behar-76-77

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA
Zagreb, I.-VIII. 2006. Godina XIV / Broj 76-77ISSN 1330-5182 Cijena 30 kn
BEHAR
IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A
Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Ovaj dvobroj su uredili: Mubera Masli}-@dralovi} i Muhamed @dralovi} • Grafi~ki urednik i zamjenik gl. urednika: Zija Sulejmanpa{i} • Suradnici u uredni{tvu: Azra Abadì} Nevaey, Zlatko Hasanbegovi}, Dino Mujadèvi}
Adresa: BEHAR, Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska • Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 • e-mail: behar-pismaºnet.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn • Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. • Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4, (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36) • Kunski ìro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 • Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. • Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.
BEHARISSN 1330-5182
UVODNIK Nerkez Smailagi} (1927-1985.) - Neprolazna prolaznost 3
Iz opusa Nerkeza Smailagi}a: - Hrvatski je suverenitet nedjeljiv ¢Hrvatski tjednik£ 4 - Odgovornost javnih funkcionara ¢Hrvatski tjednik£ 8 - Klasi~na kultura islama, knjiga I, Teologija,
filozofija znanost 10 - Klasi~na kultura islama, knjiga II, Zajednica,
dràva, pravo, literatura, umjetnost 14 - Uvod u Kur’an: Kur’an i islamska suvremenost 18
Pisci o Nerkezu Smailagi}u: - Krleà i Nerkez ¢Enes êngi}: „S Krleòm iz dana
u dan 1975-1977.“£ 26 - Put po zamisli ¢Vlado Gotovac: „Isto“£ 28
Okrugli stol: @ivot i djelo Nerkeza Smailagi}a - Mubera Masli}-@dralovi}: Uvodna rije~ 31
- Senad Nani}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa 32 - Tarik Kulenovi}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa 32 - Zvonimir Berkovi}: Ne{to o Nerkezu 33 - Tomislav Ladan: Prisje}aji o Nerkezu Smailagi}u 34 - Muhamed Filipovi}: Nerkez Smailagi} - dvadeset
godina od smrti 35 - Jozo Ivi~evi}: Nerkez Smailagi} u kontekstu
hrvatskoga prolje}a 38 - Hilmo Neimarlija: Tri faze stvarala{tva Nekreza
Smailgi}a 39 - Du{an Bilandì}: Nerkez i Hrvatsko prolje}e 42
- Zija Sulejmanpa{i}: Dr. Nerkez Smailagi} u „Hrvatskom tjedniku“ 42
- Josip [entija: Smailagi}ev doprinos politi~koj teoriji 47 - Damir Grubi{a: Politi~ka doktrina Nerkeza
Smailagi}a 49 - Adnan Silajdì}: Nerkezov doprinos razvoju
islamskih studija kod nas 52 - Enes Kari}: Vra}anje dostojanstva islamskom
nauku 53 - Salih Jalimam: Historijski metod Nerkeza
Smailagi}a 54 - Fahrudin Novali}: Tragom prevoditeljskog djela
Nerkeza Smailagi}a 58 - Mubera Masli}: Zavr{no slovo 60
Amra Smailagi}: Obra}anje skupu 60
PRIKAZ Fahrudin Novali}: Osim humanizma i fanatizam je
obilje`je svih religija i kultura 61 Mubera Masli}-@dralovi}: Bibliografija Nerkeza
Smailagi}a 65 DODATAK Obavijest Nacionalnom vije}u Bo{njaka Zagreb iz
oùjka 2006. 66
Pogovor glavnog urednika 67
Zadnja stranica: Nerkez Smailagi}
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja
KAZALO
1985-2005.
Nerkez Smailagi} (1927-1985) – Neprolazna prolaznost
O Nerkezu Smailagi}u je ovdje rije~. Ja sam vjerojatno jedan od rijetkih koji se susretao s njim u zadnjoj deceniji njegova ivota, u vrijeme nakon Hrvatskoga
prolje}a kada je postao nepodoban i kad mu je oduzeto mjesto predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti.
Tada sam se ja ve} bio opredijelio za kulturolo{ka istraìvanja nacionalnoga naslije|a, dok je on uplovljavao u islamolo{ke teme - a neke je ve} i zar{avao - koje su iako religijske, bile znatno iznad nacionalnih interesa. Imponiralo mi je {to je u tom periodu navra}ao u Orijentalnu zbirku u okviru svojih {etnji po Zrinjevcu, a s obzirom na puno zajedni~kih tema, svaki se taj susret ~inio izuzetno kratkim. Ponekad jedva da smo i dotakli teme koje bi nas zaokupljale, pa smo preko njih prelazili kao da jedan drugome referira.
Neskriveno je iskazivao po{tovanje prema istinskim vrije- dnostima i znanstvenicima ~ije ideje i vrijednosti prelaze nacionalne, jezi~ne, vjerske, i politi~ke granice. Stoga se meni izbor djela koja je tada prevodio ~inio logi~nim, a posebno me radovala njegova superiornost nad znano{}u i znanstvenicima koji su bili opsjednuti «turskim zulumom», osmanskim kanu- nima, ak~ama, hara~ima i me|usobnima razmiricama istaknu- tih pojedinaca u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu. Ipak, sada s distance od ~etvrt stolje}a, ~ini mi se da je opredjeljenje za neke velike teme iz tu|ega pera, dakle prijevode Corbena,
Hamidullaha, Bisoa, Hammera, Spenglera, Ali ibn Ebi Taliba.., uz sav njegov osje}aj za fundamentalna djela, bilo uvjetovano i onim {to mu se prethodnih godina dogodilo.
Iako nikada nije govorio o svojoj kalvariji i nikada se nije àlio, onaj tko je znao {to se dogodilo mogao je razumjeti i shvatiti njegovu indiferentnost prema onda{njim autoritetima, posebice politi~arima. Dostojanstveno im je uzvratio radom. Vjerojatno nije ni sam bio svjestan da ga je nakon oduzimanja mjesta predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti sada{nji akademik Bilandì} «sklonio» za savjetnika u knji`nici toga Fakulteta, jer je itekako bio svjestan njegova znanja i erudicije. Tako je «komesar» spasio «kapitalca» koji }e i nakon smrti
zra~iti bogatstvom ideja i poticaja, ~emu smo svjedoci.Koliko god mi se ~inilo da sam rahmetli Nerkeza dobro upoznao u vrijeme kad je imao malo sugovornika, saznanja o njemu i njegovom djelu prije skupa i sada su sasvim druga~ija. Cijenim ga kao intelektualca odre|enije, volim ga kao mislio- ca dublje, po{tujem ga kao li~nost koja je dala dru{tvu stostruko vi{e nego {to je od tog dru{tva dobila.
Usprkos iskustvu neke ~udne {utnje i neodazivu stanovitog broja pozvanih koji bi o Nerkezu imali {to re}i i svjedo~iti o njegovom zna~enju u hrvatskoj politikolo~koj znanosti, ostao sam zapanjen s kakvim ga pijetetom drè u uspomeni suvremenici koji su se odazvali pozivu na sudjelovanje u ovom Okruglom stolu.
Valjda ni ja ni njegovi suvremenici i {tovatelji ne grije{imo u ocjeni kada kaèmo da je njegova osobnost i osobitost na- drasla vrijeme njegova ìvljenja i prostor u kojem se kretao.
Nerkeza rado citiraju oni koji se bave teorijom politike, religije i filozofije. Njegova Historija politi~kih doktrina u{la je kao temeljni priru~nik za tuma~enja dru{tvenih procesa. Klasi~nom kulturom islama u vlastitoj nakladi poku{ao je razbiti zablude i pogre{ne percepcije o narodima nositeljima islama, tj. Arapima, Turcima i Irancima. Ustrajavao je u filo- zofijskom tuma~enju ideje islama kroz Uvod u Kur’an. On je ~ovjek s nedovr{enim djelom, ali ~ovjek koji je obiljeìo vrijeme. ôvjek planina znanja, ~iji su obronci ostali nedefi- nirani, a vrhovi doku~ivi samo za vje{te, kvalificirane i spo- sobne istraìva~e.
U znanost i obrazovanje se uklju~io u Sarajevu: prvo na Filozofskom fakultetu, a potom na Radni~kom univerzitetu. Potom se seli u rodnu Banjaluku. @eljan znanosti u Francusku, a nakon toga dolazi 1962. u Zagreb, grad u kojemu ostaje sve do smrti 14.12.1985. Njegovi susreti s Krleòm, Gotovcem, êngi}em i drugima ostali su zabiljeèni u literaturi. Njegovi «redakcijski» uvodnici u Hrvatskom tjedniku, dok ga je ure|ivao Vlado Gotovac, odraz su politi~kih stremljenja moderne Hr- vatske, i prije svega, njegovoga opredjeljenja za demokratski put i zagovora prava malih naroda.
Politi~ko nasilje i tortura nad protagonistima hrvatskog prolje}a prema njemu je provedeno kroz stavljanje na dru{tvenu marginu, {to je po njega, po njegov duh, bilo tragi~nije od najdrasti~nijeg kaznenog progona.
Prerani odlazak u 58. godini ìvota nije mu omogu}io da zavr{i èljene projekte. Neki njegovi rukopisi predani na re- cenzije, «zagubili su se?». Dio te gra|e je ipak, makar u nedovr{enom obliku, poput Leksikona islama, ugledao svjetlo dana; dio je pod sumnjivim okolnostima objavljen u reìji nekih drugih.
Pa ipak, Nerkez Smailagi} je obiljeìo vrijeme. Lik iz pam}enja moè i izblijedjeti, ali duh tako sna`ne
li~nosti prevladava prepreke zaborava, i kako vrijeme odmi~enjegove misli i ideje postaju sve jasnije, odre|enije; primjenje- ne i uklopljene u vremenski mozaik neminovnosti koji je on ve} davno najavio, pa su neke od njih i oìvotvorene, barem one {to se ti~u prava na osamostaljenje.
Mo`da je sre}a da ostatku pri~e oko njihova realiziranja nije svjedo~io, pitanje je bi li se i s tim razo~erenjem mogao nositi bez gor~ine.
8/19/2019 Behar-76-77
http://slidepdf.com/reader/full/behar-76-77 4/68
HRVATSKI JE SUVERENITET NEDJELJIV
Amandman I. 1. Hrvatski narod, u skladu sa svojim
povijesnim te`njama u zajedni~koj borbi sa srpskim narodom i narodnostima u Hr- vatskoj i s drugim narodima i narodnostima Jugoslavije, ostvario je u narodnooslobo- dila~kom ratu i socijalisti~koj revoluciji svoju nacionalnu dràvu – Socijalisti~ku republiku Hrvatsku i – polaze}i od prava na samoopredjeljenje, uklju~uju}i i pravo na otcjepljenje - svojom slobodno izraènom voljom, a radi za{tite svoje nacionalne nezavisnosti i slobode, izgradnje socijali-
dnih ljudi, i socijalisti~ka samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i gra|ana i ravnopravnih naroda i narodnosti.
3. Himna Socijalisti~ke republike Hr- vatske jest «Lijepa na{a domovino».
Hrvatska dràva nema sre}e. Ili je zbog naivnosti otu|ena, ili je zbog nasilja po- reknuta. Ona se stoga neprestano kre}e od nade do poraza i od poraza do nade.
Hrvatski je narod u NOB-u energi~no odrekao svaki dràvno-pravni realitet i kontinuitet »Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj«.
sti~kog dru{tva i svestranoga dru{tvenog i nacionalnog razvoja, svjestan da je dalje u~vr{}enje bratstva i jedinstva i narodnosti Jugoslavije u njihovu zajedni~kom intere- su, dobrovoljno se ujedinio s ostalim narodima i narodnostima u Socijalisti~ku Fe- derativnu Republiku Jugoslaviju.
2. Socijalisti~ka Republika Hrvatska, suverena je nacionalna dràva hrvatskog naroda, dràva srpskog naroda u Hrvatskoj i dràva narodnosti koje u njoj ìve, utemeljena na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radni~ke klase i svih ra-
Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (I)
Faksimil iz Hrvatskog tjednika broj 21 - 10. 09. 1971. godine
8/19/2019 Behar-76-77
5BEHAR 76-77

Zbog njezinog de facto okupacionog statusa, zbog njezine rasprodaje hrvatskog teritorija, zbog njezine divlja~ke politike genocida. On se, dakle, ve} tada izjasnio da hrvatska dràva, ne moè postojati bez slobode, integriteta i legaliteta.
Neslavna propast «NDH» sadràvala
je dvije dalekose ne pouke. Prije svega, da je separatizam neizbje`no produèna ruka inozemnog imperijalizma. Ali i to da je unitarizam, kojemu je bit uvijek velikosr- pska hegemonija, rodno mjesto hrvatskog separatizma. Tako je u usta{kom krahu, u malome, sabrana i iskazana sva sramota hrvatskog ekstremizma, ali i velikosrpskog nasilja i denacionalizatorske politike njegovih hrvatskih unitaristi~kih bojovnika.
