biblija i ljudska prava.cesare bissoli razmi[ljanje …

215

Kateheza 25(2003)3, 215-228 Cesare Bissoli: Biblija i ljudska prava. Razmi{ljanje u perspektivi ...

BIBLIJA I LJUDSKA PRAVA.RAZMI[LJANJE U PERSPEKTIVI

PASTORALA MLADIH*

CESARE BISSOLIPontificia Università SalesianaPiazza Ateneo Salesiano, 100139 RomaItalia

Primljeno: 25. 4. 2003.Pregledni ~lanakUDK 257-053.2

22.08:341.231.14Sa`etak

A utor ukratko iznosi poimanje ljudskih prava u Bibliji u perspektivi dana{njeg pastorala mladih. U Bibliji se tako posebno isti~e pravo na ‘ivot, pravo siroma{noga

i slaboga, pravi~nost, ostvarivanje prava u svakodnevnom ‘ivotu i, napose, pravoljubavi. Prihva}aju}i biblijsku ba{tinu i napose Isusov poziv, Crkva je uvijek pozvanazalo‘iti se za obranu prava svake ljudske osobe. Starozavjetno i novozavjetno biblijskovi|enje pokazuju kako je Bo‘je pravo posebno zainteresirano za ‘ivot ~ovjeka. Uskrsnootajstvo je temelj, jamstvo i nada prava ~ovjeka.Klju~ne rije~i: pravo u Bibliji, pastoral mladih

^lanak raspravlja o pravima (mladog)~ovjeka kao o nu‘nom i hitnom ~imbeni-ku za dijalog ili su~eljavanje kako bi se za-jam~ilo dostojanstvo osobe.

Taj je zahtjev ujedno povezan i s na-stojanjem da se na~ini Europski ustav, alise ljudska prava tra‘e i isti~u i na svjetskimkonferencijama o razvoju, npr. nedavno uJohannesburgu, ili pak u nekim dijelovi-ma svijeta gdje postoje stalne napetosti, kao{to je npr. odnos izme|u Izraela i Palesti-ne, izme|u Sjedinjenih Ameri~kih Dr‘avai Iraka, a gdje su upravo prava nepokret-nih i slabih (‘ene, starci i djeca) izlo‘enate{kim povredama. I kada je rije~ o {koli injezinoj mogu}oj obnovi, rije~ o pravimaje temelj sveukupnog razgovora. Napo-kon, za{to se je upravo u odgojnom proce-su va‘no su~eliti s tom temom? [to o tomeka‘e Biblija.

ISTAKNUTO SUODGOVORNOZANIMANJE

Kao kr{}ani uo~avamo milost i odgo-vornost posebnog doprinosa nas kr{}ana(i na{e bra}e @idova): za ljudska se pravazanimamo s gledi{ta Biblije. Uvjereni smonaime kao i mnogi drugi da je Deklaracijao ljudskim pravima u svojim razli~itimverzijama, od Ameri~ke i Francuske revo-lucije pa do Povelje iz San Francisca kojusu prihvatili Ujedinjeni narodi nakon Dru-goga svjetskog rata, u mnogo~emu pododre|enim utjecajem hebrejsko-kr{}anskogiskustva ~iji su simboli~ki zakonici Dekalogi Govor na Gori. Drugim rije~ima, dr‘imo

* Naslov izvornika: Bibbia e diritti umani: una rifles-sione in prospettiva di pastorale giovanile, u: »Notedi pastorale giovanile« 37(2003)1, 51-64.

brought to you by COREView metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

https://core.ac.uk/display/19542931?utm_source=pdf&utm_medium=banner&utm_campaign=pdf-decoration-v1

216


1 Usp. La Chiesa e i diritti dell’uomo, u: »Concilium«15(1979)4 (tematski broj).

da je kriti~ko ~itanje Svetoga pisma, pozor-no kako bi se izbjegle neprili~ne projekcijemodernih poimanja, ali ujedno spremnou njima uo~iti povratne ljudske konstan-te, pouzdan doprinos u kojega se mo‘emopouzdati zbog izvanredne povijesti u~inaka{to ih je dosad proizvelo na eti~kom i prav-nom podru~ju.1 Jasno je da je za vjernikasvjetlo Biblije vi{e od puke povijesne ~inje-nice, jer ima snagu Bo‘je rije~i pomo}ukoje se mo‘e provesti vrijednosno razlu~i-vanje razli~itih prijedloga.

Tema ljudskih prava, kako se danasnadaje, svojstvena je modernom vremenute je blisko povezana s potvr|ivanjem na~e-la pojedina~ne i dru{tvene slobode. Pred-stavlja se u kategorijama koje su op}eniteu izjavama pa prema tome te‘e daljnjimpotankim poja{njavanjima, ali je njihovsadr‘aj u svojoj biti prastar te se u vezi snjime mnogi u mnogo~emu sla‘u. Upra-vo se na toj razini mo‘e zapo~eti su~e-ljavanje s Biblijom. Dajmo prema tome»ljudskim pravima« njihovo prvotno zna-~enje, koje se priznaje sve do danas, barem uvelikim izjavama, onoga {to odgovara ljud-skoj osobi kao takvoj, s obzirom na njezinodostojanstvo, pomo}u postizanja pravde isolidarnosti.

Jasno je da se mo‘emo osvrnuti samona neke vidove toga problema, koji je punoslo‘eniji i kada je rije~ o humanisti~kim(pravnim) znanostima, kao i na strogo egze-getskom podru~ju, a da se i ne govori oonom pedago{kom.

Cjelokupni problem promatramo s na-gla{enog pastoralnog gledi{ta, pa prema to-me u skladu s jednostavnom i jasnom logi-kom. Na{e }emo razmatranje podijeliti utri dijela: sa‘et op}i pregled biblijskog izvo-ra o ljudskim pravima, bitne to~ke u dva-ma Savezima te neki zaklju~ci s obziromna odgojno komuniciranje.

VELIKI TRENUCIBIBLIJSKOG SVJEDOÊNJA

»Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam teizveo iz zemlje egipatske, iz ku}e ropstva.«

(Izl 20,2)

îtaju}i Pismo, od prvih stranica Knji-ge Postanka, imamo jasnu ideju da su Bogi ~ovjek na neki na~in povezali svoje sudbi-ne, kao stvarnost i njezina slika (usp. Post1,26). »Bog za ìvot ~ovjeka, ~ovjek kojiprihva}a i ljubi ìvot kao Bo`ju volju« (A.Heschel).

U vrijeme po~etaka:pravo na ‘ivot

»Od ~ovjekaza njegova druga

tra‘it }u obra~un za ljudski ‘ivot.«(Post 9,5)

Bilo bi to dovoljno da se izrazi biblijskote‘i{te svakog govora o ljudskim pravima.Ali upravo snaga tog izri~aja koji se postav-lja kao alternativa svakom prirodnom, lai~-kom ili ~isto razumskom poimanju ljud-skih prava, zahtijeva poja{njenje i produb-ljenje, jer se u zapadnoj povijesti dogodiloda je upravo religiozni temelj prava shva-}en kao njihova zapreka i otu|enje. Spo-menut }emo nadalje glavne povijesne tre-nutke u kojima se pojavljuje na{ predmet,a zatim }emo se usredoto~iti na ponajve}etematske sadr‘aje.

Na po~etku Svete knjige nailazimo naopse‘an prikaz postanka svemira i ~ovjekapa prema tome i na po~etke prava, od kojihje prvo pravo na ‘ivot (Post 1-11).

