Bilinari modernog doba(Pogled sa stanovišta zaštite prirode)

Na što bi bilinar u današnje vrijeme trebao obratiti pažnju pri sakupljanju samoniklog jestivog i ljekovitog bilja otoka Cresa?

U današnje vrijeme mnogo se pažnje posvećuje zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti, pa su istraživači, uvidjevši opasnosti koje prijete ovim vrijednostima, pokušali iznaći mogućnosti njihovog očuvanja i ublažavanja štetnih posljedica što ih prirodi nanosi čovjek. To je zadaća zaštite prirode i stoga se interdisciplinarnim pristupom nastoje razraditi crveni popisi i crvene knjige divljih svojti, provesti zakonska zaštita ugroženih vrsta, uspostaviti zaštićena područja, definirati područja ekološke mreže sa svrhom očuvanja staništa i vrsta…

Jedna od važnih zadaća zaštite prirode je i edukacija svih skupina stanovništva, čemu bez sumnje, može pomoći ova izložba, ali i svi koji se uključe u proučavanje creskih bilina na bilo koji način. Nemalu ulogu trebali bi odigrati i bilinari novog doba, koji će kroz tu svoju aktivnost i ljubav prema bilinama educirati i druge.

Sakupljanje biljaka, aktivnost je za koju sasvim sigurno treba prikupiti mnogo znanja, a svakako nije naodmet u taj korpus znanja uključiti i neka o zaštiti prirode. To bi trebala biti svojevrsna obveza.

Kako o tome nema pouzdanih znanstvenih istraživanja, podataka i praćenja, teško je tvrditi u kolikoj su mjeri dosadašnje aktivnosti bilinarenja na otoku Cresu utjecale na populacije pojedinih biljaka. Vjerojatno je u pojedinim razdobljima moglo doći do smanjivanja brojnosti ove ili one populacije neke svojte, jačeg ili slabijeg intenziteta, osobito u doba

Modern times herbalists(From the point of view of nature protection)

Today much attention has been given to the protection of biological diversity; therefore scientists have been trying to find ways to alleviate damages to nature caused by man. Within this nature protection task many efforts have been made to elaborate red lists and red books of wild species and to carry out the endangered species legislation, to establish protected areas, to define the areas including ecological networks which aim to preserve species and their habitats…

One of the major tasks related to nature protection is to educate every sector of the population.

This effect, modern times herbalists should have a significant role, transferring their love for herbs to others.

Collecting plants is an activity which certainly requires considerable knowledge; it doesn’t hurt if this knowledge involves some facts on nature protection as well.

Bodljasta osa (Scolia sp.) na cvatu lošinjskog luka Hairy wasp on the blossoming leek plantfoto: mr. sc. Marko Randić, dipl. ing.

Creski muzej, Srednja škola Ambroza Haračića Mali Lošinj i područni odjel Cres, Javna ustanova Priroda iz Rijeke i brojni drugi suradnici udružili su se kako bi kroz ovu izložbu ukazali na bogatstvo otoka Cresa. Više od 1400 vrsta biljaka, od kojih je velik broj ljekovit i hranjiv, raste na ovih 405,7 km2. Na svima nama je odgovornost da ovo nasljeđeno bogatstvo i sačuvamo.

Inge Solis, kustos Creskog muzeja

Pokrećemo ovaj projekt i izložbu kako bismo podsjetili na stare preporoditelje i u očekivanju novih koji će ponovno upozoravati na činjenicu da je ljubav prema ljudima, zavičaju i narodu, nedjeljiva od ljubavi prema prirodi.

Lidija Kosmos, prof.

neimaštine i oskudice. Ipak, u današnje vrijeme, primjerice, nikome ne bismo mogli preporučiti sakupljanje ljekovitog i jestivog gomolja divljih vrsta orhideja (što je u našim krajevima nekad bilo uobičajeno, ali možda ne i na otoku Cresu), jer bi se time načinila nepopravljiva šteta. Uostalom, sve naše divlje orhideje uvrštene su danas u skupinu strogo zaštićenih divljih svojti, zbog čega ih je zabranjeno brati, a u većini slučajeva, dodijeljena im je neka od kategorija ugroženosti prema crvenoj knjizi biljnih vrsta. Zbog toga bi se moderni bilinari prvenstveno trebali educirati o zaštićenim i ugroženim vrstama i ta znanja prenositi drugima.

Na još neke činjenice trebali bismo obratiti pažnju. Često niti ne razmišljamo o složenim mrežama odnosa koji vladaju u prirodi i o tome kako pojedine vrste životinja ili gljiva također ovise o točno određenim vrstama biljaka (vrijedi i obrnuto). Evo nekih primjera: vrsta divlje pčele koja je endemična na području Kvarnera ovisi o cvjetovima postjenka ili piramidalnog zvončića kao isključivom izvoru hrane. Piramidalni zvončić nema velikih i brojnih populacija na ovom području, a mladi se izdanci u proljeće mogu brati kao ukusno varivo. Što će se dogoditi ako se veći broj bilinara odluči brati piramidalni zvončić? Pčeli će pomanjkati izvora hrane i vjerojatno će izumrijeti. Drugi primjer: cvatove lošinjskog luka redovito posjećuju velike ose roda Scolia radi hranjenja nektarom. Iako je lošinjski luk razmjerno otporan na pojačano branje jer se razmnožava malim lučicama (postoji podatak da je u vrijeme II. svjetskog rata 80% stanovništva cresko-lošinjskog otočja koristilo ovaj luk u prehrani!), ako uklonimo većinu velikih, lijepo razvijenih primjeraka s nekog područja, što bi se moglo dogoditi prigodom pojačanog bilinarenja, cvatnja će izostati, a time i raspoloživa hrana za velike ose. Je li poznata i činjenica da strogo zaštićeni leptir lastin rep polaže jajašca na listove koromača i da je koromač hranidbena biljka njegovih gusjenica? Ili da se listovima ružmarina, te plodovima i izdancima šparoge, hrane posebne vrste kukaca kornjaša iz porodice zlatnica? Jeli nam poznato kako gusjenice jednog od najljepših vrsta danjih leptira otoka Cresa - vještice, tropskog podrijetla, koriste isključivo planiku kao hranidbenu biljku? Da se određene vrste ptica hrane plodovima šipka, lovora, bazge i drugih biljaka koje rado za svoje potrebe sakupljaju i bilinari? Primjera bi se moglo nizati u nedogled. Za kraj evo i nekoliko savjeta kojih bi se moderni bilinar, osviješten o potrebi zaštite prirode, trebao pridržavati:• Upoznajmo se s propisima o zaštiti prirode te sa zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama.• U pravilu ne berimo biljke (koje nisu zaštićene i koje je inače dopušteno sakupljati) u zaštićenim