Te pouke rezultirale su novom konce- pcijom jugoslavenske zajednice i hrvatske
dràvnosti.II. zasjedanje AVNOJ-a utvr|uje na~elo “pune ravnopravnosti” svih naroda Jugoslavije, a njezino konstituiranje odre|uje po osnovnom nacionalnom politi~kom pravu - »na pravu svakog naroda na samoodre|enje, uklju~uju}i pravo na otcjepljenje ili ujedinjenje s drugim narodima», te progla{uje da se izgra|uje »na demokratskom federativnom principu kao dràvna zajednica ravnopravnih naroda». To, kao i osuda monarhije u duhu i uhu svakog, makar sasvim samo nacionalno svjesnog hrvatskog partizana, moglo je imati samo jedan odjek: kraljevina Jugoslavija bila je zemlja nacionalnog tla~enja naroda, dakle i hrvatskog naroda pod ~izmom velikosrpske hegemonije; nova Jugoslavija to ne}e nikada biti. Nova jugoslavenska zajednica, koju na{i narodi dragovoljno formiraju, implicira dakle definitivno odbacivanje i osu|ivanje hegemonisti~kog, centralisti~ko-unitaristi~kog sistema - i kao ideje i kao prakse.
[to je II. zasjedanje AVNOJ-a bilo za novu Jugoslaviju, to je III. zasjedanje ZA- VNOH-a bio za novu Hrvatsku. Ono je,
Odlukom o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na II. zasjedanju AVNOJ-a, kon- statiralo: »Hrvatski je narod vjekovima teìo za ostvarenjem svoje slobodne nacionalne dràve«, kao i da tu te`nju nije ostvario ni u staroj Jugoslaviji ni u fa{isti~koj tvorevini »NDH«. Odluka je istakla da je hrvatski narod, svojom borbom i u zajednici s drugim jugoslavenskim narodima i srpskim narodom u Hrvatskoj, osigurao »pravo na samoodre|enje, uklju~uju}i pravo na otcjepljenje i ujedinjenje s drugim
narodima«. Ona je sve~ano objavila daodluke II. zasjedanja AVNOJ-a osiguravaju
». . . ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i oìvotvorenje hrvatske dràvnosti”. Njome je, tako|er, potvr|en ~in udruìvanja, na temeljima ravnopravnosti, u novu demokratsku federativnu zajednicu Jugoslaviju. Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a posebno su istakle jedinstvo, slogu i ravnoprav-
nost Hrvata i Srba kao jamstvo zajedni~kog ìvota u novoj hrvatskoj dràvi.
Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a nesumnjivo su udarile osnovu suvremenoj h r v a t s k o j dràvnosti, mada u njima ima stavova koji ostavljaju dojam o nedore~enosti, nepreciznom shva}anju i odre|enju, te nedostatnom osje}a ju hrvatskog suvereniteta.
O etatisti~kom razdoblju u nas ne treba posebno razglabati. Sve je o tome poznato. Kakve je posljedice ono imalo za hrvatsku
dràvnost, najbolje se moè prepoznati postavovima iz TV-intervjua druga Bakari}a, koji je, u tom razdoblju bio bitan odreditelj njezine sudbine. On je izri~ito i iskreno izjavio: da je centralizam bio potpun, jer je to bilo objektivno nu`no, tj. to je bio uvjet pobjede nad klasnim neprijateljem; da su hrvatski unitaristi bili glavni oslonac i nosioci centralisti~kog sistema; da revo- lucionarni hrvatski pokret nije zanimala hrvatska dràvnost; i na kraju, postavljati pitanje hrvatske dràvnosti zna~i stajati na frankova~kom ideolo{kom stajali{tu.
Kako su se takvi stavovi prakti~ko- politi~ki i ustavno-pravno odrazili na hrvatsku poslijeratnu dràvnost, i previ{e je dobro poznato a da bi o tome trebalo ne{to vi{e re}i.
înjenica je da je rekonstrukcija federacije - a ona je posljedica dru{tveno-ekonomske reforme na{eg dru{tva ostvarivane u logici kritike staljinisti~kog birokratizma i razvoja samoupravne demokratizacije - zapravo obnova onih temeljnih zasada koje su postavljene i ostvarene u tijeku NOB-a
i socijalisti~ke revolucije. S time je i pitanje hrvatske dràvnosti dobilo novu osnovu, karakter, zna~enje i perspektivu. Ustavni su amandmani to legalizirali. Nacrt ustavnih amandmana za Ustav SR Hrvatske, koji su stavljeni na javnu raspravu, predstavlja odgovor na pitanje hrvatske dràvnosti i stoga zasluùje punu i svestranu pozornost hrvatske javnosti i naroda.
Po|imo najprije od Amandmana I. On je, nema sumnje, fundamentalan, jer ustavno definira hrvatski suverenitet, a time i
hrvatsku dràvu, njezinu osnovu, poloàji zna~enje. Iako sav Nacrt amandmana
karakterizira duh opona{anja i kompilacije, ovdje se ipak moralo od njega odstupiti. No tu inovaciju valja pomno analizirati.
Opstojnost hrvatske dràvnosti
Prije svega. odajmo priznanje usta-
votvorcima {to se nisu ustru~avali re}i da je tu rije~ o hrvatskoj nacionalnoj dràvi, ~ega nije bilo u dosada{njim aktima od III. zasjedanja ZAVNOH-a do vaè}eg Ustava iz 1963. godine. Mo`da se moè re}i da su to i svi ovi raniji akti implicitno sadràvali. Nama Hrvatima veoma je stalo do toga da to u hrvatskom ustavu i eksplicitno stoji. Prvo, ne vidimo nikakva razloga da se to podrazumijeva, jer tada to moè postati stvar interpretacije, a osim toga time se izri~e sva bit politi~ke redefinicije jugosla-
venske federacije. tj. po{tuju se i primjenjujuusvojeni ustavni amandmani. Ali, isto. tako. ve} prva re~enica (“Hrvatski narod, u skladu sa svojim povijesnim te`njama…”) pokazuje, u najmanju ruku, nedopustiv politi~ki zaborav ili neupu}enost. Hrvatski narod, tko imalo zna i uvaàva njegovu povijest, nije imao samo, povijesne te`nje – nego i dràvu.
Hrvatska dràva stara je ve} stolje}a. Ona ne nastaje tek s NOB-om i revolucijom. NOB zna~i punu obnovu i uspostavu - na novim osnovama - stoljetnog hrvatskog
dràvno-pravnog kontinuiteta, prekinu- toga, ali nezastarenoga, samo od velikosrpske hegemonisti~ke kraljevine. S NOB-om nastaje suvremena. socijalisti~ka hrvatska dràvnost. Ustav SRH, prema tome, ne smije poni{titi realni stoljetni hrvatski dràvno-pravni kontinuitet. Naprotiv, on ga mora upravo afirmirati, kao historijsko pravo hrvatskog naroda na svoj slobodni dràvni individualitet. Nitko ne traì da Ustav SRH hvali reìme pod kojima se, historijski ostvarivala hrvatska dràvnost,
nego da uvaì historijsku ~injenicu stoljet-ne opstojnosti hrvatske dràve i domo- vine.
Prema tome, hrvatski narod svoj zahtjev za nacionalnom dràvom ne utvr|uje “u skladu sa svojim povijesnim te`njama”, nego svjestan stoljetnog dràvno-pravnog kontinuiteta svoje nacionalne dràve. NOB i socijalisti~ka revolucija daju toj dràvi drugu klasnu osnovu, karakter i perspektivu, a ne stvaraju je ab ovo.
Postoji jo{ jedna nepreciznost koja se moè na prvi pogled ~initi formalnom. Rije~ je o pravu na samoodre|enje. Ono se u
8/19/2019 Behar-76-77
Amandmanu I. dovodi samo u vezu s udruìvanjem s drugim narodima u Jugo- slaviju. A to je konzekvencija, a ne bit ovog prava. Njegova bit jest u pravu na vlastitu nacionalnu dràvu. Prema tome, pravo na samoodre|enje hrvatskog naroda mora se ustavno povezati sa stvaranjem hrvatske
dràve u tijeku NOB-a i socijalisti~ke revolucije, a zatim i u slijedu toga formulirati jugoslavenako udruìvanje. Uostalom, Amandman I. sasvim pogre{no govori o ujedinjenju {to je uvijek ustavna odredba unitarne dràve, a rije~ je o udruìvanju, {to je ustavna odredba federativne dràve.
U logici ovog pristupa jest i redoslijed odnosa Jugoslavije i Hrvatske, a on je preuzet iz vaè}eg Ustava. Najprije je hrvatski narod uspostavio svoju suverenu nacionalnu dràvu, pa se onda udruìo s
drugim narodima u Jugoslaviju. Prvo postojinacionalni dràvni individualitet, pa onda zajedni{tvo. U Amandmanu I. to, dodu{e, i stoji. Ali onda ne moè iza toga slijediti definicija hrvatske nacionalne dràvnosti. Zato se mora najprije (to~ka 1) ustavno odrediti hrvatski nacionalni dràvni individualitet, a zatim (to~ka 2) formulirati udruìvanje s drugim narodima u Jugosla- viju. Iz ovakvog odre|enja, o~ito, izbija bojazan da bi netko mogao dobiti dojam o separatisti~kim natruhama ili intencijama, kao i elja da se onemogu}i svaka i pomi- sao na to, a o~ituje se u tome i preno{enje na dana{injicu ratne situacije, kada se najprije stvorio AVNOJ i proglasila jugoslavenska federacija, a tek onda stvarale nacionalne dràve, mada je stvaranje federacije obratan ~in. Zaklju~imo: prvo definirati hrvatsku nacionalnu dràvu u njezinim suverenim zna~ajkama, a onda izvesti stav o udruìvanju u jugoslavensku federaciju. Jer bez boga bi se hrvatska sloboda mogla proglasiti zajedni~kim darom, a ne vlastitim postignu}em. A mi nismo bili nekakav
bezobli~ni i neva`ni rukavac u sna`noj i golemoj rijeci jugoslavenske borbe i nade. Ne, mi smo bili sasvim individualni revo- lucionarni tijek i to~no smo znali protivnika: usta{ku separatisti~ku tvorevinu “NDH”, (a ona je neodvojiva od okupacije) te ve- likosrpsku hegemonisti~ku centralisti~ku tvorevinu. I zato, na{a sloboda nije ni~iji dar, nego vlastito postignu}e, za koje su pale tisu}e i tisu}e Hrvata, i komunista i nekomunista. Na{a borba bila je na{e JE- SMO i na{a dràva mora to isto biti. Hrva-
tski ustav mora to izraziti, jasno i ~asno. Najprije, dakle, da mi Hrvati sa svojom
dràvom - jesmo, a zatim, da se na osnovi socijalisti~kih i demokratskih na~ela udruùjemo u ve}u, zajedni~ku federativnu tvorevinu - SFRJ. Takvo jasno odre|enje najbolji je odgovor svima onima koji nas neprestano kleve}u za separatizam. A ovaj odgovor ne moè biti valjan ako se nepre-
stano postavljamo negativno brane}i se da to nismo nego je valjan ako se odlu~no postavljamo pozitivno, afirmiraju}i svoj nacionalni dràvni individualitet i po njemu udruìvanje u SFRJ.
Hrvatska nije federacija
Ove opaske, do sada, odnose se na nepreciznosti u Amandmanu I. No u njemu je sadràn i jedan nedostatni osje}aj hrvatskog suvereniteta i njegova kriva odredba.
Hrvatska je definirana krivo i nedostatno.Po predloènoj definiciji Hrvatskoj je osporena nacionalna dràvnost, a samim time i suverenitet. Suverenitet je jedan nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv - to je klasi~na i jedina prava njegova odredba. Ako je SRH nacionalna dràva hrvatskog naroda, onda je hrvatski suverenitet jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv. I tada SRH ne moè biti i nacionalna hrvatska dràva, i dràva srpskog naroda u Hrvatskoj i dràva svih drugih naroda koji ju obitavaju. Obrat- no, ako je SRH i jedno i drugo i tre}e, onda
hrvatski suverenitet nije jedan nije nedjeljiv, nije neotu|iv i nije nezastariv. Ukratko, ili je SRH jedinstvena nacionalna dràva hrvatskog naroda i hrvatski suverenitet jest jedan, nedjeljiv neotu|iv i nezastariv, ili pak SRH nije jedinstvena nacionalna dràva hrvatskog naroda, nego i hrvatska dràva, i srpska dràva, i muslimanska, i talijanska (itd.) dràva, a hrvatski suverenitet vi{ebrojan djeljiv, otu|iv i zastariv? Tre}ega nema. Odlu~no stojimo na stajali{tu da
je SRH jedinstvena nacionalna dràva
hrvatskog naroda i da je hrvatski suve-renitet jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv. Prema tome, ustavotvorci koncipi- raju zapravo Hrvatsku kao federaciju naroda, {to je jednako potpunom negiranju hrvatske revolucije, hrvatske povijesti, hrvatskog prava na samoodre|enje i hrvatske dràvnosti.