To se pravo spontano ukorjenjuje ustvarala~ki ~in (usp. Post 1,26-28). Na dra-mati~an i paradoksalan na~in dolazi na

217


svjetlo s povije{}u Kaina: ako je potpunoosu|en onaj tko ubija bli‘njega ukoliko jenjegov brat, isto je tako osu|en i onaj kojiubija ubojicu (Post 4,10.16) blokiraju}itako onu dinamiku osvete ~iji je bezo~niprvak Lamek (usp. Post 4,23-24). Osvetaza Bibliju nije nikada neko pravo. Zakonodmazde temeljni je kriterij prava (= kaz-na ne smije nikada nadi}i krivnju). Isus }edo}i do toga da ustvrdi, u svjetlu Bo‘jegao~instva, du‘nost (pravo-dar) pra{tanja bezmjere (usp. Mt 18,21-35). Ne zaboravimoda u Bibliji pravo na ‘ivot po Bo‘jem po-imanju prethodi svakom drugom pravu, mo-tivira ga i njime je za{ti}en.

U vrijeme Izraelovih po~etaka:pravo siroma{noga i slaboga

»Ne izvr}i pravicedo{ljaku ni siroti

i ne uzimaj u zaloghaljine udovici.«

(Pnz 24,17)

Oslobo|enje iz Egipta i ulazak u Obe-}anu zemlju postaje paradigmatski kodeksza Bo‘ji narod. Odgovornost za to preuzi-ma najstariji kodeks: kodeks Saveza, kojije smje{ten u sveti okvir saveza na Sinaju(Izl 20,24-23,19). Tu kao ulazna vrata na-lazimo Dekalog (Izl 20,1-17), s poznatimapodikti~kim tvrdnjama koje se odnose na‘ivot, na dostojanstvo i na svojstva svakeosobe. Spomenuli smo velik utjecaj De-kaloga na sve izjave o ljudskim pravima ukr{}anskoj povijesti. Slijede ih razni zako-ni koji usavr{avaju pravo na ‘ivot pomo}utvrdnje o dva pravna poretka: reguliranjenasilja (Izl 21-22) i vr{enje pravde, posebi-ce u korist siromaha, me|u koje su uklju-~eni siromasi, udovice i stranci (Izl 23). Ukodeksu Ponovljenog zakona (Pnz 5-26)govor o pravima poprima ljudski profil,postaju}i u kontekstu Ponovljenog zakona

najvi{a povelja o ljudskim pravima u skla-du s biblijskom objavom prije Isusa, a nakoju se nadovezuje i sam Isus.

Ponovno proro~ko ~itanje:pravo pravi~nosti

»Objavljeno ti je, ~ovje~e, {to je dobro,{to Jahve tra‘i od tebe:

samo ~initi pravicu,milosr|e ljubiti

i smjerno sa svojim Bogom hoditi.«(Mih 6,8)

Dobro je poznato da proroci predstav-ljaju kriti~ku Izraelovu savjest. Oni su tokao Bo‘ji ljudi. Zahvaljuju}i njima reli-gijska sastavnica vi{e nije samo dio kul-turalnoga prava, nego du{a svakoga ljud-skoga prava, posebice {to se ti~e praved-nosti u ‘ivotu dru{tva. Budu}i da je Bogpravedan, pravednost mora poplaviti Iz-rael kao {to voda prodire u more. NaposeAmos (1-2; 5,4-27; 8, 1-8), a zatim Ho{ea(4,1-3; 6,7-7,7), Izaija (1,10-28; 3,1-26;5,8-24; 58,1-14), Mihej (2,1-5; 3,1-4; 7,1-7), Jeremija (5,1-9; 9,1-8) imaju ~itavapoglavlja progla{avanja nepravde pa pre-ma tome i potvrdu prava na cjelovit fizi~kii moralan ‘ivot. Drevne sinajske zabrane,koje je obnovila ona anonimna proro~ka{kola koja je sastavila Ponovljeni zakon,aktualizirane su i na njih se upozorava kaona pravila koja vrijede i danas kako bi Iz-rael mogao postojati kao zajednica, Bo‘jinarod, jer »mir }e biti djelo pravde, a plodpravednosti – trajan pokoj i uzdanje« (Iz32,17). Savr{eni izri~aj tog zalaganja, go-tovo proglas (izjava o pravima ~ovjeka ubiblijskom klju~u), sakupljen je u Ps 72, zakoji je izravno odgovorna najvi{a vlast, tj.kralj: »On }e spasiti siromaha koji uzdi{e,nevoljnika koji pomo}nika nema; smilo-vat }e se ubogu i siromahu i spasit }e ‘ivotnevoljniku: oslobodit }e ih nepravde i na-

218


2 Usp. H. CAZELLES, Loi Israélite, u: Supplémentau Dictionnaire de la Bible, V, 497-530 (ovdje 524).

silja, jer je dragocjena u njegovim o~imakrv njihova« (r. 12-14).

Vrijedno je s obzirom na djelovanje spo-menuti hrabre Natanove nastupe pred Da-vidovim protupravnim prisvajanjem (usp.Sam 11-12) kao i Ilijin nastup pred Ahabomu vezi s Nabotovim vinogradom (1 Kr 21).Istinu govore}i, u Izraelu je vlast (kraljevi)manje primjerna u obrani prava. Je li rije~o nepovjerenju u ljudske sposobnosti da ute-melje i odr‘e pravo? Sigurno je da u Biblijipravo brane proroci te da u njoj pravo o~itu-je prije proro~ku negoli pravnu du{u.

Mudrosno shva}anje:svakodnevni ‘ivot je mjesto prava

»Zakon koji nam je Mojsije odredio...On je mudrosti pun.«

(Sir 24,23-25)

Mudrosna predaja s opse‘nim skupomsvojih spisa (Izr, Prop, Mudr, Sir) ne pred-stavlja specifi~nu raspravu o pravima ilidu‘nostima. Bolje re~eno, na svojim naj-starijim stranicama mudrosna predaja pod-sje}a na brojne norme koje valja obdr‘ava-ti kako bi se imao sretan ‘ivot. Tako je usalomonskim zbirkama Izreka (pogl. 10-29)i u Knjizi Sirahovoj, koja na neki na~in~ita Dekalog i primjenjuje ga na razna ‘i-votna okru‘enja.

S mudracima, zajedno s normama ko-dificiranima u Tori, iskustvo postaje {kolaprava i du‘nosti. Nastaje odre|ena vrstapravnih na~ela na nepravni na~in, kojapokazuje koliko kodeksi saveza tra‘e dapostanu svakodnevno tijelo i krv.

Izvan ‘ivotne provjere, prava su apstrak-tne tvrdnje. Tako prava i mudrost tvorespregu uzajamnog potpomaganja i jam~esretan ‘ivot.

»Tko zatvori uho svoje pred vikom si-romaha, i sam }e vikati, ali ga ne}e nitkousli{ati.« (Izr 21,13)

Na drugoj razini, koja je svojstvena no-vijim dijelovima mudrosnih tekstova, po-stoji vrlo visoko utemeljenje zakona, paprema tome i pravni korpus: »Zakon seshva}a kao ̀ iva objava ̀ ive prisutnosti Bo-ga stvoritelja« (H. Cazelles) (Sir 24,22--47).2 Tako se postiè znakovito zdruènje iz-vornog prava na ìvot i dara-du`nosti mu-drosti kako bi se moglo sretno ostvariti takvopravo iz dana u dan (usp. Sir 16,24-30).

