SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU STUDIJSKA GRUPA: FILOZOFIJA - HRVATSKI KOLEGIJ: HRVATSKA POVIJEST 1860. 1918.

Atentat na Franju Ferdinanda

Mentor: Student: Prof.Dr.Sc. Ivan Balta Tamara Alebi, asistent Tihana Sedlar Ivan Selci

U Osijeku, svibanj. 2011.

SADRAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3 2. POLITIKA NA BALKANU I EUROPI............................................................................ 4, 5 3. FRANJO FERDINAND.................................................................................................6, 7, 8 4. GAVRILO PRINCIP I NEDJELJKO ABRINOVI.......................................................8, 9 5. MLADA BOSNA.....................................................................................................10, 11, 12 6. ZAKLJUAK.......................................................................................................................13 7. LITERATURA......................................................................................................................14

2

1. UVOD

Seminarska tema je Atentat na Franju Ferdinanda. Seminar obuhvaa stanje u Europi prije atentata, ivot Franje Ferdinanda, o atentatoru Gavrilu Principu i ostalima lanovima te o samoj organizaciji Mlada Bosna, politikom programima i uvjerenjima. 1914. godina i atentat je bio presudan za Europsku pa i za BiH povijest jer nakon toga dolazi do raspada Osmanskog Carstva i novog poretka u Europi.

3

2. POLITIKA NA BALKANU I EUROPI

Sami se uzroci, ako se malo bolje pogleda, naziru jo od Berlinskog kongresa iz 1878., na kojemu je utvrena nova podjela granica, te takoer injenica da Austro-Ugarska ima pravo okupirati Bosnu i Hercegovinu na 30 godina. Teritorij bi naelno ostao pod turskom jurisdikcijom, no pod oiglednom stvarnom kontrolom Austro-Ugarske. Druge balkanske zemlje, poput Srbije i Crne Gore su dobile svoju nezavisnost, to je samo pridonijelo ogorenju i nezadovoljstvu naroda u Bosni i Hercegovini. Srbija, iscrpljena balkanskim ratovima, nije eljela biti ograniena premoi Austro-Ugarske, no svakako je sigurno da joj nije bio interes zapoeti rat, jer kao takva, za njega nije bila spremna ni izdaleka. Resursi Srbije iz tog doba govorili su veoma jasno: Srbija je trebala pomo ako se eli ikamo pomaknuti s mrtve toke. Jedina razumna opcija je bila savez s Austro-Ugarskom, tj.obeanjem dijela teritorija, izgradnjom austrijske eljeznice kroz svoju zemlju i potpisivanjem trgovinskih ugovora Srbija je kupila svoju nezavisnost. Time se takoer Austro-Ugarska osigurala od eventualnog spajanja Srbije sa susjednom Crnom Gorom te njezinog proirenja na Istok. Poznata je injenica da je u prvom desetljeu 20.-og stoljea politiki ivot u Srbiji bio veoma buran i napet. Borba za prevlast i unutranja previranja izmeu dinastija Obrenovia i Karaorevia kulminirala je do vrha. Oficirski dravni udar 1903.godine u kojem su muki ubijeni kralj Aleksandar Obrenovi i njegova ena Draga Obrenovi oznaio je taj vrhunac (baeni su iz svoje rezidencije kroz prozor, za neupuene). Srbija poinje odstupati od svojih politikih veza s Austro-Ugarskom, te se orijentirati prema Rusiji, pod radikalnijom politikom Karaorevia. Kako su godine prolazile, strujanja i ideje o oruanom ustanku su se kroz Srbiju irile kao kuga. Na ulicama,u kavanama, pa ak i u tisku, dolazilo je do izraaja anti-austrijsko raspoloenje koje je tada prevladavalo u Srbiji. Austrijski i srpski odnosi su tada bili veoma zaguljeni, te se iz povijesnog tiva vidi kako je u vie navrata Austro-Ugarska Srbiji davala do znanja da se protivi nastalom stanju na Balkanu, te da je samostalnost srpske drave bila trn u oku Austro-Ugarske koji nije namjeravala tolerirati.Vie nego razuman se, iz ove perspektive doima metafora za Balkan- bure baruta. Srbija se poela pod vodstvom Karaorevia razvijati i raskidati veze sa Austro-Ugarskom poela razvijati, tenzije su dolazile do izraaja, a stara panslavenska ideja o ujedinjnju svih junih Slavena irila se poput poara. Zbog toga je, da ideju ujedinjenja Slavena sasijee u korjenu, Austro-Ugarska 1908.godine anektirala Bosnu i Hercegovinu. Na elo upravljanja Bosne i Hercegovine postavljen je general Oskar Potiorek, poznat po nepopustljivoj politici

