Vlatko Smiljanić, univ. bacc. hist.Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studijivsmiljanic@hrstud.hr

Mara Matočec i iseljenički HSS

Mara Matočec rođ. Jendrašic (1885. – 1967.) prva je hrvatska političarka, prosvjetno-kulturna aktivistkinja i spisateljica seljačkoga pokreta braće Radić. Nakon bogate političke aktivnosti i društvenoga angažmana tijekom monarhističke Jugoslavije, početkom Drugoga

svjetskoga rata zbog izražene pripadnosti tzv. „sredinskom dijelu“ Hrvatske seljačke stranke (HSS) više javno i spisateljski ne djeluje u domovini. Međutim, u ostavštini je ostavila

vrijednu korespondenciju i zapise. Između ostaloga, posebno se ističu tragovi spisateljske djelatnosti u hrvatskoj iseljeničkoj periodici, ali i dopisivanje s Jurjem Krnjevićem, zbog čega je bila pod posebnom kontrolom i ustaških i komunističkih vlasti do svoje smrti. Autor u radu,

osim kratkoga osvrta na bogati životopis ove iznimne žene i političarke, pažnju posvećuje analizi i interpretaciji Marinih tekstova i dopisnica koji se tematiziraju s hrvatskom

političkom emigracijskom i iseljeništvom uopće.

Ključne riječi: Mara Matočec; HSS; iseljeništvo; Juraj Krnjević; žene; prosvjetna djelatnost

Uvod

Prema najnovijim istraživanjima mladoga đurđevačkoga povjesničara Nikole Cika1, on

je analizom matičnih knjiga župe sv. Jurja otkrio da je Mara Jendrašic rođena 12. rujna 1885.

godine u Drnju, selu 10-ak kilometara udaljenom sjeveroistočno od Koprivnice.2 Bila je kći

jedinica Luke Jendrašica, pravoužitnika Đurđevačke imovne općine3 i Mare rođ. Vrbančić. S

obzirom da je njezin otac bio u izravnijoj vezi s političkom situacijom u zemlji, a i ako

uzmemo u obzir da je Stjepan Radić prve ogranke tada Hrvatske pučke seljačke stranke

organizirao već spomenutom Drnju, Đelekovcu, mjestu je gdje Mara Jendrašic kasnije živjela

s roditeljima, Hlebinama i Torčecu4, ne čudi nas zaključak da i geografska determinanta može

uvjetovati političkoj profilaciji. Početak XX. stoljeća doba je kada se u hrvatskim zemljama

1 Izlaganje Nikole Cika, mag. hist. na temu Prilozi biografiji Mare Matočec predstavljeno na znanstvenomu kolokviju o Mari Matočec u Đurđevcu, 1. prosinca 2017. u organizaciji Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Povijesnoga društva Koprivnica te Ogranka Matice hrvatske u Đurđevcu. 2 Više o tome: Hrvoje Petrić, Općina i župa Drnje: povijesno-geografska monografija, Nakladnička kuća „Dr. Feletar“, Koprivnica, 2000. 3 Imovne općine, imovinske općine ili krajiške općine su, prema Hrvatskoj enciklopediji, autonomne šumske udruge s elementima javnoga i pravnoga značaja. Zahvaćale su područja bivših krajiških pukovnija, a njihovi su članovi bili nasljednici vojno-krajiških zadruga, koji su mogli gospodariti određenim šumskim područjem za ogrjev, građevinski materijal, žirenje i sl. Više o tome: Vladimir Miholek, Imovna općina đurđevečka, https://podravske-sirine.com.hr/arhiva/4584, pristup ostvaren 25. ožujka 2019. 4 Hrvoje Petrić, „O braći Radić i počecima Hrvatske pučke seljačke stranke“, u: 110 godina Hrvatske seljačke stranke, Matica hrvatska i dr., Koprivnica/Križevci, 2015., 551.