Isusova novost:pravo ljubavi

»Ali ja vam kaèm:ljubite neprijatelje.«

(Mt 5,44)

Kasnije }emo se nadovezati na Isuso-vo, da tako ka‘emo, »teoretsko« stajali{te.Ovdje bilje‘imo dvije zna~ajke crte koje iz-bli‘ega dodiruju podru~je prava.

Jedna prou~ava Isusovu praksu: vi{e ne-go da iznosi nauk o pravima, Isus ih sna‘-no, proku{ano, univerzalno i postojanoprakticira, {to ga ~ini nezaboravnim. Pre-ispituju}i njegova djela, napose ~udesa, vi-dimo da je potpuno na strani ‘ivota potre-bitih, siroma{nih, bolesnih, udovica, djece,stranaca...; da ozdravlja, uta‘uje glad, bra-ni, osloba|a, spasava (usp. Mk 1,32-34.40--45;2,1-3,6;6,32-44;7,1-13;12,28-34.41--44). Prispodoba o dobrom Samarijancuizra‘ajna je slika njegova na~ina shva}anjaodnosa prema bli‘njemu (usp. Lk 10,25-37).Petar }e to ukratko izraziti u Kornelijevojku}i definiraju}i Isusa kao onoga koji je»pro{ao zemljom ~ine}i dobro i ozdravlja-ju}i sve« (Dj 10,38).

Isus zapravo ~ini djela pravde, ali – ovdjeje ve} rije~ o drugoj zna~ajci – ostvaruje ihu skladu s vi|enjem koje ih ne zanemaruje,nego ih nadilazi, kao da ‘eli dati radikalni-

219


3 Provedeno je istra‘ivanje o sastavnim dijelovimaprava u (‘ivovskom, ali i u gr~ko-rimskom) okru-‘enju u evan|eljima i kod Pavla. U prispodobamase spominje pravo s obzirom na otkaz (Mk 12,1-9),vlasni{tvo (Mt 13,44), dug i posudbu (Mt 18,23-35),posao (Mt 20,1-15), ba{tinu (Lk 15,11-32) i par-nice (Lk 18,1-8). Kod Pavla: bra~no pravo (Gal3,15; 4,1sl), posvojenje (Rim 8,15.23), trgovina(2 Kor 1,22; Ef 1,14).

ju motivaciju i podr{ku. Rije~ je o ne~emu{to stvarno nije strano drevnoj biblijskojplo~i prava, ali Isus sada do krajnosti izri~enjihov smisao.

U sveukupno pravo Isus uvodi novopravo (koje je dar!) na ljubav, pa prematome i du‘nost ljubavi prema svima, pre-ma neprijateljima tako|er: oni imaju pra-vo biti ljubljeni jer su i oni djeca istoga Ocakoji {alje svoje darove ne obespravljuju}inikoga: »A ja vam ka‘em: Ljubite neprija-telje, molite za one koji vas progone da bu-dete sinovi svoga oca koji je na nebesima,jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zli-ma i dobrima i da ki{a pada pravednicimai nepravednicima« (Mt 5,44-45). Tu seotvoreno o~ituje, kao ve} u prvom savezu(ali s kako izvornom osobito{}u!), otajstvoBoga kao nezaobilazna sastavnica svakoggovora o ljudskim pravima. Taj imperativ,svakako sa‘et u kodeksima, ne mo‘e se pre-nijeti u strogo pravne kategorije. Pa ipakima mo} Isusove zapovijedi, koja se izjed-na~uje s njegovim drugim izjavama o pra-vima i du‘nostima. Njegova smrt opra{ta-ju}i pokazuje kako je on sam ozbiljno pri-hvatio ono {to je propovijedao. Isus prematome predla‘e posebno pravo da se bude ljub-ljen, polaze}i od onih koji su manje ljubljeni.Rije~ je o pravu koje je, premda se ne spomi-nje u ljudskim deklaracijama, ostavilo tragu sje}anju Zapada. Posebno se doimlje ~injeni-ca {to Francuska revolucija – ali i Ameri~ka– slobodom i jednako{}u potvr|uju bratstvo!

Crkva u vremenu:obrana prava

»Vapaji `etelaca doprije{edo u{iju Gospoda nad Vojskama.«

(Jak 5,4)

Prve kr{}anske zajednice, podrijetlomiz ‘idovstva, poznaju ba{tinu zakona i pra-va naslije|enih iz biblijskog svijeta, pozna-

ju ih kao Bo‘ju zapovijed koju valja ob-dr‘avati3, pa o tome ne treba op{irnije go-voriti, imaju}i na umu da su i pisma pri-godna. Prema tome, mirno su prihva}eni,s dvostrukom konotacijom. Prva i temelj-na je kristolo{ko nadahnu}e zbog ~ega svakiljudski odnos valja shvatiti i ostvariti »uGospodinu«, gdje vlada na~elo agape: »Puni-na dakle Zakona jest ljubav« (Rim 13,10).

Poznato nam je da su zajednice pozvane‘ivjeti i da ‘ive takvo iskustvo zajedni{tvate je dovoljno prisjetiti ga se – ovdje posre-duje euharistijski spomen – da bi se rodilopo{tivanje koje pokriva svaku pote{ko}ukoja je posljedica siroma{tva i nejednako-sti dobara. Djela apostolska na to podsje}a-ju u glasovitom opisu prve zajednice (2,42--48; usp. i 6,1-6); Pavao to ~esto spominjeu svojim poslanicama: pi{e Korin}anima daprevladaju podjele i prona|u bratstvo u je-dinstvenom Tijelu (usp. 1 Kor 12-14), kao{to podsje}a i na obvezu sakupljanja za siro-ma{ne u Jeruzalemu (2 Kor 8-9).

Tu je zatim druga konotacija, koju mo-‘emo nazvati proro~kom, a koja se pojav-ljuje kad zajednica ne ostvaruje Dekalog idruge zakone koji se ti~u posebice siro-maha i obveza pravde i prema gra|anskimustanovama. Motivacija je uvijek u novom‘ivotu koji je Isus zapo~eo i koji se nepo-sredno pro{iruje u po{tivanje zapovijediDekaloga (usp. Ef 4,17-22). Pi{u}i Rim-ljanima, Pavao u pozitivnom smislu spo-minje du‘nu po~ast gra|anskim vlastima(Rim 13,1-7). Na poseban se na~in ~uje

220


4 Usp. J. L. SKA, Le droit d’Israel dans l’Ancien Testa-ment, u: F. MIES (ur.), Bible et droit. L’esprit deslois, Presses universitaires, Bruxelles 2001.

5 Za op}enit pregled o »pravu i pravednosti« u Izrae-lu usp.: R. DE VAUX, Le istituzioni dell’AnticoTestamento, Marietti, Casale 1964, str. 150-170.

Jakovljev glas. On obnavlja sna‘no upozo-renje proroka na bogate gramzivcima kojidovode u pitanje temeljno pravo pravde:»De sada, bogata{i, propla~ite i zakukajtezbog nevolja koje }e vas zadesiti!... Osudi-ste i ubiste pravednika: on vam se ne su-protstavlja!« (Jak 5,1-6)

Posebno spominjemo dva biblijska mo-tiva koji se ponajvi{e isti~u kada je rije~ opravima i du‘nostima. Ku}ne plo~e, tj. onikodeksi pona{anja koji se ti~u prava i du‘-nosti me|u onima koji ‘ive u istoj ku}i:mu‘ i ‘ena, roditelji i djeca, gospodari irobovi (usp. Ef 5,20-6,9; Kol 3,18-4,1).Sve je ispravno prema kriteriju »Krist, uzorpodlo‘nosti u ljubavi«, poradi ~ega se su-bjektivnost svakoga mo‘e po{tivati u obo-stranom susretu koji predusre}e: »Djeco,slu{ajte svoje roditelje u Gospodinu jer toje pravedno. ... A vi, o~evi, ne srdite djecesvoje, nego ih odgajajte stegom i urazumlji-vanjem Gospodnjim!« (Ef 6,1-4). »[aljemti ga – njega, srce svoje... Mo‘da ba{ zatobi za ~as odijeljen da ga dobije{ zauvijek –ne kao roba, nego vi{e od roba, kao brataljubljenoga« (Flm r. 12-16).

