bela hamvas.filozofija vina

7/21/2019 Bela Hamvas.filozofija Vina

1/44

Bela Hamvas

FILOZOFIJA VINAPREVEO Ivan Ladislav Galeta

ZA TISAK PRIREDIO Stanko Andri

Zagreb, 1993.

Na koncu ipak ostaju samo dvojica,

Bog i vino.

Odluio sam napisati molitvenik za ateiste. U naem vremenu siromatva, osjetio sam saaljenjeprema tim patnicima i ovime im elim pomoi.

S teinom zadatka sam raistio. Znam da ovu rije, Bog, ne bih smio ni izustiti. O njemu bi setrebalo govoriti nekim drugim imenima, kao to je na primjer poljubac, ili zanos, ili kuhanaunka. Ja sam pak za glavnu rije odabrao vino.Otud je nastao naslov knjizi "Filozofija vina", kao injeno geslo: "Na koncu ipak ostaju samo dvojica, Bog i vino".

Okolnosti prisiljavaju na opsjenarstvo. Ope je poznato kako su ateisti oholi ljudi, dostojnisaaljenja. Dovoljno im je da primijete ime Bog pa da knjigu smjesta tresnu o pod. Taknemo li ih utu fiks-ideju, spopast e ih bjesnilo. Mislim, ako budem govorio o jelu, piu, duhanu ili ljuba vi,budem li se, dakle, koristio skrivenim imenima, moglo bi im se doskoiti. Jer oni su ne samouobraeni, nego i jednako toliko glupi. Ovaj oblik molitve, na primjer, oni uope ne poznaju.Misle da se samo u crkvi moe moliti, mrmljajui popovske rijei.

Ateisti su nai siromasi duhom. To su djeca naeg vremena kojoj je pomo najpotrebnija.Siromasi duhom, s tom razlikom da gotovo i nemaju nade u Kraljevstvo nebesko. Mnogi su se uprolosti na njih srdili i protiv njih se borili. Takav nain ja u cijelosti osuujem. Da se borimo?Zdrav ovjek da se bori s hromima i slijepima? Upravo stoga to su bogalji treba im prilaziti sblagonaklonou. Ne samo da ih se ne smije nagovarati, oni ak ne smiju ni primijetiti to im sedogaa. Budui da su zaostali u razvoju, trebalo bi ih ak smatrati djecom slaba razuma, bezobzira to oni mnogo dre do njega, mislei da je ateizam savreno znanje. Zato se u prolosti s

njima vodila tolika borba? U prvom redu, ini mi se, zbog toga to bi ateizam - kao nepotpunsmisao i izobliena ud - ostao izvan cjelokupne linije ivota, ako ne bi negdje pribavionadoknadu. A u emu je ta nadoknada? U pretjeranoj aktivnosti. Njome ateizam nuno vodinasilju, i zbog toga to vodi nasilju, ateisti su morali osvojiti svjetovnu vlast. I osvojili su je. Onikoji su se borili protiv njih zapravo su im zavidjeli. Po mom je sudu to bilo pogreno. Jer kada suateisti vidjeli kako im se zavidi, uobrazili su se.


2/44

Promijenio sam taktiku. Nije bilo naroito teko. Trebalo je samo obnoviti istinu. A istina je daim se nema na emu zavidjeti. Na emu zavidjeti bogaljima, ako i jesu toliko moni? Na emuzavidjeti kljastima, gluhima, priglupima i suludima? Zavidjeti im znailo bi dati im za pravo:znailo bi eljeti ono to im je u posjedu.

Tako sam, dakle, promijenio taktiku. Umjesto da se s njima borim i da ih pokuavam obratiti, jaih naprosto saaljevam. I to nije samo trik. Ne elim im nita oduzeti. Ba naprotiv, elim imneto pruiti, nedostatak ega ih ini tako slabim, siromanim i - zato ne rei -smijenim.

A za injenicu da se s njima mnogo raspravljalo postoji i drugi razlog. Mnogi su, naime,pomislili da ateisti nisu vjernici. O tome, jasna stvar, ne moe biti ni govora. ovjek bez vjere nepostoji. Ateisti nisu bez vjere, oni samo - u skladu sa svojim alosno manjkavim smislom iizoblienim ustrojem - vjeruju u kominu vjeru. I ne samo to vjeruju, ateisti su svi odredabogomoljci. Kaem svi, jer jo nisam sreo ni jednog ateista koji ne bi bio zatucaniji ak i od onesmrdljive starice koja ispred crkve prodaje svoje jeftine knjiice o udotvornoj mokrai svetogHormonya. Svetac ateistike vjere nije, naravno, sveti Hormony, ve je to Ein-stein, a udotvornumo nema mokraa ve ultraseptil. Ime ateistikog bogomoljstva jest materijalizam. To

vjerovanje obuhvaa tri dogme: due nema - ovjek je ivotinja - smrt je propast. Sve se te tridogme stapaju u jednu, a ta je: ateisti se uasno boje Boga. Boehme za njih kae da ive u Bojojsrdbi. Nita drugo ne poznaju do gnjevnog Boga: zbog toga se skrivaju i lau. Misle, ako kau:nema Boga, nee se vie bojati. Ali umjesto toga jo se vie boje.

Ateist je, dakako, uobraen ovjek, on ni ne eli biti neto drugo; ne tei pokornosti i ljubavi,drugim rijeima - tako je nemoan da im ne moe teiti. Radije ustrajava u svom strahu kojiporie, drhti i skriva se i lae, i postaje sve oholiji. Iz tog neutjenog komara, u kojem se skupakuhaju poricanje, strah, la, skrivanje, oholost i bogomoljstvo, proizaao je ateizam kaonadomjestak religije.

Iz svega se ovoga sada sasvim jasno vidi da se ateiste ne moe silom uvjeravati; i ne samo da jeto nemogue, ve je i nedopustivo. Jer su oni zabludjeli, ispunjeni strepnjom isamoobmanjivanjem, s njima se mora vrlo oprezno postupati. Na svu sreu, dua nije poput tijela.Rodi li se tko kao bogalj, gluhonijem, ili za ivota bude osakaen, ljudska mo tu nita ne moeizmijeniti. Svijet due je drukiji. Svatko se raa sa cijelom duom i njezina se cjelovitost nikadane moe izgubiti. Duhovni nedostatak svatko moe izlijeiti. Tome ak nije potrebno ni udo.

Molitvenik za ateiste! I to takav u kojem se ne smije ni naslutiti da pouava molitvi.^Velikastvar. Zbog toga, kao to kae Nietzsche, govoriti se smije samo ovako: cinino i bezazleno.Okorjelo i rafinirano, gotovo opako pametno; a istodobno ista srca, vedro i jednostavno kao pjevptice.

Iskoristio bih ovu prigodu da uputim nekoliko rijei pijetistima, toj mranoj ateistikoj sekti.Pijetizam nije nita drugo do prerueni ateizam. Obini je materijalist bijedna dua, niinteligencija mu nije jaa strana, ponekad mu je i srce sasvim tupavo, i stoga, kao to sam ve vieputa kazao, treba ga smatrati takvim bogaljem koji se silom dri svoje vlastite manjkavosti, a svojunezgrapnu bit smatra nekim velikim postignuem.


3/44

Pijetist je zapravo isto takav bezboac kao i materijalist, samo to mu je povrh toga isavje^t loapa zato preuzima na sebe izvanjske elemente prave religije. Pijetist bi od ovjeka zahtijevao da ivina posijama i vodi, od najljepih bi ena traio da etaju u loe skrojenim haljinama, smijeh bizabranio, a sunce prekrio crnim velom. Pijetist je antialkoholiar. Dobro znam da se ve sablaznioi nad mojim geslom: kakvo li je to huljenje! Sablaznio se to sam se usudio kazati da se Bog nalazii u kuhanoj unki. Neka se samo smiri. Bit e tu jo i neobinijih stvari. Obeavam da u mupokloniti posebnu pozornost i da neu propustiti ni jednu jedinu priliku da ga sablaznim jo ivie. Ateista treba tedjeti jer je glup i neuk i ogranien i prost. Pijetist ne moe raunati na takvuobzirnost. Neka zna, budnim u ga krajikom oka vazda motriti, ito mu lice poprimi sveanijiizraz, to u se vie smijati. I to njegova srdba bude jaa, moje e veselje biti vee, tovie - neumu rei ni zato.

TRI

Ova knjiga nuno mora biti razdijeljena u tri dijela. Nuno zbog toga jer se svaka dobra knjigasastoji od tri dijela, odnosno jer je trostrukost savrena razdioba, a i stoga to vinu pripada broj tri;sve bi to moralo doi do izraaja u ovoj podjeli.

Prvi dio jest metafizika vina. Nije mi samo cilj, ve i ast da u tom odjeljku poloim temelje zasve budue filozofije vina. Kao to Kant svakoj nadolazeoj filozofiji iskazuje presudne misli, kojese mogu prihvatiti, ili im se moe suprotstaviti, ali ih se vie nikada ne moe mimoii niti ihsmatrati neizreenim, tako i ja u ovom dijelu elim izloiti trajnu ideju metafizike vina i njezinuniverzalni znaaj.

Znam da sam rijeju metafizikaprestupio preko doputene granice. Sama rije, meutim, ostajeprikrivena. Nema je ni u naslovu. To je prinuda kojoj ne mogu izbjei, jer ateisti ve i premafilozofiji osjeaju nepovjerenje, ali je ipak ta rije najvie to jo uvijek mogu podnijeti. Metafizikave u tolikoj mjeri vrijea njihovo bogomoljstvo da kada bih, na primjer, knjizi dao naslov

"Metafizika vina", oni je se ne bi usudili ak ni otvoriti.

Prvi dio govori o vinu kao o nadnaravnoj stvarnosti. Drugi o vinu kao o prirodi. Po svomkarakteru ovaj je dio opisni. Bavi se vinogradima, vrstama groa, vrstama vina, odnosom zemlje ivina, vode i vina, s posebnim osvrtom na naa, ali uzimajui u obzir i uvenija inozemna vina.

Trei dio jest vinski obred. Predmetom je istraivanja toga dijela: kada ovjek treba piti, kadane? - kako piti? -gdje piti? - iz ega piti? - sam? - u dvoje? - s mukarcem ili enom? Govori se ovinu i radu, o vinu i etnji, o vinu i kupanju, o vinu i spavanju, o povezanosti vina i lju-bavi.Sadrava pravila koja se odnose na to kojom prilikom treba piti pojedino vino, koliko, uz koja jela,na kojim mjestima i u kojem omjeru.

Ovaj dio nikako ne kani biti iscrpan. tovie, kani uputiti na bezgranino bogatstvo mogunostipijenja, te ve sada poziva svakog da ovaj obred dopunjava sve novijim i novijim poglavljima.

Ova trostruka podjela stoji u vrstoj vezi i s tri velika razdoblja svjetske povijesti vina.Intelektualna isto-vjetnica metafizikome odjeljku jest pretpotopno razdoblje, kada ovjeanstvojo uvijek nije poznavalo vino, ve je o njemu samo sanjalo. Novo razdoblje svjetske povijesti vinapoinje kada je Noa zasadio prvu lozu. A tree doba, u kojem sada mi ivimo, zapoelo je u asu


4/44

pretvorbe vode u vino. Povijest e dosei svoj kraj kada iz izvora i bunara bude teklo vino, kad izoblaka vino bude padalo i kad se jezera i mora u nj pretvore.

SVIJET USTA

U majinoj smo utrobi pupanom vrpcom povezani sa svijetom. Nakon to se rodimo, povezanismo ustima. Meu osjetilima oko je apstraktno; s predmetom koji vidi oko nikada se ne moestupiti u neposredan dodir niti se s njime moe srasti. Uho priputa stvari ve neto blie. Ruka ihak hvata. A nos ve udie njihova hlapljenja. Usta, pak, to zaele uzimaju u sebe. I tek ondaspoznajem to je neto kada to i okusim. Usta su izvor neposrednog iskustva. Dijete to dobro zna;kada se s neim eli upoznati, uzima to u usta. ovjek to kasnije zaboravlja. Tek onda saznajemtko je ovaj ovjek kadasam mu se obratio izuenom rijeju; iskustvo o eni pribavio sam istomonda kada sam je poljubio; uiniti neto svojim posjedom mogu tek tako da to pojedem. Odsvijeta oka, svijeta uha, ak i od svijeta ruke, svijet usta je puno neposredniji; zbog toga j e i religi-ozniji; blii je, naime, stvarnosti. Stoga postoji duboka srodnost izmeu jedenja i uenja, kao tokae Novalis. Zemlja nam je svima majka, ona nas sve hrani i kroz svoja usta mi srastamo s onimto nam ona prua.

Usta imaju tri djelatnosti: govore, ljube i jedu. O govoru sada, naalost, moram utjeti; takoer io poljupcu, mada ne drage volje. Recimo samo ovoliko: ustima sam neposredno srastao sasvijetom, i u toj mojoj sraslosti mogue su ove tri djelatnosti: ili dajem, ili uzimam, ili dajem i uzimam. Rijeju dajem; jelom uzimam; poljupcem i dajem i uzimam. Smjer je rijei prema van,smjer je jela prema unutra, a poljupca i van i unutra, to jest krug. Jedna od djelatnosti, naravno, neiskljuuje druge dvije, tovie - potie ih, jer kada me zemlja hrani, tada mi i govori, odnosno uime, i ljubi me, a kada poljubim lijepu enu, hranim se njome i ona mnome, uimo jedno drugo igovorimo jedno drugom, najee neto takvo za ega je dubinu rije premalo.

