeva života bio izabran za kralja. U dobi od 15 godina, kad je na svečanosti bio opasan mačem, proglasili su ga punoljetnim i tada je uzeo vlast u svoje ruke. Ratničkom nemilosrdnošću, strogim presudama i kraljevskom milošću slomio je ustanak nekolicine kneževa. Poput oca ime-novao je biskupe bez papine suglasnosti.

U međuvremenu se crkva ipak počela reformirati. Polazeći od francuskog samostana Clunyja, posvuda se širila nova ozbiljnost koja je jačala i papin položaj. Kad je redovnik Hildebrand 1073. godine bio izabran za papu, njemački je kralj dobio opasnog protivnika. Pod imenom Grgur VII. u papinskoj je poslanici osudio imenovanje biskupa od svjetovnog vladara kao simoni-ju, trgovanje duhovnim dobrima. Zaprijetio je da Henrika IV. neće okruniti za cara kada dođe u Rim, nego će ga isključiti iz crkve, ekskomunicirati. Ipak, Henrik je znao da papa u Rimu nema apsolutnu podršku. Oslovivši ga kao ≈brata Hildebranda√, upozorio je papu pismom da ugrožava mir u carstvu. Grgur je izvršio svoju prijetnju. Godine 1076. ekskomunicirao je kra-lja. Henrik IV. zatražio je da papa siđe sa Svete Stolice. Kralj i papa su se uzajamno smijenili, jer je svaki od njih smatrao da ima vlast nad onim drugim. Za Henrika IV. postalo je opasno kad je papa zatražio od njemačkih kneževa, od kojih su neki Henrika smatrali samovlasnim, da izaberu novoga kralja. Sabor je bio zakazan za 2. veljače 1077. godine u Augsburgu. Zbog otežanog putovanja zimi, papa je došao već u siječnju. Dok se s ostalim velikodostojnicima odmarao kod Mathilde von Tuszien u zamku Canossi u Toskani, u predvorju se 22. siječnja pojavio čovjek u jednostavnoj odjeći, rekao da je njemački kralj, da se

23

Povijest i Politika

Otkuda dolazi pojam simonije?

Šimun Mag (»čarob-

njak«) vjerovao je da

od apostola Petra može

otkupiti sposobnost či-

njenja čuda. To piše u

Novom zavjetu u Djelima

apostolskim 8, 9-24.

Tko je krunio cara?

Poslije Karolinga i Franač-

koga Kraljevstva papa je

nekoliko godina nakon

što je bio izabran obi-

čavao, najčešće u Rimu,

njemačkog kralja okruniti

za cara, zbog čega je kralj

morao putovati u Italiju.

On bi tako postao »rimski

car« kao i Karlo Veliki.

Od 15. stoljeća Njemačko

je Carstvo nosilo naziv

»Sveto Rimsko Carstvo

Njemačkog Naroda«.

želi pokajati i vratiti u Crkvu. Preko snježnih Alpa Henrik IV. je sa suprugom i dvogodiš-njim sinom pošao u susret papi kako bi preduhitrio izbor dru-goga kralja. Papa je pustio da kralj čeka do 25. siječnja jer je ta spremnost na pokajanje osu-jetila njegove planove. Kad je pod pritiskom savjetnika uki-nuo ekskomunikaciju, znao je da kraljevo pokajanje nije bilo iskreno. Za pomirbenim obje-dom 28. siječnja kralj nije ništa dotaknuo, nego je samo gle-dao preda se i noktima grebao po stolu.

Nije bilo mira između kralja i pape koji su se trebali među-sobno podupirati. Grgur VII.

je 1080. godine ponovno ekskomunicirao vladara zbog po-stupka prema pobunjenim kneževima koji su 1077. godine ipak izabrali protukralja. Tek na Uskrs 1084. Henrik IV. je u Ri-mu bio okrunjen za cara. Okrunio ga je Klement III. kojega je on izabrao za ≈protupapu√. Henrikovi su se sinovi podigli protiv oca. Konrad je ubrzo umro, a Henrik se dao okruniti. Kao Henrik V. zbacio je oca 1105. godine s prijestolja i stavio ga u lance. Lišen moći, Henrik IV.: umro je 7. kolovoza 1106. godine u Liègeu.

