ARIJE I NICEJSKI SABOR

ARIJE I NICEJSKI SABOR

U V O D N O P R E D A V A N J E

ARIJE je bio sveenik iz Aleksandrije (grad sjevernog Egipta; utemeljio ga je Aleksandar Veliki). Arijevska kriza koja je zapoela u Aleksandriji (Egipat) proirila se dalje po Maloj Aziji. U ono doba je Aleksandrija bila kulturno, trgovako i politiko sredite. Tu su se mijeale razliite struje. U to vrijeme je najjae kransko sredite. Aleksandrijski biskup je imao utjecaj na cjelu Palestinu i Siriju (tamo je postavljao biskupe zbog ega su ga se bojali tu ve postojei biskupi).Arijeve ideje nisu originalne ideje (problematika nije nova). Ta problematika se javila ve 50 100 godina ranije (gnostici 2. stoljea), ali je Arije sve radikalizirao. Radikalizacija se sastojala u teologiji o Logosu.

PROBLEMATIKA: Pitanje Bojeg jedinstva (kako Boga istovremeno smatrati jednim i trojstvenim) i pitanje inkarnacije (utjelovljenje i smrt Sina Bojega)? Kako u Kristu mogu suegzistirati dva autonomna subjekta (Bog i ovjek)?Na ova pitanje je pokuao odgovoriti Origen svojom teorijom. Prema Origenu Logos nije samo rije, nego je personalizirana misao, personalizirana rije. Uio je da je Logos osobno, samostalno bie koje koegzistira uz Oca.Teorija e biti odbaena jer nije nalazila zadovoljavajue rjeenje na pitanje o Duhu Svetom. Prema Ariju, Logos je nii od Oca, podreen je Ocu. Logos je manji Bog, on je stvorenje (subordinacionizam). Arije je radikalizirao i iskrivio Origenovu misao (kod kojeg je takoer uoljiv subordinacionizam). Duh Sveti je spominjan samo zbog koritenja u ve postojeoj tradiciji (znak kria) i samo zbog toga. Zato se javila problematika vezana uz Duha Svetoga.

((Sa hermeneutikom Svetog pisma su zapoeli prvi egzegeti tj. gnostici (2. st.). Krista su smatrali ovjekom ili posvojenim Bogom.)) ((Aleksandrija = idealizam - platonizam; Antiohija = realizam aristotelizam;))

- hypostaza = osobno bie, postoji samostalno tj. individualno. To znai da u Trojstvu postoje 3 takve hypostaze. Kako onda spasiti Jedinstvo? Origenovo miljenje = jedinstvo je zajameno zajednikom voljom i djelovanjem (tj. savrenim poklapanjem).

GENEZA KRIZE

Nitko nije mislio da e ono to je zapoeo Arije prerasti u krizu (mirni ton na poetku krize). Nemamo zapisanih djela o njezinom poetku i razvoju. Kriza e se osobito razviti nakon smrti cara Konstantina 330. godine.

Izvori koji o krizi govore (nema ih puno zbog mirnog poetka):1. Euzebije Cezarejski u Crkvenoj povijesti (donosi povijest od Kristovog vremena do svoga vremena). Sudjelovao je na Nicejskom saboru 325. g., no nita nije o toj krizi zapisao.2. Sokrat (povjesniar), Sozomen i Teodoret oni piu oko 100 godina kasnije nego to su se ti dogaaji zbili. Stoga se njihovi spisi ne mogu uzeti ozbiljno.3. Ne postoje sauvani slubeni dokumenti (spisi, akti) Nicejskog sabora na kome su sudjelovali svi veliki teolozi toga vremena (Bazilije, Gregorije Nazijanski, Hilarije...) pa i sam car Konstantin). Teko je zamisliti da bi se Sabor odvijao bez notara koji su zapisivali to se odvijalo na Saboru. Neki izvori spominju potres krajem 4. st. pa se onda pretpostavlja da je moda taj potres unitio koncilske spise.

4. Ipak neto znamo o Saboru jer postoje drugi dokumenti koji su kruili izmeu sukobljenih strana u kojima se iznose njihovi stavovi (pristae i protivnici Arija) VIDI SLAJDOVE: izvori II (serija dokumenata u obliku pisama).

Milanski edikt car Konstantin izdaje 313. g., a 315. g. se dogaa promulgacija (=proglaenje, objavljivanje) tog edikta u Sofiji. Crkva je time dobila slobodu to je imalo snane posljedice.Tada jo nije postojala podjela izmeu drave i religije. Konstantin je tako onda postao ne samo veliki car nego i veliki sveenik (pontifex maksimus). Dakle, arijevska kontroverzija (spor) se javlja u okolnostima kada se car mjeao u crkvena pitanja. Crkvu se nije nikako moglo smatrati odvojenom i samostalnom u odnosu na dravu. Biskupi su postali dravni funkcionari (npr. sluili su se sredstvima prijevoza kao i drugi dravni slubenici).

Kontroverzija se unificirala car je sazvao protivnike strane (eli unificirati njih i njihove diskusije). Tako dolazi do jo veeg proirenja kontroverzije. ((unifikacija = ujedinjenje, sjedinjenje; izjednaenje))Razliita su miljenja o tome kad je kontroverzija poela. Neki smatraju 317., neki 320., a neki 323. godine. Uglavnom se uzima najee godina 320. (tj. srednji put).

PRVA FAZA KONTROVERZIJE

Arije je bio vremean aleksandrijski sveenik (60-ak godina). Pretpostavlja se da je roen u Libiji 260. godine. Bio je optuen da propovijeda o Kristu neto to nije bilo u skladu s naukom Crkve u Aleksandriji i s drugim Crkvama. Nije se oekivalo da e to poprimiti tako velike razmjere (tako nema ni dokumenata o tome jer se nije pisalo). Euzebije Cezarejski je bio umjean crkveno i politiki u kontroverziju (zato o tome uti u svojoj Crkvenoj povijesti). Bio je i prognan sa svoje biskupske stolice pa ponovno vraen.

Car Dioklecijan (porijeklom iz Dalmacije) je bio uspostavio dominat tj. oblik vladavine u kojoj je vladar imao neogranienu vlast boanskog monarha (traio je punu podlonost tj. vie nije bio prvi meu jednakima, ve gospodar). Uveo je tetrarhiju tj. dravnu vlast je podjelio izmeu dvojice augusta (careva) i dvojice cezara (podreenih suvladara i buduih nasljednika). To podjeljeno carstvo je car Konstantin htio ujediniti ((imao je protivnika cara na istoku: Licini (itaj: Liini) koji je uveo poganski element. Kad je Konstantin pobjedio protivnika, ujedinio je carstvo i, naravno, htio ga je i uvrstiti (bez disidentskih = otpadnikih grupa)).

izma se dogodila takoer i u Aleksandriji. Toj izmatikoj skupini (melecijanci) je pristupio i Arije 300.-311. godine.Melecije je bio biskup jedne pokrajine u Aliru. Tada je aleksandrijski biskup imao velike ovlasti: mogao je rediti biskupe u Egiptu, Palestini, Siriji. Jer su mnogi biskupi bili svrgnuti, Melecije je uzeo sebi pravo zareivati nove biskupe i tako popuniti prazne biskupske stolice (to reenje im nije bilo valjano).

Kasnije se Arije vratio u okrilje Crkve (napustio melecijance), bio je zareen i postao ugledan sveenik u aleksandrijskoj Crkvi. Postavlja se pitanje: tko je Arija tuio aleksandrijskom biskupu Aleksandru da propovjeda neto krivo o Kristu. Jesu li to bili melecijanci koje je Arije napustio? O tome moemo samo nagaati. ((povjesniar Sokrat o reakciji biskupa Aleksandra pie na temelju Sabinovih izvora Sabin s Bospora (???). pie da su ga NEKI ili optuiti biskupu.))

Biskup Aleksandar daje da se obje strane (i tuitelji i tueni) izjasne i da onda on da svoj sud. No, biskup je u poetku oklijevao donijeti odluku (zbog tog oklijevanja na tom prvom susretu se nije nita bitno dogodilo ni promjenilo).Nakon nekog vremena aleksandrijski biskup Aleksandar je sazvao novi koncil u Aleksandriji (100 biskupa Egipta), no opet ne nalaze kompromis. Ali, sada biskup zauzima protivan stav prema Ariju i trai da napusti svoje ideje i da odstupi. No, on ne poputa. Zato biva ekskomuniciran sa jo dvojicom istomiljenika (bili su biskupi iz Libije pa neki iz toga izvlae zakljuak da je i Arije bio iz Libije).

Arije zastupa radikalni origenizam (ekstremna verzija teologije Logosa) VIDI SLAJDOVE: nauk o Logosu (ekstremni subordinacionizam). Radikalizira ve postojee ideje (osobito Origenove upuivale na subordinacionizam). Jesu li ga moda optuili pripadnici origenovske umjerene struje? Ne zna se. To mogu biti samo hipoteze.

Razlozi zbog kojih biskup Aleksandar oklijeva: Arije je bio vrlo popularan sveenik, a takoer je ve i postojala melecijanska izma (ne bi bilo dobro da se pojavi jo jedna). Ako se zakljui da su Arija optuili monarhijanci (prisutni na istoku) protiv kojih je bio i biskup Aleksandar, onda bio znailo da je njihov pristaa i da zajedno s njima osuuje uenje Arijevo. Odluka o osudi je bila kolegijalna, a ne osobna odluka biskupa Aleksandra (i ostali biskupi su sudjelovali u odluivanju).

U 3. st. je djelovao Sabelije koji je propagirao radikalni modalistiki monarhijanizam (prema tom uenju Bog je jedan, ali su razliiti modeli njegovog pojavljivanja: kao Otac, kao Sin i kao Duh Sveti). Ovo su u Rimu propagirali Noet i Praxeja.

