Apsces

Apsces je bolna gnojna upala koja je uzrokovana bakterijskom infekcijom. Apscesi se

mogu podijeliti u dvije vrste:

oni koji se razvija samo pod kožom

oni koji se razvijaju unutar tijela (3).

Kada bakterije uđu u vaše tijelo, imunološki sistem pokušava ih odbiti slanjem bijelih

krvnih stanica na zahvaćeno područje. Kada bijele krvne stanice napadaju bakterije, neka od

tkiva na mjestu infekcije umiru, uzrokujući formiranje šupljine. 

Šupljina se ispunjava gnojem i formira se apsces. Gnoj sadrži mješavinu mrtvog tkiva, bijelih

krvnih stanica i bakterija. Apsces može biti veći i bolniji kako se zaraza nastavlja i kako se

stvara više gnoja (4).

Glavni uzročnik apscesa su bakterije Staphylococcus aureus, odnosno zlatni stafilokok.

Aureus je bakterija iz roda Staphylococcus otporna na penicilin G i uzročnik je većine

infekcija, pogotovo lokalnih. Kada bakterija dospije u tijelo, organizam im pruža otpor

slanjem bijelih krvnih stanica koje otkidaju dijelove bakterije. Na tim mjestima nastaju

šupljine koje u trenutku kada se napune gnojem dovode do formiranja apscesa. Osobe s

dijabetesom izloženije su apscesu od ostalih osoba. Ipak, ova gnojna upala nije povezana s

drugim bolestima. Ukoliko se bakterije iz stvorenih apscesa prošire, može doći do unutarnjeg

apscesa. Iako je broj takvih slučajeva nizak, najčešće se bakterija širi na pluća i mozak putem

krvotoka (5).

Bakterijska infekcija može dovesti do apscesa na nekoliko načina. Na primjer, ubodna

rana zbog prljave igle može potisnuti bakterije ispod kože. Ili se bakterije mogu širiti iz neke

infekcije drugdje u tijelu. Bakterije koje normalno žive na tijelu, ali ne uzrokuju štetu, mogu

katkada uzrokovati apsces. Vjerojatnost da će nastati apsces se povećava ako je inficirano

područje prljavo ili je u njemu strano tijelo, ako područje bakterijske navale ima slabu

opskrbu krvlju, kao kod dijabetesa, ili ako je imunološki sustav osobe oštećen, kao što se

događa kod AIDSa. Apscesi se mogu razviti bilo gdje u tijelu uključujući pluća, usta, rektum i

mišiće. Prilično su česti u koži ili tik ispod nje, posebno na licu (6).

Izgled apscesa

Apsces kože se često pojavljuje kao natečena, gnojem ispunjena kvržica ispod površine

kože ili može izgledati više kao otvorena rana na koži. Apscesi su često crveni i bolni (3).

Apscesi unutar tijela obično nisu vidljivi i teže ih je identifikovati. Oni se mogu razvijati

unutar organa, kao što su pluća ili mozak ili u prostorima između organa, uzrokujući bol (3).

Uzroci apscesa kože

Bakterije mogu izazvati apsces kože kada dođu ispod površine kože. Mogu se pojaviti

ako imate manje rane na koži. 

Čirevi su najčešći tip kožnog apscesa, a pojavljuju se kada bakterija uđu primjerice u korijen

dlake na koži. 

U većini slučajeva, apscesi kože nisu znak drugih zdravstvenih problema. 

Međutim, vjerojatno će se kožni apsces pojaviti ako imate dijabetes. To je zato

što dijabetes može uzrokovati oštećenje živaca, zbog čega se ne osjećaju manje posjekotine i

ogrebotine na koži. Bakterije mogu onda upasti vašu kožu i izazvati apsces (4). 

Slika 1. Izgled kožnog apscesa

Uzroci unutarnjeg apscesa

Apsces se može pojaviti unutar tijela kada se bakterije prošire iz postojećih

infekcija. Apsces pluća može biti uzrokovan bakterijskom infekcijom koja je već prisutna u

plućima, kao što je upala pluća (upala tkiva u plućima). 

Bakterije se također mogu proširiti iz drugih područja vašeg tijela kroz krvotok. Na

primjer,upala pluća može uzrokovati apsces u mozgu, ako bakterije putem krvotoka dođu u

mozak. 

