UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

TURIZAM I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

Atlas tematskih karata

(Svijet, Azija, Pakistan)

Mentori:prof.dr Snježana Musa Studentica: Šljivo Selma

Mr. Lejla Žunić

Sarajevo, juni 2015.

UVOD

Karta je medij za pohranu i prijenos informacija. Tematska karta je tip karte ili grafikona,

posebno dizajniran da pokaže određenom temom povezanost s određenim geografskim

područjima, odnosno fokusira se na određenu temu ili ideju. Tematske karte su one na kojima

su jedan ili više topografskih objekata ili neki drugi tematski objekti posebno istaknuti. (Izvor:

Frangeš, S.: Opća kartografija, predavanja, Zagreb, ak. god. 2003./04.)

Na tematskim kartama mogu biti prikazana druga svojstva topografskih objekata (npr. starost,

visina, namjena, trošnost zgrada i sl.) i mnogi drugi tematski objekti iz prirodnog područja

(npr. vrste i tipovi tla) ili iz područja ljudskog djelovanja (npr. industrijska i

agrarnaproizvodnja).

Tematske karte su specifične, geografske, karte na kojima su:

1. Na općoj geografskoj osnovi u prvom planu predstavljene neke pojave ili pokazatelji

koji se ne prikazuju na opštim geografskim,

2. Karte na kojima su neki (jedan, rijeđe dva) od elemenata opštih geografskih

karakteristika prikazani potpunije i detaljnije u odnosu na ostale opšte geografske

elemente.

Dakle to su karte koje su namijenjene tačno određenoj svrsi, a nazivaju se tematskim jer svaka

od njih obrađuje svoju tematiku.

Tematske karte se dijele prema karakteru, tematici, vremenskom razdoblju i namjeni. Mogu

biti: geomorfološke, geološke, pedološke, biogeografske, administrativne, karte stanovništva,

pomorske i dr.

Za svoj atlas tematskih karata izabrala sam tematske karte svijeta, zatim Azije i Pakistana.

1. Tematske karte svijeta

1.1.Geološke karte

Geološka karta je grafički način prikaza geološke građe, starosti stijena, njihovog sastava, i

međusobnih odnosa, kao i ostalih važnih geoloških pojava nekog terena na topografskoj

podlozi. Na geološkoj karti su ucrtane geološke granice, položaji slojeva, strukturne oznake i

odgovarajući simboli, nalazišta fosila, mineralnih sirovina.

Uz geološku kartu izrađuje se geološki stup i geološki profili odnosno presjeci terena.

Proces izrade jedne geološke karte polazi od prikupljanja podataka ranijih istraživanja, analize

postojeće dokumentacije, terenskog rada, analize prikupljenih podataka, i same izrade

geološke karte.

Za prikaz geologije terena koriste se simboli, linije i poligoni. List geološke karte sadrži:

kartirani teren-kartu, legendu kartiranih jednica, legendu strandardnih oznaka, geloški stup i

geološki profil.

Zemlja je od doba kada je postala pa sve do danas prošla kroz različite faze razvoja. Stijene

(gornji sloj litosfere) i fosili (okamenjeni ostaci životinja i biljaka) jedini su validni

pokazatelji tragova geološke prošlosti. Prekambrijska era je najduže razdoblje u geološkoj

prošlosti, a trajala je oko 4000 miliona godina do doba iz kojeg potiču najstariji očuvani fosili.

Paleozoik je duga geološka era u razvoju Zemlje koja je počela prije oko 542 a trajala je do

oko 251 milijuna godina računajući od sadašnjeg vremena. Dijeli se

na kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm. U kambriju, prije oko 540 milijuna godina,

na kopnu nije bilo nikakva života, no zato su u moru živjele svakojake biljke te životinje

mekog tijela:mekušci, meduze, spužve.

Mezozoik je bio vrijeme tektonske, klimatske i evolucijske aktivnosti. Kontinenti su se

postepeno mijenjali od stanja međusobne povezanosti prema njihovoj današnjoj konfiguraciji.

Ova je podjela dovela do specijacije i drugih važnih evolucijskih događaja. Klima je bila

dosta topla kroz cijelo vremensko razdoblje mezozoika te je imala važnu ulogu pri evoluciji i

diversifikaciji novih životinjskih vrsta.

Kenozoik je era koja počinje prije 65 miliona godina. Šume malo-pomalo zamjenjuju

livade, klima postaje raznolikija i formiraju se kontinenti. Nakon nestanka dinosaura,

razvijaju se razne vrste sisavaca, najprije posve malenih, koji nastanjuju sva područja,

uključujući i mora. Kenozoik se dijeli na paleogen, neogen i kvartar.

Karta 1:Geološka karta svijeta

Na ovoj karti je prikazana geološka karta svijeta u razmjeru 1:16 000 000, što je

sitnorazmjerna karta. Pored razmjera na njoj su prikazani i neki od sastavnih elemenata

geoloških karata, a to su pripadajuća legenda, pomoćna karta. Zbog razmjera ova karta ne

sadrži geološki stup, niti geološke profile, ali će u nastavku ovog atlasa biti primjera takvih

potpunih geoloških karata.

1.2.Klimatske karte svijeta

Karta 2: Klasifikacija klimata u svijetu po Kepenu

Wladimir Peter Köppen, Nijemac ruskog porijekla klasificirao je klimu prema dva

prevladavajuća klimatska elementa – temperaturi zraka i padavinama.

Ova efektivna klasifikacija klime ima prednost što se temelji na tačno određenim godišnjim i

mjesečnim vrijednostima temperature i padavina. U područjima bliže ekvatoru važna je

srednja temperatura najhladnijeg mjeseca, a u područjima bliže polovima srednja temperatura

najtoplijeg mjeseca. Veliku ulogu u klasifikaciji klime ima i vegetacija.

Sve se klime svrstavaju u pet klimatskih razreda:

A. Tropske kišne klime

B. Suhe klime

C. Umjereno tople kišne klime

D. Snježno-šumske (ili borealne) klime

E. Snježne (ili polarne) klime

Klime B i D pretežno su kontinentalne. Klime A, C, D su ''klime vegetacije''.

Utjecaj kopna na klasifikaciju očituje se u:

skretanju granica pojedinih klimatskih tipova (vidljivo u izolinijama)

staničnoj raspodjeli područja nekih klimatskih tipova (B)

klime D uopće ne postoje na maritimnoj južnoj hemisferi u višim

geografskim širinama

Prvo se pišu oznake za padavine te onda oznake za temperaturu. Oznake za padavine su:

Za klime A, C i D:

f – nema suše

s – sušno je ljeti

w – sušno je zimi

Za klimu B:

S – stepske klime

W – pustinjske klime.

Oznake za temperaturu:

Za klime B:

h – vruće

k – hladno

k' – jako hladno.

Za klime C i D:

a – vruće ljeto

b – toplo ljeto

c – svježe ljeto.

Klimi D može se, pored a, b ili c, dodati i oznaka d – vrlo hladna zima.

Za klimu E:

T – klima tundre

F – klima vječnog mraza

Karta 3:Srednje januarske temperature zraka

Januar je po pravilu najhladniji mjesec na sjevernoj, a najtopliji na južnoj hemisferi. Ipak,

postoje odstupanja od toga, a najviše se javljaju u područijima bližim ekvatoru. U tropskom

pojasu insolacija je znatna tokom cijele godine, a ugao pod kojim padaju sunčevi zraci ne

odstupa mnogo od 90°, pa se prosječne januarske temperature ne razlikuju znatnije od

prosječnih temeperatura u ostalim mjesecima. Izoterma od 20°C reducirana na nivo mora

(radi eliminisanja uticaja nadmorske visine) približno se podudara sa sjevernim i južnim

povratnikom. Unutar nje nalazi se cijela Australija, južna Azija, Afrika južno od Sahare i

Južna Amerika osim Čilea i juga Argentine.

