ashtar sherana - poziv iz svemira- nlo automatsko pisanje
TRANSCRIPT
Mir
preko svih
granica
Poziv
iz kozmosa
NLO IZVJEŠTAJ
OD
ASHTAR SHERANA
Predgovor od ASHTAR SHERANA
Želio bi se ispričati što se služim vašim jezikom i što sam na jedan naćin onemogućen izražavati se onako kako bi to želio. No neće biti dobro ako moje
riječi promijenite zbog toga što ne odgovaraju vašem govornom stilu. Ja se
odričem stila u korist istine za sve vas.
Zemlja se ubraja u jedne od najljepših planeta univerzuma. Kako bi to bilo prekrasno za cijelo čovječanstvo kada bi, kao zemaljska kruna stvaralaštva,
bila p l e m e n i t a u svojim mislima i djelovanju.
Postoje svakako ljudi za koje bi se moglo kazati da su p l e m e n i t i – oni stoje u milosti Božjoj više nego što misle.
Imamo razumijevanje za vaše stanje, jer je povijest našeg svijeta nažalost nekoč, prije mnogo, mnogo godina, bila krvlju pisana. No duh Božji je ušao u
naša srca i pretvorio zlo i mržnju u LJUBAV.
Zbog toga gledajte na naš DOLAZAK bez straha. Mi svi pripadamo jednom jedinom BOGU – ON je naš svevišnji OTAC i ON želi da se njegova djeca međusobno vole i pomažu u opasnosti.
Mi dolazimo kako bi ispunili njegove želje.
ASHTAR SHERAN
Poziv iz kozmosa
Nova obrada
Originalna poruka «Poziv iz kozmosa» ostvarena je 1964 kroz automatsko medijalno pisanje u Medijalnom mirovnom krugu Berlin. Oko 25 godina
voditelj kruga je bio gospodin Herbert Viktor Speer. Mediji koji su pisali bili
su njegov sin Uwe i njegova kčer Monika Manuela.
Godine 1990 ova originalna brošura bila je, odgovarajuće razvojnom stanju Zemlje, novo prerađena putem telepatije od naših SANTINERSKIH
PRIJATELJA. Zahvalni smo što ove poruke i dalje smijemo prenjeti našim
bližnjima.
Medijalni krug istraživanja, Schwalenberg.
POZDRAV BOGU I MIR PREKO SVIH GRANICA
Ljudima Zemlje nije potrebno oružje za njihovu sigurnost. Njima je potrebna ISTINA bez
koje ne može postojati nikakav MIR.
Ljudi Zemlje nisu u stanju nači istinu. Ona je i prečesto bila krivotvorena. Mi vam
želimo pomoći. Jedna takva pomoć je ovo što je napisano kako bi se došlo do objektivne
istine.
Ako neki čitatelji sumnjaju u istinitost ove svemirske poruke neće im se to uzeti za zlo;
da bi se pravilno razumio fenomen takve vrste potrebani su duhovno-znanstveni studiji.
No i takvi će čitatelji pronaći mnoge objektivnosti i imati koristi od toga. Spreman
čitatelj bit će ispunjen poštovanjem kada će osjetiti s kakvom je ljubavi i strpljenjem okruženo
čovječanstvo.
Ako Zemljanin ne može shvatiti duhovne fenomene, onda je to zbog toga što oni ne
pripadaju u mudrost škole. Čovjek je naučen sve promatrati prostorno i vremenski. On
poznaje samo objektivnost Zemlje. Takvo ga razmišljanje samo ograničava. On mora konačno
shvatiti i biti podučen da zapravo živi na Zemlji, ali je istovremeno kod kuće u ogromnom
svemiru.
Nisu za njega mjerodavni samo zemaljski zakoni, nego iznad svega i kozmički,
univerzalni zakoni.
Univerzum se sastoji iz biliona sunčevih sistema i svakako u to pripadaju bilioni
preduvjeta za ljudski život u svim razvojnim stupnjevima. Onaj tko je u mogućnosti dospijeti
do drugih zvijezda bit će na jednom stupnju razvoja koji je već odavno iza sebe ostavio ovaj
zemaljski.
Zvijezda s koje dolazimo zove se METHARIA i leži u ALPHA CENTAURI sunčevom
sistemu. Kod Venere imamo jednu od mnogih svemirskih stanica. Najveće udaljenosti
premošćujemo s jednom tehnikom koja vam još nije poznata i to pomoću prepolarizacije
materije u antimateriju. Ali još važnije od te tehnike je naš BOŽANSKI NALOG donjeti vam
istinu o životu u sveukupnosti. STVORITELJ sviju nas – koji je stvorio univerzum, anti-
univerzum i duhovni svijet – je UNIVERZALNA CENTRALNA SVIJEST u čitavom
univerzumu.
Duh i svijest su Božja slika ljudi. Duh i svijest su besmrtni.
Kada bi čovjek Zemlje znao da se njegov život nastavlja nakon napuštanja tijela,
njegovo razmišljanje i ponašanje odmah bi se promijenilo.
Duša posjeduje nematerijalno tijelo koje predstavlja apsolutnu paralelu prema
materijalnom tijelu. Duša je dakle prostorno obuhvaćena i u sebi omeđena.
Kao što je materijalno tijelo sastavljeno iz atoma tako je i nematerijalno tijelo
sastavljeno iz najmanjih djelića univerzuma. To su grupacije najmanje građe različite vrste.
One su vam još nepoznate, osim nekih iznimaka.
Egzistencija duše je u svim prilikama dokaziva. Tu ne postoji nikakav izgovor. Kao
prvo, postoji put medijalnih sila. Nadalje, postoje spiritualne seanse koje omogućavaju dokaz.
No tih puteva se znanost ne drži, nego ih se ismjehuje i ignorira.
Zemaljski znanstvenici su također zapazili da su u svemiru prisutni subatomarni djelići
koji jure svemirom nadsvjetlosnom brzinom. Oni probijaju svaki atomarni sistem. Ti djelići,
koje vaša znanost naziva NEUTRONIMA, su perpetualni, to jest, imaju neprestanu moć
kretanja.
Ti NEUTRONI, koji po vašoj teoriji uopče ne ispunjavaju nikakvu svrhu, pripadaju
nematerijalnoj građi DUHOVNOG SVIJETA.
