bele, crne i češnóvke

ISBN 978-953-95950-0-3

Samoborska salamijada

20 godina

�

U V O D N A R I J E Č

Samobor je po mnogočemu pose-

ban. Tu posebnost mu je omogućio

položaj u vremenu i prostoru; blizina

Zagreba i glavnih prometnica - po-

veznica sjevera i juga i istoka i za-

pada Europe, čime se našao u središtu burnih

povijesnih zbivanja.

Kroz njega su prolazile okrunjene glave u bi-

jegu od tatarskih najezda pa je tako i utemeljen

čuvenom Bulom kralja Bele IV. 1242. godine.

Tu je, u dvorcu Podolje, početkom 19. stoljeća

prespavao maršal Marmont na putu za Du-

brovnik, u vrijeme dok su ovi krajevi bili dijelom

Ilirskih provincija, a kod Livadića su se okupljali

Ilirci snujući svoje romantične vizije...

Iz svih tih povijesnih slojeva, ali i iz samih ko-

rijena naroda koji je ovdje našao svoje utočište

i dom, proizašli su i njegovi običaji i način

života.

Ono što Samobor čini tako drugačijim od dru-

gih je odlika da je bio i ostao grad “po mjeri

čovjeka”.

Samoborci, a prihvaćaju to i elegantno asimi-

lirani “dotepenci”, njeguju pozitivno nadmetanje

u očuvanju tradicije. Vidljivo je to kroz brojna

proštenja kroz koja se prelamaju vjerski, narod-

ni i kulturni običaji ovoga kraja, jasno to dolazi

do izražaja kroz organizaciju velikih turističkih

priredbi poput Samoborskog fašnika, a kroz

dvadesetak posljednjih godina afirmirala se i

postala nezaobilaznom i gastronomsko - kuli-

narska atrakcija: Samoborska salamijada.

Priredba je to koja njeguje natjecateljski karak-

ter u spremanju salame, suhomesnate delicije

bez koje su stolovi diljem zapadnog civilizacij-

skog kruga nezamislivi.

Što je, u stvari, salama?

Najjednostavnija definicija glasi: to je način

spremanja mesa “za poslije”.

Vremenom, kroz stoljeća proizvodnje,

prožimanja kultura, a time i receptura, taj me-

sni pripravak dobio je različita obličja, ukuse,

mirise i boje, te - jednostavno i neminovno - au-

torski “štih” njenog proizvođača.

Zato nije ništa čudno u tome što počinju i nad-

metanja u traženju odgovora na neizbježno

pitanje: čija je bolja i čija je - najbolja!

Samoborskoj salami i manifestaciji njoj

podređenoj - Samoborskoj salamijadi, posvećena

je ova monografija.

Dvadeset godina lijepa je brojka, ali ne radi se

samo o svečarskom izdanju motiviranom samo-

hvalom, nego o želji da se obilježi jubilej inici-

jative pojedinaca - entuzijasta, naših sugrađana,

koja je, na temeljima jedne bogate tradicije,

uspjela stvoriti novu - tradiciju godišnjeg oku-

pljanja oko salame.

Samoborske salame.

urednik

Robert Škiljan

Okupljanje oko Samoborske salame

�


Samobor je po mnogočemu pose-

ban. Tu posebnost mu je omogućio

položaj u vremenu i prostoru; blizina

Zagreba i glavnih prometnica - po-

veznica sjevera i juga i istoka i za-

pada Europe, čime se našao u središtu burnih

povijesnih zbivanja.

Kroz njega su prolazile okrunjene glave u bi-

jegu od tatarskih najezda pa je tako i utemeljen

čuvenom Bulom kralja Bele IV. 1242. godine.

Tu je, u dvorcu Podolje, početkom 19. stoljeća

prespavao maršal Marmont na putu za Du-

brovnik, u vrijeme dok su ovi krajevi bili dijelom

Ilirskih provincija, a kod Livadića su se okupljali

Ilirci snujući svoje romantične vizije...

Iz svih tih povijesnih slojeva, ali i iz samih ko-

rijena naroda koji je ovdje našao svoje utočište

i dom, proizašli su i njegovi običaji i način

života.

Ono što Samobor čini tako drugačijim od dru-

gih je odlika da je bio i ostao grad “po mjeri

čovjeka”.

Samoborci, a prihvaćaju to i elegantno asimi-

lirani “dotepenci”, njeguju pozitivno nadmetanje

u očuvanju tradicije. Vidljivo je to kroz brojna

proštenja kroz koja se prelamaju vjerski, narod-

ni i kulturni običaji ovoga kraja, jasno to dolazi

do izražaja kroz organizaciju velikih turističkih

priredbi poput Samoborskog fašnika, a kroz

dvadesetak posljednjih godina afirmirala se i

postala nezaobilaznom i gastronomsko - kuli-

narska atrakcija: Samoborska salamijada.

Priredba je to koja njeguje natjecateljski karak-

ter u spremanju salame, suhomesnate delicije

bez koje su stolovi diljem zapadnog civilizacij-

skog kruga nezamislivi.

Što je, u stvari, salama?

Najjednostavnija definicija glasi: to je način

spremanja mesa “za poslije”.

Vremenom, kroz stoljeća proizvodnje,

prožimanja kultura, a time i receptura, taj me-

sni pripravak dobio je različita obličja, ukuse,

mirise i boje, te - jednostavno i neminovno - au-

torski “štih” njenog proizvođača.

Zato nije ništa čudno u tome što počinju i nad-

metanja u traženju odgovora na neizbježno

pitanje: čija je bolja i čija je - najbolja!

Samoborskoj salami i manifestaciji njoj

podređenoj - Samoborskoj salamijadi, posvećena

je ova monografija.

Dvadeset godina lijepa je brojka, ali ne radi se

samo o svečarskom izdanju motiviranom samo-

hvalom, nego o želji da se obilježi jubilej inici-

jative pojedinaca - entuzijasta, naših sugrađana,

koja je, na temeljima jedne bogate tradicije,

uspjela stvoriti novu - tradiciju godišnjeg oku-

pljanja oko salame.

Samoborske salame.

urednik

Robert Škiljan

Okupljanje oko Samoborske salame

4


Samobor je oduvijek bio plodno tlo za

ostvarenje ideja kojima je podloga

bila bogato povijesno i kulturno

naslijeđe našega grada, koje se za-

sigurno i neminovno odrazilo i na

samoborskim trpezama, na tragu one: “Reci mi

što jedeš i reći ću ti tko si”.

U tradiciji samoborskoga kraja zavidno mjesto

našla je i proizvodnja suhomesnatih proizvoda.

Naime, u Samoboru su oduvijek mnoge obitelji

spremale češnjofke i salame po vlastitoj,

najčešće naslijeđenoj recepturi. Uvijek se znalo

tko ima najbolju češnjofku, a tko salamu, tako

da je upravo taj natjecateljski duh Samoboraca u

spravljanju i degustaciji ovih delicija bio začetak

ideje o nadmetanju i izboru najbolje Samobor-

ske salame, koja je potom, zahvaljujući samo-

borskim entuzijastima, njihovim druženjem i

udruživanjem, prerasla u dobro organiziranu pri-

redbu koja ove godine proslavlja 20. godišnjicu

te predstavlja jednu od najznačajnijih turističkih

manifestacija ovoga grada.

Ovim putem želim zahvaliti pokretačima ove

plemenite ideje, kao i današnjem organiza-

toru, Udruzi Zlatna šajba, na brižnom čuvanju i

njegovanju ove naše tradicijske vrijednosti.

gradonačelnik Grada Samobora

Antun Dubravko Filipec

Od obiteljskih tajni do nadmetanja

�


Poštovani čitatelji, dragi prijatelji i

uživatelji salama, zadovoljstvo mi

je što je Grad (prije Općina) Sveta

Nedelja na čijem sam čelu, a poseb-

no njegovi žitelji, od prvoga dana

dio ove velike entuzijastičke obitelji zanesenja-

ka u spravljanje salama. Nije ovdje riječ samo

o tradiciji ovih prostora koju njeguju mnoge

obitelji, već i pravom majstorstvu u hobiju u koji

se unosi silna energija i volja da bi se umijeće u

izradi salama dovelo gotovo do savršenstva. Iz

toga je, sigurna sam, prije 20 godina i proizašla

ova značajna manifestacija za Samobor, ali i

za nas u susjedstvu, pa smo je i podržavali od

njezina začetka.

Ono što se nekad događalo u našim kletima, u

obiteljskom i prijateljskom okruženju, na naše

je veliko zadovoljstvo postalo najprije službeno

natjecanje, a danas velika međunarodna mani-

festacija. No, ono što je također važno i što naše

zadovoljstvo dodatno povećava, činjenica je da

se sve te godine na Samoborskoj salamijadi,

uz profesionalizam u pristupu manifestaciji,

zadržao i pravi domaći štih i atmosfera ugodna

druženja prijatelja i poznanika koji u Salamijadi

nalaze dio sebe.

Posebno zadovoljstvo mogu, pak, iskazati

činjenicom da su među osnivačima Udruge

Zlatna šajba, koja je cijelu ovu priču i pokrenula,

i stanovnici našeg svetonedeljskog kraja. Nezao-

bilazni su u tome Alojz Požgaj iz Male Gorice,

Marijan Čižmešija iz Kerestinca, pokojni Mari-

jan Černoš iz Rakitja te brojni drugi čija će se

imena zasigurno naći na nekim drugim strani-

cama ovog izdanja. Svi su oni dali izniman do-

prinos promoviranju salame u svetonedeljskom

kraju.

Duboko vjerujem da će pokretači ove mani-

festacije i sljedećih godina i desetljeća nastaviti

s njezinim oplemenjivanjem, što će Grad Sveta

Nedelja prepoznati, cijeniti i pratiti.

gradonačelnica Grada Svete Nedelje

Ines Balint, dr.med.

Sveta Nedelja cijeni i prepoznaje

�


Poštovani čitatelji, dragi prijatelji i

uživatelji salama, zadovoljstvo mi

je što je Grad (prije Općina) Sveta

Nedelja na čijem sam čelu, a poseb-

no njegovi žitelji, od prvoga dana

dio ove velike entuzijastičke obitelji zanesenja-

ka u spravljanje salama. Nije ovdje riječ samo

o tradiciji ovih prostora koju njeguju mnoge

obitelji, već i pravom majstorstvu u hobiju u koji

se unosi silna energija i volja da bi se umijeće u

izradi salama dovelo gotovo do savršenstva. Iz

toga je, sigurna sam, prije 20 godina i proizašla

ova značajna manifestacija za Samobor, ali i

za nas u susjedstvu, pa smo je i podržavali od

njezina začetka.

Ono što se nekad događalo u našim kletima, u

obiteljskom i prijateljskom okruženju, na naše

je veliko zadovoljstvo postalo najprije službeno

natjecanje, a danas velika međunarodna mani-

festacija. No, ono što je također važno i što naše

zadovoljstvo dodatno povećava, činjenica je da

se sve te godine na Samoborskoj salamijadi,

uz profesionalizam u pristupu manifestaciji,

zadržao i pravi domaći štih i atmosfera ugodna

druženja prijatelja i poznanika koji u Salamijadi

nalaze dio sebe.

Posebno zadovoljstvo mogu, pak, iskazati

činjenicom da su među osnivačima Udruge

Zlatna šajba, koja je cijelu ovu priču i pokrenula,

i stanovnici našeg svetonedeljskog kraja. Nezao-

bilazni su u tome Alojz Požgaj iz Male Gorice,

Marijan Čižmešija iz Kerestinca, pokojni Mari-

jan Černoš iz Rakitja te brojni drugi čija će se

imena zasigurno naći na nekim drugim strani-

cama ovog izdanja. Svi su oni dali izniman do-

prinos promoviranju salame u svetonedeljskom

kraju.

Duboko vjerujem da će pokretači ove mani-

festacije i sljedećih godina i desetljeća nastaviti

s njezinim oplemenjivanjem, što će Grad Sveta

Nedelja prepoznati, cijeniti i pratiti.

gradonačelnica Grada Svete Nedelje

Ines Balint, dr.med.

Sveta Nedelja cijeni i prepoznaje

�


Kada su duge zimske večeri zami-

jenile užurbanost i brigu kojom ih

je zaposlila bogata jesen, a kleti i

pušnice pokazivale svo bogatstvo

ovih krajeva, naši stari tražili bi

predah u večernjim druženjima po kletima.

Nije bilo domaćina koji se nije htio pohvaliti do-

brim urodom svojih gorica i vještinom pravlje-

nja tradicionalnih proizvoda ovih krajeva. Među

njima isticao se jedan, cijenjen i tražen i izvan

kraja u kome je nastao, pod pučkim nazivom

salama. Zato bi svaku večer jedan iz družine bio

domaćin u svojoj kleti, a uz dobru kapljicu ve-

sela družina u pravilu bi kušala salame.

Vrsni znalci u pravljenju tog proizvoda naprav-

ljenog u domaćinstvu, za koga ipak ne možemo

reći da je domaći proizvod, jer sadrži i sastojke

koji ne potječu samo iz domaćinstva, ocjenjiva-

li su iz večeri u večer uspješnost svojega rada

seleći se iz kleti u klet.

Tako su salame u džepovima svojih gospodara

šetale “z brega na breg”, a naši djedovi i očevi

prenosili su vještinu pravljenja salama na mlađe

postajući sve veći majstori u svom poslu.

Eto, tako je običaj ljudi jednoga kraja prerastao

u obilježje i tradiciju koju mi, iz godine u go-

dinu, njegujemo organizirajući salamijade -

gastronomsko natjecanje u vještini pravljenja

salama.

Salamijade su obilježje sjeveroistočnog dijela

Slovenije i sjeverozapadnog dijela Hrvatske.

Salama jedva da je poznata kao proizvod

istočnije od Zagreba, južnije od Jastrebarskog

ili sjevernije od Krapine. Najvećim majstorima

ipak su se pokazali Samoborci i njihovi susjedi

iz okolice Brežica. Danas samo u Sloveniji ima

nekoliko družina koje također tradicionalno or-

ganiziraju salamijadu, pozivajući na tu gurman-

sku utakmicu sve one koji se žele natjecati.

Današnje salamijade već su dobro organizirane

manifestacije koje, iako još nedovoljno, ipak

čine dio turističke ponude svojega kraja. U

novije vrijeme nose pečat međunarodnih mani-

festacija, jer su gotovo obavezno Slovenci gosti

u Hrvatskoj, a Hrvati u Sloveniji. Nakratko ta

tradicija zna biti prekinuta kad zdravstvene pri-

like zatvore granice.

Salame prosuđuje ocjenjivačka komisija, koja

na osnovu utvrđenih kriterija iznjedrenih iz

dugogodišnjeg znanja i iskustva naših starih,

Idealna smjesa entuzijazma i znanja

�


ocjenjuje njihovu kvalitetu. Današnja salama po izgledu malo nalikuje na nekadašnji proiz-

vod naših djedova, jer današnji majstori koriste

blagodati koje im pruža suvremena oprema u

mesarstvu. Sve je više u upotrebi umjetni ovitak

koji zamjenjuje nekadašnje prirodno crijevo, a

oštri noževi električnih mašina usitnjavaju meso

do najfinijih komadića. No, sve to nije narušilo

visoku kulinarsku vrijednost i gurmanski užitak

pri kušanju ovog proizvoda.

Već desecima godina nije se mijenjala strogo

utvrđena receptura salama koja se pravi iz boljih

partija svinjskog mesa, uz dodatak soli i papra

te u tragovima češnjaka.

Zna se naći u salamama i mesa divljači (ve-

provine, jelenskog mesa) ili pak konjetine pa

i stranih začina, što ne promiče oštrom oku

strogih sudaca.

U čemu je tajna tako visoke kulinarske vrijed-

nosti ovog proizvoda? Nabrojat ćemo samo ono

najvažnije:

u vještini majstora da pronađe najbolji

omjer sastojaka

u odabiru šajbe na koju treba mljeti meso

u odabiru sirovine

u međusobnom omjeru slanine i mesa

u vještini punjenja crijeva nadjevom

u dužini dimljenja i sušenja

•

•

•

•

•

•

u načinu čuvanja.

Tu je još i niz detalja koje će suci procijeniti i

dodjelom bodova nagraditi.

Na svakoj Salamijadi predstavi se nekoliko stoti-

na uzoraka salama, čiji su vlasnici sakriveni iza

šifri; od onih koji će biti diskvalificirani pa do vr-

hunskih proizvoda koji će osvojiti Zlatnu šajbu,

najveće priznanje koje je moguće zaslužiti.

Nema tog proizvođača koji se neće pohvaliti

osvoji li zlatnu, srebrnu ili brončanu šajbu, a

najveće priznanje im je ono koje im odaju nji-

hovi prijatelji, majstori kakvi su i sami.

Samo najvrsniji majstori znaju kako je teško iz

samo dva, možda tri sastojka napraviti vrhunski

proizvod, gdje je sve vidljivo, gdje se ništa ne

može sakriti i gdje više nego igdje sve ovisi o

vještini i znanju ruku koje ih prave.

Danas salame prave i oni koji ničim nisu vezani

uz mesarski zanat, a “šajbe” odnose ekonomisti,

pravnici, taksisti, profesori, inženjeri, poduzet-

nici, poljodjelci i ugostitelji koji su tu vještinu

naslijedili od svojih očeva i djedova, a ljubomor-

no ju čuvaju za svoje sinove i unuke.

Njegujući ovu tradiciju, ti su entuzijasti uspjeli

sačuvati i dići na daleko višu razinu ono što su

pokojni Deda - Stjepan Župančić, mesarski obrt-

nik iz Samobora, i njegovi pajdaši započinjali

davno, u dugim zimskim večerima, po svojim

• kletima.

Danas oni, okupljeni u Udrugu Zlatna šajba, krče

put Samoborskoj salami do stolova gurmana.

Sada već kao županijska robna marka, a ubrzo

i gastronomski doživljaj za sve gurmane svi-

jeta, napravljena “med Sanoborskim bregima”,

Samoborska salama i dalje piše svoju prebogatu

povijest.

Prema zapisima samoborskog kroničara, pokojnoga gospodina Ivice Sudnika

predsjednik Udruge Zlatna šajba

dr.sc. Dubravko Viduč

�


ocjenjuje njihovu kvalitetu. Današnja salama po izgledu malo nalikuje na nekadašnji proiz-

vod naših djedova, jer današnji majstori koriste

blagodati koje im pruža suvremena oprema u

mesarstvu. Sve je više u upotrebi umjetni ovitak

koji zamjenjuje nekadašnje prirodno crijevo, a

oštri noževi električnih mašina usitnjavaju meso

do najfinijih komadića. No, sve to nije narušilo

visoku kulinarsku vrijednost i gurmanski užitak

pri kušanju ovog proizvoda.

Već desecima godina nije se mijenjala strogo

utvrđena receptura salama koja se pravi iz boljih

partija svinjskog mesa, uz dodatak soli i papra

te u tragovima češnjaka.

Zna se naći u salamama i mesa divljači (ve-

provine, jelenskog mesa) ili pak konjetine pa

i stranih začina, što ne promiče oštrom oku

strogih sudaca.

U čemu je tajna tako visoke kulinarske vrijed-

nosti ovog proizvoda? Nabrojat ćemo samo ono

najvažnije:

u vještini majstora da pronađe najbolji

omjer sastojaka

u odabiru šajbe na koju treba mljeti meso

u odabiru sirovine

u međusobnom omjeru slanine i mesa

u vještini punjenja crijeva nadjevom

u dužini dimljenja i sušenja

•

•

•

•

•

•

u načinu čuvanja.

Tu je još i niz detalja koje će suci procijeniti i

dodjelom bodova nagraditi.

Na svakoj Salamijadi predstavi se nekoliko stoti-

na uzoraka salama, čiji su vlasnici sakriveni iza

šifri; od onih koji će biti diskvalificirani pa do vr-

hunskih proizvoda koji će osvojiti Zlatnu šajbu,

najveće priznanje koje je moguće zaslužiti.

Nema tog proizvođača koji se neće pohvaliti

osvoji li zlatnu, srebrnu ili brončanu šajbu, a

najveće priznanje im je ono koje im odaju nji-

hovi prijatelji, majstori kakvi su i sami.

Samo najvrsniji majstori znaju kako je teško iz

samo dva, možda tri sastojka napraviti vrhunski

proizvod, gdje je sve vidljivo, gdje se ništa ne

može sakriti i gdje više nego igdje sve ovisi o

vještini i znanju ruku koje ih prave.

Danas salame prave i oni koji ničim nisu vezani

uz mesarski zanat, a “šajbe” odnose ekonomisti,

pravnici, taksisti, profesori, inženjeri, poduzet-

nici, poljodjelci i ugostitelji koji su tu vještinu

naslijedili od svojih očeva i djedova, a ljubomor-

no ju čuvaju za svoje sinove i unuke.

Njegujući ovu tradiciju, ti su entuzijasti uspjeli

sačuvati i dići na daleko višu razinu ono što su

pokojni Deda - Stjepan Župančić, mesarski obrt-

nik iz Samobora, i njegovi pajdaši započinjali

davno, u dugim zimskim večerima, po svojim

• kletima.

Danas oni, okupljeni u Udrugu Zlatna šajba, krče

put Samoborskoj salami do stolova gurmana.

Sada već kao županijska robna marka, a ubrzo

i gastronomski doživljaj za sve gurmane svi-

jeta, napravljena “med Sanoborskim bregima”,

Samoborska salama i dalje piše svoju prebogatu

povijest.

Prema zapisima samoborskog kroničara, pokojnoga gospodina Ivice Sudnika

predsjednik Udruge Zlatna šajba


P O V I J E S N I O S V R T


1 1


Ivanka Brekalo, najvrednija povjesničarka

Samobora i časna nasljednica nezao-

bilaznog Ivice Sudnika, temeljem do-

kumenata iz pismohrane Samoborskog

muzeja pobrojala je nekoliko teza o po-

vijesnoj dimenziji Samoborske salame.

- Za Samoborsku salamu, koja je izvorni samo-

borski specijalitet, a odnedavno i robna marka

Zagrebačke županije, ponekad se čuje da ima

“francusko porijeklo”, to jest da se proizvodi

od vremena francuske okupacije Samobora.

Priča je prilično nevjerojatna, jer ispada da mi

Samoborci, prije nego što su došli Francuzi,

nismo znali ništa pripremati, kuhati ili peći i u

tome uživati - pojašnjava Ivanka Brekalo.

Kako bi dokazala suprotno, iznijela je i nekoliko

podataka.

- Na glavnom samoborskom placu od davnina

su na jugoistočnoj strani stajale mesnice, njih

osam, koje su svake godine nadmetanjem da-

vane u zakup mesarima kojih je bilo više nego

mesnica. Mesari, mesnice, kvaliteta mesa i ci-

jene često su bile predmet svađa, tužbi i par-

nica.

Kad sam obrađivala građu za rad “Stara samo-

borska kuhinja pod boltu načinjena” na bez-

broj sam mjesta našla podatke o hrani i o mesu

– dimljenim kobasicama, češnjofkama, deveni-

cama...

Kako je svako domaćinstvo hranilo svinje, na-

kon klanja čuvalo se i pohranjivalo meso i koba-

sice. Tako postoji primjer iz 18. stoljeća gdje se

na jednom mjestu spominje 36 mesnih kobasica

na tavanu.

Kobasice spominju i stari rječnici, a i nezao-

bilazni Milan Lang u svom djelu Samobor, na-rodni život i običaji naširoko opisuje pripremanje

češnjofki i drugih kobasica - zaključila je Ivanka

Brekalo.

O mogućem “francuskom porijeklu” Samo-

borske salame govore i “iskustva s terena”, sa

studijskog putovanja članova Zlatne šajbe (III.

putovanje Samoborske salame, u rujnu 2005.)

koje detaljno opisuje aktualni predsjednik

Udruge Zlatna šajba Dubravko Viduč:

“Stigli smo i do prve salamerije. U okolici Aix

en Provance, u malom Pertuisu, prvi put smo se

sreli s proizvođačem njihovih salama, koje su po

obliku i nadjevu najsličnije našoj Samoborskoj.

Ali, samo slične, ni izdaleka iste. Degustacija

iza koje je na pladnjevima ostalo više od pola

ponuđene količine dokaz su skromnog ga-

stronomskog užitka kojeg smo doživjeli u tom,

inače simpatičnom, provansalskom gradiću.

