„BRODOPROJEKT“ - povodom 70 godina od osnutka

Radna organizacija za projektiranje – poduzeće Brodoprojekt u Rijeci

osnovano je formalno krajem 1946. godine radom male grupe brodograđevnih

inženjera, najprije u okviru Privremene uprave za brodogradnju, koja 1947.

prerasta u Centralnu upravu brodogradnje (CUB) tadašnjeg Ministarstva

narodne obrane, predvođene iskusnim stručnjakom dipl.ing.Milanom Štangerom

iz Opatije. Već sredinom te godine oko ove jezgre okupilo se oko dvadeset

stručnjaka, od koje projektantske skupine je početkom 1948. formirano

poduzeće Centralni biro za pojektiranje (CBP), a koji je u svom sastavu imao

brodograđevni i građevinski sektor. Kasnijim rasformiranjem tzv. CUB-e došlo

je do odvajanja građevinskog sektora i Brodoprojekt od 1.1.1954. godine posluje

kao samostalno privredno poduzeće pod ovim imenom.

Sredinom 1975. godine Brodoprojekt postaje članom udružene Poslovne

zajednice Brodograđevne industrije Jadranbrod.

U svojem relativno dugom periodu djelovanja za jednu projektnu

ustanovu od gotovo 53 godine neprekinutog rada, bilo je naravno većih i manjih

uspona u afirmaciji same firme, a prvenstveno ovisno o općem stanju poslova na

domaćem i stranom brodograđevnom tržištu. U ranijoj fazi Brodoprojekta

prvenstveno se izrađivala dokumentacija za obnovu brodograđevnih hala,

navoza i dokova, te elaborati za podizanje potopljenih brodova s morskog dna.

Tako su za potrebe poslijeratne obnove i izgradnje flote Ratne mornarice SFRJ

nastali projekti na temelju koih je izgrađen niz patrolnih brodova („Mornar“ i

„Borac“) i torpednih čamaca, razni tipovi minolovaca, desantno-jurišnih i

pomoćnih brodova i barži. Također su izvršene rekonstrukcije postojećih

razarača i izvučen je iz mora i osposobljen školski brod „Galeb“, koji kao

zaštićeni objekt spomeničke baštine u riječkoj luci još iščekuje svoju obnovu u

brod-muzej.

Organizacija Brodoprojekta temeljila se na tri proizvodna odjela:

Projektno-prodajni odjel (poslovi marketinga, priprema ponuda do ugovaranja i

izrada idejnih i ugovornih projekata), Odjel brodske strukture (izrada projektne,

klasifikacijske i proizvodne dokumentacije) i Odjel opremanja broda

(objedinujuje izradu tehničke dokumentacije za sve struke koje sudjeluju u

procesu opremanja: strojarstvo, palubna oprema, elektrika i brodske nastambe).

Ovdje se navode ukratko osnovne djelatnosti Brodoprojekta i neki

značajniji projekti koji su se realizirali unutar tih područja:

Ratni brodovi: u suradnji s Brodarskim institutom i stručnjacima Ratne

mornarice izrađena je dokumentacija za raketnu topovnjaču tipa „Rade Končar“,

patrolni čamci tipa „Biokovo“ i novi razarač „Kotor“. Na temelju vastitog

razvoja izrađen je kompletni idejni i ugovorni projekt, kao i izvedbena

dokumentacija za pomoćni višenamjenski transportni brod PO tipa „Lubin“,

odnosno „Ugor“ (duljine 58 m, brzine 16-17 čv), a nešto kasnije uslijedio je isto

tako projekt desantnog broda-minopolagača S-33 tipa „Krk“ (klasa Silba). Na

osnovu dokumentacije Brodoprojekta u BSO-Split izgrađeni su školski brodovi-

fregate (duljine oko 97 m, maks. brzine 27 čv) za obuku pitomaca i to 1980. za

RM Iraka i 1982. za RM Indonezije. Nakon isporuke ovih brodova , a na osnovi

pretprojektne dokumentacije Brodarskog instituta, izrađeni su glavni projekt i

radionička dokumentcija za gradnju suvremenog velikog patrolnog broda za

potrebe naše RM. Osim optimalnog dimenzoniranja konstrukcije trupa, posebni

zahtjev je bio da se projektira i ugradi oprema što je više moguće iz domaće

proizvodnje.