Suverenitet i civilitet Ne sumnjaju}i u dobre namjere na{ih
ustavotvoraca, jer za to nema razloga, ovdje
se mora ukazati kako je neophodno da serazlikuje izme|u dva momentna ustavnosti.
Rije~ je o vrhovnoj odredbi dràvnosti (suverenitet) i o statusnoj odredbi dràvnosti (gra|anska prava).
Suverenitet ili konstituantna osnova iz koje potje~e i nastaje hrvatska dràvnost pripada na njegovu tlu samo hrvatskom narodu. Samo ime dràve (Hrvatska), kao i
sve oznake suvereniteta (grb, zastava, himna, glavni grad itd.) to dokazuju. Ali kada je rije~ o poloàju i dostojanstvu gra|anina, onda srpski narod u Hrvatskoj i drugi narodi u njoj potpuno su jednaki sa Hrvatima u socijalnim politi~kim i osobnim pravima. Samo bi okorjeli {ovinist ili krajnji reakcio- nar ili, jednostavno zlokoban ~ovjek mogao to osporavati Zato je ustavna odredba o
jednakosti Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda u Hrvatskoj u pravima i du`nostima politi~ki korektnija i pravno
valjanija nego zalaganje za izjedna~enje udràvnotvorbenoj ulozi, {to je, zapravo, presezanje u suvereno pravo i kao takvo izazovno i protuustavno. (A ove na~elne odredbe o jednakosti u pravima i du`nostima svih gra|ana SRH, bez razlike na nacionalitet, vjeru, rasu itd., nema u nacrtu ustavnih amandmana niti u amandmanu I., koji tre- tira na~elne osnove hrvatske dràvnosti.
Nije stoga bez interesa podsjetiti da je prvi Ustav NR Hrvatske iz 1947. godine bio veoma jasan i korektan u tom pogledu. U glavi I. (Osnovna na~ela) stoji da je NRH «narodna dràva republikanskog oblika», a ostvario ju je hrvatski narod «u svojoj oslobodila~koj borbi, u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedni~koj borbi svih naroda Jugoslavije». Hrvatski narod se svojom slobodnom voljom ujedinio na temelju na~ela ravnopravnosti s ostalim narodima Jugoslavije u zajedni~ku saveznu dràvu FNRJ. Zatim se u glavi III. (Temeljna prava naroda i Narodne Repu- blike Hrvatske) u ~l. 11. ustavno odre|uje: «Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj
ravnopravni su sa Hrvatima.» Dakle, i u periodu etatizma hrvatski
suverenitet nedjeljiv je; - dodu{e, znamo da je to bilo samo normativno. Zar nije o~ekivati da ustavne odredbe u jednom mnogo povoljnijem vremenu, u vremenu temeljne rekonstrukcije federacije, na temeljima nacionalne dràvnosti i zbiljske ravnopravnosti, budu bar na toj razini?
Meritorno mi{ljenje prof. Stefanovi}a
Za dokaz da se vrhovna odredba hrvatske dràvnosti ne smije brkati sa pitanjima
8/19/2019 Behar-76-77
7BEHAR 76-77
gra|anskog statusa pripadnika nehrvatskih nacionaliteta, navest }emo jedno zaista meritorno mi{ljenje. To je ustavno-pravna interpretacija poloàja srpskog naroda u Hrvatskoj koju je izloìo veoma renomirani znalac ustavnog prava i, pripomenimo, Srbin iz Hrvatske, pok. prof. dr. Jovan Stefanovi}
u svojoj knjizi Ustavno pravo FNR Jugo- slavije i komparativno, knj. I., II. izdanje, 1956, str. 85-88. Tamo pi{e: «U Ustavu NR Hrvatske me|u odredbama o temeljnim pravima naroda i Narodne Republike Hr- vatske nalazimo i odredbu o ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj s Hrvatima. U ~lanu 11. toga Ustava re~eno je ðSrbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni sa Hrvati- ma’. Iz te odredbe Ustava NR Hrvatske proizlazi pravo za Srbe u Hrvatskoj na ravnopravnost s Hrvatima. Samo, tu ustavnu
odredbu treba dobro razumjeti. Prije svegane treba misliti, da u NR Hrvatskoj Srbi ne bi bili ravnopravni s Hrvatima, kad ne bi bilo te odredbe u Ustavu NR Hrvatske. Ta ravnopravnost proizlazi iz osnovnih na~ela ustavnog ure|enja FNR Jugoslavije i ustavnog ure|enja NR Hrvatske, naro~ito iz na~ela, formuliranog kako u saveznom Ustavu (~l. 21, st. 1), tako i u Ustavu NR Hrvatske (^l. 22, st. 1), po kome su svi gra|ani FNR Jugoslavije odnosno NR Hr- vatske ðjednaki pred zakonom i ravnopravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeru’. Uno{enje u Ustav NR Hrvatske naro~ite odredbe o pravu Srba na ravnopravnost s Hrvatima imalo je prema tome da bude samo izraz naro~itog priznanja Srbima Hrvatske za `rtve, koje su oni podnijeli za vrijeme okupacije i u borbama za oslobo|enje. Za- tim ne treba misliti da odredba Ustava NR Hrvatske o ravnopravnosti Srba u Hrvatskoj zna~i, da je NR Hrvatska republika Hrvata i Srba. Ona je republika hrvatskog naroda (isticanje je na{e - red.). Ona je dakle nacionalna republika, jer u njoj
hrvatski narod ~ini ve}inu, kao {to je NR Srbija nacionalna republika srpskog naroda itd. Ali to sigurno ne zna~i, da Srbi u Hrvat- skoj ~ine nacionalnu manjinu. Pripadnici jednog od konstitutivnih naroda FNR Jugo- slavije ne mogu se u drugim narodnim republikama smatrati nacionalnom manjinom. Zato se Srbi u Hrvatskoj ne mogu smatrati nacionalnom manjinom ba{ isto tako kao {to se nacionalnom manjinom ne mogu smatrati Hrvati u Srbiji ili nekoj drugoj narodnoj republici. Svi Srbi, bez obzira u
kojoj se narodnoj republici nalaze, pripad-nici su konstitutivnog srpskog, a svi Hrvati,
bez obzira u kojim se narodnim republikama oni nalaze, pripadnici su konstitutivnog hrvatskog naroda. Ali narodna republika, u kojoj ve}inu ~ine pripadnici srpskog naroda, nacionalna je republika srpskog, a narodna republika, u kojoj ve}inu ~ine pripadnici hrvatskog naroda nacionalna je republike
hrvatskog naroda. To vrijedi i za ostale narodne republike, osim NR Bosne i Herce- govine. Ta republika nema karakter nacionalne republike zato {to u njoj pripadnici ni jednog naroda ne ~ine apsolutnu ve}inu.»
[to je to vrhovno pravo jednog naroda?
Jasnije i korektnije nije se moglo re}i. Hrvatska dràvnost je nerazdvojivo, neotu|ivo i nezastarivo vezana za hrvatski
narod u onome {to je njezin supstancijali-tet, a to je politi~ko i pravno vrhovni{tvo, koje uvijek jest onoga po kojem je historijski, politi~ki i pravno dràvnost. U tom smislu, suverenitet nije uop}e vezan za postojanje demokracije; on je to tek sa njezinim modernim razvojem od gra|anskih revolucija. Historijski dakle gledano, on transcendira politi~ke forme vladavine, on je sam politi~ki vrhovni princip vladavine kao takve. On je, dakle, ne{to {to pripada dràvi dok jest dràva.
A gra|anska prava u socijalnom, politi~kom i privatnom smislu u izravnoj su vezi sa konkretnom politi~kom formom vladavine. U svome novijem konceptu, zna~enju i dosegu, ona su djelo moderne demokracije, tradicionalne i, od nedavnog vremena, socijalisti~ke. Zato suvremena hrvatska dràvnost, ve} zbog svoga demokratskog dostojanstva i valjanosti, mora ustavno utemeljiti i jam~iti jednaka prava i du`nosti svim svojim gra|anima, bez obzira na nacionalitet, vjeru, rasu itd. Ali ona determiniraju na~elo hrvatskog suve-
reniteta, koji je jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv - ba{ kao i hrvatska domovina - samo unutar hrvatskog naroda, time {to njegov suverenitet ~ine kolektivno-konsti- tuantnim. Gra|anski status pripadnika drugih nacionaliteta nije determinanta hrvatskog suvereniteta u njegovim supstan- cijalnim, tj. politi~ko-pravnim vrhovno- tvorbenim kvalitetama.
Prema tome, ne moè se nikako prihva- titi podjela hrvatskog suvereniteta kako to predvi|a nacrt AMANDMANA I. Ina~e bi
se, po toj istoj logici, SR Makedonija mo-rala definirati dràvom Makedonaca, Tura-
ka, Albanaca itd., SR Srbija - dràvom Srba, Roma, Albanaca, Ma|ara, itd., SR Crna Gora - dràvom Crnogoraca, Albanaca, Muslima- na itd., itd. Ta logika razdiobe nacionalnih suvereniteta neizbje`no zavr{ava ukidanjem svake nacionalne dràvnosti, {to je bio i jest zlatni san svih na{ih unitarista.
Nema nikakve sumnje da se moraju jasno razlikovati dvije stvari: jedno je nacionalna dràvnost, a drugo je republi~ka dràvnost. Kriterij prve jest hrvatski narod kao - po ustavnoj teoriji - pouvoir consti- tuant (vlast koja konstituira dràvu) i u njezinu originalnom i u njezinu instituira- nom smislu. Kriterij druge jest poloàj gra|anina u njegovim osobnim socijalnim, politi~kim i privatnim pravima. U prvom slu~aju rije~ je opoliti~kom i prav- nom vrhovni{tvu, a u drugom - o ustavnom
priznanju i jam~enju civiliteta u njegovudemokratskom zna~enju, tj. socijalnom. politi~kom i privatnom dostojanstvu i uvaàvanju gra|anina.
Treba preformulirati to~ku 2. Aman- dmana I.
Kada se dvije takve, bitno razli~ite stvari, stave u istu ravninu ili kada im se dade isto ustavno zna~enje, onda to svjedo~i o neupu}enosti u na~ela i tekovine moderne politi~ke i ustavno-pravne znanosti. I onda se moè dogoditi da se SRH krivo definira federacijom naroda ili trojednom dràvom (hrvatska, srpska i drugih naroda u Hrvat- skoj). Zato se ovaj stav, koji je sada to~ka 2 Amandmana I, mora iz temelja preformulirati. I to u smislu pune i nedvojbene afirmacije i osiguranja nedjeljivog hrvatskog suvereniteta, izraza originalne i in- tituirane konstituante vlasti hrvatskog naroda. Za narode koji ive s njim u jednoj zajednici i jednoj te istoj domovini ovaj jedinstveni, nedjeljivi, neotu|ivi i nezasta- rivi suverenitet hrvatskog naroda jest pri-
marna i nepovrediva osnovica njihove zajedni~ke povijesti, politi~ke i pravne kon- stitucije, koja, dakako, podrazumijeva korektno i neizbje`no priznanje i jam~enje jednakosti svih s pravima i du`nostima. Sve drugo se moè doìvjeti ili kao nasilje ili kao neznanje ili kao izazov.
(Hrvatski tjednik, god. I, br. 21/10. rujna 1971, str. 1. i 3.)
* Naslove priloga u Hrvatskom tjedniku moète
pogledati u ovom dvobroju u Prilogu Bibliografijiradova Nerkeza Smailagi}a
8/19/2019 Behar-76-77
Socijalisti~ki sustavi su, u neku ruku, obe}ana zemlja neodgovornosti javnih funkcionara. To je, svakako, posljedica jednog potpunog monopola politi~ke vlasti, koja je
li{ena kriterija izvan same sebe. Birokratizam sa svojom svevla{}u, dakle, u osnovi je si- gurne nepovredivosti javnih funkcionara.
Etatizam je bio dru{tveno-politi~ki oblik institucionalizacije takve birokratske sve- vlasti. Razlog je poznat: dràva se organizira kao instument partijsko-politi~kog monopola. A ovaj se konstituira na potpunoj koncentraciji politi~kog odlu~ivanja, na autoritarnosti hijerarhijskog reda, te na poni{tenju svake javnosti rada. Stoga je proturje~nos t etatisti~kog sus tava bila
neophodna i ~vrsta: uzdizanje dràve dorazine temeljnog dru{tveno-ekonomskog i politi~kog instrumenta socijalisti~ke izgradnje, a s druge strane – njena potpuna partijsko-politi~ka podre|enost i instru- mentalizacija.