Karta 4:Srednje julske temperature zraka

Na ovoj karti su prikazane srednje julske temperature zraka u svijetu za 2012.godinu. Zbog

veće zastupljenosti kopna na sjevernoj hemisferi, unutar julske izoterme od 20°C nalaze se

mnogo veće površine Zemlje nego u januaru. Dok se na južnoj hemisferi ta izoterma neznatno

pomjera na sjever, na sjevernoj hemisferi obuhvata krajeve, koji su zimi imali prosječnu

januarsku temperaturu <0°C. Izoterma od 0°C dopire daleko na sjever u nenaseljene polarne

krajeve. Tokom jula prostori najvećih prosječnih temperatura zraka, nalaze se u pustinjskim i

polupustinjskim krajevima Afrike (Sahara), jugozapadne Azije i jugozapadnih dijelova

Sjeverne Amerike.

Karta 5: Prosječna godišnja količina padavina u svijetu

Prosječna godišnja količina padavina na Zemlji iznosi oko 1000 mm, na kopnu 670 mm, a na

moru 1140 mm. U subtropskim krajevima, pustinjama umjerenog pojasa i polarnim

područijima prosječna godišnja količina padavina je manja od 250 mm (sušni ili aridni

krajevi), u većem dijelu umjerenog pojasa iznosi između 250 i 1000 mm (polusušni do

umjereno vlažni krajevi), a u tropskom pojasu i krajevima s vlažnom okeanskom ili

monsunskom klimom iznose više od 1000 mm. Veliki uticaj na količinu padavina ima blizina

većih vodenih površina (mora i veća jezera), stepen kontinentalnosti (udaljenost od mora),

izloženost vlažnim okeanskim vazdušnim masama itd.

Osim godišnje količine padavina važan je i režim ili godišnje kretanje padavina. Ekvatorijalni

režim ima veliku količinu padavina tokom cijele godine; u tropskom pojasu javljaju se dva

maksimuma, poslije proljetne i jesenje ravnodnevnice (obilne ljetnje kiše i suhe zime). Snijeg

ima neznatan udio u godišnjoj količini padavina osim u visokoplaninskim i polarnim

krajevima. Količina snijega po pravilu raste sa porastom geografske širine i nadmorske visine.

1.3.Hidrološke karte svijeta

Hidrološke karte su karte koje prikazuju distribuciju vode na Zemljinoj površini opisujući

režime voda i prikazivajući vodene resurse pojedinih područja nazivaju se hidrološkim

kartama. Tu spadaju karte riječne mreže, pomorske karte, karte izdani i izvora, karte poplava.

Pored toga hidrološke karte mogu prikazivati karakteristične pojave kao što su isušivanje,

poplave i područja zamrzavanja vodenih površina.

Karta 6: Najveće svjetske rijeke i jezera

Svjetski okean zahvata 71% površine Zemlje i čini 97,3% svih voda na Zemlji (u hidrosferi,

atmosferi i litosferi). Na kopnene vode otpada samo 2,7% zapremine svih voda na Zemlji, ali

njihova uloga u vodosnadbjevanju stanovništva je daleko najvažnija. Najvažnije su podzemne

vode, rijeke i jezera. Zbog razmjera i preglednosti karte ovdje su prikazane najveće svjetske

rijeke, te najvažnija jezera.

Rijeke i jezera su glavni izvori svježe vode na svakom od kontinenata širom svijeta, te su od

vitalnog značaja za zajednice koje žive u njihovim neposrednim okruženjima.

Zbog raznih pritoka i akumulacije, teško je precizno mjerenje dužine rijeka svijeta. Neke od

glavnih i najvećih rijeka u svijetu su Nil, Amazon, Yangtze i Žuta rijeka. Ostale velike rijeke

su Parana, sistem rijeke Mississippi-Missouri, Niger, Volga i Dunav.

Karta 7:Najveće brane u svijetu

Na ovoj karti su prikazane najveće riječne brane i to po strukturi koliko zapreminski mogu

primiti vode. Na karti vidimo da se po broju, ali i veličini brana ističu Sjedinjene Američke

Države, Kanada, Pakistan, Nizozemska, te u manjoj mjeri Tadžikistan, Rusija, Filipini, Kina,

Argentina, Peru, Venecuela, itd.

Karta 8: Količina pitke vode po glavi stanovnika, 2015.god

Na ovoj karti je prikazana količina pitke vode po glavi stanovnika izražena u metrima

kubnim, a koja je potrebna jednom stanovniku u toku godine. Radi lakšeg snalaženja koristeći

legendu možemo analizirati po regionima kako izgledaju rezerve pitke vode. Prema karti

vidimo da su mjesta sa svježim vodnim resursima po glavi stanovnika maksimalni, odnosno

10.000 kubnih metara ili više u Južnoj Americi, Rusiji, Australiji i nekim dijelovima Afrike.

Alžir, Libija, Saudijska Arabija, Jemen, Oman, Jordan su mjesta na kojima svježi ili pitki

vodni resursi po glavi stanovnika iznose manje od 1000 kubnih metara.

1.4. Biogeografska karta svijeta

Vrste i geografski raspored vegetacije odraz su klimatskih prilika, rasporeda kopna i mora,

reljefa i pedoloških uslova. Posebno je važan uticaj klime, pa se često govori o klimatsko-

vegetacijskim tipovima, odnosno područijima. Na Zemlji se razlikuje nekoliko primarnih

vegetacijskih područja: šumska, travna, tundra i pustinje i polupustinje.

Karta 9: Vegetacijski pojasevi u svijetu

Karta prirodne vegetacije nam različitim bojama prikazuje različite vegetacijske zone po

regionima u svijetu. Između ostalih predstavljene su: savanska vegetacija, tropske kišne šume,

pustinjska vegetacija, travne površine umjerenih i subtropskih širina, listopadne šume

umjerenih širina, sredozemna vegetacija, četinarske šume, tundra i visokoplaninska

vegetacija, te bezvegetacijske zone, odnosno ledena prostranstva (Grenland, Antarktik). Vrste

i geografski raspored.

Karta 10: Prirodna staništa, biomi

Biom kao pojam obično se odnosi na biocenozu ili veliko područje ekozone na zemlji, kojoj

makroklimatski uvjeti određuju tip ekoloških zajednica koje u njoj žive. Biom je geografski

raširen ekosistem, koji se odlikuje određenim dominantnim vrstama vegetacije kao na primjer

tropska kišna šuma, tundra,savana, bjelogorične šume i crnogorične šume.

Biomi su klasificirani uglavnom pod uticajem klime i vegetacije (ili nedostatak istog). Vrlo

rijetko su ekosistemi ili biomi odvojeni definitivnim granicama. Ova mapa je kreirana

interpretacijom "zelenila" iz vazduha metodama areala i uz pomoć karte nadmorskih visina .

Ne postoji globalno prihvaćen način za klasifikaciju bioma ili da se konačno povuku i utvrde

njihove granice.

1.5.Pedološka karta svijeta

Tlo je rastresit i po pravilu plodan sloj Zemljine površine nastao trošenjem sjenovite podloge.

