bilten beogradske saborne crkve svetog ......bla`ena matrona moskovska qudi govore o... @ivotnim...

2
189 MITROPOLIT FILARET VOZNESENSKI O KRSTU U Svetom Jevan|equ ~itamo kako je Gospod na{ Isus Hristos govorio: Ko ho}e da ide za mnom, neka uzme krst svoj i ide za mnom. I, mi znamo da Gos- pod nije ukazao na drugi put Svojim sledbenicima, ve} je postavio takav kategori~ki zahtev da za Wim mo`e i}i samo onaj ko prima svoj krst. Pod `ivotnim krstom ~oveka se obi~no shvata sve ono neprijatno, sve te{ko, sve mu~no {to ~ovek treba da pre`ivi. Zato i ka`u: On nosi te`ak krst, kada govore o ~oveku koji te{ko `ivi. ... Kada je, nekada davno, Mojsije vodio narod kroz pustiwu, do{li su na mesto gde nije bilo vode i po~eli da se mu~e, nemaju}i vlage, nemaju}i vode. Na kraju, do{li su do izvora, ali se pokaza- lo da je ta voda bila toliko nepodno{qiva, neizdr`ivo gorka, da nije bilo mogu}nosti da je piju. Narod je po~eo da rop}e na Mojsija {to ih je doveo na takvo mesto. Kada se Mojsije pomolio Bogu, Gospod mu je pokazao jedno drvo i rekao mu: Polo`i ga u isto~nik vode koji je tako neizdr`iv. Mojsije ga je polo`io i voda je postala prijatnog ukusa. ... Onaj koji ume da primi svoj krst pokorno voqi Bo`ijoj, zna da on i nije tako stra{an i mu~an... Kada ~ovek sve svoje brige i stradawa pri- ma sa ropotom i mu~i se, wemu je, naravno, te{ko jer rop}e na Boga. Gospod se udaqava od du{e koja rop}e, i woj biva jo{ te`e. A, kada ~ovek prihvata voqu Gospodwu, sa wegovim krstom se doga|a isto {to i sa onom vodom koja je bila gorka, a zatim je postala prijatnog ukusa. I, kao da se oko wega doga|a to isto - muke su iste, ali ih on prima sasvim druga~ije, ose}aj uop{te nije isti. Wemu postaju jasne re~i Apostola, koji govori da, kada se umno`avaju isku{ewa, umno`ava se i na{a uteha od Boga. Zato }emo pamtiti, qubqeni, da onaj ko prihvata krst pokorno voqi Gospodwoj, zna da Gospod sve {aqe samo na korist, i wemu krst odmah postaje mnogo lak{i nego kad je sve to pod- nosio ne pokoravaju}i se voqi Gospodwoj, ve} rop}u}i. Ne}emo da rop}emo na Boga zbog briga koje nam {aqe. Te muke su osve}uju}e, one su korisne du{i. Blagoslovena je ona du{a koja ih prima, govore}i: Neka bude voqa Tvoja, Gospode, ne kako ja ho}u, nego kako Ti. +++++ Danas ~esto govore da u na{e vreme nema ~uda, da su ona bila samo u pro{losti. Ali, evo, nedavno, pred najkrvavijom godinom ruskog razvala, dogodilo se jed- SABORNIK BILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE SVETOG ARHANGELA MIHAILA NEDEQA, 14. AVGUST 2016, GODINA 17, BR.48 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190 no ~udo, koje nam je ispri~ao o~evidac, ~udo u kome se javno projavila `ivotvorna i spasonosna sila Krsnog