Znakovite su i plo~e kreposti i porokakoje s pozitivne i negativne strane daju na-zreti ono {to jam~i ili nije~e po{tivanje oso-ba (usp. Gal 5,13-23).

BIBLIJSKO VI\ENJE

»Sve, dakle, {to `elite da ljudi vama ~ine,~inite i vi njima. To je, doista,

Zakon i Proroci.«(Mt 7,12)

Odvijanje povijesnog pregleda omogu-}uje nam da poku{amo sintezu onih ele-menata koje dr‘imo konstantama biblij-skog govora.

To ~inimo po{tivaju}i specifi~an smi-sao tekstova, tj. ne vide}i neposrednu prak-ti~nu primjenu na temu ljudskih prava, ne-

go {tovi{e prihva}aju}i motivacije za ono{to se ti~e odnosa prema ljudima. Samoodgovaraju}e kulturalno posredovanje mo-‘e dovesti do izravnog suo~avanja. O tome}emo govoriti u zavr{nom dijelu.

Izraelovo pravo u Starom zavjetuTo je i naslov opse‘nog djela profesora

na Biblijskom institutu u Rimu, koji ukrat-ko prikazuje aktualno stanje istra‘ivanja otom pitanju.4 U ovome dijelu slijedimonjegovo razmi{ljanje, nadopunjuju}i ga idrugim odgovaraju}im doprinosima.5

Ako je matrica prava zajedni~ka anti~-kom svijetu, tj. obi~ajno pravo kao plodiskustva, akademske razrade pisara i od-lu~uju}eg posredovanja vladara, biblijskopravo predstavlja izvorne zna~ajke kojeukazuju na njegov identitet.

U biblijskom svijetu pravo ne izri~e to-liko neko teoretsko na~elo o pravome ilikrivome, nego te‘i prema osiguranju uspo-stavljanja mironosne situacije koju ugro‘avadjelatnost pojedinca ili zajednice. Doista,najprikladniji izraz za pravo Izraela je mi{-pat, {to navije{ta ne{to {to treba obaviti ipo ~emu }e se do}i do neke normalne si-tuacije (usp. Izl 20,24-23,19). Pojedina~-na ~injenica zatim postaje obi~aj, postajepravno na~elo, od kazuisti~koga pravo po-staje neosporivo, kao {to je u Dekalogu.Va‘no je poimanje prava kao prava kojetreba hitno usvojiti, prema tome kao ne-~ega {to proizlazi iz konkretnosti ~injenicai te‘i k proizvodnji ~injenica. Ono naimeobuhva}a, u mjeri koja je osobito vezanauz praksu, i pojam kolektivne odgovorno-sti kao i pravo ‘rtve na nadoknadu. Prispo-

221


6 J. GUILLET, »Pravo«, u: X. LÉON-DUFOUR(ur.), Rje~nik biblijske teologije, Kr{}anska sada{-njost, Zagreb 1969, st. 967-969, ovdje 968.

doba o dobrom Samarijancu u Novomzavjetu zanimljivo je dolazi{te tog istogprincipa. Onoga tko je povrije|en, valjaspasiti. Pravo se po{tiva kad ga se vr{i. Ko-na~ni sud u Mt 25,31-46 razrje{uje se uspasenju i osudi s obzirom na to je li se ilinije konkretno pomoglo, mo‘emo re}i spa-silo, bijednika s bilo kojega gledi{ta. Bo‘jisud dakle odgovara izravnom ~ovjekovomprihva}anju ili odbacivanju bli‘njega.

U takvom vi|enju jasno izranja jednaod temeljnih zna~ajki svakog govora o pra-vima: odnos prava i pravednosti. »Pravo ipravednost, s kraja na kraj Biblije uzajam-no povezani, obilje`uju trajnu potrebu sa-vjesti. Takvo je propovijedanje prorokâ(Am 5,7.24; 6,12...; Iz 5,7.16...; Jr 4,2;9,23...); takva je pouka mudracâ (Izr 2,9);to je jedna od glavnih crta mesijanske na-de (Iz 1,27; 11, 5; 28,17...). Prvi pak ostva-ritelj tog ideala jest Bog sâm (Ps 19,10;89,15; 119,7...). ŠZar da ni Sudac svegasvijeta ne radi pravo?’ (Post 18,25).«6

O~ito je da se ta sprega prava i praved-nosti najbolje o~ituje na onome tko ih naj-manje do‘ivljava i kome su najpotrebniji,a to je siromah. Potreba osobe je konkretnamjera prava i ujedno ~imbenik koji nu‘nozahtijeva njegovo po{tivanje. To smo vi-djeli u Tori pomo}u trinoma skrbi za siro-maha, udovicu i stranca, kao i u obilnompropovijedanju proroka, Isusa i apostola.Jo{ se jednom pojavljuje kvaliteta pravakao hitno i vrlo konkretno pravo koje smove} prije spomenuli. S tim u vezi nu‘novalja spomenuti duboki, gotovo potpunoeti~ki temelj hebrejskoga prava: ne odnosise na proceduralna pravila, premda onapostoje (brojni obredni propisi), nego jeuvijek i na radikalan na~in u sredi{tu ljud-skog ‘ivota polaze}i od onih koji su po-sljednji, s obzirom na pravdu i ispunjava-nje svojih obveza, tako da prelazi u ljubavkako bi mogao biti istinska pravda.

Nakon {to smo uo~ili te tri bitne zna-~ajke biblijskoga prava – hitnost djelovanjakoja je povezana s (eti~kom) pravdom ukorist o{te}enih – sada }emo iznijeti neko-liko daljnjih bitnih elemenata.

Biblijsko je pravo uklju~eno u zakon,pa prema tome ima i sve~anost, {tovi{e sve-tost zakona. Njime se ne mo‘e po volji ma-nipulirati, nego dobiva nedodirljivost za-kona u koji je uklju~eno. Kriterij nepovre-divosti po sebi je svojstven biblijskom pra-vu, jasno povezan s va‘no{}u njegova sa-dr‘aja i uzima u obzir unutarnji kulturalnirazvoj. U tom smislu Dekalog izri~e ne-otu|iva prava. Doista, sve do danas Deka-log je bio temelj modernim deklaracijamao ljudskim pravima, iako ne mora odra‘a-vati sve njihove specifi~ne odredbe.