Hraniti se opet moemo na tri naina. ovjekjede i pije i die. Upueni u drevna znanja

tradicije znaju kako je jelo vrsto povezano s tijelom; o piu znaju da je njegova intelektualnaistovjetnica svijet due; disanje je pak duhovna hrana. Kako bi svoje duhovno bie uinili tointenzivnijim, enekoriste mirise a mukarci pue.

Dosad je bilo rijei o trostrukoj djelatnosti usta, zatim

o tri naina hranjenja. Sada sam stigao do tree razdiobe trojstva i to, kako se ovdje radi o filozofijivina, do tri pratekuine. Tri pratekuine jesu hladna, toplai sredi-nja.Hladno i toplo ne odnosese na temperaturu, ve na unutarnje svojstvo tekuine. Tri su tople tekuine: aj (kava), ulje ivino. Takoer i tri hladne: voda, pivo i mlijeko. U sredini je samo osnovna tekuina: krv.

USTA

Govor

(duhovno)

1

Hrana

(materijalno)

1

Poljubac

(duevno)

1 1

Tekuine (pie) (duevno)

Disanje

(duhovno)


5/44

Jelo

(materijalno)

1

J,Pl0v Sredinje Hladno

(duevno) (duhovno) (materijalno)

- AJ (KAVA) VODA

ULJE KRV pivo

VINO MLIJEKO

Kada bi netko na temelju tradicije htio izgraditi smisaone istovjetnosti, mogao bi to uinitiovako:

KRV Sunce nedjelja c crveno zlato 1VODA Mjesec ponedjeljak a bijelo srebro 2

PIVO Mars utorak g ljubiasto eljezo 4

AJ (KAVA) Merkur srijeda uto iva 7

ULJE Jupiter etvrtak d plavo kositar 6

MLIJEKO Venera petak e zeleno bakar 5

VINO Saturn subota h crno olovo 3

Ova nam tablica pokazuje kako smisaona istovjetnica tekuina ima sedmostruku vezu, i to splanetarna, s danima u tjednu, sa sedam tonova, sedam duginih boja, sedam kovina i sedam

brojeva. Kao to se vidi, dan vina jest subota, planeta mu je Saturn, boja crno, kovina olovo, ton ha broj tri.

Ovaj nain pojedincima izgleda neobino, to je to, tri iSatum i olovo? Strpljenja; sve e se to zanekoliko asakapokazati mnogo zanimljivijim nego to obeava.

HIJERATIKE MASKE

Da sam postao enom, strasno bih i s ljubavlju pripravljao jelo. Uvjeren sam da bi moji sendviibili nadaleko uveni jer oblike i harmoniju boja limuna, lososa, sardine, unke, jaja i perina nitkone bi znao uskladiti s toliko astoljublja i s toliko domiljatosti. Pladanj to bih ga pripravio za

popodnevni aj bio bi ljepi od onoga to bi ga Ruysdael umio naslikati. Boce kompota, eer,krupica i tarana stajali bi mi u ostavi poredani kao vojnici ili nanizane balerine. Moj ormar sbijelim rubljem bio bi racionalan i egzaktan poput biblioteke.

Ovako, poto sam mukarac, ovu strasnu pedanteriju volim iivljavati u pripremanju tablica.Moja je predrasuda da red nije samo lijep ve i koristan.Red je za mene kada sve stoji na svommjestu. Na taj sam nain nainio i tablicu s planetarna, brojevima, tekuinama i bojama. Pokuaosam staviti vino na ono mjesto koje mu u stvarnosti pripada. Ali to je mjesto tek trebalo odrediti.


6/44

Pedanti su ljudi koji su suludo obuzeti kutijama i katuljicama te su mnoge dane kadri provesti unjihovu neprestanom rasporeivanju, po veliini, boji i obliku, da bi ih zatim ponovo grupirali veprema tome jesu li od drveta, kovine ili papira, sve dok na koncu ne pronau savrenozadovoljavajui sustav. Ovaj red, naravno, kao

to ve rekoh, nema samo estetiko znaenje, ve mu je i intelektualno -ekonomski znaaj zaistavelik (tu rije, intelektualno-ekonomski, nisam napisao za obrazovanog itatelja ve za raunscijentifista).

Red, kaem, nije potpuno besmislen. Ne samo zato to mu svi mi ljudi imamo obiaj pridavatinaroitu va-nost. To je zasad drugorazredno. Ono na to bih elio upozoriti jest sljedee: premanauku sakralne znanosti, ovoj je strastvenoj pedanteriji znak i planeta upravo Satum, o kojemu jemaloprije bilo rijei. Gospodar onog razdoblja kada je svaka stvar i bie bilo na svom mjestu, pa sezato ivjelo u neporemeenom blagostanju. Krivo sam rekao. Zlatno doba nije povijesno razdobljenego stanje, i zato opstoji u svim vremenima; jedino ovisi o tome postoji li netko tko e gaoivotvoriti. Satum je simbol velikog praiskonskog rajskog poretka. Zato se ta planeta vee sbrojem tri koji je broj mjere. Takoer i s vinom, koje izdie ovjeka iz ovog poremeenog svijeta,

da bi ga se ponovo smjestilo u stanje zlatnog doba.

Ostale planete iz tablice, brojevi, tekuine, tonovi, boje i kovine - takoer su simboli. Ovajsveukupni prikaz nije nita drugo doli egzaktno stvoreni svijet, poput kataloga ili ormara s bijelimrubljem. Red je klju svijeta, kae Satumom obuzeti strastveni pedant. Ako dovedem stvari u red,ako sve bude na svom mjestu, uspostavit e se smisao svijeta. Svaka filozofija jest pokuajuspostave smisla. A onda se dogaa neto posve neobino. Da, posve neobino: iz svega ovoga,naime, slijedi da veina stvari koje nam izgledaju razliitim na koncu postaju privid. Sve je jedno.Hen panta einai,kae Heraklit. Jedino to nam se one, ovako razbacane, ine razliitim. Zapravo jesvaka stvar druga i drukija pojava onoga Jednog. Maska. Sve to mogu vidjeti i uti, pojesti ipopiti, zamisliti i uhvatiti, sve to, ba sve je hijeratika maska onog jedinstvenog Jednog. Ton c

ista je onakva maska kao i dim duhana, pjesma je isto takva maska kao i olovo, krv, etvrta k iliuto. ija maska? Tko je taj Jedan? Boehme kae da avao nema lica ve krinke.

I time biva izreena osnovna misao filozofije vina. to je vino? Hijeratika maska. Neto to jeiza. Neto to posjeduje neogranien broj maski, i istodobno ivi iza maske Merkura, zlata, tona /i crvene boje, to je u istom asu knjiga, govor, smijeh ene, naoale ili peena patka.

Iz ovog, naravno, slijedi neto posve drugo, i zbog daljnjeg je razumijevanja to potrebnonaznaiti. Ako je konano hen panta einai,odnosno sve je jedno,znai da se sve nalazi u svemu. Ukrvi postoji nedjelja i zlato i ton e. To je onda takva ljestvica u kojoj, kada zazvui bilo koji ton,cjelokupni se glasovni sustav oglasi harmoninije i snanije ovisno o srodnosti tonova,

rasprenijim ili prikrivenijim nainom, ili kao poluton ili podglas, i svi zvukovi odjednom ponupjevati.

JEDNA AA VINA: ATEISTIKI SALTOMORTALE

Svako umovanje treba zapoeti osjetilima, kae Baader. Uvidjevi razumnost njegova savjeta, jasam filozofiju vina zapoeo s ustima. Jer sve ono to o vinu mogu spoznati oko i uho beznaajno je


7/44

prema onome to mogu usta. Usta znaju o vinu da je hijeratika maska, i znaju ija hijeratikamaska.

Na ovom mjestu, na ovoj osnovi i s ovime u svezi, potrebno je oito zauzeti stav u prilogneposrednome, a protiv apstraktnoga ivota. Apstraktni ivot ivi samo oima i najvie uima. Neivi ustima. Oko i uho su stoga egzoteriki organi.

ovjek apstrakcije, meutim, nema povjerenja ak ni u oi ili ui. Voli koristiti ovu izreku:osjetilna obmana, naznaujui tako stvari kao da nas osjetila, bilo svojom bijednombespomonou, bilo pak hotiminim promi-ljajem, varaju. Apstraktni ovjek, nadalje,nadoknauje osjetilni svijet izmiljajui jezovite utvare, bezbojno, bezmirisno, bezoblino,bezokusno i bezglasno nita. Od toga, pak, naroito u posljednje vrijeme, stvara znanost, moral,zakone, dravu. Naravno, to god on uinio, od toga uvijek ostaje samo nita.

Apstrakni ivot teorijski je organiziran svijet koji se ne izgrauje na stvarnim osjetilnimiskustvima, ve na

takozvanim principima. U modemom dobu poznajemo dva takva apstraktna ovjeka: jedan jescijentifist, drugi puritanac. Ne treba ni rei da su obojica podvrste ateista.

'Obiljeje je scijentifista da ne poznaje ljubav, ve seksualni nagon; on ne radi, nego proizvodi;ne hrani se, nego troi hranu; ne spava, nego obnavlja svoju bioloku energiju; ne jede meso,krumpir, ljive, kruke, jabuke, kruh s medom i maslacem, nego uzima kalorije, vitamine, ugljinehidra te i bjelanevine; ne pije vino, nego alkohol; svakog tjedna mjeri svoju tjelesnu teinu, akoga zaboli glava pije osam vrsti prakova, kada od mota dobije proljev tri lijeniku, raspravlja oproduavanju ljudskog ivota, pitanje higijene smatra nerjeivim jer etkicu za nokte moe opratisapunicom, sapunmoe oprati vodom, a vodu ne moe oprati niim.

Scijentifist je bezopasniji, nespretniji i kominiji tip ateista. )Puritanac je pak agresivan ovjek.Njegovoj agresivnosti nemalu snagu daje to to on misli kako je pronaao jedini pravi nainivljenja. Netko moe biti puritancem i ako je materijalist, i ako je idealist, buddhist ili talmudist,jer puritanizam nije pogled na svijet nego temperament. Tome treba dodati jo dvije stvari: slijepuvjeru u stanovite utvrene principe te mranu ogranienost i suludu i podmuklu borbenuspremnost u ime tih istih principa. Istinsku snagu puritancu daje to to je on oajni ateist. Svakubi enu koja je ljepa od prosjeka poslao na lomau; isto bi tako svaki masni zalogaj baciosvinjama; onoga tko se smije osudio bi na doivotnu robiju; nita ne mrzi vie od vina, to jest,ustvari, niega se toliko ne boji kao vina.

Puritanac je apstraktni ovjek. Bezduan.'Kod ateista je uvijek vei problem sa srcem nego s

pameu. Puritanac je istinski duevni bolesnik. Najkrvavije bitke i najstranije revolucije svjetskapovijest moe zahvaliti jedino puritancima. I sve to zbog toga to je on, jadnik, umjesto Bogaotkrio princip. I on to zna. Zna i da je oajan. Vidi kako to dalje ne ide, ali ipak to i dalje ini!)Kada bi jedan jedini put prisustvovao svinjokolji, temeljito se najeo svjeeg peenja, krvavica,svjeih kobasica, uz to kiselih paprika u octu, luka, utipaka s pekmezom od kajsija, i popio dvijeboce seksardija, mogao bi se spasiti. Ali ne postoji sila koja bi ga mogla na to nagnati.


8/44

Ta spoznaja, kako ivot ima samo onda smisla ako se rtvuje, raa se sa svakim. ivot se, dakle,ostvaruje rtvovanjem. Trijezan i ozbiljan ovjek sam od sebe razrjeava taj zadatak kada svojivot stavlja na raspolaganje Bogu. Ateist se, meutim, boji. Izbezumljen je od straha to se i onmora rtvovati. I rtvuje se, ali ne prirodnim nainom Bogu kao Abel, ve nekoj besmislenojgluposti; samome sebi? Da je bar tako! Nasladi. Vlasti. Bogatstvu. Makar da je nepromiljeno, to sejo ipak moe na neki nain razumjeti. Puritanac, meutim, sebe rtvuje principu. ovjeanstvo! -kae on. Hi: Sloboda! Ili: Moral! Moda: Budunost! Progres! to su to sloboda i budunost ihumanizam? Nadomjesci Boga. I to se krije iza tih ludorija koje su po svojim razmjerima uasnasamoodricanja? Nitko drugi doli on sam, oajan ovjek. Znade da to ne ide, ali on to ipak i daljeradi. Zna da je nesretna budala, i svejedno u tom ustrajava. I otud je strog, otud razdraljiv, otudborben, otud mraan i otud nasilan jer je oajan. Ne ide, ah on to i dalje radi. Ipak radi i dalje.

Zna, ali si ne eli pomoi i zbog toga postaje sve oajniji, jo oajniji, jo apstraktniji, jorazdraljiviji, jo kominiji, jo podmukliji, sumnjiaviji i mraniji. On svejedno i dalje u tomeustrajava. Nesretnik.