Prva iskustva u radu s podmornicama Brodoprojekt je stekao na popravku

i rekonstrukciji potopljene talijanske podmornice „Nautilo“, koja je pod imenom

„Sava“ predana 1953. godine Ratnoj mornarici ondašnje SFRJ. Uporedo se

radilo na projektu novog tipa podmornica koje su izgrađene kod nas i koje su

početkom šestdesetih godina ušle u flotni sastav pod imenima „Sutjeska“ i

„Neretva“. Na osnovu tako stečenog iskustva i u suradnji s Brodarskim

institutom (BI-Zagreb) nastale su podmornice tipa „Heroj“ i „Drava“, kao i tipa

„Junak“ krajem 60-tih godina, a zatim manje diverzantske podmornice tipa

„Una“za četiri člana posaade (još nazivane „džepne“ zbog svoje duljine od

svega 18 i širine 3 metra). Ovim je naša zemlja postala jedna od malobrojnih u

svijetu koja je gradila podmornice po vlastitom projektu!

Trgovački brodovi: izradom dokumentacije za rekonstrukciju brodova

podignutih s morskog dna nakon II.svjetskog rata (prva iskustva stjecana na

putničkom brodu „Proleterka“) započela je obnova gotovo cjelokupne 'bijele'

flote Jadrolinije, pa je u periodu od 1953. do 1960. godine izgrađeno nekoliko

serija putničkih brodova. Kada su naša brodogradilišta započela konkurirati na

svjetskom tržištu, projektirana su i isporučena dva tipa putničko-teretnih

brodova za Indiju, nakon kojih počinje izgradnja niza brodova za prijevoz

automobila i vozila. Za Finsku je projektiran i izgrađen brod „Kapela“, a u

suradnji sa stranim projektantima za Švedsku su projektirani luksuzni trajekti

„Stena Olimpica“ i „Stena Skandinavica“ (za 'dnevni prijevoz' 1500 putnika i

220 automobila) i „Wisby“ i „Gotland“ (za 'noćni prijevoz' 350 kabinskih

putnika i 275 automobila). Za norveškog naručioca napravljen je projekt i

izgrađen višenjamjenski teretni brod s ograničenom brutto tonažom od 299 GT i

nosivosti oko 1000 t. Nadalje je izrađen idejni projekt tankera (duljine oko 75

m) za prijevoz više vrsta naftnih derivata i 50%-tne solucije sode kaustike.

U periodu od 80-tih do 90-tih godina pr.st. više se brodova izgradilo po

nacrtima Brodoprojekta od kojih se ovdje navodi samo glavnina: Brodarica

(trajekt) za 500 putnika za Jadroliniju izgrađen u Brodogradilištu Kraljevica,

trajekt za 400 putnika katamaranskog tipa za Rapsku plovidbu izgrađen u

Brodogradilištu Punat, brod za prijevoz rasutog tereta 6000 dwt za naručitelja iz

Norveške. Nadalje, dva višenamjenska RO-RO broda od 5700 dwt za švedskog

naručitelja izgrađena u kraljevičkom brodogradilištu (drugi brod iz serije

opremljen u brodogradilištu Nymo u Norveškoj), brod za prijevoz rasutih teteta

4250 dwt za njemačkog naručitelja građen u bugarskom brodogradilištu Rousse.

Osim navedenih izrađeni su još projekti za: tanker za prijevoz kemikalija 42000

dwt za naručitelja iz Grčke, LPG tankeri 4700 m3 i 8000 m3 zapremine za

njemačkog naručitelja, učešće u izradi dokumentacije za veći trajekt za 2000

putnika i 600 automobila za grupaciju AESA iz Španjolske i RO-RO

kontejnerski brod za rad s palubnim viličarima za Lošinjsku plovidbu ...

Izlaskom na vanjska brodograđevna tržišta Finske, Švedske, Norveške,

Njemačke, Španjolske, Italije, Grčke, Rumunjske i Bugarske tijekom 90-tih

godina, Brodoprojekt je uspio steći nove klijente i kroz svoju tvrtku u Italiji

Nord Adria Progetti osigurati potpunu zaposlenost. Za talijansku grupaciju

Fincantieri Brodoprojekt sudjeluje u izradi projektne i klasifikacijske

dokumentacije za tada, 1996., najveći isporučeni putnički brod na svijetu

„Carnival Destiny“. Zatim je uslijedila izrada detaljne izvedbene dokumentacije

CAD-CAM tehnologijom u kompjuterskom sustavu Tribon za strukturu i

opremanje strojarskih prostora trajekta za prijevoz vlakova, vozila i putnika za

grupaciju Astilleros Espanoles (ASEA) iz Španjolske.