Jednako su završila i naredna dva pokušaja...

Dakle, naša je salama, ovakva kakva je, samo

naša, samoborska...”

Samoborska je samo naša

Kolinje su u samoborskim obiteljima bile dio tradicije, a ono

što se nije odmah pojelo, na različite se načine spremalo za

duge zimske mjesece.

Najčešće su se spremale šunke i različite vrste kobasa.

1 2


Dakle, podsjetimo se što o proiz-

vodnji kobasa u svom djelu

Samobor, narodni život i običaji kaže Milan Lang.

“S kobasami je mnogo posla.

Tim se bavi obično samo ženska čeljad, koju

rukovodi domaćica ili koja iskusna starija su-

sjeda, rođaka ili radnica. Tko hoće, može mu

i to učiniti mesar. Doduše to je sitan i musav

posao, ipak ga ženskinja radi s veseljem, veselje

je to i za djecu, jer će se za njih napose napraviti

mala koja kobasica.

Ako su se kobasice rátale, t.j. ako su dobro prav-

ljene i ukusne, da mogu podnijeti svačiju kri-

tiku, e, onda čast domaćici.

Obično se u nas prave tri vrste kobasa: bele ko-

base, crne kobase (krvavice) i češnóvke; po go-

spodskim kućama pravi se negdje i bratvuršt.

Dok mesar raščinja svinjče, odabira se meso, koje

će se upotrebiti za kobase, za nadev. Međutim

koja od žena ode s crijevima na potok, gdje ih

očisti i kod kuće do kraja priredi za porabu. Tko

misli, da ne će imati dosta crijeva za sve kobase,

dokupi još od mesara bilo friških, bilo suhih cri-

jeva. Mesari naime ne bacaju crijeva od ubijenih

svinja i goveda, nego ih očiste, napuhnu, objese

na kolac i posuše, pa kada im ustreba, upotrebe

kod kuće ili prodaju drugima...”

Lang opisuje kako se rade krvavice i bijele ko-

base, opisuje i neke druge specijalitete, a spo-

minje i prave male kulinarske bravure:

“...U nekim kućama nadjenu i svinjski želudac.

Tomu se veli Čmar. Želudac se valjano očisti i

oguli unutrašnja kožica pak se spremi na hla-

dno mjesto do potrebe. Onda se napravi fila

(nadjev)... I tako dalje, do finog čmara.”

Naravno, češnóvke su nezaobilazne.

“...Češnóvke su najfinije kobase. Za njih se pravi

nadjev ovako: Uzme se tusto slaninsko sirovo

meso, te se nožem isjecka (ne smije se kosati),

tomu se doda malo vode i vina i tučena češnjaka

kroz krpu procijeđena. To se sve dobro smiješa

i nadjene crijevo kao i kod drugih kobasica.

Češnóvke se vješaju u dim s ostalim mesom, te

se troše pomalo do ljeta, pače i do jeseni.

Tko hoće, da mu se češnovke, šunke i drugo

suho slaninsko meso uzdrži što dulje i da bude

sočno i tečno, meće ga u zákos. U proljeće se

naime suha slanina (špek) očisti, sreže u sitno i

meće u žbanju: ponajprije naslaga zakosa, onda

češnóvke ili suho meso, pak opet zakos i.t.d. Za-

kos se troši kao začin za varivo, daje mu ukus po

suhom mesu, pak je toliko pikantnije.”

Milan Lang: Bele, crne i češnóvke

1 3


Počet ću od Gornjeg kraja

Nek’ se prama dole zbraja,

Sve što na mesare spada

I pojedincima pripada.

Na početku Medved Gabro

Trsi se i radi hrabro,

Da što više si uštedi

I za dječicu privredi.

Baš mu jako hudo nije,

Jer ga težak dug ne brije,

Ali ipak vazda snuje,

Da što više para skuje.

Jednokatnu hižu ima

S kojom se i dosta štima,

A u njojzi i stanare

Da mjesečno grne pare.

Poso mu po malo ide

Što i drugi ljudi vide;

A da previše ne špara

To mu lice progovara.

Sirotinji u susret dodje,

Da ni jedan baš ne prodje,

Da mu nebi pomogao,

Barem nešta bijednom dao.

Franjo Medved iza Gabre

Proživio je dane hrabre,

Borio se silom svom,

Da očuva rodni dom.

Tri mesara u blizini,

Francek biva u sredini;

Opkoliše ga lijevo, desno,

Da mu bude dosta tijesno.

Ali Francek neuplašiv

Nije posto tada strašiv,

Jer je ono stara kuća

Gornjokrajska ljubav vruća.

Uzdao se on u Boga

Dobrotvora milog svoga,

Koji mu je moći dao,

Da u poslu nije pao.

Opis rada i života samoborskih mesara prigodom poklada 1934. godine

Pjesma Zvonimira

Tkalčića - Zvončeka,

napisana za

Fašnik 1934.

godine, posvećena

samoborskim

mesarima

1 4


Sada dodje onaj pravi

Koji schnapsl karte slavi,

I u njima mu je nada,

Koja često i propada.

Ime mu je Brezek Jura

Baš odlična ta figura,

Koja često zaboravi,

Da ju Karta jako davi.

Ali ipak pokraj toga

Prima se i posla svoga,

Vino toči, meso siječe,

Pa ga ipak nadju sreće.

Jedno zlo ga jako muči,

Što mu Kata ne poruči,

Da joj bude kompanjon,

Proizvodu njenom sklon.

Muštarda mu mozak vrti

I kod Kate džepi škrti,

A to njega jako gifta,

Jer muštarda ga ne pifta.

Pustimo sad’ ovo troje

Nek’ se bori svak’ za svoje

I predjimo na našeg Peru,

Koji dade i na veru.

Šoštarić se feš i mladi

Na krizu baš niš ne jadi,

Jer ga poso ne nagriza

I ako vlada crna kriza.

Poso cvate kao ruža

Mesnica mu pare pruža,

A “cmokice” usta slade,

Pa za sada dost’ imade.

Ženiti se još sad’ neće

Jerbo traži veće sreće,

Što će fakat i postići,

Pa se može s tim’ da diči.

Jedno zlo se od njeg’ radja,

Što bebice u srce gadja;

Jer si mnoga jadna misli

Da li Pero na nju misli.

Ali Bog zna kad’ će Pero

Šešir metnuti na “hero”,

I pokucati na vrata

Gdje se goji ljubav zlata.

Preko trga Francek stoji

I češnofke svoje broji,

Izvrstne i dobrog teka

Da baš svakom kupcu šmeka.

Meso siječe sve po malo

Da bi za življenje dalo,

A za bogatstvo se ne bori

Tako barem često zbori.

Tonšetić je dobra duša

Samo Brezeka ne sluša;

Jer sa Jurom šale nema,

Već se odmah dvoboj sprema.

Istina i Francek želi

Da se češće razveseli;

Ali ipak onda pazi,

Da duboko ne zagazi.

Impozantan čovjek jedan

Inače je gazda vredan,

Imenom se Štefek zove

O njemu su priče ove:

Župančić Vam je čudna slika

Već sa dalekog vidika,

Jer pred sobom nosi bure

Kuda vinske kapi cure.

On je žrtva svoga zvanja,

Jer od tolko silnog klanja,

Može da si meso bira

Pa želudec svoj trahtira.

Kraj špricerov se baš ne muči

Niti kad je schnitzel vrući,

Pa onda može da nabira

Kak’ pečenka dirigira.

Nek’ se širi domovina

Puna mesa, dobrog vina,

Neka Štefek bar pokaže,

Da čovjeka meso zmaže.

Hudi pogled Tenka Gjure

Župančićevo gleda bure,

I razmišlja sam u sebi

Ja to ipak nosil nebi!

Šta će našem Tenku bure

Kad’ je rodjen sretne vure;

Ima ženu, kuću, para,

A dovoljno i pazara.

Mesnica mu pokraj mosta

Svaki dan donese dosta,

A krčmica kako kada,

Pa ne treba da se jada.

Njegov pogled zlo ne stvara

Niti koga stim’ obara;

To je samo oštar vid,

Jer ga nikog’ nije stid!

1 5


U Gjuri dobro srce bije

Na bijedu se slatko smije;

Uništava bol i plač,

Jer srce mu je dobar mač.

O moj Bože još je jedan

Čovjek sažaljenja vredan,

Smiren, tih i sav povučen

Ko da nije mesar zvučen.

To je jadan Joža Budi

Kome sudba strogo sudi,

I zadatke njemu kroji

Da se često i oznoji.

Izvršava sve po volji

Samo da joj udovolji,

A ona gleda ko “adut”

Dal’ je jadan Joža ljut?!

Otišao bi više puta,

Da se makne njojzi sputa,

Ali onda kad se vrati

Izostanak strogo plati.

Bolje mu je i ovako

Živjet’ tiho i polahko,

Nego da koncerte sluša

Ta poštena blaga duša.

Na redu je i Lojzek mladi

Koj’ sa blagom isto radi,

Po selima se špancira

I kod ljudi blago zbira.

I on se razme u meštriju,

Jer je zvučil mesariju;

Samo još mesnice nema

Tek se na ženidbu sprema.

Sad po zimi svinje kolje

Sve do mile svoje volje;

Uništava jadno prase

Nadeva čurke i kobase.

Što zasluži rado štedi

Jerbo u budućnost gledi,

I rado bi danas, sutra,

Da se ko Župančić sfutra.

Još je jedan mesar bio

Koji se odselio.

A zvao se Medved Ivo

Koj’ je svakog’ rad’ poštivo.

Slabi poso, skupi stani,

Pa je Ivo moro lani,

Da preseli svu meštriju

Tam’ gdje ljudi već noriju.

Teški su Vam ono časi

Kad’ ne može da se spasi;

Neg’ v Stenjevec bježat mora

Kak’ da mu je to pokora.

Lahko je v Stenjevec dojti

Al’ je vrag iz njega projti;

Kad Te onaj zrak osvoji,

Zbogom sretni dani Tvoji!

Dosta je te pisarije

Krivo mislim nikom’ nije,

Jer istinu opisavam

I na uvid Vama davam.

Bog poživi sve mesare

Koji i za mene mare;

Bog im dao zdravlje, sreću,

Pa ni ja zlo proći neću.

U Samoboru, za Fašnik, mjeseca veljače 1934. godine

Zvonimir Tkalčić

Zvonimir Tkalčić - Zvonček bio je samoborski lutalica - potepuh. Inače školovani pisar, prehranjivao se je poklonima Samoboraca, o kojima bi onda pisao šaljive pjesmice. Naravno, najzahvalniji je bio mesarima, kojima je posvetio ovaj uradak.

1 5


U Gjuri dobro srce bije

Na bijedu se slatko smije;

Uništava bol i plač,

Jer srce mu je dobar mač.

O moj Bože još je jedan

Čovjek sažaljenja vredan,

Smiren, tih i sav povučen

Ko da nije mesar zvučen.

To je jadan Joža Budi

Kome sudba strogo sudi,

I zadatke njemu kroji

Da se često i oznoji.

Izvršava sve po volji

Samo da joj udovolji,

A ona gleda ko “adut”

Dal’ je jadan Joža ljut?!

Otišao bi više puta,

Da se makne njojzi sputa,

Ali onda kad se vrati

Izostanak strogo plati.

Bolje mu je i ovako

Živjet’ tiho i polahko,

Nego da koncerte sluša

Ta poštena blaga duša.

Na redu je i Lojzek mladi

Koj’ sa blagom isto radi,

Po selima se špancira

I kod ljudi blago zbira.

I on se razme u meštriju,

Jer je zvučil mesariju;

Samo još mesnice nema

Tek se na ženidbu sprema.

Sad po zimi svinje kolje

Sve do mile svoje volje;

Uništava jadno prase

Nadeva čurke i kobase.

Što zasluži rado štedi

Jerbo u budućnost gledi,

I rado bi danas, sutra,

Da se ko Župančić sfutra.

Još je jedan mesar bio

Koji se odselio.

A zvao se Medved Ivo

Koj’ je svakog’ rad’ poštivo.

Slabi poso, skupi stani,

Pa je Ivo moro lani,

Da preseli svu meštriju

Tam’ gdje ljudi već noriju.

Teški su Vam ono časi

Kad’ ne može da se spasi;

Neg’ v Stenjevec bježat mora

Kak’ da mu je to pokora.

Lahko je v Stenjevec dojti

Al’ je vrag iz njega projti;

Kad Te onaj zrak osvoji,

Zbogom sretni dani Tvoji!

Dosta je te pisarije

Krivo mislim nikom’ nije,

Jer istinu opisavam

I na uvid Vama davam.

Bog poživi sve mesare

Koji i za mene mare;

Bog im dao zdravlje, sreću,

Pa ni ja zlo proći neću.

U Samoboru, za Fašnik, mjeseca veljače 1934. godine

Zvonimir Tkalčić

Zvonimir Tkalčić - Zvonček bio je samoborski lutalica - potepuh. Inače školovani pisar, prehranjivao se je poklonima Samoboraca, o kojima bi onda pisao šaljive pjesmice. Naravno, najzahvalniji je bio mesarima, kojima je posvetio ovaj uradak.

1 6


Spec. mini kazivanja - O Mesarima iz Leta Gospodnjega 1724. iz Libra don Steffana Skvorcza i predočena po jednem lutajućem Viatoru od Samoborszkih Rud pokraj Zagreba

Pérvi/prvi Mesar bil je nasš Chlovechanyszkoga/

čovječjeg koljena ded Szveti Adam, po

keteromszeie/po kojemu se meštria Mesarszka

po vszem Szvetu razširila. Pérvi nyegov Mesarszki

Detich/djetič bil je nyegov mlaisši Szin Abel;

nyegov sztaressi/stariji Bratt Cain ne hotel Mesar biti... Tad je

bilo malo Mesarov, ar/jer su onda malo mesa jeli... Po velikom

pak Potopu lyudi/ljudi pocheli szu vech/više mesa jeszti.

Mesari su z med vszeh/svih Mestrov naisztaressi/najstariji.

Mesari jeszu dobri i posšteni ljudi!

A l i, A L I!

Nekoyi Mesari grehe chine/čine. Od prasztareh krav

meso za mladu govedinu prodavaju, kotero je tak žilavo,

da je szami Mesari nemogu rezati, a josche menye/manje

s tupi zubi griszti. I bilo bi, dabi Chlovek na sztolu pri

jelu klesche/kliješta imati je morel, z kemi bi, falatcze/

komadiće, ki med zube zaidu, vun térgal...

Mesari moraju meso szechi/sjeći i vagati prav, kak bogatomu,

tak i sziromahu... O, vi Mesari! Kak vi meso važete, tak vas i

Bogh bu vagal! Takovi naj sze čuvaju, da vu Pekel ne opadnu!

Nek’ znaju kad devenice il’ kobase, po tmici delaju, da od

Szveta Mihalya Archangyela, dobiu strašnu kaschtigu/kaštigu!

Da ih budu ždrali, žderali, dok je Szveta i Nn ee bb aa...

A h a! A H A!

Potpisuje

Gerhard Ledić koji čitav Život putuje, luta, a ne zaluta.

Voli Život, ima mnogo Prijatelja, uživa i u Salamijadi.

Svaki dan mu je rođendan. Sutra je jučer!

Vaš

1 6


Spec. mini kazivanja - O Mesarima iz Leta Gospodnjega 1724. iz Libra don Steffana Skvorcza i predočena po jednem lutajućem Viatoru od Samoborszkih Rud pokraj Zagreba

Pérvi/prvi Mesar bil je nasš Chlovechanyszkoga/

čovječjeg koljena ded Szveti Adam, po

keteromszeie/po kojemu se meštria Mesarszka

po vszem Szvetu razširila. Pérvi nyegov Mesarszki

Detich/djetič bil je nyegov mlaisši Szin Abel;

nyegov sztaressi/stariji Bratt Cain ne hotel Mesar biti... Tad je

bilo malo Mesarov, ar/jer su onda malo mesa jeli... Po velikom

pak Potopu lyudi/ljudi pocheli szu vech/više mesa jeszti.

Mesari su z med vszeh/svih Mestrov naisztaressi/najstariji.

Mesari jeszu dobri i posšteni ljudi!

A l i, A L I!

Nekoyi Mesari grehe chine/čine. Od prasztareh krav

meso za mladu govedinu prodavaju, kotero je tak žilavo,

da je szami Mesari nemogu rezati, a josche menye/manje

s tupi zubi griszti. I bilo bi, dabi Chlovek na sztolu pri

jelu klesche/kliješta imati je morel, z kemi bi, falatcze/

komadiće, ki med zube zaidu, vun térgal...

Mesari moraju meso szechi/sjeći i vagati prav, kak bogatomu,

tak i sziromahu... O, vi Mesari! Kak vi meso važete, tak vas i

Bogh bu vagal! Takovi naj sze čuvaju, da vu Pekel ne opadnu!

Nek’ znaju kad devenice il’ kobase, po tmici delaju, da od

Szveta Mihalya Archangyela, dobiu strašnu kaschtigu/kaštigu!

Da ih budu ždrali, žderali, dok je Szveta i Nn ee bb aa...

A h a! A H A!

Potpisuje

Gerhard Ledić koji čitav Život putuje, luta, a ne zaluta.

Voli Život, ima mnogo Prijatelja, uživa i u Salamijadi.

Svaki dan mu je rođendan. Sutra je jučer!

Vaš

1 7


Svoj doprinos ovoj monografiji s velikim je oduševljenjem, a na preporuku

samih članova Udruge Zlatna šajba, pridodao i nezaobilazni Lutajući

reporter Gerhard Ledić.

Temeljem povijesnog spisa autora Steffana Skvorcza, neumorni je Gerhard

kreirao zapis o prapočecima mesarije u ljudskom društvu. Tome je pridodao

i ilustraciju koja na prepoznatljiv način zaokružuje sliku o našem dragom

susjedu iz Ruda.

Urednik

O r g a n i z a c i j a :

o d h i s a d o Z l a t n e š a j b e

O r g a n i z a c i j a :

o d h i s a d o Z l a t n e š a j b e

2 1

o r g a n i Z a c i j a : o d h i s a d o Z l a t n e š a j b e

Kao i mnoge druge dobre, korisne

i lijepe stvari, ideja o pokreta-

nju Samoborske salamijade, kao

priredbe na kojoj će se vredno-

vati i ocjenjivati, a konačno i

nagrađivati salame, potekla je iz neformalnog

druženja nekolicine prijatelja - zaljubljenika u

dobar zalogaj i čašu kvalitetnog vina.

od prvih zadirkivanja i podbadanja tipa “moja

je bolja”, “ova ti baš ni nekaj...” i “buš videl

kakve bum napravil drugo leto”, do organizacije

one prve Salamijade, u Samoborskom vidikovcu

(prije Vili tonšetić, pa Vili ličanki...) minulo je

nekoliko ljeta “inkubacije” i provjetravanja te

intrigantne ideje.

no, nije se baš krenulo ni od čega. naši susjedi

slovenci imali su već bogata iskustva u organiza-

ciji sličnih priredbi pa je mala ekipa, okupljena

oko pokojnog stjepana Župančića starijeg, ko-

jeg su svi zvali deda, pomalo “špijunirala” kod

prijatelja slovenaca i prikupljala prva iskustva.

red je da se prisjetimo onih najagilnijih iz tih

dana: bili su to dedini sinovi štef i nikica te

Vlado trčak, a početno se jezgro pomalo širilo s

novim istomišljenicima.

tako je jedne večeri na sastanku u lovačkom

rogu donesena povijesna odluka: izlazimo iz

kleti van, u javnost! organizira se 1. samobor-

ska salamijada! ideju su podržali u tadašnjem

turističkom društvu samobor i put prema

čudesnoj noći u samoborskom vidikovcu bio je

trasiran.

Velik uspjeh te prve Salamijade natjerao je

ekipu na još ozbiljniji rad i čvršću organizaciju.

entuzijasti su se za pomoć obratili novinaru

Večernjeg lista ivi lajtmanu, koji je preko svo-

jih “kanala” došao do francuskih pravila u ocje-

njivanju salama, što je cijeloj manifestaciji dalo

dodatnu ozbiljnost i težinu.

Početkom devedesetih godina dolazi u

samoboru do osnivanja prvih bratovština. a

sve je opet počelo od društva okupljenog oko

samoborske salamijade. isti su prijatelji - za-

ljubljenici u Samobor i njegovu tradiciju, osno-

vali bratovštinu svetog jurja, a ona se pak, već

od 1992. godine, pojavljuje kao suorganizator

samoborske salamijade.

no, već od 1993. godine kao “priređivač”

Salamijade na plakatu je istaknuta samo

bratovština svetog jurja, a 1995. pridružuje joj

iz kleti pod svjetla reflektora

Nikam bez Dede!

stjepan Župančić - deda jedan je od pokretača i osnivača

samoborske salamijade. skupa s mlađima odlazio je na

slovenske salamijade, gdje su stjecali iskustva i znanja,

kasnije ugrađena i u projekt samoborske salamijade. Pravila

su tako “snimili” i donijeli iz slovenske sevnice.

deda je posebno pazio na pravodobne pripreme za početak

salamijade. Želio je da se čim prije krene s organizacijom,

kako bi kasnije sve “štimalo”.

2 2


se i novoosnovana turistička zajednica grada

samobora. tih je godina salamijadu, kao mani-

festaciju od velikog značaja za samobor, pri-

hvatilo i gradsko poglavarstvo grada Samobora

te ju počelo i financijski podupirati.

Vrijedi istaći da je od prvih dana uspostavlje-

na izvrsna suradnja s Veterinarskom stanicom

samobor te da su uz salamijadu kao pokro-

vitelji od prvih dana bili poduzeće Maba com i

hotel babylon.

devedesete su bile burne. bilo je i teških, ratnih

godina, ali salamijada nije posustajala. orga-

nizacija je iz godine u godinu rasla i sazrijevala,

a svaka je sa sobom nosila neko poboljšanje. no,

razdoblje “suživota” bratovštine svetog jurja i

samoborske salamijade bližilo se kraju.

nova su vremena tražila i novi vid organiza-

cije te formalno - pravno utemeljenje priredbe.

tražila su osnivanje nove udruge koja će svojim

tijelima, najvišim - skupštinom i izvršnim - Up-

ravnim odborom, jamčiti ne samo kvalitetu iz-

vedbe samoborske salamijade, već i legitimitet

unutar sustava javnog djelovanja.

osnovana je Udruga Zlatna šajba.

Kod tada popularnog “Medveda” sastalo se u

jesen 2003. godine dvanaestak osnivača - ini-

cijativni odbor nove udruge. izabrano je ime

udruge - Zlatna šajba, a za njenog prvog pred-

sjednika izabran je Vladimir trčak.

Članstvo u Zlatnoj šajbi stjecalo se ponajviše

zaslugama, ali i prihvaćanjem pisanih i ne-

pisanih regula, u kojima se posebno naglašavala

posvećenost istom cilju - samoborskoj salami-

jadi.

ozračje i odnose u Zlatnoj šajbi ponajbolje je

opisao jedan od osnivača i njen aktualni pred-

sjednik dubravko Viduč:

Priča o “dvanaestorici”

Već godinama dvanaest prijatelja imaju isti hobi. Gurmani su, znaju, stoje dobro. U dobrome uživaju. Ali, to im nije dovoljno. Žele to podijeliti s drugima.I onda kreće...Sastaju se, druže, dogovaraju. Organiziraju ma-nifestaciju koju nazivaju Samoborska salamijada i to traje godinama. Svake godine dodaju nešto novo, nešto više, nešto bolje nego prethodne.I tako to postaje tradicija. Tradicija koja obvezu-je. Tradicija koju treba čuvati. Njegovati. Kao pri-jateljstvo. Dolaze nove ideje, obogaćuje se sadržaj, a oni za sobom povlače sve više i više aktivnosti.To traži formu. I “dvanaestorica” ju nalaze. Os-nivaju udrugu. Nazivaju ju Zlatna šajba.Jer, njima je sve SALAMA. I posao, i užitak, i zabava. Ostali to vide drugim očima, dobiva se

Ivica Sudnik: Najte nas svaditi!

ivica sudnik, osnivač samoborskog muzeja i počasni

samoborski gradonačelnik, bio je uz salamijadu od njenih

početaka. Vičan raznolikim oblicima društvenog života i

organiziranja, savjetima je pomagao mlađim entuzijastima.

no, kako ga je život naučio, na putu dobre organizacije i

uspješne priredbe stoje brojne zamke. Zato je stalno po-

navljao: “hoče nas posvaditi... nedajmo se, držimo glave

skupa!”

ivica sudnik dao je i velik doprinos u osmišljavanju kon-

cepcije diplome, u koju je ugradio samoborske jezične

arhaizme.

