bolesti urogenitalnog sustava · web viewpritom dolazi do obstrukcije krvnih žila, posljedičnog...
TRANSCRIPT
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Doc.dr.sc. Dražen Vnuk
BOLESTI UROGENITALNOG SUSTAVA
BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U PSAMokraćni sustav sastoji se od bubrega, mokraćovoda (uretera), mokraćnog mjehura i
mokraćnice (uretre). Za kirurško liječenje bolesti nama su najčešće zanimljivi mokraćni
mjehur i mokraćnica jer je najčešća patologija upravo na tom dijelu mokraćnog sustava.
BUBREZITraumatske ozljede bubrega
Traumatske ozljede bubrega nastaju kao posljedica prometnih nesreća. Opisana je ruptura
bubrega, ali također i oštećenje perirenalnih krvnih žila s posljedičnim nastankom
perirenalnog hematoma ili hemoabdomena. Do dijagnoze se dolazi pregledom životinje,
abdominocentezom, rtg. i ultrazvučnom pretragom. U pojedinim slučajevima potrebna je
i dijagnostička laparotomija. Liječenje se ponekad sastoji od mirovanja životinje i terapije
antibioticima i analgeticima, ponekad se rekonstruira kapsula bubrega i njegov parenhim,
a u pojedinim slučajevima jedino je rješenje nefrektomija (odstranjivanje bubrega).
Nefrolitijaza (nephrolithiasis)
Kamenci se ponekad mogu uočiti i u bubregu, a po kemijskom sastavu najčešće se radi o
oksalatima. Simptomi su nespecifični, a sastoje se od hematurije, anoreksije te bolnosti.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
U pojedinim slučajevima može doći do zatajenja bubrega ili do hidronefroze. Do
dijagnoze dolazimo rtg. i ultrazvučnom pretragom, a ponekad se mogu uočiti promjene
biokemijskih parametara. Liječenje se uglavnom sastoji od nefrotomije i vađenja
kamenaca.
Hidronefroza
Hidronefroza (hydronephrosis) je progresivno proširenje čašice bubrega s istovremenom
atrofijom parenhima bubrega. Najčešće nastaje kao posljedica obstrukcije uretera koja
traje duže od 7 dana. Obstrukcija uretera može nastati kao posljedica raznih kamenaca
koji se nalaze u lumenu uretera, ali mogu nastati i kao posljedica novotvorevina, apscesa,
hematoma i cista koje izvana pritišću ureter. Do dijagnoze se dolazi palpacijom
abdomena, rtg. i ultrazvučnom pretragom te po potrebi ekskretornom urografijom.
Liječenje se najčešće sastoji od nefrektomije promijenjenog bubrega.
Kirurške tehnike
Nefrektomija
Nefrektomija je operacijski zahvat pri kojem se uklanja bubreg. Indikacije za izvođenje
nefrektomije su traumatske ozljede bubrega, novotvorevine bubrega, hidronefroza,
pijelonefritis te oštećenja uretera. Trbušnu šupljinu otvaramo u bijeloj liniji, te zatim
peritoneum iznad bubrega otvorimo. Zatim bubreg odvojimo od hvatišta na lumbalnom
dijelu kralježnice. Posebno se podvežu bubrežna arterija i bubrežna vena da se spriječi
nastanak arteriovenske fistule. Zatim se ureter podveže što bliže mokraćnom mjehuru i
bubreg se ukloni.
URETERIEktopični ureteri
Ektopični ureter bolest je pri kojoj ureter ne završava na trigonum vesicae nego najčešće
u vagini, uretri, na vratu mjehura ili čak ponekad u maternici. Bolest je kongenitalna, a
može se javiti samo na jednom ili na oba uretera. Razlikujemo ekstramuralni i
intramuralni ektopični ureter.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Ekstramuralni ureter ne prihvaća se mokraćnog mjehura nego direktno završava na uretri
ili nekom drugom mjestu. Ne javlja se često. Intramuralni ureter prihvaća se mjehura, ali
se ne otvara u njemu nego nastavlja ići kroz njegovu stijenku do iza sfinktera gdje se
otvara u lumen uretre ili na nekom drugom mjestu. Vlasnici najčešće dolaze do
veterinara zbog urinarne inkontinencije jer ureter završava kaudalno od sfinktera.
Najčešće se uočava u štenadi, češći je u ženskih jedinki, a od pasmina češći je u
zapadnoškotskih terijera, sibirskih haskija, pudla, retrivera itd. Bolest je opisana i u konja
i goveda te ljudi.
Glavni simptom bolesti je urinarna inkontinencija. Do dijagnoze se dolazi ili
intravenskom urografijom ili cistoskopijom. Također je potrebno odrediti funkciju
pojedinog bubrega. Ako je bubreg nefunkcionalan preporuča se nefrektomija. Ako je
bubreg funkcionalan, preporuča se neoureterocistostomija, rezanje uretera i njihovo
ponovno šivanje za stijenku mokraćnog mjehura. Kod intramuralnog uretera moguće je
napraviti jedan proksimalni otvor u mokraćnom mjehuru, a distalno od mjesta
podvezivanja ektopični ureter se podvezuje.
Traumatske ozljede uretera
Traumatske ozljede uretera ponekad nastaju nakon automobilskih nesreća, mogu nastati i
jatrogeno nakon operacijskih zahvata u trbušnoj šupljini. Može doći do nastanka
uroabdomena ili se mokraća nakuplja retroperitonealno. Do dijagnoze se najčešće dolazi
intravenskom urografijom. Liječenje se može sastojati od šivanja uretera, resekcije i
anastomoze uretera, neoureterocistostomije.