4

prema junim Slavenima. Povijesni izvori tvrde da je bio ogranien, ivan, suicidalan u borbi, no da je dobro poznavao kakvo je pravo stanje u dravi kojom je upravljao. Revolucionarne organizacije su nicale kroz Balkanske zemlje. Organizacije kakva je Mlada Bosna iji je simpatizer bio i Ivo Andri te mnogi drugi ugledni ljudi tih krajeva su potpirivale ideje o nezavisnosti Austro-Ugarske i slobodi. No,takoer,tu su bile i radikalnije organizacije poput Narodne Odbrane i Ujedinjenje ili Smrt -kasnije Crna Ruka. Njemaka je bila saveznica Austro-Ugarske, te pomagala njezine interese u sprjeavanju irenja Slavenskih naroda, dok su balkanski narodi bili dobro povezani s Rusijom, koja bi u sluaju rata priskoila u pomo. Jo jedan bitan imbenik razmatranja uzroka atentata je takoer socijalna situacija u balkanskim zemljama poput Srbije i Bosne i Hercegovine, koje su bile vie nego osiromaene i tek poele obnavljati svoju infrastrukturu. Okruenje u kojem su odrasli Gavrilo Princip, Nedjeljko abrinovi i ostali atentatori takoer daje uvid u njihove motive. Kada se pogleda ugrubo, teritorijalne tenje velikih sila (dakle Austrije,Njemake,Rusije i drugih) i nacionalne netrpeljivosti glavni su uzrok Prvog svjetskog rata kao takvog. 1

1

Skupina autora, Povijest; svezak 16; Prvi svjetski rat i posljeratna Europa, Jutarnji list, Zagreb, 2008., str. 1537.

5

3. FRANJO FERDINAND O ivotu Franje Ferdinanda moe se mnogo toga rei, te povijesni izvori potvruju da je kao ovjek bio izuzetan primjerak vladara i prestolonasljednika. Franjo Ferdinand roen je 1863.u Grazu, kao sin Karla Ludwiga i Marije. Stekao je strogo obrazovanje tipino za plemie, osobito u povijesti i drutvenim znanostima. Sluio je kao asnik,te za ivota dosegao in porunika u Austro-Ugarskoj vojsci. Svjedoanstva ga opisuju kao vrlo emotivnog, gotovo nepredvidljivog ovjeka, podlonog snanim afektima, odlunog i agresivnog. Dvorsku sablazan je izazvala injenica to je sam odabrao enu, u koju je, kako kau, bio silno zaljubljen. Sofiju Chotkovu je upoznao na kraljevskom balu u Pragu te s njom mnogo godina odravao tajnu i strastvenu vezu.U poetku se car (a i svi plemiki krugovi) protivio tom braku, jer naime, Sofija nije bila iz jedne od vladajuih (ili barem nekadanjih vladajuih) dinastija u Europi, kao to je stoljetna tradicija odreivala. Franjo Ferdinand je inzistirao, te uspio dobiti privolu od cara za brak sa Sofijom, s kojom je imao troje djece. Smjeli su se vjenati pod uvjetom da njihovi nasljednici ne mogu ostvariti pravo na prijestolje, te da Sofija bude podreena Franzu. Nije smjela dijeliti njegovu titulu, povlastice i in. Vjenali su se 1900. U ekoj, a na obredu nije prisustvovao gotovo nitko od Ferdinandove obitelji, osim pomajke. U ivotu je imao nekoliko strasti, a jedna od njih je bila lov. Prema navodima, za ivota je ubio preko 5.000 jelena u ekim umama. U vrhovima vladajuih krugova Austro-Ugarske monarhije produbljavala se kriza koja je na prvi pogled imala u osnovi osobnu netrpeljivost izmeu cara i prestolonasljednika. Franz Ferdinand je dobio pravo na prijestolje nakon to se jedini sin cara Josipa, Rudolf ubio 1889. u kraljevskom dvorcu. Car je Ferdinanda drao suvie ambicioznim, samovoljnim i odvie u vlasti emocionalnih afekata, te kao takvog nesposobnim za vladanjem dravom. Franz nije pokuavao da premosti jaz izmeu svog strica, smatrao je da e priroda uiniti svoje. Raunao je na carevu skoru smrt, te mogunost preuzimanja prijestolja, te mogunosti da provede vlastitu politiku. Inae, iako je Franz Ferdinand bio burna temperamenta i udljiva karatkera, povjesniari ga slove kao dobrog politiara, ovjeka koji je elio mirnim putevima reorganizirati monarhiju, te takoer dati slobodu i autonomiju balkanskim narodima (ironino,s obzirom na nacionalnost njegovih atentatora). Zalagao se za politiku ravnotee i mira, te nadasve, reformi. No, priroda je krenula protiv Ferdinanda, jer je car odbijao umrijeti. Kada je navrio 34 godine, postao je u dvadesetom stoljeu nositelj neslavnog rekorda najstarijeg nasljednika prijestolja na svijetu. Do 1914. navrio je pedeset godina,oronuo se i predstavljao ovjeka koji uludo eka priliku koja nee stii. Njegov ionako vatreni