područjima.• Budimo oprezni pri sakupljanju vrsta kod kojih se koriste podzemni dijelovi (lukovice, gomolji,

korijenje) jer su njihove populacije obično najosjetljivije.• Ne sakupljajmo one svojte kod kojih primijetimo da im populacije nisu brojne.• Ako na biljkama, koje bismo željeli ubrati, opazimo jajašca, gusjenice, ličinke ili kukuljice radije

ih ne dirajmo i ostavimo ih u prirodi.• Ne sakupljajmo sve jedinke neke populacije, ili sve izdanke, lišće, cvjetove i/ili plodove s neke

jedinke - ostavimo radije uvijek određeni broj jedinki ili dijelova pojedine jedinke na staništu kako bi se populacija mogla obnoviti.

• Imajmo na umu da smo našim aktivnostima bilinarenja zakoračili u složenu mrežu međuodnosa između biljaka i životinja nekog ekosustava, te da će neki dijelovi ekosustava neminovno pretrpjeti štetu.

• Promatrajmo prirodu i učimo od nje. • Prenesimo naša saznanja i drugima.

Onaj tko voli prirodu najbolje će je znati štititi! Sačuvajmo prirodne vrijednosti i raznolikost otoka Cresa!

mr. sc. Marko Randić, dipl. ing. Samostalni stručni suradnik u Javnoj ustanovi „Priroda”

Here is an example. No one should be advised today to collect medicinal and edible tubers of wild orchids because this would cause irreparable damage. Besides, all domestic wild orchids have been inserted in a group of strictly protected endangered species and it is forbidden to collect them. For this reason, modern herbalists should primarily be educated on protected and endangered species to pass knowledge to others.Here is some advice that every modern herbalist, aware of the need for nature protection, should not ignore:• Learn about the regulations related to nature

protection and about protected and strictly protected species.

• As a rule do not collect plants (which are not protected and which you are otherwise allowed to collect) in protected areas.

• Pay attention when you collect species of which underground parts are used (bulbs, tubers, roots).

• Do not collect species for which you have evidence that their population is not large

• If you notice eggs, caterpillars, larvae or chrysalis on plants you should not touch them but leave them in their natural habitat.

• Do not collect every unit of some population, or every runner, leaf, flower and/or fruit of the particular unit – you better leave a certain number of units or parts of a unit in their habitat in order to regenerate the population of plants.

• Keep in mind that the activities of herbalism involve you into complex networks of interactions between plants and animals within an ecosystem and that some parts of the ecosystem would inevitably suffer damage.

• Observe nature and learn from it, share your knowledge with others.

One who loves nature knows best how to protect it!

Marko Randić, MSc, dipl. ing. Public Institution “Nature”

Drača (Paliurus spina – christi) Christ´s Thorn

foto: Sunčana Dundov, 2010.

Botanička istraživanja u 19. stoljećuDruga polovica 19. stoljeća je vrijeme kada su u Europi i svijetu kraljevale znanosti – fizika, kemija, biologija. Vrijeme je to pionira prirodoslovaca Darwina i Mendeljejeva, vrijeme intenzivnog promatranja i istraživanja prirode, eksperimentiranja i postavljanja novih teorija.

Botaničarima tog vremena posao je olakšala sistematizacija koju je još u 18. stoljeću uveo Carl von Linné, švedski botaničar i liječnik. Stvorio je osnovu botaničke nomenklature sustav koji se održao do danas, dvoimeno latinsko nazivlje s imenom roda i vrste.

Proučavanje vegetacije u našim krajevima od strane domaćih ljudi bio je dio narodnog buđenja. Preporoditelji, osim ljubavi prema narodu, zavičaju i vlastitom jeziku, gajili su romantičarski zanos prema prirodi. Hrvatski krajevi tada su se nalazili u sklopu Austrijske Monarhije, a na otocima Cresu i Lošinju službeni jezik bio je talijanski.

Do sredine 19. stoljeća u hrvatskim krajevima sakupljeno je mnoštvo primjeraka biljaka i izrađeno na tisuće herbarijskih listova. Godine 1846. taj je materijal, čiju je osnovu činio herbar Josipa Hosta, postao dio Narodnog muzeja.

Danas je Herbarium Croaticum sastavni dio Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i nalazi se u prostorijama Botaničkog zavoda na Marulićevom trgu. Na drugom katu tog impresivnog zdanja smještena je zbirka koja broji više od pola milijuna primjeraka, a koju su utemeljili pioniri hrvatske botanike: Ljudevit Vukotinović, Dragutin Hirc, Josip Schlosser, Ljudevit Rossi i mnogi drugi.

Lošinjsko i cresko bilje ima istaknuto mjesto u tom hramu povijesti botanike po svojoj količini i po svom značenju, ali i zbog slave svojih bilinara – što je onodobni naziv za botaničara ili sakupljača bilina. Riječki svećenik Josip Host, prvo je ime na popisu, a njegov botanički i etnografski dnevnik najstariji je u nizu sličnih. Posebno mjesto u zbirci Hrvatskog herbarija zauzimaju listovi malološinjskog prirodoslovca, znanstvenika i profesora, Ambroza Haračića. Na svojim botaničkim putovanjima po otočju, posebice cresko bilje, sabirao je učitelj, botaničar i putopisac Dragutin Hirc iz Zagreba. U sklopu njegove zbirke nalazi se i herbarij svećenika Dinka Muškardina iz Stivana koji je on darovao Hircu za jednog svog posjeta Cresu. Samouki botaničar s otoka Cresa je i Andrija Linardić, bačvar iz Grmova, koji se osim u botanici, okušao i u etnografskom zapisivanju.