znamewa. Jedan sve{tenik je u{ao u gostionicu, gde su, pored wega, bili i drugi qudi. Poslu`ili su ru~ak za sve. I, kada su se sabrali oko tog stola, sve{tenik je, kao pastir Crkve, rekao: Bra}o, hajde da prvo stanemo na molitvu. Pomolimo se pre jela. Svi su ustali, sve{tenik je pro~itao molitvu Gospodwu O~e na{ i, zavr{avaju}i je, okrenuo se stolu i krstoobrazno ga osenio svojim pastirskim blagoslovom. I, tog trenutka, veliki bokal sa kvasom, koji je stajao na stolu, bez ikakvog vidqivog razloga i bez ikakvog udara sa strane, razleteo se u komadi}e. Kvas se prolio, svi su uzdahnuli. Doma}ica se uhvatila za glavu i pobegla u susednu prostoriju, otkuda se ~uo wen krik; zatim se ponovo vratila, bacila se sve{teniku pred noge i odmah priznala da je taj bokal stavila na sto gre{kom. U wemu je bio otrovni kvas, koji je ona pripremila da bi otrovala sopstvenog mu`a. Ona je htela da postavi na sto drugi bokal sa dobrim kvasom, ali ih je pome{ala zato {to su isti, i stavila je ubistveni otrov na sto. I, da nije bilo molitve Gospodwe, da nije pastir Crkve osenio svojim blagoslovom tu trpezu, mo`da bi se desila stra{na katastrofa masovnog trovawa. Sila Krsta spasila je te qude od toga. Sli~ni slu~ajevi su se ne jednom doga|ali. Zato, kad nas, u ovo vreme, Crkva ukrepqu- je silom @ivotvornog Krsta, ~ovek treba sa rado{}u da pamti da ga Krst i ukrepquje i spasava. Hri{}anin koji zaista veruje, pribegava sili Krsta i osewuje se krstom u svim va`nim trenucima svog `ivota: pred po~etkom svakog dela, u trenucima opasnosti, kre}u}i na daleki put... Koliko ~esto smo videli kako se veruju}i, pobo`ni hri{}anin, ve} umiru}i, u posledwim trenucima, rukom koja se hladi, osewivao krsnim znakom, ogra|uju}i i osve}uju}i sebe time pred svoj posledwi put. I, na grobu hri{}anina }e staviti krst, da bi svi znali da, pod tim krstom, u tom grobu, le`i hri{}anin. Upamtimo to, priklawaju}i kolena pred @ivotvornim Krstom i ukrepqujmo se, u vreme proho|ewa posnog podviga, i bodrimo se time da nas nepobediva, nepojmqiva i bo`anstvena sila ^asnog i @ivotvornog Krsta ne}e ostaviti gre{ne, osim ako sami ne odemo od we. Amin. Svaki ~ovek se ra|a sa zametkom greha, pa osloba|awe od wega, na neki na~in, predstavqa borbu sa samim sobom. Ova borba je mu~na, ali neophod- na za pribli`avawe Bogu. Ko ho}e da ide za mnom, neka se odrekne sebe, uzme svoj krst i po|e - rekao je Hristos. Krst koji vaqa uzeti jeste borba sa svojim slabostima, porocima i grehom. Postepeno ih se osloba|aju}i, ~ovek se pribli`ava Bogu, prema ^ijem je obrazu bio sazdan. Sam ~ovek nema dovoqno snage za to, ali mu poma`e blagodat Bo`ija, koju Bog daje preko Crkve, koju je sazdao ovaplo}eni Sin Bo`iji. Sv. Jovan [angajski

