balkanski špijun - dušan kovačević

7
BALKANSKI ŠPIJUN O piscu Dušan Kovacevic rođen je u selu Mrđenovci, kod Šapcu 1948. godine, a diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1973. godine. Od tada je napisao dvanaest pozorišnih komada i deset scenarija. Za svoje najveće stvaralačko postignuće smatra to što 25 godina uspeva da živi kao profesionalni pisac. Njegovi komadi prevedeni su na mnoge jezike i izvođeni širom sveta. Od 1973. godine je član Udruženja književnika Srbije. Od 1973. do 1978. godine radi kao dramaturg za Dramski program TV Beograd. U periodu između 1986-1988. godine radi kao docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1998. godine je direktor Zvezdara teatra u Beogradu. Napisao je drame Maratonci trče počasni krug, Radovan Treći (1973), Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću (1976), Proleće u januaru, Svemirski zmaj (delo za decu u stihu) (1977), Limunacija na selu (1978), Sabirni centar (1982), Balkanski špijun (1983), Sveti Georgije ubiva aždahu (1986), Klaustrofobična komedija (1987), Profesionalac (1990), Urnebesna tragedija (1991), Lari Tompson-tragedija jedne mladosti (1996), Kontejner sa pet zvezdica (1999), Doktor Šuster (2001). Takodje pisac je filmskih scenarija Beštije (1976, režija Ž. Nikolić), Poseban tretman {1978, režija G. Paskaljević), Ko to tamo peva (1980, režija S. Sijan), Maratonci trče počasni krug (1981, režija S.Sijan), Balkanski špijun (1984, režija D. Kovačević i B. Nikolić), Sabirni centar (1990, režija G. marković), Podzemlje (1995, režija E. Kusturica), Urnebesna tragedija (1995, režija G. Marković) i Profesionalac (2003, režija D. Kovačević), „Sveti Georgije ubiva aždahu“ (režija Srđan Dragojević) 2007. godine. Dušan Kovačević je nagrađen mnogim profesionalnim, pozorišnim i filmskin nagradama u zemlji I inostranstvu, između ostalih to su: četiri Sterijine nagrade i Sterijina nagrada grada Vršca za najbolju komediju, dve Nagrade Branko Ćopić, Nagrada Joakim Vujić, nagrada Miloš Crnjanski, Nagrada Marin Držić, Oktobarska nagrada Beograda, dve Zlatne arene, Nagrada Vjekoslav Afrić, Stjepan Mitrov Ljubiša, Grad teatar Budva i druge, dva Gran Prija za scenarija filmova Balkanski špijun i Profesionalac na Filmskom festivalu u Monteralu, Nagrade međunarodnog žirija kritike za najbolji film -FIPRESCI, u Monteralu za Profesionalca, Nagrade za najbolji scenario i najbolji film na Međunarodnom festivalu u Vijaređu, takođe za Profesionalca, Scenario za Profesionalca bio je nominovan među 6 najboljih evropskih scenarija za 2003. od strane EFA (Evropske Filmske Akademije) u Berlinu, Čaplinove nagrade u Veveju za film Ko to tamo peva, Prve nagrade na TV festivalu u Kanu, Zlatne palme na Kanskom festivalu za Podzemlje, zatim nagrada filmskih festivala u

Upload: bojana-boka-zajic

Post on 25-Nov-2015

63 views

Category:

Documents


8 download

DESCRIPTION

Balkanski spijun

TRANSCRIPT

BALKANSKI PIJUNO piscu

Duan Kovacevic roen je u selu Mrenovci, kod apcu 1948. godine, a diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1973. godine. Od tada je napisao dvanaest pozorinih komada i deset scenarija. Za svoje najvee stvaralako postignue smatra to to 25 godina uspeva da ivi kao profesionalni pisac. Njegovi komadi prevedeni su na mnoge jezike i izvoeni irom sveta. Od 1973. godine je lan Udruenja knjievnika Srbije. Od 1973. do 1978. godine radi kao dramaturg za Dramski program TV Beograd. U periodu izmeu 1986-1988. godine radi kao docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1998. godine je direktor Zvezdara teatra u Beogradu. Napisao je drame Maratonci tre poasni krug, Radovan Trei (1973), ta je to u ljudskom biu to ga vodi prema piu (1976), Prolee u januaru, Svemirski zmaj (delo za decu u stihu) (1977), Limunacija na selu (1978), Sabirni centar (1982), Balkanski pijun (1983), Sveti Georgije ubiva adahu (1986), Klaustrofobina komedija (1987), Profesionalac (1990), Urnebesna tragedija (1991), Lari Tompson-tragedija jedne mladosti (1996), Kontejner sa pet zvezdica (1999), Doktor uster (2001).

Takodje pisac je filmskih scenarija Betije (1976, reija . Nikoli), Poseban tretman {1978, reija G. Paskaljevi), Ko to tamo peva (1980, reija S. Sijan), Maratonci tre poasni krug (1981, reija S.Sijan), Balkanski pijun (1984, reija D. Kovaevi i B. Nikoli), Sabirni centar (1990, reija G. markovi), Podzemlje (1995, reija E. Kusturica), Urnebesna tragedija (1995, reija G. Markovi) i Profesionalac (2003, reija D. Kovaevi), Sveti Georgije ubiva adahu (reija Sran Dragojevi) 2007. godine.

Duan Kovaevi je nagraen mnogim profesionalnim, pozorinim i filmskin nagradama u zemlji I inostranstvu, izmeu ostalih to su: etiri Sterijine nagrade i Sterijina nagrada grada Vrca za najbolju komediju, dve Nagrade Branko opi, Nagrada Joakim Vuji, nagrada Milo Crnjanski, Nagrada Marin Dri, Oktobarska nagrada Beograda, dve Zlatne arene, Nagrada Vjekoslav Afri, Stjepan Mitrov Ljubia, Grad teatar Budva i druge, dva Gran Prija za scenarija filmova Balkanski pijun i Profesionalac na Filmskom festivalu u Monteralu, Nagrade meunarodnog irija kritike za najbolji film -FIPRESCI, u Monteralu za Profesionalca, Nagrade za najbolji scenario i najbolji film na Meunarodnom festivalu u Vijareu, takoe za Profesionalca, Scenario za Profesionalca bio je nominovan meu 6 najboljih evropskih scenarija za 2003. od strane EFA (Evropske Filmske Akademije) u Berlinu, aplinove nagrade u Veveju za film Ko to tamo peva, Prve nagrade na TV festivalu u Kanu, Zlatne palme na Kanskom festivalu za Podzemlje, zatim nagrada filmskih festivala u Valensiji, Marseju, Beu, u Nemakoj, ekoj, Slovakoj, Poljskoj i drugim.