NEUTRONI se također ne mogu dokazati uobičajenim sredstvima. – Ali s
neuobićajenim sredstvima može se, unatoč tome, ustanoviti njihova prisutnost i zbog toga im
dati i ime. Dušu se također ne može utvrditi uobićajenim sredstvima, ali zato vrlo dobro s
neuobičajenim sredstvima.
NEUTRONI se grupiraju u vezu s nekom drugom građom prema zakonu i točno onako
kao što je to također slućaj kod materije (ATOMI). Perpetualni spin (snaga pokretačkog
impulsa) daje im pokret i istovremeno besmrtnost. Naravno da se takvi SISTEMI
NEUTRONA ne mogu sami grupirati i organizirati. Njihov genijalni majstor je
STVORITELJ. On je inženjer i znanstvenik, koji kroz vlastite proračune sastavlja i planira tu
građu.
Principi duše su zapažanje, osjećaj i misao. To su duhovna svojstva koja ne mogu biti
izvedena kroz materiju. Materija je bez osjećaja, ali ona predstavlja vezu s dušom.
Uzmimo na primjer oko: Materija je organizirana za optičko ostvarenje. Ali to nije
dovoljno; foto-leća je u stvari primila sliku, ali gdje je ostao promatrač? U svakom slućaju
duša je ona koja zapaža, prosuđuje i odlučuje u procesu misli.
Bilioni sunčevih sistema čine božanski univerzum. Čovjek nema predodžbu o enormnoj
raznolikosti života koji je s time povezan. No sve to bi bilo besmisleno kada čovjek sa svojom
DUŠOM nebi promatrao taj univerzum. On o tome može razmišljati. Tek će kroz njega to
ogromno stvaranje dobiti smisao - zbog njega je on uopće i stvoren.
Pokret je ujedno život, jer život sadrži snagu. S time je navodni zakon o «mrtvoj
materiji« pobijen.
Čitav univerzum je rezultat neprestanih eksperimenata. No univerzum ne eksperimentira
sam od sebe, jer za to je potrebna inteligencija koja planira, unaprijed gleda i procjenjuje. No
STVORITELJ ima mnogo svojih suradnika, a čovječanstvo u to pripada.
Također i ljudska duša nije završila sa svojim razvojem, ona pred sobom ima još eone
daljnjih razvoja.
Moramo vrlo strogo razlikovati dvije stvari: Nadahnuta i nenadahnuta materija.
Tog mjerila se večina filozofa ne pridržava; jer oni žele duh mjeriti po pravilima
materije. Moralo bi se paziti na to da duh i materija predstavljaju dva različita svijeta koja
imaju svoje vlastite zakone, ali spadaju u j e d a n univerzum.
Ukoliko se radi o stvarima organskog života treba duh i materiju smatrati kao jedno
međusobno spojeno jedinstvo.
Ukoliko se radi o stvarima nakon smrti, moraju se duh i materija strogo odvajati, jer oni
u tom slućaju ni na koji način nisu više zajedno.
Djelovanje svijesti je čista sposobnost misli. To je važno svojstvo duše.
(Napomena: Profesori Hartmann, Hagen i Schmick već su se 1934 složili da mozak nije
samostalni organ, nego da njime upravlja materija sasvim drugačijeg bića (DUŠA). Uz to je
švedski kirurg mozga, profesor Olivercrona, zaključio da misli ne samo da ne postoje u
mozgu, nego uopče u tijelu. Jedan takav centar inteligencije je u potpunosti nadređen mozgu.)
Kako vidite znanost već odavno u svojim rukama ima dokaz o egzistenciji besmrnosti
duše. Nažalost, te spoznaje zemaljska znanost drži u pozadini, jer nema HRABROSTI za
duhovnu revoluciju koja bi s time bila izazvana.
Nebiste smjeli raditi pogrešku izjednačavajući nesvjesni život sa svijesnim životom.
Duši pripada samo svjestan život.
Za ova objašnjenja je potpuno nevažno da li dolaze iz regija drugih zvijezda ili se radi o
zemaljskim spoznajama. Važno je da se, govoreći o istini, ništa ne mijenja – a još je važnije
da je ta istina konačno spoznata od odgovornih ljudi ovog planeta.
Svjesnost je kozmički proces i već zbog tog razloga uopče nije vezana za materiju. Ona
može egzistirati bez nje. Ali, svjesnost može biti vezana na materiju kako bi se s time ispunila
specijalna zadaća. To je slućaj kod svake inkarnacije. U tom smjeru smo istraživali sa svim
sredstvima. I tu smo dobili vrlo objektivne spoznaje.
Vi vjerujete da je materija inteligentna, a u tom obliku ona u cijelom univerzumu uopće
ne postoji. Niti atom, niti cijeli sistemi ne mogu proizvesti svijest. Svijest nije vezana za
materiju, nego na duhovno tijelo, koje pak može biti vezano ponovo na materiju. Ali u svim
slućajevima je svijest samostalan proces. Mozak stoji u vezi sa sviješću, nešto poput radio
veze. Kada čovjek umre, onda on ne izgubi svoj život, nego se radio-veza između duha i
materije prekine poput nekog kratkog spoja. Uskrsnuće je oslobađanje duha od okova
materije. Ali duh zadrži svoju svijest i ona ga može teško mučiti.
Najprije naučite pravilno postupati sa STVARANJEM prije no što se odvažite poštovati
BOGA! Način poštovanja BOGA, kako vi to činite, je potpuno besmislen i loš. Molim vas,
najprije naučite Njegovo STVARANJE pravilno razumjeti i poštovati! Nemojte još jednom
započeti na krivom kraju! Cilj je izgraditi život, - a ne ubijati!
Kada ćete jednom biti tako daleko i iskazati POŠTOVANJE prema ŽIVOTU onda
možete polako raditi na iskazivanju časti prema BOGU. Za to nisu potrebne nikakve teatralne
geste i molitve. Poštujte GA, molim, na način kako MU to pripada, naime s pozitivnim
mislima i DJELIMA, prije svega na način koji je neophodan za LJUDE - naime s
HUMANOŠĆU.
