broj godina xiii., zagreb lipanj 2009.casopis.hrsume.hr/pdf/150.pdf · 2009-06-19 · »asopis za...

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Kriza otkrila slabosti 2

Restrukturiranje 4

Šuma okom šumara 20

Etiopija 27

F. Žalac i Nova Gradiška 7

Park šuma KomrËar 14

broj

150Godina XIII.,

Zagreblipanj2009.

broj

150Godina XIII.,

Zagreblipanj2009.

Naslovna stranica:Ljeto dolaziMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: PerunikaMarinko Bošnjaković

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Izlazeći od 1997.g., u ovom formatu, časopis Hrvatske šume „dogurao“ je do 150.broja. Obilje-žavajući 2007. desetgodišnjicu izlaska, skromno smo, na zajedničkom sastanku uređivačkog odbora i redakcije, konstatirali kako se časopis profilirao „kao izlog Hrvatskih šuma okrenut (prvenstveno) javnosti“ u kojem je najveći dio tema posvećen općim pitanjima šumarske

struke. Također, kroz rubrike koje imaju uglavnom obrazovni karakter (enciklopedija šumarstva, zaštićeno bilje, ljekovito bilje i drugo) te teme općeg sadržaja (putopisi, reportaže, savjeti), časo-pis je popularizirao šumarstvo izvan šumarskih krugova.

Ovome se nema što dodati niti dvije godine kasnije. Redakcija, na čelu s uređivačkim odborom, nastojala je pratiti sva važna zbivanja u hrvatskom šumarstvu (i zaštiti prirode uopće) i dati im adekvatnu pažnju, nastojeći zadržati populističku koncepciju predstavljanja stručnih stvari i educirajući one kojima šumarstvo nije struka.

Koliko je sve to bilo uspješno, pitanje je koje si postavljaju sve redakcije na svijetu. Onim no-vinama koje su na tržištu zapravo je lako odgovoriti-ako u sve većoj konkurenciji opstaju i dalje izlaze, znači da su pronašle formulu uspješnosti. Uz obveznu napomenu da postoje i novine, obično politički dnevnici, putem kojih netko (vlast) želi javnosti prezentirati svoje stavove i one ne ovise o tržištu niti itko razglaba o njihovoj uspješnosti.

Pripadajući kategoriji glasila magazinskog tipa čiji je osnovni cilj popularizacija određe-ne djelatnosti, koju netko financira i koja ne zarađuje na kioscima, čak ni ne vraća uloženi novac, časopis Hrvatske šume svrstao se u grupu sličnih u našoj zemlji, ali i u veliku porodicu takvih kakvi izlaze u svim europskim zemljama! Pa je li on samo trošak? Teško, možda bi točnije bilo reći da je to najjeftinija promidžba struke i djelatnosti, koja godišnje košta manje (!) nego što iznosi plaća nekog od bolje pozicioniranih zaposlenika u firmi.

U ovih 150 brojeva nastojali smo izbjeći zamke dnevne politike, različitih opredjeljiva-nja i služenja i ugađanja nečijim interesima koji nisu u skladu s proklamiranom uređivačkom politikom. Ovo treba reći zbog toga što se često miješaju pojmovi pa neki, na sreću vrlo rijetki, misle da bi i u ovakvoj vrsti novina bilo mjesta za osobne obračune i iznošenje „prljavog veša“, ponajviše rješavanje problema koji se inače rješavaju na drugim instancama.

U duhu vremena i krize koja je zahvatila i šumarstvo i mi ćemo ovaj 150. broj obilježiti tek redovnim sastankom uređivačkog odbora i redakcije. A do sljedećeg okruglog broja ili jubilarne godine-treba preživjeti!

150LIPA

NJ

Reklamirana kao „cvjetna senzacija“, 44. međuna-rodna izložba vrtnog cvijeća Floraart, na zagre-bačkom jezeru Bundek od 26.-31.svibnja (dan duže nego ranijih godina!) za brojne je posjetite-

lje doista bila praznik za oči i prilika za odmor, uživanje i opuštanje!

Najveću cvjetnu priredbu u Hrvatskoj otvorio je pred-sjednik Republike Stjepan Mesić koji je zahvalio svima koji su osmislili ovaj događaj i pozvao građane „da dođu uživati u cvijeću i ove i sljedećih godina“. A gradonačelnik Milan Bandić prisjetio se kako je „prije šest godina sanjao uređeni Bundek te da nema ništa ljepše nego kad se san ostvari“. Svečanost otvorenja uljepšao je spletom pjesa-ma ansambl Lado.

Na 30 ha otvorenog i 2000 m četvornih zatvorenog prostora predstavila su se 152 izlagača od čega njih 15 iz inozemstva (Austrija, Italija, Mađarska, Belgija, Nizozem-ska, Danska, Slovenija, Njemačka, SAD).

Osim proizvodnje rezanog cvijeća i fantastičnih cvjet-nih aranžmana, ukrasnog grmlja i drveća, posjetitelji su mogli vidjeti i kupiti opremu za uređivanje vrta.

Hrvatske šume su na 44. međunarodnoj izložbi vrtnoga cvijeća u Zagrebu predstavile kompoziciju šumskih sadnica, ukrasnoga grmlja i drvne galanterije.

floraart 2009 44. MEĐUNARODNA IZLOŽBA VRTNOG CVIJEĆA FLORAART, ZAGREB, 26.-31. SVIBNJA

Ove godine Floraart je ponudio i niz popratnih sadržaja, od nastupa pjevača i sastava na pozornici na pontonu, do niza dječjih priredbi na pozornici kraj dječjeg igrališta te niza struč-nih prezentacija u glavnom šatoru. Drugoga dana priredbe održan je i Hrvatski kup florista.

Hrvatske šume tradicionalno su prezentirale svoju ponudu na izložbenom prostoru (2200 m3) između južnog

Bundeku!

savskog nasipa i velikog jezera, za čiji je izgled zaslužan dipl.ing. Milan Žgela sa suradnicima. Pod motom “Drvenasto bilje kao ukras i toplina drveta i drvne galanterije” predstavljena je kompozicija šumskih sadnica, ukrasnoga grmlja i drvne ga-lanterije iz više uprava Hrvatskih šuma. Pažnju posjetitelja po-sebno je privlačio aranžman istarskog rasadnika Frnačeskija u kojem je glavno mjesto imala penjačica bugenvileja!

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

Zemlja cvijeća!

Šumske sadnice i ukrasno grmlje na izložbenom prostoru hrvatskih šuma

Bundekom nisu propustili prošetati predsjednik Mesić u pratnji gradonačelnika Bandića i suradnika

Pet cvjetnih dana na

u ovom broju2 – 9

10 –18

18 – 20

28 – 35

36 – 38

Do kada će se otpad odlagati u šumi?

Tvrtka Hirschmugl, servis i prodaja automobila i kamionaNova šumarska prikolica lakša od dosadašnje za 750 kg!

Park-šuma Komrčar - zeleni dragulj i ponos otoka Raba

Svaki pojedinac je bitan!Hoće li se sadnice imati kome prodati?

Priče i pjesme o drvećuLecijo Matešić i Vinkovci najpreciznijiFranc Žalac treći put, Nova Gradiška ekipni pobjednik!

Kakva nova organizacija Hrvatskih šuma?

Kriza razotkrila slabosti u šumarstvu i drvoprerađivačkoj industriji

Tako se sadi stablo ljubavi i tolerancije!

Odaberite vitmine koji odgovaraju vašem načinu životaUmjesto bijelog, zeleno okružje! S. Nikolić i A. Vukadin još jednom najuspješniji

Vitez s puno kopaljaDivokoza u Gorskom kotaru

Božikovina - lijepa i ljekovita biljkaHijene su u Hararu domaće životinje!

Kopitnjak (Asarum europaeum)Kaline (Ligustrum)

Grand prix 6. bjelovarskog salona Zvonimiru Ištvanu

2 • Broj 150 • lipanj 2009. HRVATSKE ŠUME

SKUPŠTINA HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVAdani hrvatskog šumarstva

U povodu Dana h r v a t s k o g a šumarstva u Koprivnici je 5.

lipnja u dvorani “Domo-ljub” održana 113. redovi-ta skupština Hrvatskoga šumarskog društva. Pri-godnim pozdravnim rije-čima skupu su se obratili saborski zastupnik Vlatko Podnar, dekan Šumar-skog fakulteta Andrija Bognar, predsjednik šu-marske Komore i član Uprave HŠ-a Damir Felak, prof. Emil Klimo (Češka) i dr. Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić na-

glasio je kako je ovo prijelomna godina za hrvatsko šumarstvo, a pozitivna strana recesije je u tome što je razotkrila određene slabosti u našemu Trgovačkom društvu, drvoprerađivačkoj industriji i privatnom sek-toru. Hrvatske šume su u “škarama” između veće pro-izvodnje, isplate plaća te upravljanja i gospodarenja, što je vrlo teško sve uravnotežiti. Za sada ispunjavamo sve točke Kolektivnog ugovora, no pitanje je do kada, u uvjetima kada nam je dug veći od 300 mil. kuna, a reprogramirani dugovi drvne industrije iznose oko 500 mil. kn. Stoga je prijelomni trenutak da Trgovačko druš-tvo posložimo na drugi način, a skupština HŠD-a u tome mora biti poticatelj. Pritom svi moramo podržati studiju o restrukturiranju, koju mora potvrditi struka i Vlada Re-publike Hrvatske.

Državni tajnik Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva Herman Sušnik napomenuo je kako je kriza pokazala krhkost drvoprerađivačkoga sektora, najvećeg ko-risnika šumskih pro-izvoda, koji je među prvima došao na udar. Naime, izvoz za prva četiri ovogodiš-nja mjeseca pao je za 36 posto, došlo je do gubitka tržišta, odre-đenog broja radnih mjesta, nelikvidnosti. Stoga će se pojedine tvrtke u drvnoj indu-striji morati restruk-

Za dugoročni razvoj šumarstva jedno od bitnih pitanja je plaćanje naknade za korištenje OKFŠ-a, čije je ukidanje ili smanjenje i danas aktualno, kao jedna od antirecesijskih mjera.

Plaćanje naknade za korištenje općekorisnih funkcija (iznimka su Poduzeća za šume i pravne osobe koje gospodare šumama), u visini 0,07%

od ukupnoga prihoda, bilo je dostatno za gospodarenje šumama na kršu i sanaciju šuma

ugroženih propadanjem


Mr. Petar Jurjević

Darko Vuletić

Sa Skupštine

Broj 150 • lipanj 2009. HRVATSKE ŠUME 3

turirati da bi dalje mogle funkcionirati. Hrvatske šume su još uvijek stabilan sustav, no svi zaposleni moraju se odgovor-

no i racionalno odnositi prema radnim zadacima. Ministarstvo će i dalje po-duzimati sve raspoložive korake da se sačuva proi-zvodnja, a u okviru toga i radna mjesta. Svako je re-strukturiranje poslovnoga subjekta ozbiljan proces koji se ne može odraditi preko noći, no treba ga započeti.

Važnost naknade za korištenje OKFŠ-a - Podnoseći izvještaj o radu,

predsjednik HŠD-a Petar Jurjević ukratko je nazočne upo-znao s najvažnijim aktivnostima koje su bitne za dugoročni razvoj šumarstva. Jedno od bitnih pitanja je plaćanje naknade za korištenje OKFŠ-a, čije je ukidanje ili smanjenje i danas aktualno, kao jedna od antirecesijskih mjera. Ono bi za cjelokupno šumarstvo, posebice za šume na kršu, imalo teške i nesagledive posljedice. Došlo se do spoznaje da bi plaćanje naknade za ko-rištenje općekorisnih funkcija (iznimka su poduzeća za šume i pravne osobe koje gospodare šumama), u visini 0,07 % od ukupnoga prihoda, bilo dostatno za gospodarenje šumama na kršu i sanaciju šuma ugro-ženih propadanjem. Značajno pitanje je i rasprava o nacionalnoj ekološkoj mreži koja će biti uključena u ekološku mrežu Europske unije NATURA 2000. To je sustav područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i staništa, a prijedlog ekološke mreže za RH (svega 2,5 % šuma) izradili su znanstvenici Šumarskog fa-kulteta u Zagrebu, na čelu s prof. dr. Josom Vukeli-ćem. U protekloj godini Društvo je, među ostalim, raspravljalo i zauzimalo stavove o gospodarenju šu-mama i šumskim zemljištem, posebice sa stajališta njegovoga korištenja u svrhu izgradnje raznih infrastrukturnih obje-kata, podizanja višegodišnjih nasada, izgradnje poduzetničkih zona i dr. Pritom se upozoravalo na neprimjerene cijene šume i šumskoga zemljišta, a osobito na one površine na kojima se manipulira s izgrad-njom igrališta za golf (korištenje za druge svrhe, apartmani, hoteli i dr.).

Iznimna aktivnost sekcije za bio-masu-O nizu drugih aktivnosti Društva i aktualnoj problematici govorio je tajnik Damir Delač (šumarsko nordijsko-skijaško natjecanje, rad sekcije HŠD-a za biomasu, ekološke sekcije, obljetnice, stručni sku-povi, predstavljanje stručnih knjiga, digita-

lizacija cjelokupne građe Šumarskog lista i dr.). Osobito se osvrnuo na rad sekcije HŠD-a, Hrvatske udruge za biomasu, koja je bila vrlo aktivna organizirajući brojna predavanja, okrugle stolove, izložbe, sudjelovala na međunarodnim konferencijama i simpozijima te bila prisutna u medijima. Od prošle godine šumarska je struka bogatija

za niz iznimno vrijednih knjiga iz područja fitoceno-logije, ekologije, zaštite šuma, urbanog šumarstva , povijesti šumarstva i dr. Potkraj godine očekuje se tiskanje znanstvene monografije ”Šume hrvatskoga sredozemlja”. Završena je velika akcija digitaliziranja cjelokupne građe svih izdanja Šumarskoga lista. U arhivi je trenutno 65.906 stranica, a sva građa dostu-pna je na internetu.

Međunarodni ugled Šumarskoga lista-Iz-vještaj o izlaženju Šumarskoga lista u 2008. godini podnio je tehnički urednik Hranislav Jakovac (objav-ljeni članci prema znanstvenim granama, uobičaje-ne rubrike i dr.). Lani je tiskano 6 dvobroja s 33 znan-stveno-stručna članka koji obrađuju problematiku iz pojedinih grana i ogranaka šumarstva, a objavljeni su i napisi u uobičajenim rubrikama (Zaštita prirode,

Aktualno, Obljetnice i dr.). Članci su indeksirani od više sekundarnih časopisa, od kojih jedan pripada u bibliografsku bazu SCI. Lanjsko go-dište odlikovalo se raznolikošću sadržaja, što zasigurno podiže vrijed-

nost časopisa koji je prošle godine uvršten u Thomson Reuters produkte i informacij-ske usluge te tako puno dobio na međuna-rodnom ugledu. O izvršenju financijskog plana HŠD-a za prošlu godinu, izvještaju Nadzornog odbora i drugim izvještajima detaljnije se može pročitati u ovogodiš-njem dvobroju 3-4 Šumarskog lista.

“Hrvatske šume” su još uvijek stabilan sustav, no svi zaposleni moraju se odgovorno i

racionalno odnositi prema radnim zadacima. Ministarstvo će i dalje poduzimati sve

raspoložive korake da se sačuva proizvodnja, a u okviru toga i radna mjesta.


Piše: Ivica Tomić

Foto: M. Mrkobrad

Herman SušnikSa Skupštine

Emil Klimo


dani hrvatskog šumarstva

O razlozima, ciljevima i provedbi restrukturira-nja govorio je u uvodnome dijelu dipl. ing. Damir Felak, član Uprave HŠ-a, koji je napo-menuo kako je riječ o radnoj verziji koja je

podložna promjenama i korekcijama. On se ukratko osvrnuo na osnivanje Javnoga poduzeća “Hrvatske šume”, ističući kako se otada nigdje, na radno dostu-pnom dijelu državnih šuma, nisu narušavala temeljna načela gospodarenja šumama. Ovako ustrojeno po-duzeće, uz goleme pozitivne učinke, nosilo je u sebi i negativnosti koje su dovele do njegove sve manje gospodarske učinkovitosti, inertnosti pa i postavljanja pitanja o potrebi njegovog opstanka. Već 1995. godine, poslije reintegracije svih oku-piranih dijelova Republike Hrvatske, nametnula se potreba traženja učinko-vitije organizacije i sustava motivacije zaposlenih. Od toga vremena izrađene su dvije studije (projekta) restrukturira-nja Javnoga poduzeća.

Trgovačko društvo kao polazište - Na temelju projekta iz 2002. Poduzeće je preoblikovano u trgovač-ko društvo s ograničenom odgovornošću. Uprave HŠ-a

imenovane 2004. i 2008. godine smatrale su da je to polazište za nastavak rada na restrukturiranju Društva, procesu koji ima svoje vrijeme i dina-miku realizacije. Zaklju-čujući izlaganje Felak je napomenuo kako šu-mari iznimno savjesno, stručno i odgovorno gospodare

šumama, što se očituje, prije svega, u poštivanju načela potrajnosti, održi-vosti biološke raznolikosti te ispunja-vanju ostalih socijalnih funkcija šuma. U cilju postizanja što boljih rezultata poslovanja, podizanja ukupne učin-kovitosti HŠ-a te poboljšanja položaja svojih zaposlenika, ova Uprava je odlu-čila naručiti studiju restrukturiranja od naše najeminentnije institucije za ovu problematiku, Ekonomskog fakulteta u

Zagrebu. Pritom se vodilo računa o zadržavanju radnih mjesta, provođenju procesa ”korak po korak”, a recesija nam pruža priliku da se restrukturiranje brže provede.

RESTRUKTURIRANJE HRVATSKIH ŠUMA

Kakva nova organizacija Hrvatskih šuma?

Tijekom izrade studije održane su 3 strateške

radionice, provedeno 56 dubinskih intervjua, a na

projektu je radilo 39 autora i 13 drugih suradnika

U cilju postizanja što boljih rezultata poslovanja, podizanja ukupne učinkovitosti te poboljšanja položaja svojih zaposlenika, “Hrvatske šume” su naručile studiju restrukturiranja od Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Radna verzija studije predstavljena je kao stručna tema Skupštine Hrvatskoga šumarskog društva.

Mr.sc. Domagoj Hruška

Piše: Ivica Tomić

Foto: M. Mrkobrad


Hrvatske šume su zdrav poslovni sustav-Osnovne naglaske iz studije (Prijedlog strateškog usmjerenja i modela reorganizacije Hrvatskih šuma d.o.o.) izložio je u ime brojnog tima stručnjaka mr. sc. Domagoj Hruška (Ekonomski fakultet),koordinator projekta. On je na početku predavanja naglasio kako je šumarska struka znača-jan gospodarski čimbenik u Hrvatskoj, a stručnjaci s ovoga fakulteta dosad se nisu susretali s organizacijom HŠ-a. Tijekom izrade studije održane su 3 strateške radionice, provedeno 56 dubinskih intervjua, a na projektu je radilo 39 autora i 13 drugih suradnika. Ekspertni prijedlog, koji je drukčiji od prijašnjih, nastao je nakon 6 mjeseci in-tenzivnoga rada, a zaključeno je da se studija može provesti u H. šu-mama, zdravom poslovnom sustavu, bez mnogo turbulencija. Okvir za razvoj strateškog usmjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. obuhvatio je nužnost promjena odnosno krizu kao šansu, prijašnje napore pre-ma restrukturiranju poslovnoga sustava, složen odnos hrvatskoga šumarstva i drvoprerađivačke industrije, pravni okvir šumarstva u Hrvatskoj i Europskoj uniji te analizu financijskoga stanja HŠ-a (kako povećati prihod i smanjiti rashod). Pozornost je usmjerena na prikaz poslovanja i želju za njegovim poboljšanjem u trgovačkom društvu. Ima više ciljeva, no tri su glavna: gospodarski, ekološki i društveni, a naglasak je na gospodarskoj učinkovitosti, uz uvažavanje društvenoga segmenta.