2 2


se i novoosnovana turistička zajednica grada

samobora. tih je godina salamijadu, kao mani-

festaciju od velikog značaja za samobor, pri-

hvatilo i gradsko poglavarstvo grada Samobora

te ju počelo i financijski podupirati.

Vrijedi istaći da je od prvih dana uspostavlje-

na izvrsna suradnja s Veterinarskom stanicom

samobor te da su uz salamijadu kao pokro-

vitelji od prvih dana bili poduzeće Maba com i

hotel babylon.

devedesete su bile burne. bilo je i teških, ratnih

godina, ali salamijada nije posustajala. orga-

nizacija je iz godine u godinu rasla i sazrijevala,

a svaka je sa sobom nosila neko poboljšanje. no,

razdoblje “suživota” bratovštine svetog jurja i

samoborske salamijade bližilo se kraju.

nova su vremena tražila i novi vid organiza-

cije te formalno - pravno utemeljenje priredbe.

tražila su osnivanje nove udruge koja će svojim

tijelima, najvišim - skupštinom i izvršnim - Up-

ravnim odborom, jamčiti ne samo kvalitetu iz-

vedbe samoborske salamijade, već i legitimitet

unutar sustava javnog djelovanja.

osnovana je Udruga Zlatna šajba.

Kod tada popularnog “Medveda” sastalo se u

jesen 2003. godine dvanaestak osnivača - ini-

cijativni odbor nove udruge. izabrano je ime

udruge - Zlatna šajba, a za njenog prvog pred-

sjednika izabran je Vladimir trčak.

Članstvo u Zlatnoj šajbi stjecalo se ponajviše

zaslugama, ali i prihvaćanjem pisanih i ne-

pisanih regula, u kojima se posebno naglašavala

posvećenost istom cilju - samoborskoj salami-

jadi.

ozračje i odnose u Zlatnoj šajbi ponajbolje je

opisao jedan od osnivača i njen aktualni pred-

sjednik dubravko Viduč:

Priča o “dvanaestorici”

Već godinama dvanaest prijatelja imaju isti hobi. Gurmani su, znaju, stoje dobro. U dobrome uživaju. Ali, to im nije dovoljno. Žele to podijeliti s drugima.I onda kreće...Sastaju se, druže, dogovaraju. Organiziraju ma-nifestaciju koju nazivaju Samoborska salamijada i to traje godinama. Svake godine dodaju nešto novo, nešto više, nešto bolje nego prethodne.I tako to postaje tradicija. Tradicija koja obvezu-je. Tradicija koju treba čuvati. Njegovati. Kao pri-jateljstvo. Dolaze nove ideje, obogaćuje se sadržaj, a oni za sobom povlače sve više i više aktivnosti.To traži formu. I “dvanaestorica” ju nalaze. Os-nivaju udrugu. Nazivaju ju Zlatna šajba.Jer, njima je sve SALAMA. I posao, i užitak, i zabava. Ostali to vide drugim očima, dobiva se

Ivica Sudnik: Najte nas svaditi!

ivica sudnik, osnivač samoborskog muzeja i počasni

samoborski gradonačelnik, bio je uz salamijadu od njenih

početaka. Vičan raznolikim oblicima društvenog života i

organiziranja, savjetima je pomagao mlađim entuzijastima.

no, kako ga je život naučio, na putu dobre organizacije i

uspješne priredbe stoje brojne zamke. Zato je stalno po-

navljao: “hoče nas posvaditi... nedajmo se, držimo glave

skupa!”

ivica sudnik dao je i velik doprinos u osmišljavanju kon-

cepcije diplome, u koju je ugradio samoborske jezične

arhaizme.

2 3


nova dimenzija. Salama za njih nije samo ra-zlog druženja, predmet takmičenja, kulinarski užitak... Ona je za njih i roba za tržište, sredstvo pribavljanja materijalne koristi, prepoznatljiv trend, gastronomska ponuda. Za to treba dodat-no raditi.Na redu je stvaranje županijske robne marke.Svi su u igri. Županija. Grad. Fakulteti. Mini-starstvo poljoprivrede i šumarstva. Znanstvenici. Stručnjaci. Proizvodni pogon. Mediji. Naravno, i Udruga.

O salami se priča, sa salamom se radi, o salami se piše.Postaje “zvijezda”. Udruga ju izlaže na sajmo-vima, na manifestacijama, na degustacijama, u posebnim prigodama. Salama je obišla trgove, sajmove, restorane, hotele. Bila je u Pučkom učilištu, ali i u Esplanadi.I svugdje je dobila - priznanje.Najbolja je!A “dvanaestorica” su svakim danom sve orga-niziraniji. Iza njih su sada Statut, registracija,

članske iskaznice, vlastiti prostori. Članstvo se povećava. Svi bi u Zlatnu šajbu. Postala je primjer uspješnosti. Ambasador svoga grada pri putova-njima u inozemstvo - stvara nova poznanstva, stječe nove prijatelje, planira nove susrete...I salama polako dobiva svoj identitet. Postaje vr-hunski gurmanski užitak. Postaje dostupna širem krugu potrošača.“Dvanaestorica” svakim danom odvaljuju nove obveze. Onako, usput, izrađuju godišnje planove rada. Organiziraju Salamijadu. Pišu izvješća.

Osnivači Udruge Zlatna šajba: Marijan Čižmešija, drago Kušić, Franjo oslaković (kao predsjednik bratovštine svetog jurja), ivan Pavičić, Milinko Perković, alojz Požgaj, tomislav

skendrović, Vladimir trčak, dubravko Viduč, nikica Župančić; nedostaju: drago Kušić i tomislav skendrović

2 4


Obrađuju sponzore. Organiziraju studijska pu-tovanja u inozemstvo. Sudjeluju na sajmovima i manifestacijama. Suorganiziraju Proljetni sajam u svom gradu.Oni to mogu, jer imaju predsjednika, dopredsjed-nika, tajnika, Skupštinu, svoju kompjutorsku opremu, svoj program za ocjenjivanje salama, svoje prostorije i puno, puno prijatelja i surad-nika s kojima se razumiju.Imaju podršku Grada i Županije, imaju razumi-jevanje sponzora, imaju naklonost medija.I, naravno, imaju sebe. I svoje utorke, koje ne daju nikome. Tada su sami sa svojim hobijem. Sa salamom na stolu, uz dobru kapljicu samo-borskih brega, a uz smilovanje pokoje supruge

koja još ponešto doda i pošalje, “bistre” se poj-movi do duboko u noć. Tu se rađaju ideje, stva-raju nove obaveze, glasno se negoduje, predlaže, osporava i “bruse” nova postignuća, stvaraju novi planovi, koji će zasigurno biti ostvareni - jer, na to su navikli ljude. A natjecateljski duh održavaju “belom”, u borbi do posljednje kapi krvi.Eto, to je priča o “dvanaestorici”, to je priča o Udruzi Zlatna šajba. Njih dvanaest - pravnika, mesara, ekonomista, znanstvenika, trgovaca, ugostitelja, veterinara, penzionera - ostvaruju

zajednički cilj. Brinu se o svojoj SALAMI i svemu što je vezano uz nju.Nije li im to već preteško?Nije, jer veže ih prijateljstvo, ono pravo, iskreno, gdje ima neslaganja, ali nema ljutnje niti loših namjera.Svađa između prijatelja ne znači ništa loše - ona je tek žešća razmjena mišljenja.Opasna je svađa između onih koji se ne razu-miju. A “dvanaestorica” se razumiju u potpunosti.Ima li veće garancije za buduće uspjehe?

U prosincu 2003. Udruga Zlatna šajba uselila je u nove pro-

storije u Perkovčevoj ulici

Predsjednik Zlatne šajbe dubravko Viduč na sjednicama organizacijskog odbora salamijade ne štedi ni sebe ni kolege

2 4


Obrađuju sponzore. Organiziraju studijska pu-tovanja u inozemstvo. Sudjeluju na sajmovima i manifestacijama. Suorganiziraju Proljetni sajam u svom gradu.Oni to mogu, jer imaju predsjednika, dopredsjed-nika, tajnika, Skupštinu, svoju kompjutorsku opremu, svoj program za ocjenjivanje salama, svoje prostorije i puno, puno prijatelja i surad-nika s kojima se razumiju.Imaju podršku Grada i Županije, imaju razumi-jevanje sponzora, imaju naklonost medija.I, naravno, imaju sebe. I svoje utorke, koje ne daju nikome. Tada su sami sa svojim hobijem. Sa salamom na stolu, uz dobru kapljicu samo-borskih brega, a uz smilovanje pokoje supruge

koja još ponešto doda i pošalje, “bistre” se poj-movi do duboko u noć. Tu se rađaju ideje, stva-raju nove obaveze, glasno se negoduje, predlaže, osporava i “bruse” nova postignuća, stvaraju novi planovi, koji će zasigurno biti ostvareni - jer, na to su navikli ljude. A natjecateljski duh održavaju “belom”, u borbi do posljednje kapi krvi.Eto, to je priča o “dvanaestorici”, to je priča o Udruzi Zlatna šajba. Njih dvanaest - pravnika, mesara, ekonomista, znanstvenika, trgovaca, ugostitelja, veterinara, penzionera - ostvaruju

zajednički cilj. Brinu se o svojoj SALAMI i svemu što je vezano uz nju.Nije li im to već preteško?Nije, jer veže ih prijateljstvo, ono pravo, iskreno, gdje ima neslaganja, ali nema ljutnje niti loših namjera.Svađa između prijatelja ne znači ništa loše - ona je tek žešća razmjena mišljenja.Opasna je svađa između onih koji se ne razu-miju. A “dvanaestorica” se razumiju u potpunosti.Ima li veće garancije za buduće uspjehe?

U prosincu 2003. Udruga Zlatna šajba uselila je u nove pro-

storije u Perkovčevoj ulici

Predsjednik Zlatne šajbe dubravko Viduč na sjednicama organizacijskog odbora salamijade ne štedi ni sebe ni kolege

2 5


Bez njih Salamijade ne bi bilo

osim već spomenutih ive lajtmana i stjepana Župančića-

dede, u organizaciji salamijada sudjelovali su i Marijan

Černoš, \uka car i jože strgar. njih se današnji članovi

Udruge Zlatna šajba prisjećaju s nostalgijom i često im kroz

razgovore odaju priznanja za njihov doprinos razvoju kul-

ture spravljanja salama na ovom području.

slovenac jože strgar u prvim je godinama uvijek predavao

po 5 - 6 vrsta salama i redovito odnosio prve nagrade. 1995.

godine je, pri povratku kući, na granici zaustavljen i tada

je skupo platio carinu na brojne nagrade i poklone koje je

nosio iz samobora.

Vječiti šarmer i gurman \uka car nikud nije išao bez svoje

“kosturice”. na sastancima tijekom priprema za salamijadu

spremno ju je vadio iz džepa čim bi se na stolu našlo nešto

“za narezat”. jednom je tako društvo veselih “šajbera”, njih

dvanaestorica, za samo četiri sata “smazalo” dva janjca, jed-

nog “lešo” i jednog “ispod peke”. bio je to sponzorski dopri-

nos \ukinog Maba coma.

Marijan Černoš je iz godine u godinu, uporno i ustrajno,

svojim tihim promuklim glasom stalno poticao sumještane

iz nizinskog dijela samobora na sudjelovanje na salami-

jadama. “tjerao” ih je da podižu kvalitetu salama i da se na

salamijade javljaju i s pet - šest različitih proizvoda.

Posebna počast Ivi Lajtmanu

Velik doprinos samoborskoj salamijadi kroz godine njenog

postojanja i razvitka dali su neki, nažalost, u međuvremenu

preminuli entuzijasti. Posebno treba istaći novinara

Večernjeg lista ivu lajtmana, koji je u prvim danima samo-

borske salamijade pomogao uspostaviti kriterije i metodu

ocjenjivanja salama pa je time sudjelovao u stvaranju teme-

lja salamijade kakvu danas poznajemo.

Kada je već teško bolestan ležao u bolnici u dubravi, posje-

tio ga je izaslanik samoborske salamijade Milinko Perković

ispred članova udruge, s brojnim poklonima. bile su među

njima i dvije salame za koje je Perković, u šali, tražio lajt-

manovu ocjenu. salame su, naravno, završile kod lajt-

manovih doktora; ona s boljim ocjenama kod “prvog” dok-

tora, a ona malo slabija kod bolničkog osoblja.

organizaciijski odbor 20. samoborske salamijade prije početka sjednice na slava gori, “kod Kuzme”

ivo Lajtman

2 6


Udruga Zlatna šajba sudjelovala

je u nizu društvenih zbivanja,

sajmova i prezentacija samobor-

skih gastronomskih dometa.

osim redovitog izlaganja na

samoborskom proljetnom sajmu, božićnom saj-

mu i drugim prigodnim priredbama, “šajberi”

su posebno ponosni na izložbu koju su u ruj-

nu 2003. godine priredili na trgu bana josipa

jelačića u Zagrebu.

Članovi Udruge Zlatna šajba tom su prigo-

dom izlagali vlastite proizvode: salame, rakije,

paštete, vina i druge delicije.

bila je to lijepa prilika za upoznavanje najšireg

kruga potencijalnih potrošača s onim najboljim

što samobor ima, a prezentacija je postigla pun

uspjeh.

izložbu su osmislili sami članovi Zlatne šajbe,

a pomogli su je tadašnji ministar poljoprivrede

božidar Pankretić, župan Zagrebačke županije

stjepan Kožić i pročelnik županijskog odjela za

poljoprivredu josip Kraljičković.

Pokazali što znaju i mogu

samoborski štandovi privukli su veliku pažnju Zagrepčana. a kako i ne bi; “samoborska roba” oduvijek je na cijeni!

2 6


Udruga Zlatna šajba sudjelovala

je u nizu društvenih zbivanja,

sajmova i prezentacija samobor-

skih gastronomskih dometa.

osim redovitog izlaganja na

samoborskom proljetnom sajmu, božićnom saj-

mu i drugim prigodnim priredbama, “šajberi”

su posebno ponosni na izložbu koju su u ruj-

nu 2003. godine priredili na trgu bana josipa

jelačića u Zagrebu.

Članovi Udruge Zlatna šajba tom su prigo-

dom izlagali vlastite proizvode: salame, rakije,

paštete, vina i druge delicije.

bila je to lijepa prilika za upoznavanje najšireg

kruga potencijalnih potrošača s onim najboljim

što samobor ima, a prezentacija je postigla pun

uspjeh.

izložbu su osmislili sami članovi Zlatne šajbe,

a pomogli su je tadašnji ministar poljoprivrede

božidar Pankretić, župan Zagrebačke županije

stjepan Kožić i pročelnik županijskog odjela za

poljoprivredu josip Kraljičković.

Pokazali što znaju i mogu

samoborski štandovi privukli su veliku pažnju Zagrepčana. a kako i ne bi; “samoborska roba” oduvijek je na cijeni!

2 7


Za božić 2003. godine Zlatna šajba se predstavila i na božićnom sajmu

održanom u zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu u Vukovarskoj ulici

Živo je bilo na trgu, ali i u gradskom podrumu... Ministar Pankretić pozdravlja naše dobro raspoložene puce

2 8


Samoborska salamijada pokrenuta je

u vrijeme kad su današnji pojmovi

kao što su marketing, design ili ima-

ge, bili u povojima, a neki, kao što je

primjerice brand, nisu ni postojali.

ne čudi zato što se entuzijastima - volonterima,

začetnicima ideje o organizaciji samoborske

salamijade, inzistiranje na savršenom vizualnom

identitetu nije nametalo kao presudno. netko bi

nešto predložio, drugi bi nacrtao, treći pola toga

obrisao i docrtao svoje... netko bi natuknuo ide-

ju o imenu i nazivu, drugi bi ju razradio, treći

dopunio i to je bilo to.

ipak, neka imena valja izdvojiti.

autor idejnog rješenja diploma koje su se godi-

nama (sve do one jubilarne 20.) dodjeljivale na

salamijadama je samoborski pjesnik i učitelj

joža Prudeus.

ivan dubić cobra, koji je devedesetih godina

radio u turističkom društvu samobor, kasni-

je turističkoj zajednici grada samobora, os-

mislio je vizualni identitet - prvi logo zlatne

šajbe, u proizvodnji salama nezaobilaznog di-

jela “flajšmašine”. ime novoformiranoj udruzi

Zlatna šajba predložio je pak Milinko Perković,

a ostatak ekipe s time se zdušno složio.

Kada je 2004. godine po prvi put izdan kata-

log samoborske salamijade, počelo se u Udruzi

Zlatna šajba razmišljati i o modernizaciji vizual-

nog identiteta salamijade, ali i same udruge.

angažirano je poduzeće samoborfest d.o.o. čiji

je kreativni tim na čelu s Michaelom belošom

2007. godine javnosti predstavio novi vizualni

identitet Zlatne šajbe, novi izgled diploma -

zlatne, srebrne i brončane šajbe, te atraktivan

plakat za aktualnu salamijadu, zajedno s ula-

znicama i tombolom.

bio je to novi iskorak u organizaciji samoborske

salamijade kao jedne od najvećih turističko - ga-

stronomskih priredbi u Hrvatskoj, a monogra-

fija koju držite u rukama logičan je nastavak i

rezultat takvog pristupa.

Od flajšmašine do vrhunskog dizajna

“Flajšmašina” - simbol

koji je obilježio početke

Salamijade

U devedesetim godinama prošlog stoljeća na plakatima

Samoborske salamijade dominirao je sveti juraj

2 8


Samoborska salamijada pokrenuta je

u vrijeme kad su današnji pojmovi

kao što su marketing, design ili ima-

ge, bili u povojima, a neki, kao što je

primjerice brand, nisu ni postojali.

ne čudi zato što se entuzijastima - volonterima,

začetnicima ideje o organizaciji samoborske

salamijade, inzistiranje na savršenom vizualnom

identitetu nije nametalo kao presudno. netko bi

nešto predložio, drugi bi nacrtao, treći pola toga

obrisao i docrtao svoje... netko bi natuknuo ide-

ju o imenu i nazivu, drugi bi ju razradio, treći

dopunio i to je bilo to.

ipak, neka imena valja izdvojiti.

autor idejnog rješenja diploma koje su se godi-

nama (sve do one jubilarne 20.) dodjeljivale na

salamijadama je samoborski pjesnik i učitelj

joža Prudeus.

ivan dubić cobra, koji je devedesetih godina

radio u turističkom društvu samobor, kasni-

je turističkoj zajednici grada samobora, os-

mislio je vizualni identitet - prvi logo zlatne

šajbe, u proizvodnji salama nezaobilaznog di-

jela “flajšmašine”. ime novoformiranoj udruzi

Zlatna šajba predložio je pak Milinko Perković,

a ostatak ekipe s time se zdušno složio.

Kada je 2004. godine po prvi put izdan kata-

log samoborske salamijade, počelo se u Udruzi

Zlatna šajba razmišljati i o modernizaciji vizual-

nog identiteta salamijade, ali i same udruge.

angažirano je poduzeće samoborfest d.o.o. čiji

je kreativni tim na čelu s Michaelom belošom

2007. godine javnosti predstavio novi vizualni

identitet Zlatne šajbe, novi izgled diploma -

zlatne, srebrne i brončane šajbe, te atraktivan

plakat za aktualnu salamijadu, zajedno s ula-

znicama i tombolom.

bio je to novi iskorak u organizaciji samoborske

salamijade kao jedne od najvećih turističko - ga-

stronomskih priredbi u Hrvatskoj, a monogra-

fija koju držite u rukama logičan je nastavak i

rezultat takvog pristupa.

Od flajšmašine do vrhunskog dizajna

“Flajšmašina” - simbol

koji je obilježio početke

Salamijade

U devedesetim godinama prošlog stoljeća na plakatima

Samoborske salamijade dominirao je sveti juraj

2 9


naslovne stranice katalogaZLATNA ŠAJBAUDRUGA

“šajbe”, s neizbježnom “flajšmašinom”, su

ovako izgledale do 2006. godinenovi izgled diploma, kreiran 2007., na 20.

salamijadi (autor Michael beloša)

novi logo Udruge Zlatna šajba, autora Michaela beloše (2007.)

G o d i n a z a G o d i n o m

3 3


1. Samoborska salamijada održana je

8. travnja 1989. godine u Samobor-

skom vidikovcu, kako se tada zvao

poznati lokal kojeg Samoborci i

dan danas zovu Vila Tonšetić. Formulacija na

pozivnicama nešto se razlikovala od naziva pri-

redbe i na njima su zainteresirani bili pozvani

na “SALAMA FEST 1989”, ali ta početna zbrka

nikome nije posebno zasmetala. Oko organiza-

cije se posebno, osim entuzijasta - proizvođača

salama, angažiralo i tadašnje Turističko društvo

Samobor i njegovi čelnici Vlado Burić i Ivan

Dubić Cobra.

Stručni žiri, koji je predvodio Josip Vrbanić, oci-

jenio je 76 uzoraka salama iz kućne radinosti,

a najboljim proizvođačima, sa po 58 osvojenih

bodova i dobitnicima Zlatne šajbe proglašeni

su Ivica Dubić, Antun Gunčić i Jože Strgar iz

Brežica.

Zlatno odličje zaslužilo je ukupno 37 uzoraka,

21 salama je dobila srebrnu diplomu, a 15 njih

brončanu.Pozivnica za SALAMA FEST SAMOBOR 1989

Predsjednik Komisije za ocjenjivanje salama Josip Vrbanić Jopa predaje priznanja dobitnicima

Večernji list je zabilježio: “Velikom feštom u Samoborskom vidikovcu u subotu je završeno natjecanje u umješnosti spravljanja salama. Zanimanje za tu kulinarsku manifestaciju iznenadilo je i same organizatore...”

3 4


Kak se na Stražniku popilo...

Za one koji se ne sjećaju, u vrijeme organizira-

nja prve “službene” Salamijade, na Stražniku,

voditelji Samoborskog vidikovca bili su Zlatko

Veselić, Danijel Gaberc i Franjo Ferjanić. Ta prva

Salamijada koja je izašla iz samoborskih kleti i

u punom se sjaju predstavila javnosti, ostala je

svima u nezaboravnom sjećanju. Bila je topla

proljetna večer, a ozračje se u sali ugrijalo do

usijanja. Ocjenjivačka je komisija radila javno,

što je rezultiralo spektakularnim nadvikivanjem

i navijanjem. Bilo je tu svega, od “protežiranja”

svojih, do svađa članova s nezadovoljnim vla-

snicima. No, sve je ipak završilo u prijateljskom

tonu, skupljena su nova iskustva za godine koje

dolaze, a tu večer mnogi pamte i kao noć kad se

“popilo ko nikad”.

Ivica Dubić, jedan od pobjednika 1.

Salamijade: Mogao sam biti sam na

vrhu!

“Nikad prije se to nije organiziralo i mi smo zbi-lja iz čiste znatiželje, da vidimo kak bu prošla naša salama među drugima, odnesli salamu na ocjenjivanje. U to vrijeme sam radio u jednom restoranu u Zagrebu, a supruga u Lavici, i uzeo sam si slobodnog vremena da odem u Samoborski vidikovac, jer tamo se ocjenjivalo, da vidim kako se to odvija. Taman sam stigao na proglašenje pobjednika pa sam otišao i po suprugu. Kako su čitali rezultate, a čitali su “od kraja” prema najboljima i već su dosta toga pročitali, mislio sam da moje salame tu ni nema. Ispalo je da je moja salama osvojila najviše bodova, uz još dvije salame. Kasnije sam saznao da bi moja salama bila sama na vrhu da sam ju stavio u prirodno crijevo. Tada smo stavljali umjetno crijevo, jer su salame tako ljepše izgledale, makar sam doma imao i prirodnog crijeva. Drugi dan smo Josip Vrbanić i ja išli na televiziju s tim salamama, u Zagrebačku panoramu. Na televiziju sam nosio i drugu salamu, onu s prirodnim crijevom, a on mi je, onako usput, rekao da sam s njom mogao sam biti na vrhu i pobijediti...”