Scijentifistom se nije potrebno tako puno baviti. Sa svojim muicama i praznovjerjima, on je u

stvari neduan ovjek. S puritancem, naprotiv, treba postupati vrlo oprezno. Po mome sudu tupostoji samo jedan lijek. Vino. Ba kao iza pijetista. Jer puritanac je pijetist koji ve postajeteroristom; a pijetist je pak puritanac koji cmizdri. Pijetist koluta oima i poboan je. Potajnoskuplja bestidne slike, kada ga ne gledaju pije ponajvie rakiju jer to dri veim grijehom, te zatopada u jo vei ponor. Pijetist ivi tako da mu od srama zidovi sobe neprekidno plamte crvenimplamom. Sobe puri tanca su samrtniki ute, jer on se ne smije odati ak ni kada je sam. Samoiznutra! O, jadnie, kakva te milost moe spasiti ako ne vino?

ESHATOLOKA DIGRESIJA

Ljudi obino vjeruju kako je svakoj nevolji uzrokom grijeh. Pod grijehom razumiju kada netko

lae, krade, vara, otima, ubija i bludnii. Njihovo neznanje ide sve dotle da protiv tako pojmljenoggrijeha donose veoma bune zakone, u kojima prijete ak i vjealima. Iako su ti zakoni vetisuljetni, jo uvijek nisu poluili nikakve uinke.

Protiv takva opeg uvjerenja ja ovdje prosvjedujem. Potaknut temeljnim promiljanjem,izjavljujem: uzrokom nevolji nije grijeh. Njezin se uzrok nalazi mnogo dublje. Utemeljen je uloem ponaanju. A grijeh je samo njegova posljedica.Smatram da je time ovo podruje zakona imorala,prema apostolu Pavlu, razjanjeno, i izvor svake ljudske djelatnosti elim utemeljiti unjenom ishoditu, u religiji. To ne inim od svoje volje, i ne zato to bih tu misao ja razotkrio. Ne.To je bila, kao to kaza jedan na suvremenik, povlastica eshatologa u uzvienim trenucima priutemeljenju religija. A ja to inim stoga to su po mom vlastitom iskustvu zakon i moral samo

naizgled ukidali grijeh, doim nasuprot nikada nisu ni jednu jedinu nevolju uspjeli izlijeiti.Korijen grijeha, po tome i izvor zla, mnogo je dublji od onoga to bi moral i zakoni mogli dosei.Kaznenim zakonom zapeaeni grijesi posljedicasu loeg religioznog ponaanja. Ve sam rekao, asada u to ponovo naglasiti: svakome je potrebno neko vjerovanje i ovjek bez vjere ne postoji.Ako netko ne vjeruje u dobru religiju, vjeruje u lou. A meu svim loim religijama ateizam jenajgori.

Ali ono bitno tek slijedi. Loa religija nije posljedica loeg ponaanja. Ne. Loa religija jest loeponaanje samo. To loe ponaanje rasadnikom je svega zla i ishoditem svakog grijeha.


9/44

Ishoditem u prvome redu moralnih pogreaka kao to su tatina, zavist, pohlepa, bezonost,razmetljivost, neukus. Ali isto tako i onih grijehova koji potpadaju pod udar krivinog zakona:kraa, prijevara, ubojstvo.

Takozvani grijesi samo su krajnje posljedice loe vjere. Ali i takozvane moralne pogreke samosu posljedice. Posljedice ega? Loe religije. to dakle treba uiniti? Donijeti stroge zakone?Nikako! Oni se ionako ve odnose na simptome, a ne na uzroke. Poticati moralnu disciplinu?Prigrliti askezu? Samoodricanje? Ne i sto puta ne. Jer i to su samo posljedice. Valja promijenitiponaanje. Lou religiju uiniti dobrom. Tomu ne poduavaju krivini zakonici, ni pravnici i suci,ni kraljevi, ni sveenici, ni moralisti, ni satiriari, a ni junaci kreposti, ni propovjednici, nimisionari, ve jedino eshatolozi u stvaralakimtrenucima utemeljivanja religija.

Neka se zato nitko ne udi kako veliku ulogu zauzima zlo u ljudskom ivotu. Zlo je u stvarijedini zadatak koji valja razrijeiti. ovjek je u prapoetku poinio svoj prvi grijeh. Sada veznamo i kakav je to grijeh bio. On nije neto to bi se moglo protiviti krivinom zakonu. Ne bi gase moglo osuditi ni prema najstroemu udoreu. Zato? Zato to je prvi grijeh ujedno bio inajdublji grijeh, a najvee zlo je proisteklo iz loe vjere i loeg ponaanja. U tom trenutku ovjeka

je uhvatio gr. Biblija ga naziva prvim grijehom. Taj gr, koji se dogodio u temelju naeg bia, svimi otada nosimo u sebi. Jer taj je potres nasljedan. Budui nas nae vlastito ponaanje stalnorazdrauje, mi bezglavo tragamo za razrjeenjem. Ni opi potop nije ga mogao isprati. Ali se zato,zajedno s dugom, pojavilo i pie iskupljenja. Ja vino poimam kao jedan od najveih inovamilosra. Vino oslobaa. Imamo vino! U stanju smo, dakle, razrijeiti taj prokleti gr. Vino nasvraa u iskonski ivot, u raj, i pokazuje nam kamo emo prispjeti na kraju svjetskog blagdana.Ovaj most izmeu prvog i posljednjeg dana ovjek moe podnijeti samo u nesvijesti. Ta nesvijest

je vino.

ULJA

Vino je hijeratika maska. Neko je to znao svaki ovjek, kao i svi narodi. Odgonetka maske je utome to oslobaa od gra. Dionysos lysiosm,govorili su Grci. Vinski Bog Otkupitelj. Time samnaravno samo najopenitije dotakao stvar. Drugim rijeima, kazao sam da vino ima boje lice. Aliznajmo, nema uopenog vina, kao to nema niuopenog ovjeka. Postoji Ivan, Pavao, Bartolomej,Dragutin, Ljudevit, zatim postoji Sara, Barbara, Ana, Magda. Isto tako i omloko, panon -halmsko, arako, kikereko vino. tovie, vino svakog pojedinog godita, svakog gospodara, svakebave. Sve to pripada jednom jedinom boanstvu. Ali svako pojedino vino ima i posebnog genija.Sve su to maske. A masku prepoznaju usta. Postoje tako nadareni ljudi, tako zaudni kuai, kojisu kadri raspoznati ove vinske genije kao to se prepoznaje smrt. O naelima prep oznavanja ovoneka bude dovoljno, tek toliko koliko amo bezuvjetno pripada.

Prema velikoj tablici hijeratikih maski, sjeamo se da vino spada u tople tekuine, najblii sumu srodnici voda iulje. Sada uope nije prigoda da progovorimo o vodi, jer je ona, ako je tomogue, neto vee i od samog vina. O ulju recimo samo toliko koliko je neophodno zarazumijevanje vina.

(1) Dioniz osloboditelj" (gr.). Op. prir.

Svatko, pretpostavljam, zna da se vino pravi od groa. Groe je pak biljka. Biljka jenajudesnije stvorenje svijeta. Virginia VVoolf kae kako vie voli ljude nego biljke. Kada bi se


10/44

mene postavilo pred to pitanje, ne bih bio u stanju tako brzo dati odgovor. I kada razmislim otome kako savrenu usuglaenost sa svijetom mogu dosegnuti samo u umama, vrtovima ilivadama, valjda bih se prije odluio za biljku nego za ovjeka.

U stanju prapoetnog stvaranja, u Raju, biljke su uvale najnjenija i najmirisnija ulja duhovnogsvijeta. Svaka je biljka zapravo genij, odnosno aneo, i taj se mali boanski lik moe raspoznati ilipo boji, ili po cvijetu, ili po plodu, ali ne neposredno ve samo apstraktno, onako kako je oko ustanju spoznati. O biljci neposredno iskustvo moe imati samo nos, jer nam jedino ivotvomo uljemoe izraziti ono to je u njenoj biti.Miris je tajna bia biljke. Jo od djetinjstva, za vrijeme svojihetnji, s biljkama sam se upoznavao tako to sam prstima mrvio otrgnute listove i zatim ih dugomirisao. Ponekad to i danas inim, ali ne nalazim vie nove i nepoznate mirise. Poznajem mentu,majinu duicu, trubeljiku, rumarin, bosiljak, celer, hajduku travu, krizantemu, o da, i lovor,poznajem takoer i onu, srcu mi najdrau malu vilu, arobnu lavandu. S ponosom mogu za seberei da nema biljke u naem podneblju, a moda i na podruju Sredozemlja, kojim sam toliko putaprolazio, kojoj osobno ne bih poznavao genija.

Kada sam se ve ovdje zatekao, ne elim propustiti priliku da upozorim puritance i pijetiste na

nekoliko veoma vanih stvari. Oni ene poznaju samo apstraktno, oima i uima, te otud o njimajedva da imaju neposredno iskustvo. Vrlo rijetko se usuuju doi do dodira. Ukoliko se netko zaovaj fenomen ozbiljnije zanima, neka proita odgovarajue dijelove knjiga D. H. Lawrencea, i teke tada moi naslutiti kakvo mu iskustvo moe pruiti ruka na enskom tijelu. Ja se pak usuujemi od Lawrencea poi daljeJTvrdim da, upravo kao i u sluaju biljke, tajna ene jest u mirisu njenatijela. Taj miris, ovako s razmaka, iz apstraktne udaljenosti, izgleda dosta jedno vrsno. Ali kadovjek pristupi blie i usredotoi se na pojedinosti, tek tada moe razabrati kakva je razlika, naprimjer, izmeu mirisa vrata, posebno onog dijela ispod same kose, i zgloba ili ramena. enskotijelo sadri beskrajno vie ulja i ba zbog toga je lake, jedinstvenije, genijalnije, naposljetku iduhovnije od mukog tijela. Rascvjetalost enskih oblika neposredna je posljedica bezgraninogbogatstva arobnih ulja. Da, onaj tko bi po mogunosti htio stei vie neposrednog iskustva o

uljima, taj ni u kojem sluaju ne bi smio iz toga izostaviti enu. Udahnemo li miris enskih usana,pred nama e se razotkriti sve to je u njemu: lukavost, brbljavost, izazovnost, zavodljivost,slatkoa, nesvjestica, zanos, vatra, vrtlog, blistanje, zloa, otrov, podlost, udnja. Sve su to m alenigeniji koji kipte u mirisu usana.

to se tie mojeg osobnog iskustva, ja ponajvie uvaavam tri zone. Jedna su usne, o kojima samve govorio, naroito krajiak usana, koji je od sredine puno zainjeniji. Druga je unutarnji pregibkoljena. Moda u izgovoriti glupost ako kaem da je upravo na tome mjestu ena ponajvie ena.Zbog ega, to ne znam. Tu, u jamicama unutranje strane pregiba koljena, isparavaju se arkimirisi ulja. Trea i najmirisnija zona, zainjena najarobnijim uljima, nalazi se iznad koljena sunutarnje strane gornjeg dijela noge, ondje gdje je koa najmeka i najglaa. Njeno sredite jeotprilike etiri do pet prstiju od unutarnje strane koljena. esto sam, nakon pojedinog velikogmirisnog doivljaja, donosio odluku kako bi trebalo napisa ti cijelu knjigu o tom najmirisnijemdjeliu univerzuma, jedva veliine dlana, koji je najizdanije zainjen uljima. Na tome se mjestubie ene potpuno oslobaa. Usudio bih se rei i to da upravo tu osjeam stupanj njene erotikeinteligencije kao i njezin karakter. Outjevi taj miris, prepoznajem koliko je duhovnog ljubavnogulja u njemu i kakvim plamenom plamti, koliko svijetli, koliko je topao, kakav mu je dim: bijel,ljubiast, plav, ruiast, ut ili zlatan.


11/44

Ljude koji sebe i ivot uzimaju ozbiljno nije potrebno upozoravati na ovu znanost. Oni toionako znaju. Ona je namijenjena pijetistima i puritancima. Opominje ih da siu s apstraktnogputa te ponu uzimati stvari mnogo ozbiljnije. Uvidjet e da nema ene (osim ako i ona nijeapstraktna, uglavnom zato jer nije lijepa, pa stoga svejedno ispada iz igre, jadnica) koja ne biprimila s blagonaklonou ovako na njoj izvedeno istraivanje, i to bi ono bilo podrobnije, dublje,due i temeljitije, to bolje. Nakon svega ovoga, sada se ve lako moe zakljuiti to mi je namjerarei o vinu. Svako je vino jedinstveno. U svakom vinu (vrsti, goditu, podneblju, tlu, dobi) ivineponovljiv i nepatvoren osobni genij. Njegov materijalizirani lik jest ulje. Njegova maska. Svakidio enskog tijela ima zaseban miris i on se ne moe s drugima pobrkati. Zato? Jer u svakom odnjih prebiva uvijek drugi mali demon. Vino je uljem sadrajno duhovno pie. U svakom vinu ivimali aneo koji ne umire kada ga ovjek ispije, ve se pridruuje neizmjernom mnotvu malih vilai anela. Ovaj dolazei

mali genij biva doekan pjesmom i obasipan cvijeem od onih koji su ve otprije unutra. A malavila postaje oarana i od uitka gotovo izgara. Tada u ovjeku poinje bujati taj plam i postupnoga obuzima. Protiv toga borba je uzaludna. I stoga ja kaem: jedna aa vina ateistiki je saltomortale.