6

temperament nije mogao da podnese toliko iekivanje i trpljenje, Franz Ferdinand je sve vie poeo poprimati osobine neuravnoteenog ovjeka. Neki pisci koji su se posebno bavili osobnim ivotom Ferdinanda, tvrde da je bio sklon ekscesima i afektima, koji su se znali oitovati kao obini nasilniki nagoni. Bio je u stanju da fiziki ulazi u obraune s drugima, da uini materijalnu tetu i slino ,ivciran malim i beznaajnim sitnicama. Jednom je prilikom u dvorskom vlaku, nezadovoljan neim, izvukao sablju i njome porazbijao prozore te unitio zavjese.U lovu je poeo prireivati prave pokolje,ubijajui na stotine srna i drugih divljai, a pucao je tako neoprezno i rastreseno da je jednom prilikom nehotice ubio jednoga od dvorskih lovaca. Drugom je prilikom jednog visokog inovnika istjerao iz sobe zbog toga to nije sjeo na pod kraj njega dok se igrao sa svojom djecom. Sa dananjeg gledita, moglo bi se rei da je Ferdinand postajao shizofrenian. Ispod blistavog sjaja velikih lovova i raskonih balova odvijao se sumoran ivot pun depresije i ogorenosti ovjeka koji nije mogao da ostvari svoj san, to ga je odvelo u granino bolesno stanje due. Ipak, prije toga, Ferdinand je bio ovjek koji je ivio za svoju obitelj, koju je volio svim srcem, i ovjek koji je namjeravao napraviti dobro. Politika Franza Ferdinanda bila je politika ravnopravnosti, te pod svaku cijenu izbjegavanja rata sa Rusijom i Srbijom. Jednom je prilikom izjavio: Rat s Rusijom znaio bi na kraj. Ako mi uinimo bilo to protiv Srbije, Rusija e stati na njezinu i tada emo morati ratovati. Zar austrijski i ruski car moraju da guraju jedan drugoga s trona i da otvaraju put revoluciji? Predlagao je razliite reforme, zanosio se i idejom obnove Svete Alijanse. Reforme koje je predlagao esto su se kosile sa planovima cara. Ideje o provedbi tih reformi pokupio je dok je putovao svijetom (jo jedna od njegovih strasti)- proputovao je veinu Afrike i Europe. Mnogo je vremena putovao brodovljem. Na primjer, zalagao se za izgradnju mornarice, jer je smatrao kako to dolikuje jednoj europskoj velesili, ugledavi se na Veliku Britaniju, ija je mornarica dominirala svjetskim morima. Takoer je gajio nadu da e privui sve June Slavene u okvir Habsburke Monarhije mirnim putem, premda kasniji navodi govore o neodlunosti za takvo to, jer je Srbija postala premona i preopasna. to se vanjske politike tie, teio je politici ravnotee i savezima sa Rusijom i Njemakom, te sjedinjavanjem zemljama Balkana, za koje je smatrao da Habsburka Monarhija ima pravo proglasiti svojim teritorijem i narod odvesti u bolju budunost. Neko vrijeme je ukazivao na netrpeljivost prema njemakom caru Vilimu, iako su kasnije nali mnogo dodirnih toaka u vanjskoj politici. Jedna od negativnih stavki o njegovim uvjerenjima navodi da je bio antisemit, kao i njemaki car Vilim. Takoer nije poputao ustancima, te bi u sluaju bilo kakvim ustancima u balkanskim zemljama uzvratio istom mjerom-orujem. Kao to je ve reeno, smatrao je da Habsburka Monarhija ima POVIJESNO PRAVO na proirivanje svog7