Trošenje i raspadanje stijena u najvećoj mjeri ovisi o sastavu podloge i klimi, čiji se uticaji

ogledaju u boji tla-živo obojena tla upućuju na toplu klimu i doba njihovog nastajanja, a siva

su povezana sa hladnijim klimatskim prilikama.

Karta 11:Karta tala u svijetu

Najveće površine na Zemlji zauzimaju smeđa i podzolasta tla, koja su ispranija (lesivirana),

kiselija i pogodnija za razvoj šuma. Žuta i crvena tla (lateriti i crvenica), raširena su u toplim

tropskim i sredozemnim krajevima. Stepske i prerijske crnice (černozemi), smeđa tla i prapor

(les) karakteristični su za umjerene geografske širine sa relativno malo padavina, a zbog

velikih i zaravnjenih površina pogodna su za uzgoj oraničnih kultura, najčešće pšenice i

kukuruza. Pjeskovita tla najraširenija su u pustinjama i polupustinjama. Tla pod tundrom su

raširena u subpolarnim krajevima sjeverne hemisfere. Gornji sloj zemlje veći dio godine je

zamrznut, a kada nastupi kratkotrajno otopljenje, tlo poprima izgled močvare. Stoga ova tla

nemaju gotovo nikakvu vrijednost kada je u pitanju obrada.

1.6.Pomorske karte

Prvi zamah u izradi pomorskih karata znakovit je za razdoblje portulanskih karata (naziv

potječe od lat. portus, odnosno tal. porto, što znači luka), od kraja 13. do 17. stoljeća.

Portulanske karte izrađivale su se na temelju terestričkih opažanja, bilješki iz brodskih

dnevnika te na temelju orijentacije s pomoću kompasa. Na kartu se se najprije unosile

kompasne linije ili rumbi, tj. zrakasti sustavi ravnih crta, koji su imali sjecište u ruži vjetrova.

Ruža vjetrova se dijelila obično na 32 smjera (ugao od 11° i 15'). Portulanske karte se poradi

toga nazivaju još i kompasne karte. Na temelju rumba te opisa obalne plovidbe unosili su se

podaci o lukama, otocima i cijeloj obalnoj liniji. Premda nisu imale stepenastu mrežu,

portulanske karte su omogućavale plovidbu cijelim Sredozemljem pa i šire. Prvi su portulani

izrađeni već oko 1270. Najstariji sačuvani portulan je tzv. Pisanski portulan, koji je izrađen

krajem 13 st. Prvi poznati portulan izradio je Petrus Vesconte u Veneciji 1311. Općenito,

portulanske su karte kvalitetom prikaza obalne crte i otoka uvelike su nadilazile istovremene

općegeografske karte.

Karta 12:Prvi poznati portulan (Petrus Vesconte), Venecija 1311.godine

Vodeća su središta izrade portulana bile Genova, Venecija, Barcelona i Mallorca (Baleari),

dakle, najvažnija središta pomorske trgovine Sredozemlja.

Među katalonskim i talijanskim portulanima postojala je bitna razlika. Na talijanskim

portulanima prikazivani su isključivo obalna linija i luke Sredozemnog mora te atlantske

obale zapadne Europe. Kartografiran je dakle, samo sadržaj potreban za navigaciju. U zaleđu

je ostavljan nepopunjen prostor ili bi se ucrtao neki ukras, grb ili zastava neke važnije luke i

sl.

Pomorske se karte prema sadržaju i namjeni dijele na navigacijske (pomorske u užem smislu),

informativne i pomoćne karte. U pomorskoj praksi najvažnije su navigacijske karte. Prema

mjerilu navigacijske se karte dijele na:

1. generalne karte – u mjerilu od 1 : 750 000 do 1 : 2 500 000. To su zapravo pregledne

pomorske karte sa zaokruženim prikazom neke prostorne jedinice svjetskoga mora, tj.

odgovarajućega navigacijskog bazena (npr. karte Sredozemnog mora, karte

Jadranskog mora i sl.)

2. kursne karte – u mjerilu od 1 : 150 000 do 1 : 300 000. Na kursnim kartama prikazana

su pojedina plovidbena područja za potrebe duge, a rjeđe i obalne plovidbe.

3. obalne karte – u mjerilu 1 : 50 000 do 1 : 100 000 (specijalne, detaljne navigacijske

karte) namijenjene su prije svega navigaciji pri obalnoj plovidbi. Na obalnim kartama

rješavaju se svi navigacijski problemi (određuju se pozicije nanose se kursevi i sl.). Za

manje brodove izrađuju se u istom mjerilu i tzv. male karte (u Hrvatskoj to su MK u

mjerilu 1 : 100 000), koje su manjeg formata i praktične za planiranje navigacije u

nedostatku postora na manjem brodu.

4. planovi – karte u mjerilu od 1 : 3 000 do 1 : 50 000. Planovi krupnijeg mjerila nazivaju

se lučki planovi (do mjerila 1 : 20 000), a karte u mjerilu od 1 : 20 000 do 1 : 50 000

pomorski planovi. Na planovima su detaljno prikazane važnije luke, lučice, uvale i

morski prolazi te neki drugi prostori opasni za navigaciju. Na njima su podrobno

prikazani svi relevantni elementi lučkih uređaja.

Karta 13:Portulan svijeta (Petrus Vesconte), Venecija 1320.godina

Karta 14:Italijanski portulan, Crno more i Istočni Mediteran, Joan Martines 1578.godina

Na portulanu je prikazan Mansa Musa, pranećak osnivača Imperije Mali. Vladao je Malijem u

doba dok je u njemu bilo gotovo pola svjetskog zlata. Zapamćen je po njegovom

bajkovitom hadždžu i po brojnim stipendijama koje je podijelio. Smatra se da je on jedan od

najbogatijih ljudi svih vremena.

Karta 15: Portulan iz Katalonije, Mansa Musa (1313.-1337.)

Godine 1375. nastaje poznati Katalonski atlas Abrahama Cresquesa, u kojem se ponavlja ista

zastava uz čije koplje stoji upisana riječ Narent. Atlas obuhvata cijelo Sredozemlje i dobar dio

Europe te nije baš previše ukrašen crtežima zastava i grbova. Odnosi li se riječ Narent na

rijeku Neretvu (dolinu) ili, kako neki smatraju, na Drijeva, srednjovjekovnu luku na lijevoj

obali Neretve koji kilometar uzvodno od Metkovića, još nije poznato. U svakom slučaju,

područje Neretve/Drijeva očito je bilo značajno pomorsko-trgovačko odredište. Zna se da je

so tada bila strateški proizvod i da se iz bosanskih rudnika izvozila baš preko Drijeva. Ali,

bilo je tu i drugih vrsta trgovine, a svakako je najsramotnija bila trgovina robljem koja je

trgovcima donosila velike zarade.

Karta 16:Katalonski atlas (Abraham Cresques), 1375.godina

Od 15. st. izdavači su objedinjavali velik broj portulanskih karata u zbirke koju su nazivane

izolari (otočnici) jer su u njima prevladavali prikazi otoka (tal. isolario, od isola = otok). Prve

izolare izradili su Cristoforo Buondelmonte (Liber insularum archipelagi, 1420.),

Bartolommeo Zamberti Dalli Sonetti (Isolario, 1485.) i Benedetto Bordone (Libro de tutte

l'isole del mondo, Venezia, 1528.), a tijekom 16. i 17. st. isticali su se izolari koje su objavili

mletački kartografi F. Camocio, S. Pinargenti, A. Degli Oddi, G. Rosaccio i V. M. Coronelli i

dr.