Oko 260. g. se dogodila kontroverzija izmeu aleksandrijskog bikupa Dionizija (optuen da misli da je Sin ispod Oca) i rimskog biskupa Dionizija.

DRUGA FAZA KONTROVERZIJE

Arije ne odstupa od svog uenja. Ima istomiljenike izvan Aleksandrije i Egipta koji ga podupiru. Bjei u Palestinu Cezarejsku (kod Euzebija Cezarejskog).

Postoji jedan dokument tj. ARIJEVO PISMO BISKUPU EUZEBIJU NIKOMEDIJSKOM (nekadanja Nikomedija je danas na granici s Bugarskom, a tada je bila carsko sredite jer jo nije utemeljen Konstantinopolis). Euzebije Nikomedijski je bio vrlo moan biskup, imao je veze sa carem. On je na Istoku vrio kampanju da i drugi biskupi stanu uz Arija. Arije je takoer vrio istu kampanju. Arije i Euzebije su bili prijatelji. Povezivala ih je veza s uiteljem Lucijanom iz Antiohije. Ne zna se od kuda je to pismo napisao Arije (tj. gdje je boravio kad je to pismo napisao), ali je jasno da ga je napisao nakon to je bio ekskomuniciran iz kranske zajednice u Aleksandriji.

Vaan detalj Arijevog pisma: Arije naziva Euzebija kolucijanistom (Lucijan je bio zaetnik antiohijske kole; njegovi uenici su bili i Arije i Euzebije dakle, nekadanje kolege u istoj koli).= 1. DIO PISMA Arije odbacuje Aleksandrov javni nauk i nabraja protivnike.= 2. DIO PISMA Arije izlae svoj nauk nasuprot Aleksandrovu nauku.

Aleksandrijski biskup Aleksandar je bio nepopularan u toj zoni. Tako su Arijeve pristae pristajui uz Arija htjeli na politikom planu dati udarac aleksandrijskom biskupu.Arije je napisao i jedno svoje djelo pod nazivom THALIA (GOZBA).

DOKTRINARNO STAJALITE BISKUPA ALEKSANDRA

Sin je savreno suvjean Ocu (to je neprihvatljiva tvrdnja za Arija). Sin je oduvijek koegzistirao s Ocem (Arije to ne moe prihvatiti jer bi po njemu to znailo da postoje dva Boga). Otac vjeno raa Sina (ab aeterno = odvijeka; usp. Origen). Prema Ariju, ovakva je tvrdnja neprihvatljiva jer ukoliko je Bog Otac onda mora postojati prije Sina (za Arija je Sin od vijeka u Ocu u smislu neke neosobne rijei, u smislu neke misli..., a bit e izreena misao te e imati svoju ulogu u stvaranju svijeta). Naim ljudskim jezikom nikada do kraja ne moemo izraziti taj misterij raanja Sina od Oca. Krist je savrena slika Oca, podudara se s njim. Meu njima nema nikakve razlike. Aleksandar se naao u potekoi: kako formulirati jedinstvo Oca i Sina? to je ono to ih povezuje? ((Prema Origenu: to je zajedniko djelovanje, zajednika volja. Ovo su prihvatili i arijevci, ali s naznakom da to nije od vjenosti.)) VIDI SLAJDOVE (ovdje nepotpuno).

Arijevci su radikalizirali 2 trenutka izmeu odnosa Oca i Sina: ab aeterno (=odvijeka) i ante tempus (=prije vremena).Prema Origenu: Bog je izvan vremena i njegovih kategorija, a Sin koegzistira s Ocem izvan vremena ((koegzistirati = zajedno postojati, istodobno postojati)). Ne postoji neki vremenski odnos izmeu njih (jer nema vremena). Kad Origen govori o raanju Sina od Oca, on e rei da je to raanje Sina od Oca ab aeterno tj. od vjenosti. Dakle, Otac kao arhe Sina (pie se sa gr. slovom eta): temeljno poelo na koje moemo svesti svu stvarnost. Origen razlikuje: 1. ONTOLOKO POELO SINA (Sin izlazi od Oca i u njemu ima svoje poelo). 2. KRONOLOKO POELO SINA (nema ga Sin u Ocu, zato je njegovo raanje ab aeterno tj. odvijeka). Ovo raanje kod Origena nije povezano s analogijom ljudskog raanja nego slikovito reeno: kao to se iz naeg uma raa volja. Dakle, Origen koristi intelektualnu sliku, a ne materijalnu.

Ovo Origenovo uenje Arije nije ovako shvatio, nego ga je iskrivio (izokrenuo). Nije shvatio niti Euzebije pa je iz doktrinarnih (razlozi uenja) i politikih razloga pristao uz Arija. Prema Ariju, ako je Otac Otac, a Sin Sin, onda mora postojati razlika izmeu njih. Ako je Sin roen, on nije vjean, a ako je vjean, onda nije roen. Ne moe se odvojiti od materijalne slike raanja (shvaa da je Otac kronoloki prije Sina). Ne moe se rei da Arije ui da Krist nije Bog. On ui da je Krist Bog, ali manji Bog od Oca.

Arije u Pismu navodi i neke druge protivnike osim Aleksandra, a oni koji ga podravaju tj. njegovi istomiljenici su: Euzebije iz Cezareje Teodot iz Laodiceje Paolin iz Tira Atanazije iz Anasarka Grgur Ecije iz LidaNo, kad kriza poprimi vee razmjere (tj. kad bude zagustilo) Arije e ostati sam.

ARIJEVI DOKTRINARNI STAVOVI

Stavlja naglasak na apsolutnu Boju transcendenciju. Bog je jedan i transcendentan. Dakle, Arije eli sauvati strogi monoteizam. Sin za Arija nije bio vjean, nego je roen i ima poetak. Dakle, Sin je za Arija manji Bog, stvoreni Bog. Tako onda odbacuje tradicionalni pojam da je Sin ab aeterno (od uvijek), nego je za njega Sin ante tempus (prije vremena). Za Arija Sin nije roen iz Oeve biti (ousia). Prije roenja nije postojao. (VIDI SLAJDOVE)

Arije i istomiljenici se nisu pozivali na tekst Iv 14,28: ... jer je Otac vei od mene. Oni su htjeli pokazati superiornost kvalitativno, po naravi, po biti.

= CITATI KOJE ARIJE UZIMA IZ BIBLIJE ZA SVOJ NAUK O BOJEM MONOTEIZMU (jedincatost Boga): Pnz 6,4: uj, Izraele! Jahve je Bog na, Jahve je jedan! Iv 5,22: Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu... Lk 10,22: Sve mi preda Otac moj... Iv 3,35: Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu... 1Tim 2,5: Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek - Krist Isus... Iv 17,3: A ovo je ivot vjeni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao Isusa Krista.

= CITATI KOJE ARIJE UZIMA IZ BIBLIJE KAKO BI POKAZAO PODRIJETLO MOI U BOGU KOJU PREDAJE SINU: Iv 5,22: Jer Otac ne sudi nikomu, ve je sav sud dao Sinu... Iv 3,35: Otac ljubi sina i sve je predao njemu u ruku. Lk 10,22: Sve mi je predao Otac moj! Nitko ne zna tko je Sin nego Otac; i nitko ne zna tko je Otac nego Sin, i onaj komu Sin htjedne objaviti.

= CITATI KOJE ARIJE UZIMA IZ BIBLIJE KAKO BI POKAZAO PASIVNOST KRISTA U SMISLU - RADITI, STVARATI, STVORENJE: Dj 2,36: Dakle, neka sav dom Izraelov sa sigurnou spozna da je Bog uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli! Heb 1,4: ... i postade toliko uzvieniji od anela koliko je batinio odlinije ime od njih. Heb 3,1-2: ...On je ovjerovljen (vjeran) kod onoga koji ga postavi... Kol 1,15: On je savrena slika Boga nevidljivoga, prvoroenac svakoga stvorenja...

= CITATI KOJE ARIJE UZIMA IZ BIBLIJE KAKO BI POKAZAO DA JE LOGOS STVORENJE PODVRGNUTO TRPLJENJU I PROMJENI: Iv 12,27: Sad mi je dua duboko potresena... Mt 26,39: Zatim ode malo dalje, pade niice te se pomoli: Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoie ovaj kale!... Lk 2,52: A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti...

Glavni argumenti kojima se pokazuje suvjenost Sina s Ocem dolazi iz najstarije aleksandrijske tradicije i postavljena je na korelaciji (=suodnos, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje) termina Otac/Sin i bitnosti tih termina koji definiraju Sina u odnosu na Oca: Iv 1,1: U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog. Izr 8,30: ...bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan... (misli se na mudrost). Kol 1,15: On je savrena slika Boga nevidljivoga, prvoroenac svakog stvorenja,... Heb 1,3: Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti,... Mudr 7,26: Ona je odsjev vjene svjetlosti, i zrcalo isto djela Bojeg, i slika dobrote njegove.

Arije svoja uvjerenja potkrepljuje citatima iz Svetog pisma: Ps 44,2: Iz srca mi naviru rijei divne... Izr 8, 22-25: Jahve me stvori kao poelo svoga djela, kao najraniji od svojih ina, u pradoba; oblikovana sam jo od vjenosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad jo nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije breuljaka.= na ova dva biblijska retka Arije temelji svoju teoriju o Sinu kao stvorenju (osobito na Izr 8,22). Izraze rodih se i stvoriArije tumai kao sinonime (istoznanice).

= Origen na retku Izr 8,25 temelji svoju teoriju o roenju od vjenosti (ab aeterno). U Maloj Aziji se Boga shvaalo na materijalistiki nain, pod utjecajem aristotelizma koji je uio da je stvarna samo materija. Stoici ue isto. Krajem 4. st. Egipatski monasi zamiljaju Boga u ljudskom liku. Nasuprot toga platonizam naglaava idealizam (postoji svijet ideja). Mudrost je u idovskom rjeniku bila hipostatizirana, a krani na Krista primjenjuju sve to idovi primjenjuju na mudrost.