POGOVOR METAFIZICI. APOLOGIJA

Sve ono to sam o metafizici vina elio rei ovime zakljuujem. Na temelju drevnog iskustva,naznaio sam vinu najblie spoznajne istovjetnice, zatim sam razlikom izmeu apstraktnog ineposrednog ivota izrazio elemente koji se tiu osjetilnog iskustva usta. Uspostavio sam teoriju ohijeratikim maskama i oznaio vinu njegovo mjesto u svijetu. Stoljeima se ovo vie nee moimijenjati. Svatko tko bude pisao o vinu bit e primoran da se ponovo vraa ovim utvreniminjenicama. S teorijom o boanstvenosti vina i njegovu geniju izgradio sam most prema prirodi.Ali prije negoli stanem opisivati prirodu vina, elja mi je jo neto rei onima kojima sam inamijenio ovu knjigu.

Znam ve kako se svaki ateist kod prvih reenica ove knjige sablaznio nad drskim tonom kojimsam ga se usudio osloviti. Svakim daljnjim itanjem njegova je nelagoda postajala sve vea i napojedinim mjestima ovaj toliko omalovaavajui ton gotovosi vie nije mogao dopustiti. Na krajuje bio prisiljen pomiriti se s time da pisac ove knjige nije nadmoan nego ohol. Ali odmah se unjemu probudila sumnja: s kojim pravom ga ova knjiga naziva siromanim duhom? Otkud njojsmionost da ga saaljeva, da ganaziva glupanom, idiotom, bogaljem, tovie budalom? Kojeg libezobrazluka, koristiti se tonom pouavanja! Kakva li je to samo drskost, pouavati ga i govoriti snjime kao s kakvim pukokolcem!

Najvie ga je razljutilo to to je oekivao sladunjave propovijedi, a umjesto toga je dobio neto

sasvim suprotno.

No, molim, ako je to stvarno tako kako kae ateist, tada ja smjesta molim itatelja za oprotaj,jer mi nije bila namjera vrijeati ga. Stoga mi dopustite da se ispriam te

- s navedenim optubama u vezi a sebi u obranu -iznesem dvije stvari.


12/44

Prvo: ni u kojem sluaju nisam imao namjeru koristiti nadmeni ton, jer to vjera zabranjuje.Nadmenost je samo prividno nadmona. Takvo ponaanje vjera ne doputa. Mislim da ono to jeateist osjetio kao nadmenost ustvari nije bila ona, ve je to sasvim sigurno bila prava nadmo. Alinju, naprotiv, nisam bio sklon prikrivati. Ovdje je, dakle, rije o stvarnoj nadmoi, i to ne samomoje moi u odnosu na njegovu, nego i svakog ovjeka prave vjere u odnosu na onog ija je vjeraloa.

Ovime sam doista izrekao veoma vanu tvrdnju. Ona je ve odavno morala biti postavljena, i jane znam zato je ve nisu postavili drugi, od mene kudikamo vei znalci. A ta tvrdnja znai da jeovjek prave vjere u svim okolnostima nadmoan ovjeku loe vjere. Nadmoan u pogleduinteligencije, osjeaja, srca, ozbiljnosti, a po mom otkriu: kod njega je i mnogo vee uivanje uneposrednom ivotu.

ovjeku prave vjere nije potrebno da nadmenou iskazuje svoju superiornost. Samim svojimpoloajem ionako je u neizmjernoj prednosti. Trebalo je naposljetku reiito da kranstvo nijeumjetna, nego stvarna nadmo.

I naglasiti: ono to postoji u svim smjerovima od pamtivijeka, postojat e i nadalje.

U krajnjoj liniji, ne mogu ba razumjeti gdje je ta toliko puta naglaena premo ateista, osimugore spomenutom sluaju nasilnog preuzimanja svjetovne vlasti. U zagradi: na to da e se ovavlast dugo odrati ne dajem ni prebijene pare. Kako li se samo mogla proiriti ta zabluda da su onipo inteligenciji, ivotnom uivanju, misaonosti, praktinom iskustvu, duhovnoj sabranosti iovjenosti iznad religioznog ovjeka? Moda tu nikada i nije bilo rijei o nadmoi, ve o obinombestidnom prostatvu, kojim se eljelo srameljivog vjernika zastraiti. Naravno, slava je trajalasamo do ovog trenutka. Sve dok se nije pojavio netko koga se ne moe zastraiti. Sada, kada se torazotkrilo, situacija e se jamano vrlo brzo izmijeniti.

Druga toka moje obrane je sljedea: ja da sam ateista izvrgnuo ruglu? Prikazao ga kao g lupana?Nazvao ga bogaljem? Njega i nije potrebno initi smijenim, jer on to jest. Niti ga je potrebnoprikazivati glupim. Posrijedi je stvar ije se razoblienje pred javnou nije moglo vie odlagati. Dosada je ateist svojom nasilnom bezonou isebinom podmuklou, s puno novca i na sva usta,sam

0 sebi irio vjerovanje da je on neogranieni gospodar svijeta, najpametniji ovjek, trijumfalan isnaan i spretan

1 nepobjediv. Sada se ispostavlja da od svega toga nema nita. Ba naprotiv.

Uviam kako li je samo ateistima gorka spoznaja ove injenice. Ovdje se protiv toga ne moenita. Jedino to je u mojoj moi jest da jo vie razotkrijem ovo neutjeno stanje pred njihovimoima i uputim ih na ispravan put.

S tim pouzdanjem u svoj pothvat, otpoinjem drugi dio knjige.

VINO I IDILA


13/44

Jedno od mojih najveih iskustava s putovanja bilo je da postoje vinske i rakijske zemlje. Prematome, postoje vinski narodi i rakijski narodi. Vinski narodi su genijalni; a rakijski, ako i nisuateistiki, u najmanju ruku naginju idolopoklonstvu. Veliki vinski narodi su Grci, Dalmati,panjolci i Etruani, a istinske vinorodne krajeve imaju Talijani, Francuzi i Maari. Ti narodinemaju takozvanu povijesnu ambiciju; niti su si utuvili u glavu da e osloboditi ostale narode, akotreba i kundacima. Vino ih titi od apstrakcije. Vinski narodi ne ive u povijesnoj stvarnosti ve ubatini zlatnog doba. Takvo je ponaanje jedno od bitnih sastavnih elemenata vina, posljedica jeidilinog ulja. Sve su vinske zemlje, kao i svi vinski krajevi, idiline. Proetaj kroz vinogradeAracsa i Csopaka, uspni se na Badacsony ili Brdo Svetog Jurja, o Somlou da i ne govorimo, proskiise kroz kikereke i engedske vrtove, svakako e stei nedvojbena iskustva. Meu povrinama

vinograda protjeu mekani travnati putovi, poput tihih potoka. Pred ulazima u podrume ogromanorah, i za najvrelijih ljeta tu je hladovina. To su takvi predjeli da, kada bi se ovjek bilo gdjezaustavio, sjeo, nastanio se - mogao bi re: ostajem ovdje. I tu bi ga moda, a da to ne bi niprimijetio, zatekla smrt.

O tim sam stvarima meditirao na Szigligetu i ustanovio, za svoju osobnu upotrebu, onu prastarui jednostavnu podjelu: postoje ravniarska i postoje brdska vina. Ravniarsko vino je izdanije,

tenije ali i skromnije, siromanije uljima. U biti, to nije pokuda. Znai samo da se ja s takvimvinom ne bih rado oenio. Bio bih nesretan zbog stalnog nedostatka uzbudljivih ulja. Ali onomtko nerado podnosi vee napetosti - to takoer zavreuje uvaavanje - mogu je suivot i stakvim vinom.

0 svemu sam tome razmiljao na arobnom Szigligetu, gore na breuljku. Poda mnom vrtovi,malo dalje Balaton, pored mene vino u ploci, pa kada bi mi meditacija poela zapinjati, malo bihgucnuo. Ovakvo neto raa se skupa s ovjekom. Vo lim brdska vina koja nastaju pored vode.Voda je praelement u kojemu sam se rodio i stoga u svemu elim njenu prisutnost. Zato Hegyaljalei podalje od mene, blii su mi Badascony, kao i Csopak i Aracs. Izuzeci, naravno, i ovdjepostoje. To je ponajprije Somlo. Jer vatreno omloko vino rodi na vulkanu. Pokraj Somloa nema

vode. On se izdie iznad prostrane ravnice iima oblik krune. Meu svim naim vinima odomlokog za mene nema dalje. Odmah u rei i zbog ega.

Razlikujemo plavokosa (bijela) i tamnokosa (crna) vina; zatim muka (suha) i enska (slatka);razlikovati se moe ak i sopran, alt, tenor, bas, jednoglasna i vieglasna, kao i simfonijska vina.Ali ja ih obiavam dijeliti na solarna (suneva), lunarna (mjeseeva) i astralna (zvjezdana) vina. Navina se, inae, mogu vrlo jednostavno primijeniti svakovrsna razlikovanja. Postoji, na primjer,logiko i mistiko vino, slikovno i zvuno, protono zdesna ulijevo i slijeva udesno, i tako dalje ubeskraj. Svako vino uvijek iznova postavlja ovjeka pred novi zadatak razlikovanja. Dakle, za meneje omloko vino onaj solami bariton, simfonino svijetlo muko vino, koje sadri duhovna uljavrhovnog stvoritelja te je meu naim vinima jedinstveno u koncentraciji istoe. Stoga mislim da

je svako vino doista drutveno, i da prava svojstva pokazuje tek kada se pije u drutvu, ali jeomloko naprotiv pie usamljenika. Toliko je ispunjeno uljem stvaralakog zanosa da ga jeprikladno piti samo u dubokoj, dokraja smirenoj i uravnoteenoj samoi. U omlokom vinu (rijeje o izvornom, iskonskom, sada ve rijetkom vinu, gotovo bijelom zlatu, suhom, vatrenom vinu izSomloa) elim rei jo i to da, premda svako malo ozbiljnije brdsko vino vie odgovara dobi iznadetrdeset godina negoli mladosti, ovo vino jest vino staraca. Vino mudraca, onih ljudi koji sukonano stekli uzvieno znanje, vedrinu. Ovu posve osobnu stvar iznijet u samo zato jer mi jebila jednim od najvrednijih postignua sigligetske meditacije: u hijeratikoj masci omlokog vina


14/44

najjae sam osjetio blizinu one dozrele mudrosti i vedrine, krepke stvaralake opojnosti koja jestvorila ovaj svijet.

GROE, VINO, DRAGI KAMEN, ENA

Jedna je od vanih osobenosti ta da se groe i vino ne proimlju. Ne proizlazi uvijek od finoggroa i najbolje vino. Ovdje nije rije o plemenki, komercijalnom, takozvanom delikatesnomgrou, koje po mom sudu nikada nije bilo kadro izraziti neto bitno. elim govoriti oplemenitom alfuz aliru, kraljici vinograda gospoi Matthias, tovie o otonelu, o kralju svih

vinograda - crnom hamburkom mukatu. Izuzev otonel-mukata, vie-manje sva ostala groanisu tako pogodna za vino. Od groa manje prikladnog za jelo pripremaju se dobra vina. USomlou sam kuao grozd s drevnog omlokog okota. Onako za oko bio je lijep, gotovo potpunosvjetlozelen, velik, okruglih prozirno staklenastih i opalnih bobica, ali o okusu nemam nitaizuzetnog rei. Na Sredozemlju sam dosta esto doivio da se iz neuglednog groa pripremajudobra vina. Jednom sam se zaista zaprepastio. Na okotu samo nekoliko rijetkih grozdova sbobicama jedva veliine graka. Zar je to groe bolesno, zapitao sam. Probao sam ga, bilo jedosta slatko, s udnim okusom surogata kave. Kora debela i tvrda. Dalmatinac se nasmijao. Donio

je vino i ponudio me. Istog mi je trena sinulo u glavi koliko je pijenje erotinije od jedenja. Ono jenajblii srodnik ljuba vi. Vino je bilo poput tenog dugog poljupca.

Sada bih elio govoriti o mojoj najljepoj vinskoj meditaciji. Ona se zbila u berenjskim vrtovima,kraj podruma gdje sam sjedio na kamenoj klupi ispod velikog oraha, s pogledom pruenim najezero. Nasuprot Badacsony i Gulacs, breuljci Revfiilopa i Szigliget. Bilo je vrelo poslijepodne.Cijelo sam se dopodne kupao, zatim sam ruao i nakon kratkog odmora iziao sam itati. Aliknjiga je pored mene ostala leati netaknuta, a ja sam samo uivao u ljetu. Groe je na okotimave dozrijevalo. Ovdje rizling. Tamo silvanci. Ondje otelo. Burgundac, medeno bijelo, porto:zaista neobino, tada sam pomislio kako je sve ovo mnotvo skrivenih pojava jedinstveno Jedno, avrijednost im je upravo u tome to je svaki od njih neponovljiv on sam i nitko drugi. Groa su i

vina poput dragog kamenja. Jedinstvene pojave Jednog. Poeo sam usporeivati smaragd, rubin,topaz, ametist, kameol, dijamant s njihovim odgovarajuim vinima. Ne mogu porei da mi je uovoj djelatnosti od izuzetne pomoi bila ena. Kao i uvijek i u svemu, kad god bih razmiljao obeskrajnim raznolikostima duhovnih bitnosti. Ni drago kamenje nije nita drugo nego ene idjevojke, incognito poruke, zadravajui samo jednu osobinu svoje ljepote, blistavu dra. To im jearolija. Ali tu aroliju ne bismo smjeli uzeti kao opsjenu, ve kao prirodnu magiju. U njima je tostvarno bie. Bit. Kad bih imao tu sposobnost, izdvojio bih, primjerice, iz jedne lijepe djevojkeduhovno bie i proiavao ga, saimao, destilirao, cijedio, kristalizirao, sve dok ne dobijemneprolaznu saetu bit. Na kraju bi se od svake lijepe ene mogao napraviti dragi kamen. Ili vino -ali tada je ne bi trebalo kristalizirative otapati. Dragi bih kamen koristio tako to bih ga optoiozlatom i osnovu mu upijao oima. A vino, naravno, tako to bih ga popio. Psalam kae: kuajte ividite. Svakako bi bilo najbolje kada bih dragi kamen mogao preobraziti u enu, nauivati se unjoj, zatim je opet pretvoriti i popiti, i na kraju iznova ostaviti nikada istroenim dragimkamenom. Bio bi mi safirom i ametistom i biserom i dijamantom i smaragdom i topazom, enom i

vinom.