Poslovično poniženje

U politici je uobičajeno reći za moćnika, koji se osjeća prisiljenim prihvatiti ponižavajuće uvjete od nekoga, da »ide u Canossu«.

Dobro je znati

24

Tko su bili Štaufovci?

Vladarska dinastija Šta-

ufovaca došla je na vlast

s Konradom III. (1138. –

1152.). Njegov sin Fridrik

I., legendarni »car Barba-

rossa« (talijanski: crvena

brada), vladao je od 1152.

godine, a često ga je ugro-

žavao Henrik Lav, vojvo-

da od Saske i Bavarske.

Barbarossa je godinama

bio izopćen od pape. Na

trećem križarskom poho-

du, 1190. godine, utopio

se u rijeci Saleph u Maloj

Aziji. Konradovom smrću

1268. godine izumrla je

dinastija Štaufovaca.

Car fridrik ii.* 26. 12. 1194., jesi, ancona, † 13. 12. 1250. fiorentino, lucera

Vladar na Zapadu i IstokuDok su se njemački kneževi prepirali oko toga tko im je kralj, Filip Švapski ili Otto IV., ulicama Palerma hodao je dječak kojega je njegov skrbnik, papa Inocent III. (oko 1160. ∑ 1216.) izabrao za nasljednika krune Štaufovaca. Učio je mnoge jezi-ke, između ostalih i arapski.

Po želji svojega oca Henrika VI. (1165. ∑ 1197.) bio je već s dvije godine izabran za njemačkoga kralja. Nakon njegove ra-ne smrti ipak je postao samo kralj Sicilije. Oko ostalog dije-la kraljevstva, koje je obuhvaćalo Njemačku, Gornju Italiju i Burgundiju, Filip i Otto su se ogorčeno prepirali. Kad je Filip Švapski bio ubijen, a Gvelf Otto IV. dospio u crkveno progon-stvo, Fridrik je ponovno proglašen kraljem i okrunjen 1212. godine. Papa Inocent i francuski kralj podupirali su njegovo imenovanje kraljem. Mladi je kralj sa svojom vojskom nezadr-živo napredovao na sjever, preko Alpa. Iste godine pobijedio je kod Konstance Otta IV. i nakon konačne pobjede 1215. godi-ne ponovno se dao okruniti za kralja u Aachenu, pri čemu se zavjetovao na križarski pohod.

U Frankfurtu je 1220. godine proglasio svojega devetogodiš-njeg sina Henrika VII. (1211. ∑ 1242.) njemačkim kraljem. Poslije toga otišao je u Rim gdje ga je papa Honorije III. 22. studenog okrunio za njemačkog cara. Nakon smrti prve su-pruge, Fridrik se 1223. oženio Izabelom von Brienne. Ona je bila kći križara Johanna von Briennea, koji se dao okruniti za ≈jeruzalemskog kralja√, i dala mu je podstrek za ispunjenje za-vjeta o križarskom pohodu. Međutim, nemiri u Siciliji i Do-njoj Italiji još su ga sprečavali u tomu. Godine 1227. napokon je okupio vlastitu križarsku vojsku. Papa Grgur IX. osjećao je da ga je Fridrik II. prikliještio vlašću u Siciliji i Donjoj Italiji. Zbog toga ga je izopćio tako da Fridrik više nije imao pravo poći u križarski pohod.

Štaufovac je ipak poveo svoju vojsku u Akkon u Palestini gdje su se ukopali vitezovi križari. Ugovor sa sultanom Malikom al-Kamilom, koji je vlado u Egiptu i bio u sukobu s nekoliko arap-skih kneževa, omogućio je njemačkom caru i kralju Sicilije da 17. ožujka 1229. godine uđe u Sveti grad bez prolijevanja krvi. Ondje se sam okrunio za ≈jeruzalemskog kralja√. Fridrikov kri-žarski pohod bio je jedini koji je protekao bez prolijevanja krvi.

25

Povijest i Politika

Što je bio cilj križarskih pohoda?

Križarski su pohodi bili rat

protiv pogana, odnosno

nekršćanskih naroda u

Palestini i Siriji. Križari su

htjeli osloboditi »Svetu

zemlju« od islamske vlasti

i vratiti je kršćanima.

Križarske pohode

provodila je Katolička

crkva. Bilo je ukupno

sedam križarskih pohoda:

1. križarski pohod

1096. – 1099.

