biljni organi
TRANSCRIPT
Biljni organi
Podela biljnih organa1. Vegetativnih, koji održavaju biljku u životu: koren, stablo list
2. reproduktivnih (generativnih) organa koji omogućavaju razmnožavanje jedinki i biološki opstanak vrste:
cvet - cvasti, plod i seme.
Koren
Koren je osovinski vegetativni biljni organ kojim se biljka pričvršćuje za podlogu i upija vodu sa rastvorenim mineralnim
materijama. .Na vrhu korena nalazi se vegetaciona kupa
čijom aktivnošću koren raste neprekidno tokom života. Vegetaciona kupa je zaštićena korenskom kapom
(kaliptrom) da se ne bi oštetila pri probijanju kroz podlogu
Građa korena
Na korenu se morfološki razlikuje više delova (zona): zona korenske kape zona rastenja zona izduživanja zona apsorpcije zona provođenja.
zona rastenja•deo vegetacione kupe •Koren deobama ovih ćelija raste.
zona korenskih dlaka •površinske ćelije obrazuju dlake za upijanje vode iz zemljišta.
zonu izduživanja•ćelije koje se izdužuju (rastu u dužinu) i čine
zona korenske kape površinski sloj grade mrtve,
osluznjavele ćelije koje se ljušte i tako smanjuju trenje pri rastu korena.
Ćelije korenske kape se stalno obnavljaju deobama ćelija vegetacione kupe
Građa korena
Zona korenske kape
Zona rasta
Anatomska građa korena
Ako se u zoni korenskih dlaka napravi poprečan presek korena, uočiće se njegova primarna građa: na periferiji korena je rizodermis (epiblem), višeslojna zona primarne kore i u centru je centralni cilindar .
PRIMARNA GRAĐA KORENA Poprečni presek korena iznad zone korenskih dlaka
rizodermis (epiblem)
centralni cilindar
zona primarne kore
Rizodermis je površinski sloj mladih, vršnih delova korena. Ćelije ovog tkiva obrazuju korenske dlake kojima se upija voda i u njoj rastvorene mineralne materije.
Primarna kora je građena od više slojeva parenhimskih ćelija. Poslednji sloj kore, koji je naslonjen na centralni cilindar, sadrži ćelije propusnice. One propuštaju vodu sa mineralnim materijama, koju su upile ćelije rizodermisa, u centralni cilindar.
Poprečni presek radijalnog provodnog snopića
•Centralni cilindar se sastoji od provodnih elemenata ksilema i floema. •Ksilem se nalazi u centru, a floem na periferiji centralnog cilindra. Ksilem ima oblik zvezde između čijih zrakova su umetnuti elementi floema.
Detalj radijalnog sprovodnog snopića: 1. parenhim kore 2. endodermis 2a. ćelija propusnica 3. pericikl 4. ksilem 5. floem
2a
Sekundarna građa korena
I kora sa peridermom
II kambijum
III sekundarno drvo
simplast
apoplast Ćelijski zid
Uzdužni presek korena u zoni korenskih dlaka
Korenov sistem Korenov sistem predstavlja skup svih korenova jedne biljke.
A. Osovinski korenov sistemKoren koji nastaje od korenka klice naziva se glavni koren (pravi koren). Na izvesnoj udaljenosti od vrha on se grana i obrazuje bočne korenove, koji su obično slabije razvijeni od glavnog korena. Svi bočni korenovi zajedno sa glavnim grade korenov sistem. Ovaj tip korenovog sistema razvijen je kod golosemenica i dikotila.
B. Žiličast korenov sistemKada klicin korenak rano prestane sa rastom, onda sa stabla polaze korenovi koji se nazivaju adventivni (dopunski korenovi). Žiličast korenov sistem izgrađen je od velikog broja podjednako razvijenih adventivnih korenova i imaju ga monokotile. Adventivni korenovi se kod nekih biljaka obrazuju i na listovima koji su u dodiru sa podlogom.
Metamorfoze korenaOsim glavnih uloga, koren može da dobije i neku
drugu funkciju. Tada se oblik i građa korena menjaju i on je metamorfoziran.
Najčešća dodatna uloga korena je magacioniranje hranljivih materija: ako se hrana nagomilava u glavnom korenu, onda on
zadebljava i preobražava se u repu (npr. šargarepa). kada se hranljive materije negomilavaju u bočnim
korenovima, onda postaju krtole (npr. kod georgine). kod nekih tropskih biljaka koje žive na muljevitoj
podlozi razvijaju se korenovi za disanje koji izbijaju iznad površine i snabdevaju podzemne organe vazduhom.