Specijalni brodovi i objekti: Nešto stariji i specifični su projekti plovnih

dokova kapaciteta dizanja 1500 t i 5000 t za Ratnu mornaricu Indonezije, kao i

sofisticirani projekti većih plovnih dokova kapaciteta dizanja 28000 t i 30000 t

za potrebe nekadašnjeg SSSR-a, izgrađeni prema originalnoj dokumentaciji

Brodoprojekta u brodogradilištu u Trogiru. Ovi veći dokovi bili su tada

opremljeni najsuvremenijom opremom podešenom za uvjete hladnih sjevernih

mora, osposobljeni za samodokovanje i pripremljeni za duga oceanska tegljenja

do odredišnih luka. Nadalje, prema zahtjevu ruskog naručioca izrađen je

kompletni projekt i u brodogradilištu Split izgrađena je čitava serija vrlo

kompleksnog i jedinstvenog broda – stanice za osnovno čišćenje podvodnih i

nadvodnih površina, te za bojadisanje nadvodnih površina brodova u plutajućem

stanju, bez potrebe dokovanja. Za riječku firmu „Dezinsekcija“ izrađen je idejni

projekt broda za prikupljanje krutih otpadaka i naftnih zagađenja (polucija) s

morske površine, a za splitski „Plovput“ kompletirana je projektna ponuda za

prvu varijantu broda-betonare za izgradnju svjetionika i pomorskih oznaka, koji

je mnogo kasnije pod imenom Svjetionik realiziran u korčulanskom i ponovno u

splitskom 'škveru'. Od ostalih objekata specijalne namjene treba još spomenuti

razne projekte za plovne dizalice, tegljače, barže raznih veličina, pa i cilindre do

300 t uzgona za podizanje potopljenih brodova, na kojem području je 50-tih

godina radio naš poznati stručnjak dipl.ing. A. Armanda.

Objekti morske tehnologije: Početkom 70-tih godina Brodoprojekt se

uključuje u područje djelatnosti morske tehnologije: teretni brod „Ionia Express“

(103 m) konvertiran je u brod za polaganje i ukopavanje cjevovoda u morsko

dno i druge ronilačke radove pod imenom „Capalonga“ 1974. godine za potrebe

offshore radova. Tih godina je također za brodogradilište Viktor Lenac dovršen

projekt i izvedena rekonstrukcija tankera „Chambord“ (151 m) u plovnu dizalicu

„PM-25“ kapaciteta dizanja 8000 kN, a zatim slijede preinake tankera

Germinal“ u brod-dizalicu „PM-26“, odnosno „PM-27“ (204 m) kapaciteta

dizanja 20000 kN za istog naručioca. Jedan od najznačajnijih poslova iz ove

grupe radova je projekt i također izvedbena dokumentacija za opremanje prve

domaće samopodizne platforme za bušenje na naftu i plin „Labin“ (glavne

dimenzije trupa 61x57x7 m, maks. dubina mora 91 m), koja je u skladu sa

zahtjevima registara ABS i JR izgrađena u Uljaniku i kompletno opremljena u

brodogradilištu V. Lenac u Rijeci. Platforma „Labin“ za koju je Brodoprojekt

još bio angažiran na izradi narudžbenih specifikacija, koordinaciji i praćenju

radova u toku gradnje i pružanju konzultantskih usluga, uspješno je dovršena i

isporučena INA-Naftaplinu“ krajem 1985. godine.

Konverzije i produženja: Značajna aktivnost bilježi se iza 70-tih godina

na konverzijama tankera u prijevoznike automobila za kompaniju Hoegh-

Ugland („Hoegh Trader“, „H.Transporter“ i „H.Traveler“ duljine 212 m,

kapaciteta krcanja po 2300 automobila). Linijski brodovi za opći teret „Joana“ i

„Amalija“ su 1974./75. godine umetanjem nove sekcije trupa od oko 30 m

produljeni na 190,6 m i preinačeni u prijevoznike automobila „Nopal Verde“ i

„Nopal Branco“ kapaciteta skladišta svaki po 4000 putničkih automobila. Da bi

se postigao potreban stabilitet nakon konverzije, na bokovima ovih brodova

ugrađeni su uzgonski blisteri. Slijede produljenja RO-RO brodova „Freccia

Rosa“ i „Freccia Blu“, odnosno „Dora Baltea“ i „Po“ umetanjem sekcije trupa

duge oko 24,5 m, čime je duljina tih brodova povećana na 157 m i omogućen

novi raspored fiksnih i pokretnih rampi za ukrcaj i prijevoz oko 2000

automobila. Sve konverzije navedenih brodova obavilo je brodograddilište

Viktor Lenac prema tehničkoj dokumentaciji izrađenoj u Brodoprojektu.