Posljednji smisao pravâ jasno daje pre-sti‘na rije~ »Tore« u koju su ta pravâ uklju-~ena, ili normativno nau~avanje, gdje senaime isti~u razlozi koji motiviraju spe-cifi~ni sadr‘aj prava. U Bibliji nema impe-rativa bez indikativa koji proizlazi od Bo-ga. U temelju Dekaloga nije »ti mora{«,nego »ti jesi«, tj. »izveden iz zemlje rop-stva« (usp. Izl 20,2; Pnz 5,6). U izraelskojzemlji nema prava bez religioznog spome-na a da se u kona~nici ne poziva na Bo‘jeopho|enje prema narodu. Oduzeti tu po-vijesnu religioznu sastavnicu (dodajemopridjev povijesni, jer su se po sebi svi anti~-ki kodeksi pozivali na Boga: ali za Izraelaje rije~ o Bogu izlaska, o oslobo|enju naro-da kako bi ostao slobodan) zna~i oduzetine{to ‘ivotno i bitno od biblijskoga prava.Knjiga Ponovljenog zakona najbolje izri~etaj identitet.

S tim religioznim temeljem povezanaje povlastica da je to zakon promaknut u

222


pustinji, u ni~ijoj zemlji. Monarhija, uobi-~ajeni subjekt autoriteta nad pravima na-roda u okru‘enju Srednjega istoka, tu jeuklju~ena jedino tako {to je i sama podlo‘-na pravu (to smo ve} spomenuli govore}io Davidu i Ahabu). Ne postoji ni specifi~-no podru~je gdje se ta vlast vr{i, neka vrstapovla{tene lokalizacije. Rije~ je o »osob-nom pravu« koje prati osobe kao takve usvako vrijeme i na svakome mjestu. Mojsi-je je poput kralja Jo{ije posrednik, a ne ute-meljitelj zakona.

Utemeljitelj je Bog ili, bolje re~eno, nje-govo djelovanje u povijesti koje zapo~injestvaranjem ljudskoga ‘ivota {to ga on bla-goslivlja i prema tome {titi, budu}i da jeljudski ‘ivot stvarnost koja mu odgovarakao njegova »slika« (Post 1,26; 9,6), zbog~ega ‘ivot ima tako sveto obilje‘je da nepostoji mogu}nost za nov~anu naknadukad ga se ne po{tiva (usp. Br 35,31); sa-vr{eno se o~ituje u oslobo|enju izlaska, paprema tome u povijesnom uobli~avanjunaroda koji je, prema obe}anju, usmjerenprema zemlji koja }e uvijek ostati obe}a-na. Stoga je biblijsko pravo toliko prisilnou specifi~nim zahtjevima koliko nikada nenalazi mjesto u kojemu se iscrpljuje, negovrijedi za sva mjesta, ali nikada ne uspijevaprona}i vrijeme punog ostvarenja, pred-stavljaju}i se kao bo‘anska utopija, tj. kaozahtjev koji treba uvijek ostvarivati, ali ni-je nikada ostvaren. Tako su velike i razli~i-te Bo‘je misli za dobro ~ovjeka. Naime,upravo u Ponovljenom zakonu, koji bis-mo najbolje mogli definirati kao Povelju oljudskim pravima prema Bibliji, »prikazu-je dru{tvo u kojemu ni u kojem slu~aju nesmije biti siroma{tva, u kojemu svi ~lanovimoraju na isti na~in sudjelovati u stvara-nju sre}e. No da bi se to postiglo, govor osiromasima postaje govor o Šbra}i’. Pravose pro{iruje u milosr|e. To je utopijski pro-jekt koji Lk predla‘e u prvoj zajednici Djela

apostolskih: ŠDoista, nitko me|u njimanije oskudijevao’ (4,34; usp. Pnz 15,4)«7.

To temeljno po{tivanje prava nad bo-‘anskim, {tovi{e Bo‘ja utopija za njegovnarod, koja se zrelo razvija u Novom za-vjetu, donosi druga zna~enja poimanjuljudskih prava, zna~enja koja }emo ovdjesamo ukratko spomenuti.

Pravi~ni su i izra‘eni u okviru saveza uuobi~ajenom smislu tog izraza, berit iliBo‘ja zakletva o vjernosti. To zna~i daautoritet ~ovjekova prava ne osigurava ne-ki ~ovjek, pa bio to i kralj, nadahnut Bo-gom (npr. Hammurabi), nego sâm Bog.Nije me|utim rije~ o Bogu koji je tiranin,nego o Bogu koji je jamac ~ovjekova do-stojanstva s obzirom na druge. Doista, sa-vez potvr|uje zalaganje u obliku ugovora,suglasno. To omogu}uje da se ozna~i kakosu s obzirom na prava i du‘nosti svi jedna-ki pred Bogom: »U Starom zavjetu demo-kracija se rodila istoga trenutka kad i teo-kracija.«8 N. Lohfink uo~ava podjelu mo}iizme|u proroka (izvor zakona shva}en kao‘ivotno aktualiziranje anti~kog prava), su-daca (pravne vlasti) i kralja (izvr{ne vlasti).Tako se shva}a proro~ka kritika dr‘ave(kralja i njegovih suradnika). To nam po-ma‘e i da shvatimo potrebu za slobodnimpristankom naroda s obzirom na zakon.Tako je na Sinaju (Izl 19,8 i 24,3.7), naSihemu (Jo{ 24) i kona~no, u idealnimcrtama, u Ponovljenom zakonu. Odatle~esto proizlazi poticajni ton izraelskih ko-deksa, posebno u Ponovljenom zakonu,koji je »propovijedani zakon«, poput ono-ga koji ‘eli dotaknuti vr{enje slobode, predpravom ~ije se obdr‘avanje u kona~nici te-

7 N. LOHFINK, Il diritto e la misericordia. I codicigiuridici nel Vicino Oriente antico e nella Bibbia, u:ISTI, All’ombra delle tue ali. Meditazioni sull’AT,Piemme, Casale M. 2002, str. 70-89.

8 J. L. SKA, Le droit d’Israel, str. 31.

223


melji na slobodi i odgovornosti, koja jetako hitno postala djelatna.9

To pravo ima u Bibliji jednu i to odlu-~uju}u kaznu. Sa sobom donosi sud spase-nja i osude, koji se odmjerava prema pra-voj vrijednosti po{tovanog ili prekr{enogprava-du‘nosti. Budu}i da je rije~ o ljud-skim bi}ima koja su ~esto u nepovoljnimsituacijama, kao odlu~uju}i kriterij pojav-ljuje se pozitivan ili negativan odnos pre-ma ljudskoj osobi, to~nije prema njezinom‘ivotnom zahtjevu, kao {to i prili~i osobikoja je Bo‘ja slika, {tovi{e Bo‘ji sin.

Te‘ina i neizbje‘nost kazne jasno sepojavljuju u okviru blagoslova i proklet-stva Saveza (Pnz 28), u rije~ima ve} nave-denih proroka i apostola. Isus }e tu zacrta-ti na~in na koji }e se odvijati kona~ni sud(Mt 25,31-46).

Bo‘je pravoje za ‘ivot ~ovjeka (NZ)

Tako je naslovljena i jedna studija J.Blanka o »problemu ljudskih prava u No-vom zavjetu«.10 Upotpunjuju}i ga drugimpodacima, privodimo kraju na{e istra`iva-nje koje, govore}i o Isusovoj misli, u njojnalazi i odlu~uju}i oslonac. Prema tome,utemeljeno je sve svesti na ra{~lanjeno pro-matranje sljede}ih to~aka.