Teologija bi trebala biti učenje o Bogu. Što je ono u stvarnosti? – Pojma nemate o
stvarnosti BOGA. Njegova volja i njegova inteligencija određuje svaki atom, svaki neutron,
svaki neutrino, kao i svako Jahvino strujanje prema planiranim i željenim sistemima
pokretanja.
Za pravo BOŽJE UČENJE mora se imati, kao temelj, prava istina o BOGU. Da li to
možete mirne savjesti potvrditi?
Kao slijedeće morao bi Zemljanin pokušati najprije vratiti na nulu svoje dosadašnje
uvide o svim učenjima o Bogu. Samo tako je moguća sigurna baza za stvarno znanje.
Kao prvi pokušaj morao bi razmišljati o tome da li samo na ovoj Terri postoji
čovječanstvo. Nadalje, morao bi razmišljati zašto postoje ljudi u toliko različitih rasa. Od
kuda dolaze rase? – Da li su to možda deportacije s drugih zvijezda koje su se ovdje na Terri
uklopile i dalje razvijale?
Na taj način će se čovjek približiti kozmosu i univerzumu; jer ga teologija odvraća od
toga. On se mora neophodno osloboditi jednostranosti zemaljskog razmišljanja. Čovjek ne
živi samo na ovoj Terri, on ima na raspolaganju cijeli univerzum.
Zemaljski život se vrši samo kao proba dokazivanja pomoću posuđenog alata, ljudskim
materijalnim tijelom, koji svakako još nije dosegnuo svoju zrelost. Zatim, dolaze nove probe
dokazivanja s novim zadacima i novim prespektivama, da, s novim posuđenim alatima, bolje
razvojem koji zahtijeva još više odgovornosti i savjestnosti.
To su sve stvari s kojima vaša teologija ne želi ništa imati, - a one su ipak tako važne.
Ako započinjete s Adamom i Evom onda ne možete shvatiti niti sebe niti čovječanstvo.
Adama i Evu mogli bi sasvim izbaciti iz vaše Biblije, to su budalaštine koje samo štete.
Koljevka čovječanstva je duhovnost. Koljevka čovječanstva je toliko različita i proteže
se na ogroman prostor i vrijeme koje broje eone i nemoguće je govoriti o tome pojedinačno.
Vaša teologija uvjerava ljude da je BOG svemogući i sveznajući. S tom sposobnošću on
može ljude učiniti bogatim ili siromašnim ili uništiti svoje neprijatelje. Vjerujući u to milioni
ljudi usrdno mole BOGA da im na ovaj ili onaj način pomogne. – Kakava ZABLUDA!
Ovdje na Zemlji čovjek zastupa moć nad tim stvarima. On uništava neprijatelje ili se
osvećuje slabijima. On se obogaćuje ili hladnokrvno pušta da subližnji umre. Ništa se ne
događa tako da bi se moglo kazati: «To je učinio BOG.» Takvo određivanje tjera ateistima
vodu na njihov mlin. U tome vide potvrdu da je BOG lik fantazije i da ga se ne treba bojati i
poklanjati mu pažnju. Nažalost moram priznati da ateisti na neki način imaju pravo.
Ali stvarnost ipak izgleda sasvim drugačije. Kako čovjek ne živi samo ovaj zemaljski
život, nego i duhovan u jednom drugom svijetu, osim toga još je i u drugim svjetovima
potpuno izložen odgovornosti – samo što je točka vremena drugačija od one koju bi on želio
odrediti. Kazna dugo izmiće ljudskoj pažnji sve dok ne apsolviraju svoja osvjedočenja u
materiji.
To je zadaća teologije. Ona se nije razračunala samo s BOGOM, nego i s gigantskim
životom u čitavom univerzumu.
Teologija nebi smjela krivotvoriti NEBO, također ne i vječnu egzistenciju ljudske duše.
Ono što teologija o tome nezna morala bi istražiti svim sredstvima. Zbog toga se nebi smjela
plašiti spiritualnih mogućnosti. MEDIJALNOST je element i stvaran temelj istraživanja onih
područja koji se tiću DUHA. Teologija želi kuhati i dalje bez vode. To je nemoguće u
religioznim i duhovnim pitanjima.
Ateizam konzekventno odbija egzistenciju BOGA i nastavka života u onostranom.
Teologija odbija svaku vezu s područjem onostranog. Ona stvara svoju vlastitu sliku o
nastavku života s onu stranu materije, ovisno o ljudskom shvaćanju i fantaziji, ne slušajući
mišljenje ljudi koji žive u onostranom. Gdje se tu nalazi logika?
Želim vam uz to ispričati jednu parabolu: Pretpostavimo da jedna grupa hrabrih ljudi
poduzmu putovanje na Mars i tamo sretno stignu, ali se više ne mogu vratiti na Zemlju.
Jedna druga grupa ljudi s potrebom dokazivanja stvaraju svakakve fantastične
predodžbe o ljudima koji žive na Marsu, na primjer, da li su još na životu, da li ih se srdačno
dočekalo, ukratko, smatraju suvišnim povezati se s njima pomoću specijalne stanice kako bi
ih sami o tome pitali.
U stvarnosti pokušavaju ljudi, koji žive na Marsu, sa svim sredstvima uspostaviti vezu
sa Zemljom, ali tamo se ne reagira i jednostavno ih se ignorira, jer se vjeruje da takva veza
nije moguća.
Ali ljudi na Zemlji, s potrebom dokazivanja, željeli bi čovječanstvu Zemlje nešto kazati
o Marsu – i sada razvezuju svoju maštu. Pronalaze najluđe stvari za koje izjavljuju da su
istinite. Postoje dovoljan broj ljudi koji im bezrezervno sve vjeruju i drugi koji prepoznaju
prevaru i okreću se s gađenjem od cijele stvari.
Tako to, dragi moji prijatelji, izgleda kod vas s božanskim špekulacijama.
Vaša teologija zahtijeva od vas bezuvjetnu vjeru za ono što vam se nudi. Svaka kritika
je krivovjerje i svaka logika je zabranjena. Ne smije se sumnjati u učenje u Boga, ono uživa
največi imunitet koji je ikad postojao.