teritorija na balkanu. Kao to se vidi, Ferdinand je bio primjer modernog apsolutistikog vladara, koji se u mnogoemu razlikovao od svojih srodnika,no ipak tradiciju nije potpuno zanemario.2

4. GAVRILO PRINCIP I NEDJELJKO ABRINOVI

2

Ivan Juri, Franz Ferdinand, Gradsko kulturno sredite, Metkovi, 2006., str. 50 63.

8

Gavrilo Princip roen je 25.srpnja 1894. kao sin siromanog potara i majke kuanice u mjestu Obljaj nedaleko Bosanskog Grahova u Bosni. Bio je jedan od devetero djece, od kojih je jedno umrlo ve u djetinjstvu. U Sarajevu je pohaao Trgovaku kolu, a potom gimnaziju. U estom razredu gimnazije izbaen je iz kole zbog veze sa jednom uenikom protuaustrijskom organizacijom. Zdravlje mu je odmalena bilo problematino i krhko, te je nekoliko godina patio od tuberkuloze. Za svoje je godine pokazivao pristojnu inteligenciju i pronicljivost, te oduevljenje idejom o ujedinjenju junih Slavena te prezir prema AustroUgarskoj. Austro-Ugarsku je krivio djelom zbog ponosa, a dijelom zbog iskljuivo socijalnih razloga. Smatrao je da su gospodarski iscrpljivali i zlorabili Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj je roen, i sve njezine stanovnike. Potvreno je da je za ivota imao vezu sa sestrom kolege Nedjeljka abrinovia, Vukosavom abrinovi te da su razmjenjivali romantina lirska pisma neko vrijeme. O Gavrilu kao djetetu ne znamo mnogo, izuzev toga da je volio itati, te bio povueniji. Otac ga je namjeravao dati u Monarhijsku kadetsku kolu, da si osigura egzistenciju i postane asnik. Ipak, doavi u Sarajevo, jedan Petrov poznanik, po zanimanju trgovac odvratio ga je od toga nauma govorei mu kako e mu trgovaka kola prije negoli ikoja druga donjeti hljeba i zarade, i to gospodske zarade. Tako je nesueni asnik Gavrilo nakon zavrene osnovne kole doao u Sarajevsku trgovaku kolu, a u to doba izdravao ga je brat Jovo. Za vrijeme svog kolovanja mijenjao je nekoliko kola. Prebacio se u gimnaziju i na kraju je (zbog svojih stavova) otiao u Srbiju i tamo se, bez iijeg znanja, sredinom 1912. upisao u Beogradsku gimnaziju. Za vrijeme Balkanskih ratova prijavljuje se kao dobrovoljac u etnike majora Tankosia, ali nakon kratkog vremena biva odbijen kao fiziki nedorastao za ratovanje. Sam je bio dosta ogoren i razoaran na svoje odbijanje, ak je sam priao da je od Tankosia dobio batinanje te da zbog toga nije poloio peti razred gimnazije. U ljeto 1913. poloio je zajedno peti i esti razred gimnazije i do vremena atentata nije poloio dvije zavrne godine Beogradske gimnazije. Progonjen inom odbijanja Gavrilo Princip se odluio dokazati svima, osobito Tankosiu, to se vidi u njegovom demonstrativnom odbijanju pokoravanju Tankosievu nareenju da se sastane sa svim atentatorima prije puta u Sarajevo. O njegovoj psiholokoj karakterizaciji moe se samo nagaati. Malo povijesnih izvora potvruju da je bio inteligentan za svoju dob, te imao afinitet prema poeziji (pisao je pjesme), no izuzev toga njegova psiholoka linost ostaje misterij. Pri atentatu se posluio polu-automatskim pitoljem marke Browning 1910 kalibra 9 mm. Na suenju za ubojstvo Ferdinanda izjavio je da ne ali ni za im, te da ali jedino to je pogodio Sofiju umjesto generala Oskara Potioreka. Takoer je izjavio jo nekoliko znamentih reenica koje su preuzete iz sudskog zapisnika. Kako je bio maloljetnik, nije mogao biti9