formiraju moderne (agrarne) političke stranke kao i moderni političari, uglavnom prema uzoru

na modele političkih stranaka i pokreta srednje i zapadne Europe. U tom kontekstu svoje

političko djelovanje Mara Jendrašic započinje nakon udaje sa kolarom Stjepanom Matočecom

iz Đurđevca s kojime je imala četvero djece. Stjepan je u drugoj polovici 1914. godine

mobiliziran u austo-ugarsku vojsku i nakon toga se više nikada nije vratio. Pretpostavlja se da

je poginuo negdje na području bukovinskoga bojišta, mjestu u Prvom svjetskom ratu gdje se

nalazio veliki broj mobiliziranih Hrvata. Zbog žalovanja za suprugom Mara je poslala

seljačkom časopisu Dom, listu hrvatskoga seljaka za razgovor i nauk (1899.) pjesmu Sibiriji.

Taj poetski uradak i njezin prvijenac izazvao je veliku pažnju i Antuna i Stjepana Radića za

Marin lik i djelo.5 Ona će već 1919. u zagrebačkoj „streljani“, na velikoj skupštini HPSS-a

prosvjedovati protiv beogradskoga centralizma, položaja žena i društvo kao i zanemarivanju

samohranih obitelji nakon Prvoga svjetskog rata.6

U svim tim okolnostima tijekom 20-ih i 30-ih godina Mara Matočec se profilira kao

prva moderna hrvatska političarka s političkim zastupanjima demokratskoga agrarizma,

konzervativizma u vjerskim i kulturnim pitanjima, liberalizma u pitanjima ustavnih,

građanskih i prirodnih sloboda, emancipacije u pitanju ženskoga prava glasa i uloge žena u

društvu, ali i antikomunizma te antifašizma. Upravo s takvim izvornim politikama HSS-a

postaje i jednom od najpoznatijih seljačkih žena u čitavoj jugoslavenskoj monarhiji. U svrhu

agitacije stranke ona putuje diljem Slavonije, Baranje, Srijema, Like, Dalmatinske zagore,

Primorja, Dalmacije; odlazi čak u srednju Bosnu među muslimanske žene i simpatizere HSS-

a7, a postoje i indicije da je posjetila kralja Aleksandra Karađorđevića u Beogradu.8

Osim političke djelatnosti, Mara Matočec je djelovala i na spisateljskom9,

prosvjetnom, kulturnom i humanitarnom polju. Sa Rudolfom Hercegom bila glavni pokretač

djelovanja za borbu protiv nepismenosti, banski povjerenik za kolonizaciju, zastupnica

Narodne zaštite za zbrinjavanje siromašne djece, član Glavnog odbora Hrvatske žene,

Hrvatskog srca i Napretka; povjerenica Liječničke komore za obavještavanje o zdravlju

naroda svoga kraja, javna prosvjetna djelatnica Seljačke sloge, počasni član društva Kolo

domaćica i doživotni član Glavnog odbora Hrvatske seljačke stranke.10

5 Vlatko Smiljanić, Mara Matočec – hrvatska spisateljica, prosvjetno-kulturna aktivistica i političarka – biografija, Vlastita naklada, Virovitica, 2010., 9-18. 6 Rudolf Horvat, Hrvatska na mučilištu, Hrvatski rodoljub, Zagreb, 1942., 67. 7 Više o tome: Vlatko Smiljanić, nav. dj., 41-112. 8 Sandra Pocrnić Mlakar, Poruka Mare Matočec očuvala je park u Koriji do danas, https://www.virovitica.net/poruka-mare-matocec-ocuvala-je-park-u-koriji-do-danas/30855/, pristup ostvaren 26. ožujka 2019. 9 Sva sačuvana djela Mare Matočec u izvornomu obliku objavljena su 2017. godine u knjizi (ur.) Vlatko Smiljanić, Sabrana djela Mare Matočec, Despot Infinitus, Zagreb, 2017. 10 Vlatko Smiljanić, nav. dj., 148.