Međutim, unutarnji apscesi poput ovih su vrlo rijetki. Pojavljuju se kod ljudi koji su skloni

zdravstvenim problema (kao što je apsces mozga koji se razvija nakon teške rane glave).

Unutarnji apscesi se isto tako ponekad mogu razviti u osoba s oštećenim imunološkim

sustavom, kao što su oboljeli od HIV-a, odnosno AIDS-a, ili oni koji primaju hemoterapiju za

liječenje raka (4).

Slika 2.

Bartholinova cista/apsces

Simptomi apscesa

Simptomi zavise o mjestu na kojem se apsces razvija u vašem tijelu. Osim crvenila,

oteklina, topline i boli, apsces se manifestira i izraženim fenomenom kojeg zovemo

fluktuacija. Dok se apsces tik ispod kože može lagano primijetiti, dublji apscesi se pronalaze

rendgenom, ultrazvukom, magnetnom rezonancom ili CT-om. Nakon što je dubinski apsces

lociran, doktor uzima uzorak gnoja te ga šalje na mikroskopsko ispitivanje (5).

Simptomi kožnog apscesa

Ukoliko postoji kožni apsces prisutni su simptome kao što su:

Glatka oteklina pod kožom, otvorena rana ili upaljeno područje na koži

Gnoj na zahvaćenom delu koji će biti bijel, žut ili zelen i može imati neprijatan miris

Bol, toplota i crvenilo na zahvaćenom području

Uopšteno se osećate loše (groznica, zimica, bol).

Kožni apscesi mogu se pojaviti bilo gdje na vašem telu. Međutim, koža oko anusa je

jedno od najčešćih područja gde se pojavljuju (3). 

Simptomi unutrašnjeg apscesa

Apscese koji se razvijaju unutar vašeg tijela je teže uočiti nego kožne apscese. Ako

imate unutrašnji apsces, vaši simptomi mogu uključiti:

Bol u području apscesa

Uopšteno se osećate loše (groznica, zimica, bol).

Zavisno o tome gde je apsces unutar tijela možete takođe imati niz drugih simptoma. 

Na primjer, ako imate zubni apsces, možete primjetiti gorak ukus u ustima. Apsces dojke

može uzrokovati svrbež i iscjedak iz bradavice (3).

Dijagnostika apscesa

Kako se dijagnosticira apsces ovisit će o tome gdje se nalazi.

Dijagnosticiranje apscesa kože

Ako imate kožni apsces, liječnik će pregledati zahvaćeno područje. Može vas isto tako

pitati koliko dugo je apsces prisutan, je li postojala ozljeda na tom području i imate li bilo

kakvih drugih simptoma (4).

Ako imate više od jednog kožnog apscesa, liječnik može zatražiti uzorak urina. Testirat će

urin da vidi ako imate glukozu (šećer) u mokraći, što je znak dijabetesa. To je zato što su

kožni apscesi češći među ljudima koji imaju dijabetes (4).

Dijagnosticiranje unutrašnjeg apscesa

Apscesi koji se razvijaju unutar tijela se teže dijagnosticiraju nego apscesi kože jer se ne

mogu vidjeti. Vaš liječnik će vas pitati o simptomima i o bilo kojim drugim zdravstvenim

stanjima koje možda imate.

Ako liječnik misli da imate unutarnji apsces, kako bi potvrdio dijagnozu možda vam je

potreban ultrazvuk ili rendgen (4).

Liječenje apscesa

Apscesi se mogu liječiti antibioticima, operacijom ili uklanjanjem gnoja. Tretman će

ovisit o vrsti apscesa koji imate i koliko je velik.

Liječenje kožnog apscesa

Ako imate kožni apsces, vjerojatno će vam liječnik propisati antibiotike. Ako

je apsces mali, antibiotici će možda biti jedini način liječenja. 

Međutim, u većini slučajeva, antibiotici sami neće biti dovoljni za liječenje kožnog apscesa.

Obično je potrebno očistiti gnoj iz apscesa. 

Ako se gnoj ne očisti, apsces može postati veći i ispuniti se gnojem dok ne prsne, što može

biti vrlo bolno.