2. križarski pohod

1147. – 1149.

3. križarski pohod

1189. – 1191.

4. križarski pohod

1202. – 1204.

5. križarski pohod

1228. – 1229.

6. križarski pohod

1248. – 1254.

7. križarski pohod 1270.

U »dječjem križarskom

pohodu« nesavjesni

su muškarci namamili

gradske dječake bez

roditelja, odveli ih u

Marseille i prodali u roblje.

Tko su bili Saraceni?

Saraceni su bili arapsko

pleme. Europljani koji su

živjeli uz Sredozemno

more poslije su naziva-

li Saracenima arapske

gusare, zatim sve mu-

slimane, pa i Turke.

Međutim, Fridrikov je autoritet slabio. U sjevernoj su se Italiji protiv njega udružili trgovački gradovi. Unatoč pobjedi kod Castelnuova, nije uspio ugušiti ustanke. Lombardijski su se gra-dovi povremeno udruživali s papom kojemu je vlast Štaufovca također postala prejaka. Car je još rijetko putovao u Njemač-ku. Vlast je prvo prepustio sinu Henriku, a kad se ovaj pobu-nio protiv njega, postavio je za kralja sina Konrada IV. (1228. ∑ 1254.). I u Siciliji se pobunilo nekoliko baruna. Jeruzalem je 1244. godine ponovno postao islamski grad. U ≈Federicovoj√ (tako su Fridrika zvali u Italiji) vojsci služili su brojni sarace-ni. Kao veterani naselili su se u gradu Luceri.

Fridrik je nakon dva pokušaja atentata umro od bolesti 13. pro-sinca 1250. godine u Castel Fiorentinu i pokopan je u katedrali u Palermu. Njegovi sinovi Konrad i Manfred uzalud su brani-li nasljedstvo Štaufovaca u Italiji na koje je, po papinoj ovlasti, polagao pravo Karlo Anžuvinski. Njegovom unuku Konradi-nu, posljednjem iz dinastije Štaufovaca, odrubili su glavu 1268. godine u Napulju. U Njemačkoj je nastupio ≈interregnum√, kaotično razdoblje bez kralja i cara. Trajalo je do 1273. godine kada je za kralja bio izabran Habsburgovac Rudolf I.

Spisatelj kraljevske krvi

Fridrik II. bio je vrlo obrazovan kralj. Godine 1224. utemeljio je sveučilište u Napulju. Bio je stručnjak za lov sa sokolom i na-pisao je knjigu o tomu. Dobri odnosi s Arapima doveli su do toga da je mnogo antičkih spisa, zaboravljenih u srednjem vi-jeku, došlo u Europu u arapskom prijevodu.

Dobro je znati

Dvorac Fridrika II.

26

Kojim sportom se bavio Henrik VIII.?

Prema jednoj Henriko-

voj posebnoj narudžbi

cipela iz 1526. godine

može se zaključiti da je

kralj igrao nogomet.

Koje su značajke renesanse i humanizma?

Renesansa znači preporod.

To razdoblje kulture oživ-

ljavalo je ideje grčko-

-rimske antike i okončalo

srednji vijek. Učenjaci su

proučavali stare spise i

odrekli se tutorstva crkve

nad znanošću. Okrenuli su

se čovjeku. Zbog toga su

bili nazvani humanistima.

Zbog čega su se vodili ratovi ruža?

Ratovi ruža vodili su se za

kraljevsku krunu između

kraljevskih kuća York (grb:

bijela ruža) i Lancaster

(grb: crvena ruža), i to

gotovo do istrebljenja. Ni

u jednoj od tih obitelji više

nije bilo muških nasljed-

nika. Henrik VII. se oženio

Elizabetom iz obitelji York.

henrik viii. enGleski* 28. 6.1491., Greenwich, † 28. 1. 1547., Westminster

Utemeljitelj Anglikanske crkveHenrik VIII. bio je snažna ličnost. Vladao je Engleskom i dru-gim dijelovima Britanskih otoka u doba previranja. Bio je snaž-ne građe, visok 1,90 m, sportaš, dobro odgojen, otvoren za znanost i umjetnost, koje su cvjetale u doba renesanse i hu-manizma. Poznavao je latinski jezik, govorio mnoge europ-ske jezike, svirao različite instrumente i sam skladao glazbu. Međutim, u politici je pokazao lice bezobzirnog despota.

