JANKO BELOSEVIC

PEČATNIK HRVATSKOGA BANA PAVLA I BRIBIRSKOG IZ ZADRA

U posljednje vrijeme Arheološki muzej u Zadru obogatio je svoj muzejski fundus jednim raritetnim i historijski neobično vri­jednim nalazom; originalnim pečatnikom hrvatskoga bana Pavla I Bribirskog. Kako je to do danas jedini poznat originalni pečatnik jednog od najznačajnijih vladara naše ranije srednjovjekovne povi­jesti, a ujedno i jedan od rijetkih kod nas nađenih originalnih pe- čatnika uopće, u svakom pogledu zaslužuje osobitu pažnju. Zbog toga smatramo korisnim upoznati javnost s tim historijskim nalazom, vrijednim ne samo za Zadar i njegovo područje nego i za čitavu našu zemlju.

Arheološki muzej u Zadru već niz godina vrši veća ili manja zaštitna arheološka istraživanja u Zadru na Poluotoku, koji je u minulom svjetskom ratu teško stradao. Istraživanja radi spašavanja i zaštite arheoloških objekata i drugih arheoloških nalaza, koji su na tom terenu česta i uobičajena pojava, vrše se prvenstveno tamo gdje se na ruševnim ostacima starog Zadra podižu nove zgrade. Prigodom jednog takvog arheološkog zahvata ljeti 1961, u Ulici I. L. Ribara, u strogom centru grada, na Poluotoku, nađen je pečatnik bana Pavla. U otkopu, među spletom zidova iz raznih razdoblja od vremena Rim­ljana pa sve do danas, nailazilo se na mnogobrojne sitne arheološke predmete materijalne kulture, kao npr. fragmentarne ostatke rimske keramike, stakla, novca i drugih sitnih i raznolikih predmeta rimske provenijencije, zatim na srednjovjekovnu keramiku, kao i na razne kućne utilitarne predmete novijega datuma.

Na dubini cca dva metra ispod današnjeg nivoa ulice, unutar temeljnih zidova porušene kuće u prošlom ratu, u crnoj jami, nađen je pečatnik. (*)

* Smatramo korisnim da na ovom mjestu u vezi s objavom pečatnika hrvatskog bana Pavla I Bribirskog (1272— 1312), kojti predstavlja jednu od najznačajnijih ličnosti hrvatske srednjovjekovne povijesti, donesemo osnovnu literaturu za povijesni pregled njegove vladavine.

159

Opis pečatnika

Brončani pečatnik, (tab. I, 1, 2, 3) ima oblik okrugle pločice pro­mjera 6 centimetara, debljine 0,2 cm. Sa stražnje strane ima rela­tivno malen držak dužine 1,5 cm sa završetkom u obliku dugmeta promjera 1,5 cm.

SI. 1 Pečatnik hrvatkog bana Pavla I Bribirskog, crtež pozitiva. — Fig. I Sigillo del bano croato Paolo I di Bribir, trovato da Zadar, sćhizzo

dell’impronta.

S prednje strane (tab. II, 1, 2 i si. 1), nešto lijevo i dolje od sredine, prikazan je štit u obliku trokuta ili klina, a u njemu rašireno orlovsko krilo kojem je površina omamentirana sitnim rombićima. Na gornjem desnom kutu štita stoji šljem niz koji se spušta perjanica. Na šljemu je još nakit, buket od šest grančica nejednakih veličina,

VJ. KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubića do godine 1347, Za­greb 1897; isti, Povijest Hrvata I, Zagreb 1899; T. SMlClKLAS, Codex diploma- ticus regni Croatie, Dalmatiae et Slavoniae VI—VIII, Zagreb 1908— 1910, (da­lje citiralo skraćeno, Cod. đipl.); G. NOVAK, Pavao Bribirski ban Hrvata i go­spodar Bosne, Split 1932, str. 3— 32 (Preštampano iz Jadranske straže 2—4); Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo 1942, str. 239—249; S. CIRKOVIC, Istorija Bosne, Beograd 1964, str. 84— 88; I. RENGJEO, Novci bana Pavla Subića, Numizmatika II— IV, Zagreb 1936, str. 94— 103; isti, Corpus der mitellalterlichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz 1959, str. 4, Tab. XIII.