Prva Zlatna šajba, dodijeljena Ivici Dubiću

Milinko Perković, Danijel Gaberc i Zlatko Veselić

3 4


Kak se na Stražniku popilo...

Za one koji se ne sjećaju, u vrijeme organizira-

nja prve “službene” Salamijade, na Stražniku,

voditelji Samoborskog vidikovca bili su Zlatko

Veselić, Danijel Gaberc i Franjo Ferjanić. Ta prva

Salamijada koja je izašla iz samoborskih kleti i

u punom se sjaju predstavila javnosti, ostala je

svima u nezaboravnom sjećanju. Bila je topla

proljetna večer, a ozračje se u sali ugrijalo do

usijanja. Ocjenjivačka je komisija radila javno,

što je rezultiralo spektakularnim nadvikivanjem

i navijanjem. Bilo je tu svega, od “protežiranja”

svojih, do svađa članova s nezadovoljnim vla-

snicima. No, sve je ipak završilo u prijateljskom

tonu, skupljena su nova iskustva za godine koje

dolaze, a tu večer mnogi pamte i kao noć kad se

“popilo ko nikad”.

Ivica Dubić, jedan od pobjednika 1.

Salamijade: Mogao sam biti sam na

vrhu!

“Nikad prije se to nije organiziralo i mi smo zbi-lja iz čiste znatiželje, da vidimo kak bu prošla naša salama među drugima, odnesli salamu na ocjenjivanje. U to vrijeme sam radio u jednom restoranu u Zagrebu, a supruga u Lavici, i uzeo sam si slobodnog vremena da odem u Samoborski vidikovac, jer tamo se ocjenjivalo, da vidim kako se to odvija. Taman sam stigao na proglašenje pobjednika pa sam otišao i po suprugu. Kako su čitali rezultate, a čitali su “od kraja” prema najboljima i već su dosta toga pročitali, mislio sam da moje salame tu ni nema. Ispalo je da je moja salama osvojila najviše bodova, uz još dvije salame. Kasnije sam saznao da bi moja salama bila sama na vrhu da sam ju stavio u prirodno crijevo. Tada smo stavljali umjetno crijevo, jer su salame tako ljepše izgledale, makar sam doma imao i prirodnog crijeva. Drugi dan smo Josip Vrbanić i ja išli na televiziju s tim salamama, u Zagrebačku panoramu. Na televiziju sam nosio i drugu salamu, onu s prirodnim crijevom, a on mi je, onako usput, rekao da sam s njom mogao sam biti na vrhu i pobijediti...”

Prva Zlatna šajba, dodijeljena Ivici Dubiću

Milinko Perković, Danijel Gaberc i Zlatko Veselić

3 5


2. Samoborska salamijada održana

je 1990. godine u Hotelu Lavi-

ca, a na njoj se već pojavilo 110

uzoraka domaćih salama.

Nagrađena su 93 uzorka. 24 su dobila zlatno,

29 srebrno, a 40 brončano priznanje.

Tada je predsjednik komisije za ocjenjivanje

Josip Vrbanić istakao vidljiv napredak u kva-

liteti i broju salama.

- Drugo leto još bu bolje. Ni to niš čudno. Lju-

di su videli da se ne isplati mučkati, ako hočeš

imati nekaj kvalitetno i dobro - rekao je tom pri-

likom Jopa, kako ga zovu pajdaši.

Iako je tada moglo djelovati pretenciozno,

pokazalo se da se s pravom govorilo o začetku

tradicije organiziranja ovakvih manifestacija.

No, te je godine bilo i pokušaja podvale. Ivo Lajt-

man, novinar Večernjeg lista, član ocjenjivačke

komisije i “glavni degustator”, istakao je da se

među “domačim” salamama našlo i onih ku-

pljenih u Mađarskoj. Pokušaj obmane je otkriven

i u budućnosti više nije bilo takvih pokušaja.

50 kila mortadele

Na 2. Salamijadi, održanoj u Lavici, MIP Gorica

sponzorirala je natjecatelje i goste sa svojom

poznatom mortadelom od oko 50 kilograma.

Čast da ju razreže, i to motornom pilom(!),

dobio je drugi sponzor - Sebastijan, a rezultati

su bili prema očekivanjima: komadi mortadele

letjeli su na sve strane pa se dvadesetak gostiju

kući vratilo s odijelima prepunim fleka od mega

- salame!

Građani su pozvani na besplatnu degustaciju u Lavicu

Večernji list: “... Načeta je i, specijalno za tu prigodu napravljena, salama od 25 kg!”

3 6



je 5. travnja 1991. godine u Ho-

telu Šmidhen.

Pristigla 83 uzorka prvo su pre-

gledana u Veterinarskoj stanici, a potom ih je

peteročlana stručna komisija i ocijenila.

Komisija je, kao što je vremenom postalo

uobičajeno, ocjenjivala vanjski izgled, prerez,

miris i okus salama.

Čak je 20 uzoraka dobilo maksimalni broj (60)

bodova i zlatnu diplomu.

Najviše je nagrada dobio Ivan Kupres iz Cerja,

inače mesar Imesa, koji je prijavio 6 salama. Do-

bio je 1 zlatnu, 4 srebrne i 1 brončanu “šajbu”.

Zanimljivost ove manifestacije je da su se

Samoborcima, uz već “udomaćene” Slovence,

pridružili i “meštri od salama” iz Jastrebarskog,

Virovitice i Slavonske Požege.

Večernji list je 1991. godine pisao: “Na Salamijadi se već natječu pravi sportaši!”

I lokalni tisak (Samoborski list) pratio je organizaciju 3. Samoborske salamijade

Peteročlanoj komisiji teško je bilo odlučiti koja je salama bolja. (Večernji list)

3 6




telu Šmidhen.

Pristigla 83 uzorka prvo su pre-

gledana u Veterinarskoj stanici, a potom ih je

peteročlana stručna komisija i ocijenila.

Komisija je, kao što je vremenom postalo

uobičajeno, ocjenjivala vanjski izgled, prerez,

miris i okus salama.

Čak je 20 uzoraka dobilo maksimalni broj (60)

bodova i zlatnu diplomu.

Najviše je nagrada dobio Ivan Kupres iz Cerja,

inače mesar Imesa, koji je prijavio 6 salama. Do-

bio je 1 zlatnu, 4 srebrne i 1 brončanu “šajbu”.

Zanimljivost ove manifestacije je da su se

Samoborcima, uz već “udomaćene” Slovence,

pridružili i “meštri od salama” iz Jastrebarskog,

Virovitice i Slavonske Požege.

Večernji list je 1991. godine pisao: “Na Salamijadi se već natječu pravi sportaši!”

I lokalni tisak (Samoborski list) pratio je organizaciju 3. Samoborske salamijade

Peteročlanoj komisiji teško je bilo odlučiti koja je salama bolja. (Večernji list)

3 7



je 4. travnja 1992., ponovno u

Hotelu Šmidhen.

Raspoloženje je opet bilo izvrsno,

salame još bolje nego lani, a više o ozračju koje

je te godine vladalo na Salamijadi govori pri-

godni letak.

najava Salamijade i

poziv meštrima u Samoborskom

listu

Večernji list najavio je i soliste koji će zabavljati goste: Ivanu Banfić i Petra Rogana

Sanobor doživlava imenitno veselje

Lepi naš stari i dragi Sanobor doživlava imenitno veselje: navršilo se je punih sedamsto i pedeset let, kak je pokojni Bela Četrti dal purgarom kožnato pismo po kojem je Sanobor postal slobodno i po-veljeno trgovišče na čelu ze svojem magistratušum! Od onda Sanoborci su gizdavo živeli pod kapum svojega magistratuša, imali su svoju faru, patre i školu, pošteno se bavili z gospodarstvum, tirali svoje meštrije, obdelavali ledine i grunte, brinili se za svoja trsja, ženili se i vu fašniku maškarili vuz muzikaše, vuz pečene kokoši, tenki kolač, vuz kupicu vinčeka ili bermeta. No, imali su i dost brige z gospodum Starega grada, koji su šteli fun-dati općinu z magistratum i z purgarov napraviti poslušne kmete...Metemtega, vuz kojne, blago i kokoši, skoro saki Sanoborec hranil je vu kocu bar dva pajceka, ni-hove šujnke, okrače i češnovke sušil je na najži vu dimu, da bi za svetke vuz kupicu vinčeka i spomi-nek z pajdaši pozabil na teške brige i nevole...Taki po novem letu po Sanoboru se čulo cvilejne pajcekov po dvoriščima Sanoborcev: počele su koline, kad su Sanoborci vadili s kocov te lepe živine, fašmali ih, trančirili, zebirali najvrednije komade mesa i delali salame. Saki je gospodar delal salamu po svojem receptušu, drhtal je nad

sakim komačekom slanine, točno je meril kuliko soli, kuliko papra, špeka ili mesa zmešanega z veprovinum, srnetinum, govedinum, sakojačkemi gvirci kak bi ta negva salama bila ščim bole nakinčena i vrednija po žmahu, po farbi, izgledu i ukusu.Naši meštri su pred pet let zezvali pajdaško spravišče “SALAMIJADU”, vuz pomoč negdašnega Turističkog društva i vuz stručnu pomoč vete-rinarov i mesarov. Tu se sako leto odaziva čez stotinu salamarov i najboljši, koje zebere stroga komisija, dobivaju zlatne, srebrne i brončane diplome s kojima se jako dičiju i špinčiju. To je se jako hasnovito, jer razvija želju i trud za čim bolšom salamom, makar to nije za prodaju, neg samo za pajdaše i nihova spravišča.Ovo leto javilo se stotinu pajdašov, a i gostov iz Kostajnevice, Krškega, Brešcih, Jaske, Zaprešiča i Zagorja, a letos, uz pokroviteljstvo Jurjevske Bratovščine, Turističke zajednice, muzikašov, “One for two International” i Kluba prijatelov do-bre kaplice.

Vu Hotelu Šmidhen, 4. apriluša 1992.

3 8




telu Šmidhen.

Glavni pokrovitelj te Salamijade

bio je Hotel Babylon i njegov tadašnji vlasnik

Tomislav Horvatinčić, koji je izrazio žaljenje što

Samobor nema veću dvoranu koja bi ugostila

sve željne druženja uz salame i dobru kapljicu.

Te su godine za natjecanje prijavljene 152

salame. Vrhunsku kvalitetu pokazale su njih 74,

a maksimalan broj bodova (60) zaslužilo je 11

salama.

Konačni pobjednik izvlačen je “iz šešira”, i to

je bila Barbara Brković iz Orešja. Primajući

nagradu, izjavila je da se prvi puta svojom

salamom natjecala na Samoborskoj salamijadi,

dodavši povijesnu rečenicu:

“Ja sam svojim pajcekima pripovedala dok sam ih hranila. Onda je došel mesar Šime, koji ih je zaklal, pa sam ja napravila najbolšu kobasu! Na-ravno da to ima veze! Pajceki nisu nervozni kad se s njima pripoveda, pa su i salame bolše!” U Večernjem listu istaknut je utjecaj psihičkog stanja

pajceka na kvalitetu salama

Plakat 5. Samoborske salamijade

3 8




telu Šmidhen.

Glavni pokrovitelj te Salamijade

bio je Hotel Babylon i njegov tadašnji vlasnik

Tomislav Horvatinčić, koji je izrazio žaljenje što

Samobor nema veću dvoranu koja bi ugostila

sve željne druženja uz salame i dobru kapljicu.

Te su godine za natjecanje prijavljene 152

salame. Vrhunsku kvalitetu pokazale su njih 74,

a maksimalan broj bodova (60) zaslužilo je 11

salama.

Konačni pobjednik izvlačen je “iz šešira”, i to

je bila Barbara Brković iz Orešja. Primajući

nagradu, izjavila je da se prvi puta svojom

salamom natjecala na Samoborskoj salamijadi,

dodavši povijesnu rečenicu:

“Ja sam svojim pajcekima pripovedala dok sam ih hranila. Onda je došel mesar Šime, koji ih je zaklal, pa sam ja napravila najbolšu kobasu! Na-ravno da to ima veze! Pajceki nisu nervozni kad se s njima pripoveda, pa su i salame bolše!” U Večernjem listu istaknut je utjecaj psihičkog stanja

pajceka na kvalitetu salama

Plakat 5. Samoborske salamijade

3 9


Gastro paket

1994. godine na Salamijadi je bio predstavljen Samoborski

gastro paket. Koncipirao ga je Milinko Perković, a izradu

prvih 10 kutija punih samoborskih specijaliteta sponzorirao

je samoborski stolar Ivo Roščak.

6. Samoborska salamijada 1994.

godine zadala je šesteročlanoj

ocjenjivačkoj komisiji nemale

probleme. Naime, prijavljeno je do

tada rekordnih 209 uzoraka domaće salame.

Tom je prilikom predsjednik organizacijskog

odbora Nikica Župančić jasno izrazio stav or-

ganizatora.

- Svaki proizvođač ima svoju tajnu, ali nije pri-

hvatljivo da kod samoborske salame ima pa-

prike. To donosi “grde negativne bodove”! Jer,

samoborska salama, naime, “ne pozna” crvenu

papriku!

Te je godine dodijeljeno 85 zlatnih, 48 srebrnih

i 66 brončanih šajbi, a prva je nagrada ponovno

bila izvučena “iz šešira”. Dobio ju je Bistro

Hrast, a vlasnik se sedam dana lijepo proveo na

ljetovanju u Opatiji.

Kao pokrovitelj 6. Salamijade istaknut je Maba-com, jedan od najdugovječnijih partnera priredbe

Zagrebački župan Ivica Gaži prima Samoborski gastro paket

4 0


7. Samoborska salamijada (?)

Ovdje, u ovom povijesnom pre-

gledu i kronološkom nizanju

Salamijada, dolazimo do godine

1995. i do točke sporenja organizatora oko nji-

hovog broja. Naime, plakati koji su najavljivali

Salamijade nisu tih godina uz ime priredbe nosi-

li i njen redni broj, već samo godinu održavanja.

Primjerice, “Samoborska salamijada 1995”. No,

u tisku, koji je redovito izvješćivao sa Salamijada,

uvijek se pojavljivao i njen redni broj. Tako je u

Samoborskom listu iz 1994. godine bilo napisa-

no da se radi o 6. Samoborskoj salamijadi, a u

istim novinama, iz 1995. godine, već je u nad-

naslovu istaknuto: “Osma salamijada”, iako je,

sada je to jasno, to trebala biti sedma po redu!

Može se sve to pripisati i ratnim godinama i

pomućenom ozračju u kojem su se Salamijade

održavale, a organizatori su se sigurno nosili s

važnijim problemima, dok su brojanje prepustili

novinarima.

No, jednom učinjena greška više nije ispravlja-

na.

Salamijade su slijedile jedna za drugom, a

posljednje četiri prati i katalog s uredno otisnu-

tim rednim brojem Salamijade, naravno uvijek

s jednom Salamijadom “viška”.

Ipak, ima u svemu tome i neke pravde.

Jer, pripremajući se sa svojim salamama za

“izlazak u javnost”, entuzijasti, koji su ci-

jelu priču pokrenuli, godinu su dana prije 1.

“službene” Salamijade, one u Vili Tonšetić, or-

ganizirali “nultu”, pokusnu i probnu Salamijadu

u hisu Župančićevih. Oko nje su se već dijelila

zaduženja, “brusila” pravila, “krojio” program

za “javni nastup”, planirale financije...

Dakle, računajući tu “pionirsku” Salamijadu,

slobodno možemo reći da je Samoborska sala-

mijada održana 1995. godine bila 8. po redu.

4 0


7. Samoborska salamijada (?)

Ovdje, u ovom povijesnom pre-

gledu i kronološkom nizanju

Salamijada, dolazimo do godine

1995. i do točke sporenja organizatora oko nji-

hovog broja. Naime, plakati koji su najavljivali

Salamijade nisu tih godina uz ime priredbe nosi-

li i njen redni broj, već samo godinu održavanja.

Primjerice, “Samoborska salamijada 1995”. No,

u tisku, koji je redovito izvješćivao sa Salamijada,

uvijek se pojavljivao i njen redni broj. Tako je u

Samoborskom listu iz 1994. godine bilo napisa-

no da se radi o 6. Samoborskoj salamijadi, a u

istim novinama, iz 1995. godine, već je u nad-

naslovu istaknuto: “Osma salamijada”, iako je,

sada je to jasno, to trebala biti sedma po redu!

Može se sve to pripisati i ratnim godinama i

pomućenom ozračju u kojem su se Salamijade

održavale, a organizatori su se sigurno nosili s

važnijim problemima, dok su brojanje prepustili

novinarima.

No, jednom učinjena greška više nije ispravlja-

na.

Salamijade su slijedile jedna za drugom, a

posljednje četiri prati i katalog s uredno otisnu-

tim rednim brojem Salamijade, naravno uvijek

s jednom Salamijadom “viška”.

Ipak, ima u svemu tome i neke pravde.

Jer, pripremajući se sa svojim salamama za

“izlazak u javnost”, entuzijasti, koji su ci-

jelu priču pokrenuli, godinu su dana prije 1.

“službene” Salamijade, one u Vili Tonšetić, or-

ganizirali “nultu”, pokusnu i probnu Salamijadu

u hisu Župančićevih. Oko nje su se već dijelila

zaduženja, “brusila” pravila, “krojio” program

za “javni nastup”, planirale financije...

Dakle, računajući tu “pionirsku” Salamijadu,

slobodno možemo reći da je Samoborska sala-

mijada održana 1995. godine bila 8. po redu.

4 1



je 1. travnja 1995. u velikom

šatoru, na Trgu kralja Tomislava.

Bio je to jasan znak da je Salami-

jada prerasla prvobitno zamišljene okvire i da

je postala značajna gastronomsko - turistička

priredba.

Ocjenjivački sud i te je godine obavio zahtjevan

posao, budući da je bilo prijavljeno 270 uzoraka

salama.

Organizaciju su i ove godine potpisali Bratovština

sv. Jurja i Turistička zajednica Grada Samobora,

pokrovitelji su bili Ministarstvo poljoprivrede,

Zagrebačka županija i Poglavarstvo Grada

Samobora te Večernji list i Maba-com.

Valja zabilježiti da ocjenjivačku komisiju ovaj

puta nije bilo lako zadovoljiti. Niti jedan uzorak

nije dostigao maksimalnih 60 bodova.

13 salama dobilo je najviše - 59 bodova, a njih

četiri proizveo je Josip Hrgar.

Čast je zadnji biti!

Te su godine proizvođači kući otišli s nepot-

pisanim diplomama. Što se zapravo dogodilo?

Svjedoci tvrde da se potpisnici, a bili su to

predsjednik ocjenjivačke komisije, predsjednik

Bratovštine svetog Jurja i predsjednik Orga-

nizacijskog odbora Samoborske salamijade, nisu

mogli dogovoriti tko je najvažniji među njima i

tko ima tu čast diplome potpisati - zadnji.

Kako se ni do početka dodjele nisu stigli do-

govoriti, još i danas po zidovima vrijednih

proizvođača salama vise diplome sa Samobor-

ske salamijade 1995. godine - bez potpisa onih

koji su nagrade dodijelili.

Pripreme za 8. Salamijadu: Ante Piličić i Oliver Mlakar pripremaju janjca na ražnju

U Samoborskim novinama posebno je istaknuto da je prva nagrada otišla u Sloveniju

4 2


9. Samoborska salamijada iz 1996.

godine dokazala je da ta priredba

iz godine u godinu postaje sve

veća, zanimljivija i, za najširi krug

posjetitelja, privlačnija. U mnogo većem šatoru

nego prethodne godine okupilo se više stotina

gostiju i posjetitelja.

Ocjenjivačka komisija procijenila je da je naj-

bolje salame ovaj put napravila Marija Vitko iz

Velike Jazbine.

U tisku je posebno naglašeno da su gosti imali

prilike kušati specijalitete Samoborske pivnice,

restorana Glineni golub i slastičarne U prolazu,

a da je za dobro raspoloženje bio zadužen \uka

Čaić. Prva nagrada na tomboli - skuter, završio je u nježnim djevojačkim rukama

4 3


10. Samoborska salamijada

održana je 6. travnja

1997.

Salamijada ne samo da

je prerasla u tradicionalnu manifestaciju, već

su pripreme za njeno održavanje počele trajati

tijekom cijele godine. U nju su se uključili svi

relevantni čimbenici s područja Samobora.

Te je godine u pomoć organizatorima pristigla

Srednja strukovna škola, čiji su učenici pomagali

u dvorenju gostiju, a šatore i štandove postavili

su ročnici iz Vojarne Taborec.

Po prvi je put Salamijada održana u dva dana.

Prvog su se dana, u subotu, predstavili i bili

proglašeni najbolji proizvođači salama - hobisti.

Zabilježeno je da su te godine tri salame ocije-

njene s maksimalnih 60 bodova, a proizveli su

ih Ivica Košević iz Bizeka, kojem je pripala na-

grada “iz šešira” - petodnevni boravak u Pragu,

dok su Stjepan Šolčić iz Pavučnjaka i obitelj

Vitko, iako jednakovrijedni, bili manje sreće.

U nedjelju su po prvi put svoje proizvode izložili

veliki proizvođači suhomesnatih proizvoda:

IMES, IDIS, Sutla Šenkovec, Mesna industrija

Lijanović i PIK Vrbovec.

Vlasnik Maba-coma \uka Car (desno) prima poklon u znak zahvalnosti za dugogodišnju suradnju od predsjednika Turističke zajednice Grada Samobora Nikole Zore - Čuke

4 4



iz 1998. godine označila

je još jedan napredak u

organizaciji, ali i kva-

liteti i broju prijavljenih salama.

Šator na glavnom gradskom trgu opet je pri-

mio velik broj proizvođača - hobista, ali i go-

stiju, među kojima su bili viđeni brojni gradski

i županijski politički uglednici i osobe iz javnog

života.

No, u Organizacijskom odboru su nakon te

Salamijade zaključili da Samoborska salami-

jada, na određeni način, “prerasta samu sebe”

te je donesena odluka da se, na godinu, “vrati

korijenima”, u intimniji ambijent nekog od

samoborskih hotela ili lokala.

Dva i pol metra Vitkove salame

Najdužu salamu u povijesti samoborskih

Salamijada napravio je Joža Vitko iz Jazbine,

baš te, 1998. godine. Bila je dugačka 250 cm

i bogato dekorirana, smještena u drvenu ku-

tiju. U sjećanjima organizatora ostao je utisak

da ovom malom podvigu tada nije posvećena

dužna pažnja.

Išli su ko avioni!

11. Salamijada ostala je upamćena i po jednom

“vinskom ekscesu”. Tada se degustiralo vino

jednog od samoborskih vinara, nakon kojeg su

se gosti masovno valjali po podu, a oni koji nisu,

“ko avioni” su šarali među stolovima!

Alojz Požgaj u pripremama za Salamijadu

4 5


12. Samoborska salami-

jada 1999. ponovno je

održana u intimnijoj at-

mosferi Hotela Lavica.

Ocjenjivačka komisija te je godine pregledala i

kušala 134 uzorka, a ocjenjivači su te godine,

kako je zabilježeno i u tisku, pomalo odavali

tajne spravljanja kvalitetne Samoborske salame,

kao i kriterije za njihovo ocjenjivanje.

Naveden je primjer da je jedna salama diskvali-

ficirana zbog “presušivanja”. Kada su je kušali

dva tjedna prije ocjenjivanja, smatrali su je jed-

nim od favorita, ali za ta dva tjedna salama se

presušila pa se pri rezanju mrvila, a to nije pri-

hvatljivo za dobru salamu.

Važno je gdje se salama suši, jer ako je izložena

izravnom “propuhu” neće biti dobra. Vjetar ju,

prenijeli su mediji te godine riječi samoborskih

majstora, treba samo “milovati”.

Bilo je riječi i o špeku koji se dodaje osnovnoj

mesnoj masi. Špek se mora rezati, a ne mljeti,

pri rezanju mora biti hladan, ali u meso se do-

daje zagrijan. Slovenac Jože Hotko iz Globokog

je u svojevrsnom “pripetavanju” pobijedio Jasnu

Čižmešiju iz Kerestinca.

Tijekom natjecanja počelo se govoriti o stan-

dardiziranju i zaštiti Samoborske salame kao iz-

vornog proizvoda, po uzoru na slavonski kulen.