DRUGO ARIJEVO PISMO ALEKSANDRU ALEKSANDRIJSKOMU ovom pismu je sadran temeljni tekst arijevskog nauka (arijanizma). Nepoznato je to se zbivalo u razdoblju izmeu prvog i drugog Arijevog pisma aleksandrijskom biskupu Aleksandru. Kad je pisao ovo drugo pismo nalazio se izvan Aleksandrije, bio je izopen.- U drugom pismu Arije ponavlja gotovo sve iz prvog pisma, ali izostavlja ekstremne izraze da je Sin roen tj. stvoren.- Arije svoj nauk prikazuje kao tradicionalan tj. ponavlja sve to je ve reeno (poznato) u tradiciji. Tradicija je imala vanost, zato se Arije i poziva na nju. Kako pomiriti to da su i Arijeve i Aleksandrove tvrdnje tradicionalne (i jedan i drugi tako gledaju na svoje stavove)?= Ispravan je nauk koji su navijetali apostoli tj. apostolska tradicija. Apostolski nauk se iskristalizirao u NZ. Svaka nauka je zato morala imati temelje u Svetom pismu da bi bila ispravna.(I Arije i Aleksandar su uzimali svetopisamske rijei iz konteksta. Tako su mogli svoje tvrdnje potkrijepiti. No, Arijeva problematika nije ista problematika kao i kod evanelista Ivana.)

- ARIJEVI PROTIVNICI KORISTE OVAJ BIBLIJSKI TEKST: Ja i Otac jedno smo. Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (usp. Iv 14, 5-11)

- ARIJE POTVRUJE SVOJ SUBORDINACIONIZAM: Uzlazim Bogu svome i Bogu vaemu.

- Budui da je Logos posrednik izmeu Boga i svijeta, onda je za Arija logian inferiorizam. Prije Niceje je bio prisutan subordinacionizam, ali ne ekstremni, radikalni kao kod Arija (npr. kod Justina, Ireneja). Sve do pojave Arijevog uenja, Logosa su uenjaci Crkve smjetali vie tj. blie Bogu, dok ga Arije sputa na zemlju. Iz sfere boanskoga premjeta Logosa u sferu stvaranja. - Arije brani monoteizam. Logosa smatra Bogom, ali manjim Bogom (kako bi sauvao monoteizam). Za Arija stvoriti znai: neto stvoriti preko Sina. Za Arija roditi znai: neto stvoriti na direktan nain. Sin je Sin jer direktno proizlazi iz Oca, a sve ostalo stvaranje je preko Logosa. Samo Otac je neroen. Ako je i Sin neroen, onda je vjean, a to Arije ne moe prihvatiti jer bi onda monoteizam bio ugroen. (Gnostici su npr. shvaali da se boanstva raaju jedna iz drugoga. Time se umanjuje boanstvo onoga tko raa. Zato Arije ne moe prihvatiti niti gnostiko uenje. Npr. stoici su smatrali da je duh materijalne naravi.)

Po prvi puta se javlja termin homoousios (=ista narav, istobitan). To je kljuni termin cijele arijevske kontroverzije.Arije ovaj termin koristi u origenovskom smislu. Odbacuje da bi sin izlazio iz ousie.

Aristotel :Aristotel je realist. Za njega je realno samo ono to postoji, to je individualni entitet (ousia). Zato rei da je Sin homousios s Ocem bi znailo da je vjean kao Otac. Termin takoer nije iz Svetog pisma i zato ga teko prihvaaju Herodot, otac povijesti (5. st. pr. Kr.) i Ksenofan (4./3. st. pr. Kr.) su koristili takoer termin homousios.

= ovjetvo je entitet ovjeka. Ousia koja karakterizira jedan entitet je individualna. To je realno znaenje ousie tj. PRVA OUSIA. Aristotel priznaje prvu ousiu, ne priznaje drugu ousiu jer je neto openito, samo ideja (npr. ovjetvo).= DRIGA OUSIA je openita, nestvarna (npr. ovjetvo). Za Platona je realna ova druga ousia, a ne prva. homousios e se javiti kod Pavla Samostatskog (3. st.), u polemici sa Dionizijem Aleksandrijskim i Dionizijem Rimskim (Dionizije Aleksandrijski je bio oko 260. g. tuen u Rim papi Dioniziju da ui da Sin nije homousios s Ocem).

SAETAK DRUGOG ARIJEVOG PISMA: Postoji samo Otac koji je apsolutno sam ukoliko je neroen. Otac je stvorio Sina i po Sinu je stvorio sve ostalo. Sin ne sudjeluje na ousii Oca. Otac je superiorniji od Sina i Sin do njega sve prima. Zakljuak: Arije ui radikalni subordinacionizam koji odvaja Sina od Oca i pribliava ga svijetu stvaranja.

PISMO EUZEBIJA IZ NIKOMEDIJE PAOLINU IZ TIRA

tu Euzebije otkriva de se savreno slae sa Arijevim idejama.

DOKTRINARNI STAVOVI EUZEBIJA CEZAREJSKOGA

Euzebije iz Cezareje (260.-339.ca.) je prihvatio Arija kad je bio prognan u Cezareju. On eli biti posrednik izmeu Arija i Aleksandra. Djela Euzebija Cezarejskoga: (vidi Patrologiju!)

Euzebije se ne voli baviti filozofskim pitanjima jer smatra da je to pitanje koje dovodi do sukobljavanja. Bitan pojam u njegovim djelima je monarhija (razlikuje boansku i zemaljsku). Monarhiju zastupa na politikoj i povijesnoj razini. Euzebije zastupa tradicionalni origenovski subordinacionizam (umjereni origenist). Boanstvo Sina je drugaije od boanstva Oeva. Sin je jedinstvena i savrena slika Oeva. Euzebije nastoji vie pribliiti Sina Ocu (nego zemlji) dakle, ne zastupa subordinacionizam u radikalnom smislu. Zastupa monoteizam nasuprot politeizmu. Mislio je da se monoteizam moe sauvati ako se Sina tek malo postavi ispod Oca (dakle, umjereni origenista). Pri tome se slui slikom iz politikog ivota (car je onaj koji ima vlast iako ima suradnike u izvravanju te vlasti). Dakle, Sin je posrednik jer je Otac transcendentan, nedokuiv. Imao je posredniku ulogu izmeu Arija i Aleksandra: dao je Ariju potporu vie iz politikih razloga. On nema isto doktrinarno shvaanje kao Arije. Retku Izr 8,22 Euzebije daje openito znaenje. Kad tumai izraz roditi u Izr 8,25 pribjegava razliitim tumaenjima iz SZ. Roditi shvaa kao posjedovati. Raanje je nematerijalne naravi (tako je mislio i Origen raanje u intelektualistikom smislu).

MARCEL BISKUP U ANCIRI (280.-374.)(dananja Ankara Turska)

On je kljuna osoba Arijevske krize. Zagovornik je radikalnog monarhijanizma. Koristi priliku da napadne Aleksandriju tj. njezinu kulturu, kolu na elu s Origenom. Poznajemo ga iz Euzebijevih fragmenata. Za njega je Bog kao neka monada (=najmanji nedjeljivi element stvarnosti; npr. u kemiji bi to bio atom), a Logos je tek sila i mo. Logos poiva u Bogu, ali u trenutku stvaranja proizlazi iz njega (zbog stvaranja). Prema Marcelu, u Post 1,26 se Bog obraa svome Logosu kad kae: ...nainimo ovjeka... Tako on tvrdi da je rije samo o prisutnosti Logosa u Bogu, ali i Boga u Logosu. Tako pripisuje sve atribute Boje Logosu takoer (npr. u Izl 3,14 gdje se nalazi izraz: Ja sam koji jesam - to se moe primjeniti i na Logosa). Marcel osuuje Sabelija i njegovo uenje. Marcel razlikuje LOGOSA U POTENCIJI (tj. u mogunosti, prije stvaranja - 1. stadij) i LOGOSA U INU (tj. u stvaranju 2. stadij). Ovo preuzima od apologeta koji su to preuzeli od aleksandrijske kole. Dakle, Logos postaje Sin tek u trenutku inkarnacije (zato e biti kasnije Marcel osuen). Tada prelazi u sam in, dogaa se. To je za Marcela irenje boanske monade (dakle, ona se dijeli u trenutku inkarnacije). On ui da e se Logos nakon Suda ponovno vratiti iz ina u mogunost (upravo zbog Marcela je u Vjerovanje unesen tekst koji glasi: I njegovu kraljevstvu nee biti kraja...). Marcel napada uenje o 3 hipostaze (osobe) jer bi onda, po njegovu miljenju to znailo da postoje 3 Boga. Dakle, nijee osobnu egzistenciju Logosa pa, prema tome, i njegovo boanstvo.

EUSTAZIJE IZ ANTIOHIJE

Biskup u Antiohiji (ovaj izbor su nastojali sprijeiti oni koji su pristajali uz Arija). Njegovo djelo: O vraari - rije je o vraari koja je ivjela u selu Endor. U ovom djelu napada (kritizira) cjelokupnu aleksandrijsku kulturu, kolu, metodu... 1Sam 28, 3-25: tekst govori o vraari koja prije bitke doziva aulu Samuelov duh iz podzemlja. Samuelov duh prorie da e aul poginuti. Ovaj tekst je Origen tumaio doslovno (iako je pribjegavao alegorijskoj metodi). Spis O vraari prethodi arijevskoj krizi dakle, sukob Antiohije i Aleksandrije je i prije postojao. On je predstavnik umjerenog monarhijanizma: Logos je Sin i prije utjelovljenja, a ne samo u utjelovljenju. Ui da postoji jedinstvo ovjetva i boanstva u osobi Isusa Krista kao inhabitatio Logosa i boanske mudrosti u ovjeku (inhabitio bi se slikovito moglo shvatiti kao useljenje npr. u stan). Za njega je Logos sila koja obuhvaa, dri i proima svijet (uzeto iz stoicizma: anima mundi koja dri svijet da se ne raspadne). ovjetvo je instrument kojim se slui Logos, a tijelo je hram.