Moja glavna postavka anatomije zanosa glasi: ljubav je korijen svakog zanosa. Vino je tekualjubav, dragi kamen je kristalizirana ljubav, ena je ivo bie ljubavi. Dodam li tome cvijee iglazbu, tada doivljavam kako ljubav titra u bojama, pjeva i mirie i ivi, i mogu je pojesti i popiti.


15/44

Dragi kamen, kau alkemiari, nije nita drugo do isto duhovno bie koje je ivjelo uiskonskom univerzumu, aneo, ali kada je ovjek pao u grijeh, povukao ga je sa sobom umaterijalnost. Ono se preobrazilo u kamen. I kao kamen, jo uvijek je zadralo onu blistavuistou. Ova postavka potvruje moju teoriju o tome da u vinu i grou zapravo ive duhovna uljai da su ona geniji.

Sjedio sam tako i meditirao u berenjskim vrtovima, i kada sam o zalazu sunca krenuo kui,uspio sam to plodno poslijepodne zavriti izrazito vedrim naglaskom. Kraj puta sam zapaziohibridne vinograde. U prvom sam se trenu zaprepastio. Ama koje li je ovo vrste dragi kamen?Istog sam asa shvatio kako je vino sveukupan svijet i kako svojom sveukupnou, ba kao i ena,isto tako daje mjesta zlu, podlosti, sumranom paklu, a i treba ga dati. Hibridno groe, i od njegapripravljeno jetko i smrdljivo vino, nije nita drugo do nespretno isprobavanje kako bi i on, avao,napravio vino. Nikad od toga neuspjeliji pokuaj! Hibridno vino je pie puritanaca, pijetista,usidjelica, neenja, grabljivaca, krtaca, zavidnika i podlaca. Kada mu zdrav ovjek osjeti miris,epi nos, kada ga okusi, izbezumljeno poinje pljuvati i dere se sve dok ne ispere usta nekakvimnormalnim piem. Kaem, avao je pozavidio vinskom umijeu Stvoritelja i odluio da i samnapravi vino. U sve je to utrpao sebinu gramzivost, osvetoljubivost, otrov, drskost, kreveljenje,

kukaviku podmuklost, kominu obogaljenost, sva nezgrapna ulja, i uinio ga nevjerojatnoplodnim. Hibrid zaista daje dvadeset puta vei urod groa od plemenitog okota. Ali kome?Gramzivcu i krtcu, onima kojima je vano da ga ima mnogomno-gomnogo.

Mene nee prevariti, dobacio sam okotu, odnosno onome koji ga je stvorio. Znam, i to pripadavinu, da smrdi i bude paklensko. To si ti. Tvoj genij je vjetica. A dragi kamen mokrani kamenac.Kada se rascvjetava, na tvoj amonijaki smrad skupljaju se muhe zunzare. Ti si ateistiko groe.

Krenuo sam kui, razmiljao sam o tome koje u vino piti za veerom. Poslije mi je jo netopalo na pamet. Ovo se potonje vino i ne tie groa, jer se i ne pripravlja od njega. Radi se okrivotvorenome vinu. O prozimo--eerasto-sirupastoj zbrki, najordinamijem nasrtaju od kojeg

je stranija samo lana, naminkana, cmizdrava, nepodnoljiva, podmukla, poudna, pohlepna ihisterina enska.

KATALOG VINA (skica)

Ako doivim duboku starost i u toj uzvienoj kasnoj dobi steknem i onu ljupku vedrinumudrosti za kojom toliko eznem, nainit u iscrpni katalog maarskih vina

-jer to nainiti, bez golemog iskustva i jo vee draesne svjeine zrelog znanja, gotovo da i nijemogue. Nadam se da u dospjeti do tog uzvienog stanja i da u svojim zadnjim godinama vieneu imati elju da u zadnjem depu ita prokrijumarim na onaj svijet; da nikome neu zavidjet i

na zalogaju u ustima i na eni u zagrljaju; da vie nee biti skrivene osvete ni dugovanja, niti umorati tugovati za proputenim stvarima. Tada, da, ba tada u napisati veliki katalog vina, susklaenim okusima, mirisima, uljima, dragim kamenjem, enama, krajolicima i podnebljima ivrstama, i pronai u jelo, najprikladnije godinje doba, pa jo i doba dana u koje se moe piti uzglazbu i njoj srodnog pjesnika. Ovaj moj sadanji pokuaj, katalogiziranje najvanijih vina, samo jepredradnja buduem velikom pothvatu. Nita nije konano ni zavreno, a ovo naroito moe bitisamo nedozrela skica. Ja sam naime za ovako veliku temu jo uvijek premlad.


16/44

Poinjem vinima s pijeska.

Kekemetskom je vrijeme pijenja ljeto i rana jesen. Moe se piti cijelog dana, uz rad, uz jelo, udrutvu, ak

i uz doruak. Najbolje je uz kartanje, ali ne kod suvie ozbiljne igre. Taroku odgovara samoopako ili arako, s dosta mineralne vode i to one iz Paradija, rosulje ili firedske kisele vode.Kekemetsko je vino najbolje kada je staro dvije do tri godine. Mlado vino je suvie itko, doimstarije gubi na svjeini.

Vrijeme pijenja kikerekog vina je od svibnja do rujna. Uz lagano meso s varivom od povra.Jednom sam ga pio uz varivo od mahuna i to je bilo najbolje. Valja ga piti ista, najbolje u manjemdrutvu (est do sedam osoba, pomijeani mukarci i ene). Zahtijeva glazbu. Ne trpi samou.Privlana snaga mu je u ljupkoj mekoi, koje poblia obiljeja jo uvijek nisam uspio ralaniti.

engedsko vino (njemu je srodno ono iz Soltszent-imrea koje strunjaci cijene vie odprethodnog) enstvenije je i popustljivije. To je vino srednjeg razreda. Dobro podnosi masnija jela.

Ima zaudnu sposobnost poticanja na brze odluke. Stoga, kad pije engedsko vino, pazi, neprenagljuj ni u emu!

oltvadkertsko vino je razuzdanije i bunije. Jednoglasno vino, vino za krme, voli hladna jela,kobasice, luk. Vrijeme pijenja mu je kasna jesen, kada je vani magla, pada kia, duboko je blato.Meu mladim vinima ovo je najbolje.

Nije mi ni na kraj pameti potcijeniti ga zato to je vino krme. Dapae. Krma je za civilizacijujedna od najvanijih ustanova, mnogo vanija, na primjer, od parlamenta. S jedne se strane ranenanose, a s druge lijee.

O vinima s pijeska zasada toliko. Jo jednom naglaavam,nema u njima velike zamrenosti. Nijeih teko raspoznati. Astralna im je oznaka jednostavna: kada ovjek pije vino s pijeska, ono gaispunjava sitnim zvjezdicama i ta sitna zrnca poinju svoj ples u ovjekovoj krvi poput oivjelaMlijenog puta. Meu pojedinim vrstama pjeskovitih vina nema bitne razlike. Svejedno je li torizling, kadarka, mukat, otelo, medeno bijelo.

Vino s pijeska je lijek za jednostavnije rane ivota. Ako u krmi zapazi ovjeka izmuenog odbjesomune i zlobne ene, taj pije vino s pijeska. Ako je to ak, melankolian s tajnovite tuge, tajpije isto vino. Ako vidi neobrijano lice u zguvanoj koulji, i taj pije vino s pijeska. I dobro ini.Brdsko je pak vino samo za teke bolesti, kada se netko, recimo, hvata u kotac s grijesima

i eli u sebi pobijediti bespomonost pred smru. Ponajprije pak onda kada ovjek boluje odboljke idealizma: ivi u vjeri kako je razrijeio svoj ivot ako znade stvari. Nije dosta znati. Trebaostvariti. Vino je veliki ostvaritelj.

Nekoliko vina iz Fejermegye, Somogya, Banata i Po-tisja ine prijelaz izmeu vina na pijesku ibrdskih vina. Jedno od najkarakteristinijih u ovoj skupini jest ono iz Domoszloa, koje je knezblagih breuljaka i poluravnica. Bogato sam iskustvo ostvario s fonjodskim i berenjskim vinima.Tu je ve razlika meu vrstama zaista velika. Postoje rijetka vina koja se mogu neogranieno piti


17/44

uz kartanje, postoje sveanija vina ireg dna, ijispavljujua vina. Meu njima ima sirovih i tvrdih.Uz jelo je svako dobro. Odlino podnose masna jela, no uz slatka tijesta nisu dovoljno dobra. Kadaje mogue, uz plemenitije meso radije pijem drugo. Na ovome mjestu moj e veliki katalogprozboriti i o bezgraninim mogunostima prijelaznih vina.

4U

Brdska vina:

Poinjem s enekim. Lijepo opremljeno vino. U njemu je sve to je neophodno njegovojpojavi. Zahvaljujui tome, dobar je domain, ugodan kao drutvo, esto puta duhovit. Kodenekog vina sve znaajnija postaje starost, to je starije , to je vatrenije, kao i sve pravilnosazrijevajue due. Najbolje je uz pogaice i sendvie.

Mlado morsko vino


18/44

i kiselih vina. Primijetio sam da mu je mjera tono tri i pol decilitra. To sam iskuao i s drugima,i nije bilo ovjeka kome to takoer ne bi odgovaralo. Tri i pol decilitra od ovog Vina! Takvo jeopako. Vino egzaktno kao dva puta dva su etiri.

Almadsko vino podnosi lake rukove i popodnevno spavanje. Firedsko je romantino. Arako jearobno i jednostavno. Meu njima, dergiko je najlukavije. Od vina za klijeti, revfilepsko jenajistinitije. Prije svega, vino za klijeti meni znai slijedee: ponajee u rujnu, kada ovjekukasno poslijepodne pristigne blizak prijatelj tada se sjedei u klijeti s njime pije iz vrlo malih aa,ali cesto. Preporuujem ga i pri pisanju pjesama. Kod ljubavnog pisma, ovisno o naravi odnosa,dakako, uvijek drugo, odgovarajue; za strastvenu ljubav samo seksardsko.

Da, seksardsko. Sve do svog boravka u tom kraju, o njemu nisam imao nikakvu istinskupredodbu. Ali kada sam ugledao meu kronjama skriven grad s uzviicom povrh njega, svinogradima to se gube u daljini, kada sam udahnuood njegova zraka, otada znam da ovakvovino moe nastajati samo tu. Seksardsko je izrazito ensko vino, najtonije bi ga se moglousporediti s dvadesetsedmo- ili dvadesetosmogodi-njom enom, u njenoj punoj snazi i ljepoti, na

vrhuncu ljubavne spoznaje, savreno osloboenom, zadivljujueg okusa i nepojmljivo slatke vatre.

Seksardsko je svadbeno vino. Ono uzdie mladu u braku. Potpuno i isto Venerino vino. Mladoseksardsko vino nikada nemoj mijeati, a staro nemoj nikada piti isto, osim ako ne eli vlastitupropast.

I healjsko vino smatram enskim, i to kraljicom vina. Ne bih mogao zamisliti da ga pijemsvakodnevno, iako se ne smatram obinim ovjekom. Cio svijet znade da healjsko vino krasesvojstva koja se ne mogu nai nigdje drugdje. U vinima se moebez ostatka uivati samo ondjegdje nastaju. To je sasvim prirodno: najsavrenije je voe tek ubrano sa stabla, jer upravoprijenosom, pri transportu, iz njega nestaju ona osvjeavajua i najplemenitija ulja. Ali osebujnostovog vina, kako kau, ne moe naruiti ni prekooceanski prijevoz. Najpogodniji nain pijenja:nakon velikih rukova i veera, u malim aama. Na svadbi, prije razlaza gostiju; na putovanju,

kao blagoslov Svetog Ivana putnicima. Kako kome odgovara, samotak ili samorodno, slatko ilisuho. Ovo je vino javnih druenja. Sjajno je u pauzi koncerata, u meuinovima opera, ve i zbogtoga jer je jedno od najmuzikalnijih vina. Ako je nekoga obuzela tajanstvena

bolest, neka pije healjsko vino. Ako ena zaeli imati ponosno dijete i kraljevsko bie u utrobi,neka pije edaljsko vino. Ukoliko je umjetnik dovrio svoje djelo s uspjehom, neka to proslavi pijuiovo vino.