Upload: others

Post on 09-Feb-2021

3 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • 189

    MITROPOLIT FILARET VOZNESENSKI O KRSTU

    U Svetom Jevan|equ ~itamo kako je Gospod na{ Isus Hristos govorio: Ko ho}e da ide za mnom, neka uzme krst svoj i ide za mnom. I, mi znamo da Gos-pod nije ukazao na drugi put Svojim sledbenicima, ve} je postavio takav kategori~ki zahtev da za Wim mo`e i}i samo onaj ko prima svoj krst. Pod `ivotnim krstom ~oveka se obi~no shvata sve ono neprijatno, sve te{ko, sve mu~no {to ~ovek treba da pre`ivi. Zato i ka`u: “On nosi te`ak krst”, kada govore o ~oveku koji te{ko `ivi. ... Kada je, nekada davno, Mojsije vodio narod kroz pustiwu, do{li su na mesto gde nije bilo vode i po~eli da se mu~e, nemaju}i vlage, nemaju}i vode. Na kraju, do{li su do izvora, ali se pokaza-lo da je ta voda bila toliko nepodno{qiva, neizdr`ivo gorka, da nije bilo mogu}nosti da je piju. Narod je po~eo da rop}e na Mojsija {to ih je doveo na takvo mesto. Kada se Mojsije pomolio Bogu, Gospod mu je pokazao jedno drvo i rekao mu: Polo`i ga u isto~nik vode koji je tako neizdr`iv. Mojsije ga je polo`io i voda je postala prijatnog ukusa. ... Onaj koji ume da primi svoj krst pokorno voqi Bo`ijoj, zna da on i nije tako stra{an i mu~an... Kada ~ovek sve svoje brige i stradawa pri-ma sa ropotom i mu~i se, wemu je, naravno, te{ko jer rop}e na Boga. Gospod se udaqava od du{e koja rop}e, i woj biva jo{ te`e. A, kada ~ovek prihvata voqu Gospodwu, sa wegovim krstom se doga|a isto {to i sa onom vodom koja je bila gorka, a zatim je postala prijatnog ukusa. I, kao da se oko wega doga|a to isto - muke su iste, ali ih on prima sasvim druga~ije, ose}aj uop{te nije isti. Wemu postaju jasne re~i Apostola, koji govori da, kada se umno`avaju isku{ewa, umno`ava se i na{a uteha od Boga. Zato }emo pamtiti, qubqeni, da onaj ko prihvata krst pokorno voqi Gospodwoj, zna da Gospod sve {aqe samo na korist, i wemu krst odmah postaje mnogo lak{i nego kad je sve to pod-nosio ne pokoravaju}i se voqi Gospodwoj, ve} rop}u}i. Ne}emo da rop}emo na Boga zbog briga koje nam {aqe. Te muke su osve}uju}e, one su korisne du{i. Blagoslovena je ona du{a koja ih prima, govore}i: “Neka bude voqa Tvoja, Gospode, ne kako ja ho}u, nego kako Ti”.+++++Danas ~esto govore da u na{e vreme nema ~uda, da su ona bila samo u pro{losti. Ali, evo, nedavno, pred najkrvavijom godinom ruskog razvala, dogodilo se jed-

    SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

    SVETOG ARHANGELA MIHAILA

    NEDEQA, 14. AVGUST 2016, GODINA 17, BR.48

    . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

    190

    no ~udo, koje nam je ispri~ao o~evidac, ~udo u kome se javno projavila `ivotvorna i spasonosna sila Krsnog znamewa. Jedan sve{tenik je u{ao u gostionicu, gde su, pored wega, bili i drugi qudi. Poslu`ili su ru~ak za sve. I, kada su se sabrali oko tog stola, sve{tenik je, kao pastir Crkve, rekao: “Bra}o, hajde da prvo stanemo na molitvu. Pomolimo se pre jela”. Svi su ustali, sve{tenik je pro~itao molitvu Gospodwu O~e na{ i, zavr{avaju}i je, okrenuo se stolu i krstoobrazno ga osenio svojim pastirskim blagoslovom. I, tog trenutka, veliki bokal sa kvasom, koji je stajao na

    stolu, bez ikakvog vidqivog razloga i bez ikakvog udara sa strane, razleteo se u komadi}e. Kvas se prolio, svi su uzdahnuli. Doma}ica se uhvatila za glavu i pobegla u susednu prostoriju, otkuda se ~uo wen krik; zatim se ponovo vratila, bacila se sve{teniku pred noge i odmah priznala da je taj bokal stavila na sto gre{kom. U wemu je bio otrovni kvas, koji je ona pripremila da bi otrovala sopstvenog mu`a. Ona je htela da postavi na sto drugi bokal sa dobrim kvasom, ali ih je pome{ala zato {to su isti, i stavila je ubistveni otrov na sto. I, da nije bilo molitve Gospodwe, da nije pastir Crkve osenio svojim blagoslovom tu trpezu, mo`da bi se desila stra{na katastrofa masovnog trovawa. Sila Krsta spasila je te qude od toga. Sli~ni slu~ajevi su se ne jednom doga|ali. Zato, kad nas, u ovo vreme, Crkva ukrepqu-je silom @ivotvornog Krsta, ~ovek treba sa rado{}u da pamti da ga Krst i ukrepquje i spasava. Hri{}anin koji zaista veruje, pribegava sili Krsta i osewuje se krstom u svim va`nim trenucima svog `ivota: pred po~etkom svakog dela, u trenucima opasnosti, kre}u}i na daleki put... Koliko ~esto smo videli kako se veruju}i, pobo`ni hri{}anin, ve} umiru}i, u posledwim trenucima, rukom koja se hladi, osewivao krsnim znakom, ogra|uju}i i osve}uju}i sebe time pred svoj posledwi put. I, na grobu hri{}anina }e staviti krst, da bi svi znali da, pod tim krstom, u tom grobu, le`i hri{}anin. Upamtimo to, priklawaju}i kolena pred @ivotvornim Krstom i ukrepqujmo se, u vreme proho|ewa posnog podviga, i bodrimo se time da nas nepobediva, nepojmqiva i bo`anstvena sila ^asnog i @ivotvornog Krsta ne}e ostaviti gre{ne, osim ako sami ne odemo od we. Amin.