Botanical research in the 19th centurySecond half of the 19th century was the period when science reigned in Europe and the world – physics, chemistry and biology. The work of contemporary botanists was facilitated through systematization introduced by Carl von Linné, a Swedish botanist and physician, back in the 18th century. Research work related to vegetation in our areas and carried out by our people represented a part of national awakening. Reformers, apart from their love for the nation, homeland and proper language, expressed romantic enthusiasm for nature.

In that period of time Croatian lands were within Austro-Hungarian Monarchy; Italian language was official on the islands of Cres and Lošinj.

Herbarium Croaticum is an integral part of the Faculty of Maths and Sciences in Zagreb and it is accommodated in the Department of Botany at Marulić Square. The second floor of this impressive building hosts a collection of over half a million specimens, founded by the pioneers of Croatian botany: Ljudevit Vukotinović, Dragutin Hirc, Josip Schlosser, Ljudevit Rossi and many others.

Herbs from the islands of Lošinj and Cres are distinguished in this temple of botanical history not only for their quantity but also for their significance and the glory of their collectors – herbalists.

Učenici Nautice s prof. Haračićem na vrhu Osoršćice, 1894.Nautic’s students with their teacher Haračić on the top of mount Osoršćica in 1894.

Kopriva (Urtica dionica)Stinging NettleFoto: Sunčana Dundov, 2010.

Bilinarenje po otoku CresuNemoguće je nabrojiti sve one koji već od 16. stoljeća posjećuju naše krajeve, posebice otoke i Dalmaciju kako bi sabirali svakovrsno rijetko bilje, ili opisali ljude i njihove običaje.

Za naše otoke značajan je dolazak Alberta Fortisa (1741.- 1803.), teologa i putopisca iz Padove i njegovog vrijednog suputnika Domenica Cirilla (1739.-1799.), napuljskog liječnika i botaničara koji je vrlo dobro upoznao floru kvarnerskih otoka i za kojeg se vjeruje da je prvi popisao 72 vrste. Taj prvi popis bilja Fortis je uvrstio u svoj rad „Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero“ objavljen 1771. godine.

Često se bilinarenjem bave domaći svećenici koji bogatstvo svojih sabiranja ustupaju drugim istraživačima. Takav je slučaj Josipa Hosta (1755.-1836.), svećenika, znanstvenika i botaničara, rodom iz Rijeke, koji je sabrane biljke šalje bratiću Nikoli Hostu, te glasovitom Robertu Visianiju (1800.-1878.), profesoru padovanskog sveučilišta. Tijekom svog botaničkog putovanja po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji, započetom 14. kolovoza 1801., a dovršenom 6. kolovoza 1802., Josip Host bilježi dragocjena zapažanja o običajima u Cresu. Spominje zdrav i ukusan napitak, takozvanu bevandu de pomele, koju Cresani u nedostatku vina, rade od bobica smriče (Juniperus oxycedrus). Za bojanje mreža koriste smrvljeno lišće tršlje (Pistacia lentiscus).

AMBROZ HARAČIĆ Ambroz Haračić (1855.-1916.), rođen je u Malom Lošinju, a u Grazu i Beču se posvetio studiju koji je odredio njegovo životno usmjerenje. Bile su to prirodne znanosti, odnosno, kako su ih tada zvali, praktična filozofija. Godine 1879. dobio je nastavničko mjesto na Pomorskoj školi u Malom Lošinju i već na samom početku prionuo je ostvarenju svoje životne zadaće - znanstvenim radom razotkrivati bogatstvo rodnog Otoka..

Neposredno prije Haračićevih botaničkih istraživanja, Lošinj je bio cilj samo povremenih putovanja ili izleta nekolicine stranih istraživača pa

Herbalism on the island of CresIt would be impossible for anyone to count out all individuals who, as early as the 16th century, visited our areas and especially islands and Dalmatia in order to collect various rare plant species, or describe people and their customs.

The arrival of Alberto Fortis (1741 – 1803) is particularly significant for our islands; he was a theologian and a travel writer from Padua; his diligent companion-traveller was Domenico Cirillo (1739 – 1799), a physician and a botanist from Naples who was very well acquainted with the flora of the Quarnero Islands; he is believed to be the first who made a list of 72 species.

Local priests were often occupied with herbalism, gladly giving the treasure they collected to other explorers. Such was the case with Josip Host (1755 – 1836), a priest, a scientist and a botanist, born in Rijeka, who sent the plants he collected to renowned Roberto Visiani (1800 – 1878), a professor at the University of Padua. During his botanical trip through Istria, Quarnero Islands and Dalmatia from 1801 to 1802, Josip Host made his valuable observations about customs in Cres. He mentioned a healthy and tasteful beverage, so called bevanda de pomele which local people produced from juniper berries (Juniperus oxycedrus) in the absence of wine. Crumbled leaves of the mastic tree (Pistacia lentiscus) were used to dye fishing nets.

AMBROZ HARAČIĆ

Ambroz Haračić (1855 – 1916) was born in Mali Lošinj; he devoted himself to studies in Graz and Vienna which determined his fascination with natural sciences throughout his life.

Immediately before the botanical research carried out by Haračić, Lošinj was a travel destination of several

Proljeće u masliniku na predjelu Gavza, 2005.Olive grove in spring time at location Gavza

foto: Ognjen Marković

je poznavanje njegove flore bilo djelomično i nepotpuno. Ipak, to se uskoro promijenilo. Mjesta iz kojih dolaze botaničari, zaljubljenici u svoj kraj, mjesta su koja se mogu podičiti najkvalitetnijim i najiscrpnijim florističkim prikazima.

Česte istraživačke izlete Haračić je poduzimao još za vrijeme studija, u vrijeme školskih ljetnih praznika, kada se više puta uputio do jezera Vrana na otoku Cresu. Svoja zanimljiva zapažanja marljivo je bilježio u dnevnik. Ta studentska bilježnica prvi je svjedok Haračićevog načina rada i njegove sistematičnosti, preciznosti i temeljitosti.

Tijekom istraživanja, Haračić je bilježio narodna imena biljaka, pa je 1894. godine u Glasniku Hrvatskog naravoslovnog društva objavio svoj “Prilog za narodnu botaničkunomenklaturu”. Na austrijskim zemljovidima iz tog vremena, ne nalazimo većinu toponima koje je Haračić skupio iz naroda ili katastra, kojeg je pomno proučavao. Zato mu treba odati još jedno priznanje jer je prvi popisao većinu naših biljaka, te tako sačuvao i spasio domaće jezično blago za buduće naraštaje. Imena lokaliteta spominje u svojim radovima i na etiketama svog herbarija, a narodna imena biljaka koristi i u kasnijim djelima. Morao je pisati talijanskim jezikom, no često je dodavao i hrvatske nazive uz koje bi dopisao „in lingua nostrana“.