U tim izolarima objavljivane su i brojne karte hrvatskih autora, ponajprije dvojice Šibenčana,

Bože Bonifačića (Natale Bonifacio) i Martina Rote Kolunića. Na osobit se način ističe izolar

Kitab-i Bahriye turskog kartografa Piri Reisa (1526.), u kojemu su karte znatno kvalitetnije i

detaljnije u usporedbi s istovremenim, ali i kasnijim izolarima talijanskih autora. Očito je

izrađen u svrhu detaljnog upoznavanja mediteranskih obala u vrijeme vrhunca osmanlijske

vojne i političke moći (vrijeme Sulejmana Veličanstvenog) te njihove penetracije u prostor

Europe, ali i cijeloga Sredozemlja.

1.7.Karte stanovništva

Karta 17: Deset zemalja u svijetu sa najvećim brojem stanovnika u 2010.godini

Karta stanovništva svijeta je jednostavan način pronalaženja i prikaza trenutnog stanja broja

svjetskog stanovništva. Karta svjetskog stanovništva je važan i koristan alat za studente,

istraživače, poslovne ljude i mnogi drugi. U proteklih nekoliko godina, svjetska populacija je

značajno porasla. Do 1999. godine, ukupna svjetska populacija je premašila brojku od šest

milijardi stanovnika. Procjene govore da bi svjetska populacija mogla dosegnuti brojku od 9,4

milijardi stanovnika do 2050.godine. U smislu diferencijacije stanovništva prema regiji, 60%

stanovništva živi u Aziji što je oko 3,8 milijardi ljudi. Karta broja svjetskog stanovištva

pokazuje da je Kina najnaseljenija zemlja sa populacijom od 1.338 mlrd stanovnika ispred

Indije sa 1.189 milijardi. U prosjeku na svakih 12 godina, svjetska populacija raste za 1

milijardu.

Karta 18: Svjetske religije, 2011./2012.godina

Karta svjetskih religija prikazuje distribuciju svjetskih religija u svijetu. Važno je napomenuti

da dok mnoge zemlje imaju nacionalnu religiju, mnoge nemaju i neki narodi imaju većinsko

stanovništvo koje se sastoji od nereligioznih ljudi. Dalje, postoje mnoga područja u kojima

mnoštvo religija postoje zajedno, uključujući i tradicionalne religije koje i dalje postoje među

malim plemenima. Za potrebe ove karte, legenda pokazuje koje se vjere praktikuju u svakoj

zemlji. Mnogi narodi su pristalice širokog spektra religija i to su sekularne države.

Zemlje u kojima dominira kršćansko stanovištvo su prikazane žutom bojom na karti svijeta, a

koje uključuju mnoge zapadne zemlje, poput onih u Americi, veliki dio Europe, kao i

Australije. Ova kategorija uključuje katoličanstvo, što je religija sa najvećim brojem

sljedbenika diljem svijeta, kao i mnoge protestantske denominacije. Zelena predstavlja zemlje

sa većinskim stanovništvom, koji su sljedbenici islama, odnosno muslimani. Muslimanski

narodi su prvenstveno u arapskim zemljama, kao i drugima u Africi i jugoistočnoj Aziji. Kina

je označena smeđom bojom na karti, što predstavlja taoizam i budizam, koji su dominantne

religije tamo. Sam budizam, koji je prikazan ljubičastom bojom, dominira u Šri Lanki,

Mongoliji i drugim područjima u Aziji. Indija, koja je multikulturalna i suverena prikazana je

narandžastom bojom.

Karta 19: Stopa pismenosti u svijetu za 2013.godinu

Prema podacima CIA World FactBook za 2013.godinu gotovo 75% nepismenih odraslih

osoba od ukupnih 775 miliona u svijetu se nalazi u sljedećih deset zemalja: Indija, Kina,

Pakistan, Bangladeš, Nigerija, Etiopija, Egipat, Brazil, Indonezija, Demokratska Republika

Kongo. Žene predstavljaju 2/3 od ukupnog broja nepismenog stanovništva svijeta. Izuzetno

niske stope pismenosti se odnose na tri regije: Južna Azija, Zapadna Azija i Subsaharska

Afrika.

Globalna stopa pismenosti za sve ljude u dobi od 15 i više godina je 84,1%. Globalna stopea

pismenosti za sve muškarce je 88,6%, a stopa pismenosti za sve žene je 79,7%.

1.8. Turističke karte

Karta 20: Najpoznatije turističke destinacije u svijetu

Sa sve većim prihodima i poboljšanjem životnog standarda u mnogim dijelovima svijeta,

"World Travel" sve više postaje moderan među velikim grupama ljudi. Svijet svjedoči rastu

broja međunarodnih putnika od kojih se mnogi ne ustručavaju uzeti odmor od svojih stabillnih

karijera ili uzeti godišnji odmor jednostavno da bi putovali širom svijeta. Mnogi putnici idu u

međunarodne destinacije redovno u trajanju od jednog vikenda pa i na duži boravak od čak

mjesec dana. World Travel karta daje kratki pregled mogućnosti i lokacija koje trebaju naći

mjesto u svačijoj putničkoj karti. World Travel karta sadrži distribuciju tih lokacija na

globalnoj razini, kao što su svjetski gradovi, međunarodne zračne luke, svjetske shopping

destinacije, poznatiji spomenici i znamenitosti, muzeji, nacionalni parkovi i rezervati prirode,

plaže, skijališta, arheološka nalazišta, kampovi i lokacije za avanturistički turističke

aktivnosti.

Karta 21: Ilustrovana turistička karta svijeta

Ova karta prikazuje neke turističke znamenitosti koje nas upućuju na različite vrste turističih

putovanja. Prikazuje njihov razmještaj na globalnom nivou. Radi razmjera karte i preglednosti

prikazane su samo neke i najvažnije znamenitosti pojedinih država svijeta. Ova karta je

zamišljena kao ilustrovani, slikoviti prikaz da bi se zaintrigirao što veći broj korisnika. Ono

što je svako nedostatak ove karte jeste doza ''ozbiljnosti'', odnosno mnogi elementi koji

nedostaju da bi se uvrstila u neke turističke aranžmane, ponude ili neki naučni rad.

Karta 22:Deset najpoznatijih plaža u svijetu

Svjetske plaže se pojavljuju kao atrakcija u svim bojama, bilo da je to bijela, zlatna ili crna.

Bilo da ih volite zbog njihove prirodne ljepote, aktivnosti na plaži ili samo zbog njihove

kristalno čiste vode; plaže su zaista najpoželjnija turistička odredišta kada su u pitanju

putovanja. Bilo da se radi o plaži na Karibima poznatoj po svojim bijelim pješčanim plažama

ili Sejšelima poznatim po svojim zapanjujućim ljepotama, suncem okupane plaže su "Veliki

bijeg" iz svakodnevnice. Navedene u nastavku su prvih deset plaža na svijetu, koje se

smatraju da su najatraktivnije ''plaža destinacije'' u svijetu. Najatraktivije plaže su: Poipu

plaža, Maroma plaža (Romantična plaža), South Sands (Južni pijesak), Pink sands (Rozi

pijesak), Matira plaža (najljepša laguna na svijetu), Ipanema plaža, Clifton plaža, Biarritz

plaža, St.Tropez, Anse Source d'Argent.