    Svaki ~ovek se ra|a sa zametkom greha, pa osloba|awe od wega, na neki na~in, predstavqa borbu sa samim sobom. Ova borba je mu~na, ali neophod-

    na za pribli`avawe Bogu. Ko ho}e da ide za mnom, neka se odrekne sebe, uzme svoj krst i po|e - rekao je Hristos. Krst koji vaqa uzeti jeste borba sa svojim slabostima, porocima i grehom. Postepeno ih se osloba|aju}i, ~ovek se pribli`ava Bogu, prema ^ijem je obrazu bio sazdan. Sam ~ovek nema dovoqno snage za to, ali mu poma`e blagodat Bo`ija, koju Bog daje

    preko Crkve, koju je sazdao ovaplo}eni Sin Bo`iji. Sv. Jovan [angajski

  • 191

    Tri devojke su i{le izme|u `elezni~kih pruga i, ba{ u tom tre-nutku, mimoilazili su se vozovi, tako da su se one na{le izme|u wih. Sve tri su ostale `ive. Vozovi su pro{li i devojke su ugledale tri demona, kako se spore me|usobno. “Za{to je nisi bacio pod voz?” - govorila su dvojica tre}em. On je odgovarao: “Nisam mogao - na woj je krsti}! A, za{to ti svoju nisi pogubio? Ona je bez krsta!” “Da, ona nema krsti}, ali, kad je izlazila iz ku}e, osenila se krsnim znamewem, i ja tako|e ni{ta nisam mogao da uradim”. I tre}eg demona su pitali: “A, u {ta si ti zevao? Ova tvoja je potpuno neveruju}a!” “To je ta~no, ali - wena majka je zakrstila put i rekla: Idi s Bogom! Tu sam ja nemo}an - materinski blagoslov nemam pravo da naru{im, zato {to je on od Boga”. Iz “Pravoslavnog puta”

    Svaki obrok je trpeza Bo`ija, koju je sam Bog postavio za nas. Zato treba Bogu, kao doma}inu, blagodariti i Wegov blagoslov prositi. Blagosloveno jelo je sla|e i sitije; dok je neblagosloveno i neslatko i nesito i - nezdravo. Sv. vladika Nikolaj

    Zakr{tavajte svu hranu u ku}i i, naro~ito no}u, sve sklawajte sa stola i pokrivajte. Silom ^asnog i @ivotvornog Krsta spasavajte se i branite se!

    Bla`ena Matrona Moskovska

    QUDI GOVORE O... @IVOTNIM ISKU[EWIMAPrimaju}i sve te blagodeti, i nemiri su ve}i. Jer, sad, kad si odabrao svoju stranu, ve}a su i isku{ewa. ... Qudi `ive po povr{ini: svakodnevica, borba za egzistenciju, novac, karijera, ili {ta god ve} zanima ~oveka, ispuwewe wegovih `eqa, nadawa nekih... Samim tim {to smo u Crkvi, dobili smo bez-rezervnu i ogromnu pomo} da sva ta isku{ewa, koja nam svakida{wica svakog trenutka nudi, mo`emo lak{e da podnesemo, da lak{e mo`emo da iza|emo na kraj sa svim tim stvarima koje se de{avaju. A, najte`e je iza}i na kraj sa samim sobom. Put do sopstvenog mira je veoma mukotrpan jer tu onda mora{ prvo sebe samog da se osloba|a{, da poka`e{ da zna{ i da ose}a{ da postoji neko drugi, bli`wi. Uskladiti ambicije, `eqe i propuste...