160

o

koje završavaju cvjetićima s po sedam latica. Ostali središnji pro­stor pečatnika ispunjen je biljnim ornamentom. S desne strane štita, niz koji pada perjanica, ugravirana je grančica s na obje strane spuštenim izdancima, oblika trolista ili pupoljka, a prikazana je kao da izrasta iz stražnjega kraja perjanice. S lijeve strane štita prika­zane su dvije grančice gotovo jednake s onom na desnoj strani, jedino s razlikom što gornja od njih završava s ružom od šest latica. Oko ruba pečatnika, između dvije kocentrično ugravirane linije, izve­dene nizom sitno graviranih crtica što čine polje široko 0,5 cm, teče natpis na latinskom jeziku, pisan gotskim slovima. Tekst natpisa dije­li pet interpukcija u obliku rozetica s po sedam segmenata. Natpis glasi: PAULUS DE BREBERIO BANUS CROATORUM D(omi) N(u) S ET BOSNE.

SI. 2 Legenda sa pečatnika hrvatskog hana Pavla I Bribirskog. — Fig. 2 Leg-genda sul sigillo del bano croato Paolo I di Bribir, trovato da Zadar.

Pečatnik je dobro sačuvan, presvučen je tankim slojem pleme­nite zelene brončane patine. Malen trag oštećenja ima na jednom mjestu sa stražnje strane, koje je toliko neznatno da ni u kom pogledu ne umanjuje njegove vrijednosti.

Naš pečatnik pripada tipu grbovnih pečatnika s legendom odvo­jenom od ostalog polja. Služio je'za ovjeru autentičnih javnih isprava izdatih od bana Pavla, a istovremeno je bio izraz visokog društvenog položaja i prava koje je tom položaju pripadalo. S obzirom na razvoj pečatnika uopće, koji su tokom vremena doživljavali svoje usavršava­nje, kako formom i veličinom tako i kvalitetom izradbe, koja se uvi­jek nastojala istaknuti i koja je ponekad znala postići visok umjetni­čki kvalitet, naš pečatnik predstavlja veoma kvalitetan rezbarski rad minuciozno izveden.1 Kao analogan materijal za naš pečatnik uzet

1 Potrebno je napomenuti da naša heraldičko-sfragistička literatura, malobrojna i nepotpuna, ne daje u dovoljnoj mjeri pomoći za obradu našeg nalaza koji spada u izuzetno rijetke pojave te vrste i vremena iz kojeg potje­če, što će nam pri obradi biti ograničenje u stanovitoj mjeri. Fundamentalni dio heraldičke literature predstavljaju još uvijek slijedeći radovi: HEYER VON ROSENFELD, Der Adel von Dalmatien, Niirnberg 1873; I. BOJNlClC, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Niirnberg 1899; M. PRELOG, Grbovi, Narodna en­ciklopedija srpsko-hrvatska-slovenačka I, Beograd 1927; E. LASZOWSKI, Grbovi Jugoslavije, Zagreb 1932; B. ZMAJIC, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj,. Vjesnik Hrv. drž. arh. knj. XI, Zagreb 1945. Što se tiče sfragističke literature ne navodimo je pojedinačno, jer je zastupljena samo manjim ili većim član­cima razasutim po stručnim časopisima, a ne postoji nijedan opći rad koji bi nam pružio pregled i uvid u našu sfragistiku uopće.

161

ćemo sačuvane otiske pečatnika s isprava bana Pavla, jer će nam to biti od najveće koristi za objašnjenje i dataoiju našeg primjerka. Nažalost, moramo naglasiti da danas sačuvani pečati bana Pavla predstavljaju veliku rijetkost. Uspjeli smo naći samo dva sačuvana primjerka, koje ovdje donosimo kao analogan materijal.