Marijan Černoš prima sponzorsku nagradu

4 6


13. Samoborska salami-

jada održana je 1.

travnja 2000. u Hotelu

Šmidhen.

Samoborska salamijada te je godine i službeno

proglašena međunarodnom. Internacionaliza-

ciju je potvrdio slavodobitnik Andrej Kosmus iz

Sevnice u Sloveniji. Nikica Župančić istaknuo je

da ova manifestacija prije svega služi očuvanju

tradicije i izvornosti običaja našeg kraja. Dodao

je kako danas salame rade i oni koji ničim nisu

vezani uz mesarski obrt, koji su tu vještinu nasli-

jedili od svojih očeva i djedova, a ljubomorno je

čuvaju za svoje sinove i unuke.

Ocjenjivačka komisija ovaj je put ocijenila vri-

jednost 134 uzorka salama. Ocjenjivački krite-

riji bili su uobičajeno strogi pa je zbog upotrebe

nedopuštenih aditiva diskvalificirano sedam

uzoraka.

48 proizvođača zavrijedilo je zlatnu šajbu, 45 je

dobilo srebrnu, a 55 brončanu šajbu.

Valja napomenuti da je Velika zlatna šajba i

prvih osam zlatnih šajbi pripalo gostima iz su-

sjedne Slovenije.

Krmača na dar

Nagradu za dugogodišnji doprinos razvoju

Samoborske salamijade, koja je sve do same

dodjele ostala tajna, dobio je te godine \uka

Car. Postao je ponosni vlasnik suprasne, ili, “po

domače”, bređe krmače, i ne to bilo kakve, već

s pedigreom. Odmah joj je dodijeljen i nadimak

“Curica”.

O 13. Salamijadi opširno su pisale Samoborske novine

4 7


14. Samoborska salamijada,

održana 2001. godine u

Hotelu Lavica, bila je još

jedna u nizu uspješnih

priredbi koju je pripremila već uhodana or-

ganizacijska ekipa iz Bratovštine svetog Jurja i

Turističke zajednice.

Bila su prijavljena 122 uzorka salama, a te su

godine dodijeljene 42 zlatne, 39 srebrnih i 53

brončane šajbe.

Odojak Wenu - vegetarijancu!

Na 14. Salamijadi sretne ruke bio je Damir

Wen. Ovo “sretne” treba shvatiti samo uvjetno.

Naime Damir, inače strastveni ribolovac u big game fishingu, uvjereni je vegetarijanac. Ovaj

mu se puta “posrećilo”, pa je na tomboli ulovio

friškoga - odojka! No, nije se previše ljutio.

Naprtio je odojka na leđa, a tko se njime osladio

ostala je Damirova tajna.

Damir Wen kući je odnio odojka

4 7



održana 2001. godine u

Hotelu Lavica, bila je još

jedna u nizu uspješnih

priredbi koju je pripremila već uhodana or-

ganizacijska ekipa iz Bratovštine svetog Jurja i

Turističke zajednice.

Bila su prijavljena 122 uzorka salama, a te su

godine dodijeljene 42 zlatne, 39 srebrnih i 53

brončane šajbe.

Odojak Wenu - vegetarijancu!

Na 14. Salamijadi sretne ruke bio je Damir

Wen. Ovo “sretne” treba shvatiti samo uvjetno.

Naime Damir, inače strastveni ribolovac u big game fishingu, uvjereni je vegetarijanac. Ovaj

mu se puta “posrećilo”, pa je na tomboli ulovio

friškoga - odojka! No, nije se previše ljutio.

Naprtio je odojka na leđa, a tko se njime osladio

ostala je Damirova tajna.

Damir Wen kući je odnio odojka

4 8




2002. u Hotelu Lavica.

Kao organizator Salami-

jade po prvi se put pojavljuje novoosnovana

Udruga Zlatna šajba, a dotadašnji organizatori,

Bratovština sv. Jurja i Turistička zajednica po-

javljuju se kao suorganizatori.

Te je godine pokrenut postupak za uspostav-

ljanje Samoborske salame kao robne marke

Zagrebačke županije, a po prvi su se puta su-

dionici natjecali u dvije kategorije - bili su podi-

jeljeni na profesionalne proizvođače suhome-

snatih proizvoda i hobiste.

Hobisti su prijavili 96 salama, profesionalci 12,

a velike zlatne šajbe osvojili su IGO-MAT Zdrav-

ka Runtasa u kategoriji profesionalaca i \uka

Car u konkurenciji hobista.

Vladimir Trčak, kao predsjednik Udruge Zlatna šajba, pozvao je na Salamijadu sve proizvođače, goste i potencijalne partnere - sponzore

4 9



održana je 22. ožujka


Među profesionalcima,

ponovno je bio najbolji IGO-MAT, čiji se proiz-

vodi već deset godina pojavljuju na hrvatskom

tržištu. Prema riječima Zdravka Runtasa, cijena

Samoborske salame u dućanima je 109 kuna, a

u 2002. godini proizveo je 10 tona ove delicije.

Među redovitim kupcima je i catering Zračne

luke Zagreb.

Veliku zlatnu šajbu i nagradno putovanje u

Veneciju u konkurenciji hobista osvojio je Božo

Runtas, također mesar iz Dubrave Samoborske.

Ostalo je zabilježeno i da su diskvalificirana tri

uzorka salama, od kojih je jedna imala papriku

kao dodatak, a ostale dvije su bile “šuplje” i

“sive”.

Glasnik Samobora i Svete Nedelje istakao je pobjedu Runtasa u dvije različite konkurencije

Organizatori su se malo “poigrali” s dizajnom pozivnice

Ponosnim Runtasima čestitao je župan Stjepan Kožić

4 9



održana je 22. ožujka


Među profesionalcima,

ponovno je bio najbolji IGO-MAT, čiji se proiz-

vodi već deset godina pojavljuju na hrvatskom

tržištu. Prema riječima Zdravka Runtasa, cijena

Samoborske salame u dućanima je 109 kuna, a

u 2002. godini proizveo je 10 tona ove delicije.

Među redovitim kupcima je i catering Zračne

luke Zagreb.

Veliku zlatnu šajbu i nagradno putovanje u

Veneciju u konkurenciji hobista osvojio je Božo

Runtas, također mesar iz Dubrave Samoborske.

Ostalo je zabilježeno i da su diskvalificirana tri

uzorka salama, od kojih je jedna imala papriku

kao dodatak, a ostale dvije su bile “šuplje” i

“sive”.

Glasnik Samobora i Svete Nedelje istakao je pobjedu Runtasa u dvije različite konkurencije

Organizatori su se malo “poigrali” s dizajnom pozivnice

Ponosnim Runtasima čestitao je župan Stjepan Kožić

5 0



održana 25. ožujka 2004.

godine, značila je novi

organizacijski pomak u

pripremi i provođenju u djelo Salamijade kao

velike gastronomsko - turističke priredbe.

Uspostavljena je Samoborska salama kao robna

marka Zagrebačke županije, a procesi njenog

definiranja detaljno su, baš kao i ostala zbivanja

oko Salamijade, opisani u prigodnom katalogu,

koji je po prvi put popratio ovu priredbu.

Te su se godine prijavila čak 173 hobista i 8 re-

gistriranih proizvođača.

Među hobistima najuspješniji je bio Ivica Kupres

iz Kladja, dok je Veliku zlatnu šajbu među re-

gistriranim proizvođačima ponovno dobio IGO-

MAT Zdravka Runtasa.

Loše vrijeme krivo za slabiju kvalitetu

U najavi 17. Salamijade predsjednik ocjenjivačke

komisije Dubravko Viduč naglasio je da su or-

ganizatori zadovoljni pristiglim salamama,

ali je konstatirao kako su za nijansu lošije od

prošlogodišnjih. Napomenuo je da za to treba

kriviti i lošije vremenske uvjete (toplo i vlažno

vrijeme) koji su utjecali na kvalitetu salama.

Po prvi je put Salamijada popraćena prigodnim katalogom

5 1




2005. godine u velikom

šatoru na Trgu kralja

Tomislava, a po prvi ju je put najavio Samo-

borski proljetni sajam, priredba na kojoj su se

predstavili samoborski proizvođači raznih ga-

stronomskih delicija i tradicionalni obrti.

Veliku zlatnu šajbu ovaj je puta osvojio Miro-

slav Gorički u konkurenciji hobista te, već po

tradiciji, IGO-MAT u konkurenciji registriranih

proizvođača.

Daljnji proboj Samoborske salame

U najavi priredbe, na konferenciji za medije,

potpisan je ugovor poduzeća IGO-MAT i robne

kuće ERA (danas Mercator), o prodaji Samobor-

ske salame u njihovim trgovačkim centrima.

18. Samoborska salamijada imala je i uvod - Samoborski proljetni sajam

5 1




2005. godine u velikom


Tomislava, a po prvi ju je put najavio Samo-

borski proljetni sajam, priredba na kojoj su se

predstavili samoborski proizvođači raznih ga-

stronomskih delicija i tradicionalni obrti.

Veliku zlatnu šajbu ovaj je puta osvojio Miro-

slav Gorički u konkurenciji hobista te, već po

tradiciji, IGO-MAT u konkurenciji registriranih

proizvođača.

Daljnji proboj Samoborske salame

U najavi priredbe, na konferenciji za medije,

potpisan je ugovor poduzeća IGO-MAT i robne

kuće ERA (danas Mercator), o prodaji Samobor-

ske salame u njihovim trgovačkim centrima.

18. Samoborska salamijada imala je i uvod - Samoborski proljetni sajam

5 2



održana je 22. travnja u

šatoru na parkiralištu iza

zgrade Hrvatskog doma.

Tijekom priredbe naglašeno je da je Samobor-

ska salamijada jedina priredba takve vrste u

Hrvatskoj. Organizatori su istakli da ih Slovenci

imaju čak 18, ali ni jedna nije tako velika kao

ova samoborska.

Među hobistima te je godine pobijedio i Veliku

zlatnu šajbu zaslužio Marijan Bernardić iz Do-

nje Pušće.

Dodijeljeno je i 19 zlatnih šajbi, 48 srebrnih i 16

brončanih.

Među registriranim proizvođačima nikakvih

novosti: opet je pobijedio IGO-MAT Zdravka

Runtasa.

U velikom se šatoru na parkiralištu iza kina plesalo do zore

5 3


20. jubilarna Samoborska

salamijada održana je

31. ožujka u velikom


Tomislava.

Bila je to, po izjavama svih sudionika, organi-

zatora i gostiju, najveća i najbolja Salamijada,

a po prvi su put, umjesto već uobičajenog ca-

teringa, prisutne pogostili i podvorili najbolji

samoborski ugostitelji - njih 10 i jedan gost iz

Slovenije.

Prisutne su do ranih jutarnjih sati zabavljali Ćiro

Gašparac i Stare staze, a prisutnost velikog bro-

ja uzvanika i osoba iz javnog života Samobora,

Svete Nedelje i Zagrebačke županije svjedočila

je o velikom uspjehu priredbe.

Na ocjenjivanje su pristigle 183 salame u

konkurenciji hobista, od kojih su 24 zaslužile

zlatnu šajbu. Veliku zlatnu šajbu je po drugi put

zaslužila obitelj Vitko iz Velike Jazbine.

Po šesti put Veliku zlatnu šajbu u kategoriji

registriranih proizvođača dobio je IGO-MAT,

a u međunarodnoj konkurenciji je najbolji bio

Dušan Burja iz Jesenica, od 17 salama pristiglih

izvan Hrvatske.

Po prvi put: Dan otvorenih vrata Zlatne

šajbe

Dan nakon službene Salamijade priredba je ima-

la i svoj nastavak - Dan otvorenih vrata Zlatne

šajbe. U nedjelju, 1. travnja, šator na Trgu kralja

Tomislava bio je otvoren svima koji su željeli

degustirati salame iz konkurencije Salamijade,

a bili su počašćeni i vinom samoborskih vinara.

Vrhunski majstori za najdraže goste

Goste 20. Samoborske salamijade pogostili su i

podvorili: Izletište Barbara, Restoran Gabreku,

Restoran Kod špilje, Restoran Mirna, Samobor-

ska oštarija, Restoran Samoborska pivnica, Prvi

kuhar Samobora, Restoran Samoborska klet,

Restoran Samoborski slapovi i Restoran Zeleni

papar te Restavracija Debeljuh iz Brežica.

Plakat, ulaznice i tombola 20. Samoborske salamijade

Hranu su ovaj put pripremili vrhunski samoborski ugostitelji

O c j e n j i v a n j e s a l a m a ,

n a g r a d e

5 7

O c j e n j i v a n j e s a l a m a , n a g r a d e

Uspostava standarda i kriterija

jedna od karakteristika samoborske salami-

jade, baš kao i sličnih priredbi po čijem je uzoru

nastala, je ocjenjivanje salama i nagrađivanje

njenih tvoraca - proizvođača.

Od prvog su se dana organizatori bavili kriteri-

jima po kojima ocjenjivati salame, a slovenski

su uzori krajem osamdesetih godina bili prva

i jedina inspiracija entuzijastički nastrojenim

Samoborcima. Kasnije, početkom devedesetih,

nemjerljiv je doprinos dao i novinar Večernjeg

lista Ivo Lajtman, koji je svoje dugogodišnje

iskustvo u praćenju gastronomskih priredbi i

znanje stečeno proučavanjem raznolikih kuli-

narskih tradicija i vještina, stavio na raspola-

ganje organizatorima Salamijade. Prepoznao

je stari novinarski vuk entuzijazam Samobo-

raca, njihovu volju za učenjem i spremnost na

prihvaćanje strogih pravila i standarda.

Tako su se vremenom usvojili kriteriji koji vri-

jede i danas, a nemamo razloga sumnjati u to da

će takvi, možda s malim izmjenama, dočekati i

naše unuke i praunuke.

Jer, Samoborska salama je jedna i jedina, baš

takva kakvom su je opisali, propisali i deter-

Od uspostave kriterija do nagrada najboljima

Komisija za ocjenjivanje iz godine u godinu ima sve teži zadatak. Salama je sve više i sve su kvalitetnije.

5 8


minirali organizatori Samoborske salamijade

kroz 20 godina ustrajnog rada na njenom

ustoličenju na pijedestal kraljice salama.

Izvadak iz Pravilnika o ocjenjivanju

salama

Salama je proizvod načinjen od kvalitetnih par-

tija svinjskog mesa, uz mogućnost dodavanja

manjih količina divljači ili goveđeg i konjskog

mesa. Masnoća je dozvoljena u količini 10-

15%.

Od dodataka dozvoljeni su sol, papar i manje

količine češnjaka.

Salama se puni u umjetni ovitak dužine oko 40

cm, tako da dužina suhe salame iznosi oko 37

cm. Širina salame je pri punjenju 50-55 mm, a

suha salama je promjera 42-48 mm. Dozvoljena

su odstupanja +/-10%, a sve ostalo umanjuje

bodove pri ocjenjivanju za više od 1,00 bod.

Dobar proizvod karakteriziraju sljedeće oso-

bine:

boja živo crvena

dobro raspoređen nadjev

(naročito masno tkivo)

dobra povezanost nadjeva

izostanak šupljina ili pukotina

izostanak ruba oko ovitka

dobro prianjanje crijeva bez većih

udubljenja

ugodan miris fermentiranog mesa

blag slatkast okus visoke ješnosti

Svako odstupanje od navedenog umanjuje

kvalitetu, a prisutnost aromatičnih dodataka,

paprike, užeglost, gorkost, pljesnivost, salamu

diskvalificira.

Maksimalna ocjena uzorka iznosi 60 bodova.

Ocjenjivanje

Od one prve Samoborske salamijade, održane

1989. godine u Samoborskom vidikovcu, kada

su se salame ocjenjivale “u živo”, pred oku-

pljenim gostima, autorima - proizvođačima i

njihovom rodbinom i pajdašima, mnogo je vode

•

•

•

•

•

•

•

•

koritom Gradne proteklo ispod samoborskih

mostova.

U međuvremenu je usvojen Pravilnik na kojem

se temelji ocjenjivanje salama, a Komisiju, već

Kušanje je dio procedure ocjenjivanja

Puno se toga vidi već pri rezanju salame

5 9


po tradiciji, čine ugledni stručnjaci - veterinari,

mesari, kuhari, ugostitelji i pravnici, a na rezul-

tate prigovora u pravilu - nema.

Nezaobilaznu ulogu u radu Komisije za ocje-

njivanje salama ima jedna značajna samobor-

ska institucija - Veterinarska stanica Samobor,

koja je svih ovih dvadeset godina bila i ostala

jedan od temeljnih oslonaca organizacije pri-

redbe. Nepravedno bi bilo na ovome mjestu ne

istaći i značajan doprinos kojim su, u stručnom

i organizacijskom pogledu, pridonijela dva

čelna čovjeka samoborske Veterinarske stanice:

Josip Vrbanić Jopa u samim počecima i njegov

nasljednik Tomislav Skendrović, koji danas vodi

tu vrhunsku veterinarsku ustanovu.

Nagrade

Kao što su se vremenom, usvajanjem Pravilnika

o ocjenjivanju salama, “posložili” kriteriji za

njihovo vrednovanje, uspostavljen je i “sustav

nagrađivanja” najboljih kroz različite i odvojene

konkurencije.

Ovaj najnoviji je, po mišljenju organizatora,

ali i natjecatelja - proizvođača salama, najko-

rektniji i na odgovarajući način ističe najbolje,

a nagrađuje i one “malo slabije”, no još uvijek

izvrsne.

Natjecatelji su podijeljeni u tri odvojene kate-

gorije - konkurencije.

U prvoj, od koje je sve i krenulo, su proizvođači

- hobisti, domaćini koji salame rade za sebe,

svoju obitelj, drage prijatelje i goste.

U drugoj kategoriji su profesionalni proizvođači

suhomesnatih proizvoda, poduzeća koja se

sa svojim proizvodima natječu i tamo gdje je

najteže - na tržištu, ali im i nastup na priredbi

kakva je Samoborska salamijada pruža priliku

za predstavljanje onog najboljeg iz njihovog

proizvodnog programa.

I, u trećoj, najmlađoj kategoriji, uspostavlje-

noj prije nekoliko godina, natječu se i svoje

salame predstavljaju prijatelji i kolege po ho-

biju iz obližnjih zemalja (Slovenije, Mađarske,

Italije...). To je tzv. međunarodna konkuren-

cija. Organizatori su, naime, vremenom došli

do zaključka da je neprimjereno “stavljati u isti

koš” i zajednički ocjenjivati salame koje dolaze

iz drugačijih gastronomskih tradicija i običaja.

Ova je novina primljena s odobravanjem i za

nadati se je da će u godinama koje dolaze broj

natjecatelja iz inozemstva stalno rasti.

Bit će to novi doprinos ugledu Samoborske

salamijade i izvan granica Hrvatske.

Velika zlatna šajba namijenjena je najboljima od najboljih

5 9


po tradiciji, čine ugledni stručnjaci - veterinari,

mesari, kuhari, ugostitelji i pravnici, a na rezul-

tate prigovora u pravilu - nema.

Nezaobilaznu ulogu u radu Komisije za ocje-

njivanje salama ima jedna značajna samobor-

ska institucija - Veterinarska stanica Samobor,

koja je svih ovih dvadeset godina bila i ostala

jedan od temeljnih oslonaca organizacije pri-

redbe. Nepravedno bi bilo na ovome mjestu ne

istaći i značajan doprinos kojim su, u stručnom

i organizacijskom pogledu, pridonijela dva

čelna čovjeka samoborske Veterinarske stanice:

Josip Vrbanić Jopa u samim počecima i njegov

nasljednik Tomislav Skendrović, koji danas vodi

tu vrhunsku veterinarsku ustanovu.

Nagrade

Kao što su se vremenom, usvajanjem Pravilnika

o ocjenjivanju salama, “posložili” kriteriji za

njihovo vrednovanje, uspostavljen je i “sustav

nagrađivanja” najboljih kroz različite i odvojene

konkurencije.

Ovaj najnoviji je, po mišljenju organizatora,

ali i natjecatelja - proizvođača salama, najko-

rektniji i na odgovarajući način ističe najbolje,

a nagrađuje i one “malo slabije”, no još uvijek

izvrsne.


gorije - konkurencije.

U prvoj, od koje je sve i krenulo, su proizvođači

- hobisti, domaćini koji salame rade za sebe,

svoju obitelj, drage prijatelje i goste.

U drugoj kategoriji su profesionalni proizvođači

suhomesnatih proizvoda, poduzeća koja se

sa svojim proizvodima natječu i tamo gdje je

najteže - na tržištu, ali im i nastup na priredbi

kakva je Samoborska salamijada pruža priliku

za predstavljanje onog najboljeg iz njihovog

proizvodnog programa.

I, u trećoj, najmlađoj kategoriji, uspostavlje-

noj prije nekoliko godina, natječu se i svoje

salame predstavljaju prijatelji i kolege po ho-

biju iz obližnjih zemalja (Slovenije, Mađarske,

Italije...). To je tzv. međunarodna konkuren-

cija. Organizatori su, naime, vremenom došli

do zaključka da je neprimjereno “stavljati u isti

koš” i zajednički ocjenjivati salame koje dolaze

iz drugačijih gastronomskih tradicija i običaja.

Ova je novina primljena s odobravanjem i za

nadati se je da će u godinama koje dolaze broj

natjecatelja iz inozemstva stalno rasti.

Bit će to novi doprinos ugledu Samoborske

salamijade i izvan granica Hrvatske.

Velika zlatna šajba namijenjena je najboljima od najboljih

S a m o b o r S k a S a l a m a k a o r o b n a

m a r k a z a g r e b a č k e ž u p a n i j e

6 3

S a m o b o r S k a S a l a m a k a o r o b n a m a r k a z a g r e b a č k e ž u p a n i j e

izdavanjem ove monografije na naj-

prikladniji način obilježava se i dvade-

seta obljetnica održavanja Samoborske

salamijade, kao značajne turističke i

gospodarske manifestacije. na ovaj će

način trajno ostati zabilježen rad, trud, napori,

ali i svi zaslužni pojedinci i organizacije koji

su se istakli u bogatoj povijesti nastanka i raz-

voja Samoborske salame, poznate gastronom-

ske delicije. posebno mjesto zauzima i udruga

zlatna šajba, s kojom su zagrebačka županija

i grad Samobor pokrenuli projekt Samobor-

ske salame kao županijske robne marke. Cilj

je bio da se tradicija proizvodnje Samoborske

salame, njena izvorna receptura i tehnologija

proizvodnje povežu na stručan način uključivši

u ovaj projekt ponajbolje hrvatske znanstvenike

i stručnjake iz područja proizvodnje, prerade i

marketinga mesa i mesnih prerađevina Veteri-

narskog i ekonomskog fakulteta Sveučilišta u

zagrebu.

ovih nekoliko godina koliko je na tržištu kao

robna marka, Samoborska salama postala je pre-

poznatljivim i potvrđenim proizvodom na tržištu,

a ono što posebno raduje je njena ujednačena

kvaliteta prihvaćena među potrošačima.

jedna od temeljnih prednosti Hrvatske je

reljefna, klimatska i kulturološka raznolikost

područja. upravo iz toga proizlazi bogatstvo

tradicijskih proizvoda i jela koja imaju i značajne

izvozne potencijale. Stoga smo se u zagrebačkoj

županiji odlučili na stvaranje županijskih rob-

nih marki, u čemu prednjačimo u Hrvatskoj i

dajemo svojevrsni putokaz. pri tome je značajno

zaštititi županijske robne marke kako bi one

predstavljale prepoznatljivi brand na sve iz-

birljivijem tržištu; danas domaćem, sutra eu-

ropskom.

prvih dvadeset godina Samoborske salamijade,

ugodnog druženja i prijateljske konkurencije u

pravom samoborskom duhu, je iza nas. očekuju

nas novi izazovi, zahtjevno tržište, europski

stol.