Snage, slabosti i prilike HŠ-a-Strateško usmje-renje HŠ-a obuhvaća misiju da je Poduzeće ekološki osviješten, ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran partner svojim zaposlenicima i društvu u cjelini. Vizi-ja se sastoji u tome da se želi biti vodeće poduzeće za gospodarenje šumama u regiji, koje će podizati svijest građana o šumama kao nacionalnom prirodnom bo-gatstvu te promicati načela održivoga razvoja. Stra-tegija je formulirana gospodarskom učinkovitošću te ekološkom i socijalnom odgovornošću, a njena je provedba u korporativnom upravljanju, organizacijskoj strukturi, radnim proce-sima, organizacijskoj kulturi i ljudskim potencijalima. Odabrani dijelovi SWOT analize obuhvaćaju snage, slabosti, pri-like i prijetnje. Snage su u konkurent-skom položaju, dugogodišnjoj tradiciji u gospodarenju šumama, visokostruč-nom kadru s iskustvom, posjedovanju FSC-certifikata, broju zaposlenih i dr. Slabosti su u nepostojanju jasnoga stra-teškog usmjerenja i sporom procesu restrukturiranja, postojećoj trorazinskoj

upravljačkoj strukturi, upravljanju kadrovima, sustavu stimulacije, organizaciji prodaje i dr. Prilike su u šumskom bogatstvu i kvalitet-

noj sirovini, razvoju domaće drvne industrije, razvoju novih proizvoda, usluga i djelatnosti, potencijalu turi-stičke djelatnosti, razvijanju šumske biomase, eksplo-ataciji kamenoloma i izgradnji prepoznatljivog imidža Hrvatskih šuma. Suprotno tome, prijetnje su izražene u državnom intervencionizmu u segmentu domaće drv-ne industrije, koja je nekonkurentna, ulasku Hrvatske u EU, slaboj povezanosti s privatnim šumskim sektorom, visokom uvozu finalnog drvnoga proizvoda i dr.

Model za gospodarenje šumama i dodatne poslove- Sastavnice restrukturiranja Hrvatskih šuma d.o.o. su restrukturiranje djelatnosti, Direkcije, društva kćeri i sustava korporativnog upravljanja. Predloženi

model počiva na gospodarenju šuma-ma kao osnovnom poslu te dodatnim poslovima: proizvodnji, rasadniku, lov-stvu, kamenolomima i ugostiteljstvu, a izvan sustava bila bi drvoprerada. Po jednom prijedlogu je da se odvoje rad-ne jedinice proizvodnje od Šumarija, a organizacija usmjeri na pseudoprofitne centre po Šumarijama. Selektivno i po-stupno bi se smanjivao broj Šumarija i revira na razini pojedinih Uprava šuma. Po drugom prijedlogu procesa restruk-turiranja djelatnosti proizvodnje (F1-3)

uveo bi se sustav “internog koncesioniranja” po Upravama šuma, pro-vela bi se djelomična privatizacija od strane zaposlenika(49 % zapo-slenici, 51 % HŠ), a kasnije eventualno potpuna.

Dodatne djelatnosti- između zadržavanja i privatizacije-Tije-kom izlaganja mr. sc. Hruška iznio je prijedloge restrukturiranja djelat-nosti ugostiteljstva, lovstva, rasadničarske djelatnosti i kamenoloma. Ugostiteljstvo bi bilo reorganizirano unutar HŠ-a ili davanjem većega broja objekata u najam, uz zadržavanje nekoliko reprezentativnih. Dio lovišta s potencijalom za profitabilno poslovanje bio bi organiziran po načelu profitnih centara, a ostala bi lovišta bili pseudoprofitni centri. Manji broj (5-6) reprezentativnih lovišta zadržao bi se u različitim po-dručjima Hrvatske. Radne jedinice rasadničarske proizvodnje odvo-jile bi se od Šumarija, uz organizaciju na profitne centre i uvođenje sustava “internoga koncesioniranja” po Upravama šuma. Po jednom scenariju, bila bi provedena djelomična ili potpuna privatizacija od strane zaposlenika, a po drugom bila bi tri rasadnika na područjima Slavonije, Gorskoga kotara i Primorja. Prijedlog procesa restrukturira-nja kamenoloma sastoji se u tome da se odvoje kamenolomi unutar sustava HŠ-a u posebna društva kćeri kako bi mogli komercijalizirati djelatnost. Osim toga, uveo bi se sustav “internog koncesioniranja” po pojedinim kamenolomima, uz provođenje programa zaposleničkog dioničarstva u udjelu vlasništva do najviše 25 posto.

Vodilo se računa o zadržavanju radnih mjesta, provođenju procesa ”korak po korak”, a recesija

nam je pružila priliku da se restrukturiranje brže provede. Ima više ciljeva, no tri su glavna: gospodarski, ekološki i društveni, a naglasak je na gospodarskoj učinkovitosti, uz uvažavanje

društvenoga segmenta.

Dipl. ing. Damir Felak


dani hrvatskog šumarstva

Predstavila ju je na vrlo dojmljiv i nadahnut na-čin sama autorica, naša poznata podravska pjesnikinja i predsjednica Ekološkog društva Đurđevac.”Ne možemo nekoga prijaviti i ka-

žnjavati, ali možemo obrazovati o okolišu, a njima je namijenjena ova knjiga”-naglasila je pjesnikinja te obja-snila kako je promovirana u školama i dječjim vrtićima.

Poznato je, kazala je Božica Jelušić, da je struka iznad svega i svetinja je, no tamo gdje počinje srce i mi pjesnici imamo što reći. “Knjiga je napisana radost, pro-čitajte jednu pjesmu i naći ćete svoje najdraže stablo i svoj stih. Ona je informativna jer opisuje tankovrhu jelu, jablanove, domaći orah, ljepoticu brezu, kralja hrasta, bagrema, trešnju, čemprese, topole, javorove i dr”.

Na kraju promocije pjesnikinja je pročitala pjesmu o dudu “O svete slasti”, omiljenom drvetu iz njenog ve-selog i bezbrižnoga djetinjstva, kada je u dudovoj kroš-

PROMOCIJA KNJIGE BOŽICE JELUŠIĆ KRANŽELIĆ

Priče i pjesme o drvećuU sklopu Dana hrvatskoga šumarstva u Koprivnici je u dvorani “Domoljub” predstavljena knjiga Božice Jelušić-Kranželić “Pogled stabla-Priče i pjesme o drveću”. Sadrži 20 priča, 20 pjesama i 20 umjetničkih fotografija i jedinstvena je, jer takva u nas dosad nije postojala.

nji čitala knjigu i kušala njegove sočne plodove. Svi nazočni u dvorani odali su B. Jelušić, zbog iznimno emotivnog i dojmljivog nastupa, priznanje dugotrajnim pljeskom.

Osim što je pred-stavila svoju knjigu, ona je prisutne pozvala da u predvorju dvora-ne pogledaju izložbu “fantastičnih fotografija, umjetničkih i dokumentarnih” repaškog šumara Zvonimira Ištvana, dobitnika više na-grada te izložbu skulptura od drveta Josipa Žagara.

Piše: Ivica Tomić

Božica Jelušić Kranželić

Na lijepo uređenom strelištu u Koprivničkim Bregima održano je, u sklopu obilježavnja Dana hrvatskog šumarstva, 7. natjecanje u gađanju letećih meta (glineni golubovi).

U konkurenciji 18 ekipa i 53 strijelca u pojedinačnoj konkurenciji najviše je golubova oborio Lecijo Matešić (Split) dok su ekipno najprecizniji bili Vinkovci.

Rezultati, pojedinačno: 1.L.Matešić (25+14+1), 2. Franjo Jovanovac (Vinkovci, 25+14+0), 3. Vladimir Mak (Osijek, 25+12)

Ekipno: 1. Vinkovci (73), 2.Koprivnica (71), 3. Bjelo-var (69).

U disciplini pojedinačno na ispadanje (kada svaki sudionik gađa metu s iste pozicije i u slučaju promašaja ispada, posljednji je na strelištu ostao i pobijedio Stje-pan Lončar (Direkcija).

GAĐANJE NA GLINENE GOLUBOVE

Lecijo Matešić i Vinkovčani najprecizniji

Pobjednici u pojedinačnoj konkurenciji (Mak, Matešić, Jovanovac)

Pobjednička momčad Vinkovaca

Stjepan Lončar na strelištu


Osmo državno natjecanje sjekača otvo-rio je ministar Petar Čobanković koji je re-kao “kako ima simbolike u ovogodišnjoj šumarskoj manifestaciji koja se održava na

Dan zaštite okoliša te da se u Hrvatskoj već više od 2,5 stoljeća organizirano i stručno gospodari šumama. To je tradicija na koju moramo biti ponosni, a rezultat toga je da su hrvatske šume jedne od najočuvanijih u svijetu”.

Hrvatska ima značajno mjesto na šumarskoj karti svijeta, ona je predložila da se 2011. proglasi Među-narodnom godinom šuma, što su Ujedinjeni narodi i prihvatili, za kada se priprema Međunarodna konfe-rencija o šumama.

Šumarstvo diže standarde u ukupnosti upravlja-nja prirodnim resursima, rekao je ministar, no ono se, zajedno s drvnom industrijom koja 70% svoje pro-izvodnje izvozi, prvo i našlo na udaru svjetske krize. A ona se može prevladati samo zajedničkim napori-ma, tako da se prema svojim obvezama, zadacima na svom radnom mjestu, u kontroliranju troškova, pona-šamo odgovorno.

Dani hrvatskog šumarstva u Koprivnici ostat će upamćeni po nekoliko stvari-svedeni u skladu s vremenom i općom krizom koja je zahvatila društvo, na dva dana, bili su primjereno organizirani u svim segmentima s potpuno preciznom satnicom koja je ispoštovana do kraja! Podravci! Kada se zna da je sve

8.DRŽAVNO NATJECANJE SJEKAČA

Franc Žalac treći put, Nova Gradiška ekipni pobjednik!

Franc Žalac iz Šumarije Ivanska u bjelovarskoj Podružnici u pojedinačnoj te Uprava šuma Nova Gradiška u ekipnoj konkurenciji pobjednici su 8. natjecanja sjekača Hrvatskih šuma održanog 6. lipnja na odlično uređenom poligonu na Sajmištu u Koprivnici.Francu Žalcu ovo je treća titula državnog prvaka. Iza njega (1525 bodova), novo ime među pobjednicima, Dragan Dobenko iz N.Gradiške s 1483 boda te dobro znano ime, Niko Lukač (Vinkovci) s 1465 bodova. Momčadi N.Gradiške za prvo je mjesto trebalo 4334 boda, drugi su bili Vinkovčani s 4317, ispred Uprave šuma Zagreb (4241 bod) koja se, izgleda, pretplatila na treće mjesto.


Foto: M. Mrkobrad

Atraktivno za gledatelje-kresanje grana

Natjecanje je otvorio ministar Petar Čobanković

Vođe ekipa


to napravljeno u vrlo krat-kom vremenu, organizato-ri, Uprava šuma Koprivni-ca, naravno i Priređivački odbor i brojni ljudi anga-žirani oko manifestacije, zaslužju sve pohvale.

Koprivničanci su, nadalje, uveli još jednu novost koja se pokazala iznimno svrsishodnom-otvaranje natjecanja sje-kača, ceremoniju koja traži dosta vremena, pomaknuli su i organizirali u velikom šatoru večer ranije, u pe-tak, tako da je natjecanje sjekača u subotu moglo krenuti ranije. Eto kako se štedi i vrijeme! I treće, bo-gatom i raznovrsnom po-nudom na prostoru bivšeg sajmišta, od brojne šumar-ske mehanizacije, starih zanata do prikaza kuhanja slastica koje smo zaboravi-li (zlevanke!) privukli su ve-lik broj građana Koprivnice tako da je Sajmište podsje-ćalo na nekadašnje dane kada je bilo-puno.

Moglo bi se reći da ni jednom natjecanju sje-kača dosad, osim možda u Karlovcu, nije prisustvo-valo toliko gledatelja. A posebno je atraktivna bila posljednja disciplina, kre-sanje grana, u kojoj su gle-datelji mogli gledati više sjekača usporedo i uživati u njihovoj vještini!

N a t j e c a t e l j i m a , brojnim šumarima i gostima obratio se i pred-sjednik Uprave HŠ Darko Vuletić koji je poručio “da svaka kriza donosi nešto, a ova nas upućuje da mora-

mo djelovati zajednički te da ne treba brinuti za hrvatske šume jer su u dobrim rukama”. Gradonačelnik Koprivnice Zvonimir Mršić pozvao je šumare da nađu vremena obići i grad, “koji je i sam okružen šuma-ma”, i uživaju u njegovoj ljepoti.

Prekinuta je dosadašnja trka u dvoje za primat između Bjelo-vara i Vinkovaca-na tron su zasjeli sjekači iz N.Gradiške. Iznenađenje? Možda i nije, Vinkovčani su, stalno u istom sastavu, (a boljih nema!) vjerojatno pomalo zasićeni, Bjelovarčani traže nove “igrače”, Zagrep-čani drže svoje treće mjesto i u takvoj su situaciji Novogradištani isko-ristili svoju priliku i za malo (17 bodova) prestigli Vinkovce. U odnosu na prethodno natjecanje dignuli su se Senj, Koprivnica, Buzet. Izne-nađuje slabiji plasman slavonskih uprava Našica i Požege, koji imaju mogućnost natjecanja i u okviru Dana slavonske šume.

Franc Žalac je priča za sebe i s tri osvojena naslova najuspješniji je pojedinac dosadašnjih prvenstava. Za zlato je trebalo ići preko 1500 bodova, a velika je gužva bila između 5. i 8. mjesta gdje je odlučivala razlika od dva boda! Nova imena među desetak prvih su samo Do-benko, Varga i Mikuš.

Pojedinačno - 1.Franc Žalac (Bj.) 1525 bodova, 2. Dragan Dobenko (N.G.) 1483, 3. Niko Lukač (Vin.) 1465, 4.Ilija Lukić (Vin.) 1449, 5. Mi-lan Ćorković (Zg.) 1428, 6. Ante Kaurin (N.G.) 1426, 7. Marijan Ruš-kan (N.G.) 1425, 8. Siniša Varga (Zg.) 1424 9.Ilija Šarić (Vin.) 1403, 10. Ivica Mikuš (Bj.)1395.

Ekipno - 1. Nova Gradiška, 4334 boda, 2. Vinkovci 4317, 3. Zagreb 4241, 4. Bjelovar 4214, 5 Senj 3755, 6. Koprivnmica 3722, 7. Delnice 3629, 8.Buzet 3372, 9. Karlovac 3339, 10. Gospić 3225.

Po disciplinama - Jedinu trostruku pobjedu imala je N. Gradiška u kre-sanju grana!

Okretanje vodilice - 1. D.Dobenko 116, 2. F. Žalac 112, 3.S.Varga 100

Kombinirani prerez - 1. I.Lukić 200, 2. A Kaurin 187 3. S.Varga 186

Točni prerez na podlozi - 1.F.Žalac 232, 2.M.Ručkan 222, 3.A. Kaurin 220

Podsjecanje stabla (zasjek) i definitivni prerez - N.Purić 655 2. M.Ćorković 652, 3.I.Šarić 644

Kresanje grana - 1. D.Dobenko 374, 2.M.Ruškan 362, 3. A.Kaurin 348

Obaranje na balon - 1. B.Jakovljevć (Si.) 45, 2. M.Jurić (Si.) 45, 3. M.Valent (Kop.) 45.

Kombinirani prerez

Točni prerez na podlozi

Podsjecanje stabla

Samo motorkom!

Trojica najuspješnijih, D.Dobenko, F.Žalac, N.Lukač

Tri prvoplasirane ekipe

Najbolji junior je Ante Zadro (Vinkovci)


-Kao gosti, manifestcije hrvatskih šumara prisustvovali su kolege iz Mađarske, Češke i Makedonije

-Otvaranje 9.natjecanja sjekača u velikom šatoru uljepšale su i umjetnički obogatile članice i članovi KUD-a Podravina iz Koprivnice koji su gostima predstavili muzičko blago Podravine

-Uprave su imale (ne sve) svoje štandove, ukusne drvene kućice poredane u malu uličicu, na kojima su nudile svoje prepoznatljive specijalitete. Dobru tradiciju treba poštivati! Ističemo štand domaći-na, Koprivnice, koji nas je svojom postavom i porukama pozvao na zdrav život i povratak prirodi!

-Organizatori su se pobrinuli da posjetitelji, a bilo je tamo preko 2000 ljudi, vide i stare podravske zanate, izradu predmeta od drva, specijalitete domaće kuhinje (domaćice iz Sv. Ane i druge)

-Na Sajmištu su mjesto našli i poslovni partneri, proizvođači stroje-va i opreme za šumarstvo (Hittner s traktorima Ecotac, Rasco, Palfinger)

-Gledatelji su u svakom trenutku na velikom ekranu mogli iščitati re-zultate i sve što ih zanima jer je informatika funkcionirala besprijekorno.

-Zaseban štand imao je i Hrvatski sindikat šumarstva sa svojim promotivnim materijalom.

-Zaseban mali šator (opet) je imala Šumarija Ivanska gdje se uz “prateći” sastav Štefanjska zvona slavio još jedan uspjeh svoga sje-kača F. Žalca.

Uz rub

Gost Dana hrvatskog šu-marstva bio je i savjetnik gen. dir. Čeških državnih šuma, bivši dekan Šu-

marskog fakulteta u Pragu doc. ing. Ladislav Slonek. Odgovorio je na nekoliko pitanja o češkom šumar-stvu, (a preveo također gost, prof. dr. Emil Klimo).

-Češke državne šume gospoda-re s oko 1,3 mil. ha šuma što je 53% svih šuma u državi. U njima prevla-dava crnogorica, najviše smreka, a

najvećim dijelom to su plantaže. Godišnji etat iznosi 7 mil. kubika, iznio je osnovne podatke doc. Slonek.

Firma zapošljava 2700 radnika iz čega je vidljivo da su svi poslovi sječe, izrade, izvlačenja, prijevoza izvan Državnih šuma. Obavljaju ih privatni poduzetnici, po ugovoru. Razmišlja se da se od 2011. uvedu višegodišinji ugovori i na 10 godina.

-Je li češko šumarstvo osjetilo krizu?-Mi nemamo problema s prodajom drva, nego s cijenom! Obzi-

rom da smo u EU, želimo prodavati po europskim cijenama, ne mi-slimo ići na neke damping cijene. Neki kupci će to moći pratiti, neki neće. Neki su propali zbog drugih problema. Krizu osjeća cijelo češko gospodarstvo, no šumarstvo zasad dobro funkcionira. Normalno ra-dimo, prodajemo pilanama koje su povezane s europskim pilanama i prerađivačima i to zasad dobro ide, kaže savjetnik Slonek.

O krizi, kad dođe!

Doc. ing. Ladislav Slonek

Na jednom od štandova

Posjetitelji su mogli vidjeti šumske traktore Ecotrac

Po ”domaće”

U šatoru Šumarije Ivanska uz “Štefanjska zvona”

“Selo kakvo je nakad bilo” na koprivničkom štandu!