Najstariji herbarijski list iz Haračićeve zbirke bilježi godinu 1883., a u naredna tri desetljeća njegov herbarij je narastao na oko 8 000 listova. Osim na Lošinju, biljke je nalazio i na susjednom Cresu, a na njegovim herbarijskim etiketama zabilježeni su nazivi okolnih otoka i otočića: Unija, Suska, Svetog Petra, Velih Srakana - sveukupno 209 različitih lokaliteta. Haračić nije zaobišao niti jedan kutak otoka, popeo se na svaki brežuljak, zavirio u svaku morsku uvalu, obišao svaki kamenjar, pašnjak ili livadu. Izlete bi često organizirao i s đacima, pa bi ih poveo na planinarenje na Osoršćicu ili u obilazak Nerezina.

O svojim vegetacijskim otkrićima – saznanjima, Haračić je objavio više članaka i knjiga. Kruna njegovog rada, njegovo životno djelo objavljeno je 1905. godine u knjizi „L’isola di Lussin. Il suo clima e la sua vegetazione“. To je djelo rezultat njegovog cjelokupnog istraživanja na području botanike, marljivog bilinarenja i sistematskog bilježenja značajki, pa je tijekom svog života uspio opisati 1018 specifičnih vrsta koje je pronašao na otočju.

DRAGUTIN HIRC Najznačajniji botaničar koji je bilinario otokom Cresom znani je hrvatski prirodoslovac, putopisac, pučki učitelj Dragutin Hirc (1853. – 1921.). Pohodio je Cresko-lošinjsko otočje pet puta u vremenskom razdoblju od 1903. do 1913. godine. U tom razdoblju na Cresko-lošinjskom otočju boravio je 55 dana.

U njegovom najzančajnijem djelu „Revizija hrvatske flore“ opisao je detaljno oko 2700

foreign researchers only occasionally, hence the understanding of its flora was partial and incomplete. However, this soon changed. As botanists love the places they come from, these very places proudly offer the most comprehensive and the best quality floral presentation.

Haračić went frequently on research trips when he was a student; during summer vacation he went repeatedly to the Lake Vrana on the island of Cres, studiously documenting his observations in a diary. This student’s notebook was the first witness to Haračić’s method and to his systematic quality, preciseness and thoroughness

The oldest herbarium sheet from Haračić’s collection dares to 1883; in the following three decades his herbarium grew to over 8 000 sheets. Apart from Lošinj, he was searching for plants on the neighbouring island of Cres as well, while herbarium labels bear the names of the surrounding islands and islets: Unije, Susak Sveti Petar, Vele Srakane – a total of 209 various locations. Haračić did not omit any corner of the island, he climbed every hill, peeked into every small bay, saw every rocky ground, grassland or meadow.

Haračić published his discoveries and observations related to vegetation in a number of articles and books. A fitting crown to his labours, his life work was published in 1905 in a book L’isola di Lussin. Il suo clima e la sua vegetazione. This work represents the result of his entire research in the field of botany, indefatigable plant collecting and systematic records of plant properties; during his life he managed to describe 1018 specific species found on this archipelago.

DRAGUTIN HIRC The most significant botanist and herbalist who visited the island of Cres was Dragutin Hirc (1853 – 1921), a well known naturalist, travel writer and a teacher. He paid a visit to the Cres- Lošinj archipelago five times in the period from 1903 to 1913 and thus he spent 55 days.

????

Maslačak (Taraxacum officinale)DandelionFoto: Sunčana Dundov, 2010.

vrsta biljaka. U njoj objavljuje i brojne biljne vrste sa otoka Cresa, navodeći brižljivo njihova staništa. Hirc objavljuje i dva znanstvena botanička rada o otoku Cresu! „Građu za floru otoka Cresa“ objavljuje 1913. godine, „Priloge flori otoka Cresa“ 1916. godine. U njima Hirc navodi više od 960 biljnih vrsta koje pronalazi i prikuplja na Cresu. Herbar koji uključuje prikupljeno bilje Cresko-lošinjskog otočja pohranjen je u Botaničkom zavodu u Zagrebu. Navedeni se radovi smatraju jednim od temelja proučavanja Hrvatske flore. Hirc navodi da je bio „prvi“ botanik kojemu bijaše dana prilika da u najzgodnije vrijeme proučava proljetnu floru otoka Cresa.

U uvodu njegove prve knjige „Putopisi“, objavljene 1878. godine, Hirc navodi motiv koji prati njegov cijeli život i rad: „Sveta je dužnost svakoga od nas poznati domovinu svoju, jer bez toga ne ima ponosa ni sviesti narodne, ne ima domoljublja i napredka“.

Hirc poznaje radove Ambroza Haračića, susreće se sa Dinkom Muškardinom, te spominje doprinos samoukog Andrije Linardića.

Tako za Haračića piše: „U Malom Lošinju pčelinjim je marom prikupljao gradivo za floru otoka Lošinja Ambrozij Haračić, profesor pomorske škole. Pripravne radnje profesora Haračića, zatim davna moja želja, da upoznam floru kvarnerskih otoka krenuše me onamo prvi put 1903. godine“

Andrija Linardić, rođen 1856. godine u Grmovu na otoku Cresu. Potaknut natpisom Bogoslava Šuleka u Našoj slogi, 1876. godine, započinje prikupljati narodne nazive bilja za „Jugoslavenski imenik bilja“. Linardić u svojem rukopisu „Opis otoka Cresa i njegovih stanovnika“ iz 1913. godine piše „Flora je na ovom otoku osobito bogata, nu ja se u opisivanju flore neću upuštati, jer su to učinili učeniji od mene, no za“Imenik bilja“ od dr. Bogoslava Šuleka sudjelovao sam i poslao preko 300 imena bilja meni poznatih ovdje.“ Linardiću je JAZU objavila tri etnografska rada.