MONARHIJANIZAM

monarhija u politikom smislu = oblik vlasti gdje je na elu drave stalno jedna osoba (monarh); dakle, vladavina jednog ovjeka; apsolutna monarhija bi bio oblik drave gdje monarh, vladar ima neogranienu vlast; monarhijanizam u religioznom smislu = vlast pripada samo jednom koji je ni s kim ne dijeli; moglo bi se rei da je monarhijanizam isto to i monoteizam; Bog je monarh u apsolutnom smislu i s njim tu vlast ne dijeli nitko; PROBLEM kako pomiriti monarhijanizam s tvrdnjom da je Isus takoer Bog.

UMJERENI MONARHIJANIZAM: Sin je realni Sin i prije utjelovljenja; odbacuje nauk o 3 hipostaze (osobe).

RADIKALNI MONARHIJANIZAM: nijee se realno sinovstvo Sina; Sin je Sin tek nakon inkarnacije.

ULOGA KONSTANTINA

Godine 324. Konstantin je pobjedio zadnjeg svog neprijatelja, generala s Istoka, Licinija (itaj: Liinija) tako postaje car Istonog i Zapadnog dijela carstva.

Nastoji gajiti politiku mira. alje pismo u kojem zahtjeva od Arija i Aleksandra da se prestanu svaati oko jedne rijei, oko sitnica (tj. oko shvaanja biblijskih tekstova u Izr i Ps ve navedeno gore). Pismo nije donijelo uspjeh pa je poslao Ozia iz Cordobe kao svog predstavnika (njegov savjetnik za kranska pitanja). Dakle, Konstantin se izravno uplie u spor (jer smatra da je on pontifex maximus - vrhovni sveenik).

Koncil u Serdici (dananja Sofija) je bio 343. na njemu predsjeda Ozije. Tu se naglaava jedna ousia i jedna hypostaza Oca i Sina.

Prije Niceje su, takoer, bili manji koncili na kojima se moli Aleksandra da primi Arija nazad u svoju biskupiju, no on ostaje pri svojoj odluci o ekskomunikaciji (izopenju).

VANO JE PITANJE: kome je dola ideja da se odri sabor u Niceji (ne vie regionalni, nego opi)? Neki misle da je Konstantin (no, on nije puno znao o kranstvu, pa je sumnjivo da je to bio on; ne znamo da li se car konzultirao s nekim o tome) ili Aleksandar no, ne zna se. Car je smatrao svakako da je to potrebno pa ga je sazvao jer je to jedino on tada mogao. Bilo je govora da se sabor odri u Ankari, no kasnije je odlueno da to bude u Niceji (blie je Nikomediji gdje je car imao boravite, a Ankara tu je boravio Marcel).

PRVI EKUMENSKI SABOR

ekumenski (gr. oikoumene) znai da se odnosi na cijelu nastanjenu zemlju, dakle, cijeli svijet (sveopi, svjetski); saziva ga car i susreu se biskupi iz razliitih pokrajina; ideja o sazivanju sabora je vie obiljeena politiki, nego religiozno; pretpostavlja se da je bilo oko 250 biskupa u Niceji (ekumenski sabor ne znai brojano vei od regionalnih sabora: npr. sabor u Rimini 359. je imao oko 600 biskupa (vie nego u Niceji), a nije ekumenski); nauk koji je donesen odnosi se na cijelu Crkvu, a ne na pojedine regije (jer je sabor ekumenski); odluke sabora moraju potpisati svi biskupi, a koji ne potpiu moraju u progonstvo (crkvena osuda e postati i politika osuda);

Prije ekumenskog sabora u Niceji (u svibnju 325.), odran je SABOR U ANTIOHIJI (u sijenju 325.). Povod nemirima koji su izbili u Antiohiji bila je smrt biskupa Filogonija te izbor novog biskupa Eustazija (Arije je Filogonija bio smjestio meu svoje protivnike, a i Eustazije je imao stavove razliite od Arija).Na ovom saboru se razgovaralo o neslaganju i razilaenju Arija i Aleksandra. Sabor je stao na stranu Aleksandra, a osudio Arija.Zakljuak sabora protiv Arija: Sin nije stvoren ex nihilo, nije stvorenje; roen je od Oca; iako je roen suvjean je Ocu.Osudu Arija nisu htjeli potpisati trojica biskupa: Teodot iz Laodiceje, Narcis iz Neronije i Euzebije Cezarejski. I oni su osueni zbog toga. Euzebije iz Cezareje je ipak na kraju Nicejskog sabora potpisao osudu Arijevu, iako se nije slagao sa odlukama sabora. Euzebije o tijeku tog sabora (u Niceji) u svom djelu Crkvena povijest nita ne govori (vjerojatno zato to je on bio osuen u Antiohiji pa je kao takav prisustvovao saboru u Niceji). Prije Nicejskog sabora on e svojim vjernicima napisati jedno pismo. Na saboru e ipak odustati od svojih ideja, iako se ne slae sa zakljucima sabora.

Sabor u Niceji je bio zakazan za svibanj 325. godine. Car je ponudio biskupima da mogu koristiti njegov prijevoz. Veina je to prihvatila. Biskupi dolaze iz raznih krajeva. A to se tie biskupa sa Zapada, bilo ih je svega 6, tako da nisu mogli imati niti veliku ulogu na saboru.Papa nije sudjelovao na koncilu, nego je poslao svoje delegate. Bili su pozvani biskupi iz Perzije i Mezopotamije jer je koncil bio ekumenski. Okupilo se oko 270 biskupa.

Euzebije opisuje poetak sabora na kojem je car zasjao u sveanosti i raskoi. Neki biskupi su nosili jo oiljke, posljedice progona Crkve (mogli su cara gledati kao onoga koji je bio sumnjive vjere, o kranstvu je znao vrlo malo). Moda su neki vidjeli da bi od ovog cara mogla doi opasnost jo gora nego su to bili progoni. Nakon pozdrava, car daje biskupima rije, no ne zna se tko je predsjedao saboru.

DVA SU GLAVNA DIJELA SABORA:1. PRVI DIO je negativni dio sabora i odnosi se na suglasnost veine da se osudi Arijev nauk. Dolo se vjerojatno do tog zakljuka itanjem pisma Euzebija iz Nikomedije. On smatra: ako tvrdimo da je Krist proizaao od Oca raanjem, onda je on homoousios tj. istobitan. Arije ne moe prihvatit raanje Sina jer je to za njega umanjivanje boanstva Oeva. Ne zna se koliko je bilo Arijevih istomiljenika, da li je on sam bio na saboru, ali je vjerojatno trebao doi potpisati ili odbiti potpisati zakljuke. Arije je osuen.2. DRUGI DIO sabora je pozitivni dio, a to je pronalaenje preciznih i nedvosmislenih argumenata iz Svetog pisma protiv Arijeve osude. Neki e sudionici htjeti izbjei pronalazak te formule, tj. argumenta (vjerojatno oni koji nisu slagali ni s Arijem, ni sa protivnicima).

Na saboru je sudjelovao i sv. Atanazije, ali kao akon. On pie: glavna potekoa je kako samo i iskljuivo pomou Svetog pisma doi do formule vjere kako bi se iskljuilo Arijevo uenje, ali da ne bude dvoznana formulacija.

Svetopisamski citati su bili openite naravi pa je svaka strana to mogla interpretirati u svoju korist. To je bio problem za biskupe (i protivnici i Arije su dobro poznavali Sveto pismo): npr. da Sin izlazi od Oca nije bilo teko prihvatiti niti arijevcima. Biskupi su donijeli prijedloge, ali se Arije s tim slagao jer je time mogao potkrijepiti svoju nauku (npr. 1Kor 8,16; 2 Kor 5,18) npr. Logos je stvarna snaga i slika Oeva, bez razlike, promjene, oduvjek s njim, vjean kao odsjaj svjetla - i ovdje je Arije naao slaganje sa svojim naukom (npr. 2Kor 4,11; Dj 17,28).

NETKO (ne znamo tko je to bio) se dosjetio pojma homoousios u trenutku kad je nastala blokada u raspravi. Ovaj pojam je filozofski pojam i izlazi iz okvira Svetog pisma. To je monarhijanistiki termin (umjereni monarhijanizam). Netko je znao da to Arije nee prihvatiti. To je dvoznaan termin koji se koristio na Istoku. To je bio presudan trenutak Arijeve osude.

Oko 260-ih godina u sukobu su Dionizije, rimski biskup i Dionizije, biskup iz Aleksandrije. Dionizije iz Aleksandrije je bio tuen rimskom biskupu da koristi termin homoousios. Odustao je od tog termina jer nije htio zatezati situaciju.

Termin homoousios se nije sviao ni onima koji su ga predloili jer je bio dvoznaan, dvosmislen. Ovdje se on uzima samo zato da se osudi Arije. Termin se nee spominjati 25 godina iza sabora, sve do Atanazija (spomenut e ga u jednom pismu).

Vjerojatno je Arije svojim ponaanjem pokazao da nee prihvatiti termin koji nije prisutan u Bibliji. Euzebije Cezarejski spominje da se car dosjetio tog termina, no car nije znao nita o kranstvu. Vjerojatno je car to na kraju odobrio, ali ne i predloio. Ne zna se tko ga je predloio. Budui da je dvosmislen termin, mogli su ga potpisati svi osim Arija. Cara su izvijestili tko je potpisao zakljuke sabora, a tko nije. Samo trojica nisu potpisali nicejsko vjerovanje: Arije i dvojica njegovih istomiljenika.