Njegov otac Henrik VII. okončao je 1485. godine ratove ru-ža, koji su skupo stajali britansko plemstvo, i to pobjedom nad Richardom III. o kojem je Shakespeare napisao jednu od svo-jih najpoznatijih drama. On je osnovao dinastiju Tudora, koja je vladala do 1603. godine.

Henrik VIII. rodio se 28. 6. 1491. godine u Greenwichu. Nje-gov odgajatelj lord Mountjoy bio je povezan s vodećim hu-manistima toga vremena. Najslavnijeg među njima, erazma roterdamskog, pozvao je u Oxford koji je postao središtem engleskog humanizma. Henrikov stariji brat Arthur umro je rano. Tako je Henrik VIII. nakon očeve smrti 1509. godine došao na kraljevsko prijestolje. Zbog savezništva sa Španjol-skom oženio se bratovom udovicom koja je bila od njega sta-rija šest godina. Ona mu je rodila kćer Mariju, a njihov jedini sin umro je sa šest tjedana. Kralj se zaljubio u dvorsku damu Annu Boleyn. Budući da je Henrik već morao tražiti od pape posebno dopuštenje za ženidbu s bratovom udovicom, bilo mu je dvostruko teže rastati se ili poništiti brak.

Kad je papa odbio dati odobrenje, Henrik je pokrenuo odva-janje britanske crkve od Rima. Pozvao se na engleski zakon koji je proglašavao nevažećom svaku papinu odluku s kojom se kralj nije složio. Englesko je svećenstvo 15. svibnja 1532. godine priznalo kralja za vrhovnoga crkvenog poglavara (supremata). Zakon parlamenta, suprematski akt od 1534. godine, potvrdio je odvajanje tako nastale anglikanske crkve od pape.

Henrik VIII. se 25. siječnja 1533. godine oženio Annom Bo-leyn. No, ona mu nije bila posljednja supruga. Okrunio ju je za kraljicu. Dana 7. rujna 1533. godine rodila im se kći Elizabe-ta koja je kao kraljica Elizabeta I. vladala Engleskom od 1558. do 1603. godine. Henrik je Annu Boleyn okrivio za nevjeru i dao je smaknuti. Henrikova treća žena Jane Seymour rodila je

27

Povijest i Politika

Tko je bio Erazmo Roterdamski?

Erazmo Roterdamski

(1469. – 1536.) bio je

nizozemski humanist i

teolog. On je jedan od

najznačajnijih učenjaka

svojega vremena. Kritički

se odnosio prema papinoj

crkvi, ali nije prihvaćao ni

novu reformaciju budući

da je predvidio njezine

političke posljedice.

Koje su karakteristike Anglikanske crkve?

Anglikanskoj crkvi, koju

je suprematskim aktom

1534. godine utemeljio

Henrik VIII., i protestant-

skim crkvama srednje

Europe zajednički je prekid

s Rimom. Anglikanska

crkva priznaje za crkve-

noga vrhovnog poglavara

kralja, a ne papu. To je,

dakle, neovisna državna

crkva. Međutim, od dru-

gih protestantskih crkava

razlikuje se po tomu

što je zadržala raskoš-

ne svećeničke haljine.

prestolonasljednika Edvarda (1537. ∑ 1553.) i umrla na poro-du. Sljedeći brak s Annom od Kleve rastavljen je ubrzo nakon vjenčanja uz obostrani pristanak. Henrikova peta supruga Ka-tharina Howard pogubljena je također zbog nevjere. Kralj se 1643. godine oženio šesti i posljednji put: Katharina Parr nad-živjela je svojega supruga.

U međuvremenu je Henrik VIII. zabranio i luteranski prote-stantizam. Njegove su poklonike uhodili kao urotnike i ubi-jali. Jedina crkva koja je trebala postojati u Engleskoj bila je njegova vlastita, anglikanska.

Nakon smrti Henrika VIII. na prijestolje je došao njegov ma-loljetni sin Edvard VI. koji je umro već nakon šest godina. Marija, Henrikova prva kći, zvana ≈katolkinja√, 1516. ∑ 1558., pokušala je strogo, ali bezu-spješno, ponovno uvesti ka-toličanstvo. Nemilosrdno je progonila sve nekato-like i javno je dala spali-ti velik broj protestanata. Zbog toga je dobila nadi-mak ≈Bloody Mary√ (en-gl. Krvava Marija).