Mi smo mišljenja da nije važno da li se vjeruje u božanska čuda, nego da je daleko
važnije akceptirati sve egzistencije u čitavom univerzumu, pa i ono najmanje nevidljivo
zračenje ili vibraciju kao apsolutno prirodnu razumljivost. Sve što se nalazi u egzistenciji
razumije se samo po sebi, no m o r a se paziti da ne dođe do ZASTRANJENJA koja bi štetila
u razvoju svijetova.
Ako jedan čovjek ima potrebu moliti se u sebi BOGU ne treba se toga sramiti, jer je to
prirodno. Ali zbog toga se ne treba ponašati i ludo vjerovati da će s time postići bolji utisak na
duhovni svijet.
Opet uz to jedna parabola: Neki radnik se našao u financijskim poteškoćama. Želio bi do
upravitelja tvornice kako bi ga zamolio za nešto novaca. Ali to mu neće biti dopušteno, jer
vlasnik tvornice ima svoje službenike koji ga zastupaju. I BOG ima svoje zastupnike.
Konačno radniku uspijeva doči do voditelja odjela. Baca se pred njega na pod, sklapa ruke i
jadikuje u svim mogućim tonovima i s tekstom kojeg je naučio na pamet za takve slućajeve.
Voditelj odjela vjeruje da ima posla s luđakom i otkazuje mu posao u tvornici da nebi s time
zarazio još i druge.
KRIST je govorio u parabolama. Smatram se ponukanim činiti to isto, jer sam se uvjerio
da vi jako teško shvaćate.
Sada dolazim do ONOSTRANOG. Ta riječ ima nešto u sebi. Svatko od vas bi mogao
potvrditi koliki su se tome već rugali i smijali. Zašto ustvari? – Što vam je onostrano učinilo?
– Što ustvari znači ONOSTRANO?
Koristim riječ ONOSTRANO, jer je to kod vas tako uobičajeno. U stvarnosti ne
akceptiram taj izraz, jer ne odgovara stvarnom pojmu.!
Riječ ONOSTRANO dijeli vaš svijet od svijeta duha. Pritom zaboravljate da svijet duha
d u b o k o ulazi u vaš svijet tako da uopće ne može biti govora o nekom apsolutnom
odvajanju. Ne postoji u materiji živući čovjek koji nije danonoćno spojen sa svijetom duha.
Svaka ljudska misao je jedan proces koji se je već ispunio u takozvanom onostranom.
Svaki tjelesni osjećaj i svaki svjesni postupak je povezan sa svijetom duha kao što je i
elektricitet prisutan u svemiru i unatoć tome može biti vođen kroz žicu i mašine. Također i
onostrano pripada ovostranom i s time predstavlja veliko univwerzalno jedinstvo. To
jedinstvo pokazuje samo dva različita obilježja:
1. Duha u astralnom tijelu
2. Duha u materijalnom tijelu
Duh se seli iz jednog tijela u drugo; to su odnosi u promjenama koji ni u kom slućaju ne
opravdavaju pojam poput riječi «onostrano».
Nije ćudo da to nehotice odbija čovjeka kada je, kroz pojam ONOSTRANO, uvjeren da
se njegov duh nalazi u jednom svijetu potpuno odvojenom od njega.
Morali biste znati da je duhovno carstvo jedan dio vašeg svijeta i da pripada u ljudski život.
Vi ne možete ugasiti život. On je BOŽJA sila. Ali vi možete odvojiti život od
materijalnog tijela ukoliko to tijelo za duh, koji znači život, nije više od koristi. Ali to je
grijeh. Zbog toga se u vašem Svetom pismu kaže: Ono što je BOG spojio, čovjek ne smije
rastaviti!» To znači da ne smijete kroz obijesno ubijanje odvajati duh od tijela.
Na besmisleni način su svećenici to mjesto u Bibliji - kao i mnoga druga – protumačili
po svom shvaćanju; BOG nije niti jedan brak spojio. Ljudi u stvari sami traže svoje životne
saputnike.
Što se događa kada se jedan čovjek rodi? O tome teologija šuti. Jedna, u duhovnom
svijetu, živuća duša počinje od nule. Ona se prilagodi djetetu i ulazi u zemaljsko bivstvo kako
bi se dokazala. Potpuno neopterećena s iskustvima iz prijašnjeg života ima priliku n o v o se
orijentirati. Iz prijašnjeg života postigla je karakterni razvoj koji joj je ostao. Na taj razvoj
može dalje nadovezivati.
Što se događa kada neki čovjek umre? O tome teologija šuti. Jedna u materiji živuća
duša bit će odvojena od materijalnog tijela. Duhovna veza se prekida. S time počinje
samostalan život u jednom duhovnom tijelu, koje se sastoji od nematerijalne tvari i najmanjih
djelića univerzuma. Ono ima sve organe koje ima i materijalno tijelo. U tom tijelu duša mora
zaista iskoristiti sva zemaljska iskustva, kako bi se mogla dokazati u velikoj zajednici i u sferi
stvaranja. Ona mora duhovno i marljivo sudjelovati u BOŽJEM planu. Duhovna veza s nekim
materijalnim tijelom je tada samo povremeno moguća i pod određenim uvjetima. To više nije
vlastito materijalno tijelo, nego to može biti svako drugo ljudsko tijelo koje se još koristi – a
koje se u tom slućaju zove MEDIJ.
Kako nešto može biti onostrano ako apsolutno pripada egzistenciji čovjeka. To nije
druga strana života, nego obestjelovljeni život, večim djelom unutar vas, i najsnažnije
sudjeluje u svakom događaju na Terri koji se vidi, ali iz druge perspektive. Za njega ne
postoje materijalne prepreke, on prolazi kroz sve zidove.
Za stanovnike Zemlje je naročito važno znati sve to.
Ne smije postojati slijepa vjera. VJERA U BOGA, na prvom mestu, pripada empirijskoj
znanosti. Crkva, odnosno teologija, trebala bi se u budućnosti brinuti o tome da na mjesto
slijepog povjerenja u vjeru i na mjesto sumnji u slijepu vjeru – dođe objektivno znanje - koje
ne dopušta niti najmanju sumnju.
To objektivno znanje postići radom nije nikakva besmislica. To zahtijeva mnogo truda,
mira, harmonije, strpljenja i apsolutnu objektivnost i realnost.