U nekom trenutku sabora je nastupio Euzebije iz Cezareje i da popravi svoj ugled, predloio je neto ortodoksne naravi: to jej bio tekst koji je ve postojao kao predloak koji je nadopunjen. On pie da je predloio ocima sabora krsni simbol njegova grada, koji e biti doraen. No, to nije sigurno jer je Euzebije imao potrebu opravdati sebe. Teko je rei koji je tekst posluio jer je svaka Crkva imala neki svoj simbol tj. vjeroispovjedni obrazac. Vjerojatno je to bilo simbol neke od Crkvi na Istoku.

Osuen je Arije i jo 2 biskupa: Sekund iz Tolemaide i Toen iz Marmarike. Crkvena osuda protee se i na politiku (graansku) egzil. Prognani su u Ilirik (dananja BiH, Hrvatska, Bugarska, dio Srbije, dio Maarske) ne zna se tono gdje.

Koncil se nakon osude Arija bavio i drugim pitanjima: PASHA (pitanje datuma za njezino slavljenje); MELICIJEVSKA IZMA U ALEKSANDRIJI i dalje je ostao Melecije biskup, ali je zabranjeno da vie zareuje. Oni koje je ve zaredio su mogli ostati, ali uz ponovno ustolienje. ORGANIZACIJA I CRKVENE DISCIPLINE u to vrijeme su bili vrlo fleksibilni. Donesene su neke zabrane: npr. zabrana premjetanja biskupa, sveenika i akona iz jedne biskupije (sredita) u drugu biskupiju (sredite); zabrana reenja od strane nekog biskupa na podruju pod jurisdikcijom drugog biskupa, zabrana prihvaanja sveenika-lutalica (VIDI SLAJDOVE)

Koncil je vjerojatno zavrio 19. lipnja 325. godine. Konstantin je zavrio Koncil s upozorenjem da eli mir i slogu u Carstvu.

SIMBOL

SIMBOL je zbirka istina vjerovanih i ispovijedanih u nekoj Crkvi. Simboli su sluili i da netko tko je pripadao odreenoj crkvi (crkvenoj zajednici) to dokae i pokae tako da nije heretik.Sadanji tekst vjerovanja je Nicejsko-carigradska verzija. Prije je postojala samo Nicejska verzija. (VIDI SLAJDOVE)

Ousia je mogla oznaavati individualnu bit nekoga, ali i zajedniku bit (npr. ovjeanstvo) zato je bila dvosmislen pojam.Polivalentni pojam se mogao prihvatiti tek nakon duge rasprave i pojanjenja, to je traio i sam car Konstantin.Osim to je ovaj termin homoousios dvoznaan, koristili su ga i gnostici, ali u antropolokom kontekstu: dua je istobitna s nekim niim Bogom (Demijurgom), a tijelo je istobitno sa avlom (prema gnostikom dualizmu valentinijanaca).Koristi ga i Origen, dvojica biskupa: Dionizije iz Aleksandrije i Dionizije iz Rima, Pavao iz Samosate. (VIDI PRETHODNO I VIDI SLAJDOVE)

Anatematizmi na kraju Nicejskog sabora: oni koji ne vjeruju osueni su od katolike i apostolske Crkve. Najvaniji anatematizam je osuda onih koji tvrde da Sin proizlazi iz druge hipostaze ili biti.

Kao sinonimi su ovdje uzeti bit ili hipostaza. Na saboru u Carigradu 381. e poprimiti razliito znaenje. Sin sudjeluje u individualnoj biti Oca, ako se uzme u obzir individualno shvaanje pojma ousia.Zahvaljujui Baziliju Velikom e se ova dva pojma, ovdje jo identina, razdvojiti na Carigradskom saboru (381. g.). Nee se vie gledati kao istoznanice.

ALEKSANDAR, biskup iz Aleksandrije, je osjetio potrebu da se na ovom Saboru udrui da bi izbjegao izolaciju. Zato se udruio sa azijatima i palestincima (teolozima s kojima nije dijelio iste teoloke vidike). Tako e doi do podjele na RADIKALNE I UMJERENE. Iza Koncila nije bilo velikih razloga za sreu. Nezadovoljstvo e se kasnije oitovati na razliite naine. Zato e doi do antinicejskog pokreta, nekoliko mjeseci nakon Koncila. Pokrenut e ga oni koji nisu bili zadovoljni formulacijama, a to je bila velika veina. Taj pokret je bio mogu zahvaljujui promjeni Konstantinove politike od 326. do 335. godine (sada podupire Arija, a poet e progoniti njegove protivnike).

Sokrat, Sozomen i Euzebije tri povjesniara koji e o tom dogaajima govoriti. Neke izvjetaje imamo od Atanazija, no on nije uvijek objektivan jer je bio u situaciji obrane (zastupao je nicejsko vjerovanje).

Arijeve pristae su se sve vie javljali, a nezadovoljni su bili i ortodoksni (tj. oni koji su potpisali odluke Sabora). Konstantin se ponaao despotski, tiranski, kao pontifex maximus.

KONSTANTIN I DOGAAJI NAKON NICEJSKOG SABORAVeliko je nezadovoljstvo bilo ve za vrijeme Sabora. Konstantin se nadao da je rijeio problem, ali je nezadovoljstvo eksplodiralo za nekoliko mjeseci (to car nije oekivao). Nezadovoljni biskupi su inili veinu. Predstavljali su problem u novonastaloj postsaborskoj situaciji sloge i mira. Car je to pokuavao rijeiti politikim metodama (npr. progonstvo). Mislio je da e lake kontrolirati situaciju ako makne nezadovoljne struje. Osobito nije volio ekstremiste (bilo arijevce, bilo anti-arijevce). Nezadovoljni su najvie biskupi Istoka (snana biskupska sredita: Antiohija, Carigrad, Aleksandrija).

Car mijenja miljenje nakon nekoliko mjeseci. Nije mu stalo do vjere i dogme, nego do mira u sloge u Carstvu. Nezadovoljni su ekstremni arijevci (osueni na Koncilu), ali i drugi koji su se protivili i Ariju i nicejskoj formulaciji (vjerovanju). Zastupali su umjereni origenovski smjer. Vidjeli su u nicejskom simbolu opasnost koja vodi u sabelijansku herezu. Na Koncilu su zatakavali svoje nezadovoljstvo, ali sada to oituju.Monarhijanci arijevskog smjera (tj. antinicejska struja) su djelovali kompaktno, homogeno i poveavali nezadovoljstvo.

ALEPA IZ GAZE je osuen 327. godine (bio je antiarijevac). Osuen je na koncilu u Antiohiji kojemu je predsjedao Euzebije Cezarejski. To je bilo prije nego su se vratili Euzebije iz Nikomedije i Teognid iz Niceje iz progonstva. Njih dvojica su bili prognani na Saboru, a sada su se mogli vratiti (bili su filoarijevci). To se proulo. Ovime je Arije bio rehabilitiran. Nisu poznati motivi povratka, ali je oito da je tome pridonijela promjena carevog politikog i idejnog stava.Poeli su vriti propagandu Arija. Sada je Eustazije iz Antiohije (protuarijevac) prognan pa je nastala u Antiohiji izma (trajala oko 50 godina).

Euzebije Cezarejski je imao otre polemike sa Eustazijem i Marcelom vezano uz trinitarno pitanje. Euzebijeva nauka je doktrinarni temelj na antinicejski blok. Dok je Konstantin ivio nije nitko smio napasti javno i izravno nicejsku odluku (simbol). To e buknuti nakon careve smrti.

Antinicejska kampanja je uoljiva u progonstvu Eustazija iz Antiohije. Nakon Eustazijevog progona neredi su nastali jer je bio omiljen biskup. Ne zna se tko ga je naslijedio.Kad je car uo za nerede, poslao je svoje slubenike i htio postaviti Euzebija Cezarejskog za biskupa u Antiohiji. Eustazijevi sljedbenici su se tako odvojili pa su u Antiohiji nastale izmom dvije skupine.

((melecijevci bili su pristae Melecija koji je redio biskupe u Aleksandriji, dok su neki biskupi bili u zatvoru, a to nije smio uiniti.))

Godine 328. umire aleksandrijski biskup Aleksandar, a naslijedio ga je Atanazije (tako je odredio sam pokojni biskup). Tome su se usprotivili melecijevci jer je Atanazije bio grub i svakako se protivio arijevcima i krivovjercima. Atanazije se bavio melecijevskom izmom.Poslao je sveenika Makarija da istrai tko je u jednom selu obavljao slubu sveenika, a to ini se nije smio. U tom susretu Makarije je sruio stol i pao je kale (bogohula). Optueni krivosveenik je preao melecijancima i njime su se oni posluili protiv Atanazija. Atanazije se brani preko svoja 2 sveenika iz Nikomedije kod cara, a kasnije se i sam 332. godine susree sa carem. Car daje Atanaziju pismo u kojem osuuje njegove protivnike. Nedugo zatim, iste godine, bio je opet susret s carem. Optuili su Atanazija da je htio ubiti biskupa Arsenija (odrezao mu ruku), a Arsenije se sakrio u jedan samostan. Atanazije je imao vezu s monasima. Nali su Arsenija koji e kasnije prijei na stranu Atanazijia i postati njegov ovjek. Ovo se odvijalo usporedo s antinicejskim pokretom.