O jegarskom, posebno crnom vinu, ovdje samo toliko da se moze piti u svakoj prilici te da jepodjednako savreno i za blagdana, objeda, u dvoje, u samoi. Po mom je sudu jegarsko vinouvijek bilo povezano s herojskim strastima. Kada ga pijem, istog se asa preda mnom poinju

javljati slike velikih herojskih pothvata.

Na koncu o badaonjskom i senterheskom. Oba su muka u svim svojim podvrstama. Unjima su sve nijanse mukarca, od samodopadnog narcisa do asketa; od kraljevske otmjenosti dobohemstva. Velika stvar. Jer svako je brdo cjelokupni univerzum. Ovdje rode sve vrste poevi odrajnskog i talijanskog rizlinga pa do samotoka. Nadaleko su uvene vrste sirkebarat i kek-


19/44

nj ^ ^StjeCim razlikama izmeu badaonjskog i senterheskog vina predavat u cio semestar navinskoj katedri Univerze, kada budem tamo izabran. Ovo je kolski primjer po emu dva velikavina mogu nalikovati , u cemu se jedno od drugoga mogu razlikovati. Badaconjsko vino je kaoumjetnik svjetskoga glasa a senterhesko kao umjetnik koji nikada nije provirio iz svoje sobe, aipak je stvorio vea djela od onog kojeg slave. Obojica sadre veliinu; jedna bi se mogla nazvatiimpijskom, a druga kineskom Tao-veliinom. udno je kako se izmeu ova dva vina nisam ustanju odluiti

ekstomnzborpadnenasenterhesko,popijem au

badaonjskog i ono mi postaje blie; u nj se pak zaklinjem samo dotle dok se iznova ne vratimsenterheskom Uostalom, sto me spreava da budem i Kinez i Grk?

HARMONIJE USTA

Obrednu znanost o vinu treba zapoeti poglavljem o harmoniji usta. To je u znanosti o vinuisto to i harmonija u glazbi. Treba upamtiti da je osnovna harmonija usta troznana. jelo, pie i

duhan. Kakvo jelo, kakvo pie, kakav duhan, kako se slau, kako meusobno ne podnose iliuzdiu, ele ili ponitavaju. Postoje zabranjeni koraci, kao u glazbi usporedna kvinta i oktava.Dakle, postoje neskladnosti koje treba razrijeiti. Uopeno se moe rei da je jelo tjelesni in,osnova; da je pijenje duevni in; da je puenje duhovni in. Uvijek treba zapoeti s jelom, zavritidimom. Napominjem, nepua za mene pripada ateistikoj sekti. Geslo ovog poglavlja jedna je odbesmrtnih izreka Upaniada: Brahmanov najvii oblik jest hrana.

Najjednostavnija je podloga vinu dimljena slanina s kruhom i zelenom paprikom.Najjednostavnija, istodobno i klasina, kojoj veliina, sve dok bude vina, nee nestati. Neto slinotoj podlozi poznajem samo na ]USU' gdje je ona, razumije se, prilagoena naravi junih vina:peena riba, kruh, masline. Ako uz to jo ima ovjeg sira, mogu rei, tjednima bih mogao boraviti

u takovu isposnitvu. Tu sam podlogu esto iskuavao, i uvijek vrlo uspjeno. im bih pristigaovlakom, moj bi me prvi korak vodio prema moru. Ispio bih gutljaj iz njega u znak strasnogljubavnog zajednitva za tu godinu. Tada bih krenuo prema prodavaonici i kupio dvije dobrouzrasle kombre, ili dvije mille in boccaveliine dlana, masline, cipla bijelog kao snijeg i komadsira. Ovako opremljen, potraio bih najugodniju konobu. Nikada se nisam prevario. Tamo otkudse oglaavala najvea galama, upao bih unutra. Male su se konobe obino nalazile u podrumima stijesnim silazom. Unutra polumrak ispunjen vinskim parama. U sumraku bi me doekivaleblistave oi i galama. Odmah su razabrali da sam stranac i pozdravili me zanosom vina. Mornari,

vojnici, radnici, seljaci. Neki su me zagrlili kao starog prijatelja. Propitkivali me odakle dolazim,ne skrivajui zadovoljstvo to sam ba ovamo upao. Vino? Ajoj! Odmah neka ga kuam. (Kuajte ividite!) Desetak aa pruali su k meni. A ja sam najprije izvadio ribu, pojeo nekoliko maslina,

ekajui najedniji trenutak. I evo! Dananjim danom i drugi strastveni brak - s vinom.

Ali ovdje, kod kue, zadovoljan sam i slaninom i zelenom paprikom. Meso, kruh i svjee povre.To je osnovno pravilo. Ostalo je samo njegovo proiavanje i zamrivanje. I konano: meso, kruhi svjee povre. ak


20/44

i kada je rije o deset vrsti jela, tri vrste peenja, salatama, etiri vrste kolaa. Kada se poslijeetvrte i pete ae smirim, moe uslijediti duh. Prihvaam se duhana, smotam jednu i pripalim.Nezaboravi: Brahmanov najvii oblik jest hrana.

Prije svega o kruhu. Na jugu jedu zasljepljujue bijeli kruh. Kako uz njega ide vino znadu samooni koji su to

i probali. S kruhom u jednom depu, s plokom vina u

drugom, sjedim na pramcu broda, osjeam svjei vjetar

na licu oblivenom slanim zrakom. Kod nas mi vie prija

raeni, posebno kad je mekani topao, i kada se slanina na

njemu malo otopi, tada mi nije nita vie potrebno ve

piti. Jednom sam u Aracsu to isprobavao tijekom cijele

godine. Vie puta, naizmjenice s Ijepinom. Ljepina i

enjak s arakim vinom! Ljekarei ispod kruke bio

sam spreman primiti najvie duhovne vrednote. Osim

raenog kruha i penini u rado pojesti u bilo kojem

trenutku, i ne smeta mi ako malo odstoji dan-dva u

podrumu. Umjesto paprike, dobar je i luk, i rajica kao salata ili kao voe.

Kada govorimo o sloenijim, naroito o kuhanim jelima, prije svega je potrebno prikazati kriokusa. On je ovakav:

SLANO

SLATKO

GORKO

KISELO

To su etiri strane svijeta okusa. Prije svakog pijenja

potrebno je obratiti pozornost na ovaj prikaz i uskladiti

jela prema vinu. Zbog ega jela prema vinu? Zato to je


21/44

vmo duevno stanje i time pojava vieg rada, doim je

hrana tjelesna, to znai pojava u osnovi. Dobro upamti

ovaj knz okusa i kada pije uvijek misli na nj. Nikada se nee prevariti.

U svakom sluaju, vino najvie voli ribu. Hladnuili toplu, kuhanu ili peenu, suenu ili dimljenu,ili konzerviranu; bilo u maslinovu ulju, bilo u rajici, ili pak kao patetu, svejedno, samo neka jeriba. Riba ne oduzima nita od okusa vina. Usudio bih se rei da je riba

vinu dopunsko jelo, kao to jeplavome uto, crvenome zeleno.

Nisam u stanju ni zamisliti kakav misterij poiva u osnovi ovoga. No, jedino znam, kada sambezbroj puta nakon objeda svjeih srdela temeljitije popio i u vrelini ljeta drijemao u krevetu,kaem - bezbroj puta sam osjetio kako se u ovjekovoj utrobi zbivaju sasvim neobine stvari. Gladje mrak eluca. Hrana mu jesvjetlo. Prije obroka je, dakle, mrak i kada ovjek uzme prvi zalogaj, toje ravno onom misteriju "Neka bude svje-tlost". Riba potone u eludac i svjetlost zablista. Sadapristie vino, duevna iluminacija. Moe li pojmiti

hrana"6' ^ ^ Brahmanov naivii


22/44

mijeana. Takvo jelo vrlo dobro podnosi vino, posebno ona zahtjevnija, jegarsko, morsko, paidergiko i tihanjsko.

Toliko zasada na brzu ruku o mesu. Okupljenom mukom drutvu, ljeti ili u ranu jesen naverandi, za podlogu piu mogao bih iskljuivo preporuiti samo jedno jelo. Mijeano mljevenomeso peeno u tijestu na maslacu. Sastav mesa: jedan dio dimljena slanina narezana na kockice,dva dijela svinjsko meso, jedan dio ovetina, jedan dio meso peradi, jedandio jetrica od guske,jedan dio mozak. Malo bibera, luka, perina i narezanog zelenja. Ne kodi ni estragon. Posluivatimlako. Mnogigavole dok je sasvim toplo, i ja pripadam takvima.

(3) Neka jabuka debele kore; zovu je i lederica, prema njem. Lederapfel.Nap.prir.

Tijesta su dvovrsna, kuhana i peena. Ona se opet dijele na slatka i slana. Od prvih, kao podlogavinu, najpogodniji su rezanci sa varcima i sirom (mogu i valjuci, ali tada samo s prenimlukom), ali bogato preliveni vrhnjem, a treba paziti da su varci svjee topljeni i da je u mast bilododano mlijeko. Bez toga bi vrijednost jela ostala polovina. Osim ovoga, u obzir mogu doi izapaprene krpice u zelju sa linjacima u krupici. Svako se tijesto ima svjetlucati od masti.U

posebnom bih poglavlju govorio o dopola kuhanu i peenu tijestu, i meu njima o vjenom kraljutijesta, krpicama sa unkom. Tijesto se prokuha, napola masnu mljevenu unku pomijea se sjajima i sve to se uvije u tijesto s maslacem oblika nabujka te se pee dok ne postane hrskavorumeno. Ovo jelo valja jesti preliveno s beamel ili tartar umakom, a uza nj u svakom sluaju valjapiti polustari (pet-estogodinji) burgundac ili porto.

Meu slatkim peenim tijestima odavna su se iskazala, te to se mene tie s njima nikada nijebilo problema, ona rahla s maslacem, kao i biskviti. Meu slatkim kuhanim tijestima najozbiljnijemogu preporuiti okruglice od krumpira s pekmezom od ljiva, ali prije svega okruglice saljivama.

Raspored vina na velikim vievinskim objedima obino odreuje narav sveanosti. U jesen, snjenim obiljem peradi, divljai i riba, uz predjelo (ribu) treba piti vino s pijeska. Ako je posluensmu, moe mukat. Ako je riba s majonezom, onda pitka i mlada ruica. U svakom sluaju,drugo predjelo neka budu jetrica od peradi s riom, grakom, gljivama i perinom. Ovome jelupristaje samo resko crno vino, to je barem jedino to bih mogao trpjeti u vlastitoj kui. Meso valja

jesti postupno, prema

njegovoj teini. Isto tako treba i piti. Kod tijesta jeporedak obrnut. Prvo neka bude teko, a ostalasve laka. Nasuprot vinu koje se pije od lakeg prema teem. I na samom kraju, vrlo starosenterhesko, a kada je ve svatko pomislio kako stvarno nastupa razlaz, neposredno pred kavujos samo pola ae starog suhog samorodnog

O duhanu ne kanim mnogo govoriti. Nakon obilnog ruka, prvi dim neka bude cigara, i tokubanska ili havanska. Drugi debela albanska cigareta, zlatnouta, od one ljute vrste. Trei moebiti laganija grka ili srbijanska. Poslije skromnijeg objeda, u svakom sluaju bih najprije mogaopreporuiti cigaru. Manji prijateljski ruckovi doputaju etiri vrste cigareta: egipatsku, englesku,srbijansku i srednje jaku maarsku. Pri osamljenom pijenju valja puiti lulu, ovisno o raspoloenjumirisnog engleskog duhana ili onog verpeletskog Openito sam zapazio kako oni koji s dostavelikom panjom postupaju pri izboru jela i vina, harmoniji duhana poklanjaju vrlo malopozornosti. Ta bi nesmotrenost morala kad-tad nestati. Kada bi nas ispravno usmjeravali, puenje


23/44

duhana uz razliita jela i vina odavno i vec ilo ureeno propisima. Od sadanje ateistike v takvotoje, naravno, uzaludno oekivati.

* Postoji samo jedan zakon pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. Ozbiljnom vremenu,ozbiljnom ovjeku i ozbiljnom narodu to je sasvim dovoljno/ Danas se, naalost, taj zakon jakozloupotrebljava. Priali su mi, na primjer, kako je netko u ljetni sumrak, ispred klijeti, piosenterhesko vino i pri tome itao novine. Da mi to nije kazao ovjek kojemu se moe

vjerovati, posumnjao bih da lae. U ljetni sumrak, ispred klijeti piti senterhesko vino jestnajsveaniji ivotni trenutak. Za tu prigodu treba prekriti stol utim ili ruiastim vezenimstolnjakom, staviti u vazu cvijee, i to ciniju ili suncokret, i itati nekog od najveih pjesnika,Pindara, ili Dantea, ili Keatsa. Onog koji nije u stanju prepoznati ovakav trenutak trebalo bismatrati izgubljenim ovjekom.

P ostoji jo nekoliko ovakvih oitih primjera. Dok su za trajanja sveane veere, uz mladutovljenu gusku, pili seksardsko vino, jedan je od gospode odrao zdravicu velikom upanu. Ovo jedanas ve, naalost, mogue. Isto tako su mi priali da je u jednom selu vien biljenik kako uzvarivo s kobasicom pije staro panonhalmsko. Ako je to istina, onda je biljenik bio ili slabouman

ili ateist. Ja sumnjam u ovo posljednje.