Ako je potrebno očistiti gnoj, vjerojatno ćete imati malu operaciju pod

anestezijom. Anestetik koji se koristi ovisit će o veličini i težini kožnog apscesa. Možete

dobiti lokalnu (bit ćete budni, ali područje apscesa će utrnuti) ili opću anesteziju. 

Vaš hirurg će napraviti rez kako bi omogućio da gnoj iscuri van. Može isto tako uzeti uzorak

za ispitivanje da bi potvrdili bakterije koje uzrokuju infekcije. Nakon što se gnoj očisti, kirurg

će očistiti ranu koju je ostavio apsces pomoću fiziološke otopine ili antiseptika. 

Apsces će ostati otvoren, tako da se gnoj može drenirati. Nakon što postupak završi, rana

treba zacijeliti za oko 14 dana. Ovo može ostaviti mali ožiljak (4).

Liječenje unutrašnjeg apscesa

Kao i kod kožnog apscesa, prva vrsta liječenja apscesa koji se nalazi unutar tijela bit

će antibiotici kako bi pomogli u borbi protiv infekcije. 

Zatim će vam trebati operacija kako bi se apsces očistio od gnoja. Kako će to biti učinjeno

ovisit će o veličini apscesa i gdje se nalazi. 

Ako je unutarnji apsces mali, hirurg će moći očistiti gnoj tankom iglom. Ovisno o tome gdje

je apsces, bit će potrebna lokalna ili opća anestezija. 

Tijekom postupka drenaže, ultrazvuk može pomoći hirurgu da uvede iglu na pravo mjesto.

Nakon što je igla unutra, gnoj će biti izvučen. 

Međutim, ako je unutarnji apsces prevelik ili ako igla ne može ukloniti sav gnoj, možda će

vam biti potreban drugi oblik hirurgije. 

Vaš hirurg može napraviti rez u koži iznad apscesa i umetnuti plastičnu cijev u apsces. Cijev

omogućava da gnoj izađe van i ostaje sve dok gnoj nije uklonjen. Može se dati lokalna ili

opća anestezija za ovaj postupak (4).

Trbušni apscesi

Apscesi mogu nastati ispod ošita, u sredini trbuha, u zdjelici ili iza trbušne šupljine.

Apscesi se mogu stvoriti u bilo kojem trbušnom organu ili oko njega, kao što su bubrezi,

slezena, gušterača ili jetra ili u prostati. Često trbušne apscese uzrokuje ozljeda, infekcija ili

proboj crijeva ili infekcija nekog drugog trbušnog organa (6).

Apsces ispod ošita može nastati kada se inficirana tekućina, npr. iz probijenog crvuljka,

pomiče prema gore zbog pritiska trbušnih organa i isisavanjem koje nastaje kada se ošit

pomiče pri disanju. Simptomi mogu biti kašalj, bolno disanje i bol u jednom ramenu―primjer

refleksne boli koja se javlja jer rame i ošit imaju iste živce pa mozak krivo tumači izvor boli

(6).

Apscesi u sredini trbuha mogu nastati zbog probijenog crvuljka, probijenog debelog

crijeva, upalne bolesti crijeva ili bolesti divertikula. Obično je trbuh u području apscesa bolan

(6).

Zdjelični apscesi nastaju zbog istih poremećaja koji uzrokuju apscese u sredini trbuha i

zbog ginekoloških infekcija. Simptomi mogu biti bol u trbuhu, proljev zbog crijevnog

podražaja, te hitni ili učestali nagon na mokrenje uslijed nadražaja mokraćnog mjehura (6).

Apscesi iza trbušne šupljine (zvani retroperitonealni apscesi) leže iza potrbušnice, opne

koja prekriva trbušnu šupljinu i organe. Uzroci koji su slični kao i kod drugih apscesa u

trbuhu su upala crvuljka (apendicitis) i gušterače (pankreatitis). Bol se obično povećava u

donjem dijelu leđa kada osoba pomiče nogu ili kuk (6).