Bliilo se 30 godina careva vladanja. Htio je vratiti poljuljani mir u Carstvo. Euzebije iz Nikomedije mu je priapnuo da makne Atanazija pa e biti mir jer je njegova biskupija vana u Crkvi. Godine 334. Atanazije je pozvan u Cezareju Palestinsku na koncil. Nije se pojavio (bilo je jasno da bi ga osudili). Godine 335. osudio ga je koncil u Tiru. Poslan je u progonstvo u dananji grad Trier u Njemakoj.

KONSTANTIN I ARIJE (razdoblje oko 328. do 334.)

Puno dokumenata svjedoi o odnosu cara i Arija: Sokrat (crkveni povjesniar); Konstantinovo pismo nekom biskupu Aleksandru; Arijevo pismo Konstantinu (ako ih aleksandrijski biskup ne eli primiti u biskupiju da im se onda dadne njihovo vlastito bogotovlje; Arije ne odustaje od svojih radikalnih stavova); Carev odgovor Ariju - napada ga zbog dvolinosti i inzistira na nicejskom nauku (izmjenjuju se ironija i patetika); u drugom dijelu pisma car postupa blae (poziva Arija da se susretnu i da razjasne potekoe); Edikt protiv Arija car nareuje da se unite svi Arijevi spisi; Konstantinovo drugo pismo Ariju car se toboe udi zato nije prihvatio njegovu ponudu da razgovaraju; Arijevo drugo pismo Konstantinu izlae ispovijest vjere najopenitijim terminima;Nije lako dobiti jasan pregled o svim dogaajima nakon Nicejskog sabora. Nejasni su meusobni odnosi izmeu cara i Arija i ne zna se tono kronologija dokumenata.

Otprilike (hipotetski) se moe zakljuiti: 327./328. car misli da je sada razborito rehabilitirati Arija (u funkciji mira) nekim koncilom koji bi se odrao u Niceji ili Nikomediji gdje bi Arije openito izrekao svoju vjeru; pobuna zbog Arijeve rehabilitacije od strane drugih progonjenih biskupa (vidi prethodno: 2 su navedena, antiarijevci); 328. godine - umire biskup Aleksandar od kojeg se trailo da primi Arija; Euzebije iz Nikomedije postaje carev tajnik, savjetnik; Arije se ali caru to jo uvijek nije jasna njegova situacija; car ne eli forsirati jo nedozrele elemente, ne eli ugroziti mir i izazvati jo vei nemir nerazboritim potezom; Car je ovisio o savjetnicima to se tie crkvenih pitanja; tako je primio savjet Euzebija iz Nikomedije da se Atanazije poalje u progonstvo.

DOGAAJI NAKON 335. GODINE

Car Konstantin umire 22. svibnja 337. godine. Tijekom 10-ak godina nakon Nicejskog sabora nakupljali su se problemi koje je bilo teko rijeiti.

Koncil u Tiru 335. g. sazvan je samo zato da se osudi Atanazije. To se ne bi moglo dogoditi bez careve odluke. Atanazije nije osuen zato to nije htio primiti Arija u svoju crkvu nazad jer Arijevo stanje nije jo bilo rijeeno. Car prijeti silom da na koncil moraju doi svi biskupi. Atanazije je sa sobom iz Egipta poveo 50-ak sebi odanih biskupa (neki su melecijevci koji su se sad s njim pomirili).Koncil optuuje Atanazija da je protiv melecijanaca koristio silu. Melecijanci ga optuuju da je nepravilno zareen za biskupa i on se poziva na cara. Protivnici Atanazija nisu imali protiv njega doktrinarnih optubi. Sastavljena je komisija koja je trebala sve optube istraiti, a inili su je Atanazijevi protivnici. Atanazije protestira protiv toga jer je svjestan da e biti optuen. Zato je jedne noi i pobjegao s Koncila. To mu je bila samo oteavajua okolnost.Bijeg e opravdati da su ga lano optuili, ali nee biti koristi. Otiao je u Carigrad caru mislei da e tamo nai pomo. ((Atanazije je bio 5x proganjan; u progonstvu je ukupno proveo 17 godina;))Procedura koncila je neregularna. Nakon to su zavreni radovi, biskupi su se trebali premjestiti u Jeruzalem na otvorenje bazilike sv. groba. Tom prilikom je car proitao pismo u kojem tvrdi da je osobno ispitao vjeru arijevaca. Zato eli da se prikljue Crkvi. Rehabilitirao je Arija i istomiljenike. O tome su izvjetene mjesne crkve u Libije (stoga se misli da Arije potjee od tamo). Arije se nije mogao trijumfalno vratiti u Aleksandriju jer je u meuvremenu umro (335. ili 336. g.).

Kad se car vraao iz Jeruzalema u Carigrad (koji je utemeljen 330. g.), Atanazije je htio posjetiti cara, ali nije postigao da ga car oslobodi optube. Izvjetaj sa koncila u Tiru je caru dao Euzebije Nikomedijski i dodao jo neke optube (npr. da je Atanazije sprijeio uvoz graha). Car je potvrdio koncilsku optubu i ipak protjerao Atanazija u Njemaku, u Trier. Sv. Antun pustinjak (car ga je cijenio) se zauzimao za Atanazija, ali bezuspjeno.

U Jeruzalemu, iste godine, Marcel iz Ancire (Ankara), sabelijanac, protestira protiv Atanazijeve osude. Bio je njegov prijatelj. Zauzimao je stav da Logos nema osobne egzistencije, nego je smatrao da je samo operativna??? mo. Ovdje se jo ne primjeuju njegovi heretiki stavovi (radikalni monarhijanist). Kasnije e i on biti optuen. Sudjelovao je na koncilu u Tiru gdje je Atanazije osuen. Atanazije i Marcel su najei branitelji Nicejskog simbola.

Najjaa je Euzebijeva struja (iz Nikomedije). Taj Euzebije, arijevski biskup, e krstiti cara Konstantina prije njegove smrti.

DOGAAJI NAKON KONCILA U TIRU (335. g.)

Konstantin je imao 3 sina. Sin Konstantin II. (22 god.) e vladati Zapadom, Konstanco (20 god.) e vladati Istokom, a Konstant (17 god.) e vladati Ilirikom.

Konstantin II. je mislio da se treba brinuti za mlaeg brata (Konstanta) pa je htio vladati umjesto njega. Izbio je rat u kojem je stariji brat poginuo. tako je mlai dobio i taj dio carstva. U njihov sukob se nije mijeao srednji brat Konstanco jer je bio zauzet (morao je na Istoku ratovati s Perzijancima).

Ovo e se odraziti na postkoncilsko (postnicejsko razdoblje). Zapad e dobiti vie slobode nego za vrijeme cara Konstantina I. Dominira Nicejski simbol. Na Istoku je car njegovao filoarijevske osjeaje jer je to utjecalo na njegov dvor. Dominira antinicejska i filoarijevska struja (Euzebije iz Nikomedije). Zagovornici Nicejskog simbola su reducirani na minimum (postali manjina).Konstantin II. je nedugo nakon oeve smrti obavijestio crkvu u Aleksandriji da se Atanazije smije vratiti. Da bi opravdao oev postupak rekao je da je to uinio otac zato da zatiti Atanazija od neprijatelja. Vratili su se i drugi prognani biskupi. No, nisu ih doekali prijateljski biskupi koji su legitimno izabrani na njihova mjesta nakon njihova progonstva. Zato su izbili nemiri. Atanazijeva biskupska stolica jedina se nije popunila. Na povratku je Atanazije 3x susreo cara molei ga za pomo da se oslabi najjai euzebijevski blok.

Euzebije iz Nikomedije, vrlo spretan, nije gubio vrijeme. Vri propagandu protiv Atanazija. Bit e izabran za biskupa Carigrada (nelegalno, jer je ve bio biskup). Sazvao je koncil u Antiohiji i uz pomo Konstanca opet osuuje Atanazija (339. g.). Pokuao je proiriti svoj utjecaj na Zapad.

Atanazije je sazvao biskupe u Egiptu. Poslao je pismo rimskom biskupu. U Rimu, pred rimskim biskupom, se susreu dvije delegacije: Atanazijeva i Euzebijeva. Tamo je biskup Rima sasluao jedne i druge koji su se meusobno optuivali. Dakle, Atanazije takoer pokuava uvrstiti svoj poloaj. Podravaju ga i egipatski monasi. Ipak, car trai da se postavi novi biskup umjesto Atanazija (339. g.).

KONCIL U RIMU (341. g.)

Zbog Atanazijeva ponovnoga progona papa Julije eli organizirati koncil na kojem bi ga rehabilitirao. Na takav prijedlog Euzebije iz Nikomedije je negativno odgovorio. No to ne obeshrabruje papu koji saziva koncil na koji se odazvalo pedesetak biskupa Italije (nitko sa Istoka nije doao). Papa je o zakljucima koncila obavijestio Euzebija, a zakljuci su bili slijedei: uz Atanazija je rehabilitiran i Marcel, koji je bio optuen zbog doktrinarnih razloga radikalni monarhijanizam koji je zastupao te je zbog toga zatraeno da poloi svoju ispovijest vjere to je Marcel i uinio. Papi se ta ispovijest vjere uinila ispravnom te ga je zbog toga i rehabilitirao. To je bio prvi intervent Zapada u pitanju neke polemike. Do prije Konstantina rimski biskup je bio glavni arbitar u diskutabilnim situacijama. Kad je doao Konstantin onda se njega za sve pitalo, a sad opet rimski biskup rjeava diskutabilna pitanja jer je neizbjeno da se rimski biskup ne uplete u diskusije o vanim pitanjima za vjeru te je od sad sve uvjetovano prisutnou rimskog biskupa.Atanazije i Marcel su nakon progona na Zapad rimskom biskupu prikazali situaciju kako im je najbolje odgovaralo, oni su ispali rtve istonih biskupa, a svi istoni biskupi su ispali arijanci. No postojala je veza rimskog i aleksandrijskog biskupa, pa je papa vie vjerovao aleksandrijskom biskupu (tradicijski). Na Zapadu se na temelju Atanazijeva izvjetaja stvorila kriva slika da je cijeli istok arijevski, a na Istoku nitko Atanazija nije volio jer je bio bahat. Euzebije nije vjerovao papi, a sa koncila je upuena otra kritika biskupima Istoka KONCIL U ANTIOHIJI (341. g.)Iste godine Euzebije organizira koncil u Antiohiji na kojem se okupilo stotinjak biskupa koji odgovaraju na optube Rimskog koncila. No pojavila se jedna bitna novost: vie se ne govori o osobama ve o nauku. Plod koncila je vjeroispovijest u 3 dijela, ali su izostavljene bitne karakteristike nicejskog vjerovanja (roenje u biti, ne stvoren, homoousios) te time ta ispovijest otkriva drukiji doktrinarni nauk od nicejskoga. Time su takoer eljeli izbjei mogunost sabelijanske i marcelove hereze u korist srednjeg teolokog stajalita. Time je Euzebije nastavio filoarijevskim pravcem (zastupao je umjereni arijanizam). Euzebije umire slijedee godine.