Nesumnjivo je da je novozavjetno ob-zorje prili~no druga~ije. ^ini se da nestajeformalno poimanje prava (mi{pat) (jedinispomen u Mt 23,23), dok je uvijek ‘iv mo-tiv pravde kao i skrbi za siromahe i obranasiromaha (usp. ono {to je ve} prije re~enoo tome). Takva {utnja ima kao prvo tuma-~enje dru{tveno-politi~ku destrukturalizaci-ju prvih kr{}anskih zajednica (ne postoji ne-ka dr‘ava niti kr{}anska nacija kao {to jeona hebrejska). Problemi dru{tvene pravde~ine se manje akutnima, iako, kao {to smospomenuli, ne nedostaju. Ta {utnja poseb-

no proizlazi »od toga {to se sve ve}a va‘nostpolagala na nutarnje stavove, odakle izvireprakti~no pona{anje, ali nadasve proizlaziotuda {to i samo pravo, pa bilo ono i ona-ko duboko osobno kao starozavjetno, sEvan|eljem do‘ivljava preobra‘aj«11.

Ove posljednje rije~i osvjetljavaju isprav-nu perspektivu.

Isusovo stajali{te o ljudskim pravimatreba gledati potpuno unutar svijeta savezai zakona koje Isus sveukupno prihva}a, po{ti-va i ‘ivi, a koje ujedno i preoblikuje. Tutemeljnim kriterijem postaje na~elo ispu-njavanja bez ukidanja koje je dobro pro-tuma~eno u Mt 5,17.

Neprekidnost s obzirom na ljudska pra-va, posebice pravda u korist siroma{nih,‘ena, gre{nika i onih koji su na rubu, upotpunosti osvjetljava praksu Isusa i prveCrkve, tako da On, i oni koji su njegovi odpo~etka, pokazuju puni rast proroka, kriti-~ara i graditelja.

Ima me|utim i jo{ ne~ega vi{e (a neprotiv ili stranoga). To je Isusovo religioz-no poimanje – jo{ jednom, kao u prvomsavezu – {tovi{e iskustvo Boga koje postajeodlu~uju}e je {iri prostore prava, ali ne zatoda to pravo ukine, nego da ga na najboljina~in potvrdi, izbavljaju}i ga od svakogformalisti~kog i ~isto teoretskog su‘enja.J. Blank se poziva na tipi~an podatak No-vog zavjeta, koji proizlazi iz Staroga zavje-ta, Filonovim posredovanjem: Bo‘ja filan-tropija, »Bo‘ja humanost« poziva ~ovjeka,o ~emu jasno govori Poslanica Titu 3,4-6.Shva}ena u svjetlu kraljevstva koje dolaziu mo}i spasiti ~ovjeka, bo‘anska filantro-pija koju Isus potvr|uje nazivaju}i Boga

9 N. LOHFINK, Il diritto e la misericordia, str. 86-89.10 J. BLANK, Il diritto di Dio è per la vita dell’uomo.

Il problema dei diritti dell’uomo nel Nuovo Testa-mento, u: »La Chiesa e i diritti dell’uomo«, u:»Concilium« 15(1979)4, 58-71.

11 J. GUILLET, Pravo, ovdje st. 969.

224


ocem, ne o~ituje se kao obi~no ljubaznoprihva}anje ~ovjeka, nego kao odgovornozauzimanje za njegovo puno spasenje. Kao{to se ve} dogodilo u Starom zavjetu, »Bognije samo vi{nji jamac pravnog poretka,podrijetlo i izvor svakoga prava – {to jeuobi~ajeno poimanje, nije na strani mo}-nika, nego ga se promatra kao onoga – i tosamo njega – koji poma‘e onima koji subez ikakve pomo}i u obrani svojih prava:slabe, siroma{ne, potla~ene, nepravednoproganjane, udovice, siro~ad«12. Zapravo,dobro gledaju}i, Isus u kona~nici prihva}ai ispunjava zadatak koji pripada Mesiji pre-ma Iz 11,1-10. I sam Pavlov pojam »pra-vednosti – Bo‘jega opravdanja«, koje na naj-vi{e pravo uzdi‘e bo‘ansko pravo ili pra-vednost, ako prethodi svakom ljudskompravu, ne samo da ga priznaje (ljudskapravda), nego ga {tovi{e obavija daljnjommo}i i mogu}nostima. Doista, bo‘anskose pravo ostvaruje u ~inu potpune ljubaviBoga samoga prema svakom ~ovjeku, zbog~ega je »Bo‘je pravo ~ovjekov ‘ivot« te pre-ma tome utemeljuje i jam~i ljudska pravakoja se odnose na ‘ivot osobe. »Pravda jekonkretizacija pona{anja obilje‘enog ljubav-lju.«13 »Sve dakle, {to ‘elite da ljudi vama~ine, ~inite i vi njima« (Mt 7,12). Pravo lju-bavi i na ljubav, koje smo spomenuli, po-staje transcendentalno pravo svakoga pravai jedina mogu}nost ostvarivanja ljudskihprava, iako u nestalnosti ljudskih prilika.Kad je ljubav autenti~na, ona ne te‘i k pod-~injavanju, nego k oslobo|enju i rastu.14

S tog gledi{ta, odr‘avaju}i postojanimi realisti~nim odnos vjere i ljubavi s ljud-skim pravima svake osobe, bila ona vjer-nik ili ne, mo‘e se govoriti o Pavlovom him-nu ljubavi iz 1 Kor 13 kao o novom na~inugovora o ljudskim pravima s kr{}anskogmotri{ta ili pak tako|er ustvrditi, kao {to~ini poneki duhovni pisac, da su bla‘en-stva »najvi{a izjava o pravima« ~ovjeka s

Bo‘jega gledi{ta. Samo ako se, ponavlja-mo to, uvijek jam~i prianjanje uz ovdje isada osobe s njezinim konkretnim duhov-nim i materijalnim potrebama. Ljubav--agape koju Pavao uzvisuje uvijek je »veli-kodu{na, dobrostiva, ne zavidi, ne hvastase, nije razdra‘ljiva, ne raduje se nepravdi«(1 Kor 13,4-6), a Isusova bla‘enstva ti~u sesiromaha, ucviljenih, gladnih, onih koji supotrebiti milosr|a (to se jo{ sna‘nije izri~eu tekstu Lk 6,20-26). Isus je Bo‘je ~ovje-koljublje koje se po suodgovornosti prote-‘e na ~ovjekovo ~ovjekoljublje. U toj per-spektivi nu‘no je govoriti o humanisti~kojdimenziji ljudskih prava prema evan|elju,ili o kr{}anskoj humanizaciji prava.

Upravo citirani tekstovi uvode i po-sljednji, bitni i tipi~ni ~imbenik za biblij-sko shva}anje »ljudskih prava«: eshatolo{kusastavnicu. Drugim rije~ima, poput svihljudskih stvarnosti, priznanje ~ovjekovadostojanstva kad su u pitanju pravda i lju-bav mo}i }e se potpuno posti}i s onu stra-nu zemaljskog prostora. Dovoljno je pod-sjetiti, kao {to je opse`no dokazao N. Loh-fink, kako starozavjetni tekst koji je naj-privrèniji govoru o pravima, Ponovljenizakon, jest ujedno i onaj koji ih potvr|ujeza povijesno okruènje koje u sada{njostine postoji (rije~ je o izlasku) te prema tomezadràva zna~ajku ~istog obe}anja za bu-du}nost koju samo Bog poznaje.15 [to seti~e Isusa (analogno Pavlu i drugim aposto-lima), njegov na~in potvr|ivanja prava si-romaha i potla~enih, koji je sadràn u bla-ènstvima i u drugim pripovijestima, kaoonoj o Lazaru i o bezo~nom bogata{u (Lk16, 19-31), potpuno }e se ostvariti samokona~nim dolaskom Kraljevstva.