Apscese u bubrezima uzrokuju ili bakterije uslijed infekcije koja krvnom strujom putuje

u bubrege ili infekcija mokraćnog sustava koja putuje u bubreg i tada se širi po bubrežnom

tkivu. Apscese na površini bubrega (perinefritički apscesi) gotovo uvijek uzrokuje puknuće

apscesa u bubregu, što širi infekciju na površinu i okolno tkivo. Simptomi apscesa bubrega su

povišena temperatura, tresavica i bol u donjem dijelu leđa. Mokrenje može biti bolno, a

katkada je mokraća krvava (6).

Apscese u slezeni uzrokuje infekcija koja putuje krvnom strujom u slezenu, ozljeda

slezene ili širenje infekcije iz obližnjeg apscesa, kao što je apsces ispod ošita. Bol se može

pojaviti na lijevoj strani trbuha, leđima ili u lijevom ramenu (6).

Apscesi u gušterači se obično stvaraju nakon napadaja akutnog pankreatitisa. Simptomi

kao što su povišena temperatura, bol u trbuhu, mučnina i povraćanje često počnu tjedan ili

više nakon što se osoba oporavi od pankreatitisa (6).

Apscese jetre mogu uzrokovati bakterije ili amebe (jednostanični paraziti). Amebe iz

crijeva (crijevna infekcija) stignu u jetru kroz limfne žile.

Bakterije mogu dospjeti u jetru iz inficiranog žučnog mjehura, prostrjelne ili tupe rane,

infekcije u trbuhu kao što je obližnji apsces ili infekcije koja se krvnom strujom prenosi iz

drugih mjesta u tijelu. Simptomi apscesa jetre uključuju gubitak apetita, mučninu i povišenu

temperaturu. Osoba može, ali ne mora, imati bol u trbuhu (6).

Apscesi prostate su obično posljedica infekcije mokraćnog sustava koja dovodi do

infekcije prostate (prostatitis). Ti apscesi su najčešći u muškaraca dobi između 40 i 60 godina.

Obično muškarci s apscesom prostate bolno, učestalo i teško mokre. Rjeđe osjećaju unutarnju

bol na bazi penisa i u mokraći primjećuju gnoj i krv (6).

Dijagnoza i liječenje

U gotovo svim slučajevima apscesa u trbuhu, gnoj treba iscijediti (drenirati) bilo

kirurškim zahvatom ili iglom koju se uvede kroz kožu. Igla se postavlja pod kontrolom

kompjutorizirane tomografije (CT) ili ultrazvuka. Laboratorijskom analizom gnoja identificira

se zarazni mikroorganizam pa se može izabrati najučinkovitiji antibiotik (6).

Apscesi glave i vrata

Apscesi se obično razviju u glavi i vratu, naročito iza ždrijela i u žlijezdama

slinovnicama obraza (parotidne žlijezde). Apscesi se mogu razviti i u mozgu.

Apscesi iza i sa strane ždrijela (faringomaksilarni apscesi) obično nastaju zbog infekcije

krajnika i adenoida. Djeca češće nego odrasli razvijaju apsces ždrijela Apsces može također

nastati u limfnom čvoru smještenom pokraj ždrijela (parafaringealni apsces). U rjeđim

slučajevima ti apscesi dolaze iz obližnje infekcije, npr. iz zubnog apscesa ili infekcije žlijezde

slinovnice. Uz povišenu temperaturu i grlobolju, osoba se osjeća bolesnom. Otvaranje usta

može biti otežano. Infekcija se može širiti uzrokujući oteknuće vrata. Ako apsces ošteti

karotidne arterije vrata može doći do zgrušavanja ili obilnog krvarenja (6).

Apsces može nastati i na mjestu izljeva jedne od žlijezda slinovnica. Obično ga

uzrokuje infekcija koja se širi iz usta.

Taj tip apscesa se tipično pojavljuje u starijih ili kronično bolesnih ljudi koji imaju suha usta

što nastaje zbog uzimanja male količine tekućine ili nekih lijekova, npr. antihistaminika.

Simptomi su bol i oteknuće jednog obraza, povišena temperatura i tresavica koja počinje

iznenada (6).

Apscesi u mišiću

Apscesi se ponekad razviju duboko u mišićima. Te apscese mogu uzrokovati bakterije

koje se šire iz obližnje infekcije u kosti ili drugom tkivu ili se šire krvnom strujom iz

udaljenog dijela tijela (6).