Kirurške tehnike
Anastomoza uretera
Pri oštećenju uretera ili pri lokaliziranom tumoru uretera potrebno je resecirati ga i poslije
učiniti njegovu anastomozu. To je tehnički zahtjevan postupak zbog malog promjera
uretera i zahtijeva povećanje. Izvodi se s resorptivnim materijalom za šivanje debljine 5-0
ili 6-0 pojedinačnim čvorastim šavom.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
MOKRAĆNI MJEHUR
Mokraćni kamenci
Od bolesti koje se najčešće pojavljuju u ovom dijelu mokraćnog sustava su mokraćni
kamenci. Naime, mokraćom se izlučuje voda i u njoj otopljene razne otpadne tvari
metabolizma. Pojedini minerali slabo su topljivi u vodi pa dolazi do stvaranja kristala,
koji se mogu povećati do makroskopske veličine pa ih nazivamo uroliti. Obzirom na
kemijsku građu kamenca najčešće govorimo o struvitnim, oksalatnim i uratnim
mokraćnim kamencima. Ne zna se točan uzrok nastanka mokraćnih kamenaca, ali smatra
se da su za njihov nastanak bitni visoka koncentracija minerala u mokraći, produženo
vrijeme prolaska minerala kroz mokraćni sustav i za neke mokraćne kamence bitan je
promijenjeni pH mokraće.
Vlasnici najčešće dolaze kod veterinara kad uoče probleme s mokrenjem, a u velikom
postotku slučajeva radi se čak i o potpunoj nemogućnosti mokrenja (anurija) zbog
potpune obstrukcije mokraćnice. Anurija je često povezana s uremijom, hiperkalijemijom
i metaboličkom acidozom. Potpuna obstrukcija uretre uglavnom se javlja u muških
životinja jer imaju usku i dugačku uretru. Mokraćne kamence dijagnosticiramo
rentgenološkom pretragom ili kateterizacijom.
Mokraćni kamenci najčešće se liječe cistotomijom ili uretrotomijom. Za cistotomiju je
potrebno otvoriti trbušnu šupljini u kaudalnom dijelu. Kod muških pasa problem kod
otvaranja kaudalnog dijela trbušne šupljine predstavlja penis s prepucijem. Nakon
otvaranja trbušne šupljine potrebno je pregledati organe mokraćnog sustava i pokušati
potvrditi dijagnozu. Kod potpune obstrukcije uretre kroz nekoliko dana moguća je i
ruptura stijenke mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur možemo otvoriti s njegove
ventralne i dorzalne strane. U novije vrijeme prednost se daje otvaranju mokraćnog
mjehura s ventralne strane jer su bolje pregledni trigonum, otvori uretera i proksimalni
dio mokraćnice, a mogućnost nastanka priraslica i istjecanja mokraće su podjednaki.
Nakon otvaranja mokraćnog mjehura uklanjaju se mokraćni kamenci, prvo iz mokraćnog
mjehura, a zatim se kateterizira uretra i provjerava njena prohodnost. Ako se sumnja na
prisutnost mokraćnih kamenaca u mokraćnici pristupa se kateterizaciji mokraćnice i iz
mokraćnog mjehura i s vrha penisa te ispiranju mokraćnice pod tlakom.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Ako se mokraćni kamenci nalaze u uretri i nemoguće ih je ukloniti kateterizacijom i
ispiranjem, preporučljiva je uretrotomija.
Ruptura mokraćnog mjehura
Ruptura mokraćnog mjehura u pasa može biti uzrokovana tupom traumom ili
probijanjem stijenke trbušne šupljine oštrim predmetom. Mokraća se nakuplja
unutar trbušne šupljine, te dolazi do nastanka hipovolemije, dehidracije, uremije.
Nastaje najčešće kao posljedica traumatskog događaja (udarac automobila). Od
simptoma uočavamo hematuriju, disuriju, bolan i napet trbuh, nemogućnost
palpacije mokraćnog mjehura. Do dijagnoze dolazimo kontrastnom rtg.
pretragom. Liječenje je kirurško, a sastoji se od cistorafije. Pri cistorafiji
obrezujemo rubove rupturiranog dijela mjehura te mjehur šivamo u dva sloja.
Zaostali urakus
Urakus je embrionalna komunikacija između mokraćnog mjehura i alantoisa. Nakon
rođenja urakus atrofira te gubi svoju funkciju i mokraća se iz mokraćnog mjehura prazni
preko uretre. Zaostajanje urakusa rijetko se uočava u štenadi. Vlasnik primjećuje
istjecanje mokraće kroz pupak, te dermatitis u okolici pupka. Liječenje se sastoji od
podvezivanja urakusa i njegovog izrezivanja.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
URETRAHipospadija
Pri hipospadiji ne dolazi do potpunog razvoja uretre penisa te se uretra otvara na koži u
bilo kojem dijelu između perineuma i vrha penisa. Također je moguće uočiti
nerazvijenost ili odsutnost penisa. Vlasnik uočava da životinja ne mokri na vrh penisa.
Liječenje se sastoji od rekonstrukcije uretre ili rađenja novog otvora uretre proksimalno
od mjesta gdje mokraća izlazi van.
Prolaps uretre
Prolaps uretre je bolest pri kojoj dolazi do izlaska sluznice uretre kroz orificij uretre.
Bolest se primarno javlja u brahicefaličnih pasa, kao posljedica seksualne uzbuđenosti
psa ili kronične urinarne infekcije. Vlasnik uočava na vrhu penisa kuglicu nešto tamnije
boje koju životinja ponekad liže. Liječenje se sastoji od izrezivanja sluznice i njenog
ponovnog šivanja na vrhu penisa.
Sterilni cistitis
Sterilni cistitis (engl. feline urologic syndrome, FUS) je idiopatska upala donjih
mokraćnih putova u mačke, koja dovodi do djelomične ili potpune opstrukcije donjih
mokraćnih putova. Često se javlja u mačaka. Etiologija je nepoznata, ali se smatra da su
za nastanak bolesti bitni prehrana, problemi s mokrenjem, neučestalo mokrenje te neki
virusi. U slučaju anurije bolest se liječi tekućinskom terapijom te pokušavanjem
kateterizacije koja nije uvijek moguća. Ako se kateter postavi, on se ostavi u položaju
iduća 3 do 5 dana zašiven za kožu u okolici prepucija. Ako kateterizacija nije moguća,
onda se za prvu pomoć izvrši cistocenteza.
Perinealna uretrostomija operacijski je zahvat koji se radi kod recidiva ove bolesti ili kod
nemogućnosti kateterizacije. Započinje se s eliptičnim rezom oko skrotuma i prepucija.