ČEŠKA DOC. ING. LADISLAV SLONEK


Crna joha jedan je od zaštitnih znakova podravskoga šumarstva, posebno đurđe-vačkoga kraja i predjela Peski, a rasadnik Limbuš u sastavu Šumarije Kloštar Po-

dravski (jedan od šest rasadnika u sastavu kopriv-ničke Uprave) dugoročno vodi brigu da sadnica ove nizinske močvarne vrste, „ljepotice nizinskih šuma“, kako je zovu, uvijek ima dovoljno.

Ukupne površine 15 ha, Libmuš se, uz ostalo, specijalizirao baš za proizvodnju sadnica crne johe i uzdigao je na zavidnu razinu. Što se to bitno pro-mijenilo posljednjih godina?

-Kada je 2005. zabranjena upotreba nekih pe-sticida u pripremi i steriliziranju tla, npr. Metilbromida, koji je i otrovan, sljedeće godine počeli smo pokuse s novim načinom proizvodnje, koji je uključio upotrebu novih preparata, podsjeća Mirjana Grahovac Tremski, stručna suradnica za rasadničku proizvodnju i sjeme-narstvo u Koprivnici. Tako smo 2006. godine tlo počeli tretirati Bazamid granulatom, u skladu s FSC certifi-katom. No, prvih se godina pokazalo da je tlo unatoč tretiranju bilo još uvijek zakorovljeno pa ga je bilo po-trebno višekratno plijeviti što je poskupljivalo proiz-vodnju!

U rasadniku se tada odlučuju za nešto novo-piki-rance crne johe nabavljaju iz rasadnika Piket. Sredi-nom travnja dovoze ih u Limbuš i plastične plitice u kojima se nalaze sadnice stavljaju u hidropon, plaste-

rasadnici RASADNIK LIMBUŠ / UPRAVA ŠUMA KOPRIVNICA

Hoće li se sadnice imati kome prodati?


Foto: Miroslav Mrkobrad

U centralnom rasadniku za proizvodnju crne johe u Hrvatskoj, Limbušu, u koprivničkoj Upravi, godišnje se na ekološki najprihvatljiviji način proizvede 120.000 sadnica crne johe te veća količina sadnica drugih bjelogoričnih vrsta. Unatoč tome u Koprivnici su zabrinuti hoće li u uvjetima recesije i smanjenja uzgojnih radova imati kome prodati sadnice.

Zbog već prisutne recesije i najavljenog smanjivanja obima radova u biološkoj obnovi

šuma, pa i pošumljavanja, javlja se bojazan da se sadnice neće imati kome prodati!

Hidropon u rasadniku Limbuš

Crna joha na dvotjednom „boravku“ na vodi u hidroponu


nik s vodom, gdje se dalje uzgajaju na vodi i adaptiraju na nove kli-matske uvjete. Nakon dva tjedana provedena u hidroponu, strojno ih pikiraju u zemlju, traktorskim priključkom Egedalovom pikirali-com tako da u redove ide 50 biljaka po m2. Nakon pikiranja sadnice se zalijevaju sistemom raspršivača i radi se međuredna kultivacija svakih 10-15 dana.

Zapravo, u proizvodnji sadnica johe na vodi iskorištena su isku-stva ovdašnjih proizvođača duhana.

To je, uz sve ostale prednosti, i potpuno ekološki pristup, kaže M.Tremski. Za vrijeme dok su u hidroponu nema nikakvnog tretira-nja, nikakvih preparata.

Revirnica u rasadniku, Marijana Ša-dek vodi brigu o tome da se svi poslovi obave na vrijeme jer svako kašnjenje može biti kobno. Vodi nas kroz hidro-pon i pokazuje male plitice s pikiranci-ma koji će za koji dan u zemlju.

Osim što je postao središnji rasadnik za proizvodnju crne johe u Hrvatskoj, u Limbušu se već godinama proizvode i druge vrste drveća. Tako se u ovom trenutku uz 120.000 sadni-ca crne johe, na lijepo uređenim gre-dicama nalazi 260.000 sadnica hrasta lužnjaka 2+0, pa 440.000 nešto starijih,

3+0, zatim 200.000 jasena, 20.000 crnog oraha te 400.000 bukovih sadnica.

No, unatoč uspješnoj (i ekološkoj) proizvodnji crne johe i velikoj količini sadnica drugih vrsta, u Limbušu su zabrinuti! Naime, zbog već prisutne recesije i najavljenog smanjivanja obima radova u bio-loškoj obnovi šuma, pa i pošumljavanja, javlja se bojazan da se sad-nice neće imati kome prodati! Da ih može zadesiti sudbina da ih se jednostavno, kad već prerastu optimalnu veličinu, zaore u zemlju!

Nije to scenarij kojeg se boje samo u ovome rasadniku, nego vje-rojatno i u drugima, no treba vjerovati da se to ipak neće dogoditi.

misli-izreke

LimbušPovršina 15,3 ha

120.000 crne johe260.000 lužnjaka 2+0440.000 lužnjaka 3+0

200.000 jasena20.000 crnog oraha

400.000 bukve

Strojno pikiranje

Upravna zgrada u Limbušu

Crni orah

Marija Leljak, Mirjana Grahovac Tremski i Marijana Šadek u obilasku fantastičnih sadnica lužnjaka

ŠUMA KAO ŽIVOT

Šuma u mudrim izrekama kroz povijest

• Šuma nije svojina samo današnjeg nego i budućih pokoljenja.(Stjepan Frančišković)

• Šuma je životna zajednica koja pruža bezgranične

vrijednosti i darežljivo ona ne traži ništa za svoje održavanje, ona izdašno daje plodove svoje životne aktiv-nosti, ona daje zaštitu svim bićima i drvosječi koji je ruši.(Budha)

• Bez kulture nema šuma, a i šuma bez kulture.(W. Riehl)

• Društvena svijest i odgovornost nekog naroda mjeri se po tome kako on postupa sa svojom šumom. (Franz Heske)

• Čovjek ne može biti nesretan kada vidi drvo.(Franz Heske)

• Pa kakva su to vremena, u kojima je i razgovor o stablima gotovo zločin jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima.( Bertold Brecht)

Pripremio: dr. sc. Vice Ivančević


zaštita okoliša

Svi mi odgovorni smo za očuvanje, odno-sno uništenje našeg neposrednog okoliša i naše Zemlje. Mogućnosti su velike. Od svakodnevnih stvari koje se odnose na

razvrstavanje kućnog otpada, štednje vode i struje ili korištenja alternativnih izvora energije do zaista „ekstremnih poteza“ kao što je korištenje bicikla umjesto automobila za odlazak u grad. Svatko od nas odgovoran je za svoj dom, no mnogi stanovni-ci planete Zemlje još nisu svjesni svoga doma te se svakodnevno pitaju „Ima li života u Svemiru?!“. Da, ima! Mi smo stanovnici Svemira i bez našeg doma – planete Zemlje – postajemo beskućnici.

Senzibilizirati nacije, dati problemu za-štite okoliša ljudsko lice te promijeniti životni stil ljudi, kako bi što manje negativno utjecali na oko-liš u kojemu žive, – ciljevi su koje UNEP (Program za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda) želi postići. Globalne promjene klime i dalje su top teme. Nije čudno, ako uzmemo u obzir posljednje podatke znanstvenika koji govore kako se led na polovima

U „LJUBAVI“ ČOVJEKA I PRIRODE DOSAD JE STRADALA – PRIRODA!

Svaki pojedinac je bitan! Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: Arhiva, Mladen Pukšec, Mandica Dasović

U borbi za očuvanje naše planete svaki pojedinac je bitan! Tako barem smatra UNEP (Program za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda), koji ove godine sve manifestacije u povodu 5. lipnja, odnosno Svjetskoga dana zaštite okoliša, održava pod ovim sloganom.

i dalje topi velikom brzinom. U gotovo svakoj emisiji National geographica možemo vidjeti blatnjave polar-ne medvjede koji već odavno nisu snježno bijeli te tu-maraju polom u potrazi za prikladnijim okolišem. Tu-žan prizor koji zaboravimo čim promijenimo tv kanal. No, zaboravljamo da sutra kada i mi, kao danas „musa-vi“ medvjedi, počnemo osjećati posljedice promjene klime, neće biti lako promijeniti program. Ostajemo tu gdje jesmo.

Prema riječima naših znanstvenika, cjeloku-pna klimatska istraživanja kreću od toga kako bi se što bolje saznalo što se događalo prije 200 godina. Pre-ma takvim projekcijama mogli bismo utvrditi što bi se moglo događati u narednih 100 godina. Od 1900. pa do danas razina mora porasla je za 20 cm, globalna temperatura zraka se povisila za oko 1°C, što je sva-kako više nego što je bilo u predindustrijsko doba, kada nije bilo tolike produkcije stakleničkih plinova. U zadnjih 1300 godina najtoplije razdoblje bilo je u po-sljednjih 50 godina. Kako će se to odraziti na idućih dvadeset ili pedeset godina određuje se projekcijama.

Hoće li elementarne nepogode postati svakodnevnica?


U „LJUBAVI“ ČOVJEKA I PRIRODE DOSAD JE STRADALA – PRIRODA!

Uz pretpostavku da će se koncentracije stakleničkih plinova mije-njati, ukoliko čovjek ništa ne poduzme ili poduzme vrlo malo, ona bi do 2100 g. mogla biti dvostruka. S takvom pretpostavkom tem-peratura bi se mogla povisiti za oko 3°C s rasponom između 2-4°C, a razina mora do 60 cm. Danas ovakvim predviđanjima nisu više zabavljeni samo znanstvenici i stručnjaci, već i političari, pravnici i ekonomisti. Više nema diskusije postoji li globalno zatopljenje ili ne, sada se raspravlja što poduzeti, kako ublažiti posljedice, odno-sno kako se prilagoditi nastaloj situaciji.

Prema znanstvenim predviđanjima,ukoliko se permafrost u sje-vernim dijelovima Rusije otopi, a pretpostavlja se da će upravo u tim dijelovima doći do najvećih promjena, sva do sada izgrađena infrastruktura u potpunosti će propasti. S druge strane, ukoliko se ostvari predviđeno povećanje razine mora, sva područja koja su na niskoj nadmorskoj visini ili tik uz more te brojni otoci završili bi ispod površine. Satelitskim snimkama dokazano je da se na Sjevernom polu drastično smanjuje površina pod ledenim pokrivačem, što znači da će se tamo klima sasvim promijeni-ti. Doći će do seobe brojnih životinjskih i biljnih vrsta , klimat-ske promjene će svakako utjecati na sva područja ljudskog života.

Jedna od posljedica globalnih promjena je i ta da se javljaju bolji uvjeti za stvaranje tornada. Samim time što se javljaju veće temperature, veće količine energije kreću se zrakom. Vremenske nepogode koje su se do sada javljale, si-gurno će se pojačati i bit će češće.

Znanstvenici koji se bave promjenom klime svjesni su toga što se događa, no naravno da postoji i druga strana koja koristi različite hipoteze. Jedna od njih je i ta da se nalazimo na početku ledenog doba te je dobro što se Zemlja zagrijava jer nas to štiti od zaleđivanja. Ali sve su to hipoteze. No, na svjetskoj razini donešen je zaključak kako je 90% sigurno da globalno zatopljenje uzrokuje čovjek i da će se ono nastaviti događati svakako do 2100. godine.

Znanstvenik James Lovelock - koji je kolege klimatologe naljutio svojom teorijom živućeg pla-neta, a pobornike zaštite okoliša podrškom nuklear-noj energiji - tvrdi da će na izmučenoj Zemlji uskoro moći živjeti tek desetina sadašnjeg stanovništva. “Ne prijeti nam svima uništenje. Jako puno ljudi neće preživjeti, ali kao vrsta nećemo izumrijeti”, kaže Love-lock. Oštro suzbijanje emisija ugljika moglo bi sma-njiti u dovoljnoj mjeri koncentraciju CO2 u atmosferi i spasiti planet. No, u akciju bi trebalo krenuti odmah, iako Lovelock smatra da je već sada kasno - poveća-nje do osam Celzijevih stupnjeva već je ugrađeno u sustav. Pokušaji sprečavanja katastrofe moralno su opravdani, ali i uzaludni. “To je otprilike kao kad vam bubrezi otkažu pa idete na dijalizu. Tko bi odbio lije-čenje kad je alternativa smrt? Trebali biste razmišljati u tom kontekstu. Nemojte zaboraviti da samo kupu-jemo vrijeme, što god da učinimo. Najveći problemi i dalje ostaju”, smatra ovaj kontroverzni znanstvenik.

Zemlja je dosad preživjela barem sedam dramatičnih klimatskih promjena. U razdoblju od zadnjeg ledenog doba do danas, pod morem se našla kopnena površina veličine Afrike. Tijekom ovog stoljeća, uvjeren je Lovelock, čeka nas isti ili još gori scenarij. U prethodnim situacijama živa su se bića spasila seobom u dijelove Zemlje u kojima se još uvijek moglo živjeti. Prije 55 milijuna godina preselila su se na Arktik i ostala tamo dok se stanje nije popravilo. Lovelock procjenjuje da će i čovječanstvo morati krenuti sličnim pu-tem: “Nastave li klimatske promjene sadašnjim tijekom, morat ćemo se nekamo preseliti. Sibir je prazan, a tada će tamo biti toplije.”, za-ključuje James Lovelock. U cijeloj priči deblji kraj i opet će izvući blatnjavi medvjedi koje ćemo vjerojatno dovesti do istrebljenja bo-reći se za isti životni prostor.

• Više nema diskusije postoji li globalno zatopljenje ili ne, sada se raspravlja što poduzeti.

• Jedna od posljedica globalnih promjena je i ta da se javljaju bolji uvjeti za stvaranje tornada.

• Zemlja je dosad preživjela barem sedam dramatičnih klimatskih promjena.

• Temperatura bi se do 2100. mogla povisiti za oko 3°C s rasponom između 2-4°C, a razina mora do 60 cm.

Hoćemo li se svi seliti u Sibir, kako predviđa James Lovelock!?

Hoće li more postati toplo?


zaštićeni prirodni objekti

Putnik koji turističkim brodom, ploveći od Ri-jeke ili iz nekog drugog smjera doputuje u pristanište grada Raba, prvo usmjeri pozor-nost na drevne zidine koje ga zbog žarkoga

sunca zaslijepe svojom bjelinom, zatim osvoje ljepo-tom i patinom prohujalih vremena. Pogled se zatim u daljini zaustavlja na obrisima vrletnoga Velebita. Kretanjem malo dalje u središte mjesta uočava se na brijegu s lijeve strane, uz morsku obalu, osim četiriju poznatih zvonika i mnoštva krovova , bujno zelenilo krošnji alepskih borova i drugoga mediteranskoga raslinja, ali i kontinentalnih listopadnih vrsta. Prostor je to Komrčara, čuvene rapske park-šume i “zelenoga dragulja”, koji se u sjeverozapadnom smjeru uzdiže na kamenom prstenu starogradskih zidina. Prije stotinjak godina ovdje je bilo ispasište za stoku, a danas je je-dan od najljepših parkova na Jadranu, ponos Rabljana i mjesto odmora mnogobrojnih turista, šetača i ljubi-telja prirode, posebice za ljetnih vrućina. Takav kom-pleks, pretežito autohtone vegetacije (šuma hrasta cr-

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Arhiva

Prostor parka (8,3 ha) uzdiže se u sjeverozapadnom smjeru na kamenom prstenu starogradskih zidina, a danas je jedan od najljepših parkova na Jadranu, ponos Rabljana i mjesto odmora mnogobrojnih turista, šetača i ljubitelja prirode. Zaštićenim prirodnim objektom šuma Komrčar proglašena je 1965. godine.

Borovi uz morsku obalu, u južnoj(zaštitnoj) zoni parka

Park-šuma sa zonama: I-zaštitna (narančasto)

II-zona park-šume(zeleno)III- zona parka(ljubičasto)

Aviosnimka staroga Raba i park-šume Komrčar


Park-šuma Komrčar - zeleni dragulj i ponos otoka Rabanike), rijetko se može vidjeti na širem jadranskom području. Najbrže se, za svega nekoliko minuta, u park-šumu stiže iz središta grada, s glavnoga trga, stubama koje vode izravno u park. Zahvaljujući rap-skom nadšumaru Pravdoju Beliji (1853.-1923.) ovo je , nekada pusto područje, pošumljeno i ozelenjeno na prijelazu dvaju stoljeća, od studenog 1890. do 1905. godine. Glavni je cilj toga vrijednog i am-bicioznog šumarskog stručnjaka bio da se prvo ozeleni cjelokupna površina (12 ha, nadmorska visina 27 m), a kasnije parkovno obliku-je kao gradsko zelenilo u neposrednoj blizini kupališta i lječilišta u talasoterapiji. Počelo se pošumljavati alepskim i primorskim borom, a kasnije se, u drugoj fazi radova, u monotipsku borovu kulturu unosila samonikla (autohtona) vegetacija (crnika, planika, zelenika, veliki vrijes, lovor i dr.).

Po zamisli Pravdoja Belije projektiraju se glavne staze i pu-tevi, ukupne dužine 6500 m, široke 1,3 do 4 m. One su u početku posipane sitnim materijalom (pržinom), a poslije su betonirane, s rubnim kamenom i kanalićima za odvod oborina. Gradnjom staza cijela je površina podijeljena na manje parcele na kojima se lakše provode hortikulturni i estetski zahvati. Tijekom radova na pošu-mljavanju, Belija je nerijetko nailazio na nerazumijevanje i otpore gradskih vlasti i mještana, no svojom upornošću i nepokoleblji-vošću ovaj je šumarski znalac posao uspješno priveo kraju. Poslije njegove smrti nastavljaju se radovi postupnoga privođenja borove kulture u park-šumu s autohtonim vrstama. Rabljani nisu zaboravili svoga zaslužnog nadšumara te mu je općina podigla dva spomeni-ka. Prvi je podignut 1924. godine, na ulazu u park iz Varoša (današ-nji Trg sv. Kristofora), koji je nakon popločenja trga uklonjen, i drugi, brončano poprsje na središnjem dijelu Komrčara, 1974. godine.

Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu upisuje šumu Komrčar 15. ožujka 1965. u Registar zaštićenih objekata prirode, u kategoriju rezervata prirodnoga predjela, a prema važećem Zakonu o zaštiti prirode u kategoriji je park-šume. Treba istaknuti kako je tijekom vremena šuma više puta bila izložena vremenskim nepogodama, a južni orkanski vjetrovi i bure uzrokovali su manje ili veće štete na vegetaciji i na vrtno-arhitektonskim objektima(1967., 1968.). Tada je izgubljeno 713 najljepših visokih stabala i 426 komada mladih stablašica i grmlja. Pritom je oštećeno 70 m2 parkovnih staza s be-tonskim rigolama i rubnim linijama od klesanoga kamena, a izvale su oštetile tlo. Bura je u nekoliko dana veliku štetu na drveću na-činila i potkraj 1983. godine. Bitno je naglasiti kako se znatan dio navedenih šteta mogao izbjeći ili ublažiti stalnim gospodarenjem i

pravilnim uređivanjem parka, no u njemu se više održavalo posto-jeće stanje, nego što su se provodili uzgojni i hortikulturni radovi. Gotovo se svake godine, na žalost, tijekom nevremena izvali pone-ko staro stablo, a bujice odnose zemlju, stvarajući odrone i jaruge na strmim flišnim padinama.