Odgovarajuće predradnje vrše se već stoljećima u cijelom svijetu Ti rezultati se već
mogu koristiti. Prolazitiv pored toga bez osvrtanja je neviđena zlonamjernost i kažnjiva
ignorancija.
Već sam jednom prije kazao da to znanje n e pripada u teologiju, nego u sveukupno
internacionalno prirodoznanstvo. Prema tome to znanje pripada u predavaonice univerziteta.
Mir je pravo svakog Zemljanina, on je unapređivanje, poput prehranjivanja na ovom planetu.
Mir na ovoj Terri i međusobno razumijevanje rasa ovisi o znanju i svjetskom
razumijevanju ljudske egzistencije u UNIVERZUMU. Tek kada se u predavaonicama i u
svim koridorima univerziteta prestane izrugivati i ismijavati ta tema doći će do stanja trajnog
mira. Ovako kako to još sada izgleda kod vas se smatra svakog čovjeka, koji se ozbiljno time
bavi, idiotom koji nije sposoban prilagoditi se vremenu.
Promotrimo jednom neku veliku sektu koja se sasvim priklanja Bibliji. Njihovo
tumaćenje se odnosi na «sudnji dan» po kojem bi gotovo cijelo čovječanstvo trebalo biti
bačeno u vatru pakla. Pristup te sekte je neshvatljiv. Milijuni ljudi bezuvjetno vjeruje u to
besmisleno tumačenje za koje ne postoji niti jedan jedini praktični dokaz.
Ali oni ne vjeruju u to zato što su kroz vlastitu logiku u to uvjereni, nego zato što su oni
labilni ljudi bez kritika, pobožno ponizni i neizmjerno se boje gliba pakla u kojem bi se
jednom trebali polagano peći.
Vjeruju iz straha; vatra boli, ako se znade što znače opekotine - još gore – ako se pritom
ne može umrijeti.
Mi to nazivamo bezobraznim zastrašivanjem. Ako čovjek nasjedne na tu nelogičnost
onda se može s njime raditi što se želi. Čak ga se može učiniti fanatikom i postaviti ga bilo
gdje, jer zbog svoje nelogičnosti nije u stanju objektivno prosuđivati o toj stvari.
Znadem da će se moje objašnjenje isto tako prokleti. U crkvenim krugovima će se o
tome govoriti i kazati da je to hereza koja dolazi iz samog pakla. Ali ja apeliram samo na vaš
razum, a gdje on nije prisutan bit će moje riječi uzaludne. Međutim, ja samo vršim svoju
visoku dužnost.
Neizvjesnost – što dolazi nakon promjene (smrti) je najveća zabluda s najtežim
posljedicama koje uopće postoje. Ta neizvjesnost izgrađuje jedan svijet protiv BOŽJEG plana
i upravlja njime kroz zabludu. Što se kroz to podmeće čovječanstvu ne može se opisati
riječima.
Koliko patnji, žalosti, straha, osjećaja samoće i bolesti bi mogli biti izbjegnuti kroz
spoznaju da je smrt samo kratko odvajanje od voljenih ljudi. Sa znanjem učenja o inkarnaciji
odlazilo bi se u promjenu mnogo opuštenije.
Smrt ljudi je rođenje u jedan novi oblik. To je sudnji dan, dan rastanka od opipljive
materije. No materija ostaje za njega unatoč tome vidljiva. To je zamjena dva oblika života
koja čine ipak jedan svijet Materijalni svijet se napušta kao jednu školu. Obestjeleseni se
može kretati nadsvjetlosnom brzinom. On od sada posjeduje brzinu misli kada je slobodan, to
jest, nije vezan za Zemlju kroz težak zemaljski život. Taj cilj može samo postići ako je
dosegao duhovni stupanj razvoja koji mu nudi tu slobodu.
Stvorite više jasnoće o smrti ljudi i riješit ćete sve vaše zemaljske probleme! Samo tako
ćete smrti oduzeti strah.
Teologija je stvorila krivu predodžbu od koje ne odustaje iako već sluti da nije ispravna.
Zadovoljna je ako mnogi ljudi daju svoj prilog crkvi ili ostavljaju svoj imetak u crkveno
nasljeđe. Velike religije nešto obećavaju što čovjek ne može tako lako preispitati. Izbavljenje
kroz krv Mesije je dogma. Nemojte se pouzdati u takve dogme, one su samo filozofije koje
vam ne nude nikakve istine i također nikakvu sigurnost.
Ako znanost ove Zemlje ne stavi zahtijev za čast i savjest, onda apeliram na tu navodnu
čast, a pogotovo na sumnjivu savjest.
Takve ljude irogancija sigurno dovodi u ponor. Oholost takozvanih intelektualaca je
svjetska opasnost. Ali duhovna područja ne može nitko izbjeći. Tamo mnogi neće pronaći
mirne trenutke; jer tamo si predbacuju da su u najvažnijoj stvari svog sveukupnog života
potpuno zakazali. K o m e želite onda predbacivati? – Želite li sve prebaciti na vaše učitelje i
kazati da su oni zakazali?
Niti novac niti slava ne može vas učiniti sretnim; jer niti jedna duša ne propušta ono što
joj pripada temeljem njenog razvoja. Što se jednoj razvijenoj duši na Zemlji ne ispuni može
joj to dati duhovno carstvo. Za sve postoji izjednačenje, jer BOG je pravedan!
Ako ne želite slušati glas proroka onda slušajte glas koji potjeće od ljudi koji su daleko
napredniji u svom razvoju. Vi želite pomagati nerazvijenim narodima, podržavati ih i
savjetovati. Mi vas sve smatramo kao nerazvijene ljude i želimo vas također podržavati i
savjetovati. Zbog toga prihvatite naš savjet. Put koji nas vodi do vas je doduše neuobićajen,
ali je nužan kako bi shvatili misterij besmrtne duše.
Naše mjere opreza su u potpunosti opravdane, jer smo točno proučili vaš mentalitet i
vaše razmišljanje. Niti jedan čovjek ne želi nepotrebno riskirati – također niti mi.