Mučeništvo umjesto prisege

Thomas Morus (oko 1478. – 1535.), sir Thomas More, postao je poznat po svojemu djelu Utopija. U njemu je opisao zemlju s idealnim društvenim uređenjem. »Utopija« znači »nigdje«. Pojam utopija danas označava neizvediv plan, plan bez stvar-ne osnove. Morus nije zbog prigovora savjesti htio prisegnuti Henriku VIII. kao crkvenom poglavaru. Rekao je da je dovolj-no ako tu stvar prihvati tolerantnom šutnjom. Krivokletstvo je smatrao težim prekršajem nego odbijanje davanja prisege. Henrik VIII. zbog toga mu je dao odrubiti glavu. Thomas Mo-rus je 1935. godine proglašen svetim.

Dobro je znati

28

Što je bila Katolička liga?

Interesi katolika i prote-

stanata sve su se češće

sukobljavali. Godine

1608. njemački su se

protestantski kneževi

ujedinili u »uniju« kako

bi mogli bolje ostvariti

svoje ciljeve. Katolička je

strana nato 1609. godine

osnovala »ligu«. To su

bile protivničke strane u

Tridesetogodišnjem ratu.

Tko je bio Ferdinand II.?

Car Matija (1557. – 1619.)

pobrinuo se da ga u

Češkoj, Mađarskoj i Nje-

mačkom Carstvu naslijedi

njegov bratić nadvojvoda

Ferdinand (1578. – 1637.).

Već 1617. godine okrunio

ga je za budućeg kralja

Češke. Nakon Matijine

smrti Ferdinand je 1619.

godine postao njemački

car. Ferdinand II. odlučno

se protivio reformaciji.

Nije priznavao ugovore

svojih prethodnika koji

su češkim protestan-

tima jamčili vjersku

slobodu te je izazvao

prašku defenestraciju.

alBreCht von Wallenstein* 24. 9. 1583. kod mjesta arnau, češka, † 25. 2. 1634., eger

Vojskovođa katoličke lige, Albrecht von Wallenstein, rodio se kao protestant 1583. godine u Češkoj. Kad je imao dvanaest godina, ostao je bez oba roditelja pa ga je odgojio ujak. Pohađao je evangeličku latinsku školu u Goldbergu u Šleskoj i studirao na Nürnberškoj akademiji u Altdorfu. Zbog tuče je bio izbačen sa sveučilišta i morao je prekinuti studij. Putovao je po Italiji te stupio u carsku službu. Wallenstein je 1606. godine prešao na katoličanstvo. Nakon što mu je umrla supruga, Lukrezia von Witschkow, naslijedio je njezin veliki zemljišni posjed i drugu imovinu. To mu je omogućilo uspostaviti vlastitu vojsku i pri-teći u pomoć budućem caru Ferdinandu ii. koji je vodio rat protiv Venecije. Ferdinand mu je postao dužnikom.

Tridesetogodišnji je rat ambicioznom Wallensteinu otvorio put k velikom uspjehu. Povod ratu bila je praška defenestracija. Protestantski staleži Češke odbili su dati ljude katoličkom caru i njegove su namjesnike 1618. godine bacili kroz prozor carskog sjedišta vlade u Pragu. Ferdinand je ugušio ustanak.

Češki staleži su vođu protestantske Unije, Fridrika V. Falač-kog, izabrali za novoga kralja. Ferdinand je nakon toga zamolio Katoličku ligu za pomoć. U bitki kod Bijelog brda 1620. godi-ne Liga je pobijedila Uniju. Do tada se rat vodio bez Wallen-steina. Međutim, kad je 1625. godine danski kralj Kristijan IV. pritekao u pomoć protestantima, car Ferdinand II. rado je prihvatio Wallensteinovu ponudu da novčano pomaže vojsku. Wallenstein je u zamjenu tražio vrhovno zapovjedništvo nad carskom armijom. S pedeset tisuća vojnika krenuo je na sjever, pobijedio Uniju i osvojio cijelu Sjevernu Njemačku. Financi-ranje ratnog pohoda Wallensteinu nije bilo nimalo teško jer se 1623. godine ponovno bogato oženio. Katharina von Harrach je u Sjevernoj Češkoj imala velike zemljišne posjede te je doš-la do golemog imetka iskorištavanjem rudnika i mutnim po-slovima tijekom rata.