Zatim se otprepariraju skrotum i prepucij zajedno s penisom. Otvori se uretra podužnim
rezom te se uretra šiva za kožu.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Kirurške tehnike
Cistotomija
Indikacije za izvođenje cistotomije su najčešće uklanjanje mokraćnih kamenaca
smještenih u mokraćnom mjehuru, ali i u uretri, zatim kod novotvorevina u mokraćnom
mjehuru. Izvodi se ili sa ventralne ili dorzalne strane mokraćnog mjehura. U novije
vrijeme češće se izvodi ventralna cistotomija jer je preglednost mjehura bolja. Za šivanje
mjehura koristi se jednoslojna ili dvoslojna tehnika zatvaranja. Jednoslojna tehnika
zatvaranja koristi se kod zadebljanja stijenke mokraćnog mjehura koristeći pojedinačne
čvoraste šavove koji ne ulaze u lumen mokraćnog mjehura. Dvoslojnu tehniku zatvaranja
mokraćnog mjehura koristimo kada nema patološkog zadebljanja stijenke mokraćnog
mjehura koristeći u prvom sloju produžni šav koji zahvaća sve slojeve stijenke
mokraćnog mjehura osim sluznice, a u drugom sloju obavezno sero-serozni invertirajući
šav. Od materijala za šivanje preporučuju se resorptivni monofilamenti (Maxon®, PDS®
ili Monocryl®). Uočeno je da neki materijali za šivanje gube svoju vučnu čvrstoću u
kontaktu s mokraćom, a drugi materijali za šivanje potiču stvaranje mokraćnih kamenaca
(kalkulogenost).
Uretrotomija
Uretrotomiju radimo najčešće u muških životinja za uklanjanje mokraćnih kamenaca koje
ne možemo ispiranjem ukloniti iz mokraćnog mjehura. Opisane su preskrotalna i
perinealna uretrotomija. Preskrotalnu uretrotomiju radimo između kaudalnog dijela os
penis i skrotuma. Nakon kožnog reza odmaknemo m. retractor penis da prikažemo uretru
koja je okružena s corpus spongiosum.. Zatim otvorimo uretru s ventralne strane te iz nje
kateterizacijom i ispiranjem izvadimo kamence. Rez na uretri može se ostaviti da cijeli
per secundam ili se šiva. Šivanjem uretre smanjuje se postoperacijsko krvarenje, ali se
produžuje vrijeme operacije te postoji mogućnost nastanka strikture uretre. Uretra se šiva
pojedinačnim čvorastim šavovima a od materijala se koriste najčešće poliglekapron 25,
ali je moguće korištenje i drugih sintetskih monofilamentnih materijala.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U KONJA
Ektopični ureteri
Rijetko se uočava u konja. Nije uočena spolna predispozicija za nastanak ove
bolesti. Ureteri završavaju distalno od trigonum vesicae, a posljedično tome
uočava se inkontinencija. Dijagnozu potvrđujemo rtg. pretragom te
dijagnostičkom laparotomijom. Kao i u pasa liječenje se sastoji od
neoureterocistostomije (šivanje uretera na odgovarajuće mjesto na mokraćnom
mjehuru) ili u slučaju poremećene funkcije bubrega nefrektomije.
Ruptura mokraćnog mjehura
Ruptura mokraćnog mjehura dovodi do nakupljanja mokraće unutar trbušne
šupljine (uroabdomen ili uroperitoneum) s posljedičnom uremijom te
poremećajem acidobazične ravnoteže i koncentracije elektrolita. Najčešće su
uočava u ždrebadi ili zbog urođene slabosti stijenke mokraćnog mjehura ili zbog
jakog pritiska na abdomen ždrebeta za vrijeme ždrebljenja. Uočena je i u kobila
nakon ždrebljenja, ali i u pastuha kao komplikacija obstrukcije uretre mokraćnim
kamencima. Ruptura se najčešće javlja na dorzalnom ili dorzokranijalnom rubu
mokraćnog mjehura. Bolest se uočava najčešće prvo do peti dan nakon
ždrebljenja. Klinički znaci uključuju depresiju, proširenje trbušne šupljine s
količnim napadom te anoreksiju. Ponekad se mala količina mokraće može
prazniti iz mokraćnog mjehura. Do dijagnoze se dolazi na osnovi anamneze,
kliničkog pregleda. Dijagnozu potvrđujemo abdominocentezom, cistoskopijom, a
u ždrebadi moguća je i kontrastna rtg. pretraga mokraćnog mjehura. U pacijenata
se uočava hiperkalijemija, hiponatrijemija te hipokloridijemija te metabolička
acidoza s dehidracijom. Vrlo je bitno povećanje kreatinina u punktatu abdomena
koji je oko 1,5 do 2 puta veći nego u serumu, a također pronalazimo i kristale
kalcijeva karbonata. Također su opisane određene boje koje se kateterizacijom
ubrizgavaju u mokraćni mjehur, a potvrda rupture mokraćnog mjehura njihov je
nalazak u punktatu mokraćnog mjehura.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Prije operacije potrebno je iskorigirati neuravnoteženost koncentracije elektrolita
u serumu primjenom fiziološke otopine (0,9% otopina NaCl). Hiperkalijemija
može izazvati srčane aritmije. Tek nakon toga može se za vrijeme opće anestezije
učiniti laparotomija i cistorafija.
Zaostali urakus
Javlja se u ždrebadi kratko nakon ždrebljenja gdje ne dolazi do zatvaranja
urakusa nakon ždrebljenja. Nastaje zbog jakog povlačenja pupčane vrpce
prilikom ždrebljenja ili nakon njega, te zbog jakog omfaloflebitisa. U ždrebadi sa
zaostalim urakusom može se javiti i septikemija i septični artritis. Ponekad se
širenjem omfaloflebitisa razvije i apsces. Okolina pupka je vlažna, a ponekad za
vrijeme mokrenja kroz pupak izlazi mokraća. Dijagnozu potvrđujemo
kontrastnom cistografijom te uzv. pretragom. Lakši slučajevi rješavaju se
primjenom sredstava koja mogu izazvati zatvaranje urakusa (srebrni sulfat,
fenol). Ako nakon 7 dana nema rezultata odlučujemo se za laparotomiju i
resekciju urakusa.