12 J. BLANK, Il diritto di Dio è per la vita dell’uomo,str. 66.

13 Isto, str. 71.14 Isto.15 N. LOHFINK, Il diritto e la misericordia, str. 88-89.

225


To ne zna~i nezalaganje u dana{njici,nego se po Isusovu primjeru daruje daljnjaenergija u svakodnevnom zalaganju za pra-va: otkriva se realizam koji oduzima svakizahtjev i iluziju da se u~ini sve i odmah tese ujedno nudi i hrabra svijest da se nikadnije u~inilo dovoljno ako se ‘eli biti na vi-sini Bo‘jih misli za ~ovjekov razvitak.

NEKOLIKO PRAKTI^NIHSMJERNICA

Crkva ‘ivo sudjeluje u onome {to se od-nosi na pitanja ljudskih prava, napose pola-ze}i od II. vatikanskog sabora (prisjetimo sena~ela o vjerskoj slobodi i drugim temamau Gaudium et Spes) i u velikoj mjeri od u~i-teljstva posljednjih papa, Ivana XXIII (Pa-cem in terris), Pavla VI (Populorum Progres-sio) te napose Ivana Pavla II, od RedemptorHominis do Centesimus Annus. Nema se{to prigovoriti, budu}i da se biblijsko vi|e-nje u kr{}anskoj optici opravdano ulijevau u~iteljsku i katehetsku16 aktualizaciju i uortopraksu vjernika koji se zala‘u za ljud-ska prava. Istina je me|utim da biblijska~injenica ostaje nezamjenjiva kao izvor sobzirom na kanale, te se prema tome u fazidjelovanja mo‘e misliti na biblijsko-kate-hetski put koji je u vezi s na{om temom.

Sada }emo ukratko iznijeti najva‘nijepravce biblijskog doprinosa koji na nekina~in otkrivaju upori{ta koja mogu poslu-‘iti za usporedbu i kriti~ki dijalog s ljud-skim, lai~kim poimanjima.

Ispravan smje{tajbiblijskog doprinosaPogled na povijesna biblijska svjedo-

~anstva kad je rije~ o ljudskim pravima sasobom nosi neizbje‘nu izmije{anost ili raz-liku od modernog govora. U tom }e se gle-di{tu morati izbje}i anakronizmi, kao {tobi npr. bilo htjeti redom prona}i moderne

pojmove gra|anskih sloboda i po{tivanjeprava u demokratskim okvirima. Ne mo-‘emo to u~initi iz dva razloga: prvi je raz-li~ito povijesno, kulturalno i dru{tvenookru‘enje, a drugi je u tome {to je biblijskigovor izravno vjerska »objava«. Ali upravostoga {to je religijsko – ovdje dolazimo dosredi{nje to~ke ~itavog razmi{ljanja o na{ojtemi – biblijsko vi|enje je konvergentno sgovorom o pravima, ukoliko je rije~ o reli-giji po mjeri ~ovjeka, koja, ako naizgled neraspravlja o pravima, intimno ih doti~e,poput onoga koji se kod neke biljke zani-ma za korijenje. Doista, u samoj je Biblijiodmah do{lo do konkretne primjene: ~inje-nica je, i to ne marginalna, da postoje zako-ni koji imaju dru{tvenu valjanost u dvamaZavjetima. To smo ve} spomenuli. Nakonzavr{etka istra‘ivanja mo‘emo ustvrditi:biblijski doprinos nije usmjeren na »kako«nego na »za{to«, ne na pojedina~ne kodifi-kacije nego na nadahnute motivacije, a tekriterije prate mnogobrojni primjeri, kao {tosu Dekalog, veliki zakonodavni kodeksi, ne-zamjetljivo ali izvrsno posredovanje Isusa iapostola u korist siromaha. Tako je taj bib-lijski doprinos, kao {to smo ve} spomenu-li, utjecao na daljnju doktrinarnu razraduu okviru Crkve, ali i na lai~kom podru~ju.

Teolo{ko utemeljenje i humanisti~kaistaknutost biblijskog vi|enjaZnamo da je tema ljudskih prava, kako

se danas predstavlja, svojstvena modernom

16 Usp. Katekizam Katoli~ke crkve, posebice brojeve1877-1948; talijanski Katekizam za odrasle, br.1097. U najnovijim Pastoralnim smjernicama tali-janske Crkve, biskupi sasvim jasno ka‘u: »Kr{}an-stvo ne mo‘e prihvatiti logiku ja~ega, ideju da susiroma{ni, iskori{tavani i ponizni neizbje‘an rezul-tat tijeka povijesti... Siromah, putnik, stranac nisubilo kakvi gra|ani za Crkvu, upravo stoga {to seona prema njima okre}e pokrenuta Kristovom lju-bavlju, a ne iz nekog drugog razloga« (Comunicareil vangelo in un mondo che cambia, br. 43).

226


dobu i povezana s pojavom na~ela indi-vidualne i dru{tvene slobode, ali je bit sa-dr‘aja vrlo stara i sveop}a: rije~ je o ljud-skoj osobi i njezinu dostojanstvu.

Izraziv{i to ponovno antropolo{ki-pa-storalno, pronalazimo valjane elemente zakriti~ko su~eljavanje s lai~kim postavkama.Pojedina~no gledano, rije~ je o sljede}em:

• Ljudska prava su u Bibliji zapravo skupdobara koja se odnose na ~ovjeka kaotakvoga, prethode povijesnim prijelazi-ma te se njima ne mo‘e manipulirati.Zajedno s odre|enjima potrebna im jei konkretizacija, a to zahtijevaju i samaljudska prava.

• U Bibliji ljudska prava o~ituju intimnubipolarnost: potvr|uju prava pojedina-ca i prava drugih, ljudska prava i odno-se u dru{tvu, moja prava ali i du‘nostidrugih prema meni, prava drugih kao imoja prava prema njima.

• U Bibliji je pravo konstitutivno pove-zano s pravdom, zbog ~ega ne postojipravo ako nema pravde.

• U Bibliji ljudska prava nalaze svoj ka-men ku{nje u osobama koja ~esto patezbog pomanjkanja tih prava: slabima isiroma{nima. Nasilni prisvaja~i obi~nosu bogati i mo}ni.

• U Bibliji se konkretni oblici prava kojase ponajvi{e spominju odnose prije sve-ga na pravo na ‘ivot, na dostojanstvo,slobodu, prihva}anje stranca. Dekalogje njihov trajni oslonac, koji valja shva-titi prema spomenutom okru‘enju Obja-ve. Jasno je da je pravo za Bibliju prijesvega normativni izri~aj moralne vrijed-nosti. Pravo i moral su neodvojivi jednood drugoga.

• U Bibliji se pravo mo‘e opravdati nareligioznoj razini (o tome }e jo{ biti rije-~i malo kasnije), a svoju kodifikaciju na-

lazi u dodiru s iskustvom, izo{trava se po-mo}u mudrosti, poprima normativnostzakona te se prema tome tra‘i i odgova-raju}a kazna.

• U Bibliji se, kona~no, ljudska pravaobrazla‘u pomo}u neotu|ivog, neza-obilaznog i specifi~nog temelja: Bo‘jevlasti u odre|enom smislu, o ~emu govoribiblijska objava, u dinamici Starog i No-vog zavjeta (Isus Krist). U Bibliji ljudskaprava postoje kao teolo{ka ~injenica.Savez je njihova izvorna paradigma.