osuen smrtnu kaznu vjeanjem, ve na 20 godina tekog zatvora. U zatvoru je i umro 1918. od posljedica tuberkuloze. Prema nekim izjavama njegovih uvara pod kraj ivota Princip je shrvan tuberkulozom koju je zaradio prije tamnovanja ak u polusvjesnom stanju molio oprost za svoje djelo, dok su drugi tvrdili da je to la i da se Princip nikada nije pokajao. Tvrdio je za sebe da je Jugoslavenski nacionalist, te da bi rado svoj ivot poloio da zemlje Balkana oslobodi tiranije Austro-Ugarske Monarhije. Nedjeljko abrinovi roen je u Trebinju 20.sijenja 1895. kao sin austrijskog

policijskog pijuna. U koli se nije posebno istaknuo, te se u etrnaestoj godini posvetio ivotu lutanja. Radio je irok spektar zanimanja za ivota: tesar, limar i tipograf. Svjedoanstva i izvori govore da je bio izrazito svadljiva osoba, te nikad pretjerano radian.1912. godine sudjelovao je u trajku tipografa zbog ega je protjeran iz Sarajeva. Nakon izgona, lutao je po Balkanu i ostatku Europe. Radio je poslove u Trstu, Zagrebu, te naposljetku zavrio u Beogradu. Olako je mijenjao i politika uvjerenja. Prvotno je bio socijalist, kasnije anarhist(upoznao se anarhistikom literaturom u jednoj od Beogradskih tiskara), da bi potom zavrio kao nacionalist. Psiholoka karakterizacija iz svjedoanstava otkriva da je bio vrlo svadljiv,no ipak vrlo strastven i nadasve emotivan ovjek. Na suenju je za razliku od Gavrila Principa, slomljen i sav u suzama izrazio kajanje i aljenje za ubojstvo nadvojvode i njegove supruge. Osuen je na 20 godina tekog zatvora (zbog maloljetnosti nije objeen), a umro je 1916.u zatvoru Terezinu u ekoj od tuberkuloze. Zanimljivo je da je nakon nekog vremena u zatvoru primio pismo od Ferdinandove djece u kojima je, navodno, dobio oprost za ubojstvo roditelja djece.3

3

Vladimir Dedijer, Sarajevo 1914., Prosvjeta, Beograd, 1966., str. 450. 493.