Samoborskoj salamijadi treba poželjeti dugo

trajanje, a Samoborskoj salami - robnoj marki

zagrebačke županije još bolju budućnost za

užitak pravim gurmanima i ljubiteljima proiz-

voda visoke kakvoće.

mr. Stjepan kožić

župan zagrebačke županije

prepoznatljiv brand zagrebačke županije

6 4


Za pravu salamu potrebno je dobro

pogođeno vrijeme sazrijevanja,

a isto bi se moglo reći i za ideje

koje znače nove proboje, nove

mogućnosti i perspektive.

godinama je među entuzijastima okupljeni-

ma oko Samoborske salamijade i zlatne šajbe

sazrijevala misao o potrebi uspostavljanja nove

robne marke, ili kako se to sada kaže - branda

- Samoborske salame.

ideja je počela sazrijevati 2002. godine, kada

su se poklopile neke sretne okolnosti. Samo-

borska je salamijada bila u punom zamahu, a

iz zagrebačke županije su zapuhali neki novi,

svježi i obećavajući vjetrovi, koji su napuhali

jedra gospodarski ambicioznih sredina i po-

jedinaca. pokrenut je projekt osnivanja robnih

marki zagrebačke županije, a među njima našla

se i naša Samoborska salama. zasluženo i u

pravo vrijeme.

Voditelj projekta Samoborska salama - robna

marka zagrebačke županije bio je mr.sc. josip

kraljičković, a promocija robne marke Samo-

borska salama održana je 18. ožujka 2005. go-

dine u zagrebu u hotelu The regent esplanade

zagreb.

ugovor o proizvodnji i korištenju robne marke

Samoborska salama sklopili su s jedne strane

vlasnici robne marke - zagrebačka županija i

grad Samobor, a s druge strane prvi proizvođač

ove robne marke, poduzeće igo-maT d.o.o. iz

otruševca. robna marka je u gradu Samoboru

promovirana 30. ožujka 2005. godine i to proda-

jom u trgovačkom centru era Tornado d.o.o.

Što je to Samoborska salama?Samoborska salama kao robna marka zagre-

bačke županije je mesni proizvod u skupini

trajnih fermentiranih kobasica, proizvedena

sukladno pravilniku o proizvodnji, nadzoru i

korištenju robne marke kojeg su donijela pogla-

varstva zagrebačke županije i grada Samobora

u ožujku 2005. godine.

Uvodne odredberobna marka sastoji se od oznake marke Samo-

borska salama, koja se stavlja na utvrđenu

ambalažu prema članku 26. ovoga pravilnika

i oznake porijekla, znak s tekstom “proizvod

zagrebačke županije”. Vizualni identitet robne

marke i njegovo korištenje definirano je u knji-

zi standarda - vizualni identitet robne marke

Samoborska salama, koja je sastavni dio ovog

pravilnika.

oznaka robne marke ovalnog je oblika.

obrubljena je crvenom linijom koju s unutarnje

strane dotiče bijela linija, koja se prema rubovi-

ma sužava. oblik oznake i boje na rubovima

simboliziraju presjek salame.

unutrašnjost oznake ispunjena je stiliziranom

rijetko tkanom strukturom od lana (juta) pri-

rodne boje. na toj podlozi ispisan je logotip

koji se sastoji od verbalnog i figurativnog dijela.

Sretan završetak jedne i početak nove priče o salami

potpisivanjem ugovora salama je krenula u eru (danas mercator)

6 5


Verbalni dio čini ime robne marke s time da je

“samoborska” napisan malim tiskanim slovima

crne boje, a “salama” velikim tiskanim slovima

crvene boje koje su definirane u knjizi stan-

darda. iznad posljednja dva slova (k i a) u riječi

“samoborska” nalazi se stilizirano licitarsko srce,

crvene boje, koje čini figurativni dio logotipa.

Proizvodnja i kakvoća mesa za proizvodnju robne marke Samoborska salama

robna marka proizvodi se u registriranim objekti-

ma za proizvodnju, preradu i uskladištenje proiz-

voda životinjskog podrijetla, koji imaju sjedište

na području grada Samobora u zagrebačkoj

županiji, vode se u upisniku nadležnog tijela, a

proizvode sukladno važećim zakonskim propi-

sima i ovom pravilniku.

robna marka proizvodi se od svinjskog mesa

proizvedenog od svinja križanaca: nerasta

švedski landras i krmače veliki yorkshir te od

bijele oplemenjene njemačke svinje.

Težina tovljenika pri klanju mora biti minimalno

130 kilograma, minimalne starosti od 18 mjese-

ci. pri ovoj težini meso je dovoljno kompaktno, a

slanina zadovoljavajuće zrela.

robna marka Samoborska salama spravlja se od

svinjskog mesa i. kategorije:

- iskoštenog buta i karea te leđne slanine.

osim svinjskog mesa i. kategorije iz stavka 1.

ovog članka, smjesi se može dodati do 10%

svinjskog mesa ii. kategorije:

- lopatica, koju je potrebno u slučaju korištenja

za ovu vrstu proizvoda pažljivo obraditi,

odstranjujući joj ovojnice, tetive, krvne žile te

loše iskrvavljene dijelove. leđna slanina mora

biti zrela, svijetle boje, karakterističnog mirisa.

osnovni sastav smjese za robnu marku čini

svinjsko meso i. kategorije i leđna slanina u

omjeru 85:15.

Proizvodnja robne marke Samoborska salamaTehnološki proces proizvodnje Samoborske

salame:

priprema sirovine - hlađenje i rasijecanje,

iskoštavanje i priprema mesa i. kategorije i

čvrstog masnog tkiva

cijeđenje i zrenje mesa

smrzavanje čvrstog masnog tkiva

salamurenje mesa i slanine

usitnjavanje mesa i slanine

dodavanje začina

nadijevanje

podvezivanje salame špagom

hladno dimljenje

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

zrenje (fermentacija)

opremanje proizvoda: stavljanje etikete i

privjesnice

stavljanje u promet

Pakiranje i čuvanje robne marke Samoborska salama

robna marka Samoborska salama na tržište

dolazi u umjetnom ovitku u kojem je i sušena.

po sredini je omotana papirnom ambalažom s

otisnutim karakterističnim dizajnom, određenim

istraživanjem tržišta nakon ponuđenih prijed-

loga koje je sastavio tim stručnjaka dizajnera

angažiranih za potrebe projekta.

na vrhu se nalazi privjesnica ovalnog oblika

koja je prirodnim vezivom privezana i dizajnom

prati omot papirne ambalaže.

Tijekom skladištenja, distribucije i prodaje, u

kućanstvu, odnosno kod potrošača, salama se

mora čuvati na temperaturi do 8°C.

Organoleptička svojstva robne marke Samoborska salama Vanjski izgled

robna marka pripada skupini trajnih fer-

mentiranih kobasica, mesni je proizvod dužine

37-40 cm i širine 42-47 mm. zaštićena je

umjetnim ovitkom koji je kod suhe salame jed-

10.

11.

12.

6 6


nako reljefno naboran. ovitak je transparentan

i omogućuje vidljivost sadržaja, koji je jedna-

komjerno raspoređen. Salama je s oba kraja ve-

zana špagom. Crveno smeđe je boje.

Poprečni presjek

poprečni presjek je žive crvene boje, jedna-

komjerno raspoređenih komadića mesa i

slanine, s ponekim zrnom papra. masne jedinice

su bijele boje, a njihov sadržaj iznosi od 10 do

15% presjeka.

Miris

izrazito je ugodna mirisa na fermentirano svinj-

sko meso s blagim primjesom dima.

Okus

blago slankastog, punog okusa karakterističnog

za suhomesnate fermentirane proizvode. Visoke

ješnosti.

Nadzor proizvodnje i kvalitete robne

marke

nadzor proizvodnje svinja, kakvoće mesa za

preradu, tehnologije proizvodnje, sušenja i

dimljenja salame, čuvanja, stavljanja u promet

i provjeru kakvoće proizvedenih salama, obav-

ljaju zakonom propisane institucije i Služba

nadzora, a na temelju važećih zakonskih propi-

sa i pravilnika. Služba nadzora ima pet članova

u sastavu: predstavnik zagrebačke županije,

predstavnik grada Samobora, predstavnik

udruge zlatna šajba, predstavnik veterinarske

stanice i predstavnik proizvođača koji koriste

tehnologiju i proizvode robnu marku Samobor-

ska salama. članove Službe nadzora imenuje

poglavarstvo zagrebačke županije uz suglasnost

grada Samobora, a na prijedlog upravnog odje-

la za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo

zagrebačke županije.

Služba nadzora za svoj rad odgovara vlasnici-

ma robne marke. Služba nadzora utvrđuje da li

svaki proizvođač svinja, kao i svaki proizvođač

salame koji želi proizvoditi robnu marku, ispu-

njava minimalne tehničko-tehnološke uvjete za

proizvodnju. Stavljanje robne marke u promet

proizvođači su dužni prijaviti Službi nadzora.

Korištenje robne marke Samoborska salama

Vlasnici robne marke jesu zagrebačka županija

i grad Samobor.

robnu marku može proizvoditi proizvođač koji

prihvati proizvodnju isključivo u skladu s ovim

pravilnikom, odnosno propisanim tehnološkim

procesom proizvodnje te posjeduje opremu,

strojeve i prostorije navedene u ovom pravilni-

ku. na zahtjev proizvođača koji ispunjava uvjete

iz ovog pravilnika, vlasnici robne marke, putem

ugovora o korištenju robne marke Samoborska

salama, daju proizvođaču pravo na proizvodnju

i korištenje robne marke.

Samoborska salama je rezultat trogodišnjeg

znanstveno-istraživačkog projekta “Stvara-

nje Samoborske salame kao županijske robne

marke”.

Razvoj nastanka projekta: - ožujak 2002. - zagrebačka županija pokrenu-

la je projekt, izrađen je koncept projekta (up-

ravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i

šumarstvo zagrebačke županije) i predstavljen

na Salamijadi 2002. godine

- svibanj 2002. - poglavarstvo zagrebačke

županije prihvatilo projekt

mr.sc. josip kraljičković, voditelj projekta

6 7


- 30. listopada 2002. - zagrebačka županija,

grad Samobor i udruga zlatna šajba potpisuju

Sporazum o međusobnim pravima i obvezama

u izradi projekta

- studeni 2002. - poglavarstvo grada Samobora

prihvatilo projekt

- rujan 2003. - ministarstvo poljoprivrede i

šumarstva putem Vip-a prihvatilo projekt

Voditelj projekta:mr.sc. josip kraljičković

Voditelj marketinškog dijela:

prof.dr. Tihomir Vranešević

Voditelj tehnološkog dijela:

prof.dr. bela njari

Financiranje projekta: zagrebačka županija: 250.000 kuna

grad Samobor: 150.000 kuna

mpŠ putem Vip-a: 232.000 kuna

ukupno: 632.000 kuna

Suradnici na projektu: gordana Šubar, dipl.ing.

ivanka bišćan, dipl.ing.

Damir pejaković, dipl.ing.

robert črep, dipl.ing.

zdravko runtas

božo runtas

mario Telišman

Stjepan benda

Dubravko Viduč, dr.sc.

Danijel karolyi, dr.sc.

branka ljubišić, dr.sc.

Damir kovačić, doc.dr.

Suradnja s drugim institucijama: - ekonomski fakultet Sveučilišta u zagrebu

- Veterinarski fakultet Sveučilišta u zagrebu

- udruga zlatna šajba

- agronomski fakultet Sveučilišta u zagrebu

- Veterinarska stanica Samobor i druge veterinar-

ske stanice na području zagrebačke županije

- ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vod-

nog gospodarstva

- Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu

službu

- Hrvatski stočarski centar

- Turistička zajednica zagrebačke županije i Tz

grada Samobora

- poljoprivredne zadruge i udruge

Stadiji istraživanja: izbor proizvođača suradnika na projektu

Definiranje koncepta proizvoda

Definiranje organizacije proizvođača

1.

2.

3.

anketa potrošača

Test potrošača

Histološke i laboratorijske analize

izbor tehnologije proizvodnje i pasmine

svinja

izrada marketing plana

nadzor

promidžbene aktivnosti.

Samoborsku salamu proizvodi: igo-maT d.o.o.,

otruševec 17/6, bregana

Samoborsku salamu sljubljujemo:

- s laganim crnim vinima

- s bijelim suhim i polusuhim vinima

- s voćnim rakijama

- posebno s markama vina kraljevina zelina i

portugizac plešivica

u zagrebu, travanj 2005. godine

Voditelj projekta:

mr.sc. josip kraljičković

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

6 8


iako sam u profesionalnoj “mesariji” više

od 30 godina, “Samoborku” sam radio iz

osobnog zadovoljstva, kao i svi drugi ho-

bisti. uglavnom smo je poklanjali jedni

drugima, ili se međusobno “natjecali”, da

se vidi čija je bolje ispala. iz toga se nekako, na

jednoj od Salamijada, izrodilo razmišljanje da

bi bilo dobro kad svoje salame ne bi na ocje-

njivanje davali samo hobisti, nego i profesio-

nalci, pa je tako vremenom nastala i ideja da

bi se tu našu salamu moglo napraviti kao robnu

marku.

projekt stvaranja robne marke trajao je oko 4

godine, uz zagrebačku županiju i grad Samobor

kao nositelje projekta, a Veterinarski fakultet

u zagrebu, ekonomski fakultet i agronomski

fakultet kao stručnu podršku. u te 4 godine

puno smo toga isprobavali da bi salama ostala

autohtona, a pogodna za proizvodnju u većem

broju. zato ništa nismo mijenjali – koristi se

čisti svinjski but, čvrsto masno tkivo ili kockice

slanine, a od dodataka papar u zrnu, bijeli luk,

sol i mljeveni ljuti feferoni.

najbitnije je kontrolirati cijelu tehnologiju

izrade salame od početka do kraja. od samog

klanja se meso mora pripremati za proizvod,

paziti na isušivanje, vlagu mesa, salamurenje,

miješanje, punjenje i, na kraju, kao jedna od

najvažnijih stavki, vremenske prilike. baš zato,

da bi prešli na proizvodnju velikih količina,

morali smo i puno uložiti u tehnologiju pa smo

kupili kompjutorizirane klima komore gdje

reguliramo vlagu, provjetravanje i iz-

mjenu zraka.

kad smo počeli s projektom robne

marke krenulo se s tisuću ko-

mada, a sad smo na 100 tisuća.

Tom količinom na području za-

greba pokrivamo 25 većih i velikih

trgovačkih centara, uz karlovac,

zaprešić, jastrebarsko, Sisak,

čakovec, Dugo Selo, Veliku go-

ricu i, naravno, Samobor. u ovom

trenutku imamo sklopljene ugo-

vore s trgovačkim centrima

mercator, konzum i Spar

Hrvatska, a osim u njima

salamu prodajemo i u

4 vlastite trgovine.

proizvodni kapa-

citeti u sadašnjim uvjetima su 120 tisuća

salama godišnje, što znači da uz marketinšku

aktivnost možemo pokriti cijelu Hrvatsku. Tre-

nutno možemo reći da, gledano prema broju

stanovništva, pokrivamo pola ukupnog hrvat-

skog tržišta. kada to bude potrebno, spremni

smo u roku 3-4 mjeseca proizvoditi i 200 tisuća

salama, a spremni smo i kad jednog

dana uđemo u euro-

pu, jer imamo iSSo i

HaCCp certifikate.

Danas na Salamijadu

mogu iz dućana doni-

jeti bilo koju Samo-

borsku salamu na

ocjenjivanje, jer je ona

uvijek ista. naravno,

još uvijek napravim

i neki par salama za

sebe, iz hobija, za

počastiti prijatelje.

zdravko runtas (igo-maT): Spremni i za europu

zdravko runtas ponosni je vlasnik brojnih Velikih zlatnih šajbi

6 8


iako sam u profesionalnoj “mesariji” više

od 30 godina, “Samoborku” sam radio iz

osobnog zadovoljstva, kao i svi drugi ho-

bisti. uglavnom smo je poklanjali jedni

drugima, ili se međusobno “natjecali”, da

se vidi čija je bolje ispala. iz toga se nekako, na

jednoj od Salamijada, izrodilo razmišljanje da

bi bilo dobro kad svoje salame ne bi na ocje-

njivanje davali samo hobisti, nego i profesio-

nalci, pa je tako vremenom nastala i ideja da

bi se tu našu salamu moglo napraviti kao robnu

marku.

projekt stvaranja robne marke trajao je oko 4

godine, uz zagrebačku županiju i grad Samobor

kao nositelje projekta, a Veterinarski fakultet

u zagrebu, ekonomski fakultet i agronomski

fakultet kao stručnu podršku. u te 4 godine

puno smo toga isprobavali da bi salama ostala

autohtona, a pogodna za proizvodnju u većem

broju. zato ništa nismo mijenjali – koristi se

čisti svinjski but, čvrsto masno tkivo ili kockice

slanine, a od dodataka papar u zrnu, bijeli luk,

sol i mljeveni ljuti feferoni.

najbitnije je kontrolirati cijelu tehnologiju

izrade salame od početka do kraja. od samog

klanja se meso mora pripremati za proizvod,

paziti na isušivanje, vlagu mesa, salamurenje,

miješanje, punjenje i, na kraju, kao jedna od

najvažnijih stavki, vremenske prilike. baš zato,

da bi prešli na proizvodnju velikih količina,

morali smo i puno uložiti u tehnologiju pa smo

kupili kompjutorizirane klima komore gdje

reguliramo vlagu, provjetravanje i iz-

mjenu zraka.

kad smo počeli s projektom robne

marke krenulo se s tisuću ko-

mada, a sad smo na 100 tisuća.

Tom količinom na području za-

greba pokrivamo 25 većih i velikih

trgovačkih centara, uz karlovac,

zaprešić, jastrebarsko, Sisak,

čakovec, Dugo Selo, Veliku go-

ricu i, naravno, Samobor. u ovom

trenutku imamo sklopljene ugo-

vore s trgovačkim centrima

mercator, konzum i Spar

Hrvatska, a osim u njima

salamu prodajemo i u

4 vlastite trgovine.

proizvodni kapa-

citeti u sadašnjim uvjetima su 120 tisuća

salama godišnje, što znači da uz marketinšku

aktivnost možemo pokriti cijelu Hrvatsku. Tre-

nutno možemo reći da, gledano prema broju

stanovništva, pokrivamo pola ukupnog hrvat-

skog tržišta. kada to bude potrebno, spremni

smo u roku 3-4 mjeseca proizvoditi i 200 tisuća

salama, a spremni smo i kad jednog

dana uđemo u euro-

pu, jer imamo iSSo i

HaCCp certifikate.

Danas na Salamijadu

mogu iz dućana doni-

jeti bilo koju Samo-

borsku salamu na

ocjenjivanje, jer je ona

uvijek ista. naravno,

još uvijek napravim

i neki par salama za

sebe, iz hobija, za

počastiti prijatelje.

zdravko runtas (igo-maT): Spremni i za europu

zdravko runtas ponosni je vlasnik brojnih Velikih zlatnih šajbi

6 9


7 0


upravljanje markama prva je knjiga iz područja

upravljanja markama (brandovima) na hrvat-

skom jeziku, a izašla je u rujnu u izdanju accen-

ta. u njoj ugledni profesor Tihomir Vranešević s

katedre za marketing na zagrebačkom ekonom-

skom fakultetu kroz 8 poglavlja pojašnjava

važnost marke i upravljanja markom, bavi se

njenim identitetom i iskorištavanjem, mjere-

njem vrijednosti, fenomenom privatnih maraka

te nudi i pregled hrvatskih maraka, odnosno

brandova. Veliku cjelinu čine i poslovni slučajevi,

izabrani zbog specifičnosti koncepata stvaranja

i upravljanja markama, a među inima tu poseb-

no mjesto zauzima i Samoborska salama, kao

robna marka zagrebačke županije.

prateći proces izgradnje identiteta marke Samo-

borske salame i njenog početnog lansiranja na

tržište, Vranešević ističe važnost obavljenih

tržišnih i tehnoloških istraživanja koji su re-

zultirali konceptom marke Samoborske salame

kao tradicionalnog, prirodnog, “ručno” rađenog

proizvoda koji se ističe odličnim okusom i miri-

som i konkurentnom cijenom. Detaljno je opisan

i proces izrade vizualnog identiteta Samoborske

salame kroz sistem “fokus grupa”, uz prikaz raz-

voja idejnog rješenja prema konačnom izgledu,

nakon kojeg je Samoborska salama konačno bila

spremna kao regionalna robna marka krenuti u

potragu za svojim mjestom na tržištu delikates-

nih proizvoda.

Vranešević navodi da Samoborska salama sada

zahtijeva snažnu marketinšku potporu i daljnje

podizanje kapaciteta proizvodnje uključenjem

novih proizvođača kako bi ušla u grupaciju

profitabilno pozicioniranih proizvoda na tržištu,

uz konstataciju da je ovaj koncept kreiranja re-

gionalne marke važan i kao moguća smjernica

za daljnji razvoj prema registraciji oznake izvor-

nosti i zemljopisnog podrijetla, što će biti iznim-

no važno prilikom ulaska Hrvatske u europsku

uniju.

Citat iz knjige Upravljanje markama

Vrijednost poticanja proizvodnje zdravih proiz-voda rađenih na tradicionalni način uočila je i uprava Zagrebačke županije koja je slijedom toga na tržište plasirala nekoliko do tada generičkih proizvoda, među kojima je i Samoborska sala-ma – konkurentni, domaći, prirodni proizvod iznimne kakvoće. Osim što se takvim, sada pre-poznatljivim proizvodom, obogatila gastronom-ska ponuda regije, time se potiče i razvoj rural-nog prostora te očuvanje nacionalnog identiteta, a proizvođačima se omogućuje veća konkurent-nost, viši dohodak i bolji standard. Tako se ide ukorak s trendovima na globalnom tržištu koji nameću kreiranje skupa asocijacija vezanih za prehrambene proizvode po kojima će se oni raz-likovati od proizvoda konkurencije, što rezultira jedinstvenim pozicioniranjem u svijesti potrošača. Regionalna marka, osobito ona koja je zaštićena i registrirana oznakom zemljopisnog podrijetla i/ili oznakom izvornosti hrane, pridonosi jačanju povjerenja potrošača u kvalitetu proizvoda iz neposredne okoline, povećavajući pri tome pre-poznatljivost i turističku privlačnost cjelokupne regije.

Samoborska salama kao ogledni primjer

7 1


Samoborska salama kao

upakirani proizvod na

policama trgovina

Varijante u razvoju designa

Samoborske salame.

put do konačnog rješenja

dugačak je i mukotrpan.

među vrhunskim

hrvatskim markama

svoje je mjesto našla i

Samoborska salama

7 1


Samoborska salama kao

upakirani proizvod na

policama trgovina

Varijante u razvoju designa

Samoborske salame.

put do konačnog rješenja

dugačak je i mukotrpan.

među vrhunskim

hrvatskim markama

svoje je mjesto našla i

Samoborska salama

P u t S a m o b o r S k e S a l a m e

k r o z e u r o P u

P u t S a m o b o r S k e S a l a m e

k r o z e u r o P u

P u t S a m o b o r S k e S a l a m e k r o z e u r o P u

7 5

konačno smo, 2003. godine

odlučili vidjeti kako iste (i/ili

slične) stvari, rade drugi...

U svibnju smo, susretljivošću

naše sugrađanke, generalnog

konzula RH u Stuttgartu, dr. Vere Tadić, posje-

tili pokrajinu Baden-Württemberg.

Cilj puta bili su proizvođači salama iz te regije,

ali i proizvođači vina kojima ova regija obiluje.

Nakon svečanog prijema u Generalnom konzu-

latu u Stuttgartu, razmjene dobrodošlica i

predaje darova, započela je i zvanično naša po-

sjeta.

Svo vrijeme boravka naš domaćin je bio konzul,

g. Vladimir Duvnjak, koji je organizirao naš bo-

ravak njemačkom preciznošću i to tako da se

radni dio isprepliće s turističkim.

Muzej vina Uhlbach, enoteka Zur Krone, vi-

narija Aldinger (13 generacija), kušaona vina

u Bad Cannstattu, prerada mesa Lanter, muzej

mesa u Böblingenu - bogatili su naša iskustva iz

vinarstva i kulinarstva. Doživljaji “za dušu” bili

su posjet Grabkapelli na brdu Württemberg, vidi-

kovcu Svichtenwald iznad Esslingena, a vrhunac

doživljaja bio je posjet Daimler Benz muzeju u

2003. - Njemačka: Kroz regiju Baden-Württemberg

Grupna fotografija u Stuttgartu, ispred muzeja - panorama s prekrasnim vinogradima u pozadini

Untertürkheimu.