Hirc na svojem prvom putovanju Cresom susreće Dinka Muškardina (1839. - 1904.), omiljenog svećenika i vrsnog pčelara koji mu predaje svoj medonosni herbar.

„Bilo je davna, kad sam prvi puta čuo za ime župnika i pčelara Dinka Muškardina.

Prva mu bijaše, da me je dao povesti do pčelinjaka, što leži nedaleko župnog dvora. U gajiću zagledao sam neobični pčelinjak, u kojem je poredano nekoliko košnica, već je to od košnica sagradjena varoš. Tu su zastupani svi mogući i poznati sustavi, to je pčelarski velegrad, kojemu gospoduje i kraljuje pop Dinko!“

Prilog Dragutina Hirca flori i bilinarstvu otoka Cresa, ali i Hrvatske, je dragocjen prvenstveno zbog obilja materijala koje je brižljivo prikupio, te zbog radova, koje je s njemu svojstvenom ljubavlju, marljivo pisao i objavljivao.

In his most important work “A Revision of Croatian Flora” he described 2700 plant species in detail. It also contains the list of numerous plant species from the island of Cres, together with their habitat. Hirc also published two scientific and botanical works related to the island of Cres! In “Materials for the flora of the island of Cres” published in 1913 and “Supplements to the flora of the island of Cres” published in 1916 Hirc lists more than 960 plant species he found and collected on Cres. The herbarium which includes the plants collected on the Cres-Lošinj archipelago has been deposited in the Department of Botany in Zagreb.

In the preface of his first book “Travel Records”, published in 1878, Hirc states the motive regarding his entire life and work: “It is the holy duty of every one of us to know our country, because without this there is no pride or national consciousness, no patriotism or progress”.

Hirc was familiar with the work of Ambroz Haračić, he made acquaintance with Dinko Muškardin and he also mentioned the contribution of self-taught Andrija Linardić.

Andrija Linardić was born in 1856 in Grmov on the island of Cres. In his manuscript “Description of the island of Cres and its inhabitants” dated 1913, he wrote “Flora on this island is particularly rich, however I have no intention to make a description of flora because more scholarly people have already done it, yet I participated in the “Nomenclature of Plants” by Dr. Bogoslav Šulek when I sent 300 names of plants known to me here”. JAZU (Yugoslav Academy of Sciences and Arts) published three ethnographic works by Linardić.

During his first trip around Cres Hirc met Dinko Muškardin (1839 – 1904), a beloved priest and proficient beekeeper who gave him his herbarium consisting of honey-bee plants.

Dragutin Hirc’s contribution to flora and herbalism of the island of Cres and Croatia in general is valuable primarily for the abundance of materials he diligently collected and for his works he studiously wrote and published.

Ružmarin (Rosmarinus officinalis)Rosemary

foto: Nadir Mavrović

Tradicijska prehrana i pučka medicinaSve su jestive i ljekovite biljke koje danas uzgajamo, imale nekog samoniklog pretka.

Ljudi su živjeli izolirano i skromno, te bili prisiljeni na štedljivost i domišljatost. Ljekovito i jestivo bilje bilo im je nadohvat ruke, pa su razvili praktične i jednostavne načine uporabe u kulinarstvu i medicini.

Znanje o korištenju bilja, stjecalo se usmenom predajom, promatranjem životinja i osobnim iskustvom. Tek od 15. stoljeća nastale su prve pisane ljekaruše i travaruše, koje sažimaju kulturnu baštinu naroda, kombinirajući ih s iskustvima rimske i arapske medicine. U istom stoljeću formiraju se na našim otocima i prve ljekarne u Osoru i Cresu. Većina lijekova pripremala se od otočnog bilja koje je bilo raznovrsno, pa se za te potrebe izvozilo u Veneciju.

Veliki broj ljekaruša nastalih između 17. i 20. stoljeća, potjecao je s obalnog područja Hrvatskog primorja i Dalmacije. Spominju i korištenje biljaka intenzivnog mirisa i okusa kao začine za privlačniji okus jela, a navode se i korisna djelovanja na metabolizam.

Srednjevjekovni zapisi bilježe da je cresko-lošinjski specijalitet bila zeladia, specifična marinada, koja se izvozila u Veneciju i skupo prodavala. Srdela se kuhala, nakon toga slagala u barila sa smjesom začina kojima je prevladavao ružmarin (Rosmarinus officinalis).

U pučkoj medicini, kao lijek protiv skorbuta, preporučalo se žvakanje listova kiselice (Rumex acetosa), koja obiluje vitaminom C. Listovi te biljke dodavali su se salatama, a iz istog razloga salate su se spravljale od listova maslačka (Taraxacum officinale), tratinčice (Bellis perennis) ili ljubice (Viola odorata).

Josip Host u svom dnevniku bilježi da se ljudi na Cresu hrane planikom (Arbutus unedo). U nedostatku pšenice, kruh prave od korijenja običnog kozlaca (Arum maculatum), nakvašenog u vodi, a zatim pretvorenog u kašu. Težaci upotrebljavaju različite ukuhane mlječike (Euphorbiaceae) kako bi otjerali groznicu.

Od Ambroza Haračića saznajemo da otočani prikupljaju mlade šparoge (Asparagus acutifolius) kao slastan zalogaj, ali ih koriste i u liječenju bolesti pluća. Spominje da se smričići, bobice šmrike (Juniperus macrocarpa), povremeno jedu ili se od njih izrađuje voda života koja pomaže kod bolova u trbuhu i mjehuru. Dim i ostaci spaljenih grančica koriste se

Traditional nourishment and folk medicineAll edible and medicinal plants that we cultivate today developed from their wild ancestors.

People lived isolated and humbly, forced to thrift and inventiveness. Medicinal and edible plants were within reach so they evolved practical and simple ways to use them in culinary art and medicine.

The knowledge and use of plants was acquired through oral tradition, observing animals and through personal experience. The first pharmacies on our archipelago were established in Osor and Cres in the 15th century. The majority of medicinal drugs were prepared of various island herbs to be exported to Venice for the same purpose as well.

Medieval records mention that a specialty on the islands of Cres and Lošinj was zeladia, a specific marinade which was exported to Venice and sold at a high price. Pilchards were boiled and then packed in barrels with a mixture of spices dominated by rosemary (Rosmarinus officinalis).