10

5. MLADA BOSNA Moemo samo nagaati koliko bi bili uinkoviti i vrsti ti meu-vjerski i meustranaki sporazumi da su se mogli nesmetano razvijati jo jedno ili dva desetljea. Ali do toga nije dolo. Vrenje srpskog nacionalizma izazvano aneksijom proirilo se na dijelove bosanskohercegovakog pravoslavnog puanstva - ili bar medu vie stotina aka i studenata. Pa i u Hrvatskoj je jaalo raspoloenje protiv Austro-Ugarske, a u razdoblju izmeu 1907. i 1910. godine sve je vie zadobivalo oblik suradnje sa Srbima u kovanju planova da se osnuje zajednika junoslavenska drava. Nevjerojatno nezgrapan izraz toga novog stava bijae ime studentske organizacije koja je djelovala na sveuilitima izvan Bosne, a kojoj je predsjednik bio mladi bosanski pisac Ivo Andri: "Hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski ili jugoslavenski napredni omladinski pokret". U samoj Bosni srpski su studenti uskoro nakon 1910. godine poeli prelaziti sa svojih usko srpskih nacionalistikih pozicija na ire, projugoslavenske. Takav je stav zauzela i skupina aka i studenata okupljena na irokoj osnovi, "Mlada Bosna", jer to je bila najjednostavnija zajednika baza na kojoj su se mogli okupiti svi protivnici Habsburgovaca, pa su u nju mogli ui i Hrvati, tovie, i neki muslimani. Ili, kao to je rekao najglasovitiji lan "Mlade Bosne" Gavrilo Princip na suenju 1914. godine: "Ja sam jugoslavenski nacionalist koji tei za ujedinjenjem svih Jugoslavena, i nije me briga kakva ce biti drava, samo da bude slobodna od Austrije". Mnogo se pisalo o politikoj filozofiji tih mladih aktivista - moda i previe jer je nuno ograniena koliina filozofski zanimljivog materijala to se moe nai u glavama irokog raspona takvih idealista ali i neobrazovanih mladaca. Teili su za drutvenom revolucijom koliko i za nacionalnim osloboenjem; osobito su im srcu bila prirasla djela anarhista ili anarhosocijalista kao to su bili Bakunjin, Hercen i Kropotkin; a nadasve su eljeli biti heroji. Prvi u nizu junaka-muenika-atentatora bijae depresivan student iz Hercegovine po imenu Bogdan eraji, koji je doao u Sarajevo na dan otvaranja prvog Bosanskog sabora 1910. godine, ispalio pet hitaca u vojnog namjesnika dok je ovaj odlazio sa sveane ceremonije, ali je promaio svih pet puta a onda se estim metkom sam ubio. U ljeto 1912. godine Hrvat iz Bosne Luka Juki pokuao je ubiti hrvatskog bana u Zagrebu. Neto ranije te iste godine Juki je sudjelovao u organiziranju protestnih demonstracija aka u Sarajevu, zajedno s Gavrilom Principom i jo nekoliko mladia koji ce biti upleteni u Principove atentatorske planove 1914. godine. U ovoj je prilici, kako je zapisao jedan djeak u svom dnevniku, "Princip iao od razreda do razreda i prijetio metalnim bokserom svima koji su se kolebali da dou na nove demonstracije." Ali ljudi nisu nakon toga, 1914. godine, izali na ulice iz straha od Principova boksera nego11