Današnji izgled vegetacije Komrčara, na površini 8,3 ha, znatno se razlikuje od onog u doba Pravdoja Belije i kratko vrijeme poslije njegove smrti. Naime, danas prevladava izrazito devastirana autohtona vegetacija šume hrasta crnike i crnoga jasena (Orno-Qu-ercetum ilicis), ponajviše zbog slabe i nedovoljne brige o njezinom rastu i razvoju, s velikim brojem gusto raspoređenih stabala. Izosta-ju kontinuirani uzgojni radovi čišćenja, prorjeđivanja, a uočava se mnoštvo bolesnih stabala crnike, posebice borovih. Hrast crnika i prateće vrste oblikovale su pravu šumu, na mjestima čak potpunoga sklopa. Vidljivo je da manjka određen broj klupa i košarica za otpat-

Labirint šetališnih staza

Brončano poprsje Pravdoja Belije(1853.-1923.)


ke i ,uopće, ne posvećuje se dovoljna pozornost estetskoj i stilskoj komponenti i prijašnjem stanju. Parkovna je površina podije ljena na manje segmente, odnosno plohe (37) koje su ograničene šetnim stazama. Florni je sastav svake plohe precizno utvrđen (sloj drveća, sloj grmlja, sloj prizemnoga rašća), a značajno je istaknuti kako je cijelo područje podijeljeno u tri zone, u cilju lakšeg korištenja, odr-žavanja i zahvata u parkovnoj kompoziciji.

Podjela na tri zone - Do Rauševog istraživanja (1981.) parkov-nu dendrofloru nitko nije detaljno istražio. U svome radu o biološ-ko-ekološkoj i prostornoj valorizaciji park-šume “Komrčar”(1994.) Španjol i Wolf navode da je ovo područje podijeljeno u tri prostor-ne, funkcionalne i biološko-ekološke zone: I-zaštitna ( usko područ-je prema moru), II-zona park-šume ( središnji dio) i III-zona parka (rubni dio, okrenut prema gradu). Navedena zonacija neovisna je o podjeli na plohe omeđene stazama. Unatoč zapuštenosti vegeta-cije na pojedinim mjestima i potrebi provođenja sanacijskih mjera na devastiranim površinama, park sadrži velike mogućnosti za ure-đenje, oblikovanje i korištenje, radi formiranja objekata pejzažno-

parkovne arhitekture. Provodeći detaljna istraživanja tijekom 1992. i 1993. godine autori su prvi put obra-dili cjelokupno šire po-dručje koje, osim spo-menute površine same park-šume, obuhvaća i prirodne sastavne dijelove. Potonji se na-dovezuju na Komrčar, a to su: produžetak uz šetalište fra Odorika Badurine, sve do ispod Trga slobode (o,6 ha), zatim terasasto po-dručje ispod gradskoga groblja (1,9 ha) i samo groblje (0,5 ha). Bitno je napomenuti kako je svaki dio potpuno dendrološki istražen. Dajući svoje viđenje i prijedlog smjernica za revitalizaciju i pobolj-šanje te gospodarenje svakog prostora zaseb-no, odnosno cjeloku-pne biološko-ekološke i pejzažne cjeline, au-tori ističu kako podje-

la na zone omogućuje kreativne zahvate, osobito u prvoj i drugoj zoni. To podrazumijeva dopunu pojedinih dijelova novim biološkim (drveće, grmlje, cvijeće) i vrtno-arhitektonskim elementima (staze, klupe, stolovi, informacijski panoi, fontane, vodeni elementi, skul-pture i dr.). Valorizacija mora uvažiti činitelj prirodnosti te kulturno-povijesnu, ambijentalnu, stilsku, oblikovno-estetsku, biologijsko-ekologijsku i turističko-gospodarsku komponentu. Pritom je izbor zelenila, odnosno vegetacije kao temeljne oznake parkovnih povr-šina, jedan od temeljitih problema koje treba rješavati. Zelenilo bi trebalo obuhvaćati autohtone biljne vrste, odnosno mediteranske vrste drveća, grmlja i prizemnoga rašća. Naime, njima u ekološko-estetskom pogledu ne mogu konkurirati i tropske vrste.

Ukrasno grmlje i prizemno rašće koje dobro podnosi sušu i posolicu su agava (loparina), lemprika, kapara, lavanda, oleander, brnistra, tamariks i dr. Za grupnu sadnju prikladni su bušin, jasmin, lovor, mirta, juka i dr., a na kosinama lemprika agava, kozokrvine, dunjarice, borovice. Za osnivanje skupina trajnica (perena) u obzir

dolaze zimzeleni medite-ranski grmovi i polugrmovi: ružmarin, lavanda, kadulja, bušin i dr. Kao parkovne dekorativne vrste prikladne su grčka jela, kolordska jela, španjolska jela, planika, dudovac, cedar, čempres, smokva, divlja maslina, pi-tosporum i dr. Pretežit broj navedenih vrsta već nalazi-mo u parku, no nije zadovo-ljena njihova dekorativnost, funkcionalnost te osnova parkovnog izražavanja.

Pretvaranje u crni-kovu šumu - Analizirajući postotni udio vrsta u sloju drveća, Roman Posavec u svome radu o stanju i valo-rizaciji Komrčara (2006.) ističe kako hrast crnika (Quercus ilex) su-djeluje s podjednakim postotkom (25 %) kao i alepski bor (Pinus halepensis)(22 %), koji je neznatno niži od postotka svih ostalih vrsta. Obični čempres (Cupressus sempervirens)(17 %) i lovor (Lau-rus nobilis) (10%) sudjeluju s nešto nižim postotkom. U sloju grmlja najzastupljeniji je hrast crnika (23 %), zatim lovor (13 %), a sa po 12 % sudjeluju lemprika, zelenika, pitospora. S manjim postocima sudjeluju crni jasen, šparožina, šibika i dr. Iz navedenih podataka može se zaključiti da se park-šuma, koju je u početku činio alepski bor s manjom primjesom autohtonih vrsta, počela pretvarati u au-tohtonu šumu hrasta crnike sa svim njenim pratećim vrstama (pra-tilicama). Autori u svojim radovima zaključuju da će se prostorna i biološko-ekološka valorizacija park-šume Komrčar postići tek pra-vilnim programom sanacije, poboljšanja i održavanja. Za vraćanje izvornog izgleda ovoga prostora potrebna je intervencija čovjeka, poglavito u pripomoći autohtonoj vegetaciji u razvoju. Pritom se značajan doprinos očekuje od šumarske struke koja je i dosad Pro-gramom gospodarenja preuzimala skrb nad tim zelenim biserom otoka Raba. Obzirom na relativno malu površinu, ali heterogenu po prostornim, reljefnim, biološko-ekološkim i vegetacijskim čini-teljima, glavna okosnica rada s Komrčarom mora biti usmjerena na njegovo zoniranje. U park-šumi potrebno je stalno raditi na njenom dotjerivanju i uređivanju, sa zahvatima što manjim po opsegu i pro-storu, uz osiguranje odgovarajuće čuvarske službe.

Svibanjska raskoš flore - Po ulasku u Komrčar svakoga po-sjetitelja privuče ugodan miris četinjača i vazdazelenog raslinja, a posebice to dolazi do izražaja tijekom svibnja, za vrijeme cvatnje

Lovor(Laurus nobilis)

Šibika (Coronilla juncea)

Pitosporum (Pitosporum tobira)

Leptir Kleopatrin žućak (Gonepterix cleopatra)


brnistre (Spartium junce-um) i pitosporuma (Pitos-porum tobira). Poseban su ukras rijetkih travnatih čisti-na u ovom mjesecu i oveće sumporastožute cvjetne glavice babljače (Urosper-mum dalechampii), koje svojim izgledom svraćaju pozornost svakoga šetača. Pozornost privlače i ras-cvali plavi istarski zvončići (Campanula istriaca) koji obrastaju obližnje zidine staroga Raba. Premda nisu u sastavu park-šume, svi-banjski doživljaj ove flore bez njih ne bi bio potpun. Na osunčanoj padini uoča-vamo veće florno bogatstvo

i raskoš biljnoga svijeta, uz obalno šetalište fra Odorika Badurine. To je zbog staništa koje je ovdje raznolikije nego u sjenovitijoj unu-trašnjosti šume. Nailazimo na agave (Agave americana) koje svo-jim izgledom upotpunjuju egzotično ozračje ovoga dijela parka. U svibnju cvate i broć (Rubia peregrina), s mnoštvom sitnih, gotovo neuglednih žućkastozelenih cvjetova, koje susrećemo u podrastu borova. Na vršnim dijelovima grebena i osojnoj strani parka, koji su sjenoviti, raste pretežito sklopljena šuma hrasta crnike. Temeljna je vegetacijska sastavnica alepski bor (Pinus halepensis), a na pojedi-nim mjestima nalazimo njegova stabla s promjerom do 90 cm i s vi-sinom do 30 m. Posjetitelji će se susretati i sa crnim borom (Pinus ni-

gra), pinijom (Pinus pinea), čempresom (Cupressus sempervirens), crnim jasenom (Fraxinus ornus), hrastom plutnjakom, jablanovima, javorima, brijestovima, cedrom, palmama, kaktusima i drugim une-senim (alohtonim) i samoniklim vrstama. Od faune na zasjenjenim mjestima nalazimo leptire Pararge aegeria te kleopatrin žućak (Go-nepterix cleopatra), koji je tipičan predstavnik sredozemne faune.

Mladi stogodišnjak - Za Komrčar danas možemo reći da je mladi stogodišnjak, nastao po uzoru na mnoge parkove naših pri-morskih gradova, u čije je osnivanje utkano mnogo marljivosti, lju-bavi i šumarskoga znanja. Njegov osnivač je zaslužan da otok Rab danas ima nešto jedinstveno, nezaboravno i neponovljivo. Sudbina parka je u rukama odgovornih mještana, hortikulturnih i šumarskih stručnjaka, koji će stalnom brigom o uređivanju zadržati njegovu raskoš, ljepotu i osebujnost.

Zahvaljujući rapskom nadšumaru Pravdoju Beliji (1853.-1923.) ovo je nekadašnje ispasište pošumljeno i ozelenjeno na prijelazu dvaju stoljeća, od studenog 1890. do 1905. godine.

Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu upisuje šumu Komrčar 15. ožujka 1965. u Registar zaštićenih objekata prirode, u kategoriju rezervata prirodnoga predjela.

Unatoč zapuštenosti vegetacije na pojedinim mjesti-ma i potrebi provođenja sanacijskih mjera na devastira-nim površinama, park sadrži velike mogućnosti za ure-đenje, oblikovanje i korištenje.

Autohtona parkovna vegetacija


zbrinjavanje otpada

austrija

Da šuma nije besplatno odlagalište otpada, šumari već godinama pokušavaju uvjeriti (nesavjesne) građane! No, isto tako već godinama u tome ne uspijevaju. Uvjerili su se u to u zagrebačkoj Upra-

vi koja je nedavno, 22.svibnja, organizirala još jednu akciju čišćenja otpada, ovaj put u šumi Žutici na području Šumari-je Novoselec. Budući da je Žutica dio ekološke mreže, u akci-ji je uz Šumariju Novoselec i Odjel za ekologiju UŠP Zagreb, sudjelovala i novoosnovana Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim prirodnim vri-jednostima na području Zagrebačke županije, koja je finan-cirala strojeve i kamione potrebne za odvoz te osigurala slobodan pristup službenom odlagalištu otpada.

Akcije čišćenja otpada iz šume sastoje se od sakupljanja smeća, privlačenja bliže cesti kako bi se omogućio lakši od-voz te sanacije zagađenog zemljišta.

I što je i koliko pronađeno na području Šumarije Novo-selec? Ove godine ukupno oko 160 m3 raznoraznog otpa-da, od građevinskog, plastike, metala, starih guma, dijelova namještaja do komunalnog otpada, najčešće nagomilanog u blizini kuća i uz šumske prometnice.

Budući da je gotovo u svim naseljima organiziran odvoz smeća, a također i glomaznog otpada, stvoreni su svi uvjeti da građani više ne bacaju smeće u šumu, da shvate da ta šuma treba osigurati kvalitetan život i njihovoj djeci, da za-štita šumskog bogatstva direktno utječe i na zaštitu cijelog okoliša.

Šume imaju gospodarsku, rekreativnu, turističku i zdravstvenu funkciju, sprečavaju erozije, odrone zemljišta, povećavaju plodnost tla te ne bi trebale biti pune smeća, koje, uz sve zdravstvene opasnosti, povećava i opasnost od požara.

S vremenom se tvrtka počela baviti i prodajom automobila i specializirala se za marke Fiat i Lancia, tako da je tijekom pro-

teklih godina postala vrhunski servis za popravak i prodaju automobila. No, uz automobile su se uvijek bolje prodavali i kamioni marke Steyer.

Osim toga tvrtka Hirschmugl radi-la je i nadgradnje za kamione. Pred kraj 70-ih godina je u Gralli kod Leibnitza otvorila još jednu autokuću, koja se specializirala za prodaju i servis auto-

mobila i kamiona. U 80-im i 90-im godinama u firmi

su se neke stvari promijenile. Osim Fiata i Lancie počelo se s prodajom i servisom automobila marke Suzuki i Alfa Romeo. Kod kamiona je došao novi partner – MAN Nutzfahrzeuge AG. Odmah se vidjelo da su MAN-ovi kamioni prvi na tržištu, tako da je trebalo zaposliti nove radnike speci-jaliste pa je tada između 80 i 100 ljudi radilo u tvrtki.

Kao potvrdu kvalitete tvrtka Hir-

schmugl ima ISO-certifikat, a radnici specijalisti se konstantno obrazuju.

Danas se tvrtka Hirschmugl nalazi na tri adrese – Leibnitz, Deutsch Go-ritz i St. Veit. Zapošljava 170 radnika, oba vlasnikova sina, Anton i Alexan-der Hirschmugl su direktori. Osim osnovnih djelatnosti prodaje, servisa i izrade nadgradnje za kamione, kooperira i sa proizvođačem kranova Palfinger (Epsilon), CIFA-om (betonski mikseri) i Fliegelom kao partnerom za elektronske podatke.

ŠUMARIJA NOVOSELEC

Do kada će se otpad odlagati u šumi?

Uprava šuma Zagreb organizirala je još jednu akciju čišćenja šuma i odvoza glomaznog otpada.

Odvoz otpada i smeća iz Žutice

GRALLA KOD LEIBNITZA

Tvrtka Hirschmugl, servis i prodaja automobila i kamiona

Tvrtku Hirschmugl GmbH & Co KG osnovao je u Deutsch Goritzu u austrijskoj Štajerskoj, gospodin Anton Hirschmugl prije 52 godine. U samom početku, njezina osnovna djelatnost bila je prodaja i servis kamiona tvrtke Steyer.

Piše: Đurđica Slunjski

šumska mehanizacija

Rukovoditeljima i stručnim surad-nicima iz radnih jedinica transporta i drugim stručnim osobama na polju prijevoza u Hrvatskim šumama, ne-

davno je u Hidraulici Kurelja, tvornici za proiz-vodnju i servis hidrauličnih konstrukcija u Donjoj Stubici, predstavljena nova šumarska prikolica ŠP-180 za prijevoz drvnih sorti-menata, prilagođena potrebama šumara-i boljem korištenju unutar zakonskih propisa!

Ona je od dosadašnje, baš na zahtjev šumara, lakša za 750 kg! Promjene su napravljene na osovinama, gumama, kon-strukciji šasije. Duga je 9,1 m, potpuno op-remljena teži 4.120 kg, korisne je nosivosti 13.880 kg, a najveće dopuštene mase 18.000 kg. Prilikom predstavljanja razgovaralo se i o dužini rude, visini štica, i mogućim daljnjim poboljšanjima.

S vlasnikom tvrtke, Stjepanom Kureljom razgovaramo o tome projektu, ali i cjelokupnom proizvodnom programu i suradnji s Hrvatskim šumama.

- Razvijali smo se u nekoliko pravaca tako da tvrtka danas proizvodi hidraulične plat-forme, zglobne, teleskopske i kombinirane, imamo program izgradnje kiperskih san-duka (trostrani kiperi, mulden kiperi) te

program za komunalna poduzeća, u okviru kojeg radimo tzv. “smećare” za odvoz kućnog smeća, podizače za otvorene kontejnere kao i za velike kontejnere, kaže vlasnik tvrtke Stjepan Kurelja. Tu je program prikolica od 1,5-20 tona nosivosti za elektroprivredu i šumarstvo.

Osnovana kao servis za hidraulične radne strojeve, u garaži obiteljske kuće, sa samo jednim zaposlenim, tvornica se brzo razvijala pa je 1995. iznajmljen prostor na današnjoj lokaciji, izgrađene radne hale, a broj zaposlenih dosegao zavidnih 117!

Svoje proizvode Hidrulika Kurelja izvozi i izvan granice Hrvatske, u Njemačku, Austriju i druge zemlje.

-Prvi posao za Hrvatske šume bila je ugradnja dizalica na kamione 1995., i otada je počela suradnja koja traje do danas, prisjeća se Kurelja. Za potrebe šumarstva radili smo dvoosovinske prikolice za prijevoz trupaca. S vremenom se na zahtjev Hrvatskih šuma, u cilju povećanja korisne nosivosti, krenulo u iznalaženje novih tehničkih rješenja za priko-lice za prijevoz trupaca.

Tako je nastala i ova nova šumarska prikolica ŠP-120, nešto sasvim novo na tržištu. Lakša od dosadašnje za 750 kg što je važno, jer u jednoj turi može toliko više prevesti, a kada se zna da se dnevno napra-vi puno tura, principom velikih brojeva to značajno povećava korisnu nosivost.

Punih četrdesetak godina, zahvaljujući akademiku Slavku Matiću, traje međunarodna suradnja između šumarskih fakulteta u Zagrebu i Brnu u Češkoj. U

posljednjih pet godina suradnja se nastavlja, prije svega razmjenom studenata kroz terensku nastavu. Tako je sredinom svibnja Hrvatsku posjetila grupa studenata četvrte godine Šumarskog fakulteta u Brnu zajedno sa svojim profesorima (sa Katedre za uzgajanje šuma).

Tijekom boravka u našoj zemlji upoznali su se s načinom gospodarenja mediteranskim, prebornim i nizinskim šumama. Predvođeni svojim domaćinom, dr. sc. Igorom Anićem iz Zavoda za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, posjetili su otok Rab. Upoznali su se sa sredozemnim šumama, posjetili park-šumu Dundo te vidjeli degradirane šume krša (makiju).

Na terenima delničke podružnice, Šumarije Ravna gora, češkim je studentima prezentiran preborni način gospodarenja šumama toga dijela Gorskog kotara. O tome, ali i o samom organizacijskom ustroju Hrvatskih šuma i delničke podružnice te ostalim zanimljivostima iz poslovanja upoznali su ih Denis Štimac, rukovoditelj Odjela za proizvodnju, Boris Pleše rukovoditelj Odjela za uređivanje šuma te upravitelj Šumarije Ravna gora Vilko Ivančić sa suradnicima. Gosti iz Češke oduševljeni ljepotom i kvalitetom goranskih šuma, isticali su da takvih šuma nisu vidjeli nigdje u Europi!

S gospodarenjem nizinskim šumama Hrvatske, poglavito hrastom lužnjakom i poljskim jasenom, upoznali su se na području Lipovljana u Slavoniji.

Ova razmjena studenata ima veliki značaj u smislu ne samo druženja, već i stjecanja novih znanja, ističe Anić. Češkim studentima to je prigoda da se upoznaju sa zagrebačkom školom uzgajanja šuma i prirodnim načinom gospodarenja šumama u Hrvatskoj, a našima da vide načine gospodarenja monokulturama smreke u Češkoj.

Uz stručni, ova ekskurzija imala je i turistički značaj pa su tako gosti iz Brna posjetili gradove Zagreb, Rab i Crikvenicu, čime je okončan petodnevni boravak gostiju iz Češke u Hrvatskoj.