Drveni brodovi: Iskustvo Brodoprojekta iz područja brodogradnje u

drvu datiralo je još od samog osnutka poduzeća kada se izrađivala

dokumentacija za minolovce i torpedne čamce, ribarske brodove, razne barkase i

jahte. Značajni rezultati postignuti su u projektiranju luksuznih rezidencijalnih

jahti „Šumadinka“ i „Podgorka“, te najveće „Jadranke“ (34,5 m, brzine 28 čv).

U međuvremenu je izgrađen čitav niz mornaričkih barkasa od kojih su

najznačajnije bile: dvovijčana putničko-teretna barkasa (20,5 m, 70 sjedećih

mjesta i 15 t tereta) i hidrografska barkasa (22,1 m, 10,5 čv) izvedena u dvije

varijante: za oceanografska mjerenja i ronjenja, te kao školska barkasa za

smještaj i obuku 18 pitomaca i 2 nastavnika. Serija brzih čamaca tipa „Srđ“ (23

m, 28 čv) namijenjena za policijsku službu u obalnom području Jadranskog

mora; trup je već ranije bio izgrađen od laminiranih rebara i dvoslojne oplate, a

nadgrađe od vodootporne šperploče.

Brodogradilišta, pomorske baze i remontni zavodi: Izrađeni su idejni i

izvedbeni projekti tehnološkog procesa i izgradnje novog brodogradilišta u uvali

Lamljana na otoku Ugljanu (uključivši priveze plovnih dokova kapaciteta

dizanja 8500 t i 2300 t). Za brodogradilište „3.maj“ u uvali Voz-Peškera (otok

Krk) izrađeno je idejno rješenje i izvedbeni projekt strojarske energetike i

protupožarne zaštite za lokalitet u izgradnji. Od većih projekata koji nisu

ostvareni može se istaći idejni projekt opremanja i energetskih instalacija suhog

doka za tadašnju vojnu bazu Lar Holms u Libiji, kao i izvedbeni projekt

izvlačilišta brodova duljine do 50 metara.

Oprema za brodove posebne namjene: Razna, uglavnom specijalna

palubna oprema projektirana je za specifične potrebe pojedinih brodova kao što

su: vitla i sohe za hidrografske barkase, razna ručna vitla, kormilarski uređaji za

manje brodove (za spomenutu PO seriju u suradnji s Brodarskim institutom

razvijen je rotacioni kormilarski stroj u domaćoj izvedbi), uključivši sklop

osovine kormila s pripadnim ležajevima. Jedan od posebnih projekata je regalni

viljuškar u protueksplozivnoj izvedbi za manipulaciju bačvama u skladištu boja

na ranije spomenutom brodu-stanici za bojadisanje.

Objekti na kopnu: Izrađeni su idejni i izvedbeni projekti raznih

interijera, kao i strojarskih i elektroinstalacija za objekte na kopnu. Tu se

posebno ističe projekt interijera „Captain's Club“-a hotela Bonavia u Rijeci i

idejni projekt terminala tekućeg tereta za riječku luku.

Hardverska i softverska podrška: Nakon ranog uvođenja računalne

tehnike u svoje poslovanje (računalo IBM-S/1), u Brodoprojektu je ozbiljnija

primjena računala u izradi projektne dokumentacije započela s novijim

generacijama osobnih računala i softvera za izvođenje potrebnih proračuna i

izradu nacrta. Cjelokupna projektna i klasifikacijska dokumentacija izrađivala se

na ukupno 40-ak PC-a instaliranih u Brodoprojektu i njegovoj tvrtki Nord Adria

Progetti u Trstu. Radi pune kompatibilnosti prema klijentima Brodoprojekt se

tada koristio i većim brojem raznih softvera kao napr. GHS, NavCad, AutoCad,

Microstation i dr. Nabavom prvih grafičkih stanica i dijela CAD/CAM softvera

za izradu brodske strukture, započela je 1992. godine izrada radioničke

dokumentacije za trup broda. Brodoprojekt se nadalje opredijelio za nabavu

softvera TRIBON (ex STEERBEAR) izvorno razvijanog za primjenu u

brodogradnji, čijim se CAD/CAM softverskim paketom koristio u izradi

projektne i izvedbene dokumentacije svih struka.