U Bibliji možete pročitati kako se jedan anđeo obratio proroku. Jedan anđeo vam
ponovo govori. Tko želi u to sumnjati? – Ne želite shvatiti da putujemo svemirom do drugih
zvijezda – ali sami već dajete milijarde za iste namjere. Ne želite uvidjeti da mi već možemo
ono što vi priželjkujete. U svakom slućaju imamo ogromnu prednost u spoznaji svladavanja
sile.
I tako se događa da je čovjek napušten od BOGA, jer ga se odrekao. Manjka duhovno
savezništvo s STVORITELJEM i njegovim duhovnim svijetom. Uvijek nanovo se pokazuje
da je Zemljanin vrlo spor u razmišljanju. Previše obraća pažnju na materiju. Zatvara se pred
nevidljivim djelovanjem duhovnog područja. Utjecaji zbog neznanje učitelja su toliko snažni
da se oholost nalazi na mjestu poniznosti.
Svemir je nepojmljivo velik i čovjek bi trebao imati sve razloge, u svojoj sićušnosti, biti
ponizan. Ali on to ne čini, zatvara svoje misli pred tom činjenicom. Protivi se toj činjenici da
se nalazi nasuprot jedne majestetske veličine. Smije se nepojmljivom koje konačno od njega
zahtijeva to poštovanje i poniznost. Kroz to zatvaranje, koje se ostvaruje kroz loše želje i
tvrdoglavost, bit će logika naravno narušena. Rezultat je još samo to što su mu drugi
izračunali. On se ne trudi oko vlastitog utvrđivanja da li je račun točan. No tko ne provjeri
točnost računa mora račun platiti makar dao zbog toga i ono zadnje što ima.
**********
Objašnjenje o ljudskim pravima:
Svaki čovjek na neki planet dolazi iz DUHOVNOG BIVSTVA. On nije građanin te zemlje,
nego učenik na tom planetu. Svrha njegovog materijalnog bivstva je postizanje duhovne
zrelosti. Planet njegovog rođenja je njegov stvarni zavičaj. Po zakonu prirode čovjek je
najviše biće i zbog toga slobodan. Ta sloboda mu se ne smije oduzeti tako dugo dok on ne
povrijedi zakon ljudskog zajedničkog života.
Svaki čovjek ima pravo samoodlučivanja. On je jednak između svih naroda i rasa i onda
ako je njegov razvoj različiti. Njegova je zadaća stremiti najvišim spoznajama. Pritom se
trebaju svi ljudi iskreno i djelotvorno podržavati. Razvijanje njegovog karaktera se nalazi na
prvom mjestu. On se mora tako razvijati da je slobodan od mržnje, zavisti i svake taštine.
Svaki čovjek živi u zajednici koja se ne odnosi samo na jedan narod ili zemlju, nego
uključuje cijeli univerzum. Zemlja je jedan dio univerzuma – pa i nakon «smrti» čovjek živi i
dalje u univerzalnoj zajednici. On ima veliku obavezu dokazati se kao čovjek. Niti jedan
čovjek ne smije spriječavati slobodan razvoj prema gore. Ali također ima obavezu spriječavati
svaki razvoj prema dolje.
Vođe čovječanstva na Zemlji trebaju davati potporu i zaštitu. Ako je čovjek ugrožen kroz
nemire ili rat, onda to nije nikakva potpora i zaštita. Sloboda je najviši zakon razvoja života.
Sloboda ne smije biti razuzdanost strasti i nagona, nego sloboda za dobre obićaje i vrline.
Ljubav za bližnjega i bratstvo je prirodni zakon. Odgovarajuće tome mora se na to
paziti. Univerzalno bratstvo se odnosi na ljude svih nastanjenih planeta. Zbog toga je čovjek
također obavezan za uzajamnu pomoć od zemlje zemlji i od zvijezde zvijezdi. Tko se protivi
tom prirodnom zakonu gubi pravo biti bratom čovječanstva. Dostojanstvo čovjeka je
obilježje čovječnosti.
Zakoni univerzuma stoje iznad zakona naroda. Univerzalne zakone su Zemljanima
objavili SANTINERI. Tko se prikloni tim zakonima čovječnosti ima pravo za slobodan
pristup svakoj točki ove Zemlje, svojoj zvijezdi. Ne postoje države, jer je Zemlja zavićaj
ljudskog spola i predstavlja stupanj sveukupnog ljudskog razvoja u univerzumu.
Vlada nekog naroda je njegov zaštitnik i odgojitelj. Ona ne smije tjerati nikakvu mržnju
protiv drugog naroda i rasa. Mora strogo na to paziti da se čovječanstvo Zemlje spoji u jednu
sveopću, prijateljsku svjetsku obitelj. Vlada nekog naroda nikad ne smije predstavljati najvišu
moć; jer je ona ispod još jedne više moći, iako se ona ponajprije može prepoznati samo u
prirodnim zakonima. Čovječanstvo Zemlje nalazi se, osim toga, u neprestanoj kontroli
čovječanstva koje je daleko ispred ljudi Zemlje.
Čovjek se ne smije izrugivati. On ima pravo za slobodnu kritiku i smije vjerovati u ono što
smatra da je pravilno. Nikad kritika ne smije služiti za porugu i imati preziran stav.
Izrugivanje i prezir su nepošteno duhovno oružje koje stoji na putu slobodnog razvoja istine.
Različitost u mišljenjima između ljudi i cijelog naroda ne smije se riješavati kroz ratove.
Čovjek posjeduje iskru božanske mudrosti i kao čovjek mora je pravilno primjeniti kako bi
dospio do bratstva.
Morali biste konačno shvatiti da na ovom planetu ne postoje različiti ljudi, nego samo
jedno jedino čovječanstvo koje se ne nalazi samo na ovoj Zemlji, nego i u čitavom
univerzumu, to jest, čiji su dom još mnogi drugi slični planeti.
Naravno, veliki moćnici ove Terre teže ovladati cijelim svijetom. Ali svaka vlada želi
sama biti na kormilu. To je besmislica. No ipak postoji mogućnost postići taj cilj. Svaka
država bi mogla poslati svog zastupnika u svjetsku vladu. Nešto slično već imate, no to je sve
još nepotpuno; jer ono što svjetska vlada zakljući mora se akceptirati. Tko neprestano glasa
protiv mora biti isključen iz svjetske vlade. No mora postojati pozitivni plan po kojem bi
mogla upravljati svjetska vlada.