HIDRAULIKA KURELJA

Češki studenti u Hrvatskoj

Odvoz otpada i smeća iz Žutice

razmjena

Piše: Vesna Pleše

Foto: Boris Pleše

Češki studenti na terenima Šumarije Ravna gora

Šumarska prikolica ŠP-120

Nova šumarska prikolica lakša od dosadašnje za 750 kg! Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad

U tvornici Hidraulika Kurelja u Donjoj Stubici predstavljena je nova šumarska prikolica ŠP-120.



fotografija

Grand prix 6. bjelovarskog salona fotografije „Šuma okom šumara“, što ga svake godine organizira bjelovarski ogranak HŠD-a, pripao je Zvonimiru Ištvanu za seriju fotografija

nazvanih Razotkriven. Tako je odlučio peteročlani žiri (Berislav Rupčić, predsjednik, Dubravko Adamović, Ante Krešić, Danko Horvat, Miroslav Mrkobrad) koji je u nedjelju 17. svibnja imao težak zadatak da iz mnoštva fotografija izabere 200-tinjak za izložbu te proglasi pobjednike.

Gotovo nevjerojatan je podatak da je za ovogodišnju fotografsku smotru pristigao isti broj fotografija, 514 (58 autora), kao i za lanjsku! Obzirom na činjenicu da će na izložbi, zbog manjeg prostora, biti izloženo nešto manje fotografija, doista je bio težak zadatak u konkurenciji različitih dokumentarnih i umjetničkih uradaka, od kojih je svaki svojevrstan osobni doživljaj trenutka u šumi i oko nje, odabrati one koje će imati priliku vidjeti i drugi. Odabrano je 198 radova od čega 23 serije (82

fotografije) te 116 pojedinačnih, od ukupno 47 autora. I ove, kao i lanjske godine, što je još jedna

zanimljivost, Grand prix je otišao u ruke podravskih šumara. Prošle godine Krunoslavu Araču, a ove već spomenutom Zvonimiru Ištvanu, inače upravitelju Šumarije Repaš.

Prva nagrada u kategoriji serija pripala je Draženu Popoviću za tri fotografije nazvane Ljubavni zanos; drugu nagradu nosi stalni gost i osvajač brojnih nagrada iz Slovenije Miran Orožim (Oprijem), a treću Boris Sontacchi za Plodove šume. Pohvale su za serije dobili Dubravko Stipanček (Gusjeničari), Nikica Zagorac (Pčele) i Berislav Vrkljan (Kolibrići).

Hrvoje Sabol je za fotografiju Snježna kugla ponio prvu pojedinačnu nagradu, Miran Orožim i ovdje je drugi s fotografijom Zimske vrbe, a još jedan stalni suradnik Salona Goran Dorić dobitnik je treće nagrade za fotografiju Još koji časak... Tri pohvale za pojedinačne

6. BJELOVARSKI SALON FOTOGRAFIJE “ŠUMA OKOM ŠUMARA”

Grand prix 6. bjelovarskog salona Zvonimiru Ištvanu Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: ArhivaPlodovi šume

Razotkriven 1 Razotkriven 2 Razotkriven 3

I ovogodišnji je Salon karikature pokazao zavidnu kvalitetu i sve veći interes šumara da ono što rade, vide i dožive u šumi ostane trajno zabilježeno. Da i drugi mogu uživati u nadahnutim i sretnim trenucima nastanka fotografije, donosimo mali izbor nagrađenih i pohvaljenih, a oni koji žele vidjeti također vrsne uratke, morat će na izložbu u Bjelovar ili negdje drugdje gdje bude postavljena.


fotografije dobili su Dubravko Kupčinovac (Ćufkanje), Goran Švaco (Zebra) i Denis Štimac (Polako).

Plakat izložbe, odlučio je žiri, predstavljat će fotografija Shadow, autora Emila Turija.

Zbog toga što je bjelovarski Gradski muzej u fazi obnove, izložba odabranih fotografija 6.bjelovarskog salona postavljena je u nešto manjem prostoru bjelovarskog hotela Central.

Izložba je sastavni dio obilježavanja Dana hrvatskog šumarstva, a otvorena je 12. lipnja u okviru tradicionalne povijesno kulturne manifestacije Terezijana. Kao i prošlih godina, izložba će „obići“ više gradova, a dio radova bit će predstavljen i u Finskoj!

Snježna kugla

Zimske vrbe

Još koji časak

Oprijem

Ljubavni zanos 1

Ljubavni zanos 2

Ljubavni zanos 3

Zebra


Rod kaline (Ligustrum) obuhvaća oko 50 vrsta listopadnog ili vazdazelenog manjeg drveća i grmlja iz porodice maslinke (Oleaceae), rasprostranjenih u Europi, sjevernoj Af-

rici i istočnoj Aziji. Karakteristične su po nasuprotno smještenim jednostavnim listovima cjelovitoga ruba, s kratkom peteljkom. Cvjetovi su dvospolni, sitni, bijeli ili žućkasti, pretežito u vršnim metličastim cvatovima. Na-likuju cvjetovima jorgovana, no znatno su sitniji. Plod je sočna boba, s 1-4 sjemenke. Ovaj rod je vrlo skroman po zahtjevnosti za tlom te njegove vrste uspijevaju i na tlima gdje ne uspijevaju druge biljke. U nas samoniklo raste samo obična kalina (Ligustrum vulgare), a neke od ostalih vrsta uzgajaju se u parkovima te služe za trajne živice.

Obična kalina, zimolezina (Ligustrum vul-gare) je do 5 m visoki, uspravni grm, koji raste u zapad-nom i južnom dijelu europskoga kontinenta, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. U Alpama se javlja pojedinačno do 1200 m nadmorske visine. Korijenski sustav je do-bro razvijen, a kora je na starijim granama dugo glatka, siva. Mnogobrojni šiboliki i slabo razgranjeni izbojci su tanki, goli, ravni ili neznatno savijeni, maslinastosive do smeđe boje. U mladosti su fino dlakavi, posuti ovećim smeđim lenticelama. Pupovi su nasuprotni, sitni, jajoliki

i ušiljeni, unakrsno raspoređeni. Prvi se par nalazi tik is-pod vršnoga pupa. Ljuske pupova su ušiljene, bez sjaja, zelenkastoljubičaste na zasjenjenoj, a crnosmeđe na osvijetljenoj strani. Vršni pup je najveći te jače ušiljen od postranih pupova, koji su gotovo priklonjeni i prema

Kaline (Ligustrum) Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Od oko 50 vrsta kalina u svijetu u nas samoniklo raste samo obična kalina (Ligustrum vulgare), a neke od njih uzgajaju se u našim parkovima te služe za trajne živice

Ligustrum ovalifolium ‘ Aureum’

Dijelovi biljke

mala enciklopedija šumarstva


izbojku neznatno zgrbljeni. Listovi su duguljasti ili lancetasti, dugi 3-10 cm, 1-2 cm široki, cijeloga ruba, u jesen kožasti i tvrdi, odozgo tamnozeleni, odozdo žućkastozeleni, s peteljkom dugom 5-10 cm. Otpadaju kasno, a nerijetko ostaju na izbojcima i tijekom zime, kada potamne (posmeđe) ili postaju ljubičasti. Otuda narodni naziv biljke i zimolezina. Cvjetovi su bijele boje, izrazito neugodnoga mirisa, dvospolni, oblikuju guste metličaste cvatove, duge 3-6 cm. Čaška je kratka i zvonolika, cjelovitoga ruba, a vjenčić ljevkast. Cvjetovi se pojavljuju tek u lipnju i srpnju, a poslije nekoga vremena posmeđe i otpadnu. Plodovi su sjajne, glatke, kuglaste bobice, prije dozrijevanja zelenkaste ili ljubičaste, a kada dozriju, tijekom rujna i listopada, po-primaju crnu boju te ne otpadaju odmah. Sadrže obično samo jednu košticu, veličine graška, dugu oko 6 mm, koja je tvrda, nepravilna, ovalna, ljubičastosmeđa i sjajna. Česta je ptičja hrana, a ptice na taj način pridonose razmnožavanju kaline.

Cijenjena hortikulturna vrsta-Obična kalina je jedno-domna, entomofilna (oprašivanje putem kukaca) i mezofilna vr-sta (prilagođena na umjerenu vlažnost zraka i tla), izrazite izbojne snage iz panja i žila. Raste pretežito u šumama i šikarama hrastovoga

područja, uglavnom na bogatim mineralnim, vapnenačkim te svježim humusnim, rahlim, ali i na suhim tlima. Često je nalazimo u rijetkim, suhim šumama i šikarama, na toplim mjestima, posebice na rubovima sastojina i u živicama. Najviše raste u šumama hrasta lužnjaka, u šumi kitnjaka i običnoga graba te u gorskim bukovim šumama. Tako je u nas srećemo u sloju grmlja u sljedećim šumskim zajednicama: šumi hrasta lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem, žestiljem, šumi lužnjaka i običnoga graba sa cerom, lipom. Zbog gustoga grananja,

prikladna je za podizanje živica, a nije osjetljiva na obrezivanje, jer vrlo dobro podnosi sječu odnosno kresanje. Živice ostaju relativno dugo niske, a osim oblikovanih mogu se saditi i rastresite živice ili u kombinaciji s drugim vrstama. Na taj način razviju se na kraju grana bijele cvjetne metlice, iz kojih ujesen nastaju crne bobice. U slobod-nom stanju obična kalina djeluje vrlo dekorativno. Ima jako razgran-jeno korijenje pa se u bujičarstvu preporučuje za pošumljivanje kliza-vih terena. Razmnožava se reznicama i sjemenom.

Ova biljka je u hortikulturi vrlo cijenjena ukrasna vrsta, a poznati su njeni brojni varijeteti i forme: prema vanjskom izgledu (habitusu), obliku i boji listova, boji plodova i dr. Podvrsta odnosno varijetet mau-retanica raširena je u primorskim područjima naše države, poluo-tok Pelješac i neka druga mjesta. Ona je znakovita po manjim, više ovalnim listovima koji se zadržavaju na grančicama tijekom zime, a otpadaju tek u drugoj ili trećoj godini. Ligustrum vulgare ’Viride’ zna-kovit je po tamnozelenim listovima koji ujesen postanu smeđezeleni.

Japanska malolisna kalina (Ligustrum ovalifolium) je oveći japanski poluzimzeleni ili vazdazeleni grm, visok do 6 m, us-pravnih, šibolikih i golih grana, koji se uzgaja i u našemu Primorju te u unutrašnjim područjima s blagom klimom. Ima jajolike do eliptične listove, duge 3-7 cm, široke 2-3,5 cm, cjelovitoga ruba i na kratkim peteljkama, dugim 2-6 mm. Odozgo su sjajni i tamnozeleni, a odozdo znatno svjetliji, žućkastozeleni i goli; na vrhu su ušiljeni, na osnovi široko klinoliki. Cvjetovi su gotovo sjedeći, vrlo neugodnoga mirisa, u gustim vršnim metlicama dugim do 11 cm, koje su uočljivo dlakave i žutobijele. Vjenčić je dug 8 mm, a dužina prašnika jednaka je dužini zubaca vjenčića. Cvatnja je tijekom srpnja, a crni plodovi su gotovo kuglaste bobičaste koštunice, debele 5-7 mm koje dozrijevaju u listo-

U slobodnom stanju ova biljka djeluje vrlo dekorativno, a zbog gustoga grananja prikladna je za podizanje živica. U

hortikulturi je vrlo cijenjena ukrasna vrsta, a poznati su njeni brojni varijeteti i forme.

Japanska velikolisna kalina često se uzgaja u primorskim nasadima, a u nas je ukrasna parkovna vrsta, kao i kineska

kalina, koja je tijekom cvatnje izrazito dekorativna.

Japanska velikolisna kalina (Ligustrum japonicum)

Grm s raskošnim cvjetovima poput jorgovana

Japanska malolisna kalina (Ligustrum ovalifolium)


padu i studenom. Osim po listovima i cvjetovima, ova vrsta po svemu nalikuje na običnu kalinu. Nerijetko se uzgaja u parkovima i vrtovima u obliku živih ograda (živica). Vrlo je osjetljiva prema niskim temper-aturama. Kultivirane su njene odlike L. o. Variegatum (lišće išarano blijedožutim mrljama) i L.o. aureo-marginatum (rub lista žućkast). U umjerenim primorskim podnebljima s blagim zimama (Nizozem-ska, Velika Britanija, Sjeverna Njemačka pa i Hrvatska i dr.) osobito se mnogo razmnožava. Njena su dekorativna svojstva znakovita po tome što joj listovi otpadaju tek kad istjeraju novi lisni izbojci. Tek za jačih mrazova lišće otpada znatno prije. Osobito je zanimljiv njen šarenolisni oblik, primjerice ‘Aureum’, sa žutim pjegavim listovima. Ove pjege pozelene na sjenovitim položajima. Uzgaja se i sorta s bi-jelo obrubljenim listovima. Križanjem oblika ‘Aureuma’ s običnom ka-linom nastaje dražestan križanac Ligustrum x vicary, kojega su listovi najprije žućkasti, kasnije zeleni, a rastu više u širinu. Vrlo rano izbijaju bijeli cvjetovi.

Japanska velikolisna kalina (Ligustrum jap nicum) je ja-pansko, do 10 m visoko vazdazeleno drvo ili do 3 m visok grm vrlo razgranjene krošnje. U početku ima neznatno maljave, a kasnije gole izbojke. Listovi su široko jajoliki do jajoliko duguljasti, kožasti, dugi 4-10 cm, sa crvenkastim rubom i srednjom žilom iste boje te s 4-5 postranih žila koje su na naličju gotovo nevidljive. Odozdo su listovi uočljivo svijetlozeleni; peteljke su duge 6-12 mm. Cvjetovi su na krat-kim stapkama, u stožastim, 6-20 cm dugačkim metlicama koji naliku-ju cvatovima jorgovana. Cijev vjenčića je duža od čaške, a prašnici

su nešto duži od zubaca. Cvatnja je tijekom srpnja, kolovoza i rujna. Ova kalina često se uzgaja u primorskim nasadima, a u nas je ukra-sna parkovna vrsta. Kineska kalina (Ligustrum sinense) je do 6 m visoko poluzimzeleno drvce ili veći grm, podrijetlom iz Kine. Vrsta je karakteristična po gusto dlakavim mladicama, eliptično duguljastim listovima, dugim do 7 cm, koji su dlakavi na naličju uz glavnu žilu. Cvatovi su dugi do 10 cm, a plod je do 40 cm debeo. Tijekom cvatnje biljka je izrazito dekorativna. U nas se uzgaja i njena odlika L.s. staun-tonii, koja je znakovita po višem uzrastu, manje dlakavim mladicama i široko eliptičnom listu.

Kopitnjak (Asarum europaeum) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice vučjih stopa (Aristolochiaceae), rasprostranjena u Europi, južnoj Rusiji, Maloj Aziji, zapadnom Sibiru, i na mjestima gdje se inače ne javlja

(eksklavama):na Altaju, u središnjoj Aziji. Po životnom obliku je geofit i sciofit (semisciofit), što znači da nepovoljne vremenske uvjete preživljava s podzemnim dijelom stabljike (podankom ili rizomom) na sjenovitim i polusjenovitim staništima. Puzavi i člankoviti podanak razgranjen je neposredno ispod površine tla, a iz njega izraste izrazito kratka, uspravna, 5-10 cm visoka nadzemna stabljika, pokrivena dlačicama. Listovi su uspravni, s dugom peteljkom, bubrežastog ili srcolikog oblika i kožasti, odozgo tamnozeleni i sjajni, odozdo ljubičasti. Na stabljici se obično javljaju dva lista mrežaste nervature.

Oprašivanje pomoću puževa-Cvjetovi su sitni, pojedinačni, neugledni i zvonasti, više simetrijski (aktinomorfni), izvana zele-nosmeđi, iznutra smeđecrveni, uglavnom s tri ušiljena režnja. Na-likuju malom lješnjaku. Imaju 12 slobodnih prašnika raspoređenih u dva kruga. Tučak je s kratkim debelim vratom. Cvjetići se javljaju između listova na vrhu stabljike. Cvatnja je tijekom ožujka, travnja i svibnja. Plod je kožasti i dlakavi tobolac, suhi pucavac s većim bro-jem sjemenki, sa šest okaca, nepravilno se otvara. Na sjemenki se nalazi mesnati omotač (arilus).Kopitnjak nerijetko oprašuju puževi (pojava malakofilije) koji imaju ljepljivo stopalo, a prelaskom preko

šumska flora

Kineska kalina (Ligustrum sinense)

Mnoštvo biljaka u šumskoj sastojini

Podvrsta Asarum europaeum ssp. caucasicum

Kopitnjak (Asarum europaeum)

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

ZELJASTE BILJKE


Zvonasti cvijet s tri ušiljena režnja

Kopitnjak (Asarum europaeum)Biljka raste pretežito u vlažnim mezofilnim šumama bogatim humusom, od nizina do subalpskoga pojasa (do približno 2000 m)

cvjetova pelud se lijepi za stopalo i tako prenosi do drugoga cvijeta. Nakon oprašivanja i oplodnje stvara se plod i sjeme. Ova trajnica je mirmekohorna biljka, što znači da njene sjemenke raznose mravi.

U vlažnim mezofilnim šumama-Biljka raste pretežito u vlaž-nim mezofilnim šumama bogatim humusom, od nizina do subalp-skoga pojasa (do približno 2000 m), na rastresitim, plodnim, alkalnim, neutralnim ili slabo kiselim tlima. Karakteristična je vrsta reda Fage-talia, a vrlo se često javlja u velikom mnoštvu u šumi hrasta kitnja-

ka i graba (Querco-carpinetum), u brdskoj bukovoj šumi (Fagetum montanum), u mješovitoj bukovo-jelovoj šumi (Abieti–Fagetum), u klekovini bora (Pinetum mughi) te u šumama molike, munike i dr. U Hrvatskoj se javlja u sloju prizemnoga rašća u šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris) te šumi hrasta lužnjaka i običnoga graba s lipom (Carpino betuli Quercetum roboris tilietosum tomentosae). Često je nalazimo u živicama i ogradama.

Zastupljena je i podvrsta (ssp.) caucasicum, koja ima izduženiju i nježniju stabljiku i listove s izrazitim vrhom i polusrcastom osnovom. Kod podvrste europaeum listovi su okrugli do bubrežasti, na vrhu tupi ili nešto izrubljeni, sa srcastom bazom.

Ljekovita i otrovna biljka-Ova šumska zeljasta biljka ima miris po kamforu i papru. U kolovozu se bere cijela biljka s lišćem i zele-

nim plodovima, u jesen podanak s korijenom te se suši na umjetnoj to-plini. Korijen i listovi danas se rijetko koriste, uglavnom kao sredstvo koje pomaže iskašljavanju. Ostavlja se 80 posto neubranih biljaka. Upotreblja-va se za liječenje astme, išijasa, gihta, jetre, slezene, glavobolje, žutice, ma-larije, groznice, kašlja , žutice i bubre-ga, potiče mokrenje i znojenje. Njeni su ljekarnički nazivi, već prema ljeko-vitim dijelovima biljke (list, podanak, korijen): Folium asari, Rhizoma asari, Radix asari. Svi dijelovi kopitnjaka su oštrog okusa. Od aktivnih tvari sadrži u podanku eterično ulje s azaronom

(oko 1 %), koje je paprenog okusa i terpentinskoga mirisa, flavonoide, trijeslovine i neke tvari slične kamfo-ru. Od ostalih tvari sadrži sluz, tanin, škrob, gorke tvari, smolu, šećer, or-ganske kiseline i nepoznate glikozide. Bitno je napomenuti kako je, osim ljekovitih svojstava, kopitnjak i otro-van. Otrovanje izaziva eterično ulje s azaronom, a to se očituje u izazivanju mučnine, povraćanja, upali želuca i crijeva, bubrega, žučnoga mjehura, paralizi krvotoka. Katkada može doći i do smrtnog ishoda. Kopitnjak na koži može izazvati crvenilo i plikove.

ljekovito bilje

Božikovina (Ilex Aquifolium L.) je zašti-ćena, ali i ljekovita biljka. Poznata je i po nazivima česvina,zelenika, božje drvce, bodika.