Pečat bana Pavla s njegove isprave izdane 11. kolovoza god- 1300. u Solinu,2 (tab. III, 1, 2) čuva se danas u Državnom arhivu u Beču,3 a drugi sačuvan i u našoj literaturi već više puta reproduciran pečat bana Pavla, jest pečat s njegove isprave od 4. siječnja 1307, izdane u Skradinu,4 5 (tab. IV, 1, 2) pohranjen u Državnom arhivu u Zagrebu.0 Postoji još nekoliko isprava bana Pavla, koje donosi Smičiklas i na­vodi da se na njima nalaze pečati.6 * 8 Usporedimo li sada sačuvane pe­čate s isprava bana Pavla s njegovim originalnim pečatnikom na­đenim u Zadru, vidjet ćemo da među njima postoji dosta razlika.

Pečat s isprava iz god. 1300. pripada istoj vrsti grbovnih pečata kao i naš pečatnik- Kružna je oblika kao i naš, a s heraldičke strane od njega se samo neznatno razlikuje u kompoziciji grba. Klinasti štit nešto je šiljatiji, orlovsko krilo malo je drugačije izvedeno, a sam štit leži nešto položenije u donjem središnjem dijelu pečata. Nad gor­njim desnim kutem štita prikazan je šljem koji je po svom tipu nešto drugačiji od šljema na našem pečatniku. Šljem je okićen s pet pau­novih pera nejednakih veličina, ali na njemu nema perjanice. Ostali središnji prostor ispunjen je vegetabilnim ornamentom koji se kom- pozicijski i formom razlikuje od ornamenta na našem pečatniku. Najhitnija razlika među njima je u legendi koja teče oko ruba pečata unutar dviju koncentrično graviranih linija, a glasi: S(igillum) PAULI BREBERIENSIS BANI TOCIUS SCLAVONIE. Tekst je bez interpuk- cija, slova su gotska, rustično izvedena i nejednake veličine. U pogle­du kvalitete izradbe dosta zaostaje za našim pečatnikom, rađenim

2 Cod. dipl. VII, str. 394.3 Na ovom se mjestu još jednom zahvaljujemo upravi Državnog arhiva

u Beču od koje smo dobili fotografije pečata bana Pavla, knezova Jurja i Mla­dena koje ovom prigodom objavljujemo.

4 Cod. dipl. VIII, str. 116.5 Ovom prigodom još jednom se zahvaljujemo direktoru Državnog arhiva

u Zagrebu, prof. Štuli ju, za fotografiju pečata bana Pavla koju u radu dono­simo.

8 Tako na jednoj ispravi iz god. 1300 (Cod. dipl. VII, str. 416), za koji nismo tražili tehničke dokumentacije jer je pečat fragmentarno sačuvan. Za­tim spominje pečate na još dvije isprave (Cod. dipl. VIII, str. 75 i Cod. dipl. VIII, str. 89). Te su dvije isprave bile čuvane u Arhivu knezova Bacani u Kormendu, koji je poslije rata bio preseljen u Budimpeštu, gdje je ta arhivska građa za revolucije stradala. U vezi, s nestankom pečata s naših starih do­kumenata valja napomenuti da su proučavanjem i premetanjem kroz ruke raznih istraživača, selidbama, kao i neprikladnim smještajem arhivske građe mnogi stradali jer su od osjetljive materije — suhi vosak se lako šteti i pri najmanjem dodiru. Bilo je također slučajeva da mnogi pečati završe u ruka­ma pasioniranih kolikdonara ili pak na koji drugi način netragom nestanu. Zbog tih razloga oni su danas izuzetna rijetkost.

162

od vještijeg majstora, s mnogo većom preciznošću i osjećajem /,?> detalje.

Drugi sačuvan pečat bana Pavla s njegove isprave iz 1307. heral­dičkom kompozicijom, načinom i kvalitetom izradbe, a isto tako i po tipu gotovo je potpuno analogan onom iz 1300; čak b'smo mogli pret­postaviti da je oba primjerka radila ista ruka- Razlikuju se jedino legendom, koja kod ovoga glasi: S(igillum) PAULI BREBERII CO- MITIS TOCIUS SCLAVONIE B(ani).