I tako smo se 1. lipnja, nas dvadeset i devet

članova Udruge Zlatna šajba i predstavnici

Zagrebačke županije, vratili iz Europe, puni doj-

mova u Samobor.

Svi sudionici studijskog putovanja bili su

jednodušni u ocjeni da je posjet bio izvrsno

osmišljen i još bolje organiziran. Posjet specija-

liziranim proizvođačima i prerađivačima mesa

bio je interesantan i iznad svega koristan.


7 6

U Salzburgu na povratku iz Stuttgarta, kod čuvene Mozar-

tove fontane

Prijem na visokoj razini u Stuttgartu, u konzulatu RH, kod

konzulice Vere Tadić

Umorni šetači u predahu u Salzburgu Prijem kod mesara - kobasičara u Stuttgartu

Pokazao je našim proizvođačima kako to radi

Europa i otkrio da smo u dosta elemenata posve

dorasli Europi. Naposlijetku, treba istaknuti

da se prilikom posjeta iznjedrila ideja o pove-

zivanju grada Samobora s jednim od gradova

iz regije Baden-Württemberg i proglašavanju

gradova prijatelja.

Koliko je Put Samoborske salame I bio uspješan

govori i činjenica da je već pri povratku odlučeno

da se za godinu dana organizira novo studijsko

putovanje na neko drugo odredište.

Degustacija u podrumu gradske vinarije u Stuttgartu


7 6

U Salzburgu na povratku iz Stuttgarta, kod čuvene Mozar-

tove fontane

Prijem na visokoj razini u Stuttgartu, u konzulatu RH, kod

konzulice Vere Tadić

Umorni šetači u predahu u Salzburgu Prijem kod mesara - kobasičara u Stuttgartu

Pokazao je našim proizvođačima kako to radi

Europa i otkrio da smo u dosta elemenata posve

dorasli Europi. Naposlijetku, treba istaknuti

da se prilikom posjeta iznjedrila ideja o pove-

zivanju grada Samobora s jednim od gradova

iz regije Baden-Württemberg i proglašavanju

gradova prijatelja.

Koliko je Put Samoborske salame I bio uspješan

govori i činjenica da je već pri povratku odlučeno

da se za godinu dana organizira novo studijsko

putovanje na neko drugo odredište.

Degustacija u podrumu gradske vinarije u Stuttgartu


7 7

u rujnu 2004. godine autobus

Samoborčeka povezao je 28

članova Udruge Zlatna šajba

u regiju Brescia u Italiji na Put

Samoborske salame II.

U prekrasnom gradiću, smještenom na jednom

od četiri glečerska jezera Lago d’Iseo, probo-

ravili smo četiri dana uz bogat program posje-

ta proizvođačima vina i prerađivačima mesa

koji su se posebno specijalizirali u proizvodnji

salama.

Naš domaćin bio je g. Franco Martinelli,

osvjedočeni prijatelj Hrvatske i počasni građanin

Grada Samobora.

Već prvog dana bili smo primljeni kod

gradonačelnika Isea i njegovih suradnika, a

riječi dobrodošlice i poziv na čvršće povezivanje

naših dvaju gradova uputio nam je i predsjednik

odbora za međunarodnu suradnju Fabijanskog

senata koji potječe iz ovog kraja.

Redale su se, zatim, vinske ceste, dvorci pre-

tvoreni u šampanjerije, posjeti poznatim mje-

stima kao što su najveći otok na jezerima Mont

Isoli, kuće Beretta i Loreta, muzeji, crkve kojima

ovaj dio Italije obiluje te tipičnim talijanskim

restoranima.

Vrhunac puta bio je posjet dvjema salamerijama

u Franciacorti, koje su, istina, u potpunosti in-

dustrijalizirane, ali u kojima smo jasno spoznali

da se visoka kvaliteta i standardizacija proizvo-

da može postići jedino konstantnošću uvjeta u

proizvodnji.

Talijani, poznati kao veliki gurmani, s puno su

truda isticali vrhunsku kvalitetu svojih proizvo-

da. Probavši našu Samoborsku salamu, oduševili

su se njezinim izgledom, mirisom i okusom te

priznali da je to proizvod najviše kvalitete.

Priznanje koje smo dobili od stvarnih znalaca

samo je potvrda da se i mi Samoborci možemo

ravnopravno nositi sa svjetski poznatim

proizvođačima.

Nakon četiri prekrasno provedena dana, uz

obećanje naših domaćina da će doći na našu 18.

Samoborsku salamijadu, vratili smo se u Samo-

bor obogaćeni brojnim dojmovima i novim

poznanstvima stečenim u prijateljskoj Italiji.

2004. - Italija: Salamerije u Franciacorti

Kantina na brodu koji plovi po Lago d’Iseo po prvi je put

ostala bez vina - jer, plovili su Samoborci!

“Šajberi” su svugdje dočekivani srdačno i na najvišoj razini.

Tako je bilo i ovaj put, kad su primljeni u gradskoj vijećnici.


7 8

Kod lokalnog mesara, proizvođača salama Objašnjavanje tehnologije izrade salama s plijesnima

Na alpskom jezeru Lago d’Iseo, na kojem, zbog mediteranske klime, rastu

masline i palme

Gđa Gianinna Rossi (u sredini), rođena Zadranka, identificirala je Morlaka

- Milinka Perkovića, s kojim se slikala za uspomenu


7 8

Kod lokalnog mesara, proizvođača salama Objašnjavanje tehnologije izrade salama s plijesnima

Na alpskom jezeru Lago d’Iseo, na kojem, zbog mediteranske klime, rastu

masline i palme

Gđa Gianinna Rossi (u sredini), rođena Zadranka, identificirala je Morlaka

- Milinka Perkovića, s kojim se slikala za uspomenu


7 9

u vrijeme kad su se zalihe salama

zabrinjavajuće smanjile, kada je

prošla natjecateljska groznica sa

Salamijade, a započinju pripreme

za novu sezonu, gastro meštri

iz Udruge kreću na svoj tradicionalni put po

Europi. Želja uvijek ista - posjetiti vinske ceste

i što veći broj proizvođača suhomesnatih proiz-

voda što sličnijih našoj salami, a cilj uvijek drugi

- nova europska zemlja, nova destinacija.

Odluka je ovog puta pala na Francusku, točnije

Provansu. Kratki dogovor sa Samoborčekom i

krajem ljeta tridesetak članova udruge Zlatna

šajba, na čelu sa simpatičnim vodičem Zoranom

Abramovićem, krenulo je na put ka Azurnoj

obali.

Dug put preko Slovenije pa potom Italije, gotovo

da nije izmijenio duh Samoboraca koji je vladao

u autobusu. Skejin odojak, otruševačke suho-

mesnate delicije, molvički sitni kolači, obilno

zalijevani vinom s Jelenščaka, posve su ovladali

putovima kojima je nekad davno hodio Napo-

leon u svom pohodu prema Samoboru.

I tako smo mi u dobrom raspoloženju, u

predvečerje 4. rujna 2005. godine, stigli u

2005. - Francuska: Provansa kao na dlanu

U gradu Aix en Provance, na jednom od prekrasnih gradskih trgova


8 0

Nicu, naše prvo odredište na Azurnoj obali.

Smještanje u hotel, a onda brzo u noćni život

francuske rivijere.

U narednih sedam dana nanizali smo Cannes,

Arles, Aix en Provance, Avignon, Monte Carlo,

Menton te Kneževinu Monaco. Vidjeli smo sva

značajna mjesta, posjetili muzeje velikog Pica-

ssa, fontane koje je posjećivao Paul Cezanne,

ušli u odaje papinske palače, razgledali kuću

Nostradamusa, šetali arenom koja nije pulska,

ali je prava, divili se crkvi Saintes-Maries, poneki

se i okupali u ne baš tako “azurnom” moru kao

što je naš plavi Jadran, okušali sreću na ruletu i

za sve to ostavili ne baš malu svoticu EUR-a.

A ono zbog čega smo se i uputili na tako dalek

put? Gdje su salamerije, a gdje čuvene francuske

vinske ceste i vrhunska vina?

Prvo naše zaustavljanje bilo je u malom mjestu

Draguignanu, u stvarno lijepo uređenom vin-

skom podrumu (Domaine Rabiega), gdje nam

je simpatična gazdarica održala prezentaciju

uz kušanje vina na kojoj bi joj mogao poza-

vidjeti svaki sveučilišni profesor s katedre za

marketing. Sve se to ponovilo u St. Remy de

Provance, pa Orgonu i Fontvieilleu. Stvarno su

dojmljivi ti vinogradi čije se trsje probija kroz

mješavinu gromada kamenja i oblutaka, a koje

daje najcjenjenija vina za stolove kraljeva, šeika,

državnika, a, eto, i ponekog Samoborca.

A onda vrhunac doživljaja!

Stigli smo i do prve salamerije. U okolici Aix en

Provance, u malom Pertuisu, prvi puta smo se

sreli s proizvođačem njihovih salama koje su

po obliku i po nadjevu najsličnije našoj Samo-

borskoj. Ali, samo slične, ni izdaleka iste. Dugo

čekanje pripremanja prezentacije, malo infor-

macija od vlasnice, skromno poznavanje proiz-

voda te degustacija iza koje je ostalo više od

pola ponuđene količine na pladnjevima, dokaz

su skromnog gastronomskog užitka kojeg smo

doživjeli u tom inače simpatičnom provansal-

skom gradiću.

Jednako su završila i naredna dva pokušaja,

a treći nismo niti ostvarili, jer su kiše koje su

poplavile dio Montpelliera, izazvale takvu pani-

ku kod Francuza da su zatvorili sve lokalne i

magistralne ceste, povukli se u kuće i nama

Samoborcima ostavili Francusku na milost i ne-

Na tržnici u Aix en Provance

U Avignonu, ispred “papinske palače”


8 1

milost. Jedva smo u jednom trgovačkom centru

uspjeli “osvojiti” jedan kafić i do njega jednu

trgovinu, čiji se vlasnici vjerojatno još i danas

sjećaju čudnih veseljaka koji su iz njihovog stra-

ha napravili dobar promet i trgovinu.

Tako nam je ostalo da njihovo kobasičarsko

umijeće testiramo na mnoštvu malih salamina,

dužine petnaestak do dvadeset centimetara,

rađenih uglavnom od mesa crnih bikova koje

oni uzgajaju najviše za koridu koja je u ovom

dijelu Francuske vrlo popularna. Posebno nas

je začudilo mnoštvo muha koje mirno kruže i

slijeću na te proizvode u delikatesnim trgo-

vinama u kojima smo ih nalazili i zbog kojih se

Francuzi niti najmanje ne uzbuđuju.

Ako zanemarimo muhe, proizvod sam po sebi i

nije tako loše kvalitete, no, ipak, daleko je to od

naše Samoborske.

Svaki naš pokušaj da nekom novinom oboga-

timo svoje znanje i iskustvo koje smo stekli s

našom salamom ostaje u okvirima saznanja da

smo najbolji i da od nas bolje možemo napraviti

samo mi sami.

Zato smo narezali zadnje zalihe Samoborske

salame, otvorili posljednje butelje našeg “samo-

borskog”, zauzeli jedno parkiralište i istinski

uživali u spoznaji da našoj Samoborki još uvijek

nitko nije ni blizu.

Vraćajući se u naš Samobor ljubomorno smo

čuvali kupljene salamice kao poklon prijateljima

- neka i oni probaju u čemu uživa Europa.

A mi smo zadovoljno razmišljali i pravili planove

za neki novi pohod u Europu, u potrazi za oni-

ma od kojih bi mogli nešto naučiti ili možda da,

u svojoj skromnosti, naprosto shvatimo da bi

zapravo oni od nas trebali početi učiti.

U Arlesu, u areni u kojoj se održavaju borbe bikova Degustacija salama u Arlesu, na uličnom štandu Tri gracije u parku u Nici


8 1

milost. Jedva smo u jednom trgovačkom centru

uspjeli “osvojiti” jedan kafić i do njega jednu

trgovinu, čiji se vlasnici vjerojatno još i danas

sjećaju čudnih veseljaka koji su iz njihovog stra-

ha napravili dobar promet i trgovinu.

Tako nam je ostalo da njihovo kobasičarsko

umijeće testiramo na mnoštvu malih salamina,

dužine petnaestak do dvadeset centimetara,

rađenih uglavnom od mesa crnih bikova koje

oni uzgajaju najviše za koridu koja je u ovom

dijelu Francuske vrlo popularna. Posebno nas

je začudilo mnoštvo muha koje mirno kruže i

slijeću na te proizvode u delikatesnim trgo-

vinama u kojima smo ih nalazili i zbog kojih se

Francuzi niti najmanje ne uzbuđuju.

Ako zanemarimo muhe, proizvod sam po sebi i

nije tako loše kvalitete, no, ipak, daleko je to od

naše Samoborske.

Svaki naš pokušaj da nekom novinom oboga-

timo svoje znanje i iskustvo koje smo stekli s

našom salamom ostaje u okvirima saznanja da

smo najbolji i da od nas bolje možemo napraviti

samo mi sami.

Zato smo narezali zadnje zalihe Samoborske

salame, otvorili posljednje butelje našeg “samo-

borskog”, zauzeli jedno parkiralište i istinski

uživali u spoznaji da našoj Samoborki još uvijek

nitko nije ni blizu.

Vraćajući se u naš Samobor ljubomorno smo

čuvali kupljene salamice kao poklon prijateljima

- neka i oni probaju u čemu uživa Europa.

A mi smo zadovoljno razmišljali i pravili planove

za neki novi pohod u Europu, u potrazi za oni-

ma od kojih bi mogli nešto naučiti ili možda da,

u svojoj skromnosti, naprosto shvatimo da bi

zapravo oni od nas trebali početi učiti.

U Arlesu, u areni u kojoj se održavaju borbe bikova Degustacija salama u Arlesu, na uličnom štandu Tri gracije u parku u Nici


8 2

Nikad kasnije u godini, ali na

sreću po prekrasnom vre-

menu, krenulo je tridesettroje

“šajbera” na tradicionalni Put

Samoborske salame u Europu.

Kako je bilo ranije dogovoreno, put nas je vo-

dio stazama bivše monarhije čiji smo i mi djelić

nekada bili.

Naš crveni Samoborček, prepun domaćih de-

licija, dobre kapljice, propagandnog materijala,

poklona, pod mudrim vodstvom vodiča Vlade

i vožen sigurnom rukom još jednoga Vlade,

krenuo je put mađarskog Pečuha. Jedan i pol

mađarski dan bio je zaista premalo za sve što

smo htjeli vidjeti. Obzirom da smo u goste išli

našim prijateljima i poznanicima, susret je bio

topao i srdačan, kao da smo došli rodbini.

Evo što se sve zbivalo tih dana.

Večernja šetnja gradom bila je sva u znaku

demonstracija koje su tih dana bile u jeku u

Mađarskoj. No, ti skupovi ni najmanje ne liče

na slične događaje u nas. Okupljeno mnoštvo na

glavnom trgu, gotovo svečano obučeno, držalo

je transparente i slušalo govornike koji su se

mirno izmjenjivali i bez pretjerane vike gotovo

2006. - Austrija i Mađarska: Putovima bivše monarhije

Grupni portret kod Muzeja suvremene arhitekture u Beču


8 3

u jednakim vremenskim razmacima dizali glas

želeći valjda okupljene upozoriti posebno na

važnije dijelove svoga izlaganja. Policija udalje-

na stotinjak metara sve je to mirno proma-

trala, a prolaznici jedva da su obraćali pažnju

na događanja, tu, pored njih. Nigdje razjarene

rulje, nigdje lomljenja stvari, nigdje bacanja

predmeta, a čak su i transparenti poslije skupa

uredno smotani i odneseni kućama. Reklo bi

se - posve komorna atmosfera. Tako to rade u

gradu koji je European Capital of Culture 2010,

ili Europski grad kulture 2010. godine.

A onda novi dan i novi događaji.

Prvo posjeta Hrvatskom klubu August Šenoa,

susret s našim domaćinom i osvjedočenim

prijateljem Samobora, predsjednikom Kluba i

gradskim vijećnikom, g. Mišom Hepom. Razgle-

dali smo njihove prostorije, sišli u novouređeni

vinski podrum, obišli njihovu knjižnicu, uručili

im stotinjak knjiga koje smo sami prikupili i

donirali Klubu te kao pravi Samoborci darivali

ih poklonima koje smo za tu prigodu ponijeli.

Začuđujuće je kako su tamošnji Hrvati ponosni

na dvije godine Šenoina boravka u Pečuhu i

kako to znalački znaju istaći kroz prepričavanja

događaja iz tog vremena.

Potom, kao na filmskoj vrpci - posjet katedrali,

njezinom muzeju, razgledanje starokršćanskih

iskopina, Biskupskog dvora i to sve pod stručnim

vodstvom arheologa koji na tome radi. Veliku

financijsku i stručnu pomoć za radove koji su

u tijeku i za budući novi izgled Pečuha pruža

Europska Unija, koja svesrdno pomaže.

Prijem svih “šajbera” u gradskoj vijećnici bio

je protokolaran i svečan. Uz g. Atilu Pavlovića,

tajnika njihovog Gradskog poglavarstva te

možda najznačajnijeg resornog pročelnika -

pročelnika za kulturu grada Pečuha, razmijenili

smo darove, dobre želje i pozive na suradnju te

silno ponosni što smo bili gosti čelnih ljudi koji

vode grad tako bogate tradicije i broji gotovo

dvjesto tisuća stanovnika, oprostili smo se od

naših domaćina.

Prva naša stručna destinacija bilo je mjesto Szi-

lagyr i posjet jednoj salameriji. To je zapravo po-

livalentni pogon za preradu raznih kobasičarskih

i drugih proizvoda, za naše pojmove dosta

skromno opremljen, a po izjavi našeg “dežurnog

stručnjaka”, uvaženog dr. Skendrovića, jedva da Ispred spomen ploče smaknutima Zrinskom i Frankopanu

Šetnja Pečuhom


8 3

u jednakim vremenskim razmacima dizali glas

želeći valjda okupljene upozoriti posebno na

važnije dijelove svoga izlaganja. Policija udalje-

na stotinjak metara sve je to mirno proma-

trala, a prolaznici jedva da su obraćali pažnju

na događanja, tu, pored njih. Nigdje razjarene

rulje, nigdje lomljenja stvari, nigdje bacanja

predmeta, a čak su i transparenti poslije skupa

uredno smotani i odneseni kućama. Reklo bi

se - posve komorna atmosfera. Tako to rade u

gradu koji je European Capital of Culture 2010,

ili Europski grad kulture 2010. godine.

A onda novi dan i novi događaji.

Prvo posjeta Hrvatskom klubu August Šenoa,

susret s našim domaćinom i osvjedočenim

prijateljem Samobora, predsjednikom Kluba i

gradskim vijećnikom, g. Mišom Hepom. Razgle-

dali smo njihove prostorije, sišli u novouređeni

vinski podrum, obišli njihovu knjižnicu, uručili

im stotinjak knjiga koje smo sami prikupili i

donirali Klubu te kao pravi Samoborci darivali

ih poklonima koje smo za tu prigodu ponijeli.

Začuđujuće je kako su tamošnji Hrvati ponosni

na dvije godine Šenoina boravka u Pečuhu i

kako to znalački znaju istaći kroz prepričavanja

događaja iz tog vremena.

Potom, kao na filmskoj vrpci - posjet katedrali,

njezinom muzeju, razgledanje starokršćanskih

iskopina, Biskupskog dvora i to sve pod stručnim

vodstvom arheologa koji na tome radi. Veliku

financijsku i stručnu pomoć za radove koji su

u tijeku i za budući novi izgled Pečuha pruža

Europska Unija, koja svesrdno pomaže.

Prijem svih “šajbera” u gradskoj vijećnici bio

je protokolaran i svečan. Uz g. Atilu Pavlovića,

tajnika njihovog Gradskog poglavarstva te

možda najznačajnijeg resornog pročelnika -

pročelnika za kulturu grada Pečuha, razmijenili

smo darove, dobre želje i pozive na suradnju te

silno ponosni što smo bili gosti čelnih ljudi koji

vode grad tako bogate tradicije i broji gotovo

dvjesto tisuća stanovnika, oprostili smo se od

naših domaćina.

Prva naša stručna destinacija bilo je mjesto Szi-

lagyr i posjet jednoj salameriji. To je zapravo po-

livalentni pogon za preradu raznih kobasičarskih

i drugih proizvoda, za naše pojmove dosta

skromno opremljen, a po izjavi našeg “dežurnog

stručnjaka”, uvaženog dr. Skendrovića, jedva da Ispred spomen ploče smaknutima Zrinskom i Frankopanu

Šetnja Pečuhom


8 4

bi prošao kod nas. Ne bismo mogli reći da smo

vidjeli išta čime bi obogatili svoja saznanja, no

sve je dobro vidjeti.

U poslijepodnevnom programu profitirali

su naši vinari, jer su uslijedili posjeti mjestu

Vrešenda i obiteljskom gospodarstvu obitelji

Kovač, koji su, kao i većina stanovnika, Hr-

vati i sasvim dobro govore naš jezik, a potom

vinarskom području Vilanji i posjet vinarskom

gigantu Wunderlich, koji slovi kao jedan od tri

najopremljenije vinarije u Europi. U opremu,

pogone i vinograde uloženi su deseci milijuna

eura, a glavni financijeri su farmaceutske kuće.

Nešto tako grandiozno teško je moguće vidjeti

i u zemljama s puno bogatijom i dužom vinar-

skom tradicijom.

Nakon tako bogatog programa i još pune

nesređenih dojmova, čekao nas je posve

turistički dan u Bratislavi, koji je predstavljao

pravi odmor. Katedrala sv. Martina, stari cen-

tar grada, most slovačkog nacionalnog ustan-

ka, bratislavski dvorac, Plava crkva, Novi most,

glavni trg, carski put, samo su neka mjesta koja

smo taj dan posjetili.

A onda u prijestolnicu nekadašnjeg carstva.

Ima nekih mjesta koja se ne mogu zaobići, a

ima i onih kojima se, ma koliko god puta u nji-

ma bili, uvijek jednako divite i u njima otkrivate

moć, veličinu i bogatstvo imperija kojim su vla-

dali ljudi kao što su bili beskrajno lukava Mari-

ja Terezija i zadivljujuće disciplinirani Franjo

Josip. Od vinogradarskog Grinzinga do carskog

Schönbrunna samo je nekoliko okruga u kojima

je ispisana povijest naroda velikog dijela stare

Europe, a koje smo i mi Hrvati dio.

Ako je Rim vječan, onda je Beč neponovljiv i

stoga je svaki susret s njim doživljaj. Put iz Beča

do Eisenstadta vodio nas je kroz Bečko Novo

Mesto, grad u kojem su pogubljeni Petar Zrinski

i Fran Krsto Frankopan, davne 1671. godine.

Prijem u gradskoj vijećnici kod gradonačelnika Pečuha


8 5

U školi su nas učili da je povijest učiteljica

života; još su stari Latini to govorili. A eto, mi

nikako da naučimo kako to mali narodi prolaze

kroz tu povijest. Za vjernost caru, za prolivenu

krv u obrani carstva, za vojne zasluge na boj-

nom polju, nagrada im je bila giljotina, a milost

carska - oprost od prethodnog odsijecanja ruke.

Interesi velikih naroda daleko su iznad pravde

za male narode; tako je bilo kroz povijest, tako

je danas, a tako će biti još dugo, jako dugo...

U Eisenstadtu, prekrasnom malom, poviješću

prebogatom gradiću, mjestu u kome je živio i ra-

dio Joseph Haydn, posjetili smo Vinsku akademi-

ju Austrije, dvorac Esterhazy, čija je vlasnica i

danas živa, a u kojem se Marija Terezija sanjkala

u kolovozu zahvaljujući ekscentričnosti svojega

domaćina kneza Nikole II. Burgenland, najvino-

rodniji kraj Austrije, otkrio nam je svu raskoš

vinarstva, a mi smo bili ponosni što se nalazi u

kraju u kojem stoljećima obitavaju Hrvati. Na

našu žalost, hrvatsku riječ gotovo da nismo čuli,

a tek pokoje danas već iskrivljeno prezime dalo

je naslutiti da su to pripadnici našeg naroda.