Do 1986. godine Brodoprojekt je zapošljavao preko 200 djelatnika, od

kojih oko 180 stručnih za obavljanje poslova bodograđevne struke, brodskog i

općeg strojarstva, elektroenergetike i elektronike, te brodske arhitekture. Već do

toga vremena je u našim brodogradilištima izgrađeno više od 500 brodova koji

su nastali prema nacrtima s crtačih stolova Brodoprojekta. U razdoblju oko 90-

tih godina pr.st. poglavito teških za razvoj hrvatske brodograđevne industrije i

mornarice, dolazi dijelom do gubitka tradicionalno najvećih i najvažnijih

klijenata, tako da Brodoprojekt oko 1996. godine ima još svega oko 80

djelatnika, djelomično zaposlenih i u vlastitoj tvrtki u Italiji. U eri pojave opće

privatizacije poduzeća u Hrvatskoj, od 1992. godine Brodoprojekt postaje

potpuno privatizirano dioničko društvo s postepenim osipanjem stručnih i

ljudskih resursa, čija se brodograđevna djelatnost pod tim nazivom konačno

'gasi' oko 2000. godine. Donekle i kao posljedica raspada Brodoprojekta, u

Rijeci nastaju manji dioničarski, odnosno privatni tehnički uredi, sastavljeni

mahom od djelatnikka bivšeg Brodoprojekta, koji se neki s vremenom

okrupnjavaju i razvijaju sve do danas u značajne tvrtke na području

brodograđevnog biznisa, primjerice „Brodoplan“ (kao neposredna sljednica

Brodoprojekta), „Navis Consult“ (dio grupacije Rolls-Royce), „R-projekt“,

„Navtec Marine“, kao i još nekolicina drugih manjih ureda.

U radu Brodoprojekta istakli su se brojni stručnjaci među kojuima od

starijih inženjera na području brodogradnje Milan Štanger, Ivan Fabrio, Tihoraj

Jelušić, Josip Paučić i Ostoja Grubiša koje praktički možemo smatrati i

osnivačima same ustanove, te nadalje Ivan Ćiković, Igor Koprivnikar (kao

višegodišnji direktor firme), Petar Smokvina, Josip Palle, Remigio Tončetić,

Marijan i Maja Rimanić-Frketić; na području strojarstva i brodostrojarstva

Antun Božinović, Boris Dupor, Boris Matešić i Josip Brnić; na području

elektrotehnike i elektronike Boris Margan, Jure Sablić i Ante Kuzmanić, a na

području arhitekture i unutarnjeg uređenja Erika Randić i Zorko Lah. U okviru

ovog članka gotovo je nemoguće nabrojiti i ostale brojne i vrlo marljive, mahom

stručne djelatnike, koji su svojim dugogodišnjim radom značajno doprinjeli

prosperitetu Brodoprojekta.

Navršilo se 70 godina od osnutka nekadašnjeg Brodoprojekta ... Iako kao

firma više ne postoji, a uzevši sve navedeno u obzir, može se uočiti, doduše sada

već povjesna, uloga Brodoprojekta kao neke vrste rasadnika brodograđevnih

kadrova. Time ujedno i od više od polustooljetnog doprinosa značajnog za

razvoj brodograđevne struke u drugoj polovici dvadesetog stoljeća na ovim

našim prostorima, pa i šire.

Karminski Julije, dipl. ing. brod., Rijeka, rujan 2016.

S. Vukelića 3, 51000 Rijeka; e-mail: julije.karminski@ri.t-com.hr

Literatura:

1. Katalog poduzeća „Brodoprojekt“, izdanje Brodoprojekt , Rijeka 1986.

2. Igor Koprivnikar: „Četrdeset godina Brodoprojekta“, časopis

Brodogradnja, 34(1986)6

3. Tomo Agustinović: „Brodoprojekt-dugogodišnje iskustvo na izradi

dokumentacije“, časopis Brodogradnja, 34(1986)6

4. David Vukelić: „Pola stoljeća Brodoprojekta“, časopis Brodogradnja,

44(1996)4

Prilog: Slike (1.-10.) preuzete iz navedene literature.

Slika 1. Višenamjenski transportni brod tipa „Ugor“

Slika 2. Višenamjenski transportni brod - umjetnički prikaz izvedenog

broda pod teretom, s otvorenim pramcem i ukrcajnom rampom

Slika 3. Luksuzni putnički brod – trajekt „Wisby“ za švedskog

brodovlasnika

Slika 4. Samopodizna platforma „Labin“ za bušenje na naftu i plin

Slika 5. Drvena motorna jahta „Jadranka“

Slika 6. Školski brod – fregata za obuku pitomaca ratne mornarice

Slika 7. Tanker za prijevoz kemikalija 42000 dwt

Slika 8. Brodarica – trajekt „Rab I“ za 140 putnika

Slika 9. Patrolni brod tipa „Biokovo“

Slika 10. Podmornica tipa „Junak“