2. Tematske karte Azije

2.1.Geološka karta Azije

Karta 23: Geološka karta Azije

(Izvor:http://ccgm.org/en/home/160-international-geological-map-of-asia-at-15-m-igma-

9787116083646.html)

IGMA 5000 je prvi program te vrste koji je digitalno-stvorio međunarodnu geološku kartu

Azije, koja prikazuje i geologiju kontinenta i pučinskih područja. Karta premošćuje u cjelosti

Aziju i njene periferne regijeod Alpa na zapadu do Marijanske brazde na istoku, a od Arktika

na sjeveru do Javanske brazde na jugu. To je bitan dokument za korisnike da istraže geologiju

Azije iz globalne perspektive i koristan alat za razumijevanje tektonskih odnosa između

azijskog kontinenta i njenih susjednih kontinenata i okeana.

2.2.Geomorfološka karta Azije

Karta 24:Detaljna geomorfološka karta Azije

(Izvor: http://eusoils.jrc.ec.europa.eu/esdb_archive/eudasm/asia/maps/XA1000_SOx.htm)

Geomorfološke karte su karte koje standardiziranom legendom prikazuju različite reljefne

oblike koji su nastali pod uticajem endogenih (unutrašnjih) i egzogenih (vanjskih) sila.

Geomorfološko kartiranje započinje s identifikacijom temeljnih jedinica koje čine krajolik.

Uspostava prirode i karaktera tih jedinica je presudno za uspjeh gemorfoloških istraživanja.

Za nastanak Azije važni su prakontinentski blokovi s prekambrijskom osnovom: Angara (ili

Sibirska ploča), Arapska i Indijska ploča (dijelovi Gondvane), te u Kini Sjevernokineska i

Južnokineska ploča. Između Gondvane na jugu i Angare i Sjevernokineske ploče na sjeveru

prostiralo se more Tetis, čiji su sedimenti nabirani u paleozoiku i mezozoiku, a nestalo je u

tercijaru. Na južnom rubu Angare u siluru i devonu nastaje Sajansko gorje i gorje oko

Bajkalskoga jezera, a potkraj paleozoika Altaj. Krajem paleozoika Sjevernokineska ploča

postaje dijelom Azije. Južnokineska ploča vjerojatno je bila dijelom Gondvane od koje se

odvojila u devonu. Na zapadu se od karbona do perma Ruska ploča sudara s Angarom pri

čemu nastaje gorje Ural. Za mezozoika se od Gondvane odvojio indijski potkontinent; kretao

se na sjeveroistok i sudario se prije otprilike 50 milijuna godina s Euroazijskom pločom,

uzrokujući izdizanje visokih planinskih sustava južne Azije. Kretanje Indije na sjeveru

nastavlja se i danas (6 cm/godinu) održavajući visinu Himalaja i Tibeta.

Podvlačenje Tihooceanske ploče pod Euroazijsku uzrokuje nastanak dubokomorskih jaraka i

izdizanje Kurila, japanskih otoka, otočja Ryūkyū, Taiwana i Filipina, uz vulkanizam i česte

potrese. Na jugoistoku Azije dodiruju se Euroazijska, Tihooceanska i Indijskooceanska ploča.

U reljefu dominiraju planinski lanci, visoravni i zavale. Razmjerno su niža gorja hercinske i

kaledonske orogeneze, najčešće na rubovima prastarih ploča (kratona).

2.3.Klimatske karte Azije

Karta 25: Klimatski tipovi u Aziji prema Kepenovoj klasifikaciji klimata

Bitno obilježje podneblju južne, jugoistočne i istočne Azije daju monsuni, pa se često cijeli taj

prostor naziva monsunskom Azijom. Najveće razlike između raznih dijelova Azije ogledaju

se u klimi. Cijela sjeverna i srednja Azija je visokim planinama zaklonjena od uticaja toplog

Indijskog okeana. Zato u ovom području vlada izrazita kontinentalna klima. U predjelima koji

su otvoreni prema Indijskom i Tihom okeanu vlada monsunska klima što znači da su ljeta vrlo

vlažna, a zime suhe. Klima u Jugozapadnoj Aziji je suha, suptropska. Krajnji jug Azije, a

naročito ostrva spadaju u pravi tropski pojas. S obzirom da ljudi već jako dugo naseljavaju

ova područja, prvobitna vegetacije, koja je posljedica prirodnih uslova je znatno izmijenjena.

Karta 26:Prosječna godišnja količina padavina u Aziji

Ljeti se u području najjačeg zagrijavanja, od južne Sahare, preko Arabije i sjeverne Indije do

južne Kine i Filipina, razvije pojas niskog tlaka zraka, prema kojem s mora na kopno struji

vlažan, topao, ljetni monsun. Obalama i privjetrini gorja južne i jugoistočne Azije donosi

obilne oborine (u prigorju Himalaje i više od 10 000 mm/godinu → Cherrapunji ). Ljetni

monsun u istočnoj Aziji puše iz sjevernopacifičkog područja visokog tlaka zraka kao

jugoistočnjak s Tihog oceana. Monsunsko ljeto praćeno je jakom naoblakom, pa su najviše

temperature u kasno proljeće, neposredno prije provale monsuna.

2.4.Hidrološka karta

Karta 27: Rijeke i jezera u Aziji

Oko 1/3 površine Azije je endoreično, tj. rijeke završavaju u pustinjama i stepama (Helmand,

Tarim) ili se ulijevaju u zatvorena jezera; među njima su i najveća u Aziji: Kaspijsko, ujedno i

najprostranije jezero na Zemlji (rijeke Ural, Kura), Aralsko (rijeke Amu-Darja, Sir-Darja),

Balhaško (rijeka Ili) i Bajkalsko (rijeke Selenga, Angara), vodom najbogatije slatkovodno

jezero na Zemlji. Velika područja nemaju površinskog otjecanja, posebno u središnjoj i

jugozapadnoj Aziji. Sliv Sredozemnoga mora zauzima oko 1,4% površine Azije; uglavnom

tekućice s Male Azije i zapadnog Kavkaza, najviši vodostaj zimi. Slivu Indijskog okeana

pripada oko 17%, a slivu Tihog okeana oko 22% površine Azije. Ovdje su plodni i

najnapučeniji dijelovi Azije područja uz rijeke. U jugozapadnoj Aziji doline Tigrisa i Eufrata

dijelom su tzv. plodnog polumjeseca. U južnoj Aziji teku velerijeke Ind, Ganges i

Brahmaputra. U jugoistočnoj Aziji najvažnije rijeke teku s istočnog ruba Tibeta i Himalaja:

Irrawaddy, Mekong, Chao Praya i Salween. U istočnoj Aziji, također s Tibeta i dalje preko

Kine, teku Huang He i Chang Jiang, najduža azijska rijeka. U južnoj Kini glavna rijeka je Xi

Jiang, a na sjever istočna Azijska rijeka Amur. Rijeke monsunske Azije imaju najviši vodostaj

u doba kišnog monsuna.

2.5. Biogeografske karte

Karta 28: Ekozone Azije

Najvažnije vegetacijske zone ili ekozone u Aziji (od sjevera prema jugu) su:

Tundra bez drveća sjeverno od polarnog kruga. Najvažnije životinje za nomadsko

stanovništvo, poput Neneta, su polarni sobovi.

Šume umjerene zone, uključujući tajge (zimzelene šume) u Sibiru između polarog kruga i

toka transsibirske željeznice, kao i listopadne šume na Dalekom istoku i području

Kaspijskog jezera. Raznolikost životinjskog svijeta imala je historijski značaj za lov, a

šume su također imale značaj i za korištenje drveta. Ovdje žive i neke vrlo rijetke

životinje poput amurskog tigra (sibirskog tigra) i amurskog leoparda, kao i mnogobrojni

jeleni, divlje svinje, medvjedi i risovi.