Piomiozitis je poremećaj pri kojem bakterije koje stvaraju gnoj inficiraju mišić što često

uzrokuje nastajanje apscesa. Piomiozitis je češći u ljudi tropskog područja i pojavljuje se u

ljudi s oštećenim imunološkim sustavom. Najčešće zahvaćeni mišići su mišići bedra,

stražnjica, nadlaktice i oni oko ramena. Simptomi uključuju grčevitu bol nakon koje slijedi

oteknuće, blaga vrućica i sve veća nelagoda, naročito kada se inficirani mišić pokreće (6).

Apsces pluća

Apsces pluća je ograničena gnojna upala pluća s nekrozom i kolikvacijom plućnog

tkiva. Gotovo uvijek nastaje aspiracijom sekreta iz orofarinksa bolesnika u besvjesnom stanju.

Simptomi su uporan kašalj, vrućica i mršavljenje. Dijagnoza počiva na anamnezi, fizikalnom

pregledu i RTG–u pluća. Liječi se obično klindamicinom ili

kombinacijom β–laktam/inhibitor β–laktamaze (7).

Etiologija i patofizilogija

Većina plućnih apscesa nastaje nakon aspiracije sekreta iz usta u bolesnika sa

gingivitisom ili lošom higijenom usne šupljine, koji su u besvjesnom stanju ili pijani,

predozirani lijekovima, u anesteziji, pod sedativima ili opijatima.

Stariji bolesnici i oni koji nisu u stanju regulirati svoju oralnu sekreciju često zbog

neuroloških bolesti, su također u opasnosti. Apsces pluća je rjeđa komplikacija nekrotizirajuće

pneumonije koja može nastati hematogenim rasapom bakterija iz septičnog embolusa kod

intravenskih narkomana ili zbog supurativne tromboembolije. Za razliku od izoliranih apscesa

nastalih aspiracijom, navedena stanja u pravilu dovode do stvaranja višestrukih apscesa (7).

Najčešći patogeni su anaerobne bakterije, iako je u oko 1/2 svih slučajeva zastupljena

mješovita, anaerobna i aerobna flora. Najčešći aerobni patogeni su streptokoki. U

imunokompromitiranih bolesnika s apscesom pluća najvjerojatniji uzročnici

suNocardia, mikobakterije ili gljivice. Stanovnicima zemalja u razvoju prijete Mycobacterium

tuberculosis, amebe (Entamoeba histolytica), paragonimijaza ili Burkholderia pseudomallei

(7).

Prodorom ovih uzročnika u pluća, prvo se razvija upalni proces, a zatim tkivna nekroza

i kolikvacija sa formiranjem apscesa. Sadržaj apscesa najčešće prodire u bronh i biva

iskašljan, ostavljajući šupljinu ispunjenu tekućinom i zrakom (razina tekućine i zraka). U

oko1/3 slučajeva, direktnim ili indirektnim širenjem (kroz bronhopleuralnu fistulu) u pleuralni

prostor, nastaje empijem. Kavitarne plućne lezije nisu uvijek apscesi (7).

Simptomi i znakovi

Simptomi apscesa uzrokovanog anaerobnom bakterijskom florom ili mješovitom,

anaerobno/ aerobnom florom, su obično kronični (traju tjednima i mjesecima) a uključuju

produktivni kašalj, vrućicu, znojenje i mršavljenje. Teška iscrpljenost može prati apsces

pluća. Sputum može biti gnojan ili sukrvav a u pravilu zaudara. Simptomi apscesa izazvanog

aerobnim bakterijama se razvijaju akutno i burnije pa podsjećaju na bakterijsku pneumoniju.

Apscesi izazvani drugim, neaerobnim mikroorganizmima (npr. Mycobacteria, Nocardia) ne

daju gnojnu sekreciju, nastaju u neovisnim dijelovima pluća i ne reagiraju na standardnu

antibiotsku terapiju (7).

Klinički znakovi plućnog apscesa, kad su izraženi, su nespecifični i podsjećaju na one

kod pneumonije: oslabljen šum disanja ukazuje na plućnu konsolidaciju ili pleuralni izljev,

temperatura je ≥39,4° C, iznad zahvaćenog dijela pluća čuju se inspiratorne krepitacije,

postoji egofonija i perkutorna muklina kad postoji izljev.