Usporedimo li ga dakle s našim pečatnikom, za njega vrijedi isto ono što smo već rekli za pečat iz god. 1300.

Ako sada uzmemo u razmatranje grbovnu stranu pečatnika, kao i oba sačuvana pečata, vidjet ćemo da su oni heraldički gotovo je­dnaki. Grb se na njima sastoji od klinasta štita s raširenim orlovskim krilom u štitu, a poviše njega je šljem s nakitom. To je za sada naj­stariji poznat prikaz grba bana Pavla, kao i roda Bribiraca uopće, pa zbog toga svraćamo na to pozornost. Na istoj ispravi iz godine 1300. na kojoj visi sačuvani pečat bana Pavla, sačuvani su pečati i njegove braće, knezova Jurja i Mladena, (tab. V, 1 i 2). Grb je na nji­ma isti kao naprijed opisani, s razlikom što kod ovih-nema nad štitom šljema s nakitom. Taj do sada najstariji poznati grb Bribiraca zadržat će sve svoje bitne karakteristike, tek s izvjesnim malim modifikacija­ma, sve do g. 1347. Te izmjene sastoje se ponekad u načinu prikaza krila u štitu, koje može stajati uspravno ili koso položeno, zatim se u štitu iznad krila pojavljuje polumjesec, a ponekad pak je samo rašireno krilo služilo kao heraldički amblem Bribiraca. U prilog navedenih pojava u razvitku heraldike Bribirsk'h, donosimo nekoliko autenti­čnih podataka koji te pojave potvrđuju.7 7

7 U Arhivu Franjevaca u Šibeniku postoje tri sačuvana pečata Bribirskih plemića, dva s jedne isprave iz 1348. i jedan s isprave iz god. 1353 (Cod. đipl. XI, str. 451 i Cod. dipl. XII, str. 157). Grbovi na njima prikazani su u obliku klinasta štita s raširenim orlovskim krilom u štitu. Nakit nad štitom teško se razabire zbog trošnosti pečata, vide se samo konture šljema i nrkita nad šljemom. Na pečatu Pavla (sina Marka Bribirskoga), što visi na jednoj ispravi iz g. 1342. grb sačinjava srmo rašireno orlovsko krilo bez štita, a iznad štita nalazi se šljem sa tri pera. Na jednoj nadgrobnoj ploči koja je nedavno pronađena u crkvi sv. Marije na Bribiru heraldički amblem sastoji se srmo od raširenog orlovskog krila okrenutog prema gore. Vidi: Arheološki pregled 3, Beograd 1961, str. 138— 143, si. 1, Tab. XXII). Iz iste crkve potjeCo jedan kapitel — koji se po stilsko-arhitektonskim osebinama može datirati u puno XIV stoljeće, — na kojem je također prikazan grb Bribiraca, klinasti štit s raširenim orlovskim krilom u njemu (neobjavljen). Na vijencu buna'a koji se danas nalazi pred zgradom Arheološke zbirke u Ninu (nalazište tos spomenika nije utvrđeno, najvjerojatnije je da potječe iz samog Nina) pesl\\h grb Bribirskih, klinasti štit s raširenim orlovskim krilom u štitu. Poviše k' tla u štitu prikazan je polumjesec (neobjavljen). U selu Jovićima, desetak kilo­metara istočno od Nina, nad portalom jedne srednjovjekovne crkvico, U: dan Je kao spolij komad bijelog vapnenca s prikazom grba Bribirskih, klinast' štit s raširenim orlovskim krilom u štitu. Spomenuti grb bio je dosad nepoavat, nedavno ga je prvi uočio autor ovih redaka. Navedeni primjeri danas svi Jis! tu autentični sačuvani spomenički materijal s prikazom heraldike BribiVhča