Mara Matočec (1885. – 1967.), prva hrvatska političarka, seljačka spisateljica i prosvjetno-kulturna aktivistkinja

Mara Matočec i Juraj Krnjević

Temeljem analize novinskih članaka u Seljačkoj slozi i Domu možemo pouzdano

zaključiti da poznanstvo između Mare Matočec i Jurja Krnjevića započinje između 1926. i

1928. godine, dakle, zasigurno dok je još bio u domovini. Bilo je to vrijeme kada je Krnjević

vršio dužnost ministra socijalne politike (1925. – 1927.), tajnika skupštine Zagrebačke oblasti

(1927.) te predstojnika Odjela za socijalnu pomoć dok od 1928. godine postaje glavnim

tajnikom HSS-a.11 S obzirom na njegovu javnu ulogu njihovo poznanstvo je nužno

kontekstualizirati te usporediti s poznanstvom Đure Basaričeka, jednoga od najpoznatijih

socijalnih radnika toga doba i Mare Matočec. Čak štoviše, krajem rujna 1929. prilikom

svečanosti otkrivanja prvoga spomenika Đuri Basaričeku koji je inicijativom Mare Matočec

podignut u Basaričekovom Novom Selu (danas je to selo Okrugljača, smješteno između

Virovitice i Pitomače uz južnu obalu rijeke Drave), Juraj Krnjević došao je vlakom iz

Zagreba.12 Nakon toga događaja, a i zbog uspostave diktature kralja Aleksandra, Juraj

Krnjević otišao je u emigraciju. Obitelj Matočec sačuvala je jednu od dopisnica Mare

Matočec koju joj je poslao Juraj Krnjević iz Geneve 28. rujna 1937. godine. S obzirom na nju

možemo zaključiti da su tijekom Krnjevićeva boravka u emigraciji Mara Matočec i on

redovito komunicirali. Ostale sačuvale dopisnice uglavnom sadržavaju pozdrave, kao i dobre

želje povodom blagdana. U njima nema tajnih poruka, prenošenja određenih informacija kako

niti iz domovine, tako niti iz iseljeništva. Stoga, iz navedenoga ne možemo saznati ništa

detaljnije. Međutim, u potpisu Jurja Krnjevića na spomenutoj dopisnici nalazimo i pozdrave

izvjesne Margarete. Prema sjećanjima Mladena Matočeca, unuka Mare Matočec, riječ je o

Margareti Palmer rođ. Janković, istaknutoj članici HSS-a iz Chicaga, koja je ostala u kontaktu

s Marom sve do smrti, a o kojoj tek treba pokrenuti znanstvena istraživanja.

11 Tomislav Miličević, Dr. Juraj Krnjević: političko djelovanje od 1929. do 1941., diplomski rat, mentor: izv. prof. dr. sc. Ivica Šute, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2014. 12 Vlatko Smiljanić, nav. dj., 63-69.

Preslika dopisnice koju je Juraj Krnjević poslao Mari Matočec 28. rujna 1937. godine iz Geneve (obiteljski arhiv Matočec)

Margareta Palmer Janković i Mara Matočec fotografirane 13. lipnja 1937. na dan otvorenja Prvoga ženskoga seljačkoga kongresa u Zagrebu

(obiteljski arhiv Matočec)

Mara Matočec, Bosna i Hercegovina te Srbija

Govorimo li o iseljeničkom HSS-u ako ga smatramo isključivo hrvatskom strankom,

tada možemo ustvrditi da je HSS u Bosni i Hercegovini jedan od iseljeničkih ogranaka te

stranke. Kao što je u prethodnom tekstu već spomenuto, Mara Matočec je agitirala HSS i u

Bosni i Hercegovini.13 Početkom 1937. Mara Matočec odlazi na put u tu zemlju. Najprije

dolazi na smotru u Rapovinama kraj Livna. Ondje je održala etnografsko predavanje o

njegovanju narodnih običaja, nošnji i pjesama. U pisanim zapisima o tom putu je rekla da

„obilazeći sela, osjećala se kao da je došla svojima.“ Ubrzo je shvatila kako su žene s toga

područja izrazito povućene i nepovjerljive, a kao razlog tomu je zaključila utjecaj

