Jean de la Fontaine

Jean de la Fontaine

Basne

La Fontaine (1621-1695) francuski pjesnik i basnopisac. Okuao se u raznim pjesnikim vrstama, no kao roeni pripovjeda daje najbolja ostvarenja u etiri knjige stihovanih Pria i dvanaest knjiga Basna, kojima je stekao trajnu slavu. Napisao je ukupno 240 basna, u kojima obrauje motive preuzete veim dijelom od Ezopa, Fedra, Pilpaja i drugih basnopisaca, ali se ne zadovoljava didaktikim okvirima i utilitarnim karakterom dotadanje basne, ve razvija fabulu, proiruje opise i produbljuje karakterizaciju likova te, prema vlastitim rijeima, u svojim basnama daje "komediju u sto raznih inova" i iroku sliku ljudskog ivota i francuskog drutva. Moral njegovih basna, pisnih s puno topline za mladog ovjeka i s otrom osudom vladajue klase esto i nije dan u vidu posebne poruke, ve izvire iz samog teksta, u kojem prikazuje svoje bogato ivotno iskustvo i zastupa naelo zdravog razuma i praktine ivotne filozofije. Basne su pisane u metriki vrlo razlnolikim, ponekad i gotovo slobodnim stihovima, komparirane su esto kao male komedije sa svim elementima dramskog zapleta, a posebnu im vrijednost daje izvanredno uspijela karaterizacija likova ljudi i ivotinja, kao i lirski opisi prirode.

SMRT I DRVOSJEA

Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

Pripovjeda nam govori o nesretnom drvosjei, njegovom tekom i turobnom ivotu. Starcu je dosta svega, on zaziva smrt i ona dolazi. Meutim suoen s njom, starac se ipak predomilja i odabire da je teak ivot bolji od nikakvog.

Smrt e boli sve odnijeti; Al gdje jesi, tu i budi!Bolje trpjet no umrjeti:tako mudri zbore ljudi.

ivot je teak. Iako vele da je Boji dar, i da se ivotu treba veseliti, jadan starac suoen s njegovom surovou, poeli da doe kraj njegovim tekim mukama, vjeitoj besparici i bijednom ivotu. On zaziva Smrt mislei da e ga ona rijeiti svih njegovih problema, ali u trenutku kada se nae licem u lice s njom, on shvati da je ivot previe dragocijen, da sve one njegove teke godine jo uvijek nije spreman predati Smrti, da bi rae gledao i radovao se svojoj obitelji nego zauvijek otii od njih.

IVOTINJE OBOLJELE OD KUGE

Had je prazan i nebo alje kugu onim ivotinjama koje su grijeile da se on ispuni. Kuga je dola i sve su ivotinje oboljele, ali nisu sve umrle. Nesalo je i sree i ljubavi, ak i oni najjai su podlegli kugi i postali slabani. Lav saziva vijee i moli najveeg zloinca da da svoj ivot da bi ostali mogli preivjeti, a ako on umre nebo bi se moda smirilo. Lav moli da se prema tom zloincu bude blag, jer su i ostali mnogo grijeili. Javlja se jedan zloinac, predsjednik skupa - lav, i govori da je on veliki prodrljivac i da je pojeo ak jednog pastira, te e on ako je potrebno sebe rtvovati, ali neka svatko preispita svoju savjest, jer ako najvei zloinac ne strada Bog se nee umiriti. Na to se javlja lisica i govori da nije zloin pojesti ivotinju ako si gladan, a to se tie pastira, oni i tako ivotinjama nose veliko zlo i misle da nad njima imaju nekakvu vlast.

Kralju, ree lija, svi smo mi to ve znaliDa tvoj obzir znak je srca ti finoe; A kad ti se ovce, ta stoka, jesti hoeTo da grijeh je? Ne, ne, Gospodaru, to jeZa njih milosti znak tvoje. . .

Javili su se i druge ivotinje, ali i njihovi zloini bili su mali i ne toliko znaajni. Na kraju se javlja magarac, koji kae da je popasao malo fine trave koju nije smio, i svi su ga optuili da ne smije jesti tuu travu "i osta magarac bez koe".

Na pozornici ivota stoje lav sinonim mudrosti, lisica sinonim lukavosti, tigar sinonim moi a nasuprot njih magarac koji je sinonim gluposti. Svatko od njih, zahvaljujui jednoj od svojih sposobnosti a bez obzira na veliinu zloina uspijeva se odbraniti i zazvati pravednost u svoju korist nalazei pritom dovoljno opravdanja i suvislih argumenata za svoje zloine. Naalost magarac, koji je po prirodi glup i nesnalaljiv biva rtveni jarac za sve zloine uinjene u njihovoj zajednici, bez obzira na to to je njegov "grijeh" bezazlen.