Zakon ljubavi jednak je zakonu pijenja: bilo kada, bilo gdje i bilo kako. No, kako ovdje tako iondje, vane su sve

okolnosti. Narav vinu odreuje godinje doba i doba dana. Postoji lijeno vino, koketno vino,priljivo vino tragino vino. Najvea je neosjetljivost, na primjer, piti dramatino vino za vrijemeugodnog obiteljskog ruka, sti je takav neukus piti na slubenoj sveanosti pohotno vino. Ako sisam i na otvorenom, uvijek trai perspektivu;vino voli povienost i vidik, i voli gledati odozgo.

O si pak u sobi, prekrij stol, jer samo barbarin pije svotanog platna, nesretnik, ali ne zato to

nema vezeni stolnjak, vec zato to nema srca. U svakom sluaju najprije jedi, barem nekolikooraha, ljenjaka ili badema. Na tom uljevitom plodu okus vina e se sam po sebi razgaliti. Kasnoujesen neka ti je uvijek na stolu kestenje, bilo kuhano, bilo peeno, bilo u kakvu kolau, i k tomupij resko mlado vino. Ne zaboravi krizantemu! Moe uta, svjetloljubiasta ili bijela, svejedno,samo neka

bude tu. Kesten, krizantema i mlado vino - dobro zapamti!

Pijenje vina, istina, nema svoju muzu; ako je i nema ^aV 0znade piti samo onaj u ijem je odgojuona imala" udjela, tko stalno ita pjesnike, u najmanju ruku slua glazbu - ako je ve ne sklada,tko uiva u slikama. Takav ovjek tono zna odabrati vrijeme za posao, za etnju, za spavanje, za

razgovor, za itanje, i samo on zna kako idu ljubav i vino: bilo gdje, bilo kada i bilo kako.

Inae ne trpim pedanteriju.Ona je nespojiva s vinom i jubavlju. Onaj tko voli vino i ene, taj jebohem. Ljudi reda su apstraktni i optereeni brigama. Uvijek neto s najveom pozornousreuju, u bjesomunom strahu kako to nece biti u stanju ponovo pronai. to e im

wurwf;rB^tinaierrfa,ivr

--vi


24/44

-jesefm IZT'Z",,1StaviticRluliic-datumtaai g jemcan jednostavno su nepodnoljivi

KS5Sr=r==s:

v*. . ijepim parabolama i hinerbnla-.

i hiperbolama, vjerujem. Vino

Kau,

gubio je ravnoteu pa tetura. Ne

voli ovo lelujavo gibanje. Pogleda i sam h a opijenog ovjeka. Prava je iJa Vmm

jalne SOaneparaMi^ y Pi S

naroda oituje u kretn VinSkih 1rakiJskih

cjelokupnom nafta tT jf?' S'ea'ima

naroda muza i naioda ba^ ^

Voda je praelement. Najprije: voda se pretvara u vino-a zatim: vino u krv. Voda je materija,vino dua, a krv je duh. Izmaterije dua, iz due duh, ovu dvostruku pretvorbu svi moramo na

zemlji proivjeti.

Toj bi se ozbiljnoj i krupnoj opstojnosti djelovanje moralo oitavati i u vidljivoj stvarnosti. Pitivino ima jedan jedini zakon: bilo gdje, bilo kada i bilo kako. U ovjeku bi se ponovo trebaoprobuditi stari instinkt da se to pijenje uini dostojanstvenim, pitanje je kako?

samo:

Prije svega neto o aama. Da li da izreknem veliku tugu svog ivota? Bilo gdje se nalazio, kodkue ili u tuim, za rukom bi se uvijek dogaalo isto. Pojedem juhu i zatim, u spomen na zakonpredaka, popijem etrdeset kapi. etrdeset kapi nakon juhe jest takvo mudro pravilo kakvog se

nikada neemo moi odrei.

ahm bi slijedilo meso s povrem, prilogom i salatom. Najpogodnije vrijeme za pijenje je nakonveeg dijela rugog jela. Tada e dosee svoj vrhunac. A aa:

ma

lena! Nisam jo nikada naiao


25/44

na au od tri i pol do e-

tm decilitra, u kojoj bih mogao briljivo pripremiti

mjeavinu kuanih vina, i u danom je trenutku iskapiti do dna. r

Vec znam kako e na to reagirati pojedinci. Kazat e-

zato s, ne natoijos jedno,,,. E, p eemu p

barbar,na, ko,, prema najhitnijim stvarima nema nimalo osjeaja. Dvije ae nisu jedna aa; ako lise prekine zanos pijenja, nestaje ono Sto je u njemu najvanije, na duak. Kada bih elio piti izdvije aSe, onda bih ih i s avio pred sebe. Ali ja, naprotiv, elim piti iz jedne i to u jednom dahu -upravo toliko koliko odgovara mojoj

i, n,ezina duina ie Iri i pol do etiri decilitra Ni manje n, vise. Potpuno je istovjetna do dnaiskapljenoj casi. Uzalud objanjavam?

Preci su nam i tu bili mudriji. Pred sebe su stavljali

pehar i svatko je iz njega pio koliko je god htio. to se

pak ovoga tice, jedini moj prigovor je to se iz pehara

moe piti samo isto vino ili samo jedna mjea W Ja

ponekad nakon drugog ili treeg pijenja zaelim promjenu.

Neodlomm zadatkom smatram izradbu aa od eta cijela i dvije-tri desetine decilitra koje bi sena cijeloj emlji, a posebno u gostionicama, uvele u uporabu. To je, otpnhke, onolika koliina piakoju popije ovjek u najveim trenucima ei. I to je mjera. Dananji ateisti,

naravno, prema ovome nemaju nikakva osjeaja. Uzalud

je i traiti takvo to od ljudi bez srca. Ili onih prokletih deset dekagrama! Deset dekagrama zamene je od svega premalo, od mesa, od salame, sira, slatkia. Petnaest je opet previe. Aogranieno pak ateistiko drutvo ni e ustrojeno na dvanaest i pol dekagrama. Zar se onda jotreba uditi to je sve izvmuto naopako?

Vino odreuje veliinu

casi, a ne aa vinu. To je temelj

moga zahtjeva. Zapravo, u svakoj pravoj kui, gdje

se


26/44

cijeni vino, trebalo bi biti najmanje dvadeset vrsta aa, poevi od pola decilitra (za samotok)pa sve do poldrue litre. Jedna bi se vrsta trebala koristiti dopodne, a druga poslije podne. Ako jerije o poduem zajednikom savjetovanju, svaki dobiva vr od litre i pol i pije kako mu najvieodgovara. Za manju raspru pogodna je i manja asa. Ovisno o vrstama vina i mjeavinama,mogunosti su gotovo neiscrpne. Sve treba povjeriti ukusu. Uz kartanje ide drukija aa nego zakuni koncert. Naravno, za sedmice drukija nego za tarot. Isto tako valja misliti na akvocu staklaae, posebno na debljinu. Moete li zamisliti nekoga kako pije senterhesko vino iz debeleae?

Pod pitanje kako piti?pripada i to u kakvu je drutvu

najboijepjti OsnovnojepraviJo;piti. sijogdje,bibkada^

bilo kako. Neka uvijek narav vina odreuje broj pilaca Vrlo je malo univerzalnih vina koja bi ovjeanstvo moglo piti za kakav veliki blagdan, recimo za Svjetski dan mira. Za takvu prigodu, odnaih bih vina mogao preporuiti ono iz Somloa. Pomalo zaudo, jer je to vino vino usamljenika.Svjetski mir je danas samo zanos usamljenog ovjeka.

U veem drutvu, od dvadeset do trideset osoba, neka se uvijek pije mlado vino. Najniakategorija (aci) iskljuivo vino s pijeska; najvia (umjetnici) opako ili aracko. Manje drutvoeneko. Dva-tri ovjeka badaconjsko. Zaljubljeni uvijek seksardsko. Istinsko staro vino nekapiju samo prijatelji, iz malih aa, kako bi mogli vie puta nazdravljati.

elio bih jo podijeliti pravo graanstva i vinskome natjecanju. Jedno bi od njih, dakako, bilokoliko tko moe popiti. Od ovog je pak mnogo znaajnije rjeavanje

To se dade primijeniti i u veem drutvu. Stotinu vrsta vina stoji natoeno u bocama, jedinoiri zna koje vino sadrava pojedina boca, iz kojeg je kraja i koliko je staro. Onaj tko meu tim

vinima najvieputa pogodi odakle je, koliko je staro i koje je vrste, dobiva lovorov vijenac. Sve bi seto moglo izvesti pod jo stroim uvjetima, u mraku tako da natjecatelj ne vidi ak ni boju vina.Onoga koji bi tu pobijedio mirne bi se due trebalo, sve do smrti snabdijevati vinomiz nekogglasovitog vinorodnog kraja'

GDJE PITI?

Kada bi mi prila ena te me upitala kako se postaje lijep, odvratio bih joj: izii na sunce, dragamoja. Lijepo moze biti samo ono to je na suncu. Pogledaj te svoje pokrivene dijelove tijela, kaoslijepci su. Skine li s njih odjeu, nenavikli na svjetlo samo bespomono mirkaju. Tuna su takvaoslijepljela bedra, i nema stvari tako dostojne saaljenja kao to je taj lijepi, barunasti trbuh koji

je dran u mraku. Nisi li ve vidjela na kupanju enu koja se jo uvijek nije usudila razotkritiniskinuti koulju prve brane noi? Kako su samo poudni, kako razbludni ti dijelovi tijela kojestalno prekriva mnogo odjee. Sunca! Sunca svakom malenom djeliu, kako bi otvorio oi,osamostalio se, postao svjestan sebe. Svjestan sebe i edan, jer to dvoje je jedno. Moi se razotkritii ostati skriven. Trbuh prekriven mrakom, kada se nae na suncu, ne moe se, jadnik, odjednomzastidjeti pa se uasava, i nita ne moe tako pokvariti tek kao takav zaboravljeni dio koji seotkrio. Sunca! Zbacite odjeu, izloite se svjetlu i bit ete poput kipova boginja! Ali nemojte mislitida je ovaj moderni kult golotinje, da je ta crveno preplanula put lijepa. To je samo zavaravanje. E


27/44

da bi bila lijepa, etaj svakog dana deset minuta razo-djevena, po mogunosti pred mukimogledalom. Tada ces spoznati da se u tami ne smije ivjeti. Isto tako nad

tobom ne smije vladati nesvjesno. Valja se osloboditi. Ne smije ivjeti ivotom bez svjetla. Sunca!Sunca! Zapara e iz odjee izvjetriti i ti e postati mirisna, kao more. Kao vino.

?Piti moe bilo gdje, samo se nikada nemoj skrivati. Ako se skriva, postat e poput bedra oneene koja ak ni koulju nije svukla prve brane noi. Bit e podmukao i slijep. Moe piti gdjegod eli, ali svugdje budi svjestan sebe i edan, jer to dvoje je jedno. Ljeti pij u vrtu pod drvetom,ili na verandi, a ako je velika ega, u hladovini sobe ili podruma. Budi bezbrian. U tami se nesmije ivjeti. Uvijek kai: sada pijem vino. Nemoj pred sobom to poricati i nevolja e sama od sebenestati. Nemoj piti poput pijetista ili puritanca, koji usred deranja govore: ne jedem, ne jedem.Sve to zaeli, uini. Ne odrii se, naroito ne ljubavi. Ni vina. Bude li tako ivio, moe sjesti narub ceste, dohvatiti ploku i piti, i dobro e postupiti. U zimi pij kraj pei, u kuhinji, vani nabrijegu, u gostionici, ili za pisaim stolom. Moe jo piti i na uglu ulice, onako ovla potegnuti izboce, napamet, kako se to kae. Isto tako moe piti i u svojoj samakoj sobi, u postelji i u kadi zakupanje. I sve je to u redu.

RES FORTISSIMA4>

(PIJETISTIMAIPURITANCIMA)

ene i mukarci, stari i mladi pomijeani, njih dvadesetak, nalaze se u podrumu slinojprostoriji. Ta je izmijeanost veoma vana. U brojnom se drutvu jedva moe zabavljati ako nemastarih. Oni su najsmioniji u izraavanju i najnestaniji. Onaj koji je cijelog ivota pravilno pio, ustarosti ga je vino ve potpuno oslobodilo.

Pred vratima podruma, ispod dva oraha, stol prekriven arenim stolnjakom, na njemu

kobasice, slanina, unka, ogroman kruh, pogaice sa cvarcima. Tu je zelena i paradajz paprika,ljuta i blaga, kako tko voli. Kraj debla oraha stoje boce s mineralnom vodom. Deset korakapodalje, ve gori vatra i mukarci izrauju ranjeve. Peenje slanine. Domain nastavlja presudnedogovore s vijeem staraca, trojicom najstarijih i najiskusnijih vinopija. Stvar nije jednostavna. Skojim vinom zapoeti. Drutvo je odluilo neka to bude najpitkije mlado kiselkasto vino. Stari jeto obiaj, teko se od njega moe odstupiti. Lanjski mukat je prvoklasan, oglaava se jedan starac.Udara u glavu, kae drugi. ene e prerano poludjeti, miljenja je domain. Nikada ne moe bitidostatno rano, dodaje najmudriji.

