BRANKO C OPl C

"'" , JEZEVA KUCICA

I LUS TRIR AO

VILKO S ELA N GL IHA

n:da djcca

svetac

SLAVNI LOVAC

Po sumi , s trista kopalja vuk mu se sklanja, _.

na juriS ide. zmija ga sarka Slrom, bez staze, I vuk, po svu noc sanja. puta, i medo, Pred njim, Jezurka Jezic pa cak i - ovca, dan hoda, svaki dan luta. . . - siri se strava, poznaJu Jeza, Lovom se bavi, slavnog lovca. njegovim tragom cesto ga vide, Jastreb ga stuje, putuje slava.

LIJINO PISMO Jednoga dana, Adresa kratka , i mi lim na teo vidjeli nismo, slova k'o jaja: Evo ti pisem Jezic je, Za dragog iz kamenjara kazu, Jeza guskinim perom. dobio pismo. Na kraju gaja. Divno Ii sa ra! Medeno pismo, U pismu pise: Dodi na rucak

. -

Jezurka, u moju logu, pncao meca, stiglo u torbi brate, - . pozun sarno, postara zeca. sanjam te cesto ne zali nogu.

svetac

Sa punirn loncem Jez se veseli: i rnasnim brkom - Na gozbu, veli, cekat 6u na te, tu sale nema, doslo do boja, pozuri trkom. hajd' da se sprema. nek bude sprernna Njezno te grli J ezurka J ezi6 obrana moja. rnedena lica lukavo skilji, Sun cani krug se i pozdrav salje pregleda bodlje u zen it dig'o lisica i svaku silji. kad je J ezurka

Mica. - Ako bi usput do lije stig'o.

KOD LIJINE KUCE Pred kueom-Iogom, - Dobar dan, kokos nek sjedi kamenog zida, lijo, u loncu tvom! J ezurka J die vrlino cista, Guskino krilo svoj sesir skida, klanjam se tebi, lepeza tvoja, klanja se, sa bodlja trista. a jastuk meki smjeska, Nek perje pijetla patkica koja. kavalir pravi, krasi tvoj dom, Zivjela vjecno biranom frazom u mlru, lisicu zdravi:

zdravicu dize: , .

caroban, u zdravlje lije SreCl, nikada lavez bajni. i njene kuce, ne cula pseci. I jez, za pogibiju I jos ti ovo i lija lovceva Zuce. na kraju velim: od masti sjajni. Nize se rucak ja sam za rucak lelo za jelom cetverosatni, trbuhom cijelirn! sarno se nize, zategnu trbuh Otpoce rucak 1 ezurka cesto k' 0 bubanj ratni.

Noe Evo i noci, nad sumom cijelom nadvi se suton sa modrim ve]om. Pramakne sarno leptiric koji i vjetar nocnik listove broji. Utihnu sum a, nestade graje,

macaka divljih oCi se sJaJe. Skitnica svitac svjetiljku pali, carabnim sjajem putanju zali. A soya huknu svoj ratni zov: - Dri'te se, ptice,

pocinje loy! J eziC se dize, njuskicu brise. - Ja moram kuCi, dosta je vise. Dobra je bilo, na stranu sala, lisice draga, e, bas ti hvala.

svetac

RASTANAK

- Moja je kuca cvrsta k' 0 grad, prenoci u nJoJ. Kud ces sad? -tako ga lija za konak sladi, a jez se brani, sta da se radi: - Zahvaljujem se pozivu tvom,

al' mi je drazi moj skromni dom! - Ostani, kume, lija sve guce, moli ga, zove,

za ruku vuce. AI' jez, tvrdoglav, osta pri svom.

- Drazi je meni moj skromni dom! Susteci sumom jez mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put. Ide jez, gunda, dok zvijezde sjaju: - KuCico moja, najljepsi raju!

POTJERA Ostade lija, los ima, da vi dim ja. misli se: mozda, Pozuri lija, - Vraga, od perja pod, necujna sjena, sto mu je kuca pecene seve paperje meko toliko draga? krase mu svod. . . noga Je nJena. Kad lezic tako Ta kuca, Dok juri tako zudi za njom, . . uz grobni muk, vJ eruJ , bit' ce to, obiljem sja. pred njom, bogme, Pod cu, na stazi, bogati dom. kradom, stvori se vuk.