Normativisti~ki formalizam
Na planu odgovornosti javnih funkcionara, to se odrazilo potpunom blokadom pravne politi~ke odgovornosti, a da se o krivi~noj, gra|anskoj i disciplinskoj i ne govori. Djelotvorna je jedino i isklju~ivo ispravna politi~ka odgovornost, {to se temelji na potpunoj dru{tvenoj i, prije svega, politi~koj kontroli same partije nad svojim ~lanovima i nad funkcionarijatom.
Da je konzekvencija toga bila ispraznost pravnog, jedva treba dokazivati. Pravo u takvim socijalisti~kim sustavima nije uvaàvano ili, bolje re~eno, svedeno je na jedan normativisti~ki formalizam iz jedno- stavnog razloga {to ono limitira i obavezuje. Ono je, dakle, protivno samovolji. Ali u
etatizmu, ono je po svom zna~enju, funkciji i svrsi – potsjetimo se na tu kvalifikaciju –
javne funkcije. Da to, u najmanju ruku, zna~i tolerirati i sankcionirati nesposobnost, bar u tom ne treba dalje ni{ta re}i.
Prevladavanje autoritarizma
Me|utim, mnogo toga se u na{em ivotu i dru{tvu, pa i u samim gra|anima pro- mijenilo. Proces sveop}e demokratizacije u socijalnom, politi~kom i dugovnom pogledu ve} je proizveo mnoge i korisne u~inke. Sam samoupravni princip i praksa aktivirali su {ire dru{tvene snage, nove potencija le i akt ivniji interes gra|ana, dru{tva kao cjeline. Mnoge najavljene a i primijenjivane reforme (dru{tveno-eko-
nomskog sustava, politi~kog ustrojstva, partijskog ìvota i djelovanja) svjedo~e o op}oj svijesti i potrebi da se prevlada etatisti~ki birokratsko-centralisti~ki, u biti i akciji autoritaristi~ki sustav.
Naravno, nitko razuman ne shva}a to pravolinijski, nego upravo jednim veoma sloènim i napetim prijelazom, {to }e biti ispunjen sna`nim i stalnim otporima staroga u svim njegovim oblicima, a prije svega, bar za temu koja se razmatra, autoritarne li~nosti, nepovredivo odre|ene. Razdoblje punog monopola politi~ke vlasti i odluke, birokratsko-centralisti~kog sustava odnosa, te rigidnost hijerarhizma koji iz njega proistje~e sabire se, zapravo u takvom tipu autoritarne li~nosti, tj. nepovredivoj i neod- govornoj li~nosti. I dok se dru{tveni odnosi relativno lako mogu uspostaviti na novom osnovu, sam autoritarni mentalitet javnog funkcionara, izgra|en u uvjetima neodgovornosti spram dru{tvene javnosti, dugoro~no djeluje u starom stilu i starom metodom.
Tako se problem odgovornosti javnih funkcionara danas postavlja iz mnogih razlo-
ga, veoma va`nih i odlu~uju}ih. Na prvom mjestu treba ista}i samoupravlja~ke uvjete
«truli liberalizam». Ili u suptilnijoj odredbi, ono se shva}a pukim derivatom dru{tveno- proizvodnih odnosa, dakle ne~im {to je bez svoje vlastite autonomije i djelotvornosti –
negira se princip da forma rei esse dat. Tako je politi~ka pragmatika u etatisti~kom razdoblju obezvrijedila principijelno-demokratski karakter prava po jednostavnoj logici : kada koristi pozivati se na njega, a kada ograni~ava ili, pak, obvezuje, odbaciti ga kao formalisti~ki balast.
Naravno da, u takvom kontekstu, nije neobi~no da ne ivi sustav pravne politi~ke odgovornosti javnih funkcionara, a pogotovu krivi~ne, gra|anske i disciplinske. I to ne u ime nekih principijelnih pitanja takve
odgovornosti , {to se nadaju s obzirom naosnove i uvjete predsjedni~kog, parlamen- tarnog i skup{tinskog sustava, nego jednostavno zbog diskreditacije prava kao takvog u ime principa i prakse politi~ke svrsishod- nosti ili, o{tro re~eno, samovolje.
Korektno je, naravno, primijetiti da, sa razvojem demokracije u nas, raste u broj pravnih instituta, {to ulaze u sklop pravnog sustava javne odgovornosti. Mada, istina, temeljnih na~elnih odluka, bar {to se ti~e pravne politi~ke odgovornosti, nije nikada nedostajalo. Ali stara i ìvotna istina da odgovornost koja opstoji u na~elu ne opstoji uop}e. A da ne govorimo o vjerodostojnoj ~injenici na{eg politi~kog sustava da je, za razdoblje etatizma pa sve do na{ih dana, uvijek izvanpravna, politi~ka odgovornost uvjetovala pravnu politi~ku odgovornost
javnih funkcionara. [to to, pak, konkretno zna~i i implicira, nema potrebe ovdje razglabati. Dostatno je samo re}i to da se, prema tome, uvijek povla~ilo pitanje odgovornosti kada je javni funkcionar temeljno politi~ki iznevjerio, a nikada se nije posta-
vilo pitanje odgovornosti na temelju izne- vjeravanja u konkretno-radnom vr{enju
ODGOVORNOST JAVNIH
neprekidno bude izvrgnut javnoj odgovornosti
Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (V.):
8/19/2019 Behar-76-77
9BEHAR 76-77
i organizaciju suvremene socijalisti~ke dràvnosti, koji znatno mije{aju individualnu i kolektivnu odgovornost ili, ih, bar dovode u nove ali veoma fleksibilne odnose, istodobno pro{iruju}i znatno krug javnih subjekata. Ovaj problem se nadaje i po samoj prirodi javnih funkcija, {to ih obavljaju ovi funkci-
onari, jer se, prete`no, radi o klju~nim i djelotvornim poloàjima u dràvnom susta- vu, doseg i ostvarenje kojih tangira i odre|uje sudbinu naroda. Jednako ga name}e u o{troj formi i nedemokratska tradicija na{e zemlje, na koju se direktno nadovezao i birokratsko centralisti~ki sustav etatizma, te uslijed toga, ne samo preteàn i odlu~uju}i utjecaj autoritarne li~nosti, nego i odsustvo gra|anske svijesti u modernom zna~enju i efikasnosti.
Unitaristi~ki kompleks
[to se ti~e same na{e republike, nu`no je problem odgovornosti javnih funkcionara dovesti u vezu sa jo{ jednim , specifi~nim, ali veoma odsudnim aspektom, posljedice kojeg su dobro poznate. To je sna`no i duboko korijenje hrvatskog unitaristi~kog kompleksa, {to se prvenstveno, razvio na razini ostvarivanja javnih funkcija kako u samoj Hrvatskoj, tako i u Jugoslaviji; {to vi{e, {to je bio sami uvjet za stjecanje tih funkcija. Unitaristi~ka hrvatska tradicija, stara preko stotinu godina utemeljena je
na sistematskoj i razornoj korumpirano- sti hrvatskih javnih ~asnika. Time je bila izre~ena i bitna a i sudbonosna odredba hrvatske politike: ona se, naime, odre|ivala po sredi{njim, jugoslavenskim potrebama, a ne po hrvatskim nacionalnim interesima. A iz toga je neumitno proizi{la dispropor- cija izme|u prava i obaveza Hrvatske u ju- goslavenskoj zajednici, koja je definitivno poni{tila njihov reciprocitet kao uvjet rav- nopravne egzistencije, suradnje i obveze. U taj kontekst, onda, smje{ta se i problem
politi~ke odgovornosti javnih funkcionara.Ova se utvr|ivala u jugoslavenskom kontekstu, a ne u nacionalnom. [to je to, pak, zna~ilo za samu hrvatsku dràvnost i njene vitalne interese, to je dobro poznato i spada svakako u sve samo ne u slavne stranice njene ustavne i politi~ke povijesti.
S obzirom, dakle, i na te op}edru{tvene uvjete, a i nacionalno politi~ke, problem odgovornosti javnih funkcionara je problem prvoga reda. Najnoviji razvoj, {to slijedi iz suvremene dru{tveno-ekonomske i ustavno politi~ke reforme na{e zemlje, ve} je via facti, zao{trio pitanje odgovor-
nosti javnih funkcionara. Naro~ito }e so-cijalni ekvivalent samoupravlja~kog sustava, {to se direktno ti~e konkretnog i za na{e prilike bolnog dru{tveno-ekonomskog po lo à ja i ut je ca ja ra dn i~ ke kl as e i siroma{nih segmenata srednjih slojeva, a i ustavna organizacija nacionalne dràvnosti, {to postavlja vitalne nacionalne interese SRH kao i konkretni dru{tveno-politi~ki poloàji utjecaj radnog ~ovjeka i radni~ke klase koja ga predvodi, imperativno zahti- jevati maksimalno socijalno osjetljivu i nacionalno svjesnu odgovornost javnih funkcionara. U njoj je impliciran i sadràj
jugoslavenskih solidarizma, jer sada, premasaveznim ustavnim amandmanima, SRH nije neka nadnacionalna tvorba ili vi{i dràvni interes, nego je rezultanta maksimalno odgovorne i dogovorne, dakle rav- nopravne i solidarne zajedni~ke platformei akcije svih na{ih republika. U tako shva}enoj solidarnosti, jugoslavenska zajednica cjelina je koordiniranih ravnopravnih nacionalnih interesa na{ih republika u onome {to ih dru{tveno-ekonomski i ustavno- politi~ki sudbinski povezuje u socijalisti~ko zajedni{tvo.
8/19/2019 Behar-76-77
Poseban amandman za odgovornosti javnih djelatnika
Nacrt amandmana za Ustav SRH pri-
goda je da se potakne pitanje odgovornosti javnih funkcionara, iz aspekta reformnih intencija, institucija i posljedica. Naàlost, nacrt o tomu ni{ta negovori, {to o~ito dokazuje da na{i ustavotvorci nisu na to bili posebno osjetljivi. A ipak se, s obzirom na sloènost suvremenog samoupravlja~kog razvoja i mnoge promjene u na{em nacionalnom ìvotu, name}u neka pitanja, {to tangiraju upravo to pitanje.
Prije svega, iako opstoje odgovaraju}e norme u vaè}em Ustavu bilo bi od izuzetnog, principijelno demokratskog zna~enjada se u Nacrtu predloì poseban amandman posve}en isklju~ivo odgovornosti javnih funkcionara. On ne bi smio biti opetovanje pozitivnih normi, nego njihova formulacija, korelativna s na{im vlastitim, nacionalno- hrvatskim uvjetima, iskustvima i htijenjima.
Potrebno je, nadalje, uzeti u obzir nu`nost pro{irenja kruga javnih subjekata, naro~ito kada se ima u vidu samoupravlja~ki demo- kratizam s njegovom {irinom, pa i patos koji ga prati. A istodobno s tim povezati i potrebu da se statuiraju odredbe o odgovornosti
onih javnih funkcionara koji su u vaè}em Ustavu SRH jednostavno izostavljeni.
Ne manje je va`no principijelno utvr- diti i druge oblike odgovornosti javnih funkcionara, posebno: krivi~ne, gra|anske i disciplinske, preko ~ega dosada{nji usta-
vi u nas suvi{e olako prelaze; a kada ih pak predvi|aju, onda ih ograni~avaju samo na jedan uì krug.
Bilo bi svakako veoma potrebno da se preciznije odredi i sam princip javnosti rada. Do sada je ta javnost suvi{e bila dràvotvorna ili, to~nije re~eno, zatvarala se u dràvne okvire. Ne{to o temeljnom zna~enju javnog mnijenja za demokratski sustav u nas, o njegovoj osnovi, instrumen- tima, ustavnom zna~enju, te primjeni, s obzirom na odgovornost javnih funkciona-
ra, bilo bi vi{e nego poèljno u jednom procesu sveop}e demokratizacije dru{tva. Jasno je samo po sebi da se odgovor-
nost javnih funkcionara mora povezati za sustav njihovih prava i du`nosti. Mnogo toga od njih je, istina, ve} regulirano. Ali mnogo toga i nije, jer je u me|uvremenu, od 1963. godine, u narodnom ivotu do{lo do promjena, pa i temeljitih, i u prakti~nom, i u funkcionalnom i u svjesnom pogledu. Preciziranje tih prava i du`nosti, kao i njihovo pro{irivanje stvar je neposredne potrebe i demokratske prakse, a i princi-
pijelne povezanosti za ustavni kompleks odgovornosti.