BALKANSKI PIJUN Duan KovaeviBalkanski pijun je dramsko delo napisano u dva ina, a svaki in ima po pet naslovljenih poglavlja. Duan Kovaevi za osnovu svoje komike uzima jedan drutveni fenomen koji se moe smatrati boleu svakog komunistikog sistema i drutva, a to je: na svakom mestu i u svakom oveku mogu je neprijatelj naroda i postojeeg sistema, pa se stoga mora uvek biti budan jer - kako kae glavni junak ove drame - "sve je suprotno od onoga to izgleda da jeste", a to opet znai da se esto iza naizgled povuenog, jednostavnog ili pak poslovnog oveka, pa jo ako dolazi iz inostranstva, krije neki "imperijalistiki pijun" i neprijatelj nae drutvene stvarnosti. Po toj izopaenoj logici sve je jasno: ne treba se povoditi za utiskom koji na nas ostavlja ovek iz naeg okruenja, nego za pretpostavkom da se ba u njemu krije neprijatelj i da ga, iz tih razloga, uvek treba imati na oku.Od takve bolesti boluje i junak ove drame - Ilija vorovi, ovek koji je jednom poneo ig neprijatelja naroda, zbog ega je kao informbirovac 1949. godine morao da robija na zloglasnom Golom otoku, gde je na stotine i hiljade ljudi prevaspitavano da se vrate ispravnom miljenju. On, koji je bio rtva jednog politikog mehanizma i ideoloke tiranije, sada se stavlja u funkciju ponienja i muenja. U svemu tome on izgleda dosta naivno i smeno, pa i promaeno i tragino: postaje psihiki bolestan, ovek izgubljenog smisla za normalno posmatranje i ponaanje.Glavni junaci drame su - pored Ilije vorovia - jo i Danica vorovi, njegova supruga, kerka Sonja, brat ura i "balkanski pijun" Petar Jakovljevi, kroja, povratnik iz Pariza.Drama Balkanski pijun poinje emisijom preko radija o tek zavrenoj sednici od velike vanosti za zemlju. Na uoptavajui nain i ispraznim jezikom govori se o njenom toku i zakljucima koji nikog konkretno ne obavezuju. Ukljuuje se i glas seljaka: on govori o selu koje hrani grad, govori o "polaznim osnovama dugoronog programa", o ekonomskoj stabilizaciji i potrebi da se vie radi a manje pria i sastani.Ovaj uvodni segment treba da pokae drutveni ambijent i nagovesti istorijsko vrijeme u kome su junaci smeteni.I kada su vesti pri kraju, u kuhinju ulazi Ilija vorovi. Deluje dosta nervozno, pali cigaretu i pita za podstanara jer je njegovo prisustvo uzrok psihikog stanja u kome se odjednom naao. Zbog njega su ga zvali u policiju na "informativni razgovor". Iako je podstanar obian kroja koji se posle dvadeset godina, zaradivi mukotrpnim radom neto para, vratio u zemlju da otvori modni salon i da tu nastavi ivot, Ilija ne veruje u tu injenicu, sumnja u njega i ve je u njegovim oima "gadan i opasan ovek" jer da nije tako , misli on, zato bi njega, Iliju, pozvali u policiju. Po njegovoj logici policija se ne interesuje "za obinog i potenog oveka". Njegova je pretpostavka da je on, tamo u tuini, neto "radio protiv svoje drave" i da je, verovatno, neka lopua i kriminalac, a to to izgleda tako gospodstveno i deluje nenametljivo samo je maska i privid koji treba da zavara. Ilija za takvo prosuivanje ima i "dokaze": on samo uti, navlai platno na prozore, dovodi neke bradate ljude u stan, esto izlazi iz kue i eta nou. Drugi "dokaz": za mesto stanovanja izabrao je ba njihovu kuu jer je "izvan centra, nije na oku". Sve to Ilija pria svojoj supruzi Danici, koja je obuzeta kuhinjom, namirnicama, besparicom i brigom to erka kao diplomirani stomatolog ve godinama nema posla.Nakon ove dramske situacije dolazi promena: stie i podstanar i pria o svojim nevoljama: ne moe da rei formalnosti oko otvaranja krojakog salona jer ga birokratija, kao graanina, obezvreuje: "Po ceo dan skupljam neke potvrde i uverenja, ispisujem molbe, ekam sekretare. Svi obeavaju, a niko nita ne radi". U takvom ponaanju birokratije ovaj ovjek vidi "unitavanje ljudskog dostojanstva". Danica, shvatajui muku svog podstanara, nadovezuje se svojim ispovestima, ime se jo vie produbljuje slika o samovoljnosti i svemoi nae birokratije. Ona, naime, pria o tome kako su im punih dvadeset godina obeavali stan i kraj podstanarskih muka. Uvek je to bilo u stilu: sigurno ete dobiti, na prolee. Stanovali su "po umama i podrumima" sve dok se nisu pozaduivali do gue i nekako napravili tu skromnu kuu. Govori i o