Metarmofoze korena - repast (glavni) koren
Beta cicla cvekla
Metarmofoze korena - repast (glavni) koren
Daucus carota subsp. sativus
Metarmofoze korena - repast (glavni) koren
Ficaria verna, koren Skrobna zrna u parenhimskim ćelijama
Daskasti korenovi tropskog drveća
Stablo - izdanakStablo je osovinski deo izdanka koji raste
neprekidno tokom života biljke. Stablo sa listovima naziva se izdanak.
Osnovne uloge stabla su: provođenje vode sa mineralnim materijama od
korena ka listovima, a u obrnutom pravcu rastvorenih organskih materija;
stablo i njegove grane nose listove i postavljaju ih u najpovoljniji položaj za primanje Sunčeve svetlosti.
IZDANAK (stablo sa listovima i pupoljcima)
TEMENI PUPOLJAK
BOČNI PUPOLJAK
NODUS
INTERNODIJA
LIST
cvetTemeni pupoljak
Nodus ili cvorinternodija
Bocni pupoljakTemeni pupoljak
Lisna drskaLisna plocaList
Osovinski koren
Bocni korenovi
Sistem Izdanaka
Korenov sistem
Stablo
Vegetaciona kupa stabla se sastoji od:
Protoderma (epidermis); Osnovnog meristema (parenhim);
Prokambijum (provodna I mehanička tkiva)
Apikalni meristem stabla (Vegetaciona kupa izdanka)
Vrste izdanaka Izdanak raste vrhom, na kome je vegetaciona kupa. Pri
osnovi vegetacione kupe obrazuju se začeci listova. U njihovom pazuhu obrazuju se bočni izdanci.Deo stabla sa koga polaze listovi naziva se čvor (nodus), a deo stabla između dva čvora je članak (internodia).
U zavisnosti od dužine članaka izdanci mogu biti: kratki, kod kojih su listovi približeni i dugi, kod kojih se listovi nalaze na odgovarajućoj udaljenosti.
Kod nekih biljaka, npr. kod maslačka, listovi su zbijeni pa grade rozetu. Kod voćaka postoje i kratki i dugi izdanci, pri čemu dugi nose listove, a kratki cvetove (tzv.rodne grane).
DUGI I KRATKI IZDANCI
KRATAK
IZDANAK
DUGI
ZDANAK
DUGI I KRATKI IZDANCI ARIŠA
Grananje izdankaIzdanak se razvija od pupoljčića klice, tako da onaj
izdanak čiji rast vodi klicin pupoljčić se naziva osnovni izdanak.
Bočni izdanci su oni koji nastaju od bočnih pupoljaka.
Pupoljak je, u stvari, mlad, još nerazvijen izdanak, čiji je najvažniji deo vegetaciona kupa. Deobom ćelija vegetacione kupe nastaju svi delovi izdanka.
Odmah ispod vrha vegetacione kupe začinju se listovi, a u njihovom pazuhu obrazuju se bočni (pazušni) pupoljci iz kojih postaju bočni izdanci.
Tako nastaje grananje, odnosno obrazuje se sistem izdanaka, kojim se postiže povećanje površine biljnog tela.
PUPOLJAK
A. TEMENI PUPOLJAK
B. BOČNI ILI PAZUŠNI PUPOLJAK
ADVENTIVNI PUPOLJCI
GRANANJE
2. 3.
Razlikuju se tri osnovna tipa grananja:
1.dihotomo2.monopodijalno i
3.simpodijalno.
Monopodijalno grananje (monos= jedan; podien= nožica, osovina) se odlikuje time što je jedna osovina glavna (naziva se monopodijum) i ona stalno vuče rast, dok bočne grane polaze sa nje i zaostaju u rastu. Primer monopodijalnog grananja su četinari, jasen, hrast, javor, dren i dr.
Simpodijalno grananje se odlikuje time što glavna osovina ne raste stalno vrhom, već prekida rastenje, a jedna od bočnih grana preuzima pravac rastenja glavne osovine. To se stalno ponavlja tokom rasta biljke.
Monopodijalno grananje
Simpodijalno grananje
Picea omorica, Pančićeva omorika
Quercus sp., hrast
Metamorfoze
Nadzemni izdanak, takođe, može da metamorfozira obavljajući neku drugu funkciju: trn ima zaštitnu ulogu, rašljike služe za prihvatanje za neku čvrstu
podlogu, stolone u vidu dugačkih izdanaka služe za
vegetativno razmnožavanje, filokladije su listoliki izdanci na kojima se razvija
listić i u njegovom pazuhu cvet i plod.
METAMORFOZE NADZEMNOG IZDANKA
FILOKLADIJE
Ruscus hypoglosum L.