Vezano uz narodne običaje, božikovina predstavlja zaštitu od zlih duhova i nesreća, a u zimskim mjesecima i u vrijeme Božićnih blag-dana stavlja se ispred vrata ili se njome ukraša-vaju razni blagdanski vjenčići.

Zimzeleni je dvodomni grm ili drvo koje naraste do desetak metara visine. Ima vaz-dazelene, čvrste, kožaste listove, jajolikog i eliptičnog oblika koji su na vrhovima šiljasti i trnoviti. S gornje strane su tamnozeleni, a s donje bljeđi i svjetlije zele-ni. Cvate bijelim ili ružičastim cvjetovima u kraćim ili dužim oskudnim cvatovima. Kora mladog drva je zelene boje, kod starijeg siva i glatka. Plo-dovi su loptasta koštunica cr-vene boje.

Cvate od svibnja do lipnja.Stanište: Raste po vlaž-

nijim brdskim i planinskim šumama, između stabala jele i bukve, na nadmorskim visi-nama i do 2000 metara. Često se kao ukrasna biljka sadi po vrtovima i parkovima.

Branje: Mladi listovi beru se tijekom srp-nja, a kora u travnju i rujnu.

Ljekovite tvari: listovi sadrže glikozid ili-cin, triterpenoid, treslovinu, a kora tanin i lje-pljive tvari, žutu boju, pektin.

Ljekovito djelovanje: Njome se liječe bo-lesti poput artritisa i drugih reumatskih obolje-nja, giht, groznica i malarija, bolesti jetre (žuti-ca), bolesti krvi (malokrvnost), bolesti dišnih organa (bronhitis i katar), bolesti probavnog sustava (slabi rad želuca), krvarenja, tegobe s mokrenjem (pojačano izlučivanje mokraće) i sl.

Kopitnjak nerijetko oprašuju puževi (pojava malakofilije) koji imaju ljepljivo stopalo, a prelaskom preko cvjetova

pelud se lijepi za stopalo i tako prenosi do drugoga cvijeta. Ova trajnica je mirmekohorna biljka,

što znači da njene sjemenke raznose mravi.

U kolovozu se bere cijela biljka s lišćem i zelenim plodovima, u jesen podanak s korijenom te se suši na umjetnoj toplini.

Upotrebljava se za liječenje astme, išijasa, gihta, jetre, slezene, glavobolje, žutice,

malarije, groznice, kašlja, žutice i bubrega, a potiče mokrenje i

znojenje

Prema narodnom vjerovanju božikovina štiti od zlih duhova i nesreća, a u zimskim

mjesecima i u vrijeme Božićnih blagdana stavlja

se ispred vrata ili se njome ukrašavaju razni

blagdanski vjenčići.

Božikovina - lijepa i ljekovita biljka

Piše: Vesna Pleše

Foto: Boris Pleše


Božikovina u cvatu

Sok iz listova dobiva se na način da se svje-že ubrani listovi samelju i iz njih se iscijedi sok koji se najviše koristi u liječenju bolesti jetre. Korijen se pak koristi za izlučivanje mokraće, izazivanje pojačanog znojenja i kod povišene tjelesne temperature.

Tinktura se koristi uz čaj u liječenju artritisa, reumatskih oboljenja, tegoba sa želucem i sl.

Čaj I: 3g suhih listova kuha se u 1 dl vode pet do deset minuta i poslije petnaestak minu-ta čaj se procijedi. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno prije jela.

Čaj II za snižavanje tem-perature: 3 g suhe kore kuha se u 1 dl vode. Poklopi se i procijedi poslije petnaestak minuta. Pije se dvije do tri šali-ce čaja dnevno.

Tinktura: 20 g listova moči se desetak dana u 100 ml 70 postotnog alkohola. Tinktura se procijedi. Uzima se 20 do 30 kapi tinkture dva puta dnevno uz čaj ili sok prije jela.

Vinska tinktura: Koristi se za snižavanje temperatu-re. Pet g kore moči se desetak

dana u 1 dl crvenog vina i procijedi. Uzimaju se dvije čašice tinkture dnevno.

Prašak (za liječenje malarije i groznice): Suhi listovi biljke se samelju i istuku u prah. Uzima se dva puta dnevno na vrh noža uz malo čaja ili vode prije jela.

Prašak za rane koje krvare: suhi plodovi biljke se samelju i usitne u prah i time se po-sipaju rane.

Kontraindikacije: Moguće su alergije i osjetljivost praćene mučninom te povraća-njem i proljevom. Plodovi su otrovni, izaziva-ju proljev i povraćanje, a u težim slučajevima i smrt.


po svijetu

Put do Harara dijelom vodi dolinom poznatom u svijetu kao Great Rift Valey ili Dolinom Velikog Rascjepa, tektonskom pukotinom koja odvaja afričku ploču od azijske. Rascjep

počinje u Danakilu, depresiji na sjeveroistoku Etiopije, jednoj od najnižih i najtoplijih lokacija na Zemlji, a proteže se sve do Mozambika, na jugoistoku Afrike. Cesta vodi i kroz Nacionalni park Awash, tako da se kroz prozor autobusa lako mogu uočiti antilope, gazele i oriksi.

U labirintu - Harar, grad smješten u istoimenoj pokrajini, definitivno je svijet za sebe i slično mjesto teško ćete pronaći u Africi. Sa svojih 368 uličica stisnutih u svega 1 kvadratni kilometar, brojnim džamijama i crkvama, malim manufakturama koje se nalaze na ulici tako da možete vidjeti cjelokupni proces proizvodnje dobara te jedinstvenom arhitekturom karakterističnom samo za ovaj grad, Harar predstavlja ujedno i muzej i kazalište na otvorenom. Stoga nije ni čudo što je Artur Rimbaud, poznati francuski pjesnik, razočaran prijemom svoje poezije među aktualnom francuskom publikom, sa 21 godinom odlučio reći zbogom i Francuskoj i poeziji te se nastanio unutar zidina grada radeći kao trgovac robljem. Danas je njegova kuća pretvorena u muzej posvećen slavnom pjesniku sa zanimljivom zbirkom fotografija grada sa kraja 19. st. koje je izradio sam Rimbaud.

ETIOPIJA - KOLJEVKA ČOVJEČANSTVA (4)

Hijene su u Hararu domaće životinje!

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Gradić Harar na istoku zemlje, pedesetak kilometatra udaljen od somalijske granice, sa svojih 368 uličica stisnutih u svega jedan kvadratni kilometar, brojnim džamijama i crkvama, malim manufakturama koje se nalaze na ulici, po svemu je svijet za sebe. Bio je posljednja destinacija boravka u Etiopiji.

Jedan od ulaza u Harar

Oči u oči sa divljom zvijeri

Rimbaudova kuća u Hararu


vrsta čudnog, ali iznimno ukusnog bezalkoholnog napitka od hmelja, kojeg je izmislila lokalna pivovara kako bi zadovoljila potrebu za žeđi lokalnog, većinski muslimanskog stanovništva.

Među hijenama – No, sve nabrojano me nikad ne bi natjeralo da se vozim 12 sati u autobusu po prašnjavim cestama, da Harar nema jednu zanimljivu tradiciju koja se svake večeri odvija na poljani

izvan zidina grada. Naime, već 50-ak godina, na toj poljani jedan čovjek priziva hijene iz obližnje stepe te ih hrani poput domaćih životinja. Danas, kada je to postala turistička atrakcija, pojavili su se i šegrti potonjeg gospodina koji će vas, uz novčanu naknadu, pozvati da se pridružite u ceremoniji hranjenja. Moram priznati da mi u početku nimalo nije bilo

svejedno što sam okružen sa 7 – 8 divljih hijena, koje se u prirodi hvataju u koštac sa puno većim lavovima, a poznate su kao jedini sisavci koji ugrizom mogu prelomiti kost. No, ubrzo je strah nestao kada sam zadobio povjerenje ovih zvijeri, a poslije su mi ljudi, koji vode tu ceremoniju, rekli kako hararske hijene nisu poput ostalih hijena i da je njihova simbioza s čovjekom u ovom gradu stoljetna. Već

U Hararu svakako treba otići i na ceremoniju kave, jer po mnogima, upravo ovdje se prerađuje najbolja etiopska kava, samim time, jedna od

najboljih na svijetu.

Primaća soba u Adare stilu

Je li netko za kavu?

Etiopski Šumatrans

Strme litice jezera Bishoftu

Harar karakterizira i gradnja kuća tzv. Adare House ili Gegar, specifična samo za ovaj grad, a poznata je po velikim vratima i malim prozorima te ravnim krovom, dok se izolacija radi kombinacijom gline i vune. U primaću se sobu ulazi izravno, sa desne strane su kuhinja i ostava, dok je lijevo spavaća soba, a na polukatu, sa obje strane, nalaze se još po dvije sobe. U dnevnoj sobi je uvijek u zidu uklesano 11 niša u kojima se drže keramički ukrasi koje je izradila domaćica. Danas je većina tih kuća pretvorena u suvenirnice i obiteljske muzeje.

U Hararu svakako treba otići i na ceremoniju kave, jer po mnogima, upravo ovdje se prerađuje najbolja etiopska kava, samim time, jedna od najboljih na svijetu. Tko ne voli kavu tu je i Harar Sofi,


pri gradnji zidina grada ostavljeni su mali otvori kako bi se hijene po noći, dok ljudi spavaju, mogle uvući u grad te pojesti smeće što je čovjek tijekom dana odbacio na ulicu.

Između četiri jezera - Vrijeme boravka u Etiopiji bližilo se kraju, a zadnja dva dana odlučio sam provesti u Debre Zeyitu, gradiću 40-ak kilometara udaljenom od Addis Abebe. Gradić je zanimljiv po tome što se nalazi na mjestu ugasloga vulkana sa četiri kratera koja su danas ispunjena vodom i tvore četiri jezera. Jezero Bishoftu je najbliže centru, ali isto tako zbog strmih litica najnepristupačnije, dok je jezero Hora najpristupačnije sa nekoliko rekreacijskih klubova za građanstvo te jednim elitnim od etiopskih zračnih snaga. Relativno je čisto što se očituje velikom kolonijom pelikana i gnjuraca. Jezero Bishoftu Guda je najudaljenije, ali je navodno vulkan na tom krateru još aktivan tako da s vremena na vrijeme izbaci veliki balon plina, no biti tamo, u tom trenutku, je ravno dobitku na lotu.

Najmanje jezero Koriftu, gotovo je u cijelosti zakupljeno od nekakve međunarodne koorporacije koja ga je pretvorila u Country club koji skupo naplaćuje pristup jezeru.

Za kraj jedna zanimljivost. Avion je krenuo u 4:30 ujutro, da bih u svoj stan, u Osijeku, ušao u 10 minuta do 19 sati, sa presjedanjem u Istanbulu. Pa neka netko kaže da je Afrika daleko!

zaštićena priroda

Po prilici, negdje od 2005. godine po-znati ribnjak Belje izvan je funkcije. Ne samo što se u njemu ne proizvodi slatkovodna riba, nego i kao mjesto

gdje su se gnijezdile i zadržavale mnogobroj-ne vrste ptica močvarica. Pri tome treba ista-knuti da su mnoge od njih zaštićene međuna-rodnim konvencijama i republičkim zakonima o zaštiti ptica. Ribnjak je, osim toga, bio poput neke radionice u prirodi, prezentirao je rit-sko – močvarni ekosustav i ornitofaunu Parka prirode Kopački rit. Bez neke osobite moći zapažanja lako je bilo s poznatoga lokaliteta Sakadaš uočiti orla štekavca, velikoga vranca

(kormorana), sivu divlju gusku ili veliku bije-lu čaplju, štoviše i koloniju čigri i galebova, a povremeno i vlastelice, vrlo rijetke i zanimljive ptice kojih godinama nije bilo u Kopačkom ritu.

Od oko 300–tinjak vrsta ptica, koje su ovdje evidentirane, svaki, pa i onaj najprosječ-niji turist mogao je običnim dalekozorom iz-brojati 20 vrsta, a oni uporniji služeći se spek-tivima jačeg povećanja daleko više. Nije onda čudno da su se ljubitelji prirode i ptica rado zadržavali na platou Sakadaša gdje je Uprava parka postavila dalekozore na novac, lijepe

Kad je vode, Kopački rit je riznica bioraznolikosti i carstvo ptičjeg svijeta

PARK PRIRODE KOPAČKI RIT, HRVATSKE VODE I HRVATSKE ŠUME U AKCIJI

Kako spasiti ribnjak Belje?

Piše: Darko Getz

Foto: D. Getz

Ribnjak Belje je nekada, kao neka radionica u prirodi, prezentirao ritsko – močvarni ekosustav i ornitofaunu Parka prirode Kopački rit. Dom orla štekavca i velikoga vranca došao je u opasnost padom i nestankom vode. Zajedničkim djelovanjem triju ustanova koje brinu o prirodi, nešto se ipak počelo mijenjati.


nadstrešnice sa klupama, panoe sa uvidom (opisom) u bogatstvo ptičjeg carstva Ribnjaka.

Nažalost, opstojnost ribnjaka ovisila je o vlasniku ribnjaka kojem je računica pokazala da uz sve one izdatke koje propisuje država, ne zaboravljajući i štete od ribojednih ptica, posebice kormorana i čaplji, proizvodnja ribe nije bila isplativa. Stoga je napustio ribnjak, sklonio vrjedniji inventar mrijestilišta, nažalost i strojeve i pumpe za vodu koje su služile za uravnoteženje vodostaja u tablama «A1», «A2» i «D» pored Sakadaša.

Ribnjak je pod zakonskom zaštitom od 1997. godine. Njime, uz Javnu ustanovu parka prirode, upravlja Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode.

Zbog izostajanja poplava, dijelove ribnjaka u međuvremenu je zaposjeo mladik bijele vrbe koji je prerastao u mladu šumu pa je bilo sve izvjesnije da će ga preuzeti Hrvatske šume i urediti kao gos-podarsku šumu. Dakako da je vrbov šumarak neprihvatljiv surogat onom ptičjem i biljnom šarenilu nizinske vode kakvu je prezentirao ribnjak, nešto što ne želi prihvatiti ni jedan ornitolog, promatrač ptica i ljubitelj prirode. Čemu onda i ići u Kopački rit, kada nas u Zoo- rezer-vatu, umjesto vodene i karakteristične vegetacije i ptica močvarica očekuje vrbova šuma kakove ima posvuda po Posavini od Zagreba do Lipovca i dalje rijekom Savom i Dravom do granice sa susjednom državom?

Na sreću, nešto se ipak počelo mijenjati. Vodostaj Dunava posljednjih je mjeseci rastao (kod Apatina je bio prešao crtu od 600 cm), što znači da su dijelovi Parka zajedno sa Posebnim zoološkim re-zervatom bili pod vodom koja je preplavila table «C1», »C2», i «B». Na licu mjesta, kod «Četverokuta» gdje se nalazi manja ustava prema Ko-pačkom ritu, dignut je «šuber» i vode Dunava potekle su ribnjakom. Silovito i ohrabrujuće! Osvjedočili smo se i o suradnji Hrvatskih voda i Parka prirode, manji bager proširivao je i čistio kanal prema srednjim ribnjacima (table «B»). Nažalost, ribnjaci Belja su samo djelomično «gravitacijski», odnosno naplavljivanje ne podliježe zakonu spojenih posuda, što bi stručnjaci Hrvatskih voda mogli riješiti.

Ljubiteljima ptica i prirode Kopačkoga rita najvažnije je da se ribnjaci naplavljuju, da postoji dobra volja za njihovu opstojnost. Kada se voda povuče iz Kopačkoga rita, barske ptice će zaposjesti ribnjak. Oni dalekozori i informativni panoi na Sakadašu sa ispisom vrsta ptica i njihovim brojem možda će na godinu ponovno postati aktualni i korisni u edukaciji puka i školaraca.

Što se tiče Javne ustanove i Hrvatskih voda, nadamo se da je na pomolu dobra suradnja na obostranu korist. Stručnoj službi JUPP prethodi posao promatranja i evidentiranja vrsta koje će privući voda, a Hrvatske vode morale bi riješiti pitanje zatvaranja ustava u momentu kada vodostaj Dunava započne opadati. Povoljni vodostaj u ribnjaku mogao bi potrajati do konca kolovoza pa i rujna, što bi za mnoge životinje i biljke bilo dovoljno za uspješni razvoj.

Kad je vode, Kopački rit je riznica bioraznolikosti i carstvo ptičjeg svijeta

A ovako je to u sušnim periodima


Kao dio Plana upravljanja nacionalnim parkom Risnjak, izradit će se u razdoblju od 2008. do 2017. 18 prioritetnih akcijskih planova u po-dručju biološke i krajobrazne raznolikosti. Je-

dan od njih je i akcijski plan „Praćenje stanja i ponovo uvođenje u prirodu divokoze“.

Prije neposrednog mogućeg unašanja (reintro-dukcije) rasplodnih divokoza pribavljenih sa strane i obogaćivanja postojeće izvorne populacije, uprava Parka smatrala je potrebnim da se objavi publikacija u kojoj će biti opisana prisutnost i razvoj populacije divokoza u Gorskom kotaru (njena rasprostranje-nost), ali i uzroci koji su doveli do pada njene brojno-sti, procjena brojnog stanja danas te način potrebe ponovnog unašanja na novo područje, ističe autor u uvodnom dijelu knjige. Novim Zakonom o izmjena-ma i dopunama Zakona o zaštiti prirode iz 2008., prije unošenja neke životinjske vrste u prirodu potrebno je isto tako izraditi strategiju o procjeni rizika za priro-du uz prethodnu suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, šumar-stva i lovstva.

U knjizi je opširno prikazana prisutnost di-vokoze u Gorskom kotaru kroz povijest, od vremena knezova Frankopana i Zrinskih pa sve do naših dana, prirodoslovne značajke divokoze, sve do ustanovlje-nja uzgojnih područja za divokozu s preporučenim bonitetom i matičnim fondom za cijeli Gorski kotar. Ovu vrijednu publikaciju predstavit ćemo na način što smo iz nje izdvojili neke od zanimljivijih podataka vezanih uz divokozu.

lovstvo

Divokoza na Risnjaku

PREDSTAVLJENA KNJIGA ALOJZIJA FRKOVIĆA

Divokoza u Gorskom kotaru

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše, D. Majnarić, B. Meštrić i arhiva

U javnoj ustanovi Nacionalni park Risnjak, predstavljena je početkom travnja ove godine knjiga poznatog lovnog stručnjaka Alojzija Frkovića, dipl. ing., pod nazivom „Divokoza u Gorskom kotaru“, s posebnim osvrtom na Nacionalni park Risnjak. Knjiga je izašla u sklopu biblioteke Risnjak i dio je Plana upravljanja Nacionalnim parkom Risnjak usvojenim u srpnju 2007.

Velebit


Divokoza je oduvijek nastanjivala Gorski kotar, a čemu svje-doče i zapisi iz prošlosti. Tako se u 15. stoljeću spominje lov na div-ljeg jarca u pjesmama Frana Krste Frankopana. U urbaru brodskog vlastelinstva Zrinskih i Frankopana iz 1774. zapisano je da kmetovi „od svake hiže tri dni kroz leto jednoga človeka za gospodu u lov na divokozu moraju dati“. Da je oduvijek znakovita vrsta na ovom pro-storu govore i nazivi mjesta u Gorskom kotaru; Kozji vrh kod Prezida, Kozica, Kozjilom i sl.