sluaju svoje kerke: pet godina eka na posao, vie od etrdeset puta je konkurisala, ali od toga nita, to, sigurno, ne vai i za "decu budovana" koja se lako zapoljavaju.U narednoj dramskoj situaciji kao sredinji lik javlja se kerka Sonja (ima ve trideset godina) sa veu da je, sluajno, preko veze, nala posao. Radost majke i kerke prekida dolazak oca Ilije koji je u nekoj zadihanosti i urbi. Prelazei olako preko velikog dogaaja u porodici, on telefonira inspektoru Dravne bezbednosti o kretanju i nekim susretima podstanara sa ljudima. Inspektor, shvatajui da u svemu tome Ilija vorovi preteruje, olako prelazi preko njegovog telefonskog "referisanja", to e Iliju dovesti do potpunog razoarenja: "Zlikovci im vrljaju ispred nosa, menjaju strane pare i planove, u centru grada, a on samo ponavlja: Bez brige, bez brige". Radni dogovor svog stanara u kupljenoj kui sa izvoaima radova Ilija posmatra sa nekog balkona na koji se popeo uz gromobran. Prethodni citat pokazuje kako on u tome vidi najamnike poslane iz inostranstva da rue njegovu zemlju i potkopavaju njen ekonomski sistem, i to ba u vreme kada je ekonomska stabilizacija glavni zadatak svakog graanina. U tom kontekstu Ilija sebe doivljava kao jataka a svoju kuu kao sklonite mranih sila, zbog ega pada u veliku depresiju.Obuzet neprijateljstvom drugih prema njegovoj zemlji, Ilija odluuje da se sav posveti kontrapijunai - praenju podstanara i prikupljanju dokaza o njegovoj "zloinakoj" aktivnosti. Prvo je uzeo godinji odmor, a zatim i neplaeno odsustvo; kupio je fotografski aparat sa teleobjektivom, projektor. Prati ga, snima njegove goste i sastanke, a potom analizira u svom domu. Snimio je njegov sastanak u hotelu, ispraaj jednog iz grupe na aerodromu, njegove etnje sa nekom novinarkom i nekim drugim ljudima, da bi na kraju izveo svoj zakljuak: "On radi tano, po zadatku, onako kako je napolju isplanirano". Ako neko grekom dobije njihov telefon, Ilija to doivlja kao proveru i uhoenje "mranih sila" poto je on jedina opasnost za njihovo delovanje, jedina savest koja im stoji na putu: "Sad su zvali da vide hou li se javiti. Ako se javim, onda su mirni, mogu da rade ta hoe". U njegovoj glavi je tako, mada za njega niko ne mari, niti nekome izvan kue neto znai. U svojoj obuzetosti tim problemom on ve osea da mu "spremaju neto gadno". I ve predvia kako e odsad nepoznati ljudi, preobueni pijuni u liku prosjaka, majstora za kiobrane ili seljaka sa kajmakom, stalno pojavljivati na vratima pod izgovorom da nekoga trae ili neto nude.Ilijina obuzetost neprijateljima koji "kidiu" na njegov samoupravni sistem sve vie raste i poinje da prelazi u pravu paranoju (bolesno stanje psihe kada ovek postaje "progonilac progonilaca"), o emu govori i slika s poetka petog "poglavlja" koje nosi naslov "Pokuaj ubistva" i cela naredna scena: "Sve je suprotno od onoga to izgleda da jeste". Kasno uvee vraa se Ilija "krvavog lica i ruku, sa pocepanim odelom i bez jedne cipele na nozi". Iz njegove prie, pune prie i psovki, saznajemo da je neko htio da ga ubije - namerno je htio da ga pregazi kolima dok je prelazio ulicu, to je - po njemu - deo neprijateljskog scenarija koji vodi u izvrenje likvidacija i sejanje nesigurnosti meu graanima. U tako neto on je vrsto uveren, bez obzira na injenicu to je prelazio ulicu na nedozvoljenom mestu, izvan peakog prelaza. U narednom poglavlju "Sve je suprotno od onoga to izgleda da jeste", da bi se pokazalo dokle dosee ljudska uobrazilja i kako ona postaje paranoja, inventivni Duan Kovaevi koristi slike projekcije. Naime, poto je prikupio dovoljno "dokaza" protiv "pijunske organizacije", Ilija organizuje projekciju slajdova kojoj prisustvuju brat ura i ena Danica. Uhvaene situacije su sledee: etnja podstanara pored reke sa jednim mukarcem i enom (Ilija ih je identifikovao: nepoznati je naunik iz Vine, a ona njegova ljubavnica), njih troje sede na splavu i za stolom razgovaraju, razmatraju neki plan (po Ilijinom objanjenju to moe biti samo plan naeg instituta u Vini); onda se vidi kako ga guvaju i bacaju u vodu (a Ilija, iako je tek mesec mart, skae u reku da se dokopa "dokaza"); slede slike iz pozorita, iz neke kafane, slike drutva u lovu u okolini Beograda. Taj