KONCIL U SERDICI (SOFIJA, 343. g.)im se dogodi smrt znaajnog biskupa ili cara dolazi do novog koncila i novih odluka. Nakon Euzebijeve smrti izlazi na povrinu nezadovoljstvo jer je Euzebije inio sve to je mogao da protjera Atanazija.Sad se i Pavao iz Carigrada moe vratiti u svoju biskupiju (snala ga je ista sudbina kao i Atanazija), no ni njegov povratak ne prolazi mirno, prosvjede mora car smirivati.Na Zapad 342. dolazi delegacija s Istoka u carski dvor u Trieru caru Konstantu. Predstavljaju mu formulu iz 341. g. u kraoj verziji. To je bio pokuaj mirenja Istoka i Zapada. Inicijator je nepoznat, a misija nije uspjela jer nisu mislili na protjerane biskupe s Istoka koji su se sad nalazili na Zapadu.Papa nema mo sazvati opi koncil, to ima samo car, pa on pritie cara da neto poduzme. Car Konstant (Zapad) pie svom bratu Konstancu (Istok) da se odri sabor svih predstavnika Istoka i Zapada. Odreeno je mjesto: Sardica (Sofija) koja se nalazi na granici, ali je ipak pod upravom Zapada. Biskupi Istoka nerado idu na taj koncil, ali su prisiljeni od strane cara. Papa nije doao (predstavljala su ga 2 sveenika i 1 akon). Biskupi Istoka prije ulaza u Sofiju alju pismo kojim svoj dolazak uvjetuju udaljavanjem Atanazija koji je prisustvovao koncilu. No zbog straha od cara nisu do kraja inzistirali i otili su na sabor, no tamo se zato nisu druili s biskupima Zapada jer su imali u svojim krugovima biskupe koje su oni protjerali s Istoka.Nastao je nesporazum: naime istoni biskupi su osudili Atanazija i druge biskupe, a zapadni su ih rehabilitirali to je sad jesu li osueni ili ne? Pitanje nadlenosti se pojavilo tko ima pravo osuditi odnosno rehabilitirati pojedinog biskupa? Ni biskupi Istoka ni biskupi Zapada ne ele popustiti. No, biskupi Istoka su bili u boljoj poziciji jer kanoni (zakljuci) Nicejskoga sabora ne predviaju intervent rimskoga biskupa, jedini koji moe intervenirati je car. Iako su biskupi Istoka htjeli popustiti u doktrinarnim pitanjima, nisu mogli pogaziti osude biskup koje su izrekli u prijanjim vremenima. Tako se dogodilo da koncil nije imao uspjeha.Na dojavu o uspjehu istonoga cara (pobjeda nad Perzijancima) istoni biskupi piu pismo u kojem kau da moraju otii kako bi proslavili tu pobjedu. Nou naputaju grad i piu drugo pismo u kojem ekskomuniciraju sve biskupe Zapada prisutne na koncilu, a ujutro kad su zapadnjaci to vidjeli onda su i oni ekskomunicirali sve biskupe istoka. Istoni biskupi misle da su zapadni heretici jer podravaju Atanazija i Marcela, a zapadni misle da su istoni arijevci. Onda su rekli da su istonjaci otili sa koncila jer nisu mogli raspravljati s njima te da su time priznali da su krivi. Glavni koncilski dokument je to i naglasio (jasno da su ga sastavili zapadnjaci koji su ostali). Uz to u tom dokumentu je izreen trinitarni nauk Zapadne Crkve (nauk o 3 hipostaze u Trojstvu).Politiki i kulturni kontrast: Zapad je previe romaniziran, a Istok heleniziran.Kad je istoni car Konstanco (?) uo to se dogodilo na koncilu otro je reagirao.

KONCIL U MILANU I SRIJEMSKOJ MITROVICI (351. g.)

Istonjaci se opet pojavljuju s novom delegacijom ovaj put u Milanu kod cara. Na koncilu u Milanu traena je osuda Fotima, biskupa Srijemske Mitrovice, a istonjaci trae da se osudi i Atanazije, to ne prolazi. Voljom cara Atanazije se vraa u Aleksandriju, a Pavao u Carigrad. No situacija se nije normalizirala. Fotimove pristae nisu prihvatile osudu i sprijeili su micanje Fotima s biskupske stolice. No, nakon promjene politike volje i Fotim je smijenjen.

KONCILI U RAZDOBLJU OD 353. DO 359. g.

Arles 353.Milano 355.Bziers 356.Sirmio (Srijemska Mitrovica) 357.Antiohija 358.Ancira (Ankara) 358.Sirmio 358.Sirmio 359.

Od Niceje do Carigrada: 15 koncila. Svi ti koncilo omoguuju ostvarenje 2. ekumenskog sabora u Carigradu 381. g. Odluke ovih koncila najee vrijede za jednu starnu, ali za drugu ne (istok-zapad).350. g. politika situacija se radikalno mijenja. U vojnom puu je ubijen zapadni car Konstant. Magnecije koji je izveo pu predlae caru Istoka Konstancu da se dogodi primirje. 351. Konstanco odbija i pobjeuje u bitci kod Murse (Osijek). Konstanco je sada jedini car. Zna za nesuglasja Istoka i Zapada, ali ipak eli ujediniti istone i zapadne crkve. No kontrasti su dvojake naravi: i dogmatske i disciplinske. Prvo su eljeli rjeavati disciplinska pitanja. Prvo od tih pitanja bilo je pitanje sv. Atanazija.

ARLES (353. g.)

Uz Atanazija je prognan i Pavao (biskup Carigrada) koji je osuen za izdaju jer je preao na stranu zapadnjaka. Atanaziju predbacuju da je suraivao s Magnecijem, to to ovaj opovrgava.Zbog toga biskupi Istoka piu papi Liberiju koji saziva sabor da se rijei pitanje Atanazija ali i druga pitanja koja dijele krane. Car je odredio da sabor bude u Arlesu te je bio uvjeren da e kontrolirati dogaaje na koncilu. Ne znamo toan broj sudionika. Atanazije je optuen (samo na disciplinskoj razini), a car je elio da ga svi biskupi osude, no nije uspio u tome te papa trai novi koncil.

MILANO ( 355. g.)

Taj novi koncil odrava se u Milanu, takoer na inicijativu pape Liberija. Sa Zapada je dolo 300-tinjak biskupa, a sa Istoka ih nije dolo puno. Nakon poetnog dijela sabora u jednoj mjesnoj crkvi car ga premjeta u carski dvor kako bi lake kontrolirao tijek sabora. Atanazije je opet osuen, a tko nije htio potpisati osudu bio je takoer osuen na progonstvo. Tri biskupa nisu potpisala.Nakon koncila car trai da osudu potpiu i drugi biskupi koji nisu bili na koncilu. Organizirani otpor prua Hilarije iz Poitiersa. Zbog tog organiziranog otpora saziva se koncil u Bziersu 356.

BEZIERS (356. g.)

Taj koncil organiziraju prognani biskupi, a car pod svaku cijenu eli potpis najutjecajnijeg biskupa Zapada, pape Liberija. Car alje poslanike da papa potpie Atanazijevu osudu, no unato pritiscima koji su izvreni na njega papa ne poputa te je uhapen i odveden u Milano. Papa zahtjeva novi koncil u Aleksandriji pred optuenim Atanazijem. Car mu daje 2 dana da razmisli. U meuvremenu niti stari Ozije iz Kordobe, koji je jo uvijek jako utjecajan, iako je jako star, ne eli potpisati i ne boji se carskih prijetnji. On pie pismo koje je vano jer govori o tome kako se nakon Konstantinovog preokreta i entuzijazma poinju osjeati potekoe s politikom koja se mijea u crkvene probleme. Car odvodi Ozija u Sirmio gdje ga dri kao taoca 356. g.Atanazije se nalazi u Aleksandriji, a car ga eli protjerati milom ili silom. alje svoje ljude u Aleksandriju da rovare narod protiv Atanazija, no ni nakon etiri mjeseca nisu uspjeli. Zato su ga nou zaskoili dok je sluio sv. misu i nasilno ga odveli. Zbog nemira i nesigurne situacije nije odmah smio doi nitko zamijeniti ga na biskupskoj stolici, ve je tek nakon godine dana doao neki arijevski biskup.Nakon to je car postigao mir na politikom polju, uspio je ujediniti i veinu biskupa.