KLADODIJE
predstavnici fam. Cactaceae,
kaktusi
REPASTO ZADEBLJALO STABLO
Brassica oleraceae var. gongyloides, keleraba
STOLONI kod jagode, Fragaria vesca
IZDANCI PREOBRAĆENI U TRNOVE
Gleditschia sp., gledičija
IZDANCI
PREOBRAĆENI U
RAŠLJIKE
Kod nekih biljaka, izdanci se razvijaju ispod površine podloge pa se nazivaju podzemni izdanci.
Njihovi listovi su nerazvijeni i ljuspasti, a sami izdanci su zadebljali usled magacioniranja hrane.
Razlikuju se od korena po tome što koren nikada ne nosi listove.
Sa podzemnih izdanaka polaze adventivni korenovi. Takvi izdanci su metamorfozirani i mogu biti u obliku:
rizoma, krtole i lukovice.
METAMORFOZE PODZEMNIH IZDANKA
RIZOM
Zingiber officinale Rosc., đumbir
Solanum tuberosum L., krompir
KRTOLA
Krtola krompira poreklom od izdanka i krtolageorgine poreklom od korena su ANALOGNI organi.(imaju istu građu i funkciju ali su različitog porekla).
HOMOLOGI organi imaju isto poreklo ali različite funkcije(fotosintetički listovi, krunični listići i čašični listići)
LUKOVICA
Allium cepa L., crni luk
Gagea sp., baloće
Urginea maritima, primorski luk sa najvećom lukovicom u Evropi
Primarna i sekundarna građa stabla
U početnim fazama razvića izdanka stvara se njegova primarna građa.
Kod monokotila ta građa ostaje tokom čitavog života, dok se kod dikotila i golosemenica primarna građa zamenjuje sekundarnom.
Apikalni meristem
Protoderm
Osnovni meristem
Prokambijum
Primarni meristemi
epidermisprimarna korasrž
Provodni snopić
Lisni trag
floemkambijum
Primarni ksilem
Stablo primarne građe
ANATOMIJA
STABLA
Primarnu građu stabla, kao i kod korena, čine tri zone : epidermis, koji se najčešće sastoji od jednog
sloja ćelija; primarna kora koju čini nekoliko slojeva živih
parenhimskih ćelija i mehaničke ćelije (najčešće kolenhim).
centralni cilindar, koga izgrađuju provodna tkiva (floem i ksilem) i tkivo srži.
• Provodni snopići su kod monokotila razbacani, dok kod dikotila obrazuju prsten.
• Između floema i ksilema, kod dikotila, nalazi se primarni kambijum.
I EPIDERMIS
II PRIMARNA KORA
III CENTRALNI CILINDAR
PERICIKL
Aristolochia sp.
Primarna građa stabla dikotila i golosemenica se već krajem prvog vegetacionog perioda gubi i počinje sekundarno debljanje.
Između susednih provodnih snopića začinje se sekundarni kambijum koji se spaja sa primarnim i obrazuje kambijalni prsten.
Kambijalni prsten odvaja elemente drveta ka centru stabla, a elemente kore ka periferiji.
epidermis
floem
kambijum
ksilem
sržkora
KAKO STABLO DEBLJA
ILI
SEKUNDARNI RAST STABLA
KOD GOLOSEMENICA
I DRVENASTIH DIKOTILA
Formiranjem kambijalnog prstena i periderma
Tip stabla sa provodnim snopićima
1 2
1. Kod biljaka klase Liliopsida (Monocotyledones)
2. Kod biljaka klase Magnoliopsida (Dicotyledones)
SEKUNDARNA GRAĐA STABLA
I. KORA
II. SEKUNDARNO DRVO
III. SRŽ
ListList je deo izdanka koji
obavlja tri veoma važne funkcije : fotosintezu, transpiraciju i razmenu gasova.
Građa listaList nastaje od istog tvornog tkiva kao i
stablo – vegetacione kupe stabla. Potpuno razvijen list se sastoji od:
lisne osnove, lisne drške i lisne ploče (liske)
DELOVI LISTA
Lisna ploča, liska, lamina
Lisna drška petiola
Lisni zalisci stipule
Lisna osnova
Lisna osnova se može razviti u lisni rukavac ili lisne zalistke
Lisna osnova je deo kojim je list pričvršćen za stablo.
Iz lisne osnove se razvijaju zalisci i lisni rukavac.
Zalisci mogu biti različito razvijeni kod različitih biljaka – u obliku trna, skoro neprimetni ili razrasli toliko da zamenjuju listove, koji obavljaju neku drugu funkciju (npr. kod graška listovi su preobraženi u rašljiku, a zalisci obavljaju fotosintezu).
Lisna ploča (liska) je deo koji obavlja sve osnovne funkcije lista i najčešće je spljoštena. Na njoj se razlikuju dve površine – lice (tamnije) i naličje (svetlije). Liska može biti različita po veličini, obliku i izgledu oboda.