lov, po Ilijinom miljenju, i nije pravi lov nego "ista vojna veba pod firmom lova na fazane", "uvebavanje streljake sposobnosti" i "odravanje kondicije", organizovanje neprijateljskog izvianja "po sistemu trojki", kao "izuavanje terena oko Beograda". Dok radi projektor, on pria kako ga zamalo nisu ubili dok se krio u oblinjem bunu jer su mislili da je u grmu lisica ili zec. Opsednut problemom "pijunae" i njenog razornog dejstva na zemlju, Ilija paranoino zakljuuje: "pijuni su meu nama, samo ih treba znati prepoznati". Ovakvo razmiljanje je ishod simptoma jedne bolesti od koje je bolovalo jedno drutvo i celi jedan poredak, koji je svuda i na svakom mestu zagovarao neki sistem samozatite od spoljnog i unutranjeg neprijatelja, a u cilju ouvanja tobonje nezavisnosti i blagostanja naroda.Bdijui nad poretkom svoje zemlje kao jedina savest, Ilija vorovi u svoju aktivnost ukljuuje i brata blizanca, uru, a podrku poinje da dobija i od svoje supruge koja je dosad bila sasvim po strani, to e dovesti do sukoba izmeu nje i kerke koja u ocu vidi ve bolesnog ovjeka. O tom posebno govori "poglavlje" po naslovom "Rasprava o ocu". Iz razgovora majke i kerke saznajemo da je Ilija izgubio posao, da je porodica zapala u velike dugove zbog nabavke opreme za praenje "neprijatelja", ali i putovanja koja je on preduzimao iz "bezbednosnih razloga". Majka ne moe da shvati kerku koja ne podrava svog oca koji se bori za veliku stvar, nego ga tretira kao bolesnog i trai njegovo lekare.Predposlednje "poglavlje" u drami je "Sve gori od goreg". U njemu Ilija referie svojoj eni o dvodnevnom boravku u Niu radi prikupljanja informacija o podstanaru (posetio je njegovog strica, strinu), iznosei jo jednom svoje ubeenje da je on "ubre", "zlikovac", "izdajnik" u slubi mranih sila, a sve na osnovu prianju zavidnog strica koji na sve mogue naine opanjkava svog sinovca. Pristie i ura koji pripoveda o tome kako je pratio nekog profesora, uhvatio ga, svezao i zatvorio u svoj podrum.Drama Balkanski pijun nema neke osobite obrte u svom razvoju; njena radnja ide linijom progresije, i to u jednom pravcu i samo na verbalnom planu. Razreenje, ako moe tako da se kae, dato je u poslednjem "poglavlju" - "Sasluanje". Podstanar Petar stie u dom vorovia, sav je u urbi jer treba na brzinu da se pripremi - putuje u Njujork. Pre nego to e se oprostiti od Danice, trai od nje da mu kae zato ga prate. Kada je bio na ruku kod prijatelja, primetio je Iliju na vrhu drveta u susednom dvoritu kako ga slika, pod krevet mu je podmetnuo mikrofon, na sobnom tavanu je probuio rupu i kroz nju stalno motri, naroito kad mu neko doe u posetu. U meuvremenu stiu Ilija i ura. Trae od Danice da ode do urine ene, a podstanara lisicama vezuju za stolicu.. Poinju da ga sasluavaju. Putaju mu magnetofonske snimke njegovog razgovora sa profesoricom o ekonomskoj situaciji u zemlji i uzrocima slabe proizvodnje. Ilija trai od njega da mu prizna sva "nedela", da pokae da je bio u zabludi, kao to se i njemu, Iliji, desilo neposredno posle rata, u vreme informbiroa. I dok je ura na putu - otiao je da dovede "uhapenog" profesora na suoenje s Petrom, Ilija vorovi, u trenutku velike uzrujanosti, dobija napad srca i pada. Podstanar bi da mu pomogne, trai pogledom lek, ali ga nema jer ga Ilija nije kupio ("Nema ga u apotekama"). Mada je vezan za stolicu, dovlai se do telefona, poziva hitnu pomo, a potom - i dalje vezan za stolicu - bei iz kue, s namerom da stigne na aerodrom pre poletanja aviona, naravno nosei i stolicu za sobom. Iako se previja od bolova, Ilija dovlai telefon, zove uru i trai od njega da krene na aerodrom i kako zna zaustavi sve letove. A potom, etvoronoke, borei se za ivot, izlazi u dvorite.LikoviIlija voroviIlija vorovi, ovek ezdesetih godina, ivi miran I povuen ivot. Veliki rodoljub I borac ali tragino je u liku Ilije vorovia to da nezadrivo tone u svet svoje prolosti, svet ideolokih utvara koje su unitile njegov ivot. Udaljavanje od stvarnosti deluje smeno, u nekim situacijama i tragino" on sve vie pokazuje znake paranoje i sve vie zapada u afektivna stanja, koja prete njegovom ivotu. Apsurd Ilije vorovia je u tome to on nastoji da uniti "imperijalistike agente", a unitava sebe.Danica