Kontinentalne travnate zajednice odnosno stepe. Od životinjskih vrsta, koje prirodno

naseljavaju stepe, ubrajaju se divlji konji, sajga antilope, mongolske gazele, vukovi

i susliki.

Brdovita i planinska područja siromašna vegetacijom i pustinje. U ovom području klima

je uglavnom planinska sa velikim temperaturnim oscilacijama i mnogo sunčanih dana.

Planine naseljavaju brojne životinje poput divokoza, divljih ovaca, gorali (Naemorhedus)

i azijske koze. Najvažnija grabežljivica centralnoazijskih planinskih područja je snježni

leopard. Pustinjska područja je domovina divljih deva, geparda, gazela i divljih magaraca.

Tropska područja savana i suhih šuma, uglavnom na indijskom potkontinentu, ali i u

jugoistočnoj Aziji. Karakteristične su velike životinje poput lavova, jelenskih antilopa,

nilgau antilope i različite vrsta jelena.

Tropske kišne šume. Nakon krčenja, vrlo često kao sljedeći korak u uništavanju ovih

područja slijedi sijanje monokultura kao što su plantaže palmi ili banana, kao npr. u

Sabahu (Malezija) na ostrvu Borneo.

Tropska monsunska područja poput onog u delti rijeke Mekong: tamo dominira

uzgoj riže a kao domaće životinje najčešće se uzgajaju perad i svinje, a zastupljen je i

ribolov.

2.6.Pedološka karta Azije

Karta 29: Detaljna pedološka karta Azije

Područje Azijskog kontinenta posmatrajući ga u pogledu pedološkog supstrata kao što se vidi

u legendi je vrlo raznoliko, te ga u većoj mjeri čine neplodna tla, ipak doline velikih rijeka

kakve su Ind, Gang i Bramaputra čine plodne doline za uzgoj raznih kultura. Dominantne

vrste tla su smeđa tla, podzolasta tla, planinska tla (Pamir, Hindukuš), crna tropska i

subtropska tla itd. (Izvor: Atlas svijeta, Monde Neuf, 2007.)

2.7. Saobraćajna karta Azije

Željeznički i cestovni prometni sistem slabo je razvijen u većem dijelu Azije, posebno

ruralnom. Iz opće slike izdvajaju se visokorazvijene azijske zemlje (posebno Japan) sa svojim

savremenim prometnim sistemima. Planine, visočja i nenaseljena prostranstva nepogodnog

podneblja otežavaju saobraćajno povezivanje. Željeznički saobraćaj važan je u putničkom i

robnom saobraćaju, no pruge su često preopterećene. U stepskim i pustinjskim krajevima u

saobraćaju su još važne životinje. U monsunskoj Aziji kolski i biciklistički promet postupno

zamjenjuje promet motornim vozilima, a živ je saobraćaj malim plovilima na rijekama.

Razvoj savremenog riječnog saobraćaja otežavaju velika kolebanja vodostaja, a u sjevernoj

Aziji dugotrajna zaleđenost rijeka. Većina međunarodne trgovine odvija se morem; svjetski

značajne trgovačke mornarice imaju Singapur, Japan, Kina, Filipini, Rusija, Republika Koreja

i Indija. Singapur, luke Japana, Kine (uključujući Hong Kong) i Republike Koreje među

vodećim su svjetskim lukama. Luke Bliskog istoka važne su u izvozu nafte. Dobro je

razgranat i razvijen zračni saobraćaj. Znatniji turistički saobraćaj imaju Kina (uključujući

Hong Kong), Turska, Singapur, Tajland, Malezija, Indonezija i Cipar.

2.8.Karta stanovništva

Karta 30: Gustoća naseljenosti stanovništva u Aziji

Azija ima oko 3,6 milijardi stanovnika (3,585 mlrd, procjena 1998) ili oko 3/5 svjetskog

stanovništva uz prosječan godišnji porast od 1,38% (1995–2000); Azija je najmnogoljudniji i

najgušće naseljen kontinent (80,9 stanovnika/km2 ), no vrlo neravnomjerno; najnapučenija je

monsunska Azija; Indija i Kina imaju zajedno više od 1/3 svjetskog stanovništva. Velika

područja u sjevernoj, središnjoj i jugozapadnoj Aziji slabo su naseljena; uglavnom oazno i

uzduž prometnica (npr. Transsibirska željeznička pruga u Sibiru). Zabrinjava porast

stanovništva južne Azije; procjenjuje se da će Indija, Pakistan i Bangladeš do 2025. godine

imati ukupno 1,88 mlrd. stanovnika Oko 1/3 azijskog stanovništva živi u gradovima i oko

njih.

3. Tematske karte Pakistana 3.1. Geološke karte Pakistana

Karta 31: Detaljna geološka karta Pakistana, pomoćne karte i geološki profili

Na ovoj karti je prikazana geološka građa Pakistana. Također se mogu vidjeti svi prateći

segmenti koje treba da sadrži jedna geološka karta, od legende, geloškog stupa, geoloških

profila profila, razmjere, te pomoćne karte.

Karta 32: Legenda geološke karte Pakistana

Na ovoj slici je prikazana detaljna legenda geološke karte Pakistana, te ostali elementi jedne geološke

karte.

Karta 19: Isječak geološke karte NW dijela Pakistana

3.2. Geomorfološke karte Pakistana

Karta 33: Geomorfološka karta Paktistana, Tektonske zone

Pakistan se geološki preklapa i sa indijskom i euroazijskom tektonskom pločom u kojoj

njegove Sindh i Punjab pokrajine leže u sjeverozapadnom uglu indijske ploče dok Balochistān

i većina Khyber-Pakhtunkhwa leži unutar euroazijske ploče koja se uglavnom sastoji od

iranske visoravni, nekim dijelovima Bliskog Istoka i Centralne Azije.

Sjeverna područja i Azad Kashmir leže uglavnom u Centralnoj Aziji uz rub indijske ploče i

stoga su skloni snažnim zemljotresima u kojim se dvije tektonske ploče sudaraju, odnosno

dodiruju.

Karta 34:Tektonska karta Pakistana

Karta 35: Geomorfološka karta Pakistana, trusna područja

Karta 36: Seizmološka karta Pakistana

S obzirom na to leži u samom centru tektonskih ploča, Pakistan je još uvijek jako ranjiv u

pogledu zemljotresa i to je poznat po većem broju smrtonosnih zemljotresa.

3.3. Hidrološke karte Pakistana

Karta 37: Hidrološka karta Pakistana

Riječni sistem Pakistana se sastoji sa više od 60 malih i velikih rijeka. Rijeka Ind ukupne

dužine od oko 3200km,sa ukupnim procijenjenim godišnjim protokom vode od 207 milijardi

kubnih metara, je najduža rijeka i najveća rijeka Pakistana. Sve Pakistanske glavne rijeke

potiču sa sjevernih visoravni Himalaja, Karakoruma i Hindukuša planinskih masiva i ulijevaju

se jedna po jedna u drugu i na kraju u rijeku Ind stvarajući bazen rijeke Inda, koji pokriva

površinu od više od 0,6 miliona kilometara kvadratnih.