Osmanskoga Carstva i njihovoh vjerskih običaja, ali i utjecaje Austrije nakon aneksijske

krize. Posebno ju je zabrinula visoka nepismenost, no ona kaže da iako su ljudi bili većinom

nepismeni, ipak su na izborima 1935. godine glasali za Vladka Mačeka i HSS. Uz to, u

zapisima je spomenula poznanstvo s Bojanom Čuruk, koja je bila povjerenica Gospodarske

sloge i predsjednica ogranka Seljačke sloge. Mara Matočec ju opisuje kao otvorenu i načitanu

veliku govornicu. Taj posjet donosi i jednu zanimljivost za povijest obitelji Matočec. Prema

sjećanju Mladena Matočeca, Bojana Čuruk je predložila djevojku iz bogate obitelji, koju je

trebao zaprositi Valent Matočec, Mladenov otac, ali on to nije pristao. Nadalje, Mara je

posjetila brojne muslimanske obitelji i primjetila je autohtonost i ručnu radinost njihove

odjeće i obuče. Nakon toga Mara je posjetila Duvno. Primijetila je da se stanovništvo bavi

proizvodnjom odjeće koju kasnije otkupljuje Vrbaska banovina. U zapisima nam govori da su

joj pjevali pjesme prilikom dolaska, a ona smatra da su pjesme „hrvatske i da ih pjeva

hrvatska muslimanska duša“ aludirajući na Radićevu knjigu Živo hrvatsko pravo na Bosnu i

Hercegovinu.14. Zapisala je i stihove koje su joj pjevali: „Hvala Bogu i današnjem danu / Da

vidjesmo našu dragu Maru / Pozdravi nam, Maro, predsjednika / On je našem cijelom rodu

dika./“ Zatim je posjetila Bugojno, Ovčarevo kraj Travnika, franjevački samostan i crkvu u

Gučjoj Gori, gdje joj je bila iznenađujuća suradnja redovnika i Seljačka sloge. Nakon toga

posjećuje Tubert i Jajce, a na kraju Banja Luku.

Mara Matočec je posjetila i glavni grad Bosne, Sarajevo, 27. prosinca 1937.

Sudjelovala je na jednoj smotri koju je organizirao profesor Ante Martinović, istaknuti član

Hrvatskoga kulturnoga društva „Napredak“. Osim njega, Maru je u Sarajevu dočekao i

pročelnik Napretkove prosvjetne sekcije dr. Milan Martinović. Ona je objasnila razlog posjete

13 Više o tome: Tomislav Išek, Hrvatska seljačka stranka u Bosni i Hercegovini 1929. – 1941., Institut za istoriju, Sarajevo, 1991. 14

sljedećim riječima: „Znate gospodo, meni nije ni do časti, ni do vlasti. Meni je za moje

seljačke sestre. Rado bih da dođu do one visine koju su zaslužile i po svome teškom radu i po

svome poštenju.“ U zapisima navodi da ju je u Sarajevu intervjuirala jedna engleska

novinarka moju ona naziva „Miss Boem“. Upitavši ju koji joj je bio najsretniji dan u životu,

Mara je odgovorila da je to bilo kada je Stjepan Radić dobio tri mandata u tri izborna kotara,

gdje se kandidirao, a najtužniji, kada je Stjepan Radić umro. Na pisanje o hrvatsko-engleskim

odnosima, Mara je odgovorila: „Naš vođa Stjepan Radić nas je učio da Englezi zastupaju

pravedne zahtjeve Hrvata, ali ja nisam vidjela da su nas pomogli.“ Na pitanje o emancipaciji

Mara je rekla da smatra kako su hrvatske žene također doprinijele u borbi hrvatskoga naroda i

na podizanju hrvatske kulture koliko i muškarci. Naglasila je da „hrvatska seljačka žena ne

samo da radi težak posao, već ona i savjesno odgaja djecu, a da su ta djeca budućnost

hrvatskoga naroda.“ Zbog izjave da „vi, muži, ne bute ništa postigli dok žena ne dobije pravo

glasa“ Mira Kolar je otkrila da je Maru Matočec Čedomir Čekade, vlasnik sarajevskog

Katoličkog tjednika nazvao feministkinjom. Kao dodatni komentar za žene u Hercegovini,

Mara je rekla: „Sramota je, da taj prezid kršćanstva, taj čuvar zapadne civilizacije živi u

prilikama u kakvim kod nas ne žive ni cigani. Treba mnogo raditi da se narod u tim krajevima

podigne prosvjetno i privredno.“15

O Marinu posjetu Sarajevu izvjestile su i novine Jugoslavenska pošta: „U Sarajevo

doputovala je Mara Matočec, književnica i član glavnog odbora Hrvatske Seljačke Stranke.

