J.U.UNIVERZITET U TUZLI šk.2012/13.

FILOZOFSKI FAKULTET

TUZLA

SEMINARSKI RAD

Politicki sistem Belgije

Dr.Sci.Sead Omerbegovic Emina Hadžikic

SADRZAJ

1.0 Belgija 1.1 Osnove Belgije1.2 Brisel

1.2.1 EU1.3 Politika

1.3.1 Izvrsna vlast1.3.2 Sudbena vlast1.3.3 Zakonodavna vlast

1.4 Vlada1.5 Federalna drzava

1.5.1 Federalni parlament

2.0 Literatura

1.0 Belgija

1.1 Osnove Belgije

država je u zapadnoj Europi, graniči s Nizozemskom na sjeveru, Njemačkom na istoku, Luksemburgom na jugoistoku i Francuskom na jugozapadu, te izlazi na Sjeverno more. Površinom s prostire na 30 528 km² te ima više od 10 milijuna stanovnika. Sa 342 stanovnika po km² jedna je od najnaseljenijih europskih država. Većinu stanovnika čine Flamanci (oko 60%) i Valonci (30%).

Belgija je na kulturnom križanju germanske i romanske Europe te je jezično podijeljena s nizozemskim govornim područjem u Flandriji na sjeveru, francuskim u Valoniji na jugu te malim njemačkim govornim područjem na istoku, što je odraženo u državnim institucijama i političkoj povijesti. Glavni grad Bruxelles je dvojezično područje, iako većina stanovnika govori francuskim jezikom.

Belgija je ime dobila po keltskom plemenu imena “Belgae” te od rimske provincije na sjeveru Galije poznate kao “Gallia Belgica”. U srednjem vijeku Belgija je bila središte trgovine i umjetnosti. Od 16. stoljeća poprište je mnogih ratova između europskih sila. Neovisnost od Nizozemske dobila je 1830. godine. Belgija je jedna od osnivačkih članica Europske unije i NATO-a. U glavnom belgijskom gradu Bruxellesu sjedište je tih dviju organizacija.

1.2 Brisel

je glavni grad Belgije i jedan od administrativnih centara Evropske Unije.Sa oko 1,8 miliona stanovnika, Brisel je najmnogoljudniji grad u Belgiji. Još od završetka Drugog svjetskog rata Brisel je centar međunarodne politike. U njemu se nalazi upravno središte Evropske Unije. Na nacionalnoj razini Brisel je glavni grad Francuske zajednice u Belgiji, te Flamanske zajednice i regije, kao i regije glavnog grada. Na međunarodnom nivou, grad je jedno od sjedišta Evropske unije i nekih njezinih institucija, kao i NATO-a, Zapadnoevropske unije i drugih međunarodnih organizacija.Simbol grada i poznata turistička atrakcija je bronzana fontana Manneken Pis.

1.2.1 EU

jedinstvena je međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine, stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta).Europska unija danas broji 27 država.() članica. Prostire se na 4.325.675 km², a broji oko 502 milijuna stanovnika.

1.3 Politika

Rimska provincija “Gallia Belgica” za vrijeme cara Dioklecijana u 3. stoljeću podijeljena je na provincije “Belgica Prima” i “Belgica Secunda”. U 5. i 6. stoljeću naseljavaju se salijski Franci s donje Rajne. Verdunskim ugovorom je 843. godine podijeljena je pa zapadni dio koji je dobila Francuska Karla Ćelavog dok je istočni dio dobila Lotaringija Lotara I.U 12. stoljeću nagli uspon tkalačke proizvodnje pogoduje razvoju gradova Brugesa, Genta, Ypresa i Antwerpena. U 13. i 14. stoljeću česte su pobune gradskih obrtnika protiv patricijata. U Stogodišnjem ratu (1337.-1453.) bogati se flandrijski gradovi, zbog gospodarskih razloga (uvoz vune), opredljeljuju za Englesku. U to doba procvata zemljom upravljaju burgundijski vojvode.Od 1477. godine Belgija pripada kući Habsburg te ostaje u njezinu posjedu i nakon borbi za burgundijsku baštinu. Sjeverni Barbant i dio sjeverne Flandrije je od 1648. godine u sastavu južnih pokrajina, a od 1714., nakon rata za španjolsku baštinu, Belgija je ponovno austrijska. Protuaustrijsko raspoloženje odrazilo se u ustanku 1789. i proglašenju Ujedinjenih Belgijskih Država. 1797. godine priključena je Francuskoj Republici.Od 1815. godine ujedinjena je s Nizozemskom u Ujedinjeno Kraljevstvo Nizozemsko na čelu s Vilimom Oranskim. Nakon izbijanja revolucije 1830. godine u Bruxellesu, Belgija je proglasila neovisnost, potvrđenu u Londonu 1831. godine.Iako se u I. i II. svjetskom ratu proglasila neutralnom, Njemačka ju je okupirala. Od 1947. sklopljena je carinska unija sa Nizozemskom i Luksemburgom - Benelux. Belgija sudjeluje u stvaranju NATO-a 1949., Europske zajednice za ugljen i čelik 1951., Europske ekonomske zajednice 1957. i Europske unije 1992.Od 1960. povlači se iz Belgijskog Konga te vojno intervenira u njemu 1977. zajedno s francuskom vojskom. Godine 1951. kralja Leopolda III. naslijedio je Baudouin I.. Početkom 1960-ih razgraničena su jezična područja u Belgiji.Admisnistrativna podjela Belgije na Flandriju (sjever), Valoniju (jug) i glavni grad BruxellesOd 1970. ozakonjene su tri zajednice (frankofonska/valonska, flamanska i njemačka), a postupna federalizacija rezultirala je autonomijom triju regija: Valonije, Flandrije i glavnog grada Bruxellesa.Godine 1993. na prijestolje dolazi Albert II. Potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih utjecajna je Liberalna stranka, u vladajućoj koaliciji sa strankama lijevice i ekološkog pokreta. Od 1999. premijer je Guy Verhofstadt koji je ponovno izabran 2003. Nakon izbora održanih 2007. i nakon devet mjeseci pregovora između flamanskih i valonskih stranaka, na čelo nove

vlade 20. ožujka 2008. dolazi Yves Leterme iz stranke Kršćanskih demokrata Flandrije.