SE je znatno ubrzana; leukocitoza 30×109/L. Uz apsces pluća česti su batičasti prsti.

Bolesnici u pravilu imaju periodontalnu bolest a u anamnezi probleme ili stanja koja remete

svijest (7).

Dijagnoza

Sumnju na apsces pluća pobuđuju anamneza, fizikalni pregled i RTG pluća. Kod

anaerobne infekcije uslijed aspiracije, RTG pluća prikazuje konsolidaciju, sa šupljinom u

kojoj se vidi razina tekućina–zrak u dijelovima pluća koji ovise o ležećem položaju pacijenta

(posteriorni segment gornjeg i apikalni segment donjeg plućnog režnja). Ovakav nalaz

pomaže razlučiti anaerobni apsces od šupljina druge etiologije, npr. difuzne bolesti pluća ili

embolije, koje mogu dovesti do stvaranja većeg broja šupljina, ili od TBC, koja uglavnom

pogađa plućne vrhove. Inficirani embolusi češće daju apscese u donjim (bolje

vaskulariziranim) dijelovima pluća, dok su apscesi kod pneumonija obično lokalizirani uz

lateralni torakalni zid. CT se ne radi rutinski ali može pomoći kad standardni RTG pluća

ukazuje na kavitaciju ili kad sumnjiva tumorska promjena sprječava drenažu plućnog

segmenta. Anaerobne bakterije se rijetko dokazuju u kulturi jer je teško dobiti

nekontaminirane uzorke i zato što najveći broj laboratorija ne kultivira dobro ili često

anaerobnu floru. Ako je sputum gnojan, opravdana je sumnja na anaerobnu infekciju kao

uzrok apscesa. Bronhoskopija je ponekad indicirana da se isključi malignitet (7).

Kada je anaerobna infekcija malo vjerojatna, tada se radi o aerobnoj, gljivičnoj ili

mikobakterijskoj infekciji pa treba koristiti sve raspoložive metode za izolaciju uzročnika.

Dijagnozu mogu riješiti kulture sputuma, bronhoaspirat ili oboje. Hemokulture ponekad

otkrivaju uzročnika kod hematogeno nastalih apscesa, dok serološki testovi potvrđuju amebni

apsces a isključuju ehinokokozu (7).

Liječenje

Apsces se liječi antibioticima. Klindamicin 600 mg IV svakih 6–8 h je lijek izbora jer u

potpunosti pokriva anaerobnu i streptokoknu infekciju. Primarna alternativa je

kombinacija β–laktam/inhibitor β–laktamaze (npr. ampicilin/sulbaktam 1 do 2 g IV svakih 6

h, tikarcilin/ klavulanat 3 do 6 g IV svakih 6 h, piperacilin/ tazobaktam 3 g IV svakih 6 h).

Metronidazol 500 mg svakih 8 h može se dati ali mora biti u kombiaciji s penicilinom 2

milijuna jedinca svakih 6 h IV.

Manje teškim bolesnicima mogu se dati oralni antibiotici, npr. klindamicin 300 mg PO svakih

6 h ili amoksicilin/klavulanat 875/125 mg PO svakih 12 h. Intravenski antibiotici mogu se

zamijeniti peroralnim, ali tek kada bolesnik postane afebrilan.

Optimalno trajanje liječenja je nepoznato, iako se obično provodi 3 do 6 tjedana, tj. dok god

radiološki nije uočljiv potpun nestanak ranije opisanih promjena. Uglavnom, što je apsces

veći, liječenje traje duže a samim tim i radiološko povlačenje je sporije. Zato, velike apscese

treba liječiti nekoliko tjedana ili mjeseci.