Prilog djelotvornosti pravnog sustava
Ne podcjenjuju}i nimalo ni zna~enje, ni
doseg, ni potrebu izvanpravne politi~ke od-govornosti, s obzirom na mehanizam na{eg javnog ivota i njegovo ustrojstvo, ustavno- pravno, principijelno utvr|ivanje odgovornosti javnih funkcionara, kao i kasnija konkret- nija razrada, bitan je prilog snazi, autoritetu i djelotvornosti pravnog sustava javne odgovornosti funkcionara. A bez ovoga je demokratski karakter na{eg dru{tveno-politi~kog sustava na~elno i prakti~no doveden u pitanje. Naravno, dobro znamo da stvar nije samo u pravnim odredbama, nego i u njihovoj realno- prakti~noj provedbi. Ali podizanje konkretnih odredaba o odgovornosti javnih funkcionara na razinu ustavnih na~ela na{eg samoupravlja~kog sustava snaì demokratsku svijest i volju gra|ana, institucija i javnosti i prilog je provedbenoj politici odgovornosti. Tako bi se birokratizam, otjelovljen u autoritarnoj li~nosti javnog funkcionara, tjerao iz jo{ jednog svog ugodnog uto~i{ta na svjetlo javne odgovornosti i u konfrontaciju s demokratskim inte- resom na{e nacionalne javnosti i zajednice, {to ju zahtijeva i pokre}e.
(Hrvatski tjednik br. 25/8.listopada1971, str.3.)
Op}e odrednice Islama
Svakako da je, ve} na prvi pogled, uo~ljivo da Islam predstavlja veoma sloèni i osebujan splet raznovrsnih aspekata, tvor-
KLASI^NANerkez Smailagi}: Teologija, filozofija, znanost
Ova knjiga je prvi poku{aj u onda{njoj Jugoslaviji, pa i {ire, da se klasi~na
kultura Islama prikaè na pregledan, cjelovit, svestran i dokumentiran na~in. U njoj su sistematski sabrane i izloène glavne ideje, teorije, ustanove i rezultati {to su ih one proizvele na planu teologije, filozofije i znanosti.
Stoga }e se suvremeni ~itatelj, kako onaj koji pripada muslimanskom kulturnom krugu, tako i svaki drugi, mo}i upoznati s temeljnim i vrijednim dostignu}ima, interesima i pogledima klasi~nog islama na Boga, svijet, ivot i ~ovjeka. To je jedinstvena prilika da se u sistematiziranom obliku do ivi i spozna jedna velika kultura kojoj suvremeni svijet toliko duguje i na ~ijim osnovama su izrasli i danas ìve toliki narodi.
U uvodnim poglavljima dani su popratni i nu`ni komentari koji omogu}uju da se sadràjno shvate i pove u hrestomatijski izabrane i prikazane stranice najboljih suvre- menih islamologa svijeta o razli~itim aspektima kulturne povijesti klasi~nog islama.
bi i ostvarenja; da ga je veoma te{ko po- dvesti samo pod jedan imenitelj koji bi bio u stanju izraziti, makar i saèto, sva njegova o~itovanja, kao i unutra{nje mogu}nosti i intencije. Zato kratke signature, kao {to
je ~isto teologijska, unutar samog Islama, da je Zadnja objava ili da je, kako se to
dosta rano iskazalo u kr{}anskim redovima,samo nova kr{}anska hereza odnosno da je, prema srednjovjekovnim piscima, ara- bizirani judaizam, ~ak kada bi bile defini- tivne odrednice, ne predo~avaju, najmanje dana{njem ~itatelju, svu puno}u i svojevr- snost Islama kao kulturnog sistema.
Da bi se dali neki okviri koji obuhva}aju bar fundamentalno u islamskom kulturno- historijskom kompleksu, ~ini se da je tomu najprimjerenija Goiteinova ~etvero~lana dioba:
• Islam kao oblik arapske samokonsti-tucije; • Islam kao nova monoteisti~ka reli-
gija; • Islam kao nova politi~ka zajednica,
te, napokon, • Islam kao osebujna civilizacija.
8/19/2019 Behar-76-77
11BEHAR 76-77

KULTURA ISLAMA, KNJIGA I. Islam se pojavljuje na izrazito i potpu-
no arapskom tlu i, prirodno, upija iz njega
mnoge elemente njegove realne historije, kao i njegove kulture.
Jedan dosta rasprostranjen narod, razdijeljen na mnoge plemenske centre i podloàn mnogim lokalnim interesima, veoma se brzo, uslijed razvoja Islama, sabire u novo politi~ko i duhovno zajedni{tvo koje od Arapa stvara epohalno-historijski zna~ajan i tvora~ki faktor.
U jednom se, od samog po~etka, slaù svi, i muslimanski i nemuslimanski pisci,
da je Islam startao u historiji kao nova,velika, monoteisti~ka religija sa dubokom namjerom, tako|er od po~etka, da bude duhovna i moralna revolucija ìvota i ~ovjeka.
Nikada nijedna religiozna misija nije mogla ostati samo na svojim duhovnim i transcendentnim visinama. I Islamu je su|eno ìvjeti i pro}i svoj dramatski kori- dor svjetovnosti. Islam se, po svome vla- stitom libido dominandi, veoma brzo i smi{ljeno organizira u politi~ko zajedni{tvo i, time, podlijeè svim kapricima i implika- cijama {to ih Ragione di Stato nosi u sebi i proizvodi; u jednu imperijalnu, dràvnu tvorbu, {to se ne izraàva samo u terito- rijalnim postignu}ima i ustavno-organiza- cionim izradama, nego i u jednoj politi~koj ideologiji duboko proètoj islamskim principom i svrhom.
Napokon, sva ta vjerska i politi~ka ekspanzija sili Islam da se gotovo neosjet- no a neizbje`no, i po realno-historijskim i po idejno-duhovnim zakonitostima, ne svede samo na iskaze i djela svog
monoteisti~kog religioznog uvjerenja. Na njegovim plodnim i fermentnim principima, on se, u ne dugom razdoblju, konstituira u grandioznu civilizaciju, ~iji sjaj ni do danas nije izblijedio, a koja se ravnopravno svrstava pored najve}ih civilizacija svijeta; u ~udesan i originalan sistem ideja, djela, vrjednota, mnogolik a jedinstven, {to zahva}a sve strane ~ovjekova dru{tvena i individualna ìvota u jednoj duhovnoj prospektivi.
Tako se, izgleda, Islam moè svrstati
pod ove ~etiri op}e odrednice, {to svoj prof il dob ivaju upr avo u nje go vom
klasi~nom razdoblju, a {to se - mutatis mutandis - mogu protegnuti i na kasnija
stolje}a. ¢Str.17-18. £
Islam – nova svjetska civilizacija
Islamska civilizacija konstituira se na temeljima onih bitnih rezultata, ustanova i ideja koje su bile stvorene u prvotnome Islamu. Religija, s jedne strane, i zajednica, s druge strane, dva su njena strukturalna i
tvora~ka elementa. Ali u svome dugom i plodnom razvoju, naro~ito zahvaljuju}i
mije{anju naroda i civilizacija, kao i ekspan- zivnom poletu i duhu elaboracije, ra|aju se i oblikuju novi njeni elementi, kao {to su obi~aji i umjetni~ka djela, znanstveni inte- resi i filozofska refleksija, pona{anja i di- plomacija, zakoni i institucije.
Sporovi oko naziva ove goleme civilizacije unekoliko ukazuju na probleme njena potpunog ili ta~nog odre|enja. Pr-
8/19/2019 Behar-76-77
votno opredjeljenje za naziv “arapska civilizacija” uzima lingvisti~ki fenomen za kriterij razgrani~enja. A onda se s pravom postavlja pitanje: iako napisana na ovom velikom jeziku, mnoga djela, {to odlu~uju}e utje~u na oblik i duh ove civilizacije, na- stala su iz pera nearapskog elementa, pa
su, suglasno tomu, izraz i drugih kultura, okupljenih oko islamske ideje. I sam, ve} uobi~ajeni, naziv: “islamska civilizacija” nije sasvim adekvatan, jer ona okuplja, istina prera|ena, u~enja koja, izvorno, ne pripadaju Islamu, a neka mu ~ak, svojim duhom, i proturije~e. Dostatan primjer je filozofija {to su ju sami tada{nji muslimani nazivali “znanost starih”, a da se ne govori o prevodiocima, {to su, istodobno, zna se, bili i interpretatori. Pa ipak, ~injenica da se sva ona stvaraju pod temeljnom
inspiracijom Islama omogu}ava da ih oku- pimo pod ovaj ve} prihva}eni pojam – “islamska civilizacija”.
Ako je i{ta te{ko i nepovoljno, onda je to periodizacija historije. Za prvu etapu {to se op}enito karakterizira kolonizacijom i konsolidacijom (620-850. n.e.), ne bi bilo velike dvojbe. Druga etapa {to seè do mongolske provale (1258. n.e.) ve} je znatno u pitanju, a pogotovo tre}a, nazvana periodom nacionalnih kultura, {to se okon~ava sa 1850. godinom n.e.
U svakom slu~aju, islamska civilizacija klasi~nog razdoblja u svojim bitnim dopri- nosima i tvorbama, stvara se do kraja XIV stolje}a. Istina je da je razdoblje do 850. godine n.e. bilo u znaku vjerske i vojne ekspanzije, te da je religiozna vjerodostoj- nost apsolutno apsorbirala glavne stvarala~ke snage. To je razdoblje u kojem se ustaljuje kur’anska verzija, razgrani~ava sa otpad- nicima, okuplja hadis i u~vr{}uju temelji religioznog pravovjerja.
Naravno, da to ne zna~i da se uop}e ni{ta drugo ne ~ini. Bilo bi to apsurdno re}i za
vrijeme u kojem se udaraju temelji dràvnosti, vojne organizacije, poreskog sistema, islamske arhitekture i poezije. Ali je religiozna ekspanzija i konsolidacija temeljni pravac razvoja i potpuno ovladava naporima, duhom i htijenjima ovog vremena.
Prvi halifi jo{ su duboko u arapskom tra- dicionalizmu. Sudar sa starim civilizacijama silno oboga}uje islamsku kulturu, ali ju prisi- ljava proèti se starim tradicijama i u}i u sinkretisti~ke spojeve. U procesu tog me|uproìmanja, Islam se izraàva originalno,
u svojoj duhovnoj perspektivi, pomagan upra-vom {to je kulturno-tvora~ki nastrojena.
Prvi rezultati se uskoro pojavljuju: ra|a se islamski grad, specifi~no strukturirana i osmi{ljena cjelina. U njoj, istina, bar za po~etak, prevladava vojno-administrativni aspekt, ali se uz to stvaraju prvi temelji ka- snijeg grandioznog djela. Na prvom mjestu cvate gra|evinarstvo i arhitektura, arhitektu-
ra dàmija posebice, u Kairuanu, Fustatu, Jeruzalemu, Medini, Basri i Kufi, a ispred svih u Damasku. Sigurno, jo{ su sna`ni sinkretisti~ki elementi: posu|uju se likovni elementi Bizanta i Perzije, kao i lokalni elementi u izradi drveta, mozaika arkada itd. Dekoracija, biljna ili epigrafi~ka, geometrijska ili arhitekturalna, najavljuje islamsku alergiju spram tema ìve figuracije koja lako moè posluìti za idolatriju. Uz velebne dàmije, grade se sjajne pala~e koje se zidaju ne samo u gradu, nego i oko prijestolnice.
Arapi se name}u starim kulturamasvojom poezijom, {to je pone{to arhaizant- na, ali prefinjenog izraza i duboke }utilno- sti. Uskoro se ra|a i galantna poezija, u kojoj prevladavaju teme ushita i uìtka, kao i uzvi{ena uloga ène.
Zahvaljuju}i centralizaciji uprave i uvo|enju arapskog jezika kao slu`benog, stvorene su pretpostavke za okupljanje mase dokumenata, koja }e posluìti za razvoj velikih grana islamske znanosti: kur’anske egzegeze, hadisa, historije, leksikografije, gramatike, poezije.
Drugo razdoblje do mongolske provale u XIII. st. karakteriziraju tri osnovne crte: ekonomsko-komercijalni napredak, izgradnja dràvnog ustrojstva i susret sa helenisti~kom kulturom.
Ono {to cijelom ovom razdoblju daje ton i pokre}e ga u svim njegovim aspektima,i djelima je silan razmah trgovine, koja, prakti~ki, povezuje sav svijet. To je jedna komercijalna civilizacija u pravom smislu. Njena povezanost, {arolikost, duhovni obzori, ure|enost i mobilnost dovode u
vezu sve civilizirane narode i time omogu}avaju puni promet ljudi, dobara, sredstava, ideja, iskustava.