Ipak, zadovoljstvo je stiglo na kraju, kad smo

stigli u Oslip, malo mjesto u kojem živi značajna

zajednica Gradišćanskih Hrvata, te posjetili

uzorno imanje i podrume obitelji Jagschitz,

koji još sasvim pristojno govore jednim pomalo

arhaičnim hrvatskim jezikom, ali čija djeca više

ne pokazuju interes za čuvanje tradicije duge

gotovo pet stotina godina.

Salame tu nismo vidjeli. Kažu da ih rade, ali

da im nije još vrijeme, stoga smo im mi po-

klonili našu Samoborsku, a oni nama za uzvrat

paket vina, da nam se nađe u dugim zimskim

večerima.

Iznad svega bilo je lijepo, potom korisno, a onda

i poučno!

Treba znati da se vinogradarstvo značajno širi,

u njega se puno ulaže, ali se i strogo kontrolira

svaka kap proizvoda. Zakonska je regulativa

stroga, a sankcije za prekršitelje drastične.

A salama... Sve je manje pravih proizvoda, sve

je “pomela” industrija i utrka za brzim, jefti-

nim i nekvalitetnim proizvodima. Naša samo-borska, koja je sada i robna marka, ubrzo bi

mogla postati “kraljicom”, a jednoga dana i

“carica” na ovim prostorima. A mi s njom osvo-

jiti nekadašnje Habsburško carstvo. Jer, pravih

protivnika nema. Osvajački pohod može početi

već sutra. Ne treba čekati ulazak u Europu; s

ovakvim proizvodom mi smo odavno ispred

nje.

Napornih sedam dana nisu ostavili nimalo traga

na “šajberima”. Nitko nije žalio za utrošenim

vremenom, niti kukao zbog zahtjevnog tempa,

uloženih napora, nego naprotiv - ulazeći u naš

Samobor sve se češće čulo pitanje: A kamo će

Samoborska salama naredne godine?

Autor svih putopisa

Dubravko Viduč

U Beču - večera uz glazbu na Grinzingu

F o t o a l b u m 2 0 0 6 / 2 0 0 7

F o t o a l b u m 2 0 0 6 / 2 0 0 7

8 8

Organizatori spremni za početak Salamijade: Drago Kušić, Ivan Pavičić, Vladimir Trčak,

Marijan Čižmešija, Dubravko Viduč, Milinko Perković i Alojz Požgaj

Evo, tu, u katalogu, sve piše: tko je sve salame predao, tko su pobjednici i tko je sve orga-

nizirao i tko je pomogao...

Predsjednik Organizacijskog odbora Dubravko Viduč odgovara na pitanja slovenskih novinara Velika zlatna šajba čeka najboljeg

F o t o a l b u m 2 0 0 6

8 9

Predsjednik Viduč očito je opušten - pripreme su bile dobre i sve je spremno za početak Jedan od veterana Samoborske salamijade Vladimir Trčak ima razloga nazdraviti

Tomica Horvatinčić od prvih je dana uz organizatore Samoborske salamijade Nestrpljivo iščekivanje dragih gostiju iz Slovenije: jesmo li i mi među nagrađenima?

F o t o a l b u m 2 0 0 6

9 0

Najboljima - Velika zlatna šajba Zdravko Runtas još uvijek je neprikosnoven među “profesionalcima”

Rezultati se znaju i vrijeme je za opuštanje uz glazbu i plesVlado Trčak i supruga Dubravka svake su godine među najagilnijim plesačima

F o t o a l b u m 2 0 0 6

9 1

Zamjenik gradonačelnika Tomislav Masten sa suprugom Jasminkom Pročelnik Željko Radovanić i gradonačelnik Antun Dubravko Filipec došli su s darovima

Noć je duga, ali entuzijazam plesače ne napušta Razmjena poklona, suvenira, ali i razmišljanja, ideja, recepata, savjeta...

F o t o a l b u m 2 0 0 6

9 1

Zamjenik gradonačelnika Tomislav Masten sa suprugom Jasminkom Pročelnik Željko Radovanić i gradonačelnik Antun Dubravko Filipec došli su s darovima

Noć je duga, ali entuzijazam plesače ne napušta Razmjena poklona, suvenira, ali i razmišljanja, ideja, recepata, savjeta...

F o t o a l b u m 2 0 0 6

9 2

Alojz Požgaj vrsni je ugostitelj, proizvođač salama, ali i plesač... Drago Kušić zavrtio je suprugu Hildu u ritmu muzike za ples

Živjeli! I vidimo se druge godine! Milinko Perković dobro raspoloženje redovito širi na svoje goste

F o t o a l b u m 2 0 0 6

9 3

F o t o a l b u m 2 0 0 7

Voditelj ugostiteljskog dijela Salamijade Mato Kovačić uvjerio se: sve je spremno! Ćiro Gašparac i njegov band prije izlaska na pozornicu

Gradonačelnik Antun Dubravko Filipec pozdravlja prisutne Priznanja najboljim ugostiteljima predao je Milinko Perković

9 4

Pune ruke zlatnih, srebrnih i brončanih šajbi Župan Stjepan Kožić, Zdravko Runtas, saborski zastupnik Božidar Pankretić i Dubravko Viduč

Svi se natječu čestitati najboljima, a među njima je uvijek i Josip Vitko Još jedna slika nagrađenih za uspomenu

F o t o a l b u m 2 0 0 7

9 4

Pune ruke zlatnih, srebrnih i brončanih šajbi Župan Stjepan Kožić, Zdravko Runtas, saborski zastupnik Božidar Pankretić i Dubravko Viduč

Svi se natječu čestitati najboljima, a među njima je uvijek i Josip Vitko Još jedna slika nagrađenih za uspomenu

F o t o a l b u m 2 0 0 7

9 5

F o t o a l b u m 2 0 0 7

Ćiro Gašparac i njegovi dečki zapalili su Samoborce i njihove goste Plešimo do zore, omiljena je krilatica gostiju Salamijade

Predsjednik Organizacijskog odbora Dubravko Viduč dodjeljuje nagrade najboljim hobistima... ... a pomaže mu i predstavnik medijskog pokrovitelja Večernjeg lista

9 5

F o t o a l b u m 2 0 0 7

Ćiro Gašparac i njegovi dečki zapalili su Samoborce i njihove goste Plešimo do zore, omiljena je krilatica gostiju Salamijade

Predsjednik Organizacijskog odbora Dubravko Viduč dodjeljuje nagrade najboljim hobistima... ... a pomaže mu i predstavnik medijskog pokrovitelja Večernjeg lista

9 6

Mirko Šintić i osoblje Restorana Gabreku čekaju na ocjenu ocjenjivačke komisije Bračni par Slamar na plesnom podiju

Vrhunska jela i njihova vrhunska prezentacija. Župan Stjepan Kožić, gradonačelnik Antun

Dubravko Filipec i saborski zastupnik Božidar Pankretić zadovoljni su izvedbom.

Gradonačelnik Starog Grada Visko Haladić, Renata Glojnarić, predsjednik GV Svete Nedelje

Krunoslav Markovinović sa suprugom i gradonačelnica Svete Nedelje Ines Balint

F o t o a l b u m 2 0 0 7

9 7

Predsjednik TZ Samobor Pavao Grom (desno) s Dragom Celizićem i veselim društvom Ovo su profesionalci! Vrhunski majstori - industrijski proizvođači s čelnicima

Predsjednik ocjenjivačke gastro-komisije Branko Ognjenović (krajnje lijevo), s pobjednicima Velike zlatne šajbe su, kao i uvijek, otišle u prave ruke

F o t o a l b u m 2 0 0 7

9 8

Večernji list, tradicionalno vodeće

nacionalne, i u tadašnjim jugo-

slavenskim okvirima nakladno i

utjecajem respektabilne dnevne

novine, s brojnim regional-

nim izdanjima, njegovao je blisku suradnju sa

čitateljima, odnosno institucijama koje su oku-

pljale njegovo pretpostavljeno čitateljstvo te or-

ganizirale zanimljive priredbe na kojima se ono

okupljalo. S tih je priredbi Večernjak donosio

zanimljive napise, od izvještaja do reportaža.

Ne samo da je pozivao na njih, nego je, kad je to

bilo moguće, organizirao za čitatelje i nagradne

izlete.

Ivo Lajtman, dugogodišnje Večernjakovo prvo

pero (kasnije i glavni urednik Večernjaka), koji

je ponajviše pisao o poljoprivredi i hrani, os-

mislio je niz akcija koje su trebale pridonijeti,

u socijalistička vremena često zapostavljenoj,

kakvoći poljoprivredno - prehrambenih proizvo-

da. Sa Zagrebačkim velesajmom je, primjerice,

u vrijeme najžešćih nestašica početkom osam-

desetih, pokrenuo ocjenjivanje kakvoće kruha

i suhomesnatih prerađevina, a zatim se ocje-

njivanje nazvano Proizvodi za Europu 1992.

proširilo i na druge grupe prehrambenih proiz-

voda i trajalo do kraja prošlog stoljeća.

Još je zanimljivija bila Lajtmanova ideja da se

ocjenjuju i tradicionalni, doma proizvedeni

proizvodi od mesa. Tako je 1980. startala Ku-

lenijada, koja je kasnije, kada je imala brojne,

nažalost, loše imitatore, nazvana Večernjakovom

te se s ponekom godinom prekida održala do

danas. Zahvaljujući toj priredbi, nedvojbeno

je kulen i prvi hrvatski proizvod koji je izborio

zaštićeno zemljopisno podrijetlo.

Imao je Lajtman slične ideje i o drugim proiz-

vodima, ali je, nažalost, a zahvaljujući ponaj-

prije samim Samoborcima, zaživjelo još samo

tradicionalno ocjenjivanje salama, u kojem su i

u moje vrijeme sudjelovali i mesarski majstori s

Kulenijada poput Rukavine i Sumajstorčića.

Čak i kada sam nakon Lajtmanove smrti preuze-

la njegove akcije te ih reformirala u sadržaju

i novinskoj prezentaciji, najviše smo muku

mučili s propisima skrojenima samo za velike,

društvene proizvođače, dok su maleni bili posve

ilegalni, izuzevši, primjerice, obrtnike i ugo-

stitelje poput samoborskih.

Za razliku od kulenijada, koje su bile važan, ali

jednokratan događaj, Samobor se sjajno snašao

i odlično iskoristio tu svoju tradiciju, salamu,

za turističku atrakciju, a Večernji list pak za

dugogodišnje medijsko pokroviteljstvo i zanim-

ljiv događaj.

Za mene je svakako nezaboravno kako su me,

kada sam prvi put trebala pisati o Samobor-

skoj salami koju kao proizvod uopće nisam

Samoborska salama i Salamijada u Večernjaku i Vrtu

V E Č E R N J I L I S T N a S a m o b o R S K o J S a L a m I J a d I

Božica Brkan “Cijelo su mi popodne i dobar dio večeri

prezentirali Samoborsku salamu kroz devet svojih kućnih

uradaka. Lagano su ih narezivali, a pritom se, bogme, i

dobro međusobno nadmetali čija je bolja i zbog čega.”

9 8

Večernji list, tradicionalno vodeće

nacionalne, i u tadašnjim jugo-

slavenskim okvirima nakladno i

utjecajem respektabilne dnevne

novine, s brojnim regional-

nim izdanjima, njegovao je blisku suradnju sa

čitateljima, odnosno institucijama koje su oku-

pljale njegovo pretpostavljeno čitateljstvo te or-

ganizirale zanimljive priredbe na kojima se ono

okupljalo. S tih je priredbi Večernjak donosio

zanimljive napise, od izvještaja do reportaža.

Ne samo da je pozivao na njih, nego je, kad je to

bilo moguće, organizirao za čitatelje i nagradne

izlete.

Ivo Lajtman, dugogodišnje Večernjakovo prvo

pero (kasnije i glavni urednik Večernjaka), koji

je ponajviše pisao o poljoprivredi i hrani, os-

mislio je niz akcija koje su trebale pridonijeti,

u socijalistička vremena često zapostavljenoj,

kakvoći poljoprivredno - prehrambenih proizvo-

da. Sa Zagrebačkim velesajmom je, primjerice,

u vrijeme najžešćih nestašica početkom osam-

desetih, pokrenuo ocjenjivanje kakvoće kruha

i suhomesnatih prerađevina, a zatim se ocje-

njivanje nazvano Proizvodi za Europu 1992.

proširilo i na druge grupe prehrambenih proiz-

voda i trajalo do kraja prošlog stoljeća.

Još je zanimljivija bila Lajtmanova ideja da se

ocjenjuju i tradicionalni, doma proizvedeni

proizvodi od mesa. Tako je 1980. startala Ku-

lenijada, koja je kasnije, kada je imala brojne,

nažalost, loše imitatore, nazvana Večernjakovom

te se s ponekom godinom prekida održala do

danas. Zahvaljujući toj priredbi, nedvojbeno

je kulen i prvi hrvatski proizvod koji je izborio

zaštićeno zemljopisno podrijetlo.

Imao je Lajtman slične ideje i o drugim proiz-

vodima, ali je, nažalost, a zahvaljujući ponaj-

prije samim Samoborcima, zaživjelo još samo

tradicionalno ocjenjivanje salama, u kojem su i

u moje vrijeme sudjelovali i mesarski majstori s

Kulenijada poput Rukavine i Sumajstorčića.

Čak i kada sam nakon Lajtmanove smrti preuze-

la njegove akcije te ih reformirala u sadržaju

i novinskoj prezentaciji, najviše smo muku

mučili s propisima skrojenima samo za velike,

društvene proizvođače, dok su maleni bili posve

ilegalni, izuzevši, primjerice, obrtnike i ugo-

stitelje poput samoborskih.

Za razliku od kulenijada, koje su bile važan, ali

jednokratan događaj, Samobor se sjajno snašao

i odlično iskoristio tu svoju tradiciju, salamu,

za turističku atrakciju, a Večernji list pak za

dugogodišnje medijsko pokroviteljstvo i zanim-

ljiv događaj.

Za mene je svakako nezaboravno kako su me,

kada sam prvi put trebala pisati o Samobor-

skoj salami koju kao proizvod uopće nisam

Samoborska salama i Salamijada u Večernjaku i Vrtu


Božica Brkan “Cijelo su mi popodne i dobar dio večeri

prezentirali Samoborsku salamu kroz devet svojih kućnih

uradaka. Lagano su ih narezivali, a pritom se, bogme, i

dobro međusobno nadmetali čija je bolja i zbog čega.”

9 9


poznavala, Samoborci uputili u tajne njezine

kakvoće; od neobrađenog mesa, preko izrade,

do sušenja. Članovi bratovštine svetog Jurja

Tomica Horvatinčić, milinko Perković, braća

Župančić, Vlado Trčak i drugi “pokupili su me”

terencem i odvezli u Perkovićevu klet preko

slovenske granice te mi cijelo poslijepodne i do-

bar dio večeri prezentirali Samoborsku salamu

kroz devet svojih kućnih uradaka.

Lagano su ih narezivali, a pritom se, bogme, i

dobro međusobno nadmetali i uvjeravali čija je

bolja i zbog čega. Napisala sam, dakako, vrlo

nadahnut tekst za svoju kolumnu Enciklope-

dija špeceraja. Uostalom, kao i svaki put kada

bih pisala o nekoj od samoborskih gastrotema

- bermetu i muštardi, Staroj vuri, kremšnitama,

ili pak Samoborskoj kotlovini sa svježim bunce-

kom, koju smo snimali za Vegetin serijal male

tajne velikih majstora kuhinje.

No, tada su uslijedila pitanja doslovce iz svih

krajeva Hrvatske o recepturama, koje, naravno,

Samoborci ljubomorno čuvaju, te o tome gdje

se ta Samoborska salama može kupiti i kušati.

Znam da sam neprestano ponavljala: “morate

doći u Samobor”!

U narednim sam godinama sudjelovala i u ocje-

njivanju, a i uredila sam brojne tekstove o salami

i Samoborskoj salamijadi. No, izuzetno vrijed-

nim, i u nacionalnim okvirima, smatram medij-

sko pokroviteljstvo Vrta (kojeg je također ko-

lega Lajtman pokrenuo i vodio, a koji uređujem

od 1993. godine) nad znanstvenim projektom

stvaranja Samoborske salame kao jedne od rob-

nih marki Zagrebačke županije.

Sa Samoborskom salamom sam se ponovno

susrela radeći na projektu stvaranja županijske

marke jela Sjećanja za stolom. ona je danas

neizostavan dio jelovnika pomno odabranih de-

licija.

Samoborci će, držim, tek postati svjesni što su,

tako standardiziranom i brendiranom, svojom

Samoborskom salamom, dobili, a i što su nama

drugima – podarili.

o tome, dakako, možemo i pričati i pisati

izvješćujući sa Samoborske salamijade, koja

je pak postala još jedan samoborski turistički

brend.

Božica Brkannovinarka i književnica urednica Vrta,

priloga Večernjeg lista četvrtkom

1 0 1

H i m n a S a m o b o r S k o j S a l a m i

Samoborska je salama zdavna se do naših dana sima fina, dika nama - čuvena!

Zmislili je meštri stari, sinekima recept dali. Do den denes sačuvali - za navek!

SALAMA VREDI ZLATNE ŠAJBE, SALAMA VREDI ZLATNE ŠAJBE, SALAMA VREDI ZLATNE ŠAJBE, ZLATNE, SREBRNE, BRONČANE!

Gda se dela, zna se reda kak da diši, kak da zgleda, Tak kak nebo zapoveda - pravična!

Ničeg preveč niš’ premalo, gda se dela zmir se znalo niti velko nit predrobno - samo tak!

i SanoborSka jE Salama i SanoborSka jE Salama VREDNA SVETSKIH ODLIČJA!

(Pjesma se pjeva na melodiju Samoborsko ravno pole, a pri-

pjev na, također poznatu, staru samoborsku napitnicu I nek’ se valja ova prazna čašica - za pjevanje u društvima i sl., J.P.)

Salama nad salamama (Jo�a Prudeus)

1 0 1

H i m n a S a m o b o r S k o j S a l a m i

Samoborska je salama zdavna se do naših dana sima fina, dika nama - čuvena!

Zmislili je meštri stari, sinekima recept dali. Do den denes sačuvali - za navek!

SALAMA VREDI ZLATNE ŠAJBE, SALAMA VREDI ZLATNE ŠAJBE, SALAMA VREDI ZLATNE ŠAJBE, ZLATNE, SREBRNE, BRONČANE!

Gda se dela, zna se reda kak da diši, kak da zgleda, Tak kak nebo zapoveda - pravična!

Ničeg preveč niš’ premalo, gda se dela zmir se znalo niti velko nit predrobno - samo tak!

i SanoborSka jE Salama i SanoborSka jE Salama VREDNA SVETSKIH ODLIČJA!

(Pjesma se pjeva na melodiju Samoborsko ravno pole, a pri-

pjev na, također poznatu, staru samoborsku napitnicu I nek’ se valja ova prazna čašica - za pjevanje u društvima i sl., J.P.)

Salama nad salamama (Jo�a Prudeus)

1 0 2

s a � e t a k

Samoborska salamijada je

turističko - gastronomska prired-

ba međunarodnog karaktera koja

se već dvadeset godina održava u

samoboru, gradu bogate kulturne,

zanatske i kulinarske tradicije.

samoborsku salamijadu pokrenula je grupa en-

tuzijasta različitih zanimanja i profesija, kojima

je zajednička bila posvećenost istom hobiju -

izradi domaćih salama.

Od prvih volonterskih i entuzijastičkih početaka

organizacija samoborske salamijade rasla je i

nadograđivala se novim elementima. Nezao-

bilazna je u tome uloga Bratovštine svetog Jurja

i turističke zajednice Grada samobora, a poseb-

no treba naglasiti podršku Grada samobora i,

u posljednje vrijeme, Grada svete Nedelje. Na-

ravno, ključnu ulogu u pozicioniranju salami-

jade kao nezaobilazne samoborske gastronom-

sko - turističke atrakcije odigrala je Udruga

Zlatna šajba, koja je osnovana 2003. godine i

čiji članovi čine okosnicu Organizacijskog od-

bora samoborske salamijade.

samoborska salamijada ima natjecateljski ka-

rakter.

Vremenom su ustanovljeni strogi propisi i

standardi prema kojima se ocjenjuju prijavljene

salame, a najboljima se dodjeljuju Velike zlatne

šajbe. Oni niže rangirani kao priznanje primaju

zlatne, srebrne i brončane šajbe.


gorije: hobisti, registrirani (industrijski)

proizvođači i internacionalni hobisti.

Članovi Udruge Zlatna šajba su, uz pomoć

Zagrebačke županije i Grada samobora,

pokrenuli i završili i projekt uspostave samo-

borske salame kao robne marke Zagrebačke

županije, što je obilježeno njenim predstavlja-

njem javnosti u ožujku 2005. godine u Hotelu

the Regent esplanade Zagreb.

Samoborska salamijada

1 0 3

s U m m a R y

Samoborska salamijada (samobor sa-

lami Festival), an international tou-

rist and gastronomic manifestation,

has a 20-year tradition in samobor.

It is a town with a rich cultural, craft,

and culinary tradition.

the samobor salami Festival was established by

a group of enthusiasts of different occupations

and professions. they had one thing in common

– a dedication to the same hobby – homemade

salami.

as of their first voluntary and enthusiastic be-

ginnings, the organization of the samobor

salami Festival has developed and upgraded

with new elements. While the Fraternity of st.

George and the samobor tourist Board played

a decisive role, the support from the town of

samobor and recently town of sveta Nedelja

must be emphasized. Of course, the key role in

the positioning of the samobor salami Festival

as an important gastronomic and tourist attract-

ion of samobor was played by the association

Zlatna šajba (Golden grinder plate), founded

in 2003, whose members constitute the core of

the organizing committee of the samobor sa-

lami Festival.

the samobor salami Festival has a contestant

quality. strict rules and standards for evalua-

tion of the registered salami samples have been

established, and the best ones are awarded the

Velika zlatna šajba (Big golden grinder plate).

those that are ranked lower, receive the Gold-

en, silver or Bronze grinder plate (zlatna, sre-

brna or brončana šajba) as a reward.

the contestants are divided in three separate

categories: hobbyists, registered (industry) pro-

ducers, and international hobbyists.

the members of the Golden grinder plate asso-

ciation (Udruga Zlatna šajba) initiated and car-

ried out the project of establishing the samobor

salami as a Zagrebačka County brand. On that

occasion it was presented to the public in march

2005 in the Regent esplanade Hotel in Zagreb.

Samobor Salami Festival

1 0 4

S A D R � A J

UvoDnA RiJeč UReDnikA

UvoDnA RiJeč gRADonAčelnikA gRADA SAmoboRA AntUnA DUbRAvkA FilipcA

UvoDnA RiJeč gRADonAčelnice gRADA SvetA neDelJA ineS bAlint

UvoDnA RiJeč pReDSJeDnikA UDRUge ZlAtnA šAJbA DUbRAvkA viDUčA

poviJeSni oSvRt

oRgAniZAciJA: oD hiSA Do ZlAtne šAJbe

goDinA ZA goDinom

ocJenJivAnJe SAlAmA, nAgRADe

SAmoboRSkA SAlAmA kAo RobnA mARkA ZAgRebAčke žUpAniJe

pUt SAmoboRSke SAlAme

Foto AlbUm 2006/2007

večeRnJi liSt nA SAmoboRSkoJ SAlAmiJADi

himnA SAmoboRSkoJ SAlAmi

SAžetAk / SUmmARy

0 3

0 4

0 5

0 6

0 9

1 9

3 1

5 5

6 1

7 3

8 7

9 8

1 0 1

1 0 2

1 0 5

i m p R e S S U m

nakladnik:

Udruga Zlatna šajba

Za nakladnika:


Urednik:

Robert Škiljan

Fotografije i slikovni prilozi:

arhiv Samoborskog muzeja

arhiv Zavičajne zbirke Gradske knjižnice Samobor

arhiv Udruge Zlatna šajba

privatne zbirke članova Udruge Zlatna šajba

Večernji list

Gerhard Ledić

Josip Fresl

Michael Beloša

Robert Škiljan

lektor:

Mirjana Konosić

oblikovanje i kompjutorska priprema:

Michael Beloša, Samoborfest d.o.o.

tisak:

Edok, Samobor

naklada: 1.500 primjeraka

iSbn 978-953-95950-0-3

cip zapis dostupan u računalnom katalogu nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 648538

bele, crne i češnóvke

Documents