Mokraćni kamenci
Mokraćni kamenci nisu česta bolest u konja. Mogu se javiti u bubregu, ureteru, te
uretri, ali su najčešći u mokraćnom mjehuru. Etiologija nije poznata, ali uzimanje
vode bogate mineralima, infekcije mokraćnog sustava i liječenje NSPUL mogu
povećati učestalost nastanka ove bolesti u konja. Mokraćni kamenci sastoje se od
deskvamiranih stanica i sluzi, mukoproteina te minerala (kalcijev karbonat,
magnezij, fosfat). Uočavaju se češće u muških životinja, zbog uže uretre koja ne
dozvoljava njihovo izmokravanje. Vlasnik uočava hematuriju, napinjanje,
oliguriju ili anuriju, disuriju, te ponekad i urinarnu inkontinenciju. Životinja se
dugo zadržava u položaju za mokrenje, ali eventualno pomokri samo nekoliko
kapljica. Do dijagnoze se dolazi na osnovi anamneze i kliničkog pregleda,
rektalne pretrage mokraćnog mjehura te po mogućnosti cistoskopije.
Preporučeno liječenje je laparotomija te cistotomija. Opisana je i mogućnost
litotripsije za vrijeme cistoskopije kojom se električnom napravom izaziva
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
razbijanje mokraćnog kamenca. Druga mogućnost je vađenje mokraćnog
kamenca te njegovo drobljenje za vrijeme perinealne uretrotomije u pastuha. U
kobila kamenci se mogu ukloniti manuelno uz pomoć raznih instrumenata iz
uretre ili je ponekad potrebno učiniti rezanje sfinktera uretre, uklanjanje
kamenca, a zatim njegovu rekonstrukciju.
Izvala mokraćnog mjehura
Izvala (prolaps ili everzija) mokraćnog mjehura uočava se u kobila, najčešće
nakon ždrebljenja, čemu pridonosi opuštanje mišića zdjelice i napinjanje pri
ždrebljenju, lokalni edem, opuštanje sfinktera mokraćnog mjehura. Vlasnik
uočava sluznicu mokraćnog mjehura kako izlazi kroz stidnicu. Liječenje se
sastoji od repozicije mokraćnog mjehura u anatomski položaj, postavljanja
balonskog katetera te postavljanja cirkularnog šava oko njega. U kroničnim
slučajevima gdje dođe do nekroze stijenke mokraćnog mjehura potrebna je
parcijalna cistektomija. Operacijski zahvat izvodi se u epiduralnoj anesteziji u
stojećem stavu. Prilikom izrezivanja stijenke mokraćnog mjehura potrebno je
pripaziti na trigonum vesicae.
Traumatske ozljede uretre
Traumatske ozljede uretre mogu nastati nakon udarca u području perineuma ili
prepone. Najčešće se uočava na dijelu uretre nakon izlaska iz zdjelice gdje je
uretra nezaštićena. Može nastati i jatrogeno oštećenjem uretre. Na mjestu
oštećenja uretre uočava se potkožni edem. Do dijagnoze se dolazi rtg. pretragom
i ultrazvukom, te cistoskopijom. Liječenje se najčešće sastoji od kateterizacije te
ostavljanja katetera u uretri kroz 5 do 7 dana. Ponekad je potrebna i
rekonstrukcija uretre kod poprečnog oštećenja uretre.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Kirurške tehnike
Cistorafija
Ovaj zahvat izvodi se za vrijeme opće anestezije. Konj leži na leđima te se učini
laparotomija u bijeloj liniji. Pritom u pastuha radimo rez lateralno od penisa, ali
prepariranjem potkožja dolazimo do bijele linije. Zatim aspiracijom uklonimo sadržaj
trbušne šupljine i pregledamo mokraćni mjehur. Ponekad mokraća curi iz urakusa koji je
zahvaćen septičnim procesom, pa je potrebno izrezati i urakus. Nakon otkrivanja mjesta
rupture, rubovi se obrežu te se počinje zatvaranje defekta mokraćnog mjehura. Mokraćni
mjehur se šiva u dva sloja. U prvom sloju koristi se pojedinačni čvorasti šav bez
zahvaćanja sluznice, a u drugom sloju sero-serozni šav (Lambert ili Cushing). Trbušna
šupljina, potkožje i koža se zatvore standardno.
Cistotomija
Operacijski zahvat započinjemo kako je opisano za cistorafiju. Mokraćni mjehur otvara
se s ventralne strane te se uklone mokraćni kamenci. Po potrebi se putem katetera ispere
uretra i uklone preostali kamenci smješteni u uretri. Mjehur se zatvara u dva sloja kako je
opisano kod cistorafije. Nije preporučljivo da šavom zahvaćamo sluznicu da izbjegnemo
kontakt šava s mokraćom.
Perinealna uretrotomija
Perinealna uretrotomija radi se u pacijenata s akutnom opstrukcijom mokraćnih putova, a
ako želimo dugotrajno mokrenje preko perineuma onda radimo perinealnu uretrostomiju.
Ovaj postupak izvodi se u dubokoj sedaciji uz kaudalnu epiduralnu anesteziju u stojećem
stavu. Nakon pripreme operacijskog polja (perineuma) učini se kožni rez ventralno od
anusa do arcus ischiadicus. Zatim se rez širi kroz potkožno tkivo, te se odvoje m.
bulbospongiosus od corpus spongiosum. Zatim se izdiferencira uretra u kojoj se nalazi
mokraćni kateter. Zatim se učini podužni rez na uretri te se uz pomoć katetera ili
hvataljke izvadi mokraćni kamenac. Ovakvu ranu najčešće ostavljamo da cijeli per
secundam uz pomoć katetera kroz 2 do 3 tjedna. Kod perinealne uretrostomije šije se
sluznica uretre s kožom.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Komplikacije perinealne uretrostomije su oštećenje rektuma, oštećenje uretre, peritonitis,
orhitis te jako napinjanje uslijed bolnosti.