Njena je posljedica silan razvitak, ~ak prava poplava gradova, {to se, po uzoru na Bagdad, {ire po cijelom carstvu: u Siriji, Mezopotamiji, Egiptu, [panjolskoj, Siciliji, Sjevernoj Africi kao i po podru~jima turkmenskih plemena. ûdesna je to ogrlica naselja: gradovi na velikim mezopotamskim rijekama, gradovi-oaze karavanskih puteva sredi{nje Azije, manufakturski gradovi
Susije ili egipatske delte, pristani{ni gra-dovi Sredozemlja ili Perzijskog zaljeva.
Uz takav materijalni i graditeljski pro- speritet prirodno je da umjetnost dobija nezapam}en polet.
Dàmije i pala~e i dalje dominiraju arhi- tektonskim pejzaòm Islama. Ali se sada, postupno, potiskuje sirijska tradicija, a iva i plodna [panjolska otvara prostor prodoru
perzijskih i mezopotamijskih utjecaja. Islam se, kroz stolje}a, svikava crpjeti
motive i tehnike iz samoga sebe, oslobo|en tu|ih utjecaja. Dekoracija je sve vi{e autenti~na; arabeska se gotovo poistovje}uje sa Islamom; naveliko se uljep{ava mozaikom, bjeloko{}u, dragim kamenjem, prekrasnim tkanjima.
Dràvno ustrojstvo izgra|uje se na minuciozan na~in pod Abbasidima uz djelomi~no preuzimanje iskustava i ustanova propalih, davnih dràva. To je period
u kojem se dvor pretvara u pompozni prizori skup svih ~asnika okupljenih oko vladara: vezira, komornika, redarstvenog upravitelja, glavnog zapovjednika, velikog kadije, ìdovskog egzilarha i nestorijanskog kato- lika, te mase prin~eva, milosnica, oficira garde, slugu, umjetnika i dvorskih luda.
Uprava se drì pod ravnanjem vezira, funkcije {to okuplja u sebi vojnu, upravnu i politi~ku nadle`nost, diwan se razlikuje prema dobima i vladarima, a najva`niji su, dakako, diwani zemlji{nog poreza, riznice, vojske i dvorske kancelarije. Provincijska uprava veè se za sredi{nju, u obje svoje najva`nije funkcije - vojska i civilno-financijska vlast.
Pored uprave smje{ta se sudstvo i institucija kadije, ~uvara Zakona. On se uspo- stavlja na raznim razinama, sredi{njoj ili provincijskim, u svojstvu savjetnika vlasti za pitanja pravosu|a. Naro~ito je bilo zna~ajno stvaranje poloàja vrhovnog kadije u samoj prijestolnici, koji je imenovao i opozivao sve kadije, a ovisio je direktno od vezira i vladara.
Posebno su se, odozdo do gore, raspo-
redile kancelarije {to su sluìle kao pokreta~i i oslonci cjelokupne ma{inerije. Glavna figura u njima je katib ili redaktor u pravom smislu, zaduèn da na korektnom i po mogu}nosti elegantnom arapskom jeziku prepi{e svaki slu`beni akt.
Drugo razdoblje plodotvornije je i vi- talnije i u duhovnom pogledu, jer se Islam kao nova i, u mnogome, jednostavna duhovna cjelina susre}e i su~eljava sa helenizmom, njegovom sloènom i golemom fi- lozofijskom ba{tinom. Svakako da je bitan
~inilac prijemljivosti Islama za druge kul-ture, {to }e se osobito pokazati u ovom
8/19/2019 Behar-76-77
13BEHAR 76-77
vremenu, bilo Muhammedovo uvjerenje da je on jedan iako zadnji od Poslanika, da je jedan Bog poslao i drugim narodima svoj nauk, ali da su ga oni zaturili i iznevjerili, da je njegova misija kona~no ukazala na tu pravu istinu-vodilju.
Ali tomu treba dodati i teritorijalni faktor.
Osvojene zemlje su pravo ari{te helenisti~kog studija. Zna se snaga i utjecaj Aleksandrije i njenih u~enjaka: Euklida i Herona, Eratoste- na, Ptolemeja i Plotina. Istina, Aleksandrijska {kola u doba arapske ekspanzije ve} dugo ne djeluje. Ali je, ipak, tradicija u~enja i dalje rajonirala na cijelom tom prostoru, a osobito u Siriji, Mezopotamiji i Perziji, zemljama {to su ih zauzeli Arapi.
Ne treba zanemariti ni teologijske aspekte problema. U ovim zemljama Islam, koji je prvotno jedan dosta jednostavan
sistem, nailazi na mo}ne protivnike: sloènii rafinirani misaoni sistem kr{}anstva, fi- lozofijski racionalizam koji potpuno negira Bo`ju objavu, a tako|er iranski dualizam, koji je ~esto isprepleten sa gnosti~kim elementima. Osim toga, u samom Islamu se name}u i pokre}u pitanja {to znatno nadilaze njegov prvobitni jednostavni nauk: o odnosu Boga i ~ovjeka, o slobodi volje i odgovornosti, o naravi objave, o nestvore- noj ili stvorenoj Rije~i, itd.
Jednako se po~inje krajem drugog stolje}a islamske ere javljati jedna misti~ka
reakcija kako na vjerski formalizam, {to, svojom pedanterijom, onemogu}uje pravi religiozni ìvot, tako i na snaàn materijalni poriv, {to je muslimane zahvatio nakon osvajanja bogatih isto~nih zemalja.
Muslimanski mislioci nastojali su uùrbano i svim sredstvima odgovoriti na
te izazove i poticaje. Jedna od nu`nih stvarala~kih mogu}nosti bila je gr~ka filozofija, metafizika, logika i dijalektika prije svega, na ~iji studij su se svojski dale cije- le generacije pisaca i u~enjaka.
Golemi korpus helenisti~ke kulture nije se uklopio u cjelini u novu civilizaciju i njene duhovne potrebe. Homer i Sofokle, Safo i Tukidid - gr~ka epika, tragedija, lirika i historija nisu ni{ta zna~ili Arapima. Zna- nost, me|utim, bila je odu{evljeno prihva}ena i kori{tena: medicina i farmako-
logija, botanika i zoologija, mineralogija imeteorologija, matematika, mehanika i astronomija, glazba i optika i, prije svega, filozofija. Danas se ve} zna da to nije bilo golo opona{anje, nego snaàn intelektualni val, koji je arapsku kulturu uzdigao na same vrhunce tada{njeg svijeta. ôvjeku helenisti~ke kulture mora se priznati, kao zna~ajke; istraìva~ki duh, dar promatranja, njegovo nastojanje za skladnim cjelovitim pogledom na svijet i njegovo rafinirano urbano vladanje. Pa ipak su muslimanski u~enjaci, u mnogim podru~jima, nadma{ili
svoje u~itelje, medicini i astronomiji, matematici i geografiji, umjetnosti i literaturi, komparativnom studiju religije i mistici. Doba je to ne samo velikog i svestranog stvarala{tva na cijelom prostoru od Kine do Atlantika i turkmenskih stepa do Indije, nego i potpunog trijumfa duha tolerancije,
uzoritog za mnoga stolje}a kasnije. Me|utim, od XIII. pa do kraja XV.
stolje}a na{e ere dosta brzo nestaje kako taj duh tolerancije, tako i tragala~ki polet. U osnovi toga procesa dekadencije klasi~nog razdoblja razni su sustjecajni momenti: prevlast stranog vojni~kog elementa, rastu- ranje srednje klase i zamjena slobodne tr- govinske ekonomije strogofeudalnim redom, te narasla institucionalizacija sve}enstva, {to ju sama dràva odlu~no zagovara.
Promatra li se Islam do ovog preobrata u
svim svojim aspektima i djelima, na {irokomrasponu od teologije do kaligrafije, o~ito je da on predstavlja i tvori jednu raznoliku a opet jedinstvenu civilizaciju {to se karakterizira: jedinstvenom duhovnom perspek- tivom definiranom u kalamu; jedinstveno orijentiranom etikom, {to se, u strogoj povezanosti sa vjerskim u~enjem, strukturalno ugraùju u socijalnu i svakida{nju zbilju ~ovjeka: jedinstvenim stilom ìvota, i to uzetog u cjelini, od ishrane do odgojnog sistema. ¢Iz knjige Klasi~na kultura Islama, I, Zagreb, 1973, str. 27-31£
Dr. Nerkez Smailagi} u privatnom dru{tvu
8/19/2019 Behar-76-77
zam. Naravno da se ne smije zaboraviti sociolo{ka osnova cijelog procesa, a to je narastanje dinasti~ke mo}i vladara, uz koju ide i izrastanje jedne «srednje klase», s obzirom na tako zna~ajni udio trgovine u cjelini ove civilizacije.
Recepcija helenisti~ke kulture nije bila jednolinijska i nekriti~ka. Dostatno je ukazati na arapsko-islamsku selekciju. Epika, tragedija, lirika i klasi~na historija potpuno su zanema- reni, jer Arapi ne prihva}aju poganske bogove, kao ni stil gr~kog dru{tvenog ìvota.
Me|utim, znanost je predmet studija i na tom planu u~enici nadma{uju u~itelje. Arapi predo~avaju silna znanja u medicini, farma- ciji, botanici, zoologiji, mineralogiji, meteo- rologiji, matematici, astronomiji, fizici, filo- zofiji (logika, dijalektika, metafizika, etika). Helenizam, ali stopljen s lokalnim tradicija-
ma, osje}a se i u arhitekturi, gra|evinarstvu,umjetnosti, pravu i upravi. i zato je mo`da, najbliì definiciji kulture toga razdoblja Be- cker koji je smatra helenizmom – naravno, islamiziranim helenizmom. Pa ipak je i to suvi{e na izvanjskom planu, budu}i da se duh jedne kulture nikada ne moè prenijeti u drugu. Klasi~na epoha je dokaz autenti~nosti islamske kulture, po onom njenom temeljnom jezgru koji ju ~ini originalnom tvorbom svjetske historije i svjetske kulture, i tu ocjenu ne mogu promijeni t i n ikakva me|uproìmanja kulturnih utjecaja.
S tim u vezi, name}e se potreba da se precizira ta izvorna struktura islamske kultu-
Klasi~ni Islam moè se, opravdano smatrati, onom jezgrom koja je kristalizacija njegovih temeljnih duhovnih i historijskih realizacija. Da je to tako, dokazuje jo{ i danas, teologija, filozofija, sufizam, pravo, literatura i umjetnost.
Zato je tema o Islamu i njegovom kultur-nom utjecaju neodvojivo od zna~enja i u~inaka klasi~nog razdoblja i njegove kulture. A da se i ne govori o jednostavnoj i provjerljivoj ~injenici da je Islam ìva religija i kultura koja se, i u svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no i osjetljivo doìvljava u duhu suvremenog muslimana.
Op}enito se moè sloìti s onim piscima koji islam odre|uju posreduju}om civiliza- cijom – pod uvjetom da se pri tome misli na klasi~no njegovo razdoblje. Tada se on zaista, povijesno i kulturno, smje{ta na prostoru
izme|u Antike i Renesanse. Bio je, dakle,historijski nasljednik stare gr~ke kulture, ne{to razvodnjene u helenizmu, koju preuzima, prera|uje i prenosi Europi kasnog Srednjeg vijeka i time omogu}uje renesansu njene kulture, a i povijesti.
Ali Islam ne posreduje samo u vremenu, nego i u karakteru kulture, budu}i da je situiran izme|u svjetovne kulture kasnog rimskog razdoblja i potpuno klerikalne kulture europskog Srednjeg vijeka; a jednako i u prostoru, jer se, svojim jezgrom, nalazi na razme|u Europe i Afrike, odnosno
Azije, tako da, po prvi puta, povezuje sve strane staroga svijeta.
Nerkez Smailagi} KLASI^NA KULTURA ISLAMA, II. KNJIGA
Zajednica, dràva, pravo, literatura, umjetnost
KLASI^NI ISLAM I NJEGOVO KULTURNO ZNAÊNJE Islam je ìva religija i kultura koja se, i u
svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no i osjetljivo doìvljava u duhu suvremenog muslimana.