**********
Umjetnost je superlativni način izražavanja, visoki jezik osjećajnosti ljudske duše. No kada se
vjeruje da čovjek ne posjeduje živu dušu, onda je svaki komentar suvišan i može se razumjeti
to demonsko ponašanje nasuprot ljepote i harmonije stvaranja. S druge strane to ukazuje na
vaš duhovni nivo.
**********
Muzika potjeće, prema našim tisućljetnim promatranjem, iz religioznih plesova i pjesama.
Osnova muzike na vašoj Terri bile su tajanstvene «mantre», naime ono akustično stvaranje
tonova koji su izazivali nadzemaljske sile. Kasnije je iz toga nastalo svećeničko pjevanje, koje
je trebalo dati izraz za poštovanje Boga, kako bi s time narod bio prenesen u ushit i zanos. U
daljnjem razvoju nastale su pjesme i čitavi koncertni komadi kao i mnogi instrumenti za
pratnju. Najljepša djela su ona koja su nastala u štovanju Boga ili iz ljubavi. Kroz to su
djelovale visoke inspiracije iz duhovnih područja.
(Prim.: Haydn je kazao da njegova djela ne potjeću od njega, nego da su to više veze.
Beethoven je komponirao kada je već bio slijep i gluh. Mozart je komponirao već kao mladić
veličanstvena djela. Svi su oni imali duhovno vodstvo iz onostranih sfera.)
**********
Mi smo nevidljivi svjedoci i podučeni o svemu što se kod vas odigrava. Poznata su nam vaša
neljudska, da, bestijalna istraživanja na svim područjima sotonskih namjera moći.
Zovemo iz kozmosa čovječanstvo Zemlje, iz jedne beskonačne daljine, iz božjeg
univerzuma, da se konačno probudite iz svjetskog sna i počnete logično razmišljati!
Aktivirajte vaš razum!!
Komunizam je zabluda i nepravda prema ljudima; jer on je zasnovan na krivim spoznajama i
apsolutnim zabludama. Unatoč tome priznajem da postoje neke stvari koje se mogu
akceptirati i prihvatiti u jednom boljem pogledu na svijet budućnosti.
Demokracija nebi smjela biti sloboda ludih. To nije povlastica za luđake i gotovane. Unatoč
tome priznajem da je temeljni element demokracije, to jest, sloboda ljudi najviši cilj mirnog
suživota. No ta sloboda ne smije biti bezgranična, ona se mora pokoravati redu.
Teologija počiva na dogmama i krivim tumačenjima koja nemaju nikakve veze sa stvarnom
egzistencijom BOGA. Teologija mora još ispred BOGA akceptirati i duhovno carstvo, jer ne
postoji shvaćanje BOGA ako nije prije istražena i spoznata ljudska duša i njena sveukupna
egzistencija. To je visoka zadaća teologije u zajedničkoj suradnji s prirodoznanstvom.
Znanost ima zadatak služiti istini. Istina ne može biti nikada prepoznata ako u očima znanosti
čovjek igra smiješnu i bijednu ulogu. Čovjek se ne sastoji samo iz tijela, nego se njegova
stvarna i najplemenitija vrijednost, u cijelom univerzumu, sastoji u njegovoj besmrtnoj duši.
Publikacija medija – poput novinarstva, radija, televizije i filma mora biti kulturna i
uljuđena. Ona mora zaštititi napredak, a ne nazadnost. Nije umjesno gurati stvari u krivo
svijetlo. Također se ne smiju širiti nepristojne, otrcane fraze samo kako bi se postigla
aktualnost. Publikacija medija bi uvijek trebala biti promišljena, jer predstavlja najznačajnije
sredstvo obrazovanja. Ponuđene scene i dijalozi egzistiraju u ljudskoj svijesti nezaustavljivo
dalje. (Prim. Kao što to jasno pokazuje djelotvornost reklama.) Sve ostaje sadržano u
kozmosu.
U odgoju djece trebalo bi se služiti istinom, a ne lažima. S odgojem karaktera treba se početi
već prije školslog doba.
Industrija se treba brinuti da svi alati za ubijanje svih vrsta budu, kao dječje igračke,
zabranjene i povučene iz prodaje. Sveukupni potencijal ratnih igračaka mora se uništiti. Ako
državne vlade nisu u stanju maknuti zločinačke dječje igračke što onda žele postići u
razoružanju super oružja?
U školama se već na početku mora uvesti nastava o moralu. Nije samo zadaća roditelja da su
djeca pravilno, to jest, pozitivno odgojena. Također i škole snose odgovornost. Materijal za
učenje se mora pod svim okolonostima točno preispitati! On potiće negativne i neprijateljske
misli. Već bi početnice za male morale sadržavati moralne primjere, na primjer: Marko je
lagao svojoj majci. Zašto on to čini? – Da li je to pravilno? –
Iako je beskonačno teško mijenjati odrasle generacije, onda sam ja na ovoj Terri poput
svjetskog učitelja kako bi vas upozorio da generacija, koja se dokopala moći, ne počini
strašnu nepravdu prema stvaranju, a koje je dugo godina bilo planirano i pripremano.
Omladina mora biti pravilno odgojena i ne smije biti r a z m a ž e n a. Omladina se može još
pravovrijemeno promijeniti. Još nije prekasno. Ali je unatoć tome hitno.
MIR PREKO SVIH GRANICA!
Vaš ASHTAR SHERAN
Zov iz kozmosa!
Neizmjeran je SVEMIR. Nikakav bedem ga ne okružuje.
Zvjezdana raskoš vječno traje. Odvajkada također i BOŽJA moć.
Ljudi dolaze, ljudi odlaze; ali njihov duh ostaje bezvremen.
Zbog toga ljudi pažljivo slušajte: Ne priječite tok zvijezda!