Religiozni temelj vrijedit }e dakle kaoiskonsko polazi{te za pravi smisao (ne mo-‘e ga se izvrtati), a ujedno i kao postojanoslonac smisla (ne mo‘e ga se zanemariti).Mo‘e se ustvrditi da se ne mo‘e govoriti oljudskim pravima i djelotvorno ostvaritinjihovo po{tivanje ako se ne nadi|e ~istoljudski smisao govora, zbog onostranihrazloga. Pravo i mistika me|usobno se pro-‘imlju. S druge strane, znaju}i da je pravoneke osobe uvijek i pravo te osobe, u odre-|enom }e kulturalnom okru‘enju biti ve-liko poslanje kr{}anina da konkretnu di-menziju dade op}im formulacijama, zna-ju}i da premda nijedan oblik ne ostvarujepotpuno rije~ Bo‘ju, ona je po{tovana kadapoput kvasca prodre u masu.

• Temeljna »krepost« shva}ena kao snagakoja ostvaruje prava, u Bibliji nije prijesvega pravda, nego ljubav prema Boguu svom povijesnom izri~aju prema bli`-njemu, koja se nadahnjuje i nalazi pri-mjer u ljubavi koju Bog gaji prema na-ma koji smo njegovi bli`nji. Ljubav jenaime ta koja u Bogu (i u Isusu) popri-ma nu`no lice pravde i ostvaruje ju.Pravda je izri~aj ljubavi, {tovi{e njezinprvotni i bitni izri~aj. To zna~i da je zaBibliju prvotno pravo svake osobe da bu-de ljubljena onako kako je Bog ljubi, ida ljubi kao {to Bog ljubi: ljubav je prvi

227


izri~aj pravde. Za Bibliju ne postoji»pravno« i ne bi se moglo kodificiratini u jednoj izjavi, npr. pravu na mr`nju,na getoizaciju... pa makar bila rije~ i oneprijatelju.17 U seriju prava-du`nostiulazi me|utim pravo-du`nost da se op-rosti i bude opro{teno. Budu}i da je ko-rijen prava milosr|e, svaka osoba imapravo da ga na|e me|u ljudima onakokako ga vr{i Bog. Ne shva}a se uzaludIsusa kao neospornog vo|u u po{tiva-nju ljudskih prava, snagom onog izvan-rednog, bo`anskog na~ina postavljanjaodnosa prema drugima, kao odnosaljubavi. U sferu prava na ljubav o~itoulazi svaki izri~aj ljubavi, pa i prijekor iopomena (usp. Heb 12,4-13).

• U Bibliji govor o ljudskim pravima obu-hva}a svjedo~enje dvaju zavjeta, kojimase ne mo‘e protiviti kao da je rije~ olo{em i dobrom govoru, nego ih valjaprihvatiti kao dijelove jedinog Bo‘jeggovora o ~ovjeku koji u Isusu nalazigotov izri~aj.

Pedago{ko-katehetski prijedlogOvo je tek sa‘et nacrt za predstavljanje

biblijskog vi|enja o ljudskim pravima. Raz-likujemo tri dijela:

Prvi dio: Tema ljudskih pravau religioznoj perspektiviProu~avaju}i svijet iskustava (osobe, in-

stitucije, ideje), valja uo~iti kako religioznakomponenta ulazi u temu, posebice kako ikada djeluje dobro odnosno lo{e.

Drugi dio: Biblijsko vi|enje• Istra‘ivanje pojava: biblijska svjedo~an-

stva (o tome smo ve} govorili u ovome~lanku)

• Starozavjetno poimanje; specifi~nostIsusove prakse i misli (i o tome je ve}bilo govora)

• Odnos izme|u lai~ke deklaracije o ljud-skim pravima (usp. npr. Deklaraciju iz1948. godine) i biblijskog vi|enja: sli~-nosti, razlike, specifi~an doprinos Bib-lije (o tome je tako|er ve} bilo govora).

• Su~eljavanje s nekim temeljnim kate-gorijalnim sadr‘ajima: ljudska osoba,siromah, pravda, sloboda (o tome vidivi{e u nekom biblijskom rje~niku).

Tre}i dio: Povijesna aktualizacija• Dru{tveni nauk Crkve o ljudskim pra-

vima i njegovo biblijsko ukorjenjenje.• Kr{}anska iskustva u promicanju ljud-

skih prava.

N.B. Specifi~ni vidovi biblijskog govora opravima mogu se prevesti u molitvu(Lectio Divina).

USKRSNO OTAJSTVOKAO TEMELJ, JAMSTVO INADA PRAVÂ LJUDSKE OSOBE

Isusova smrt i uskrsnu}e s pravom po-staju simboli~ka slika svakog razmi{ljanjao ljudskim pravima.• Isusova smrt sama je po sebi dramati~no

iskustvo prava na ‘ivot, a jo{ prije togaprava na istinu koja je o~evidno pre{u}e-na. Raspeti je javna slika povrede ljud-skih prava. Stoga ostaje povijesni znakpropasti i sloma prava zbog grijeha onihkoji ga nisu htjeli ili znali po{tivati.

• Isusovo uskrsnu}e je potvrda prava ~o-vjeka na prvotna ‘ivotna dobra, na do-stojanstvo, istinu, pravdu. U Isusu pra-

17 Kao {to je poznata Kristova izreka koja se odnosina Stari zavjet: »Ljubi bli`njega svoga i mrzi svoganeprijatelja«, taj se drugi dio ne nalazi ni u jednomzakonu. Valja je shvatiti kao »ne}e{ ljubiti svoganeprijatelja«. Tako se stvarno i doga|alo. Isus jeusavr{io zapovijed ljubavi uklju~uju}i sve, pa i ne-prijatelje (Mt 5, 43-48).

228


vo ne umire nego se, koliko god bilooduzeto, ponovno vra}a na svjetlost ipobje|uje.

• Pashalni spomen, koji je ostvaren u euha-ristiji, najprikladnije je i najdjelotvorni-je religiozno predstavljanje prava osobe:– On nudi njihov temelj, a to je Bo‘ja

ljubav prema ~ovjeku, Isusova lju-bav koju je on svjedo~io u ‘ivotu i ukojoj je ‘ivio i samu smrt. On naimeumiru}i opra{ta protivnicima, tj. po-ma‘e im da otkriju dar susreta s Bo‘-jim opro{tenjem, predla‘u}i ga kaoljudsko pravo koje se oslanja na ‘ivoti pouzdaje u Bo‘je milosr|e.

– On potvr|uje njegovo jamstvo: prak-ticiranje prava, u svjetlu evan|elja,nikad po sebi nema smisao kona~-nog poraza nego u krajnjem slu~aju‘rtvu njegova daljnjeg no{enja kao

{to je to u~inio Isus sve do polaganjasvoga ‘ivota. Uskrsnu}e prava na ‘i-vot u Isusu jam~i pravo svakoga tko‘ivi kao Isus i u Isusu.

– On osigurava njegovu nadu: tko seobjektivno zala‘e za ljudska pravakao {to je to ~inio Isus, osim {to ostva-ruje takve sigurne povijesne znakovekonkretnog po{tivanja koji izazivajudivljenje (usp. pozitivno djelovanjenjegovih u~enika), podr‘ava i sigur-nost da sjeme koje je ba~eno zbogpravednosti, makar je maleno i koli-ko god bilo ga‘eno, za sebe ima vidkraljevstva, domovinu kona~no ostva-renih prava, gdje ljudi »ne}e vi{e gla-dovati ni ‘e|ati, ne}e ih vi{e palitisunce nit ikakva ‘ega... I otrt }e Bogsvaku suzu s o~iju njihovih« (Otk7,16-17).

biblija i ljudska prava.cesare bissoli razmi[ljanje …

Documents