In folk medicine, as medicine against scurvy, it was recommended to chew the leaves of common sorrel (Rumex acetosa), abundant with vitamin C. Leaves of this plant were added to salads; for the same reason, salads were also prepared with the leaves of dandelion (Taraxacum officinale), daisy (Bellis perennis) or violet (Viola odorata).

In his diary Josip Host records that people on Cres ate strawberry tree (Arbutus unedo). In the absence of wheat, they made bread from the roots of wild arum (Arum maculatum), soaked in water and then mashed. Peasants used to boil various species of the spurge (Euphorbiaceae) to get rid of fever.

From Ambroz Haračić we learn that islanders collected young asparagus (Asparagus acutifolius) to make a delicious snack, but they also used this plant as protection against

Matar i lučac u octu, liker od mirte i tinktura od maslačka Rock samphire and garlic mustard in vinegar, myrtle liqueur, and dandelion tincturefoto: Sunčana Dundov, 2010.

za uništavanje zaraznih klica. Ružmarin se sadi po vrtovima i vinogradima, a koristi se u kuhanju i za dekoraciju. Od zrelog ploda tršlje (Pistacia lentiscus) izrađuje se ulje, a u nekim naseljima na otocima razvila se uspješna trgovina lovorom.

I kod Hirca možemo pronaći zanimljivosti o creskim navikama. Iscrpno izvješćuje za što sve Cresani koriste lovor (Laurus nobilis) kojeg zovu javorika, a njegove crne bobe lumbol. Lišće lovora meću među suhe smokve zbog mirisa, a i kako bi odagnali škodljive insekte. Kod kuhanja ribe obavezno se baca lovorov list, te za marinadu, ali isto tako i kad prave pač za zečevinu ili sole svinjetinu. Lovorove bobulje koriste za domaći lijek. Oboli li tko na želudac, tuku u tučnjaku lovorove bobice, istučeni prah se kuha kao kava i bolesnik ga pije. Koji trpe od grčeva želuca, piju destilirano lovorovo ulje u crnoj kavi.

Linardić Andrija spominje da se ovčji sir prije ležanja omatao posebnom vrstom trave – jednobodljikastom ostikom (Aegilops uniaristata).

Iz Nonine otočne kuharice, autorice Marte Fazlić, saznajemo da je nona Markovica (Marija Maver 1895.-1986.) rođena u Punta Križi, a živjela u Stivanu i Malom Lošinju, u svojoj kuhinji priređivala fritaju od šparoga, maneštru od koromača, salatu od divlje rukole i maslačka (koristila je dvije vrste koje je nazivala ostek i zlatenca). Od začina u njenoj kuhinji, neizostavni su bili lovor i ružmarin.

Bilinari nerijetko navode kako su se ljudi snalazili u vrijeme ratova, slabe ljetine ili drugih nepogoda. Spominju, kako su se u nedostatku žita koristili osušeni i samljeveni plodovi drače (Paliurus spina-christi) kao dodatak kruhu i pogačama. Za vrijeme oskudica, u tu svrhu znao je poslužiti sasušeni samljeveni žir hrasta crnike ili česvine (Quercus ilex), dodavali bi ga brašnu za palentu. Zbog svoje bogate energetske vrijednosti žir se, nakon što mu se odstrani kora, kuhao i gnječio u pire, a ponekad pekao kao kesten. Ljudi su se prehranjivali osušenim i prokuhanim, ili ispečenim podancima kozlaca (Arum maculatum), koji obiluje škrobom, a ponekad se kao zamjena za krumpir koristio gomolj brdena (Asphodelus microcarpus).

Stari otočani znali su govoriti da ih je divljina spasila za rata (1. i 2. svjetskog). Divljina ili sve zelenje lošinjski je naziv za ono što je u Dalmaciji glasovita mišancija. Pod tim imenom misli se na izmiješano samoniklo jestivo bilje najčešće kombinacija maslačka i bljušta, te bilo koje drugu biline kao što su divlji luk, kostriš, pušina, koromač, divlja blitva, rukola i druge.

lung disease. In the part of his book where he writes about juniper tree, he mentions that juniper berries were occasionally prepared with the food or used to make “water of life” which helped to relieve bladder and abdominal pain. Smoke from burnt twigs and residues were used to kill the contagious germs.

Hirc also brings interesting information about customs on the island of Cres. He comprehensively records what the inhabitants of Cres used the laurel (Laurus nobilis) leaves for. They put them together with figs for their exceptional smell, as also to chase away the insects. Laurel leaves were used as an obligatory flavour for fish or marinades; it was also an inevitable ingredient for preparing rabbit and pork meat pickle.

Andrija Linardić mentions that sheep cheese was wrapped in a distinguished grass species – one-awned aegilops (Aegilops uniaristata) before being deposited.

In “Granny’s Island Cook-Book” by Marta Fazlić we can find that granny Markovica (Marija Maver, 1895 – 1986) prepared asparagus omelette or frittata, minestrone with fennel and salad of rucola and dandelion. Laurel and rosemary were obligatory ingredients in her kitchen.

Herbalists frequently tell how people coped in war time or with events such as bad crops and all other misfortunes. Due to the lack of cereal crops people used dried and ground fruits of Paliurus spina-christi (a shrub commonly known as Christ’s Thorn) as supplement to bread and scones. In times of food shortage, the same purpose had ground Holm Oak (Quercus ilex) acorns, added to polenta flour. Because of their energetic value acorns, after the shells had been removed, were boiled and mashed and sometimes roasted as chestnuts. People also used to eat dried, boiled or roasted underground stems of arum (Arum maculatum), abundant in starch; as a substitute for potatoes, the tubers of asphodel (Asphodelus microcarpus) were occasionally used as well. Old islanders used to say that wild herbs saved them during the Two World Wars, especially the mixture of dandelion and Tamus communis, a plant similar to asparagus. The use of such mixture of wild herbs was also habitual in Dalmatia.

Šmrika (Juniperus oxucedrus)Juniper

foto: Sunčana Dundov, 2010.