Lisna drška je uski deo lista kojim je liska pričvršćena za stablo. postavlja lisku u najpovoljniji položaj prema svetlosti i, s obzirom da je veoma savitljiva, štiti lisku od udara vetra i kiše. List koji nema lisnu dršku naziva se sedeći.
LICE LISTA
NALIČJE LISTA
BIFACIJALAN LIST
bifacijalnibifacijalni ekvifacijalniekvifacijalni
unifacijalni unifacijalni
listovilistovi
Vrste listova
U zavisnosti od toga koliko liski polazi sa jedne lisne drške razlikuju se:
prosti i složeni listovi.
Listovi sa čijih lisnih drški polazi veći broj liski su složeni.Složeni listovi mogu biti prststo složeni i perasto složeni. Perasto složeni listovi mogu biti parno ili neparno perasto složeni.
Prosti listovi su oni kod kojih se na jednoj lisnoj drški nalazi jedna liska.
LIST PO OBLIKU LISKE MOŽE BITI
igličast, lancelast, linearan, jajast, elipsoidan, okruglast, bubrežast, srcast, kopljast, strelast, trouglast
OBOD LISTA
•Obod liske može biti ceo ili na različite načine urezan. •odnosu na osobine oboda, listovi mogu biti: nazubljeni, perasto ili prstasto usečeni, testerasto usečeni, režnjeviti itd.
VRH LISTA
OSNOVA LISTA
Prema funkciji i položaju na izdanku, razlikuju se sledeće vrste : kotiledoni, donji listovi, srednji (pravi) listovi i gornji listovi.
Donji listovi se nalaze na podzemnim izdancima i u donjem delu nadzemnih izdanaka zeljastih biljaka. Oni su mrki, ljuspasti i štite pupoljak u svom pazuhu.
Srednji obavljaju sve funkcije lista i najbrojniji su pa se zato nazivaju pravi listovi.
Gornji se nalaze zajedno sa cvetovima i cvastima i štite ih. U gornje listove spadaju priperci (brakteje), involukrum i spata. Priperci su listići iz čijeg se pazuha razvija cvet. Involukrum je omotač cvasti (npr. kod glavočika i štitonoša), a spata je list koji obavija cvast (npr. kod kozlaca i anturijuma).
Nervatura listaSistem provodnih snopića
u liski predstavlja nervaturu lista.
Ona se jasno uočava na naličju liske.
Obično se razlikuje jače istaknuti glavni nerv i slabije razvijeni bočni nervi (mrežasta nervatura).
Svi oni čine nervaturu lista.
Većina monokotila ima paralelenu nervaturu (svi su nervi podjednako razvijeni)
Dikotile imaju mrežastu nervaturu. U zavisnosti od oblika liske mrežasta nervatura može biti prstasta ili perasta.
PERASTA NERVATURA PRSTASTA NERVATURA
Raspored listovaListovi su na stablu tako raspoređeni da ne
zaklanjaju jedan drugom svetlost i da ravnomerno opterete stablo svojom težinom.
Sa istog čvora stabla može polaziti jedan, dva ili veći broj listova pa prema tome njihov raspored može biti : naizmeničan, naspraman i pršljenast.
Kada sa istog čvora polazi samo jedan list, tada je naizmeničan raspored. Ako sa jednog čvora polaze dva lista, onda je to naspraman, a ako polazi veći broj listova onda je pršljenast raspored
RASPORED LISTOVA NA STABLU
NAIZMENIČAN (SPIRALAN)
PRŠLJENAST (CIKLIČAN)
NASPRAMAN
Građa lista mezofita Na licu i naličju lista nalazi se jednoslojni epidermis, a
između njih leže dve vrste tkiva, koje čine mezofil. Epidermis je pokriven kutikulom i u njemu se nalaze stome
(češće su na naličju lista). Mezofil je građen od palisadnog i sunđerastog tkiva, a u
njemu se nalaze i provodni snopići. Palisadno tkivo čine izdužene ćelije koje sadrže veliku
količinu hloroplasta pa se u tom tkivu najintezivnije odvija fotosinteza.
Ćelije sunđerastog tkiva su razdvojene krupnim intercelularima, tako da je ovo tkivo rastresito, šupljikavo kao sunđer. Kroz intercelulare se vrši razmena gasova u tkivima lista.
Provodni snopići se sastoje od ksilema (okrenut ka licu lista) i floema (okrenut ka naličju lista). Uz provodne snopiće zastupljena su mehanička tkiva (likina vlakna,
kolenhim). Provodni sistem lista povezan je sa provodnim sistemom stabla.
GRAĐA LISTA
Epidermis lica
Epidermis naličja
Kutikula lica
Kutikula naličja
Ksilem
Floem
Palisadni parenhim
Sunđerasti parenhim
O2, H2O
CO2
Ksilem i floem
Funkcija lista