Car, koji je bio Wallensteinov dužnik, proglasio je njegov po-sjed kneževinom, a njega imenovao ≈vojvodom od Friedlan-da√. Godine 1627. dao mu je u vlasništvo i vojvodstvo Sagan u Šleskoj te ga imenovao vojvodom od Mecklenburga.

Car je smatrao da je Wallenstein samovoljno sklopio mir s Danskom 5. lipnja 1629. godine u Lübecku. Carski kneževi su ≈skorojevića√ nazvali ≈generalom Oceana i Baltičkog mora√

29

Povijest i Politika

Jesu li namjesnici preživjeli prašku defenestraciju?

Grofovi Martinic i Slawata

te njihov tajnik Fabrici-

us izvukli su živu glavu

jer im je hrpa smeća u

opkopu praških Hrad-

čana ublažila pad.

i pobrinuli se da 1630. godine bude otpušten. Upravo je tada švedski kralj Gustav Adolf stigao u Pomeraniju kako bi sa svo-jom vojskom pomogao Uniji. Rastjerao je vojsku Lige iz Sje-verne Njemačke i došao sve do Bavarske. Wallenstein je bio pozvan natrag u vojsku. Gustav Adolf je poginuo u bitki kod Lützena. Wallenstein je ponovno postupio na svoju ruku, stu-pivši u pregovore sa Švedskom radi okončanja rata. Car Fer-dinand je doznao za to pa je zapovjedio da ga uhvate i ubiju. Wallensteina, koji je teško patio od gihta, proboli su nožem 15. veljače 1634. godine u Egeru (danas Cheb). Svoje je poho-de provodio po načelu ≈rat hrani sam sebe√. Njegovi su vojnici jednostavno uzimali sve što su trebali. Seljaci i građani trpjeli su njihove pljačke i nasilje. Wallensteinov način vođenja rata brzo su prihvatile svi koji su sudjelovali u ratu. Rat koji je za sobom ostavljao pustoš trajao je do 1648. godine.

Poravnanje duga horoskopom

Wallenstein je poput mnogih ljudi njegova doba vjerovao u astrologiju pa je dao Johannesu Kepleru da mu izradi horoskop. Kad je trebao platiti, uputio je fizičara i astronoma, koji ga je nekoliko puta opomenuo, na Ferdinanda II., s obrazloženjem da mu car duguje mnogo novca i da mora platiti i taj račun.

Dobro je znati

30

Tko je bio kardinal Mazarin?

Jules Mazarin (Giulio

Mazz arini, 1602. – 1661.)

bio je kardinal i isusovac

talijanskog podrijetla.

Kao i njegov prethod-

nik kardinal Richelieu

(1585. – 1642.) i on je bio

prvi ministar kralja Luja

XIII. te nastavio obav-

ljati vladarske poslove

za maloljetnog Luja XIV.

sve do svoje smrti.

Što je htjela fronda prinčeva?

Fronda, pobuna francuskih

plemića u 17. stoljeću,

pružala je ponajprije otpor

rastućem apsolutizmu

kralja i njegovih minista-

ra. Pokušala je obraniti

prava seoskog plemstva

protiv vlasti centralističke

države. »Fronder« je bio

pripadnik pokreta otpora.

Što je apsolutizam?

U apsolutizmu je sva vlast

u rukama vladara. On,

doduše, ima savjetnike,

ali nikomu ne dopušta

da sudjeluje u donošenju

odluka. Luj XIV. je re-

kao: »L’état c’est moi!«

(»Država, to sam ja!«)

kralj luj Xiv.* 5. 9. 1638., st. Germain-en-laye, † 1. 9. 1715., versailles

Kad se Luj XIV. rodio, njegov otac Luj XII. i njegova supruga Ana Austrijska imali su već 37 godina. Više se nisu ni nadali prestolonasljedniku. Francuzi su stoga svojemu budućem kra-lju dali nadimak Dieudonné (Bogomdan, Dar Božji). Lujev otac umro je kad je ovaj imao pet godina. Vladarske poslove preuzeli su njegova majka i kardinal mazarin. Luj je s trinaest godina bio proglašen punoljetnim i 1654. godine u katedrali u Reimsu okrunjen i pomazan za kralja. Njegove mlade godine bile su obilježene pobunom plemića, takozvanom frondom. Kraljevska je obitelj čak morala povremeno bježati iz Pariza. Luj se zbog toga povukao iz Pariza te dao izgraditi dvorac Ver-sailles. Tijekom 23 godine života u Versaillesu, samo je četr-naest puta bio u Parizu.