Karta 38: Hidrološka karta Pakistana

Hidrološka karta Pakistana sa osvrtom na rijeke prati složenu mrežu plovnih puteva koji su

''istkani'' širom zemlje, kao što su Inda, Sutlej, Chenab, Beas, Ravi Jehlum i sl. Riječne vode

su također važan izvor za generiranje velike količine hidroenergije, te za industrijsku i kućnu

upotrebu. Ipak ove rijeke pružaju jedinstvene ekološke sredine, gdje buja velika raznolikost

biljaka i životinjskih vrsta.

3.4. Klimatske karte Pakistana

Karta 39: Klimatska karta Pakistana

U Pakistanu vlada suha subtropska kontinentalna klima sa znatnim lokalnim i sezonalnim

razlikama, dok padavine nisu česte. Lokalne razlike se najjasnije vide na primjeru obalne

linije uzduž Arapskog mora gdje je obično toplo i planinske klime u planinskim lancima na

koje se može doći samo s vrhunskom opremom u maju i junu.

Zime su obično hladne i suhe, a traju od decembra do februara. Proljeća su topla i suha, te

traju od marta do maja, nakon čega počinje ljetno monsunsko razdoblje, koje traje do

septembra. Drugo monsunsko razdoblje traje od oktobra do novembra.

Karta 40: Prosječne godišnje količine padavina u Pakistanu

Značajnije padavine (preko 1000 mm godišnje) se izručuju u sjevernom

Pandžabu. Lahore godišnje primi oko 500 mm padavina, dok u južnom Pandžabu i Sindhu je

taj prosjek manji od 200 mm. Iznimno sušno područje je Beludžistan, gdje u zapadnim

područjima godišnje padne manje od 100 mm padavina. Najveći broj padavina ovdje padne u

zimskom periodu.

Karta 41: Prosječne godišnje temperature zraka u Pakistanu

Pakistan može se podijeliti u četiri široke temperaturne regije:

1. Vruće ljeto i blage zime: 32°C ili više ljeti i 10 do 21° C zimi.

2. Topla ljeta i blage zime: 21 – 32°C ljeti i 10 do 21°C zimi.

3. Topla ljeta i hladne zime: 21 – 32°C ljeti i 0 – 10°C zimi.

4. Blaga ljeta i hladne zime: ljetna temperatura između 10 i 21°C i zimske temperature

između 0 i 10 ° C.

Najviša zabilježena temperatura u Pakistanu je izmjerena u Multanu u junu 1993. godine, kad

je temperatura narasla do 54°C.

3.5. Pedološke karte Pakistana

Karta 42:Zemljišni pokrov Pakistana

Ova karta predstavlja devet glavnih zemljišnih tipova pokrova u Pakistanu.

1.Snijeg i led 8,563 10.4%

2. Poljoprivredne povrišine 25,184 30.7%

3. Pašnjaci 8,867 10.8%

4. Degradirani pašnjaci 7,843 9.6%

5. Četinari, grmlje i druge šume 2,730 3.3%

6. Obalna vegetacija 1,801 2.2%

7. Mangova vegetacija 556 0.7%

8. Vodna područja 93 0.1%

9. Neplodna tla, uključujući pustinje 26,394 32.2%

Karta 43:Agro-ekološke zone Pakistana (tipovi tla i vegetacijske zone)

Neplodno tlo preovladava u većem dijelu Pakistana,a glavni faktor koji utiče na to su

klimatske karakteristike. To je rezultiralo ograničavanjem vlažnosti zemljišta i oskudnosti

vegetativnog pokrivača. Zemljišta u Pakistanu su bogate bazama ali siromašna kada je

obogaćenost azotom u pitanju.

Zemljišta Pakistana izvedena su iz dvije vrste osnovnih materijala:

1. Aluvijuma, lesa i vjetrom prerađenog pijeska. Oni su mješavina minerala.

2. Preostali materijal dobijen od atmosferilija osnovnih stijena. Većina naslaga su krečnjaci. U

nekim područjima, graniti su proizvod nekrečnjačkih vrsta tla. Vrlo male količine soli su

pristutne u ovim stijenama. Zemljišta su stoga, u osnovi neslana.

3.6. Administrativna karta Pakistana

Karta 44: Administrativne jedinice Pakistana

Na ovoj karti osnovna tematika jesu administrativne jedinice, te su one predstavljene linijom

razgraničenja, koja u prirodni ne postoji, te je kao još jedan metod korištena boja radi lakše

diferencijacije prostora na administrativne jedinice. Karta je rađena u mjerilu 1:7 500 000.

Pored razmjere, urađena je i legenda koja sadrži sve podatke o korištenim simbolima radi

lakšeg raspoznavanja i definiranja istih.

3.6. Karte stanovništva Pakistana

Karta 45: Prosječna gustoća naseljenosti stanovništva u Pakistanu

Gustoća stanovništva je srednji broj stanovnika na površini određenog područja (država,

regija ili slično), i u pravilu se navodi kao "broj stanovnika na km²". Izračunava se na način da

se broj stanovnika područja koje nas zanima podijeli s površinom istog područja. Gustoća

stanovništva od 188 stanovnika/km² slična je Italiji. Ipak, stanovništvo je vrlo nejednako

naseljeno diljem zemlje. Tri četvrtine stanovništva živi u plodnim riječnim područjima

Pandžaba i Sindha, dok su suha područja na sjeveru i zapadu zemlje vrlo slabo naseljena.

Najslabije naseljena područja su pustinja Thar i Beludžistan. U Beludžistanu koji pokriva oko

40 % površine zemlje živi samo 5%stanovništva, dok u Pandžabu koji ne čini ni ¼ površine

zemlje živi više od polovice stanovništva.

Karta 46: Etničke skupine u Pakistanu

Pakistanska raznolikost je vidljivija kroz kulturne razlike, a manje uz lingvističke, vjerske ili

genetske osobenosti. Skoro svi Pakistanci pripadaju Indo-iranskoj jezičkoj grupi indo-

evropskog ogranka. Punjabis predstavljaju najveću etničku grupu, zatim Jatsi, Pashtuns i

Sindhi su 4. po veličini etnička grupa. Saraikis (prijelazna grupa od Punjabis-a i Sindhis-a)

čine 10,53% od ukupnog broja stanovnika , Preostale velike grupe uključuju Muhadžiri i

Baloch etničke grupe, koji čine 7,57% i 3,57% od ukupnog broja stanovnika.

Karta 47: Religijska struktura Pakistana

Islam je državna religija zemlje. Prema popisu stanovništva iz 1998. godine, 96,3 %

pakistanskog stanovništva su muslimani. Od mnoštva oblika islama, oko 80% stanovništva

prakticira tradicionalni ortodoksni oblik islamske vjere. Ovo je osobito izraženo među

stanovništvom s paštunskom većinom. Religijske manjine, kao hinduisti, još uvijek nemaju

sva prava u izražavanju svojih vjerskih uvjerenja koja često skrivaju od javnosti. Većina

vjernika su sunitski muslimani. Ovaj pravac islama podijeljen je na više škola mišljenja.

Pravac s najviše sljedbenika su Barelvije, koji slijede sufijski pokret i hanefijski mezheb.

Većinom dominiraju u ruralnim dijelovima Sindha i Pandžaba, ali imaju mnoštvo sljedbenika

i u velikim gradovima kao Lahore, Multan i Rawalpindi.