Gospodarenje bilinama u prošlosti CresaBilo je i prilika kada je otočnu privredu u krizi spasila priroda sa svojim biljnim blagom, a nekim obiteljima omogućila izlaz iz siromaštva, ili pak prosperitet i bogaćenje.Većina inicijativa dogodila se nakon propasti vinove loze zbog nametnika filoksere. Početkom 20. stoljeća zahvaljujući uzgoju buhača (Chrysanthemum cinerariiaefolium), biljke koja je prirodni insekticid, razvio se unosan posao, a sušeni cvijet te biljke u vrijeme kada još nije bilo umjetnih insekticida, imao je veliku potražnju na tržištu. Krajem 19. stoljeća lovor je postao predmet trgovine i izvoza, posebno u Rijeku i Trst. Andrija Linardić pokrenuo je početkom 20. stoljeća izniman posao. Isprva je sabirao kadulju koju je slao u Trst, a koja je bila namijenjena tržištu u Njemačkoj i Americi. Kasnije je u Martinšćici osnovao destileriju eteričnih ulja u kojoj je destilirao kadulju (Salvia officinalis), a nakon toga smilje (Helichrysum italicum) i lovor. Za to je dobio mnoga međunarodna priznanja i medalje.

Management of wild herbs in the pastThere were occasions when nature, with its herbal treasure, saved the island’s economy in times of crisis and many families prospered due to the cultivation of herbs.After the philoxera plague ravaged the vineyards, new initiatives arose.At the beginning of the 20th century, the cultivation of pyrethrum (Chrysanthemum cinerariiaefolium), a plant discovered as a natural source of insecticide, developed a profitable business; before the invention of synthetic insecticide, dried flowers of this plant were in very high demand.At the end of the 19th century laurel became an important item of trade and export, particularly to Rijeka and Trieste.Andrija Linardić started to run an extraordinary business at the beginning of the 20th century. At he first he collected the sage plants and sent them to Trieste; the plants were intended for the German and American markets. He later founded an etheric oil distillery in Martinšćica where he primarily distilled the leaves of sage (Salvia officinalis) and afterwards curry plant(Helichrysum italicum) and laurel. For his work he received many international acknowledgments and medals.

Kadulja (Salvia officinalis), pogled sa Svetog BartolomejaSage, a view from St. Bartholomew foto: Nadir Mavrović

Linardićeva destilerija na razglednici Martinšćice, poč. 20. st.Post card of Martinšćica with Linardić’s destillery,

beginning of the 20th century

Samoniklo jestivo i ljekovito bilje otoka CresaNa ovom putovanju u prošlost podsjetili smo se na naše stare, na njihovo poštivanje prirode i na njihovu sposobnost postignuća ravnoteže između osobnih potreba i mogućnosti prirode.

Danas smo navikli na industrijsku hranu i instant proizvode, brzinu života i nedostatak vremena. Naša djeca češće doživljavaju prirodu putem ekrana i monitora, a ne u izravnom susretu.

Samoniklo jestivo bilje ubrano u prirodi, zdravije je od uzgojenog, pa i onog iz naših vrtova. Za razliku od kultiviranog bilja, zeleni listovi koprive, maslačka i drugih samoniklih jestivih biljaka, bogatiji su vitaminima, mineralima, te drugim korisnim sastojcima. Primjerice divlji koromač ima sedam puta više karotina od blitve, a divlja rukola pedeset puta više vitamina C od uzgojene salate!

Koliko smo svjesni nenadmašnog biljnog bogatstva otoka Cresa? Znamo li da na Cresu raste više od 1400 različitih biljnih vrsta, dok ih na susjednom Pagu ima samo 650? Još začudnije je saznanje da ih u cijeloj Velikoj Britaniji ima 1646, što je ogromna razlika kada pomislimo na odnos u veličini ta dva otoka. Jesmo li sretni što u šetnjama našim otocima još uvijek prolazimo kroz raskošan botanički vrt?

Creski učenici Srednje škole Ambroza Haračića proveli su u ožujku 2010. godine anketu „Korištenje samoniklog, jestivog i ljekovitog bilja u domaćinstvima Cresa“ u kojoj je obrađeno 46 obitelji, odnosno 172 ispitanika. Anketu su ispunjavali članovi obitelji učenika i profesora Srednje škole. Rezultati istraživanja su iznenađujući i suprotni očekivanjima. U ispitanim domaćinstvima se u prosjeku koristi deset biljaka sakupljenih neposredno iz prirode.

Cresani najviše spravljaju jela od maslačka i koprive, a apsolutna kulinarska kraljica je šparoga. Upotrebljavaju je u nebrojenim varijacijama, od juha i pita, do složenijih jela To nas ne iznenađuje, ako se sjetimo stare latinske poslovice dolce et utile – šparoge se lako sakupljaju u vrijeme prvih proljetnih šetnji, ukusna su hrana, a dodatno krijepe i čiste organizam nakon iscrpljujuće zime.

Druga biljka koju poznaje svako anketirano domaćinstvo je kadulja, po domaće kuš. Kao što joj i latinsko ime govori, ona je svestrana spasiteljica (lat. salvus – zdrav, izbavljen, spašen) svake obitelji. Koristi se naime i kao začin i kao lijek,

Wild edible and medicinal plants of the island of CresOn this journey into the past we have reminded ourselves of our ancestors, their respect for nature and their ability to achieve the right balance between personal needs and powers of nature.

Nowadays we are accustomed to industrial food and instant products, speed of life and lack of time. Our children more often experience nature by means of computer screens and monitors, rather than through direct contact.

Wild edible plants collected in nature are healthier than those cultivated or grown in our gardens. In distinction from cultivated plants, green leaves of nettle, dandelion and other wild edible plants are richer in vitamins, minerals and many useful components. For example, a wild fennel contains seven times more carotene than Swiss chard, while rucola provides fifty times more vitamin C than grown lettuce!

How much are we aware of the unique herbal treasure of the island of Cres? Do we know that more than 1400 different plant species grow on the island, while the neighbouring island of Pag contains merely 650? Even more amazing is that the entire island of Great Britain comprises 1646 plant species, which

Šparoga (Asparagus officinalis),Asparagusfoto: Sunčana Dundov, 2010.