Većina stručnjaka ne preporučuje pulmološku fizikalnu terapiju i posturalnu drenažu, jer

može doći do rasapa infektivnog materijala u druge bronhe, čime se infekcija širi ili nastaje

akutna opstrukcija bronha. Ako je bolesnik slab ili paraliziran, odnosno respiratorno

insuficijentan, traheostomija i sukcija postaju neophodne. Rijetko bronhoaspiracija olakšava

drenažu gustog sekreta iz bronha. Prateći empijem pleure se mora drenirati jer empijemski

sadržaj predstavlja odličnu podlogu za naseljavanje anaeroba. Perkutana ili kirurška drenaža

je potrebna u približno 10% slučajeva kada apscesi u plućima ne reagiraju na antibiotsku

terapiju. Rezistencija na antibiotike je česta kod velikih apscesnih šupljina i infekcija koje

kompliciraju opstrukciju.

Kada je kirurška intervencija neophodna, najčešće se vrši lobektomija. Segmentalna resekcija

je često dovoljna za male lezije. Pulmektomija je nužna kada višestruki apscesi i gangrena

pluća ne reagiraju na antibiotsku terapiju (7).

Apsces dojke

Apsces predstavlja jedno ograničeno područje (organizam pokušava da ograniči

infekciju, pa stvara neku vrstu izolacije zaraženog područja) gde se nalaze bakterije, oštećeno

tkivo i ćelije organizma koje se bore sa tim bakterijama.

Do stvaranja apscesa dolazi kada se mastitis (upala dojke) iskomplikuje bakterijskom

infekcijom koja nije na vrijeme ili dovoljno intenzivno i uporno liječena. Na taj način

organizam pokušava da spriječi dalje širenje infekcije.

Područje dojke iznad toga je crveno. Sama dojka nije više toliko tvrda kao kod mastitisa gde

je u početku u vidu čvorića a kasnije i cijela otvrdne, već je vremenom taj deo sve mekši.

Majka se oseća veoma loše, malaksalo. Oseća groznicu, temperatura obično prelazi 39

stepeni. Često su i limfni čvorovi upaljeni u okolini.

Dijagnozu apseca doktor utvrđuje ultrazvukom.

Da bi se izliječio potrebna je terapija koja obuhvata u početku antibiotike, a ako je potrebno,

radi se hirurška drenaža, tj. pražnjenje. Dio dojke gde se nalazi apscec se zasijeca i uvodi

cjevčica kroz koju se izbacuje gnoj napolje. Ovaj dren se drži obično 2-3 dana i majka je tada

smještena u bolnici (8).

Slika 3. Apsces dojke

Sve vrijeme se preporučuje da se dojenje nastavi jer to može samo da pomogne bržem

izliječenju dojke. Na taj način dolazi do brže regeneracije. Ako u mlijeko se pojavi gnoj i/ili

krv, to nije opasno za bebu, a istovremeno se kroz mlijeko prenose odbrambene ćelije majke

koje na taj način štite i bebu.

Sprječavanje apscesa

Kako apscesi unutar tijela obično nastaju kao komplikacija drugih stanja, ne postoji

ništa što možete učiniti da ih spriječite. Međutim, sljedeći savjeti mogu pomoći da spriječite

kožne apscese. 

Njegujte kožu 

Neka vam koža uvijek bude čista, zdrava i bez bakterija. To može pomoći da se smanji

rizik od razvoja apscesa kože. Trebalo bi oprati kožu barem jednom dnevno vodom i

sapunom.

Također, trebate voditi brigu prilikom brijanja lica, nogu, područja ispod ruke ili bikini

područja, kako bi izbjegli porezotine na koži (4).

Jedite zdravo 

Jedući hranu koja je bogata vitaminima i mineralima možete pomoći imunološkom

sustavu kako bi ispravno funkcionirao i branio se od infekcija. Voće i povrće koje sadrži puno

vitaminima i minerala treba jesti najmanje pet puta dnevno (4). 

Smršavite ako imate prekomjernu težinu ili ste pretili 

Ukoliko ste prekomjerne težine ili pretili, možete imati veći rizik od razvoja apscesa

kože zbog bakterija koja se nalaze prirodno na vašem tijelu, a ostaju zarobljene u naborima

kože. 

Dijabetes će povećati vjerojatnost razvoja apscesa kože (4). 

Nemojte pušiti 

Pušenje šteti cijelom tijelu, a može utjecati na sposobnost imunološkog sustava u borbi

protiv infekcija. Ako pušite, prestanak je najbolja stvar koju možete učiniti za svoje opće

zdravlje (4).