Ona je sudjelovala na velikoj smotri (…) na kojoj je sudjelovalo 5.000 naroda. (…) Kada je

počela pisati, upitali je kada je čekala ručak. Koji su je razlozi na to doveli? Znate gospodo,

nije meni ni do časti, ni do vlasti. Meni je za moje seljačke sestre. Rado bi da dodju do one

visine koju su i zaslužile i po svome teškom radu i po svom poštenju. Mara se propisno krsti i

priča svoj život (…)“16

Zapis o tom putu je završila sljedećim riječima: „Tako sam ostavila Bosnu, koja mi je

mila i draga – ne samo po povijesti, nego i po onim spomenicima, ne samo po planinama i

mnogim kulama, nego – nadam se – i po budućnosti. Kada se probude sela, kada se

prosvjetom dignu do spoznaje, da kako je god prestalo gospodarstvo begova i spahija, da će

tako prestati i svačija sila, bila u narodu ili nad njim, a samo narod će ostati. Narod – koji traži

čovječnosti, istinu i pravicu. Diktatori raznih režima padaju i pasti će, a narod probuđen i

svjestan postići će svoje. I zato te pozdravljam, Bosno, ti zemljo hrvatska, ti sveta grudo

15 Mira Kolar Dimitrijević, Monografija o Mari Matočec, Nakladnička kuća „Dr. Feletar“, Koprivnica, 1993., 40-1. 16 Hrvoje Petrić, Mara Matočec (Uz 50–tu obljetnicu smrti), http://www.hss-kkz.hr/index.php/iz-povijesti/92-mara-matocec-uz-50-tu-obljetnicu-smrti, pristup ostvaren 28. ožujka 2019.

toliko puta pregažena, koja si popila toliko domaće i tuđe krvi. Ti, zemljo velikih boli i jada,

veselja i velikih nada, možeš postati žarište svetih ideala, za koje su mnogi i živote dali – onih

ideala, za koje su naši najveći preporoditelji braća Radići radili svog cijelog života, a to je:

mir u ljubavi, čovječnosti i pravici.“17

Krajem 1938. i početkom 1939. Mara je posjetila još i Žešpče, Zenicu, Kakanj, vareš,

Derventu, Doboj, Tuzlu i Tešanj, gdje ona nastavlja dobru suradnju s muslimanskim

ženama.18 Kao rezultat toga, bosanska pjesnikinja Džemala Zekić joj je napisala pjesmu, gdje

izdvajamo sljedeće: „Sestra Hrvatica muslimanka: / Pjesnikinjo sestro ti ćeš mi pričat / o

domaji našoj i o Tomislavu. / Jer Hrvatsku iz sveg srca ljubim. / Tvoj šapat blagi, vidat će mi

ranu / i dočaravat našu prošlu slavu…“ Bosnu je posjetila još jednom u jesen 1940. godine.19

U veljači 1939. Mara Matočec putuje dalje među iseljeništvom, a tada odlazi u

Sombor, gdje je održala predavanje. O tom posjetu napisala je sljedeće: „Tamošnji Hrvati –

baranjski, bački i banatski – vjekovima su se borili protiv pokušaja mađarizacije, a sada su

izvršeni svakojakim neprilikama i pokušajima. Okruženi najrazličitijim narodnostima, ne

mogu svojoj duši dati onoga oduška kojeg bi kao Hrvati htjeli dati. Održali su se, istina, u

prošlosti, a sada se drže i te kako dobro, jer su sve bolje organizirani kao i drugi Hrvati, ali –