    Zoran Kosti} Cane, muzi~ar

    Velike stvari se daju preko velikih isku{ewa i, ako ih ~ovek pobedi, pre`ivi i odr`i se, onda mo`e da bude zahvalan {to ih je dobio, i da slu`i drugima za primer. Kosta Bradi}, akademski slikar i ikonopisac

    Od ro|ewa do smrti, mi prolazimo, da tako ka`emo, kroz sistem isku{ewa. [to je ja~a li~nost, to su ozbiqnija i te`a isku{ewa. A, najte`a isku{ewa dobijamo od najbli`ih qudi. Prolaze}i ispravno kroz `ivotne te{ko}e, mi sami postajemo mudriji i ja~i. Qudmila Jermakova, psiholog

    BRAK I PORODICA: SILA KRSTA I MOLITVE

    Glavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.

    www.saborna-crkva.com. [email protected]. Tira`: 1000 primeraka.

    192

    U NEDEQI 7. PO DUHOVIMA PROSLAVQAMO: 14.(01) Izno{ewe ^asnog Krsta - Sveti mu~enici Makaveji (Po~etak posta)15.(02) Prenos mo{tiju prvomu~enika i arhi|akona Stefana16.(03) Prepodobni Isakije, Dalmat i Faust17.(04) Svetih sedam mu~enika u Efesu18.(05) Sveti mu~enik Evsignije (Pretprazni{tvo Preobra`ewa)19.(06) Preobra`ewe Gospodwe20.(07) Prepodobnomu~enik Dometije; Prepodobni Or

    Na veliki praznik Preobra`ewa Gospodweg, u petak, 19. avgusta, Sveta Liturgija sa osve}ewem gro`|a po~iwe u 9:00. Na ispovest mo`ete dola-ziti svakoga dana, tokom i posle jutarwe i ve~erwe slu`be ili bdenija.

    O ISKU[EWIMA POSLE PRI^E[]A

    I pored hiqadu prepreka koje se javqaju zbog na{eg oskudnog i jalovog na~ina `ivota, kada prevazi|emo slabost i lewost svoje du{e, kona~no mo`emo da pri|emo Svetom Putiru, i na{ Gos-pod nas prima kao pri~asnike, u~esnike u Svetoj ve~eri. Ovo u~e{}e i pri~e{}e predstavqaju veliku radost i veliki izvor snage. Ali, ne smemo da se zavaravamo. Posle Tajne ve~ere, najve}a isku{ewa ~ekala su Hristove u~enike: pred wihovim o~ima Bo`anski U~iteq, Koga su prepoznali kao Hrista, Mesiju, budu}eg Cara Izraiqa i ~itavog sveta, Sin Bo`iji, bio je uhva}en, poni`avan, mu~en i javno pogubqen kao zlo~inac, u dru{tvu lopova, ukazuju}i na Wegovu sopstvenu bespomo}nost pred qudskim zlom. A, tek po{to su pro{li kroz to isku{ewe, u~enici su postali dostojni zaslepquju}eg svetla Svetog Vaskrsewa. I mi se suo~avamo sa isku{ewem kada odlazimo iz crkve, ugrejani svojim molitvama i molitvama onih koji su se tamo molili pre nas, i uronimo u tamu i hladno}u spoqa{weg sveta. Isku{ewa tog sveta, kao i najve}a od svih isku{ewa - ona unutar na{e du{e - ~ekaju nas...

    Posle ispovesti i Pri~esti, kada pro~istimo svoje du{e, kada iskusimo ganu}a i suze, svesni nove snage u sebi, donosimo odluku da }emo zapo~eti novi na~in `ivota. Ali, obi~no, na sam dan kada smo primili Sveto Pri~e{}e, sapletemo se na neku sitnicu, po`urimo da popravimo gre{ku, napravimo jo{ gre{aka, pa onda jo{, i jo{... Kona~no, slegnuv{i ramenima, utonemo ~itave godine u svoju uobi~ajenu i bezbolnu gre{nost.

    O. Aleksandar Jeq~aninov