163

Bitne promjene u heraldici Bribiraca nastupaju poslije g. 1347, kada je ostrovička grana Bribirskih nastavila život pod imenom kne­zova Zrinskih,8 i nešto kasnije kada se odvojila i druga grana Bri­birskih plemića 1436. i nazvala se knezovima Peranskim.9

Već smo kazali da su legende na pečatniku, kao i legende na dva sačuvana pečata bana Pavla sadržajno različite. Na pečatniku se Pavao naziva banom Hrvatskim i gospodarom Bosne, što nam omogućava s obzirom na ispravu od 7. travnja 1299, izdanu u Skra­dinu,10 u kojoj se Pavao po prvi put naziva »banus Coruaoie, Dalma- cie et dominus Bosne«, da tu godinu uzmemo kao terminus ante quem non u široj dataciji našeg pečatnika, a kao terminus post quem non godinu Pavlove smrti 1312.

Za njegovo uže datiranje govori nam sačuvani pečat iz g. 1300- na kojem se Pavao ne naziva dominus Bosne, iako je on u to vrijeme već bio u posjedu Bosne, što se vidi iz naprijed spomenute isprave iz 1299. Legenda s pečata iz g. 1307. samo se neznatno razlikuje od naprijed spomenute iz 1300. Na njoj također nema spomena Bosne, iako sama isprava ovjerena tim pečatom počinje ovim riječima: »Nos Paulus banus Croatorum et dominus Bosne. . . « Osim toga, poznato je da je ban Pavao u to vrijeme već dobro učvrstio svoju vlast u Bo­sni, jer je poslije smrti svoga brata Mladena (1304), oružanom silom prodro u Bosnu i nakon toga postavio svoga sina Mladena za bosan­skoga bana. Neposredno poslije tih događaja u jednoj se ispravi iz 1305- prvi put naziva gospodarom čitave Bosne (Paulus banus Croa­torum et tocius Bosne dominus).11 Postavlja se pitanje: zbog kojih se razloga na pečatima bana Pavla iz g. 1300. i 1307. ne spominje njegovo gospodstvo nad Bosnom, kad se iz njegovih autentičnih is­prava pozitivno zna da je on u to vrijeme bio u posjedu Bosne? To pitanje za sada ostavljamo otvorenim, jer bi radne hipoteze, u po­manjkanju dovoljnog broja naučno fundiranih argumenata, bile više subjektivno nagađanje nego li ispravno naučno objašnjenje. Naš pe- čafcnik s historijskog gledišta ima najpotpuniju legendu, na njoj se Pavao naziva i dominus Bosne. Vremenski ga stavljamo poslije g. 1307. i ne kasnije od 1312, koje je godine Pavao umro. U prilog tak­voj vremenskoj determinaciji idu dva sačuvana i vremenski tačno fiksirana pečata bana Pavla, koje smo naprijed analizirali i na koji­ma se Pavao ne naziva dominus Bosne, iako bismo to očekivali. Kod toga ne ispuštamo iz vida jedva vjerojatnu mogućnost šire datacije,

8 I. BOJNIČIĆ, Grb knezova Zrinskih, Narodna starina II, Zagreb 1923.9 Vidi citirani rad BOJNIČIĆA, u bilješci 1, Der Adel . . . gdje donosi crteže

grbova Bribirskih i knezova Peranskih;, Pri tome napominjemo da se sve ono što donosi u vezi s heraldikom Bribiraca ne može uzeti pouzdanim, jer ima i netačnih podataka.

10 Cod. dipl. VII, str. 331.11 Cod. dipl. VIII, str. 96.

164

tj. između g. 1299. i 1312. Za apsolutno tačnu dataciju pečatnika imali bismo najbolje rješenje, da smo kojim slučajem naišli na ispra­vu potvrđenu otiskom našeg pečatnika, ali nismo bili te sreće.