Luj je bio zaljubljen u Mariju Mancini, Mazarinovu nećaki-nju. Ženidba s njom, međutim, bila je isključena jer je Mazarin imao druge planove. Kako bi sklopio Pirenejski mir sa Španjol-skom, oženio je mladoga kralja španjolskom princezom Ma-rijom Terezijom. Još se nije rodio ni prestolonasljednik, a Luj si je 1661. godine već našao ljubavnicu, Louise de La Vallière. Zatim su uslijedile markiza de Montespan i markiza de Ma-intenon. S ovom posljednjom je nakon kraljičine smrti 1683. godine stupio u tajni brak.

Kad je 1661. godine umro kardinal Mazarin, Luj XIV. nije po-stavio novog premijera, nego je počeo sam vladati. Pod njego-vom vlašću apsolutizam je dostigao vrhunac. ≈Državno vije-će√ sastojalo se od savjetnika koji nisu mogli donijeti nikakvu odluku. Francusko visoko plemstvo također je izgubilo vlast i njihovo su mjesto zauzeli kraljevski činovnici. Kralj je bio dr-žava, a dvor apsolutno središte kraljevstva. Raskošni barokni dvorac Versailles postao je simbolom apsolutizma.

Lujev raskošan način života gutao je goleme količine novca. Samo je u Versaillesu živjelo 10.000 dvorjana, sluga i vojnika, uzdržavanje kojih je iziskivalo velike troškove. Ministar finan-cija Colbert povećanjem poreza i upravljanjem nacionalnim gospodarstvom povećao je prihode kraljevske kuće. Međutim, novac nije bio potreban samo za uzdržavanje dvora, nego i za vojne pothvate Luja XIV.

Francuski kralj vodio je više osvajačkih ratova. Njegov cilj je bio uspostavljanje francuske hegemonije u Europi: 1667./68. go-dine zaposjeo je dijelove španjolske Nizozemske i dio neovisne

VELIKANI POVIJESTI

Na samom početku 21. stoljeća možemo se s ponosom osvrnuti na više tisuća godina staru povijest, bogatu kulturu te znanstveni i tehno-loški napredak čovječanstva. U pozadini svih velikih dostignuća uvijek stoje ljudi – velike osobnosti – koji su zaslužni za ta otkrića. Bez njih bi današnji svijet izgledao potpuno druk-čije. Tko su oni, čime su zadužili čovječanstvo i koje su posljedice njihova rada na svijet u kojem živimo?Život značajnih povijesnih ličnosti pratimo kroz zanimljive portrete u kojima se istodob-no doznaju korisne činjenice o njihovu radu i stječe pregled o tomu koja to njihova do-stignuća i radove i danas možemo koristiti. Priređivač knjige doktor znanosti, profesor Martin Zimmermann odabrao je najvažnije povijesne osobe i okupio skupinu vrhunskih stručnjaka. Hrvatsko izdanje ovoga priruč-nika iz biblioteke Sveznadar obogaćeno je portretima velikana hrvatske povijesti. Praćenje životnih priča i obrazovanja u knjizi Velikani povijesti vodi nas u napetu avan-turu kojom obogaćujemo vlastiti život, a či-tanje knjige zanimljiv je put kroz povijest, kulturu i umjetnost.

VELIKANIIJESTI

VELIKANIIJESTIIJESTIIJESTI

VELIKANI POVIJESTIVELIKANI

IJESTIVELIKANI POVVELIKANI POV VELIKANI

POVIJESTIVELIKANI POVIJESTI POVIJESTI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTIVELIKANI POVIJESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

MartinZimmermann

Što svatko mora znati

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

P

OVIJ

ESTI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

VELI

KA

NI

P

OVIJ

ESTI

169,00 knISBN 978-953-14-0575-1

www.mozaik-knjiga.hr