Islam je historijski nasljednik stare gr~ke kulture, ne{to razvodnjene u helenizmu, koju preuzima, prera|uje i prenosi Europi
kasnog Srednjeg vijeka i time omogu}ujerenesansu njene kulture, a i povijesti. Na prostoru gdje je ivjelo pet razli~itih
religija, islamski Poslanik, upravo genijalno, propovijeda kontinuitet Bo`je objave
Duh jedne kulture nikada ne moè prenijeti u drugu. Klasi~na epoha je dokaz autenti~nosti islamske kulture, po onom njenom temeljnom jezgru koji ju ~ini originalnom tvorbom svjetske historije i svjetske kulture, i tu ocjenu ne na objek-
tivna ocjena klasi~nog Islama, valja ista}ida on nudi ne toliko nova pitanja (ona su oduvijek postojala), nego nova rje{enja
Knjiga II, Klasi~na kultura Islama . Prezentira temeljne ideje i ustanove islamske zajednice, politi~ku filozofiju islama i teoriju halifata, osnove islamskog prava i njegove glavne institute, pregled arapske i perzijske literature, te pr ik az sv ih zna~a jn ih gran a i postignu}a islamske umjetnosti.
U hrestomatijskom dijelu predo~eni su tek stavovi najve}ih umova islamskoga svijeta na Istoku i na Zapadu, a uvodni komentari postavljeni su tako da osmi{ljavaju
odabrane segment, te da daju cjelo- vito-zaklju~ni pogled na klasi~nu kulturu Islama.
Postoje osobeni poticaji koji su omogu}ili da se klasi~ni Islam konstituira u takvoj funkciji. Na prvom mjestu je to njegov univerzalisti~ki karakter koji je bio utemeljen ve} od Muhammeda. Na prostoru gdje je ìvjelo pet razli~itih religija, islamski Posla-
nik, upravo genijalno, propovijeda kontinui-tet Bo`je objave. On se svrstava u red prethodnih poslanika, jer mu je polazna to~ka da je Bo`ja objava jedna, da je Kur’an samo kona~na i, time, dovr{ena njena forma.
Ali, osim njegova temeljnog karaktera, Islam se upravo u tome svome fermentnom i kristalizacionom razdoblju, formira u specifi~nim uvjetima On po~inje svoj razvoj u zemljama koje su, ~ak ako se izolira samo njegov semitski segment, kolijevke velikih religioznih sistema i velikih civilizacija; gdje su, dakle, duhovna stremljenja, i pored
i{~ezavanja helenizma, bila veoma sna`na,trajna i o~ita. Sam Islam je imao unutra{nje potrebe da se izgra|uje u jednu sloèniju cjelinu, jer je, naspram njega, stajalo vi{e, dosta rafiniranih principa znanja i metoda koje je trebalo nadma{iti i potisnuti. I misticizam, taj tako zna~ajni faktor islamske kulture, daje svoj doprinos njenoj posredni~koj funkciji. On se javlja reakcijom na formalisti~ka pretjerivanja u razvoju Islama, te sna`no afirmira subjektivno osvjedo~enje vjernika. U tom pogledu mu je najvi{e teo- rijske gra|e, izuzmemo li sada autenti~ne
iranski-hinduske osnove, pribavljala gr~ka helenisti~ka misao, a poglavito neoplatoni-
8/19/2019 Behar-76-77
15BEHAR 76-77

re, kako se ona upravo razradila i utvrdila u klasi~nom razdoblju. Pogotovu zbog toga {to Islam, kao i drugi religiozni idejni komplek- si, ima za posljedicu promjenu kulturnog sistema u cjelini. On se stoga, naspram arapskog poganstva, javlja s tri temeljna preobrata. Na prvom mjestu, on ìvotu postavlja
transcendentnu perspektivu, te se on time relativizira, on je u funkciji jedne vi{e reali- zacije. S tim je povezano odsudno zna~enje svakog pojedinog pona{anja, {to opstanak ne ~ini, sada, nizom manje-vi{e nepovezanih epizoda. S novom vizijom i uvjerenjem postiè ne samo moralna individuacija, nego se pro{iruje pojam egzistencije: ona je jedinstvo ovostrane i onostrane sudbine ~ovjeka. Napokon, Islam je afirmirao i zna~enje zajednice, premda je on vi{e drào do osob- ne nego do kolektivne odgovornosti. To je dru{tvu otvorilo novu perspektivu, budu}i da se ono, sada, konstituira ne kao kratkotrajna i labilna federacija plemena ili uop}e me|u sobom nevezanih grupa, nego kao ~vrsto i kohezivno moralno-idejno jedinstvo svjetskih razmjera.
Sve tri promjene – a bile su temeljne i dalekose`ne – podrazumijevale su tri neobi~no zna~ajna pitanja:
1) [to je ispravan ìvot? 2) [to je ispravno mi{ljenje? 3) [to je ispravna zajednica? Odgovor na prvo pitanje je pretpostavljao
da se moralna vrijednost ìvota uzdigne navi{i nivo, nego {to ga je omogu}avala pogan- ska obi~ajnost, jer je smisao ìvota doveden u izravnu vezu sa Stvoriteljem, kao principom i svrhom svega.
S drugim pitanjem je neobi~no pro{iren duhovni horizont muslimana. Ispravno shva}anje ~ovjekove uloge i mjesta za njega je od presudne va nosti, a ono podrazumijeva cijelu jednu metafiziku, bez koje nema Islama na duhovnom planu. [to se ti~e zajednice, Islam ju je postavio ne kao problem vlasti ove ili one grupe, nego kao oblik u
kojem se treba osigurati spas ~ovjeka i svije-ta op}enito, {to zajednici, dru{tvu i dràvi, daje moralno zna~enje.
Da bi se mogla dati jedna objektivna ocjena klasi~nog Islama, valja ista}i da on nudi ne toliko nova pitanja (ona su oduvijek postojala), nego nova rje{enja. Nova kultura je tematizirala odgoj ~ovjeka. Ranije je bilo dovoljno za korisna ~lana zajednice da se pripravi na tjelesnom, vojni~kom i, donekle, pjesni~kom planu. A sada je temelj odgoja znanje; znanje o zakonu i, ~ak, metodi, {to neizbje`no muslimanu pridaje
misionarsku zada}u. Transcendentna perspektiva ozbiljenja ivota uzrokuje relativ-
nu va`nost ljudskog djelovanja koja se jo{ poja~ava principom Bo`je apsolutne volje. To, sigurno, i zajednicu, a vlast u njoj posebice, tako|er umanjuje, jer je ona, prvo, u funkciji Svrhe i, drugo, njeno mjerilo je izvan ili bolje re~eno, iznad nje.
Sve to, dakako, veoma dalekose`no utje~e
na kulturnom planu. Posljedice su gotovo o~ite. Islam je ili uspostavio potpuno nove du`nosti ili, pak, stare bitno promijenio, a i jedinki osigurao nova prava. Uz izglede na spas, musliman je okruèn pona{anjem {to je nerazdvojno vezano za cijeli jedan sistem propisa i obaveza. A ovaj mu je mijenjao i organizirao svakodnevni ivot: molitva, post, had`, porez, igra, ishrana, odgoj, pona{anje, brak, vojska, itd. Jasno je da je tome u osnovu da je islamska kultura izraz novog vred- novanja sveg do ivljenog, kako na unutra{njem tako i na izvanjskom planu. Samopromatranje je otkrilo {iroko podru~je du{evnog iskustva. Ono je zna~ilo novo otkri}e sebe, time {to se uz to veù golema kozmopolitska prava, time {to se osiguravaju klju~evi za ulaz u onaj ìvot, time se omogu}uje i jam~i sveobuhvatni i raznovrsni doìvljaj u jednom bogatijem i smisaonijem ìvotu. Tako se na suptilan i uzvi{en na~in, dala naknada za bolni raskid s ranijim stanjem, za romanti~ki osje}aj gu- bitka zavi~aja, pa ~ak i za neke realne gubitke slobode {to se nepovratno mora otpisati. Islam je, ukratko, preobra}enim ljudima pru ao ne
samo spas, on im je tek dao du{u koja taj spasosmi{ljava i omogu}uje. Sve je to pridonijelo da se dru{tvu, na
{irokom planu, postupno doìvi fundamentalno zna~enje islamske revolucije. Relativno laka njena pobjeda, kao i neobi~no brza njena ekspanzija nisu samo posljedica slabo- sti arapskog poganstva i drugih orijentalnih religioznih sistema. Ono {to je, ~ini se, najvi{e pripomoglo njenom trijumfu bija{e ~injenica da se u svijesti {irokog kruga ljudi moralna i duhovna nadmo} ~ovjeka identificirala tada s islamskim sistemom vrednota.
Taj sistem vrednota bio je zatvoren iveoma sna`no unutra{nje povezan. Takav, on je dao potpunu sigurnost egzistenciji, poni{tio je apsolutni i slijepi utjecaj staroarapske Sudbine, jer je Islam bio konkretna {ansa spasa od nemilosrdnih nepoznatih sila.
Naravno da je zatvorenost sis tema ograni~ila znanstvene mogu}nosti kojima je perspektiva tuma~enje opstoje}eg, a ne otkri}e nepoznatih zakona i pojava. Pa ip0ak je to dalo znanosti neuobi~ajenu utjecajnost koja se o~itovala u ~udesnoj {irini interesa islamskog dru{tva za njene rezultate, kakav
nije znao ni gr~ki svijet. A jednasko je umjetnost, u svim svojim aspektima, postala op}e
traèna i potrebita, jer je izraàvala duboku radost ìvljenja, nadu i sre}u, koja se korije- ni u metafizi~kom doìvljaju Boga i Njegova djela, u jasno}i, izvjesnosti i konkretnosti stjecanja vje~itog spasa, znalenja ostvarenja ~ovjeka.
Klasi~ni Islam uspio je posti}i sintezu
izme|u psiholo{ke potrebe za sigurno{}u i sre}om u ivotu i idejne solidnosti koja real- nosti daje zna~enje. Za ovu idejnu kompo- nentu bio je zna~ajan susret sa helenisti~kom kulturom. I to ne u smislu da bi ona islamu dala ne{to sadràjno, nego u smislu njegova boga}enja na planu tehnike mi{ljenja. Zna se da je kijas bio primijenjen, kada se osje- tila potreba da se za svo bogatstvo novo- razvijenog dru{tva pribavi sredstvo njegova svestrana reguliranja. Sa gr~kom logikom po~inje se koristiti silogizam – korak dalje u operacionalizaciji tuma~enja. S njim se omogu}uje apstrakcija, i to veoma sloèna i suptilna, koju hadis nije, zbog svoje dijalo{keili pripovjeda~ke naravi, mogao pru iti. Dakako da sada nema one dramatske napetosti, konkretnog zbivanja, ali se zato postiè visoka razina teolo{ko-filozofske konstrukcije koja podrazumijeva odaljivanje od historijski-slu~ajnog. U osnovi, Islam je gr~ku kulturu shvatio i prihvatio jedino kao jednu formalnu shemu reda ili, u najmanju ruku, on preuzima iz nje samo takve elemente metodi~ke naravi koji su mogli posluìti
za izgradnju islamske sheme rada. Radi se,kratko re~eno, o racionalisti~koj komponen- ti koja, otada, postaje sastavni dio islamske kulture. Ve} je tada{njim suvremenicima bilo jasnije da je logi~ki o{trije definiranje problema i tema sna no pridonijelo utjecaju i zna~enju emotivno-egzistencijalnih sadràja kur’anske objave. Ali se mora priznati da je takva racionalizacija odaljivala od onog ivog Islama ranijih razdoblja koji je s toliko konkretne uvjerljivosti, vitalnosti i uvida govorio o bitnim temama sudbine ljudske. Pa ipak, racionalisti~ka tendencija nikada nije
mogla prevladati nad emotivno-egzistencijal-nom, iracionalnom supstancijom Islama koja se, prirodno, vezivala za tajnu nedose`nost i apsolutnost Boga, stvoritelja, Odreditelja i presuditelja. Drugim rije~ima, klasi~ni Islam, mada predstavlja najvi{i stupanj racionaliza- cije, ostao je vjeran prvotnoj tezi: ~ovjek nikad ne moè zamijeniti Boga u njegovom poloàju, zna~enju i djelu. U ovom razdoblju je samo silno unaprije|ena metodologija shva}anja i tuma~enja Islama u smislu potpune afirmacije razuma kao instrumenta islamskog uvjerenja, za {to, uostalom, podr{ku i uput
daje sam Kur’an i Hadis. Ali se tada, jo{ nisu ni naslutila proturje~ja koja }e se
8/19/2019 Behar-76-77
neizbje`no morati o~itovati, kada se racionalisti~ka logika izvodi iz svoga kraja. U svakom slu~aju, Islam je kao kulturni sistem djelo klasi~nog razdoblja.
Koherencija tog sistema, njegova potpu- nost, utemeljenost na strogo jedinstvenom principu nisu poticali analiti~ku samoza-
pitnost, a da se i ne govori o strukturalno- sadràjnom istraìvanju drugih kultura kao sredstva samorazumijevanja. Jer Apsolutno po~iva na samome sebi, Istina je dostatna sama sebe, a studij nesavr{enosti, nakon Zadnje i Kona~ne objave, izlazi izvan ne- posrednog interesa. Promjena je, prije, bila osvjetljavana na liniji odstupanja, a ne rijetko kao o~itovanje ljudske pogre{ke: Islam ne}e mijenjanje nego ostvarivanje apsolutne norme. Otad se, u svijesti, promjena uvijek pojavljuje kao kriza.