Do 1848. godine čabarski kotar bio je bogat raznovrsnom divljači pa tako i divokozom, kao zajedničkom divljači koju je dijelio sa su-sjednom Kranjskom. Zbog nebrige o uzgoju i zaštiti, zbog krivolova do kraja 19. stoljeća ona će potpuno nestati iz čabarskog kraja. Godi-ne 1893. Zakonom o lovu zabranjen je lov na divokoze i to u razdo-blju od 15. prosinca do 1. kolovoza.

Krajem 19. stoljeća ponešto divokoza zabilježeno je na područ-ju lovišta Brod-Grobnik vlastelinstva Thurn Taxix, u predjelima oko Male i Velike Belice te Mudne doli ponad Grobničkog polja, gdje i da-nas ova vrsta divljači obitava. Tako se spominje podatak da je lugar Gašparac 1927. osmotrio s Grbajelske stijene krdo od 19 divokoza.

U tom lovištu obitavalo je neposredno prije I. svjetskog rata oko 40 do 45 grla divokoza, ali nažalost i one su dijelom stradavale od krivolovaca. Ponovni porast populacije divokoza na ovom području

zabilježen je oko godine 1925. kada se krivolovce počelo kažnjavati zbog nelegalnog posjedovanja oružja. Divokoza je, kao i ostala div-ljač Gorskog kotara, posebice stradala za vrijeme I. i II. svjetskog rata, za potrebe hrane i sl.

Divokoza u Gorski kotar nije umjetno unijeta, već je njena po-pulacija rezultat njenog spontanog premještanja.

Vlasnici veleposjeda Kočevske (Slovenija) Auersperg, poznati uzgajivači divljači, unijeli su 1872. na područje Ložke stijene 12 di-vokoza iz austrijskih Alpi, šest odraslih i oplođenih ženki, tri mlade ženke i tri rasplodna divojarca. Prvih godina ova kolonija divokoza dobro je opstajala. Tridesetak godina kasnije broj se smanjio, jer su se pojavile zvjerokradice koji su ih nemilosrdno ubijale. Počele su prela-ziti rijeku Kupu, nastanivši se uz Veliku i Malu Belicu te na obroncima Grbajelske i Obroške stijene. Na ovom području zadržale su se sve do današnjih dana.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj su po-stojale tri kolonije divokoza: najstarija u Gorskom kotaru, u sklopu lovišta ŠG Delnice i Nacionalnog parka Risnjak, druga po starosti u lo-vištu Južni Velebit i treća kolonija, osnovana 1956. na Biokovu nastala njihovim unosom iz planine Prenj u BIH.

U Gorskom kotaru je u proljeće 1970. u tri lovišta bilo 140 grla: u „Risnjaku“ u istoimenom Nacionalnom parku 55 grla, u „Snježniku“

60, i u „Gumanceu 25. Razmjerno mali broj divokoza

rezultirao je i smanjenjem odstrje-la. U razdoblju od 1960. do 1980. u lovištima Šumskog gospodarstva Delnice ukupno je odstrijeljeno 47 divokoza (30 divojaraca i 17 divo-koza).

Kao mogući uzroci smanjenja broja spominju se prekomjerni odstrijelni zahvati (uglavnom kri-volov), veliko uznemiravanje, te uspješna introdukcija risa u Slove-niji, koji je prešavši u Hrvatsku, uz ostalu divljač, počeo ugrožavati divokozu. U razdoblju od 1980. do početaka Domovinskog rata, na ovim je prostorima izlučeno 13 di-vokoza, 8 mužjaka i pet ženki, a legalni odstrjel pretežno je vršen na području Male Belice.

Osim u Gorskom kotaru divokoza obitava još u nekim dijelovima Primorsko-goranske županije. Jedno od takvih mjesta je Mudna dol

ponad Grobničkog polja. Tu je 2007. procijenjen ma-tični fond od 27 grla.

U vrlo malom broju divokoza naseljava i područ-je masiva Učke poglavito u području Sisola. Smatra se da su povezane s kolonijom od petnaestak divo-koza sa Čićarije, koje se zadržavaju na ovećem kame-nitom uzvišenju ponad Lanišća. Oko sedamdesetak grla obitava na području srednje Dalmacije, lokalitet Crvene grede ponad Ježevića te području planine Biokovo.

Kako obnoviti odnosno obogatiti postojeću populaciju divokoza u NP Risnjak?

Pored aktivnog načina umjetnim unosom jedinki uhvaćenih u drugim lovištima, prema mišljenju Želj-ka Štahana dipl. ing. jednog od recenzenata knjige, šansa je i u pasivnom pristupu problemu, to jest uz-državanju od lovnih zahvata susjednih graničnih lo-voovlaštenika prava lova koji gospodare divokozom. Poslije prikupljanja podataka o fondovima i odstrjelu divokoza u lovištima naših susjeda, uključujući i ona preko državne granice, valjalo bi dogovoriti uzdrža-vanje od bilo kakvog izlučenja (odstrjela) za uzvrat ugovoriti otkup ženki i mladih u svrhu unosa. A ovo je potrebno i stoga jer je brojno stanje populacije di-

vokoza na području NP Risnjak bitno narušeno. Smanjeni broj ove vrste utječe i na održavanje planinskih rudina

koje se smanjuju pa time dolazi u konačnici do smanjenja biološke raznolikosti nacionalnog parka. I ovi razlozi naveli su NP Risnjak da izradi akcijski plan koji se odnosi na istraživanje,ali i povećanje broj-nog stanja divokoze na području Risnjaka, ističe u predgovoru knjige Miljenko Gašparac dipl. ing. iz NP Risnjak.

Po mišljenju Frkovića, mogućnosti za reintrodukciju divokoze u

Prezentacija knjige u NP Risnjak

Predjel Male Belice

Brojno stanje

Ukupni matični fond divokoze u Hrvatskoj prema naj-novijim istraživanjima procijenjen je na 785 grla. Od toga u Ličko-senjskoj županiji 270 grla, Primorsko-goranskoj 56, Zadarskoj 16 i Splitsko-dalmatinskoj 443 grla. Na po-dručju Gorskog kotara (uključujući i NP Risnjak) procje-njuje se da obitava oko 55 do 64 divokoza.


Nacionalni park Risnjak su velike, jer se biotop nije izmije-nio. Primjeri uspješnog unošenja divokoze na područja Velebita i Biokova krajem 1974. i 1978. najbolji su dokaz da bi se takav postupak mogao uspješno obaviti i na pro-storima NP Risnjaka. Trenutno na području NP Risnjak obi-tava oko 18 do 20 divokoza (podatak iz 2008.).

Naseljavajući najviše gorske predjele s pašnjaci-ma i otkrivenim kamenjarima, zadržavanje u graničnom pojasu šume divokozi omogućuje nesmetano sezonsko premještanje ovisno o godišnjem dobu i vremenskim pri-likama. Na gorskim livadama, udolinama, škrapama i vrta-čama iznad granica šume, ova divljač ljeti nalazi potrebnu hranu i mir. Uvjeti su još bolji ako se zakloništa nalaze na sjevernim hladnijim stranama. Zimi pak u potrazi za hra-nom divljač se spušta u niže predjele u svoja zimovališta,a odabire ih na prisojnim sunčanim stranama.

Treba napomenuti da je izbirljiva u ispaši, posebno ljeti, kada je ponuda hrane veća i raznovrsnija. Glavninu hrane sačinjavaju joj planinske trave i zeleni. Najradije pase u najjačem kršu gdje je sve naizgled pusto i golo. Tu se nalaze najsočnije biljke, od kojih najviše voli kameniku i alpsku djetelinu, ali i gorski krestušac, rododendron, bo-rovnicu, proljetnu crnušu, drijas ili osinicu. Zimi rado brste i crni grab, vrbu ivu, crnu i crvenu bazgu,malinu i kupinu. Na nižim lokalitetima vole i lišajeve na dubećim stablima,bršljan, crni jasen i divlji jorgovan. U ljetnim mjesecima u ispaši divokoza prevla-davaju trave, a zimi iglice četinjača posebno bora krivulja i smreke.

Za pravilno upravljanje divokozom od važnosti je i procje-na brojnog stanja i to onog proljetnog (proljetni fond), u kojem još nema novog prirasta, a poznati su zimski gubitci. Iako bi neposredno prebrojavanje trebalo dati najbolje rezultate po pitanju njene brojnosti to je zbog nepre-glednosti i razvedenosti terena te njenog premještaja tijekom dana, otežano.

Za uspješan uzgoj divokoza, uz poznavanje brojno-sti, (proljetni fond) osnovnu podlogu za moguće izluči-vanje čini prirast. Zbog velike smrtnosti jaradi tijekom prve zime koji doseže brojku i do 50 posto, godišnji prirast je rijetko viši od 20 posto, najčešće 15 posto od cjelokupnog proljetnog fonda. Stoga se preporuču-je izvan granica parka ne vršiti dio odstrjelnog plana, kako bi se stvorila rezerva za slučaj većeg otpada tije-kom zime. Uzgojnim izlučenjem prema starosnoj strukturi trebalo bi obuhvatiti u razredu mladih maksimalno 30 posto, koliko i u razredu srednjodobnih te u razredu starih 40 posto. Kako je zimski otpad pri-sutan kod starih zrelih jaraca, za slučaj da taj postotak nije ostvariv preporučuje se veći zahvat u razredu mladih. Trebalo bi poštedjeti srednjodobne jarce kako bi što veći dio jaraca prešao u stupanj zrelih životinja.

Populacija divokoza dijeli se u tri starosna razreda. Razred mladih obuhvaća jarce i koze od poroda do navršene treće godine života, tj. do spolne zrelosti. Razred srednjodobnih čine jarci od na-vršene četvrte do sedme godine i koze od četvrte do desete godine

života. Razred zrelih obuhvaća jarce od osam i više godina te koze od jedanaest i više godina života.

Divokoze se lako privikavaju na nazočnost čovjeka u prirodi, ali su osjetljive na uznemiravanja u svojim zimovalištima. Zbog toga je osiguranje mira u predjelima zimskog boravka ove divljači i te kako značajno za njen opstanak i jedna je od temeljnih mjera zaštite.

Divokoze su u Gorskom kotaru kroz povijest, kako smo već spomenuli, najčešće stradavale od samog čo-vjeka, u krivolovu. Danas su im potencijalna opasnost brojni izletnici,planinari i skijaši koji svojem prisut-nošću u prirodi uznemiruju ovu plemenitu životinju. Lovoovlaštenike prava lova,ali i upravu parka danas najviše brinu „off the road turisti“ koji svojim terenskim vozilima i motorkotačima jure šumom i rastjeruju sve živo pred sobom pa i same divokoze. Tom zlu teško će se stati na kraj. Od čimbenika pak nežive prirode koji su pogubni za divokozu su padovi niz stijene i lavine. No nasreću kod nas u nešto manjem obujmu nego li u Alpama. Opasna je i poledica kada vegetacija ohladi

pa divljač ne može doći do željene hrane. Nasreću bolesti divokoza poput sljepoće ili šuge nisu opasnost u ovim krajevima.

Ulaskom divokoze u granice NP Risnjak, ona prestaje nositi naziv divljač. Površina NP Risnjaka, njegovih staništa i rudina zauzi-ma prilično skučen prostor, kao i sličnih površina u Gorskom kotaru. Težak je zadatak smjestiti divokozu u ovaj prostor i očekivati da se ne premješta,da tu živi, razmnožava se i pomalo širi po ostalim odgova-rajućim staništima NP Risnjak (i oko njega). Bez obzira na to treba po-držati NP Risnjak u ovoj plemenitoj namjeri. No, bez pomoći najbližih, pa i malo daljnjih susjeda, ne treba očekivati željeni rezultat.

Biokovo

Divokoza (Rupicapra rupicapra L.) svo-jom tjelesnom građom odaje maksimalnu prilagodljivost životu u surovim visokogor-skim predjelima. Tijelo joj je snažne i zbi-jene građe, osposobljeno za savladavanje najtežih prepreka. Odrasle jedinke dosegnu visinu od 75 cm i duljinu tijela od 70 do 100

cm, od čega na rep otpada 8 cm. Prosječne je težine od 30 do 35 kg, a jaki tovni jarci mogu prije parenja doseći težinu do 40 i više kg. Doživi starost do 24 godine. Ljetna joj je dla-ka svijetlosmeđa s karakterističnom tamno-kestenjastom prugom na hrbtu koja se pro-teže od zatiljka do repa. Zimska dlaka joj je

tamnokestenjasta do crna. Razmjerno kratke i posebno građene noge završavaju papci-ma crne boje izgrađene od čvrste elastične rožine. Vanjski donji rub papka ispupčen je,a njegov gibljiv unutarnji dio priljubljuje se uz stijene poput dereze pa joj omogućuje kre-tanje po teškom kamenitom terenu.

Divokoza je izbirljiva u ispaši posebno ljeti kada je ponuda hrane

veća i raznovrsnija. Glavninu hrane sačinjavaju joj

planinske trave i zeleni.

Divokoza

šumske životinje

U proljeće tople zrake sunca bude život u pri-rodi. Voćnjaci i šume procvjetaju i zazelene, ožive pjesmom ptica, zujanjem pčela i drugih kukaca. Ispod opalog lišća, iz pukotina kore

drveća, iz tla izlaze tisuće živoitinjica. U proljeće se budi i nama dobro poznati, mali i bodljikavi jež - vitez s puno kopalja. Uz krtice, šišmiše, rovke, žabe i mnoge vrste pti-ca, jedan je od značajnih pomoćnika voćara, povrtlara, ali i šumara.

Poseban je i po tome simpatičan ljudima, što u slu-čaju opasnosti ne bježi, nego se sklupča u bodljikavu kuglu. Nakon nekog vremena ili kada opasnost prođe, jež se ispravi, pokazujući prvo svoj pokretljivi nosić i crne očice.

Vjerojatno je svima poznato kako izgleda jež. Tijelo mu je zdepasto, kratke noge s po pet prstiju. Pri kretanju se oslanja cijelim stopalom. Njuška mu je šilja-ta, oči sitne, uši široke, okrugle i sakrivene u dlaci. Njuh i sluh su mu dobri, vid je slabiji. Jež je dug nešto preko 20 cm, a težak od 800 g zimi do 1200 g u jesen.

Posebna priča su do dva cm duge bodlje koje su po cijelom tijelu, osim lica i donjih dijelova tijela, gdje je samo dlaka. Što je jež stariji, to ima više bodlji. Ukupno ih može biti oko šest tisuća. Bodlje su, zapravo, izmije-njene i međusobno strasle dlake. Unutar svake nalaze se prostori koji su ispunjeni zrakom. Jež se voli pentrati i bodlje služe i za ublažavanje udaraca prilikom pada.

Naš, istočno-europski jež je samo jedna od 19 vrsta ježeva. Živi u Europi, Aziji i Africi, a uspješno je naseljen na Novom Zelandu. Spada u kukcojede, iako je po svojoj prehrani više svejed, a to pokazuje i građa zubala.

Jež je šumsko-stepska životinja, što znači da voli svijetle šume listača, a izbjegava velike i mračne te mo-čvarne terene. Može se naći na granicama šuma, polja, livada i pašnjaka. Danas se sve više nastanjuje u parko-vima velikih gradova.

Izraziti je i dosljedni usamljenik, osim u vrijeme pa-renja. Svoje lovište u krugu od sto do stopedeset metara od gnijezda revnosno brani i ne trpi u njemu nijednog drugog ježa. Čak i ženka, kratko nakon parenja, ener-gično istjera mužjaka sa svoje teritorije. Ne želi dijeliti darove prirode koji pripadaju samo njoj.

Veći dio dana jež prespava, a u potrazi za hranom je u sumrak, noću ili rano ujutro. Za to vrije-me mora uzeti hrane koja energetski pokriva njegov rast, kretanje, razmnožavanje i druge tjelesne potrebe, među kojima je stvaranje pričuva sala za zimu. Hranu traži rujući ispod opalog lišća, prevrčući manje koma-de drveta i kamenja. Pretražuje jame u tlu i čak ih kopa prednjim nogama.

Tako nalazi glavni dio svoje hrane: razne kukce, pu-ževe, crve, žabe, miševe, rovke i razne otpatke. Rado jede voće i druge slične plodove, nekada i ptičja jaja i mladunce. Jež si može priuštiti hranu koju mnoge dru-ge životinje ne mogu, jer dobro podnosi otrov i otpo-ran je na mnoge bolesti. Zato lovi i jede zmije i mnoge otrovne kukce.

Spolna zrelost ježa nastupa u starosti od oko godinu dana, tj. nakon prespavanog zimskog sna. Pa-renje traje od travnja do rujna. Bređost je oko mjesec

dana, a ženka može imati dva legla godišnje. Drugo leglo teško može preživjeti zimu. U prosjeku se rađa se-dam mladih (od dva do pet). Još prije dolaska na svijet ježići imaju bradavičaste osnove budućih bodlji. Poslije dva dana bodlje izbiju van. Prvo su mekane, a kasnije još narastu i očvrsnu.

Ježići se mogu sklupčati tek nakon desetak dana, a tada i progledaju. Sišu četrdesetak dana, a za dvadese-tak počnu jesti čvrstu hranu. Za mjesec dana mladi su već slični odraslom ježu, a još za pola do mjesec dana kasnije počnu sami lutati i osamostale se. Dožive do de-set godina, no obično mnogo manje. Većinom ugibaju zimi i od poplava tamo gdje voda dopire.

Ježevi rade tri različite vrste gnijezda: za dnev-ni boravak, no nekada se ne koriste istim gnijezdom cijelog ljeta, zatim ženka radi gnijezdo u kom rađa i po-

ŠUMSKI SISAVCI

Vitez s puno kopalja

Jež je šumsko-stepska životinja, što znači da voli svijetle šume listača, a izbjegava velike i mračne te močvarne terene. Odlično mu odgovara kultivirano tlo, ali ne previše. Može se naći na granicama šuma, polja, livada i pašnjaka u međama i živicama. Danas se sve više nastanjuje u parkovima velikih gradova.

Dobro ugojeni jež


diže mladunce, a treće gnijezdo je za zimski san. Gnijezda mogu biti ispod gustog grmlja, u rupama ispod korijenja drveća, u hrpi sla-me, sijena, lišća i drugdje. Najčešće su od mekanog materijala: trave, lišća, mahovine i sličnog.

Ježevi padaju u zimski san, ovisno o klimi nekog područja. Za to mu služe pričuve sala. Zapravo, zimski san ježa je stanje u kom on od toplokrvne životinje prelazi u životinju s hladnom krvi - temperatura tijela, otkucaji srca, disanje i drugo svedu se na neophodni minimum.

Rečeno je da su bodlje glavno obrambeno sredstvo ježa. U slučaju opasno-sti jež prvo stane, zatim podigne bodlje na

glavi, a potom na tijelu. Istovremeno spusti glavu između nogu i konačno se sav sklupča. Tako se svi vanjski dijelovi tijela, koji su bez bodlji, nađu unutar bodljikave lopte.

Ta obrana nije sasvim sigurna, ali je po-mogla ježevima da prežive do današnjih dana. Oštar lovački pas, gladna lisica ili jaza-vac rastrgnut će ježa bez obzira na ubode. Navodno, lukava lija otkotrlja sklupčanog ježa u vodu gdje se mora rasklupčati. I so-vuljaga buljina se hrani ježevima, a neke od njih se specijaliziraju za ježeve.