DOKTRINARNA STAJALITA ISTOKA I ZAPADA (kraj 50-ih godina IV. st.)Zapad = nicejski simbolIstok = antiohijska formula vjere

Homoousios termin koji ponovno rasplamsava spor. U Antiohiji Ecije zagovara radikalni arijanizam prema kojemu Krist nije Bog (ANOMEJCI Krist je razliit od Oca). Time se "istoni blok" poinje dijeliti po doktrinarnoj liniji, a pojavljuje se poetak rasprave i o Duhu Svetome. Sredinju poziciju zastupaju EUZEBIJEVCI (pokojnog Euzebija iz Nikomedije). Sve te nejasnoe trebao je rijeiti koncil u Srijemskoj Mitrovici 357. g.

II. KONCIL U SRIJEMSKOJ MITROVICI (357. g.)

Sirmio (Srijemska Mitrovica) 357. g. drugi koncil, a prvi je bio 351. (VIDI PRETHODNO)Plod koncila je formula vjere s najjaom arijevskom tendencijom do sad. Formula snano naglaava inferiornost Sina naspram Oca. Sin se ne moe smatrati Bogom kao to je to Otac. Koncil preuuje termin homoousios to je smatrano kao njegovom zabranom koritenja. Ozije koji je jo u Srijemskoj Mitrovici u progonstvu je prisiljen potpisati formulu. Zapadnjaci su doivjeli ok kad su vidjeli plodove koncila. Papa Liberije koji je u progonstvu mijenja miljenje.ANTIOHIJA (358. g.)

Jaa radikalni arijanizam, a mali broj zapadnih biskupa prisutnih na koncilu je nedovoljan da se odupre arijanizmu.

ANCIRA (ANKARA, 358. g.)

Inicijator ovoga koncila je Bazilije Veliki. eli se zaustaviti irenje radikalnog arijanizma. Pojavljuje se pojam omoiousios slian. Izbjegava se pojam homoousios zbog dvoznanoga znaenja.

III. KONCIL U SRIJEMSKOJ MITROVICI (358. g.)

Inicijativa Bazilija Velikog. Sudjeluje i papa Liberije osueni su radikalni arijevci i protjerani.

IV. KONCIL U SRIJEMSKOJ MITROVICI ( 359. g.)

Nastaje vjerovanje koje je kompromis izmeu svih struja koje su jedna drugu protjerivale 357. i 358. g.Sve se vrti oko toga da li je Isus pravi Bog ili ne.Zabranjuje se koritenje termina ousia.Ovo je bio koncil openite naravi koji je pokuao zadovoljiti sve strane.

RAZDOBLJE OD 360-ih DO 381.

U ovom razdoblju se dogaa jedna vana stvar - raslojavanje, podjela meu istonim biskupima (dijele se doktrinarno):

1. ANOMEJCI radikalni arijevci (ue da je Sin razliit od Oca), a predstavnici su im Eunomije i Ecije (KRIVO NAVEDENO U SLAJDOVIMA). Uzrok raslojavanja (gubljenja homogenosti): problem arijevske krize je gurnut u drugi plan, a javljaju se politiki uzroci. Kad su ponovno doli u prvi plan vjerska pitanja, javilo se raslojavanje...2. OMEJCI politiki konformisti. Predstavnik: Bazilije Veliki (upozoravao je na problem nejasnoe izmeu termina hypostasis i ousia).3. HOMEOUSIANI srednja struja izmeu prethoden dvije (anomejaca i omejaca). Zagovarali su da je Sin slian Ocu, a ne potpuno razliit. (SLAJDOVI: krivo navedeni predstavnici)4. HOMOUSIANI zagovaraju nicejski simbol (predstavnik Atanazije).

KONCIL U RIMINIJU (359. g.)

Okupilo se 400 biskupa sa Zapada (talijanska obala Jadrana) (VIDI SLAJDOVE)Ukoliko bi dolo do negativnih rezultata koncila, car je mogao jednostavno ne prihvatiti odluku. Rezultate Koncila nije htio primiti odmah. Izmeu toga je poslao koncilu u Riminij pismo da se ne miu jer e on nakon nekog vremena doi, kad mu to obaveze dopuste (ratovao u to vrijeme s Perzijancima). Cilj odugovlaenja je bio da se prihvati da je Sin slian Ocu. Koncil se tako oduio i potrajao dok filoarijevci nisu nali naina da svi biskupi potpiu ovu formulu.

KONCIL U SELEUCIJI (359. g.)

Dakle, iste godine, na Istoku (pokrajina Cilicija) se odrava koncil jer se nisu zajedno mogli dogovoriti oko mjesta sastanka. Papa nije poslao svoje predstavnike jer je koncil diktiran carevom voljom (papa Liberije je znao da se nema emu nadati). Sada biskup nisu htjeli putovati carskom koijom. Car Konstanco je uputio pismo koncilu.Bilo je 160 biskupa, samo s Istoka. Neki nisu doli da se ne kompromitiraju, bilo istonjacima, bilo zapadnjacima.Homeousiani su bili veina, a sve se vrtilo oko rijei homoousios. Svi su bili zato da se ona izbaci. Neki su bili zato da se uzme formula iz 341. g. sa koncila u Antiohiji. Nakon puno muke donesena je formula da je Sin slian u svemu Ocu, po Pismima. To e biti nametnuto Zapadu, preko cara.

KONCIL U CARIGRADU (360. g.)

Sazvale su ga Akacijeve pristae da se odlui oko nekih spornih osoba koje su uptuene zbog discipline i morala (optueni su i osueni: Bazilije, Eustazije, Sofronije).Napetosti su i dalje ostale. Konstanco je pod svaku cijenu htio mir. Oslanjao se na omejce (?) koji su ili na ruku politici, a nije im bilo bitno doktrinarno rjeenje. Ovi koncili su bili doivljeni kao trijumf arijanizma (omejaca i umjerenih arijevaca).

NOVA FAZA ARIJANSKE KRIZE (361. 363.)

Car Konstanco umire 361. godine. Izbija nezadovoljstvo nekih zbog odranih koncila jer nema vie careve podrke. Novi car Julijan se nije htio mijeati u unutarnja pitanja Crkve. Dopustio je da to rijeavaju oni koji su za to zadueni. On je hito obnoviti poganstvo (nazvan Apostata - otpadnik). Zato je zabranio pouavanje kranstva u javnim kolama.

Dogaaju se pregrupiranja na Istoku i Zapadu. Dogaaju se manji koncili koji ponitavaju prethodne odluke koncila jer su donesene prisilno.

Atanazije se 362. g. vraa u svoju biskupiju. Car Julijan pogiba 363., a dolazi Jovinijan koji takoer eli sauvati mir u Carstvu.Atanazije vri kampanju protiv arijevaca. Atanazije je htio pridobiti antiohijskog biskupa Melecija. Na koncilu u Aleksandriji 362. g. je ponovno pokrenuo pitanje o terminu homoousios. Predloio je taj termin Meleciju mislei da e ga on odbaciti. No, on ga prihvaa i od tada biskup Melecije preuzima glavnu rije. Preuzima vodstvo kampanje protiv arijanizma na Istoku, a Atanazije odlazi na marginu dogaaja. Dakle, vri se kampanja protiv arijevaca (zapoinje Atanazije, a nastavlja Melecije...).

Car Jovinijan umire 364., a novi car je Valentinijan. Svome bratu Valentu je dodijelio istoni dio Carstva, a sam je vladao na Zapadu. Valentinijan je bio kranin, a u debatama je elio ostati neutralan.Arijevski biskupi su ostali i dalje upravljati u Milanu, Srijemskoj Mitrovici, Beogradu, dananjem Osijeku...

Valent je progonio one koji su pristajali uz Niceju, za razliku od Valentinijana. Valent izdaje edikt za progonstvo onih biskupa koji su bili progonjeni i za vrijeme Julijana. Oporavak arijevaca na Istoku i djelovanje Bazilija Velikog (369.-379.) jedna je od zadnjih etapa krize kojoj je veliku vanost dao Bazilije. Arijevci e sve vie slabiti, a osobito nakon sabora u Carigradu (381. g.). Valent je progonio homoousiance (zagovornici Niceje), a tu spada i Atanazije.

Bazilije je izabran za biskupa Cezareje Kapadoke. Sav ivot je usmjerio na borbu protiv arijanizma (na crkvenoj i na politikoj razini). Htio je pomiriti protivne struje, zato je bio u opasnosti da nitko ne pristane uz njega.Bazilije je bio pod pritiskom carskog prefekta te zone da pristane na umjereni arijanizam. Dao je rediti brata Grgura (Nisenskog) i prijatelja Grgura (Nazijanskog) kako bi poveao svoj utjecaj (iako njih dvojica nisu drage volje prihvatili tu slubu). U antiohijskoj izmi Bazilije je stao na stranu Melecija, a ne Paulina, zato jer je Paulin nametnut od Zapada. Bazije je htio oblikvati jednu kompaktnu cjelinu da bi sruio arijevstvo.

Bazilije eli preko Atanazija senzibilizirati Zapad da pomognu u rjeenju problema (pismo papi Damazu za pomo na koje papa nije uope odgovorio). Atanazije nije htio biti posrednik jer se Bazilije sprijateljio s Melecijem. Bazilije e kasnije napisati jo jedno pismo za pomo, ali nee biti pozitivnih odgovora. Umire 379. g. Moe se initi da njegova djelatnost nije uspjela, ali nije tako. Njegovo zapoeto djelo e se nastaviti preko dvojice Grgura. Baziliju treba pripisati zaslugu za oblikovanje formule na saboru u Carigradu (381. g.). (VIDI SLAJDOVE: o Baziliju Velikom)

SUTON ARIJANIZMA

Konano su sruene ideje arijanizma saborom u Carigradu.I u Iliriku (nae podneblje) je snano bio prisutan arijanizam. Tamo je Arije i bio ak prognan. Kad je doao car Teodozije moglo se uiniti da se maknu arijevski biskupi u Iliriku i da ispovijede pravu vjeru. (VIDI SLAJDOVE)

1