VUK

- Grrrr, kuda zuris, kazi-der loveu; mozda si, negdje, pronasla oveu? - Idem da doznam -lija sve duva -

zasto jez kucu toliko cuva. - Eh, kuca, trice! -veli vuk zao. - Ta ja bih svoju za janje dao! Poci cu s tobom,

jer volim salu, hocu da vidim . ~ Jeza-budalu! Dok jure daIje brzo k'o strijela, srete ih medo, prijateIj pcela.

MEDO

- Surnnjiva zurba - glupost! jer volim salu, medo ih gleda - Moje mi njuske, hoeu da vidim mozda ste nasli svoju bih dao . ~ Jeza -jezero meda? za gnjile kruske. budalu! - Ne, nego mastu Za satie meda Sve troje jure golica moju, dat' eu je svakorn! k'o divlja rijeka, zasto jez voli govori rnedo odjednom -kueicu svoju. na jelo lakorn. - evo-- Kueica, - PoCi eu s varna, kaljuga neka.

DIVLJA SVINJA Divlja se svinja u njojzi valja, pospano skilji i - jelo sanja. - Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda, bogovski krka?!-PoskoCi svinja uz mnogo graJe,

a vuk joj nato odgovor daje: - Trazimo razlog, blatnjava zvijezdo, zasto jez voH rodeno gnijezdo! - Rodeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola rucka ja bih ga dala! Poei eu s varna,

jer volim salu, hoeu da vidim . ~ Jeza-budalu! Svi jure slozno ka cilju svom, kuda god produ -prasak i lorn! Pristigli jeza, glede:

svetac

PRED JEZEVOM KUCOM drvenog svoda,

on stade Namjesti krevet, kolijevko meka, kraj neke stare od pedlja duzi, lisnatog poda, bukove klade. zlJevnu, uvijek eu vjeran Pod kJadom rupa, pa leze ostati tebi, tarnna i gluha, . ~ . nizasto j a te 1 noge pruzl. prostirka u njoj Say blazen, mijenjao ne bi'! od lisea suha. sretan, U tebi zivim Tu J ezie ude, nize bez broja: bez brige, pliva u sreei, - Kueico draga, straha susti i pipa slobodo rnoja! i branit eu te gdje Ii ee led. Palaeo divna, do zadnjega daha!

~

TRI GALAMDZIJE irnas i buha!

Medvjed i svinja Koliba tvoja Kucicu takvu, . . . . prava je baba, hvaliso mali, 1 s nJlrna vuJa grmnuse grornko krov ti je truo, za rueak dobar prava oluja: prostirka slaba. svakorn bi da1i!-- Budalo jezu, Stenara to je, Rekose tako bodljivi soju, tijesna, njih troje, Ijuti, zar tako cijeniS i gluha, dok mudra lija stracaru svoju?! slgurno u llJOJ po stran i suti.

svetac

~

JEZEV ODGOVOR Dize se J die,

_.

OCI mu sJaJe, gostima cudnim odgovor daje:

- Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag.

Prost je i skroman, ali je moj , tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno zivim pod svojim krovom.

To sarno hulje, nosi ih vrag, za rucak daju svoj rodni prag! Zbog toga sarno, lude vas troje, cestite kuee nemate svoje.

Zivite, - .

cUJem, od skitnje, pljaeke i svrsit eete -naopaeke! To slusa lija, pa sudi zdravo: - Sad vidim i ja, jez ima pravo! To reee, klisnu jednom euviku, a ono troje, digose viku:

- J ez nema pravo, nastranu sala; a i ti, lijo, bas si - budala!

KRAJ

Sta dalje bjese, kakav je kraj? Prieat eu ito, potanko, znaj. Krvnika vuka, jadna mu majka, umlati brzo seljaeka hajka. Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole peele. I divlja svinja pade k' 0 kruska, smaee je zimus lovaeka puska.

Po sumi, danas, bez staze, puta J ezurka J ezie lovi i luta.

Vjestak i majstor u poslu svom, radi i euva, rodeni dom.

Branko Copic: JEiEVA KUCICA l1ustrirao: Vilko Selan Gliha Nakladnik: NASA DJECA d.o.o., Zagreb Za nakladnika: Drago Kazina Tisak: Siobodna Dalmaciia d .d. , Split , 2002 . Naklada: 5000 Art. 255

9

svetac

001002003004011012013014015016021022023024025026031032