Vjerojatno se na tome utemeljuje onaj krajnje revni interes Islama za povijest i njene snage ili, ta~nije, za povijesni uspjeh kao mjerilo vrijednosti Objave, Islam je zajednica kojoj je cilj da nalog Bo`je rije~i provede u zbiljski opstanak. Zato je ~lanstvo u ovoj zajednici aspekt osobnog vjerskog ispovijedanja. Ako je uop}e valjano i pri- mjereno praviti neku paralelu, onda bi se moglo re}i da je Kr{}anstvo stavljalo akcent vi{e na ispravno u~enje, a Islam –na ispravno pona{anje, jer dobar musliman nije onaj ~ija se vjera izraàva po zadanom
uzoru ili pak onaj koji teoretizira vjerskou~enje, nego onaj ~ije se uvjerenje prevodi u prakti~ne ~ine, a oni su, zapravo, isto- vjetni s potvr|enim moralnim kodeksom.
Upravo je klasi~no razdoblje sna`no potvrdilo to zna~enje povijesnog ostvarivanja Bo`je zapovijedi u zajednici. Veliki, ~vrsti, sveobuhvatni, stvarala~ki uspjeh Islama bio je, za svijest, uvjetovan istinom i veli~inom religiozne poruke. Stvaranje novog dru{tva, nove zajednice, vlasti i kulture samo je dokaz ispravnosti Bo`jeg plana, vrline islama. Mongolska provala
bila je prva povijesna kriza, ali je Islam nanju odgovorio stvarala~ki –svojom srednjo- vjekovnom epohom. Njen najvi{i domet bio je misticizam koji je vi{e polagao na ~isto}u srca nego ispravnost djela. No on nije imao interesa za povijest. Bio je to prodor u subjektivnu unutra{njost koji je podgradio mnoga islamska postignu}a, ranije vi{e izvanjski podràvana mo}nom politi~kom vla{}u.
Ali Islam ni po svome karakteru, ni po svojoj namjeni nije se mogao zadovoljiti subjektivnom projekcijom mistika. On je,
izvorno, ozbiljenje Bo`je poruke na planu univerzalne sudbine ~ovjeka. Koncepcija
njegove religije i kulture implicira povijest, koja nije kompenzacija, nego realizacija njegove svrhe i istine. To je, me|utim, nu`no upu}ivalo ne samo na konfrontaciju s drugim kulturama, nego i njihovo izu~avanje. Bez toga se moralo do}i u o{tru opreku s historijskom ulogom Islama koja
je zadana u njegovom univerzalizmu. Klasi~ni Islam nije uspio nadrasti ovu
opreku. On je na jednoj strani, silno razvio islamski kulturni krug. Ali je on bio izveden kao zatvoreni sistem vrednota, principa i u tvorbi, te je zbog toga, uz svjesno zaposta- vljanje drugih kulturnih krugova, smanjivao univerzalisti~ku funkciju i {ansu Islama, po kojoj bi se na povijest moralo gledati kao na jedinstveno i povezano iskustvo ljudskog roda.
Veliki prilog konstituiranja Islama bio je u izgradnji konkretnog pojma umme kao svjetovno-duhovne zajednice. To, dakako, nije bilo bez konzekvencija: vjera je postala politi~ka vrednota ili politika je postala vjerska vrednota – s koje se strane promatra. Islamska misao se, stoga, na{la pred neobi~no va`nim zadatkom: kako pomiri- ti neizbje`nu hijerarhiju vlasti i op}u jed- nakost vjernika?
Kategorija halife pojavljuje se posreduju}om. On nije vladar u uobi~ajenom smislu, nego zastupnik Boga na zemlji koji je jedini suveren. Tako se autoritet i vlast
poistovje}uju i otjelovljuju u halifi. Time je, istina, dana {iroka mogu}nost dinasti~ke samovolje pa i revolta. Ali je, istodobno, izgra|ena i protumjera: Kur’an kao apsolutno mjerilo ispravnosti i propisane kva- litete vladara, bez kojih nema investiture. Ukratko, naspram regulativne ovlasti vladara – korektivna pozicija zajednice.
Klasi~ni Islam, o~ito, nije bio u stanju onemogu}iti razvojnu tendenciju ka apso- lutizmu vladara koja je potiskivala egalitaristi~ku narav prvotnog razdoblja. Ali je on, svjesnim afirmiranjem korektiv-
ne uloge zajednice sa~uvao taj {iroke ka-rakter ranog Islama. Tako se njegova kultura pokazuje realnom sintezom svjetovne mo}i Carstva i demokratske ideje Kur’ana. Ta sinteza, naravno, nije onemogu}avala poreme}aje, ekscese, ~ak ni razvojne tendencije zbilje. Ona je, upravo ra~unaju}i s njima, nastojala izgraditi jednu ravnoteù izme|u sve ja~ih procesa posvjetovljenja i o~uvanja integriteta islamske duhovne ba{tine.
S tim u vezi je i problematika humanizma. Njegov islamski pojam polazi od
toga da je Bog u~inio ~ovjeka najvi{im u Svome djelu, nosiocem Njegove poruke,
te, zbog toga, jedino dostojnim sre}e. Takva definicija podrazumijeva proturje~je – a i napor da se ono savlada – izme|u visine odre|enja ~ovjeka i njegove stvorene naravi. Kr{}anstvo je to rje{avalo Otjelo- vljenjem, ~ime se izravno isticala ideja ljudske vrijednosti. Islam ra~una sa reali-
zacijom ~ovjekova ìvota u kojoj zajednica igra iznimno va`nu ulogu.
Tako se razmak izme|u boànske visine ~ovjekova odre|enja (kur’anski Nalog) i njene naravi (Bo`ji stvor) rje{ava pomo}u kontinuiranog nastojanja na ostvarivanju spasa koji traì anga`man svih ~ovjekovih snaga i mogu}nosti. Ali kako Islam ne prihva}a ìvot kao dramu, Kur’an je obz- nanio apsolutni karakter Bo`je volje koja, nepredvidivo{}u svojih odluka, ublaàva i smiruje taj ~ovjekov napor, ispunjavaju}i ga vjerom u beskrajnu Bo`ju milostivost.
Klasi~ni Islam uloìo goleme energije u toda poveè humanisti~ku poziciju ~ovjeka i apsolutni karakter Vrhovne volje. Pri tome se veoma mnogo razra|ivao pojam zajednice koja u sebi objedinjava duhovni dru{tveni plan – svaki od va nosti za cjeloviti smisao i sudbinu ~ovjeka i Islama. Ideja jedinstva, koja je opsesija i svrha sunnizma, a s kojom je najtje{nje povezan i univerzalizam Islama, odràva to zna~enje zajednice kojem je, tokom stolje}a, bilo rtvovano mnogo i od slobode, i od pravde, i od ideje. U tom kontekstu treba
gledati i cjelokupni razvoj teologije, kao i birokracije, od doba Seld uka, kada se o{trije no dotada, lu~i vladavinska i religiozna funkcija (odvajanje sultanata i halifata). Kada prodiru pobunjeni nomadi u XI./XII. Stolje}u i kada sufiji zapo~inju pokret vjerske obnove, onda se ponovo i ozbiljno postavlja pitanje jedinstva Islama.
Premo} misti~kog pokreta, ~iji je karakter bio iracionalan, nad birokratiziranim pravovjerjem, ima za posljedicu rastur duhovne discipline i rasvjetljavanje subjektivisti~ke spekulacije. Ali se, kom-
penzacija tomu na{la u sufijskoj organiza-ciji, djelatnosti, kao i literaturi koji su, i pored politi~kog opadanja islamske dràve, osigurali impresivan utjecaj na musliman- ske mase i tako unutra{nje u~vrstili Islam. Klasi~ni Islam je, prema tome, bio period kojem se odredio modus opstanka Islama, i kao religije i kao zajednice – i to kako na iskustvu izvanjskog: politi~ka mo} dràve, tako i na iskustvu unutra{njeg: duhovni razvoj vjerovanja.
Islam kao apsolutna kategorija li{ava kritike svojih pretpostavki: objava, tradicija,
dogmatika, moral i pravo, {to neizbje`no proizvodi jedan formalizam. Uvaàvanje
8/19/2019 Behar-76-77
17BEHAR 76-77
autoriteta: interes za odrànje zajednice; spoznaja kao dano stanje stvari, neposredno rade na poticanju smisla vi{e za oblik nego strukturu. Upravlja~i su, istina, svesrdno pomagali razvoj znanosti, literature i umjetnosti, i on se ostvarivao s golemim rezulta- tima, ali se spoznaja i ukus {ire vi{e u
koncentri~nim krugovima, nego {to se otkri- vaju kvalitativno nove naslage nepoznatog. Nad intelektualni i donekle moralno slobodni karakter klasi~nog obrazovanja, uz snaàn interes za esteti~ki ~ist samo prikaz, jo{ je vi{e oja~ao ljubav za formu.
U biti je to imalo za posljedicu skoro nekontroliranu sklonost ka klasifikaciji i svijest o predaji s elementima doslovnih
prijenosa, a unutar toga opstoji i odre|eni otpor spram unutra{njeg iskustva (misticizam se javljana kraju tog razdoblja), dok se historija poima vi{e kao zbirka prece- denata i anegdota, nego kao stvarala~ko- djelatni izvornik. U podru~ju ljudskih odnosa mjerilo postaje formalna perfekcija u
dvorskoj sredini, jednako kao i osobena neutralnost njene ~iste duhovnosti i duha u sferi eti~kog. Prema tome, klasi~ni Islam odredio je i duhovni i esteti~ki tip islamske kulture koji je bio odre|en temeljnim pretpostavkama Islama kao apsolutne istine, valjanosti, potrebe i svrhe.
Islam je, po svome usmjerenju, svjetska religija. Ali njegov univerzalni identitet
ostvaruje se u realitetu raznovrsnih naroda i kultura. Dijalektika norme i zbilje, misije i uvjeta proìmala je klasi~no razdoblje. U njoj je silno izra|ena integrativna linija vjerskog univerzalizma, pomo}u koje su se ~lanovi raznih sredina i zemalja identi- ficirali kao muslimani, kao dijelovi jedne
osebujne kulturne zajednice ivota i ideala. Islam, upravo u tom razdoblju, silno polaè na idealnu vezu svojih pripadnika, na duhovno-moralnu solidarnost, {to se o~itije u zavidnom stupnju {irine i tolerancije. Ona se ogledala, prije svega, u minimalnim zahtjevima teologije i prava, a i u prihva}anju lokalnih obi~aja, ustanova, samosvojnosti, pa ~ak i predrasuda. To je omogu}ilo da se islamska zajednica i kultura konstituira i izgradi na raznim prostorima zemlje, na razli~itim narodno-dru{tvenim ravninama i ideolo{kim ba{tinama. Dakako da se njeno jedinstvo osiguralo na taj na~in {to su se svi ovi raznovrsni elementi harmoni- zirali u prosje~noj mjeri s idealom ivota i ~ovjeka, {to su ga prikazali i nalagali Kur’an i Sunna. Ne tome se temelji glavna zna~ajka islamske zajednice, da ona osigurava ~udesno sna`nu idejnu i osje}ajnu povezanost koju, u pravilu, ne mo e priba- viti neka formalna organizacija.
Klasi~na kultura upravo je primjer kako je Islam, uza sva realno-povijesna odstupanja i iskrivljavanja, u stanju uskladiti
svoj univerzalisti~ki karakter sa kultur-no-historijskim uvjetnostima raznih naroda. Ona je to zato {to je njegov idejni i moralni idealitet izgra|ivala tako da pre- sijeca i, {to je mnogo va`nije, nadma{uje specifi~ne realitete zemalja, a da, oblikuju}i ih za jedinstveni islamski stil ìvota, nije poni{tavala njihovu narodno-dru{tvenu i idejno-kulturnu izvornost i samobitnost.
Sumarno re~eno, kultura klasi~nog razdoblja Is lama fundamentalno i stvarala~ko je oblikovanje ranog Islama u jedinstveni i grandiozni kulturni sistem.
Cjelokupni kasniji razvoj islama samo jeu slijedu njenih temeljnih pretpostavki, bilo pozitivno –daljnjim njihovim razra|ivanjem, bilo negativno – otporima u ime povratka izvornim mislima i porukama. Ali ovako ili onako, klasi~na kultura temelj je Islama kako ga zna na{e nemirno i promjenljivo vrijeme stavlja pred

behar-76-77

Documents