BOLESTI MOKRAĆNOG SUSTAVA U OSTALIH
ŽIVOTINJA
Mokraćni kamenci u preživača
Mokraćni kamenci u goveda, ovaca i koza u uzgoju relativno su česta bolest.
Dolazi do obstrukcije uretre mokraćnim kamencima, do proširenja mokraćnog
mjehura, boli u trbušnoj šupljini te naposljetku rupture mjehura ili uretre s
uroabdomenom, uremijom, sepsom i uginućem životinje. Češća je za vrijeme
zimskih mjeseci ili u vrijeme kad životinja nije dostupna napajanju ad libitum, a
voda sadrži velike količine minerala. Kao i u drugih životinjskih vrsta, mokraćni
kamenci se javljaju u oba spola, ali znakovi obstrukcije su češći u muških
životinja. U životinjama u intenzivnom uzgoju smatra se da je urolitijaza
primarno bolest hranidbe. Uočeno je da se u goveda, ovaca i koza javlja pri
hranidbi gdje je nepravilan omjer unosa kalcija i fosfora. U ovih životinja češće
nastaju struvitni kamenci. Hrana bogata kalcijem izaziva nastanak mokraćnih
kamenaca koji sadrže uglavnom kalcijev karbonat. U životinja hranjenih
šećernom repom uočeni su oksalatni kamenci. Smatra se da i rana kastracija
pridonosi nastanku obstrukcije uzrokovane mokraćnim kamencima jer zaustavlja
razvoj uretre i penisa. Kamenci se najčešće nalaze u flexura sigmoidea penisa.
Od simptoma uočava se napinjanje životinje, znakovi kolike, depresija,
anoreksija, a u težim slučajevima uočava se i anurija. Ova bolest često se
komplicira perforacijom uretre i rupturom mokraćnog mjehura. Bolest
dijagnosticiramo temeljem anamneze, kliničkog pregleda, te uočavanjem otekline
i bolnosti u području flexura sigmoidea penisa.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Liječenje se sastoji od omogućavanja mokrenja te korekcije poremećaja
koncentracije elektrolita. Konzervativno liječenje sastoji se od spazmolitika i
trankvilajzera koji će dovesto do opuštanja m. retractor penis te izravnavanja
flexura sigmoidea. Kirurško liječenje sastoji se od uretrotomije u području
fleksure ili u području perineuma. Ponekad se u ovaca i koza preporuča
cistotomija i uklanjanje svih kamenaca ispiranjem.
Primarno se preporuča kontrolirati nastanak bolesti kontrolom hranidbe. Bitno je
održavati odnos kalcija i fosfora u hrani 2:1. Ponekad se potiče uzimanje vode
dodavanjem natrij-klorida u hranu.
BOLESTI SPOLNIH ORGANA U KONJA
TESTISOrhitis
Orhitis (lat. orchitis) je upala testisa, a uzroci su trauma ili metastatska infekcija (najčešće
bruceloza-govedo, pas). Paraziti (Strongylus edentatus) također mogu izazvati upalne
promjene. Primarni periorhitis ili vaginitis također mogu biti uzrokom upale testisa.
Kod akutnog orhitisa naiđemo na bolnu tvrdu oteklinu testisa i epididimisa (ponekad i
skrotuma); životinja teško hoda, povišena je temperatura, a mogući su i znaci kolike.
Kronični orhitis prepoznajemo po otvrdlom i povećanom testisu (intersticijski orhitis).
Periorchitis je upala serozne prevlake testisa, a može biti serozna upala (hidrokela) ili
vilozna i adhezivna kada dovodi do sraštavanja tunicae vaginalis communis i testisa.
Akutnu upalu testisa liječimo antibioticima, mirovanjem, postavljanjem suspenzorija te
hladnim oblozima, a kronični oblik upale je nažalost neizlječiv. Ako nisu bitne
reprodukcijske sposobnosti životinje, često je preporučljiva orhiektomija.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Orhitis i epididimitis u pasa
Orhitis i epididimitis (lat. orchitis et epididymitis) u pasa javlja se kao jedinstvena bolest
najčešće izazvana infekcijom koja se pojavljuje u akutnom i kroničnom obliku, a može
biti zahvatiti jedan ili oba testisa. Kao uzročnici infekcije u pasa se najčešće spominju:
Brucella canis, Proteus spp., E. colli, Streptococcus spp., Staphylococcus spp.,
Mycoplasma spp., Mycobacterium tuberculosis var. hominis, virus uzročnika štenećaka i
Nocardia sp. Putovi širenja infekcije su hematogeni ili direktno kao posljedica upalnih
promjena na prostati, mokraćnom mjehuru ili u trbušnoj šupljini, te kao posljedica
inficiranih rana na skrotumu (ugrizne rane).
U akutnoj fazi bolesti osnovni su znaci bolesti otečenost testisa koji su pri palpaciji
temperirani, a koža skrotuma je napeta i ponekad tjestaste konzistencije, a već nježna
palpacija izaziva izrazitu bolnost, a općenito pas se ponaša uznemireno, traži hladnije
mjesto na koje bi sjeo pri čemu stalno liže skrotum. U kroničnoj formi zamjetna je
atrofija testisa kao posljedica propadanja parenhima i pojave fibroze. Jednako tako u
kroničnoj formi bolesti i epididimis je zahvaćen fibrozom no uprkos tome je povećan a
pogotovo ako je testis izrazito atrofirao.
Liječenje akutnog oblika upale testisa i epididimisa provodi se snažnom i promptnom
terapijom antibioticima (bez uspjeha radi li se o infekciji s B.canis!!), kortikosteroidima i
lokalnom primjenom hladnih obloga. Pored svega prognoza je dubiozna osobito glede
očuvanja reprodukcijske sposobnosti. Stoga se preporuča za pse koji nisu u uzgoju izvesti
kastraciju. Ovo je ujedno i prevencija nastanka bolesti na susjednom zdravom testisu. U
kroničnim slučajevima apsolutno je indicirana kastracija jer tako preveniramo remisije
akutne upale i pojave mogućih apscesa. No moguće je provesti antibiotsku ciljanu
terapiju kroz tri tjedna, ako je pozitivna bakteriološka analiza. Nalaz biopsije koji
sugerira imunološku etiologije može se pokušati liječiti imunosupresivima (prednizon).