zbog dramatinih dogaaja to su se zbili istono i juno od Bosne i Hercegovine. U listopadu su Crna Gora i Srbija navijestile rat Turskoj i, uz pomo Bugarske i Grke, istjerale turske oruane snage iz Novopazarskog sandaka, s Kosova i iz Makedonije. Brzina i razmjeri srpskih i crnogorskih pobjeda u Prvom balkanskom ratu izazvali su veliko uzbuenje meu anti-habsburkim aktivistima u Bosni i Hrvatskoj. Mnogi lanovi "Mlade Bosne" pohrlili su da slue kao dobrovoljci u srpskoj vojsci; medu njima je bilo cak i muslimanskih mladia. Oni ili nisu znali ili nisu marili za injenicu da Srbi i njihovi saveznici ubijaju albanske muslimane po selima, tjeraju na desetke tisua slavenskih muslimana da bjee iz Makedonije i silom pokrtavaju muslimane koji govore bugarski. U proljee 1913. godine silno su se zaotrili odnosi izmeu Austro-Ugarske i Srbije. Srbija je osvajanjima malne udvostruila velicinu svojih teritorija, a kad bi se domogla i dijela albanske obale (kao stoje doista i namjeravala), mogla bi ugroziti strateke interese Austro- Ugarske na Jadranu. Budui da se inilo da je rat neizbjean, vojni namjesnik u Bosni general Potiorek poduzeo je energine mjere sigurnosti. Na dan 2. svibnja proglasio je izvanredno stanje, raspustio Sabor i suspendirao graanske sudove, zabranio mnoga srpska udruenja i uzeo u svoje ruke upravljanje svim kolama u Bosni i Hercegovini. Neposredna je kriza prola kad je Prvi balkanski rat okonan 30. svibnja Londonskim ugovorom o miru. Nakon toga su se pobjednici saveznici borili medu sobom u Drugom balkanskom ratu u lipnju i srpnju. Ali dotle je ve nepopustljiva politika generala Potioreka bila uhvatila korijen u Bosni i Hercegovini. Austrougarski ministar financija Leon von Bilinski (koji je 1912. godine naslijedio na tom mjestu Burina) bio je sklon suptilnijoj politici - iskoritavanju neslaganja izmeu razliitih politikih grupacija u Bosni i podravanju srpskih trgovakih i obrazovanijih drutvenih slojeva, ali je prevagnula Potiorekova sirova antisrpska politika. I tako je postavljena scena za velike ljetne manevre austrougarske vojske u Bosni 1914. godine i za dolazak u inspekciju nadvojvode Franje Ferdinanda, nasljednika habsburkog prijestolja i generalnog inspektora oruanih snaga Carevine. Njegov je posjet Sarajevu nevjerojatno glupo predvien za dan 28. lipnja, Vidovdan, na obljetnicu Kosovske bitke i stoga najsvetiji dan u mistinom kalendaru srpskog nacionalizma. Drei se dogovorenog puta koji je bio najavljen prethodnog dana u listu Bosnische Post, njegova povorka limuzina prola je ni manje ni vie nego pokraj estorice atentatora "Mlade Bosne" naoruanih bombama i pitoljima. Petorica su propustila prigodu; esti, Nedeljko abrinovi, bacio je bombu koja se odbila od nadvojvodina automobila i ranila ljude u sljedeem automobilu. Gavrilo Princip zauzeo je novo mjesto na slubeno najavljenom putu za taj dan, na uglu Ulice Franje Josipa. Meutim, nadvojvoda je odluio da promijeni smjer kretanja jer je elio odmah otii u bolnicu da posjeti12

ranjene asnike, ali nitko o tome nije nita rekao njegovu vozau pa je ovaj skrenuo u Ulicu Franje Josipa, kako je bilo predvieno. General Potiorek rekao je vozau neka se zaustavi i vrati. I tako je on krenuo natrake ba pokraj onog mjesta na kojem je stajao Princip. "Kud sam gaao, ne znam," rekao je poslije Princip istranom sucu. "Ali znam da sam gaao u prestolonasljednika. Mislim da sam opalio dva puta, moda i vie, jer sam bio uzbuen. Da li sam pogodio ili nisam, ne mogu reci, jer su me istog asa ljudi poeli tui." Ni nadvojvoda ni njegova supruga, vojvotkinja od Hohenberga, nisu odmah podlegli ranama. Tono nakon mjesec dana Austro-Ugarska je navijestila rat Srbiji. 4

4

Noel Malcom, Povijest Bosne, 126. 128.

13

6. ZAKLJUAK Kao zakljuak elim dodati jedino kako je iz priloenog materijala vie nego oito kako je sarajevski atentat prekretnica moderne povijesti, dogaaj koji je obiljeio jednu itavu eru.Svijet koji je propatio,izgradio se iz pepela te zapoeo ispoetka. A to je vjerojatno ono to bi i sam Franz Ferdinand elio. Odgovornost za sarajevski atentat kao takvu,ne moemo svaliti ni na koga posebno, osim moda na sve drave Europe zajedno .Svi nose dio krivice. Nacionalizam,militarizam,netrpeljivosti,tajni ugovori i teritorijalne tenje.A tu je takoer i ono tajanstveno pismo, koje je bilo upueno abrinoviu, bez povratne adrese. Atentatom u Sarajevu mnogo je ivota izgubljeno,no to je bio samo mali kotai u velikom vrtlogu sudbine svijeta, sudbine koju nitko od nas ne moe predvidjeti.

14

7. LITERATURA 1) Dedijer Vladimir, Sarajevo 1914., Prosvjeta, Beograd 2) Juri Ivan, Franz Ferdinand, Gradsko kulturno sredite, Metkovi, 2006 3) Malcom Noel, Povijest Bosne 4) Skupina autora, Povijest; svezak 16; Prvi svjetski rat i posljeratna Europa, Jutarnji list, Zagreb, 2008. .

15