ipak im je teško. Sretni su, jači i odlučnije se osjećaju kada ih tko od poznatijih narodnih

boraca posjeti. Zato ih treba češće posjećivati, ne smijemo ih zaboraviti, jer su i oni grana

našeg hrvatskoga narodnoga stabla. Promatrala sam ih sa pravom sestrinskom ljubavi i

razmišljala sam i prosuđivala ih. Dobre su to hrvatske duše, ali sam opazila, da im nešto

manjka, da ih nešto muči. Većina ih je bogata, imaju mnogo i dobre zemlje. Veselo se orila

pjesma: Srijem, Banat i Bačka – tri srdca junačka… Ipak, osjeća se, nije im dosta što imaju

blaga… Netko bi pomislio, da su sustali. Nisu! Da su nemoćni? Nisu! Nego, vjekovi teške

borbe ostavili su na njima trag. Vječna briga kako će se oduprijeti sada i u budućnosti, kako

će skupiti nove snage za daljnju borbu za narodne ideale, koji hrvatski narod staje već toliko

žrtava u životima, novcu i gospodarskoj snazi – muči ih i ne daje im mira. Njih mori ista briga

kao i ostale Hrvate, samo je njihov položaj najteži, jer su najviše izvršeni. Dužnost je svih

Hrvata da braću Bunjevce podupiremo u borbi, da ih bodrimo, da ustraju s nama u borbi za

oživotvorenje načela velikog pokreta, koji je započeo naš pradjed Matija Gubec, a nastavili ga

braća Radići i njihovi učenici. Složni u toj borbi, tražeći i radeći za čovječanske i stare

17 Mara Matočec, „Moj put po Bosni“, u: Seljačka sloga, br. 10, 235-237. ; Mara Matočec, „Dojmovi s puta po Bosni“, u: Seljačka sloga, br. 6, 1939., 152-154. 18 Mira Kolar Dimitrijević, nav. dj., 41, 46. O tom posjetu napisala je kratku crticu „Iz Bosne. Ne vjeruje se“. Vidjeti u: Sabrana djela Mare Matočec, 77. 19 Hrvoje Petrić, Mara Matočec (Uz 50–tu obljetnicu smrti), http://www.hss-kkz.hr/index.php/iz-povijesti/92-mara-matocec-uz-50-tu-obljetnicu-smrti, pristup ostvaren 28. ožujka 2019.

hrvatske pravice, Hrvati će odstraniti sve zapreke i ukloniti sve krivice, dolazile one s bilo

koje strane. Naše je geslo: čovječnost ni pravica! – jedno rađa drugo, a oboje – slobodu! U tim

trima riječima sastoji se svih naroda, malih i velikih. Jer svi ljudi teže k čovječnosti i kada

ona postane vodič u svijetu, onda će svi narodi biti sretni. Ne će biti nezadovoljnika i ljudske

zajednice – zvale se one i država – bit će jake i stalne. Naši Bunjevci neka budu ponosni što

su Hrvati, a sretni što su dio organizirane snage i vrijednosti, koju predstavlja hrvatski seljački

pokret. Složni i jaki Hrvati će doći do svoga cilja, tim lakše, jer ničije ne traže, nego samo

svoje. Treba ustrajati u radu, a napose treba širiti prosvjetu, koja rađa svijest, a svijest snagu.

Pozdravljam svu braću Bunjevce, a napose svim sestrama šaljem topli pozdrav: Prosvjetom k’

sreći.“20 Za ovaj tekst Mira Kolar Dimitrijević smatra da je „izvanredan, zaboravljen i

nepravedno zanemaren u kojem je najvažnije da se naglašava čovječnost i pravila koja i rađa

slobudu i koji govor je morao djelovati na sve ljude koji su ga čuli“. Nadalje, ona navodi da je

ovaj tekstu rezultirao zabranom Marinih javnih nastupa na području čitave Dunavske

banovine, djelom i zbog toga što je spomenula potrebnu kolonizacije Hrvata iz napučenih

krajeva u Vojvodinu.21

Dopisnica poslana iz ogranka Seljačka sloge iz Rapovina kraj Livna napisana 22. prosinca 1937.