Danica, domaica, majka, supruga, veito zamisljena I zabrinuta, rasejana. Njena izmuenost i mirno podnoenje nekih muevljevih postupaka i ponaanja, spoljanja je slika ove ene, u njenoj dui je snani jad na sve ono to se dogaa, veliko razumevanje za mua i ono to on radi, briga za porodicu. Iako je i ula na strani onoga to ine njen mu i dever, to je nimalo ne karikira - ona ne razume njihove postupke i ono to ine, ali im veruje, jer su njeni.

Podstanar, Petar Jakovljevi

On je ovek koji je rano otiao u inostranstvo, tamo zaradio neto novca i vratio se u svoju zemlju da otvori krojaku radnju. Za otvaranje su potrebne gomile papira, a slubenici ga maltretiraju stalnim odlaganjem i postavljanjem novih uslova. On deluje smireno i pribrano, ne reaguje burno na Ilijine optube, pokuava da urazumi dvojicu brae. Petar je sticajem okolnosti upao u vrtlog jedne paranoine igre i jurnjave, ali ume da sauva prisebnost, razum i korektno ponaanje. to su ei napadi brae, to je snanija figura ovoga junaka: njegova snaga je u svesti da je sve to to mu se deava velika glupost i da se mora jednom zavriti. On je jednostavno, pogrena osoba, u pogrenom vremenu, na pogrenom mestu.