Karta 48: Stopa pismenosti stanovništva u Pakistanu

Iako je od nezavisnosti postignut napredak u obrazovnom sistemu, stopa nepismenosti u

Pakistanu koja je oko 50% je jedna od najviših u Aziji. Ta stopa kod muškaraca iznosi 37%,

dok je od žena nepismeno čak 64%. Pakistanska vlada je 2005./2006. godine davala 2,1%

BDP-a u obrazovne svrhe, što je najmanje od svih zemalja u južnoj Aziji. Do danas ne postoji

obvezni školski program. Jedino je u Pandžabu osnovna škola obvezna po zakonu iz 1994.

godine.

3.7. Ekonomska karta Pakistana

Karta 49: Industrija Pakistana

Na ovoj karti je prikazan prostorni razmještaj najvažnijih industrija, odnosno industrijskih

grana u Pakistanu, te vidimo da je industrija dosta raširena u urbanim područijima Pakistana i

da su jedino mjesta bez industrije ustvari planinski masivi, koji ne pružaju uslove za razvoj

bilo čega.

Daleko najvažnija grada industrijske proizvodnje je tekstilna industrija, pogotovo u preradi

pamuka. Pakistan je jedan od najvećih svjetskih proizvođača pamučne robe. Također je vrlo

bitna i prerada kože, od koje se proizvodi kožna odjeća, cipele, rukavice i nogometne lopte.

Među ostale važne industrijske grane spadaju prehrambena, kemijska i farmaceutska

industrija, te prerada i proizvodnja cementa, metala i papira.

3.8. Saobraćajna karta Pakistana

Karta 50: Saobraćajna karta Pakistana

Iako se pakistanska cestovna mreža u trenutku stjecanja neovisnosti sastojala većinom od

neasfaltiranih cesta, brzo je razvijena i danas se 92% svih prijevoza roba i ljudi obavlja

cestovnim prometom. Cestovna mreža velika je 254.000 kilometara, od čega je 60%

asfaltirano. Oko 8 000 kilometara nacionalnih autocesta (National Highways) povezuje sve

dijelove zemlje i sve veće gradove. Ovim snažno prometno opterećenim autocestama upravlja

National Highway Authority (NHA). U zemlji postoje još i četiri autoceste (Motorways) koje

su duge 1819 kilometara, a planira se i gradnja drugih. Željeznička mreža je većinom

koncentrirana u gusto naseljenim pokrajinama Pandžab i Sindh, dok željeznička veza s lučkim

Gwadarom i sjevernim planinama ne postoji. Željeznica nema toliku važnost u zemlji kao u

susjednoj Indiji.

3.9. Ekološka karta Pakistana

Karta 51:Zaštićena područja Punjaba, Pakistan

Postoje tri vrste područja koja su proglašena kao zaštićena:

Nacionalni parkovi

Svetinja Divljeg života

Rezervati prirode

Nacionalni parkovi su namijenjeni samo za rekreativne svrhe, gdje nema drugih aktivnosti.

U Svetinjama Divljeg života, lov nije dozvoljen, jer oni imaju ugroženih vrsta divljih

životinja.

Što se tiče Rezervata prirode, lov je dozvoljen, ali samo u određenim mjesecima u godini,

nakon što je dozvola za lov pribavljena iz Wildlife Department-a.

U Pakistanu, postoji 10 nacionalnih parkova, 82 Svetinja Divljeg života i 83 Rezervata

prirode. Oni zauzimaju pozamašnih 9% zemljišta u Pakistanu

3.10. Turistička karta Pakistana

Karta 52: Turistička karta Pakistana

Opseg atrakcija ove zemlje je širok krenuvši od ruševina iz perioda starih Civilizacija u dolini

Inda, kao što su Mohendžo-Daro, Harapa i Taxila, do Himalajske brdske stanice, koja privlači

one koji su zainteresovani za zimske sportove. Pakistan je dom nekoliko planinskih vrhova

iznad 7000 m, koji privlače avanturiste i planinare iz cijelog svijeta. U sjevernom dijelu

Pakistana postoje mnoge stare tvrđave, drevne arhitekture i Hunza i Chitral doline, dom za

male zajednice Kalash stanovnika. Romantika povijesne pokrajine Khyber Pakhtunkhwa je

bezvremenska i legendarna, a pokrajina Punjab je mjesto Aleksandrove bitke na Jhelum

rijeci, kao i historijski grad Lahore- sve su to nezaobilazne turističke destinacije u Pakistanu.

4. Zaključak

Završetkom ovog atlasa stičem subjektivni dojam o vlastitom, skromnom ali značajnom

doprinosu Geografiji kao nauci, te njenoj disciplini Kartografiji u oblasti tematskog kartiranja.

Zadatak koji smo dobili da izradimo atlas karata predstavlja vrlo dobru osnovu za nas

studente kako bi mogli naučiti koristiti kartu, čitati kartu i razumjeti kartu kao sredstvo rada i

komunikacije svakog geografa.

Tematske karte su zaista raznolike, jer postoji toliko različitih tema koje se mogu predstaviti u

vidu karata, te na taj način vjerodostojno prikazati dodatno obilježje neke zemlje ili

geografskog prostora. Tematske karte koje su korištene u ovom atlasu su: geološke,

geomorfološke, klimatske, hidrološke, karte stanovništva, turističke karte, saobraćajne karte,

pomorske karte itd.

Imali smo slobodu da izaberemo različite teme i sam koncept izrade atlasa, tako da sam se ja

odlučila za onu postavku da krenem od šireg ka užem, odnosno od tematskih karata svijeta,

zatim tematskih karata Azijskog kontinenta i na kraju tematske karte azijske zemlje Pakistana.

Prilikom realizacije ovog zadatka i izrade samog atlasa koristila sam se brojnom literaturom i

izvorima, navedenim na kraju rada.

5. Literatura i izvori

1. S.Frangeš, Opća kartografija, Zagreb ak.god 2003./2004.

2. Atlas svijeta, Monde Neuf, Beograd 2007.godina

3. „Geoprometna obilježja svijeta“ – dr. Adolf Malić, Zagreb, 1998.

4. http://www.geografija.hr/storage/geografija

5. http://www.hhi.hr/

6. http://bopressminiaturebooks.com

7. http://www.nsk.hr/zbirka-zemljopisnih-karata-i-atlasa/

8. http://www.bestcountryreports.com/Temperature_Map_Pakistan.php

9. http://www.rrcap.ait.asia

10. http://www.bestcountryreports.com/Natural_Earth_Map_Pakistan.php

11. http://blogs.agu.org/mountainbeltway/2012/12/07/friday-fold-pakistani-perplexity/

12. http://www.atozmapsdata.com/zoomify.asp?name=Country/Modern/Z_Pakist_Precip

13. http://spearheadresearch.org/SR_CMS/index.php/maps_graphs/map-of-religious-

distribution-in-pakistan

14. http://en.wikipedia.org/wiki/Demographics_of_Pakistan#/media/File:Pakistan_population_d

ensity.png

15. http://www.vidiani.com/maps/maps_of_asia/maps_of_pakistan/large_detailed_road_and_r

ailway_map_of_pakistan.jpg

16. http://picsora.com/1429905-pakistan-mountain-map.html

17. http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_rivers_of_Pakistan

18. http://www.embajada-pakistan.org/introductionpakistan/maps-pakistan.html

19. http://www.mapsofworld.com/pakistan/pakistan-river-map.html

20. http://www.mdpi.com/2076-3263/3/3/466

21. http://www.ecogeodb.com/ECO_Detail.asp?P=Geology&CN=Pakistan&C=PAK

22. http://www.riazhaq.com/2009/11/literacy-in-pakistan.html