20 Mara Matočec, Pozdrav braći Bunjevcima, u: Seljački dom, br. 11, 1939. 21 Mira Kolar Dimitrijević, nav. dj., 43.

Mara Matočec i Hrvatski glas u Kanadi

Tijekom Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj (1941. – 1945.) Mara Matočec više

javno ne djeluje niti objavljuje svoje radove. Unatoč tomu, ona nije prestala pisati. Iza sebe je

ostavila brojne rukopise, a neka je djela ipak uspjela poslati za objavu. Unatoč represiji

komunističke vlasti i zaustavljanju pošte koju bi ona slala, o čemu nam svjedoče njezini

nasljednici, Mara je ipak uspjela poslati neke radove u daleku Kanadu. Tamo je surađivala s

Hrvatskim glasom, središnjim iseljeničkim novinama HSS-a u Kanadi. List je počeo izlaziti

1929. godine netom nakon uspostave Karađorđevićeve diktature u Jugoslaviji, a identificirao

se kao „jedini hrvatski seljački i radnički list na cijelom ovom kontinentu, koji piše u duhu

nauka i politike neumrle braće Radića.“ Stoga, on je postao službenim glasilom stranke i svih

njezinih asocijacija u iseljeništvu.

Godine 1957. u Kalendaru Hrvatskoga glasa objavljen je njezin životopis na čak

sedam stranica, a na kraju se nalazi njezina posljednja objavljena pjesma koju je posvetila

Mihovilu Pavleku Miškini, istaknutom HSS-ovcu koji je nestao u Jasenovcu. Autor čitavoga

članka potpisao se kao „Muhadžer“, što se na hrvatski jezik može prevesti kao „izbjeglica“.22

Riječ se učestalo upotrebljavala među Bošnjacima pa se lako dade pretpostaviti da je autor

muslimanski izbjeglica porijeklom iz Bosne. Godine 1979. također u Kalendaru Hrvatskoga

glasa je objavljena, tj. reizdana, njezina pjesma Matiji Gupcu.23 I u Kalendaru godinu dana

ranije objavljen je kraći tekst koji također govori o Mari.24

22 Muhadžer, „Mara Matočec“, u: Kalendar Hrvatski glas, 1957., 120-127. 23 Mara Matočec, „Matiji Gupcu“, u: Kalendar Hrvatski glas 1979., 115. 24 Kalendar Hrvatski glas, 1978., 57-62.

Zaključak

Suradnja Mare Matočec i iseljeničkoga HSS-a polazi od temeljnih politika Hrvatske

seljačke stranke. Zahvaljujući takvom pristupu prema hrvatskomu iseljeništvu, kako u Bosni i

Hercegovini, Srbiji te Kanadi (u slučaju ovoga rada) Mara Matočec predstavlja moralnu

vertikalu moderne hrvatske, ali i europske političarke, čiji je život i rad potpuno posvećen

HSS-u. Za nju su ljubav prema domovini, obitelji, pravici i čovjekoljublju temeljne ljudske

vrjednote koje treba baštiniti i širiti. Posebno je orijentirana na obrazovnu komponentu unutar

svoga političkoga djelovanja. Njoj je pismenost na prvom mjestu, a uz bok tomu su

emancipacija i žensko pitanje, koje se temelji na znanju, a tek onda politici. Svu njezinu

djelatnost 30-ih godina XX. stoljeća treba promatrati u kontekstu političkih prilika u čitavoj

Jugoslaviji, kada HSS nema pravo javnoga političkoga djelovanja, ali kulturno djelovanje nije

zabranjeno, a još manje zanemareno. Ključna osoba s kojom surađuje nakon Radićeve smrti je

Juraj Krnjević, s kime se dopisuje tijekom njegova boravka u iseljeništvu. Putem Seljačke

sloge, temeljne HSS-ove asocijacije koja se održala do današnjih dana kako u domovini, tako

i u iseljeništvu, Mara Matočec je mogla agitirati HSS-ovu politiku, polazeći od toga da HSS

više nije politička stranka, nego je evoluirao u nacionalni pokret. Hrvatsko iseljeništvo u

Kanadi, gdje je emigriralo najviše HSS-ovaca iz čitave Jugoslavije, uspjelo je baštiniti

političke ideje iz Radićevih vremena, i kao takvo uspjelo ih je sačuvati sve do obnove stranke

u domovini tijekom 90-ih godina XX. stoljeća.