Nažalost na ovoj zemlji više ne egzistira prava knjiga Božjih zakona. Prije mnogo tisuća
godina bila je spaljena a njezin pepeo je postao prokletstvo ove zemlje. TVRDE FOLIJE, koje
su donjeli SATINERI i koje su trebale biti neuništive postale su žrtve zla. Riječi proroka
Mozesa bile su od ondašnjeg svećenstva – koje je istovremeno bilo i politički usmjereno –
potpuno iskrivljene. Originalni tekst 7 zapovijedi i 7 zahtijeva:
INTERPLANETARNI BOŽJI ZAKON
I. Sedam glavnih zapovijedi
1. Na početku je bila jedna besprostorna sila. Bio je to Logos, najviša inteligencija. Nisi
u mogućnosti ovu silu učiniti razumljivom kroz bilo kakvu usporedbu. Ne smiješ o
tome imati svoju vlastitu usporedbu, nego kroz svoj vlastiti razum i osjećaj priznati
ovu inteligenciju kao svog STVORITELJA. Svake druge misli u tom smjeru su loše.
2. Ne smiješ djelovati i živjeti protiv zakona prirode; jer ti ne štetiš samo sebi i svojoj
duši, nego i mnogim tvojim potomcima, kojima se tada ni u kom slućaju ne može više
pomoći, ako si oštetio inteleigentno BOŽJE stvaranje. Snosiš punu odgovornost za
svaku patnju na ovoj Zemlji.
3. Ne smiješ se STVORITELJU niti rugati niti ga proganjati, pa ni onda ako GA tvojim
vlastitim nerazvijenim mislima ne možeš razumjeti ili shvatiti; jer ti nisi ništa više ili
manje nego BOG. Zbog toga ne kaljaj Njegovo ime i ne dovodi GA u vezu s tvojim
vlastitim mislima. Ne kritiziraj LOGOSA, jer ON je nepogrešiv zbog Njegovog
beskonačnog iskustva i neizmjerne moći.
4. Budi ustrajan kako u mislima tako i u djelu. No znaj da misao predstavlja najveću moć
i največe Božje naslijeđe. Učinak tvojih misli je nemjerljiv, u ovostranom i
onostranom. Misli o svom STVORITELJU s največim poštovanjem, kako u stvaranju
tvojih potomaka, tako u stvaranju svih stvari i stvaraj svaku stvar samo za dobro i
nikad protiv časti Božje i svoje. Cijeni neumornu marljivost STVORITELJEVU i
poštuj rad svojih bližnjih koji služe stvaranju, za čast BOŽJU, u znoju svom.
5. Ne pravi razliku između siromaštva i bogatstva, niti razliku između mladosti i starosti
ili između boja. Poštuj iskustva i cijeni patnju. Slušaj savjete tvojih roditelja, ukoliko
vjeruju u BOGA, STVORITELJA. Bez te vjere, možda, možeš biti bogat, ali nikad
sretan, zadovoljan, a još manje duhovan.
6. Tvoj STVORITELJ želi da život cijelog svijeta cijeniš kao njegovu moć. Nemaš pravo
odlučivati o životu svojih bližnjih. Bori se protiv suprotnog stvaralaštva i onoga što
uništava život. Ne ubijaj niti jednu životinju za svoje zadovoljstvo, nego samo za
održavanje i sigurnost svog vlastitog života.
7. Ne nanosi štetu svom bližnjem, niti tijelu ili duhu, niti ugledu ili njegovom radu, kojeg
je sam stvorio. Ne povrijedi njegov razvoj, niti u njegovoj ljubavi niti u njegovoj
slobodi, nego mu uvijek, cijelo vrijeme, pomogni ne očekujući zahvalnost. Dakle, daj
svoj prilog istini za održavanje svih uredbi, koje unapređuju tvoj život, zdravlje i tvoj
duhovni i duševni razvoj .
II. SEDAM ZAHTIJEVA
1. Ne stvaraj zbog uživanja, nego slobodnom voljom žrtvujući se pomoći jednoj
pomilovanoj duši za bolji uvid i samospoznaju i brini se za nju tako dugo dok nije
stekla samostalnost u mislima i djelima.
2. Poštuj svoju životnu družicu kao odgovornu nositeljicu božanske volje, božanskog
života i kao onu koja priprema put u budućnost punu planova. Njeno zatajenje znaći
uništenje i polagane, ali neizbježne posljedice.
3. Ne dijeli blaga ove zemlje; jer su ona dana svim bićima, ali prije svega svim ljudima,
bez bilo kakvih vanjskih razlika. Jer zvijezda Zemlja je poklon od BOGA
cjelokupnom čovječanstvu, koje na ovoj zvijezdi živi i živjet će.
4. Ne zavidi ni jednom bližnjem, niti grupi ili narodu, niti rasi, niti nekoj zemlji u kojoj
ljudi žive svoj život; jer ne možeš nikad biti siguran dali zavidiš nekom zbog
ZABLUDE, koja još nije prepoznata.
5. Ne upotrijebi nasilje, pa ni onda, ako vjeruješ da si jači ili da si bio napadnut; jer svako
nasilje je izazov strašne moći, koja ne uništava samo tvog protivnika nego i tebe i
otežava i onemogućava budućnost tvojih potomaka.
6. U svim poteškoćama služi se LOGOSOM i okreni se od savjeta tvojih savjetnika i
neprijatelja, koji isto tako očekuju tvoju propast.
7. Ne vjeruj svojim osjećajima, jer samo je duša sposobna donjeti posljednju odluku – a
pritom ti pomaže BOG i ništa drugo.
OČE NAŠ u izvornom tekstu:
OČE naš, koji jesi na nebu,
neka je sveto ime TVOJE;
neka TVOJ duhovni svijet dođe k nama.
Neka se TVOJA volja događa u onostranom i ovostranom;
daj nam danas kruh za slijedeći dan;
oprosti nam grijehe naše
više no što mi opraštamo onima
koji su se o nas ogriješili.
I ne puštaj nas iz ruke TVOJE
da nebi bili žrtve iskušenja;
nego nas oslobodi od zla. - AMEN
********************
Molitva zahvale:
Dragi OČE na nebu
zahvaljujemo TI od sveg srca
za svu TVOJU ljubav, milost i milosrđe.
Zahvaljujemo TI za naš život i egzistenciju.
Zahvaljujemo TI za sve dobro i lijepo u ovom životu
i u drugim životima i za TVOJE prekrasno
stvaranje u cijelom univerzumu.
Zahvaljujemo TI što nas vodiš, štitiš i podučavaš
i za TVOJU sveobuhvatnu predivnu ljubav. - AMEN