Novotvorevina testisa
Novotvorevine testisa su karakteristični po tome da su to bezbolne otekline koje
postepeno rastu. Naginju im osobito kriptorhidi u pasa. Najčešće se radi o seminomima,
novotvorevinama Sertolijevih stanica i novotvorevinama intersticijskih (Leydigovih)
stanica.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Novotvorevine Sertolijevih stanica povezane su sa sindromom feminizacije (privlači
muške životinje, povećanje mliječnih kompleksa...). Liječenje se sastoji od orhiektomije.
Prognoza je dobra, a tumori rijetko metastaziraju.
Ciste testisa
Ciste testisa uglavnom su retencijske ciste epididimisa ili čitavog testisa (cista
vasorum efferentium) a češće su u kriptorhida kada se nađu pri operaciji te ih je
tada nužno punktirati da bi se testis uopće mogao izvući kroz ranu na trbušnoj
šupljini.
Hidrokela
Hidrokela (lat. hydrocele ili vaginocele) je nakupljanje serozne tekućine između
parijetalnog i visceralnog lista tunica vaginalis communis, a nastaje kao
posljedica ascitesa, orhitisa ili novotvorevine na testisu. Ponekad se ne zna točan
uzrok nastanka (idiopatski), a ponekad nastaje nakon kastracije otvorenom
tunikom. Veličina hidrokele može se mijenjati. Vrlo je bitno da hidrokela može
povećati temperaturu u skrotumu i utjecati na spermiogenezu. Hidrokelu
karakterizira mekana, elastična oteklina skrotuma u akutnim slučajevima bolna i
temperirana a u kroničnim slučajevima bezbolna i netemeperirana. Dijagnoza se
postavi kliničkim pregledom te dijagnostičkom punkcijom (oprez pri sumnji na
herniju!) uz nalaz atrofičnog testisa.
Liječenje se sastoji od orhiektomije zahvaćenog testisa s izrezivanjem svih
tunika.
Hematokela
Hematokela (lat. haematocele) je nakupljanje krvi u tunica vaginalis, a kao
posljedica traume testisa ili skrotuma, a može nastati i širenjem hemoabdomena.
Liječenje se sastoji od aspiracije krvi iz tunica vaginalis, te od ispiranja iste da bi
smanjila mogućnost nastanka priraslica.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Varikokela
Varikokela (lat. varicocele) varikozno proširenje vena plexus pampiniformis,
osobito u ingvinalnih kriptorhida pastuha i bikova, a najčešće je prirođeno.
Smatra se da može nastati zbog smanjenja smanjenja funkcije valvula unutar
testikularnih vena pri čemu dolazi do povećanja tlaka unutar plexus
pampiniformis. Najčešće se uočavaju samo na jednom testisu i ako u konja ne
izazivaju probleme sa spermiogenezom zbog povećanja temperature u skrotumu
te oštećenja spermiogeneze i u kontralateralnom testisu, najčešće ih ne liječimo.
Cista tunike vaginalis
Cista tunike vaginalis (lat. cista tunicae vaginalis) za razliku od hidrokele kada
se naiđe na nakupljanje tekućine u nekastiranih mužjaka ova je cista nakupljanje
tekućine u kastrata. Posljedica je kastracije u onim slučajevima kada kastracijska
rana na tunica vaginalis brzo zaraste, a prije kastracije bila je prisutna hidrokela.
Uobičajeno se tu naiđe i na trak omentuma koji je brzo srastao s ranom na
funikulusu koji pri tome ne obliterira nego ostane proširen poput mjehura.
Klinički je vidljivo odebljanje poput šake pa i veće, pri stajanju spušteno a
prilikom palpacije m. cremaster ga povlači u abdomen. Odebljanje inače
fluktuira no bez mogućnosti repozicije. Osim u konja ovaj nalaz moguć je i u
svinja.
Torzija testisa
Kod torzije testisa dolazi do rotacije testisa oko njegove podužne osi. Pritom
dolazi do obstrukcije krvnih žila, posljedičnog otečenja testisa te nastanka jake,
akutne boli. Bolest je opisana i pasa, ali i u konja. Kriptorhidni testisi skloniji su
torziji. Bolest može nastati zbog dužih ligamenata testisa ili epididimisa.
Liječenje se najčešće sastoji od orhiektomije (uklanjanja testisa). Budući da
postoji mogućnost torzije i drugog testisa preporuča se ili njegova orhiektomija
ili je u konja opisana metoda orhiopeksija (šivanje testisa za okolne fascije).
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
PENISTraumatske ozljede penisa
Javljaju se u pastuha najčešće nakon skoka na kobilu. Često se uočavaju
hematomi penisa koji nastaju pri izmicanju kobile za vrijeme kopulacije. Liječe
se oblozima i pritiskom na penis. Opisane su laceracije penisa. Nešivanje
laceracija penisa dovodi do infekcije koja se širi penisom.
Fractura os penis u pasa
Lom ove kosti rijetko se javlja u pasa, a simptomi ovise o oštećenju okolnog
mekog tkiva te o pomaku prelomljenih fragmenata kosti. Ponekad se osjeća
krepitacija, edem mekog tkiva, a u težim slučajevima prisutna je i anurija. Do
dijagnoze dolazimo rtg. pretragom. Lomovi bez pomaka ne zahtijevaju liječenje
osim primjene analgetika. Lomovi s minimalnim pomakom zahtjevaju
postavljanje katetera kroz 7 dana. Ako kateterizacija nije moguća ili je fiksacija
nakon kateterizacije nestabilna preporuča se osteosinteza postavljanjem pločice.
Strangulacija penisa
Ponekad se na penisu mogu naći strana tijela koja okružuju penis te prekidaju
krvotok u njemu. Pas očituje znakove boli te se učestalo liže po prepuciju.