I na kraju trebali bismo odgovoriti na još jedno pitanje koje se postavlja u vezi s nalazom pečatnika u Zadru: koji su historijski uzroci i prilike uvjetovali pojavu pečatnika u Zadru? Samo mjesto nalaza, nažalost, ne pruža nam nikakvih podataka koji bi nam bili od bilo kakve koristi za objašnjenje tog pitanja. Ostaje nam moguć­nost da na temelju historijskih zbivanja u Zadru, u vrijeme iz kojeg potječe pečatnik, pokušamo barem hipotetički dati odgovor.

Poznato je da se grad Zadar g. 1311. digao protiv Mlečana, i da je ban Pavao u tim događajima igrao značajnu ulogu- Naime, on je Zadrane pripremao na pobunu, a kada je ona uslijedila zauzeo se za njih ne samo na diplomatskom polju već i oružanom silom po­maže grad. Šalje svoga sina Mladena, koji je u to vrijeme bio bosan­ski ban, s vojskom u pomoć Zadru, čiji su ga građani izabrali za svoga gradskog kneza. Ne dočekavši svršetak rata, Pavao umire g. 1312.’2

Na temelju iznesenih historijskih okolnosti nije isključeno da je za tih ratnih događaja ban Pavao barem kratko boravio u Zadru, iako se to nigdje u izvorima ne spominje, ali se to ipak može pretpostaviti s obzirom na Pavlovu veliku angažiranost za Zadar, i tom je phgodom mogao pečatnik ostati u Zadru. Druga, manje vjero­jatna mogućnost, bila bi da je njegov sin Mladen imao pečatnik svoga oca i da je na taj način pečatnik dospio u Zadar, gdje je nađen.18

Mogli bismo navesti još niz drugih pretpostavki za njegovu po­javu u Zadru, ali to bi bilo nepotrebno.

Unatoč tome što nismo u ovom radu bili u mogućnosti objasniti sve historijske momente koji su se u vezi s nalazom pečatnika poja­vili, ipak smo ovim radom pridonijeli barem malen prilog u daljnjem osvjetljivan ju eminentne historijske ličnosti hrvatskog bana Pavla I Brbirskog, koji je gotovo kroz pola stoljeća određivao pravac politi­čkog i kulturnog života hrvatskog naroda, na čijem je čelu stajao kao suveren. 12 13 * *

12 O zađarsko-mletačkom ratu 1311—1313. g. nedavno je pisao A. STRGA- ClC, Pomorski zbornik sv. II, Zagreb 1962, i o tom problemu donio je zasad naj­iscrpniju literaturu.

13 U prilog takvoj pretpostavci govori jedan primjer iz isprave iz g. 1302.(Cod. dipl. VIII, str. 28) gdje stoji: »et quia sigillum nostrum banale nondumerat paratium, praesentes antiquo nostro sigillo fecimus sigil’ ari«.

165

SIGILLO DEL BANO CROATO PAOLO 1 Dl BRIBIR TROVATO IN ZADAR

R i a s s u n t o

II Museo curcheologico di Zadar gia da<parecchi anni compie ricerche archeologiche protettive di minor o maggior rilievo in Za­dar, sulla penisola, gravemente idevastata nelVultima guerra.

Nell’estate dell’anno 1961, in occasione di una di queste ricerche, in via Ivo Lola Ribar, nel centro della citta, e jptato ritrovato un sigillo del bano Paolo I di Bribir (1272— 1312), pubblicato dalVautore nel suo lavoro-

Nelle parole introduttive Vautore mette in rilievo che U detto sigillo rappresenta una importante scoperta e di gran volare storico, perche unico sigillo originale trovato šino ad oggi di uno tra i', piu insigni principi delValto Medioevo croato e percid merita tutta Vat- tenzione scientifica. Dopo aver dato una minuta descrizione del sigil­lo Vautore passa alla sua analisi e datazione.

Per dare spiegazioni e. dati su questo sigillo egli si serve, come materiale analogo, delle impronte del sigillo del bano Paolo (sulla cera), ritrovate nei suoi documenti autentici che, come -imenziona Vautore stesso, rappresentano ur\a grande rarita storica. Nella sua pubblicazione egli riporta due sole impronte del sigillo sulla Cera note oggidi: Vimpronta del sigillo dal suo documento rilasciato V 11 agosto 1300 a Solin (Salona), custodita ora nelVArchivio staVale di Vienna e Vimpronta del sigillo nel documento del 4 gennaio 1307, rilasciato a Skradin (Scardona) e custodito ora nelVArchivio statale di Zagreb.