Izvori:• Hrvatski herbarij Botaničkog zavoda PMF-a u Zagrebu• Državni arhiv u Rijeci• Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu• Područni ured za katastar Rijeka, ispostava Mali Lošinj• Arhiv Srednje škole Ambroza Haračića Mali Lošinj

Literatura: • Briski, Branko: Samoniklo jestivo i ljekovito bilje otoka Cresa i

Lošinja, Egoist artz & partz, Zagreb, 1995.• Botanička putovanja Dragutina Hirca po otoku Cresu (1903.-

1913.), U potrazi za Hirčevom hudoljetnicom, priredio Pino Tuftan, Viškovo, 2008.

• Fazlić, Marta: Nonina otočna kuharica, Cres-Lošinj, Lomar d.o.o., Mali Lošinj, 1994.

• Grlić, Ljubiša: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb, 1990.

• Haračić, Ambroz: Otok Lošinj, njegova klima i vegetacija, Otočki ljetopis 8, s talijanskog preveo dr. Ivan Kozulić, Mali Lošinj, 1992.

• Haračić, Ambroz: L´isola di Lussin, il suo clima e la sua vegetazione, Mali Lošinj, 1905.

• Hirc, Dragutin: Na kvarnerskim otocima, Rijeka: Pino Tuftan, 2003.

• Host, Josip: Botanički put po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji, započet 14. kolovoza 1801., a dovršen 6. kolovoza 1802., Matica Hrvatska – ogranak Rijeka, Rijeka, 1993.

• Imamović, Enver: Otoci Cres i Lošinj od ranog srednjeg vijeka do konca 18. stoljeća, Otočki vjesnik, Zavičajna biblioteka 1, Mali Lošinj, 1987.

• Muraj, Aleksandra: Za creskim stolom, tradicijska prehrana u strukturi lokalne kulture, Etnološka tribina 20, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 1997.

• Nikolić, Adrijano: Kuharski izazovi s moga otoka, ADI, Mali Lošinj, 2002.

• Zbornik radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću, Hrvatsko prirodoslovno društvo, urednik Žarko Dadić, Zagreb, 1981.

• Biologija Cresa i Lošinja, Otočki ljetopis Cres-Lošinj 8, Fond za kulturu Cres-Lošinj, Katedra Čakavskog sabora Cres-Lošinj, Mali Lošinj-Rijeka, 1992.

• Sokolić, Julijano: Znamenit lošinjski prirodoslovac, Istra časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja, Pula, godina 18, broj 9/1980.

• Sokolić, Julijano: Zavičajni kalendar cresko-lošinjskog otočja, Otočki ljetopis Cres – Lošinj 15., Katedra Čakavskog sabora Cres-Lošinj, Mali Lošinj, 2008.

• Stražičić Nikola, Otok Cres, prilog poznavanju geografije naših otoka, Otočki ljetopis Cres – Lošinj 4, Mali Lošinj, 1981.

• Sušić, Goran, Radek, Vesna: Bioraznolikost kroz lokve s otoka Cresa, Beli: Istraživačko-edukacijski centar za zaštitu prirode Eko Centar Insulae-Beli, 2007.

njome se ispiru usta i liječe prehlade i upale, od nje se izrađuju sirupi, kuhaju uvarci, dodaje se rakijama i raznim napitcima.

Od začina je uz lovor, ružmarin i majčinu dušicu, najpopularniji origano, koji također upotrebljavaju svi ispitanici, ali ga, za razliku od drugog bilja, najčešće kupuju u trgovinama.

Cresani također izrađuju kantarionovo ulje, rakiju od rute, te marmelade i sokove od šipka, mogranja, drenjina i kupina.

Sciencia amata – tako nazivaju botaniku. Nije čudno, kada ta „ljupka znanost“ pruža toliko mogućnosti za izlete, boravak na svježem zraku, šetnje po šumama i rascvjetanim livadama. Ostavljajući nam u nasljeđe svoje herbarije, stari bilinari poučavaju nas kako se voli zavičaj.

Pokrećemo ovaj projekt i izložbu kako bismo podsjetili na stare preporoditelje i u očekivanju novih koji će ponovno upozoravati na činjenicu da je ljubav prema ljudima, zavičaju i narodu, nedjeljiva od ljubavi prema prirodi.

represents a huge difference if we compare the size of these two islands.

Sciencia amata – another name for botany. No wonder, because this “lovely science” gives you plenty of opportunity to go on a trip, to stay in fresh air, to walk in the woods and through blooming meadows.

Through herbariums we inherited from old herbalists we are taught to love our native land.

With this exhibition project we hope to remind viewers of the old reformers in expectation of new individuals who will draw our attention again to the fact that love for people, native soil and nation is inseparably linked with love for nature.

Izvori i literatura

Lučice divljeg luka (Allium ampeloprasum)Wild Leek

Foto: Ivan Đordić, 2010.

Izdavači:

Za izdavača: Gordana Maja Antoninić, Tomislav Gospodnetić

Autorica izložbe i teksta: Lidija Kosmos, prof.

Organizacija i likovni postav izložbe: Inge Solis, kustos

Suradnica: Sunčana Dundov, prof.

Autor teksta o Dragutinu Hircu: Pino Tuftan, prof.

Autor teksta Bilinari modernog doba: mr. sc. Marko Randić, dipl. ing.

Prijevod na engleski: Bernard Solis, prof.Lektura teksta: Kata Marković, prof.

Fotografije: Sunčana Dundov, Nadir Mavrović, Ognjen Marković, Leona Fuček-Desanti, Ivan Đordić

Tehnička pomoć: Ida Fučić, muzejska tehničarka

Dizajn: Slaviša Srdić

Priprema za tisak: Chamango obrt za dizajn

Tisak: Tiskara Venerus, Rijeka

Naklada: 200 komada

Fotografija na naslovnici: Sunčana Dundov

Financirali: Grad Cres, Grad Mali Lošinj, Primorsko-goranska županija, Jadranka hoteli d.o.o., Rotary club Mali Lošinj

ZAHVALJUJEMO SVIMA KOJI SU POMOGLI STVARANJU OVE IZLOŽBE

Antonio Buničić, Ivan Đordić, Leona Fuček-Desanti, Margerita Fučić, Ingrid Gregorović, Đanina Kučić, Guerino Kučić, Ines Kučić, Dragan Medarić, Anđela Nikolić, Katja Sablić, Ivo Saganić, Ivana Solis, Snježana Sučić – Vrtić Girice, Goran Sušić, Mirjana Španiček, Pino Tuftan, Matea Vidulić

IMPRESSUM