Dijagnozu potvrđujemo pronalaskom stranog tijela na penisu te uočavanjem
nekroze penisa. Ako se uoči nekroza samog vrha penisa preporuča se parcijalna
amputacija penisa. Pri parcijalnoj amputaciji penisa prvo se postavi kateter, a
zatim se odreže vrh penisa. Zatim se šiva uretra za tunica albuginea penisa. Pri
potpunoj amputaciji penisa (falektomija) izrezuje se penis skupa s prepucijem i
skrotumom, te se učini kastracija. Zatim se uretra u skrotalnom području šiva za
kožu.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Fimoza
Fimoza (lat. phimosis) je bolest pri kojoj je onemogućeno izlaženje penisa kroz
otvor prepucija. Uočena je u svih životinjskih vrsta. Otvor prepucija je ili premal
ili nedostaje. Nastaje kongenitalno ili nakon traume. Osim što penis ne može
izaći iz prepucija vrlo često dolazi i do zadržavanja mokraće u prepuciju te upale
sluznice prepucija s daljnim nastajanjem ožiljka fimoze. Liječenje se sastoji od
zarezivanja kraniodorzalnog ruba prepucija te šivanja sluznice za kožu prepucija.
Parafimoza
Parafimoza (lat. paraphimosis) je nemogućnost povlačenja penisa u prepucij.
Nastaje najčešće nakon kopulacije, ozljede penisa ili novotvorevina. Često je
povezana s prijapizmom (stalna erekcija penisa bez spolnog uzbuđenja) te
masturbacijom. Dolazi do edematoznog otečenja penisa, a ako se parafimoza u
tom trenutku ne riješi dolazi do tromboze u corpus spongiosum i posljedične
nekroze. Liječenje se izvodi s povećanjem prepucijalnog otvora, a u težim
slučajevima izvodi se djelomična ili potpuna amputacija penisa.
Perzistentni frenulum penisa
Perzistetni frenulum penisa onemogućava izlaženje penisa iz prepucija. Uočava
se često u mladih bikova, nerastova i psa. Liječi se podvezivanjem krvnih žila
frenuluma te njegovim rezanjem.
Paraliza penisa u pastuha
Paraliza penisa u konja nazivamo je i ispadanje penisa (prolapsus), a najčešći
uzrok ove bolesti je korištenje fenotijazinskih sedativa (najčešće acepromazina),
koji izazivaju paralizu m. retractor penis. Opisana je i kod neuroloških bolesti
kao npr. bolesti leđne moždine (spinalna monoplegija), frakture sakruma (2.-5.
kralježak), a prije svega kod prignječenja i natezanje penisa, a time i njegovih
motoričkih živaca (n. pudendus i n. dorsalis penis), te trauma n. pudendusa na
arcus ischiadicus.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Ovo stanje prepoznajemo po tome što ispali penis visi iz otvora prepucija a pri
hodu penis se njiše i udara o ekstremitete. Na ispalom penisu obično vidimo dva
otečena dijela.
Distalna oteklina odgovara glans penis te je mekana, a poviše ovog leži tvrda
oteklina poput manšete i ide oko penisa (edem visceralnog lista unutarnjeg lista
prepucija). Ova oteklina i oteklina glans penis mehanički sprečavaju da se penis
vrati u prepucij (paraphimosis).
Kao liječenje koristimo se lokalnom masažom penisa i postavljanjem obloga,
ponekad je potrebna kateterizacija penisa, a krajnje rješenje kod kompliciranih
slučajeva je operacijska amputacija penisa ili falektomija. Opisana je falopeksija,
operacija pri kojoj se penis povlači kaudalno u prepucij i tako se fiksira
šavovima. Kontraindikacija za ovu operaciju je nekroza penisa.
Ruptura corpus cavernosum penisa
Ruptura corpus cavernosum česta je u bikova, ali se javlja i u nerastova i ovnova.
Također se ponekad ova bolet naziva i ruptura penisa, lom penisa ili slomljen
penis. Životinja ima problema s kopulacijom. Bolest se liječi antibioticima,
analgeticima, hladnim oblozima u početku bolesti, a ponekad je potrebno i
kirurško liječenje obrada hematoma).
Venerični sarkom u pasa
Venerični sarkom u pasa (prenosivi venerični tumor, sarcoma venericum)
etiološki nije razjašnjen, a prenosi se koitusom na oba spola. Nalazimo malinaste
grozdove na sluznici penisa (i to distalnim dijelovima) i rodnice. Zamjetan je
krvavi iscjedak. Liječi se operacijski uz obaveznu plastiku sluznice. Moguće je i
liječenje citostaticima (vinkristin) gdje nakon nekoliko tretmana dolazi do
otpadanja tumora.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
PROSTATABolesti prostate gotovo su sve vezane za psa. Najčešća je upala i hipertrofija
prostate, a rjeđi su tumori i kamenci prostate.
Prostatitis je obično posljedica upale mokraćnog mjehura i retencije urina kod
mokraćnih kamenaca. Razlikujemo kataralni i purulentni prostatitis. Znakovi su
otežano mokrenje a osobito je otežana i defekacija, lokalno se palpira (rektalno)
bolna oteklina. Liječenje se svodi na uklanjanje primarnog uzroka i primjenu
specifičnih antibiotika za urogenitalni trakt.
Hipertofija prostate je redovito neizlječiva konzervativno tako da je operacijski
zahvat jedini mogući način liječenja. Prije zahvata životinji pomažemo
kateterizacijom mjehura da preveniramo retenciju urina i pražnjenje rektuma kao
prevenciju opstipacije. Kod pojave tumora to su uglavnom karcinomi i sarkomi.
Moguć je nalaz kamenaca u prostati a to su uglavnom vapnom inkrustrirani
epitelni čepovi.
Benigna hiperplazija prostate
Benigna hiperplazija prostate predstavlja povećanje prostate pod utjecajem testosterona.
Bolest je prisutna u 80% pasa starijih od 6 godina te 95% pasa starijih od 9 godina.
Prisutni su klinički znaci kao što je tenezam pri defekaciji, konstipacija, bolna punjenost
prostate samo nakon parenja, intermitentna hematurija, a ponekad i krvarenje. Sumnju na
bolest postavljamo na temelju rtg. i ultrazvučne pretrage. Konačno razlikovanje ove
bolesti od npr. adenokarcinoma jedino je moguće biopsijom prostate i patohistološkom
pretragom. Kastracija je definitivno metoda izbora liječenja za pse pri čemu se pozitivni
rezultati uočavaju najranije za tjedan dana, a najkasnije kroz tri tjedna nakon kastracije.