Comparando le due impronte del sigillo menzionato colVoriginale ritrovato a Zadar egli dimostra che le due impronte (del sigillo) sono, come tipo, ugtiali al sigillo di Zadar, e come composizione araldica molto simili. La differenza essenziale tra di loro consiste nella leg- genda che e diversa nelle due impronte (dal soprannominato sigillo). Ci sono pure delle differenze nella qualitd della lavorazione, che nelle due impronte del sigillo sono di meno in confronto alla qunlita della lavorazione del sigillo, che, senza dubbio e stato eseguito da un artigiano piu abile e lavorato con piu precisione e piu senso per U dettaglio. In base al le due impronte del sigillo custodito del bano P\aolo le quali sono fissate con precisione, l’autore stabilisce la data del sigillo di Zadar tra l’anno 1307 e ii 1312 cioe Vanno della morte di Paolo. In conformita ai fatti storici pone la possibilita di uha da­tazione piu lunga del sigillo, nella quale come terminus ante quem non segnfL Vanno 1299, e come terminus post quem non Vanno 1312, ma di questa datazione avverte che sarebbe meno verosimile.

166

Allu fine del suo lavoro l’autore cerca di chiarire in .base agli avvenimenti storici a Zadar nel tempo dal cui proviene U detto sigil- lo, la sua comparsa in codesta citta (vedi nota 12 e 13) visto che nelle fonti storiche non viene ricordato, in nessun luogo, che U bano Paolo avesse mai vissuto a Zadar.

U presente lavoro si chiude con le seguenti parole: »malgrado U fatto che con questa pubblicazione non era possibile chiarire tutti i momenti storici legati alla scoperta del sigillo, tuttavia la publica- zione e riuscita a contribuire almeno un piccolo apporto per chiarire meglio l’eminente personaggio storico del bano croato Paolo I di Bri­bir, U quale per quasi un mezzo secolo stabiliva Vorientamento po- litico e culturale del popolo croato a capo del cui stava come so- vrano«.

167

DIADORA 3, 1965.T. I

Tab. I Pećatnik hrvatskog bana Pavla I Bribirskog, 1. izgled sa stražnje, strane, 2. presjek pečatnika, 3. izgled sa stražnje strane u crtežu. — Tav. I Sigillo del bano croato Paolo I di Bribir, trovato a Zadar, 1 fotografia a tergo, 2 dia-

.metro del sigillo, 3 schizzo a tergo.

DIADORA 3, 1965. T. II

Tab. II Negativ pečatnika hrvatskog bana Pavla I Bribirskog __ i, otisakpečatnika — 2. — Tav. II Negativa — 1, e impronta — 2, del sigillo del bano

croato Paolo I di Bribir, trovato a Zadar.

DiADORA 3, 1965,T. III

DIADORA 3, 1965. T. tV

Tab. IV Pečat hrvatskog bana Pavla I Bribirskog s isprave izdate 4 I 1307 a u Skradinu — 1, (Drž. arh. Zagreb) i crtež istog pečata — 2. — Tav. IV Foto­grafa 1, e schizzo 2, del sigillo del bano croato Paolo I di Bribir, dal docu- mento rilasciato del 4 gennaio 1307 a Skradin, (Archivio statale di Zagreb).

DIADORA 3, 1965. T. V

Tab. V Pečati hrvatskih knezova, Jurja — l i Mladena Bribirskog — 2 s isprave izdate 11. VIII 1300. g. u Solinu, (Drž. arhiv Beč). — Tav. V Sigilli dei principi croati Georgio — 1 e Mladen — 2 di Bribir, dal documento rilasciato del 11.

agosto 1300 a Solin (Archivio statale di Vienna).