1.3.1 Izvrsna vlast

Monarh (kralj) nalazi se na čelu države te proglašuje zakone i na taj način raspolaže pravom zakonodavne sankcije, a ujedno je i nositelj izvršne vlasti. Svaki njegov akt mora imati i potpis nadležnog ministra. Kralj je i vrhovni zapovijednik vojske. Aktualni kralj je Albert II..Vlada, tijelo izvršne vlasti, na čelu s premijerom, za svoj je rad odgovorna parlamentu. kojemu podnosi ostavku ako je izglasano nepovjerenje. Obvezan je paritetni sustav vlade s podjednakim brojem ministara Flamanaca i Valonaca.

1.3.2 Sudbena vlast

Sudbenu vlast obavljaju Kasacijski sud, 5 apelacijskih i prvostupanjski sudovi (tribunali). Posebni sudovi su vojni, mirovni, trgovački i sudovi za radne sporove. Državno vijeće (ima 18 članova) sudjeluje u pripremanju zakona, a istodobno rješava neke upravne sporove. Sudski sustav temeljen je na civilnom pravu koji datira od Napoleonova kodeksa iz 1800-ih.

1.3.3 Zakonodavna vlast

Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament, koji se sastoji od Zastupničkog doma i Senata. Zastupnički dom ima 150 zastupnika, koje građani s 18 navršenih godina biraju neposredno, na 4 godine. Senat ima 71 člana, od kojih 40 senatora građani biraju neposreno, a 31 su kooptivni članovi. Mandat člana senata također traje 4 godine.

1.4. Vlada

Državnom reformom je Vijeću i Senatu namijenio različite uloge.Neke nadležnosti se izričito vrše kroz Vijeće Narodnih Poslanika. Tiče se kontrole Federalne Vlade i između ostalog godišnjeg proračuna i državnih računa. Također konstruktivni prijedlozi od nepovjerenja ovdje su u kući. Prije svako negativno glasanje u Parlamentu prisiljavalo je Vladu da podnosi ostavku. Sada će Parlament moći samo obavezati Vladu da podnese ostavku kada se u Vijeću Narodnih Poslanika formira alternativna većina.Senat je po redu kao jedini nadležan u stvarima interesnog konflikta koji mogu nastati između Federalnog Parlamenta i Savjeta Zajednica i Pokrajina.Druge nadležnosti se vrše naizmjenično preko Vijeća i Senata: predlaganje kandidata za Arbitražu, Kasaciju i Savjet Države.Za najvažnije nadležnosti nastupaju obadva Vijeća u stopu isto: ispravka Ustava, odobravanje određenih zakona i odobravanje internacionalnih ugovora. Sve druge nadležnosti vrše se kroz obadva Vijeća, ali Vijeće Narodnih poslanika ima posljednju riječ. Senat je ustvari jedno Vijeće za razmišljanje i ono će se samo izglasiti o planovima i prijedlozima zakona u slučaju da to smatra za potrebu.Senat može eventualno poduzeti inicijativu da podnese prijedlog Zakona.Zajedno sa Federalnom Vladom, Vijeće Narodnih poslanika i Senat staraju se za opći interes Države.

1.5. Federalna drzava

Unutar Federalne Države zakonodavna vlast vrši se kroz: - na jednoj strani Federalni Parlament, koji je sastavljen iz dva Vijeća (de Kamer van Volksvertegenwoordigers en de Senaat) Zbor Narodnih poslanika i Senata, i na drugoj strani Vlade, sa imenom Kralj i Ministri. Kralj nema osobnu vlast. Njegovi ministri nose punu odgovornost kroz zakonske prijedloge, koji su preuzeti od Parlamenta, i potpisivanje kraljevske odluke (rješenja).U vijeću narodnih poslanika 150 poslanika su direktno izabrani na općim izborima. Njihov broj je smanjen sa 212 u prošlom sistemu na 150 članova. sada. Senat broji, umjesto prije 184, sada samo 71 člana: 40 senatora (25 Flamanska govorna strana i 15 francuska govorna strana) koji su izabrani od naroda, 21 senator koji su naznačeni preko Zajednica (10 iz Flamanske Zajednice, 10 iz Francuske Zajednice i 1 iz Njemačke Zajednice) i 10 kooptiranih senatora* (6 Flamanskih i 4 Valonska). Pored toga treba još dodati i Senatore zakonskim putem neke članove kraljevske familije.

1.5.1 Federalni parlament

Ali također i Vlada uzima udjela u zakonodavnoj vlasti, preko inicijativnog prava. Vlada naime može podnijeti zakonski prijedlog i ima pravo amandirati. To znači da može donijeti amandmane na vlastiti zakonski prijedlog, ali također na zakonske prijedloge članova Parlamenta. Također postoji jedan zakon koji se odobrava u Parlamentu, on sluzi samo da osnaži Zakon poslije potpisa Vlade, sa imenom Kralja i Ministara.

2.0 Literatura2.1 http://hr.wikipedia.org/wiki/Belgija2.2 http://www.orbus.be/info/belgija_federalna_drzava.html 2.3 https://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_unija 2.4 http://bs.wikipedia.org/wiki/Brisel