Ako vlasnici ne prihvaćaju kastraciju moguća je terapija estrogenom s tim da dugotrajna
primjena estrogena može dovesti do aplazije koštane srži.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Prostatitis
U pasa je prostatitis uglavnom posljedica infekcije te se javlja kao supurativni oblik koji
može preći i u apscese prostate. Moguća je povezanost nastanka ove bolesti s prethodno
opisanom benignom hipertrofijom prostate. Kao uzročnici infekcije navode se Brucella
canis , Proteus sp. , Pseudomonas sp., Escherihia colli , Streptococcus , Staphylococcus ,
Mycobacterium , Blastomyces. Infekcija je moguća hematogenim putem ili ascendentno
od uretre. Kako se sekret prostate refluksom izlijeva i u mokraćni mjehur to je moguća
infekcija urinarnog trakta kao posljedica infekcije prostate. Klinički uobičajeno
spominjemo dva oblika ove bolesti i to kao akutni i kronični oblik prostatitisa. Akutni
oblik karakteriziraju povišena temperatura, anoreksija, depresija, abdominalna i/ili
rektalna bol, valvularni endokarditis, pa i septikemija. Hematološki nalaz upućuje na
neutrofiliju sa skretanjem u lijevo i monocitoza, a analiza urina pozitivna je na
hematuriju, piuriju i bakterijemiju.
Kronični oblik je moguć bez osobitih specifičnih kliničkih znakova a moguće su urinarne
infekcije, orhitis, uretralne strikture i peritonitis (ako je došlo do spontanog otvaranja
apscesa). Moguća je i pojava apscesa, u početku multiplih malih fokalnih žarišta koja
mogu tijekom vremena konfluirati. Akutni oblik bolesti liječimo antibiticima nakon
bakteriološkog nalaza urina i antibiograma kroz 1-4 tjedna, nakon čega ponovimo
bakteriološku pretragu. Ako je nužno (dehidracija, šok) odlučujemo se i za tekućinsku
terapiju. Kronične slučajeve bolesti liječimo antibioticima najmanje kroz četiri tjedna, uz
obaveznu bakteriološku kontrolu i nakon nekoliko mjeseci. U kroničnih prostatitisa
kastracija je upitna.
Gnojni prostatitis i apsces prostate
Infekcija prostate česta je bolest prostate, a nastaje širenjem infekcije iz uretre ili iz
testisa. Prvo nastaje puno sitnih apscesa koji se mogu spojiti u jedan veliki apsces.
Uočene su i rupture apscesa. Simptomi ove bolesti su povišena tjelesna temperatura,
anoreksija, leukocitoza, krvavo gnojni iscjedak iz prepucija, bolan i napet abdomen. U
slučaju rupture apscesa uočava se proširen abdomen i naglo pogoršanje stanja psa. Do
dijagnoze dolazimo rtg. i ultrazvučnom pretragom, punkcijom abdomena, kateterizacijom
itd.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Liječenje se započinje agresivnom antibiotskom terapijom. Kada dođe do stabilizacije
pacijenta preporuča se njegova kastracija. Kirurško liječenje sastoji se i od postavljanja
drena u parenhim prostate, omentalizacije (postavljanje omentuma u parenhim prostate),
marsupijalizacije (šivanje tkiva apscesa za trbušnu stijenku i kožu) te od djelomične ili
potpune prostatektomije.
Traumatske ozljede prostate
Prostata je zaštićena od traume kostima zdjelice. Stoga obično traumu prostate i ne
zamjetimo i ne liječimo sve dok se ne pojave problemi s ozljedom uretre. Tek tada zbog
primarne eksploracije uretre možemo uočiti laceracije prostate uz presječenu ili intaktnu
uretru najčešće na mjestu spoja prostatičnog i membranoznog dijela uretre. Prostatu može
lacerirati frakturirana zdjelica, a uretra može biti oštećena i bez nalaza frakture zdjelice.
Naime pretpostavlja se da je to moguće jer je membranozni dio uretre fiksiran uz
ventralnu stranu pelvisa, dok su prostata i mokraćni mjehur relativno mobilni te njegovo
naglo pomicanje rastegne prostatu i nadjača silu koja drži membranoznu uretru
fiksiranom za pelvis te dođe do njenog pucanja. Prognoza je uglavnom loša.
Ciste prostate
Prostatične ciste (retencijske ciste) nalaze se unutar parenhima prostate ili imaju direktnu
komunikaciju s njim. Smatra se da je u njihovoj etiologiji najbitnije začepljenje izvodnih
kanalića prostate koje dovodi do nakupljanja sekreta. Može doći do njihove infekcije te
nastanka apscesa prostate. Simptomi su najčešće povezani s otežanim mokrenjem i
defekacijom. Do dijagnoze se dolazi rtg. i ultrazvučnom pretragom. Kod malih cista
preporuča se kastracija. Kod velikih cista preporuča se izrezivanje ciste i njena
omentalizacija (umetanje omentuma u parenhim prostate).
Paraprostatične ili periprostatične ciste
Paraprostatične ili periprostatične ciste nalaze se u blizini prostate, ali nemaju direktnu
komunikaciju s parenhimom prostate. Smatra se da su to ostaci kongenitalnog uterus
masculinus.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________
Doc.dr.sc. D.Vnuk – Bolesti urogenitalnog sustava
Novotvorevine prostate
Adenokarcinomi su najčešće novotvorevine prostate. Kastracijom psa ne sprečava se
nastanak novotvorevina prostate. Od klinički simptoma uočava se anoreksija,
mršavljenje, problemi s mokrenjem i defekacijom, bolnost u kaudalnom dijelu abdomena.
Do dijagnoze se dolazi citološkom punkcijom prostate i sublumbalnog limfnog čvora u
koji metastazira novotvorevina. Prognoza je loša. Potpuna prostatektomija rijetko se radi
jer u 90% pasa uočava se urinarna inkontinencija nakon operacije.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2008.____________