Silaze u podrum i izvlae mukat. Plemenit i ist mukat otonel, najue vrste, zelenkastoblijeteih

(4) Najjaa, vinja stvar" (lat.) Nap. prir.

vragolastih oiju. Pored njega, bava puna slatkaste

kadarke. Malinovac, ree jedan matori, okusivi je

jezikom. Ali i njome napune nekoliko boca. Trea vrsta je


28/44

prologodinji rajnski rizling. Kuaju ga redom i samo

utke klimaju glavama. Kuajte i vidite, veli Psalam. S

nijemim tovanjem nalijevaju boce i sva tri vina iznose na stol.

Sada slijedi prva aa. Jedan je od suknjolovaca ipak enama natoio mukat, to zauujue mirisno pie, koje suonepohlepno ispijale. I kada su se latili peenja slanine, ene su ve zadigle suknje do koljena, djevojke zacakljenihoiju zabacile glave, a usne im nabubrile.

To je ono o emu elim govoriti. O strahovitoj moi vina koju sam primoran, htio to ili ne htio, nazvati kurvarstvom.Nemojte se, prijatelji moji i prijateljice, uplaiti te rijei. Uope, kada je vino posrijedi, nemate se ega bojati.Zamislite to bi bilo kada bi naim enama nedostajala ova temeljna ivotna stvarnost. Zamislite da nisu izazovne,da ne ele nikoga zavesti, da nisu ko-ketne, da vas nikada ne upozoravaju nestrpljivim vrelim glasom da je trenutakda ih razodjenete? to bi bilo? Kao i svaka velika stvar, po mom iskustvu, tako je i ova dvovrsna: dobra ili loa.Loa pripada ateizmu. Usudio bih se i ovako izraziti: to je enski ateizam. Loe kurvarstvo. arobnijeg od dobrogkod ene uope i ne poznajem. Najdublja je to tama ene, najvea opasnost.

To u njoj moe biti najpokvarenije, i upravo stoga, ako je dobro, neto to gotovo dodiruje granicu svetosti.

Pogledaj dobro ovu mladu enu s neuredno rasputenom kosom, svaka joj je kretnja zaobljena kao

grudi, kao bedra. Zaobljena glazba, ali od mirisa i okusa.

usajte i vidite, kae Psalam. Kada se smije, njen glas je apoteoza. Oi iskre. Proirene joj nosnicepodrhtavaju. Djevojka zanosa, ona je zaboravila na loe kurvarstvo, minku, kinurenje,zlonamjerne i proraunate drai.' Sada je najmirisnija i poljubac joj je najvatreniji. Vie ne moe nigovoriti, samo zamuckuje, to joj je, vidi se, dosadno, i usne su joj se napuile kao u dojeneta, aline zbog mlijeka. Sva je neistoa u njoj sagorjela. Kada stucne, takav joj glas kaplje s usana da bimu ovjek poelio polizati svaku kap. Raupanom glavom mahnito razmahuje, baca se u travu,

iri ruke.Suknja joj se zadigla, ne primjeuje to ni ona, ni ostali.

Grci su znali da je to sakralno kurvarstvo najdublje ice zene. Ali kada su one, opijene sobom,igrale u brdima svoje pomamne plesove, za velikog Dionizova blagdana, mukarcima je pristup unjihovu blizinu bio zabranjen. Koga bi ipak pronale, toga bi Menade raskomadale. Jer kurvarstvose samo svojim niim, rumeno usijanim stanjem, vee za ljubav. A kada to usijanje dosegne vesvoju bjelinu, to s mukarcem nema ni a ve veze. Onda je to ve strasni odnos samo-zrtvovanja.rtva. To jest religija.

Od ove religije smije se initi ljubav. I treba se. Ponajvie tako govorimo mi, mukarci, koji bibez ove enske vatre cijeli svoj ivot drhturili. Stoga to moramo objaviti i enama objasniti da je

sve to samo zbog nas. Dakako, ima ena koje e povjerovati, a ima i onih koje e se samonasmijati. Kaem, iz te se religije smije initi jubav. Ali sklapati poslove, osvajati vlast,iskoritavati ovu sakralnu vjetinu kako bi ena njome pribavila

haljine, nakit i novac, to se ne smije. Rei u i to se ponajmanje smije: nije doputen pijetizam ipuritanizam. Pretvoriti je u strogost i predrasude, sablazan i lani stid, surovi moral stisnutihzuba, neuropatsku pedanteriju, muiavost, angrizavost, histeriju, oholo itato samooboavanje.


29/44

Vino u sebi sadrava sva ona crveno i bijelo usijana ulja plemenite pa i neplemenitekurvamosti, i ako ena pije vino, samo e se po sebi oitovati emu je naklonjena.

uo sam kako priaju na brdu Somlou: jedan je maarski grof otputovao u Indiju u lov. Bio jeradin gost i prije negoli se oprostio, pozvao je domaina u Madarsku. I doista, jo iste godine,rada ga je i posjetio.

I tako jedne zimske veeri, uz prijateljsko pijuckanje, razotkrio je grofu bol svoga srca. Netom sebio oenio, uzeo jednu mladu lijepu enu, a on, premda nije imao ni tndesetpet godina, izgubio jesvoju mukost. Zalud je obilazio sanatorije. Zalud pozivao lijenike svjetskog glasa. Zalud uzimaotablete, kure, injekcije; izgubljena se mukost vie nije dala povratiti. Jadna ena ve bijae pala umelankoliju, a jadni rada nalazio se na rubu ludila. Maarski grof nije izustio ni rijei, samo jepozvao kljuara da donese omlokog vina. Zatim je naredio da se u radinoj sobi uvijek naeomlokog vina, i kada se opratao s gostom iz Indije, poklonio mu je jedan sanduk istog vina.Prolo je samo nekoliko tjedana, a iz Indije stie brzojav. Samo ovoliko: Zahvaljujem, prijatelju.Molim jo deset sanduka omlokog".

VITA ILLUMINATIVA (Posljednja molitva)

Konana pouka anatomije zanosa glasi: zanos je u odnosu na obinu svijest stanje bezgraninovieg reda, i zapravo je zaetak budnosti. Sve to je u ivotu lijepo, veliko, ozbiljno, ugodno, isto.To je via svjesnosL Istinska trijeznost. Entuzijazam, kako su nekada govorili, iz kojeg izvireumjetnost, glazba, ljubav i istinsko' promiljanje. To je ono iz ega proizlazi istinsko vjerovanje.Prava religija je vjera zanosa; a loa religija je vjera svakodnevne pameti, ateizam. Klju za vitailluminativunalazi se u naim rukama; bolje reeno, tu u bavama i bocama. Od vina moemonauiti to je zanos, to je via trijeznost, to je prosvijetljeni ivot.

Bezbroj puta smo iskusili i kod sebe i kod drugih: ako smo napravili kakvu veliku glupost, to

smo uvijek uinili stoga to smo htjeli biti jako pametni. Pametni, ali ne dovoljno. Ne toliko dabismo pamet izbacili kroz prozor. Proraun nam se nije ostvario. Premda sam bio toliko pametan!Moram vam, prijatelji i prijateljice moje, odati tajnu: prorauni se ni nemaju namjer u ostvariti,nikada. I ba to je osobina raunice, i to je ovjek pametniji raunica mu postaje svenepouzdanija. to initi? Pa naravno! to initi! Pa maloprije rekoh. Treba

biti trijezan. Istinski trijezan, to jest zanesen. Treba piti vino.

(5) Prosvijeeni (prosvijetljeni) ivot" (lat.)Nap. prir.

Koliko god konzekvencije svega ovoga izgledale krajnje smiono, ja ipak nemam namjeruzaustaviti se ovdje. Postavljam, naime, pitanje: to je taj nemir koji je veoma nalik bolesti, tarazdraujua ogranienost, uzburkana strka - danas je nazivaju nervozom - koja je tolikosvojstvena ateistima? Bez vjere je ivot nemogu. Stara tvrdnja, ali neoboriva. Postoji prava vjera ipostoji kriva vjera. I to je sve. ovjek vjeruje ili u Boga ili u nado-mjestke. Nadomjesci mogu biti

vrlo raznovrsni: nazivaju ih principima, svjetonazorima, diktaturom, napretkom, humanizmom.Kod ena: tatinom, oholou, samo-oboavanjem, odijevanjem, histerijom, muiavou. Imedananjeg surogata religije jest: materijalizam. Zato se ba tako zove, ostaje zagonetno. Ako jeitko materijalist, dragi moj, onda sam to ja, ja koji se molim punjenoj paprici i okruglicama odljiva, ja koji sanjam o mirisima to izviru enama iza uha, koji oboavam drago kamenje, ivim u


30/44

poligamiji sa itavim zvjezdanim sustavom i cvijeem, i koji pijem vino - vino, ujete li me? Kaosvugdje, i ovdje se stvar zasniva na onome: dobro ili loe.

Ja pripadam dobrom. O materiji loih materijalista imam nehotian dojam da to i nije materijanego cement. Niti se moe popiti niti pojesti, niti polizati, niti s njom spavati. To je truplomaterije, taj odvratni teki prah, to glupavo sivilo, simbol svakodnevne pameti, ta masa lienazanosa, ta zla i hladna raunica (koja se nikada ne ostvaruje), suta apstrakcija, ta ateistikamaterija. *

E sad, ja postavljam pitanje: to je uzrokom nemiru dananjih ateista? Rei u. Ateizam jezapravo bolest. Bolest apstraktnog ivota. Za nju postoji samo jedan lijek: neposredan ivot.Zaljubiti se u prvu lijepu enu, i

to vrlo brzo, mnogo jesti, etati u cvijeu, ivjeti u borovoj umi, sluati glazbu, uivati u slikamai piti vino, vino, vino, vino piti. Zaista, prava je vjera dar koji ivi samo u dobrom ovjeku, a uneistoi se isparava i razrjeava. To je rekao jedan na veliki suvremenik u naroitoprosvijetljenom trenutku. Upravo je ta neistoa uzrokom ove sumanute i uznemirene strke,

razorene, bezobline, prazne i jadne djelatnosti dananjih ateista. Vjerujte, za tu bolest postojijedan jedini lijek, vino. Primite k znanju, jadni moji uenici, ne samo da ste bogalji, ne samo glupi,idioti, prosjaci ivotnog iskustva i ne samo bolesnici, nego ste k tome i neisti. I to je prvotniuzrok vaeg velikog nemira. Stoga se osjeate nesretnima, to i jeste. Prava vjera, neposredanivot, ista savjest, smirenost, razum i srea ne ive u neistu ovjeku. Zbog toga ste nervozni isebini, apstraktni i nesretni, neisti za veliko prosvjetljenje. Vina! Opet vam ponavljam samo to:pijte vina! A zatim e sama od sebe slijediti elja za poljupcima,branjem cvijea, za prijateljstvom,pravim dubokim snom, za smijehom, i umjesto novina ujutro ete itati pjesnike.

Znam, mnogima e ovo to govorim izgledati sablanjivo i glupo. Poznajem one koji takogovore. Oni su i pred dvije tisue godina psovali apostola Pavla: idovima na sablazan, Grcima

glupo. I danas je to idovima (puritancima i pijetistima) sablanjivo, a Grcima (scijentifistima)glupost. Nemojte misliti, prijatelji moji, da ete me nadmudriti; nemojte mislit, zato to samreligiozan, da sam glup, pun mrnje, mraan i podmukao ovjek, koji samo onda smije polizatislatke zalogaje kada ga nitko ne gleda. Ne, takav nisam ja, takav je pijetist kojeg sam upravorazotkrio i koji s pravom vjerom nema nikakve veze. I on je ba isti onakav ateist kao i puritanac iscijentifist. Jedan je idov, drugi je Grk. Nisam ni glup ovjek niti sam mraan i podmukao, nisamni pun mrnje prema svijetu. Sada si se i sam mogao u to uvjeriti. I znaj, svi su ljudi prave vjeretakvi. Otud svaki takav ovjek zna da je ova dvijetisuljetna optuba o sablazni i gluposti -zapravo ludost bez dna.

Sad u vam pak rei i neto drugo: nije ovo sablazan i glupost kako se ja ponaam, ve kako se vi

ponaate. Optubu ne elim uzvratiti, ona e se i sama okrenuti prema vama, idovima i Grcima,dakle apstraktnima, dakle ateistima. Ne mogu vie podnositi kako svijet nasjeda lanim glasinamakoje se ire o religioznim ljudima i vjeruje kako su oni tuni, licemjerni, usukani i laljivi, a religijada je sablazan i glupost. Kako li je samo moglo zavladati to praznovjerje koje trese svijetom?

Vi, ateisti, ivite tim glupim nainom i sablanjivo, ali se ja poradi toga neu uzrujavati niti uvas psovati. ak ne traim od vas ni da se bilo ega odriete, jadne due, ionako ste u velikojbijedi. Naprotiv, ba vas potiem: ne odriite se niega. Jedite, ljubite, uivajte, i povrh svega pijtei pijte i pijte.


31/44

Ne elim vam manje, ve vam elim samo vie. Shvaa? Magare! Punim sam srcem govorio, ito scijentifistima i puritancima i pijetistima. I ako sam vas u nekoliko navrata propisno izgrdio,shvatite to najozbiljnije i nemojte se radi toga ljutiti. Bio je to blaspheme de l'amouT>,kao to

vele Francuzi. ovjek psuje samo

(6) Huljenje iz ljuba vi" (franc.) Nap. prir.

onog koga voli. Shvati, moj ateistiki prijatelju, vjeru ne nazivaju uzalud neim to neposrednostoji u vezi s Bogom. Uisti

bela hamvas.filozofija vina

Documents