Popis literature

1. Cik, Nikola, „Prilozi biografiji Mare Matočec“, Znanstveni kolokvij o Mari Matočec,

Đurđevac, 1. prosinca 2017. (neobjavljeno izlaganje)

2. Horvat, Rudolf, Hrvatska na mučilištu, Hrvatski rodoljub, Zagreb, 1942.

3. Išek, Tomislav, Hrvatska seljačka stranka u Bosni i Hercegovini 1929. – 1941.,

Institut za istoriju, Sarajevo, 1991.

4. Kalendar Hrvatski glas, 1978., 57-62.

5. Kolar Dimitrijević, Mira, Monografija o Mari Matočec, Nakladnička kuća „Dr.

Feletar“, Koprivnica, 1993.

6. Matočec, Mara, „Matiji Gupcu“, u: Kalendar Hrvatski glas 1979., 115.

7. Matočec, Mara, „Moj put po Bosni“, u: Seljačka sloga, br. 10, 235-237. ; Mara

Matočec, „Dojmovi s puta po Bosni“, u: Seljačka sloga, br. 6, 1939., 152-154.

8. Matočec, Mara, Pozdrav braći Bunjevcima, u: Seljački dom, br. 11, 1939.

9. Miholek, Vladimir, Imovna općina đurđevečka,

https://podravske-sirine.com.hr/arhiva/4584, pristup ostvaren 25. ožujka 2019.

10. Miličević, Tomislav, Dr. Juraj Krnjević: političko djelovanje od 1929. do 1941.,

diplomski rat, mentor: izv. prof. dr. sc. Ivica Šute, Filozofski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, 2014.

11. Muhadžer, „Mara Matočec“, u: Kalendar Hrvatski glas, 1957., 120-127.

12. Petrić, Hrvoje, „O braći Radić i počecima Hrvatske pučke seljačke stranke“, u: 110

godina Hrvatske seljačke stranke, Matica hrvatska i dr., Koprivnica/Križevci, 2015.,

551.

13. Petrić, Hrvoje, Mara Matočec (Uz 50–tu obljetnicu smrti),

http://www.hss-kkz.hr/index.php/iz-povijesti/92-mara-matocec-uz-50-tu-obljetnicu-

smrti, pristup ostvaren 28. ožujka 2019.

14. Petrić, Hrvoje, Općina i župa Drnje: povijesno-geografska monografija, Nakladnička

kuća „Dr. Feletar“, Koprivnica, 2000.

15. Pocrnić Mlakar, Sandra, Poruka Mare Matočec očuvala je park u Koriji do danas,

https://www.virovitica.net/poruka-mare-matocec-ocuvala-je-park-u-koriji-do-danas/

30855/, pristup ostvaren 26. ožujka 2019.

16. Smiljanić, Vlatko (ur.), Sabrana djela Mare Matočec, Despot Infinitus, Zagreb, 2017.

17. Smiljanić, Vlatko, Mara Matočec – hrvatska spisateljica, prosvjetno-kulturna

aktivistica i političarka – biografija, Vlastita naklada, Virovitica, 2010., 9-18.

Summary

Mara Matočec and Croatian Peasant Party in immigration

In this paper, the author analyzes the role of Mare Matočec, the first Croatian politician, in

the Croatian emigration that connects with the Croatian Peasants' Party. After introducing

her biography briefly, the author analyzes her contacts with Juraj Krnjević, activities in

Bosnia and Herzegovina and Serbia through the political, emancipatory and educational

component. In the end, he makes short remarks on Mara Matočec in the croatian emigrant

press in Canada.