Danas su ježevi ugroženi. Osim ne-stanka njihovih staništa u suvremenoj poljo-privredi, tome još više doprinosi ježev način obrane. Jež često noću prelazi cestu i iako ima dosta vremena pobjeći od automobila, on se sklupča. Tako na cestama strada sve više ježeva.

Šteta bi bila da nestane ta simpatična i korisna životinja, koja ima i svoj kulturni značaj. Ježevi su junaci mnogih umotvorina i djela pisaca za djecu. Imaju značaj i za zna-nost, kao jedinstvena europska bodljikava životinja i po tome što spava zimski san

Je li jež štetan u lovištu? - U staroj lo-vačkoj literaturi stoji da jež,između ostalog, halapljivo ispija jaja ptica koje gnijezde na tlu, a kolje i trga sitne sisavce i manje ptice te je na taj način značajna štetočina u fazan-skim lovištima, u kojima se intenzivno gos-podari”. Saznanja suvremene zoologije nam pomažu da promijenimo svoje tradicionalno mišljenje o ježu, o čemu govore istraživanja u Češkoj.

Pokusi s ježevima, koji su držani u zaro-bljeništvu, pokazala su da oni mogu razgri-sti samo mala jaja, ponajprije ptica pjevica veličine ševe. U tim pokusima još su mogli pojesti jaja prepeličara. Jaja šljuke kokošice, veličine 39x28 mm, jež nije uspio pojesti, kao ni veća fazanska jaja, čije su prosječne mjere 44x35 mm.

U drugom pokusu za četiri ulovljena ježa su na tanjurićima ponudili raznu hranu: ličin-ke hrušta, gujavice,mrtve vrapce, bijele mi-ševe, jaja prepelica, fazana i kokošja. Ježevi su uvijek točno prvo jeli ličinke hrušta, zatim gujavice, mrtve vrapce, a kasnije i miševe. Jaja prepelice uspjeli su pojesti,a fazanska i kokošja nisu ni poslije nekoliko pokušaja. Iz toga očito proističe da jež po zoološkoj siste-matici spada u kukcojede - zato prvo pojede kukce i druge beskičmenjake.

Slijedeći pokus je pokazao kako dolazi do šteta na fazanskim jajima. Za dva izgladnjela ježa odvojeno su ponuđena fa-zanska jaja u dva umjetno načinjena gnijez-da. U oba slučaja je došlo do oštećenja jaja na taj način da su ih ježevi zgnječili (razbili), a njihov sadržaj polizali. Po tome se zna kada je jež uništio leglo. Od svih jaja znatno je oštećena ljuska i cijelo gnijezdo je uprljano sadržajem jaja. Iz tih pokusa je vidljivo da su štete na fazanskim jajima moguće, ali jež toj hrani ne daje prednost.

Prema tome, jež nije toliko štetan za div-ljač kao što se to nekad mislilo ili se i danas misli. A ako ga nađete tamo gdje mislite da bi mogao načiniti štete, jednostavno ga pre-nesite drugdje, gdje neće raditi štete, pa će biti samo koristan.

Jež u vrtu - Ako želite ježa u vrtu, mora-te mu osigurati gnijezdo, posebno za zimski san. To može biti drvena ili plastčna četvrta-sta ili okrugla posuda (sanduk, bure), narav-no, otvorena samo s jedne strane. Tu treba osigurati puno suhog lišća i trave.

Kada je jež aktivan bit će vam zahvalan na kruhu udrobljenom u mlijeku. A ako ga ne želite više u vrtu ili ako ih imate previše - je-žiće, uvijek ih možete odnijeti u neku šumicu ili veći park gdje će nastaviti živjeti.

Vitez s puno kopaljaPiše: Zoran Timarac

Foto: Arhiva

Gnijezdo ježa za zimski san



zdravi život

Ako vodite zdrav, uravnotežen život, ne morate se mučiti s onom dnevnom vitaminskom tabletom. Međutim, možda ćete se iznenaditi da neke od vaših navika ili aktivnosti mogu

ustvari povećati potrebe za dodacima.

Jeste li na prehrani zdravoj za srce?Možda trebate vitamin E!Griješite ako pokušavate konzumirati hranu

potpuno lišenu masnoća. Kako bi dobili preporučenu količinu vitamina E, trebate masti. Međutim, osigurajte da to budu one masnoće zdrave za srce – pokušajte s jednostruko nezasićenim masnoćama kao što su maslinovo ili repino ulje, umjesto, na primjer, kremastih preljeva na salatama ili punomasne majoneze, špeka, itd. Neke novije studije ukazuju da čak ako se koriste ispravne masnoće, ne dobiju se one količine vitamina E, koje, prema nekim ispitivanjima, mogu smanjiti rizik srčanih oboljenja i moguće poboljšati imunološke snage organizma. Da bi se dobile takve količine vitamina E trebat će dodaci prehrani. Međutim, treba biti jasan: premda mnogi znanstvenici smatraju da će vitamin E u obliku dodataka biti od koristi, garancije za to još uvijek nema.

Prirodni izvori: maslinovo i repino ulje, sjemenke suncokreta i bademi.

Primjenjujete li proteinsku dijetu kako bi izgubili na težini?

Možda trebate folnu kiselinu, kalcijNeki programi za smanjenje prekomjerne tjelesne

težine mogu rezultirati nekim nedostacima u organizmu. Na primjer, dijetalni režimi s malo ugljikohidrata, a puno bjelančevina, lišavaju organizam voća i povrća, kao i žitarica. A to su upravo bogati izvori jednog vitamina B, poznatijeg pod imenom folna kiselina. Takva je situacija loša, jer dovoljne količine tog vitamina su povezane s niskim rizikom srčanog i moždanog udara, nekih vrsta raka i drugih oboljenja. Osim toga, nedostaci folne kiseline dramatično povećavaju rizik rođenja bebe s nekim teškim defektima. U takvoj dijeti nedostaju i vlaknaste komponente, kalcij i druge hranjive tvari, da se ne govori o tome da sadrži prevelike količine zasićenih masnoća.

Dobri izvori tog vitamina i kalcija su: zeleno lisnato povrće, kornfleks, mlijeko i mliječni proizvodi. Za vrijeme gore spomenutih dijeta osoba treba uzimati vitamin i kalcij u obliku dodataka prehrani.

Upotrebljavate li sredstva za zaštitu kože od sunca?

Možda trebate vitamin DRazumno je primjenjivati ta sredstva, ali se mora

povesti briga i o svojim kostima. S upotrebom tih zaštitnih preparata gotovo se zaustavlja stvaranje vitamina D na koži. Bez dovoljno tog vitamina čovjek ne može resorbirati dovoljno kalcija iz hrane kako bi održavao kosti čvrstima i mišiće jakima. Međutim, ne mogu biti bezbrižni ni oni koji ne upotrebljavaju sredstva za zaštitu od sunca. To se odnosi na one koji žive u onim predjelima zemaljske kugle gdje nema

dovoljno ultravioletnog, sunčevog svjetla za vrijeme zime.

Izvori: Razumno izlaganje sunčevom svjetlu. Ako postoji abnormalna nestašica tog svjetla, može pomoći i vitamin D u multivitaminskim preparatima, uzetim u preporučenim dozama.

Volite li čašu vina uz ručak?Možda trebate folnu kiselinuPremda je činjenica da umjereno konzumiranje

alkoholnih pića može biti dobro za srce, ipak, nažalost, alkohol može biti i štetan za ostatak organizma. Istraživanja ukazuju da više od dva pića dnevno može udvostručiti rizik od raka debelog crijeva. I žene koje piju jedno ili dva pića dnevno mogu povećati svoje šanse za razvoj raka dojke za 40 posto. Dakle, ako se voli popiti čaša vina, dobro je razmisliti o tome da se uzme i doza folne kiseline. Više studija ukazuje da ako uzimate dovoljne količine tog B vitamina, smanjujete rizik od raka debelog crijeva povezan s alkoholom.

Izvori: Pored već spomenutih, još su preporučljivi jetrica i naranče. Čovjek si može osigurati preporučenu količinu i putem multivitaminskih tableta koje sadrže 400 mcq folne kiseline.

Hodate li u svrhu tjelovježbe?Možda trebate kalcijAko ste uključeni u tjelovježbu poput hodanja,

vožnje bicikla, plivanja, u tim se slučajevima ne vrši dovoljan pritisak na kosti, kao što je to, primjerice, za

vrijeme trčkaranja (jogginga) i zbog toga se ne može računati na to da će kosti dugoročno ostati čvrste. To se odnosi i na muškarce, ali posebno na žene. Ako čovjek ne dobija dovoljno kalcija putem hrane, izlaz je u tome da ga uzima u umjerenim količinama putem dodataka. Ispitivanja ukazuju da mineral kalcij pomaže ne samo u sprečavanju osteoporoze (od koje oboljevaju i muškarci), nego i u sprečavanju raka debelog crijeva i u snižavanju povišenog krvnog tlaka.

Izvori: mlijeko i mliječni proizvodi

Uzimate li željezo zbog umora?Možda trebate pretragu krviPreporučljivo je povremeno izmjeriti količinu

željeza u krvi. Nedostatak željeza može dovesti do čitavog niza tegoba, posebno kod djece, tinejđera i trudnica. Međutim, i suvišak željeza može biti opasan, pa prema tome nekontrolirano uzimanje tableta tog minerala, bez upute liječnika, nije dopušteno.

Izvori: krto crveno meso je najbolji izvor, ali i lisnato povrće, iznutrice i jetrica pružaju puno željeza.

Odaberite vitamine koji odgovaraju vašem načinu života

Piše: dr. Ivo BELAN

U vodećim američkim istraživačkim institucijama u tijeku je revolucija. Desetljećima su se znanstvenici podsmjehivali ideji o redovnom uzimanju vitamina, uvjereni da dobra prehrana nudi sve potrebne hranjive tvari. Međutim, zahvaljujući hrpi znanstvenih studija u zadnjih pet do deset godina, istraživači radikalno revidiraju svoja mišljenja. Počinju gledati na onu malu vitaminsku pilulu kao na potencijalnu blagodat.

Ispitivanja ukazuju da mineral kalcij pomaže ne samo u sprečavanju osteoporoze (od koje oboljevaju i muškarci), nego i u sprečavanju

raka debelog crijeva i u snižavanju povišenog krvnog tlaka.


kultura sport

Umjesto zimi, kao proteklih godina, slikari su ove godine prelije-pi šumski predjel Babičanku u Šumariji Pitomača „okupirali“ u proljeće! Agilni i na umjetnost „osjetljivi“ upravitelj Šumarije Branko Sobota tradicionalnu je, 6.likovnu koloniju organizirao

1. svibnja pa su tako slikari okupljeni u Babičanki bili među rijetkima koji su radili na sam Praznik rada! Uradci na platnu, grafike, akvareli, nastali na-kon cjelodnevnog boravka u zelenom okružju, bit će prezentirani javnosti na izložbi koja će tijekom ljeta biti priređena u Pitomači.

Umjetnike je po običaju pozdravio organizator bez kojega svega ovo-ga nebi ni bilo, Branko Sobota, pridružio mu se i Branko Belčić iz Direkcije HŠ, a moderator cjelokupnog dnevnog zbivanja bila je, kao i prošlih go-dina, đurđevačka književnica i sama zaljubljenica u šumu, Božica Jelušić Kranželić.

Ovakvi, za širu zajednicu, značajni događaji ne mogu bez potpore onih bez koje umjetnost ne može. Tako je dio materijala (boje, platno) osigurala ko-privnička tvrtka PE@GOT, a za potpunu logistiku pobrinuli su se već stalni kuhar Đento i tehničko osoblje Šumarije.

Osim slikarskih događanja, Kreši-mir Petrović demonstrirao je rukovanje lukom i samostrelom pa su svi mogli probati kako to izgleda gađati iz luka ili samostrela.

Jubilarno 10. Državno prvenstvo inženjera šumarstva i drvne industrije u tenisu, koje je održano proteklog vikenda u Vin-kovcima, potvrdilo je superiornost ovogodišnjih pobjednika. Premda stižu i mlađi igrači, Andrija Vukadin u kategoriji do

45 godina nije dozvolio nikakvo iznenađenje, dok se Stjepan Niko-lić u kategoriji iznad 45 godina dobrano pomučio kako bi sačuvao prošlo godišnju titulu prvaka Hrvatske.Na terenima TK Vinkovci nastupilo je ukupno 55 natjecatelja, među njima i tri žene, iz devet uprava šuma, uz goste iz drvne industrije SPIN VALIS, firme Horti plan, „Svrdlo“ Zavoda za zaštitu bilja, MRRŠ te goste iz Slovenije i Mađarske.

Najuspješnija tenisačica je Slovenka Katja Konečnik, također jedna od najuspješnijih u dosadašnjim natjecanjima, dok je vete-ranka dosadašnjih natjecanja Eva Nedić bila druga.

Treba spomenuti kako je Marko Majstorović iz vinkovačke Upra-ve šuma jedno-glasnom odlukom proglašen za naj fair play igrača ovogodišnjeg tur-nira.

Najuspješni-jim ovogodišnjim tenisačima, mr. sp. Darko Beuk, uručio je pokale i prigodne nagrade.

Umjesto bijelog, zeleno okružje!

S. Nikolić i A. Vukadin još jednom najuspješniji


6.SLIKARSKA KOLONIJA “PROLJEĆE NA BABIČANKI” TENIS

Bili na Babičanki:Darko Domitrović, Drago Bešenić, Franjo Mihočka, Ivana Kranželić, Petar Ptrović, Ivan Kančal, Mirko Horvat, A. Horvat, Ivan Peić, Ljubica Matulec, Gordana Ćurik, Jaroslava Lulić, Ivan Košutić, Brankio Bebović, Mira Filjar, Žarko Giba, Mato Zeman.

Na Babičanki

Sudionici teniskog turnira

Pobjednici


izvoditelja Programa „Tolerancija kroz priče Ivane Brlić Mažuranić“ i prijateljevanje primjereno dobi, snažnih i manje snažnih, djece i odraslih. Ovo druženje i razmje-na iskustava započelo je dopodne u vrtiću „Josipdol“, potom nastavljeno u Ogulinu gdje su djeca neposred-no doživjela Đulin ponor i snagu Regoča iz istoimene priče. A ponajviše je trajala riječima i djelima u Jasenku. Hvala Šumariji Jasenak za nezaboravni 26. svibnja!

Pred povratak, djeca i odrasli poredani u kolonu osoba s različitim mogućnostima i potrebama, krenuli su pješice bodreći se i međusobno pomažući jedni dru-gima, prema Hrvatskom olimpijskom centru Bjelolasica kojem su poklonili oslikane drvene ploče - daske. Daske su oslikala djeca iz vrtića „Josipdol“ nadahnuta Pričama iz davnine. Za kraj, poseban pozdrav djelatnicima Šu-marije Jasenak . Njihovi gosti su se sretni, zadovoljni i bogatiji vratili u Josipdol, Krapinske toplice i Zagreb.

događaji

Šumarija Jasenak u ogulinskoj Upravi bila je jedno od odredišta cjelodnevnog boravka djece iz vrti-ća „Sesvete“ iz Zagreba, „Josipdol“ iz Josipdola sa svojim odgajateljicama i ravnateljicama. Družeći

se međusobno i s prirodom, djeca su kroz igre i orga-nizirane sadržaje dan provela na livadi, uz tek jednu od šuma Gorskog kotara, u okviru aktivnosti iz trogodišnjeg programa „Tolerancija kroz priče Ivane Brlić Mažuranić“. Na iskren poziv rado su se priključili voditelji, terapeuti, defektolozi, odgajatelji i roditelji pred školske djece iz škole pri „Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaci-ju“ u Krapinskim toplicama. Autorica programa je Ljiljana Ivković, odgajateljica predškolske djece iz Zagreba, rođe-na Ogulinka. Nositelj programa je „Hrvatski savez udruga

tjelesnih invalida“ s predsjedni-com i idejnim pokretačem mr. med. sc. Mirjanom Dobranović, a pod pokroviteljstvom Ministar-stva znanosti obrazovanja i spor-ta Republike Hrvatske. Suradnici u programu su stručne osobe iz prakse i teorije u predškolskom odgoju.

Dobrodošlicu djeci i odra-slima u Jasenku su zaželjele predstavnice grada Ogulina Kar-mela Matić i Tatjana Vukelić-Zi-ma, a djelatnici Šumarije Jasenak (zaslužuju puno pohvala!) osmi-slili su pozornicu na otvorenom prostoru. Na njoj je kazališna grupa „Jaglac“ Društva Naša dje-ca iz Ogulina izvela predstavu „Is-pod strme Klek planine žive priče iz davnine“ voditeljice Ive Žagro-vić-Vučić i Ljljane Kaurić. Djeca na pozornici i u publici su poka-zala zavidno znanje o Ivani Brlić Mažuranić, „Pričama iz davnine“ i Ogulinu. Domaćini su za sve goste priredili roštilj i osvježenje.

Djeca su i sama imala pri-liku saditi sadnice smreke, koje su nazvala „sadnicama toleran-cije“, a mi vjerujemo da će izrasti u stabla tolerancije! Nije pretje-rivanje kada kažemo da su rad-nici Šumarije Jasenak zaslužni za uspješnu razmjenu iskustava

DJECA I TOLERANCIJA KROZ „PRIČE IZ DAVNINE“ I.B. MAŽURANIĆ

Postali smo prijateljiGledajući zadovoljnu i razdraganu djecu sjetila

sam se umirovljenih djelatnika Uprave Šuma Ogulin i Šumarije Jasenak uz koje sam ja odrastala i koji su mi darivali svoje osmjehe. Raduje me što i današnji djelatnici s jednakom toplinom i prijateljstvom šire ljubav, dobronamjernost i razumijevanje. Baš onako kako nam je u Pričama kroz poruke ostavila Ivana Brlić Mažuranić, a što će djeca Krapinskih toplica, Sesveta i Josipdola zasigurno nositi u sjećanju zau-vijek.

Zato hvala Mladenu i Branku, Bernardi i Vesni. I svima koji su dali svoj doprinos te ostali i postali naši prijatelji. (Ljiljana Ivković)

Klinci i klinceze iz dječjih vrtića Sesvete i Josipdol te stručni radnici, specijalisti i djeca iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim toplicama jedan (nezaboravan!) dan su proveli u Šumariji Jasenak u ogulinskoj Upravi.

Tako se sadi stablo ljubavi i tolerancije!

U koloni prijateljstva i tolerancijeTako se sadi!

Kao pravi glumci

Piše: Smiljana Kovač - Prugovečki

Foto: Mirjana Kirin


dječji kutakNa mlinu

PRIČE O ŠUMAMA, ŠUME U PJESMAMA

Časopis Hrvatske šume u suradnji s dječjim vrtićima „I.B.Mažuranić“ iz

Slavonskoga Broda, „Josip-dol“ iz Josipdola i „Sesvete“ iz Sesveta, u svakom broju objavljuje kratke odlomke iz „Priča“ Ivane Brlić Ma-žuranić i pjesama drugih hrvatskih pjesnika o šumi, koje su djeca iz tih vrtića na svoj način doživjela i ilustrirala. To je naš dopri-nos želji da djeci već od predškolske dobi usadimo ljubav prema šumi i nauči-mo ih da vole prirodu koja ih okružuje i čuvaju okoliš u kojem žive.

A dječji likovni izričaji ljepote i vrijednosti šume izlet su u dječji svijet ma-šte i iskrenosti kakvu samo još kod djece možemo naći.

Projekt nazvan „Pri-če o šumama, šume u pjesmama“ (izbor citata iz „Priča“ I.B.Mažuranić, odabir pjesama) osmi-slile su mr. sc. prof. Jasna Ažman (S.Brod) i odgoji-teljica Ljiljana Ivković (Ogulin).

vrtića-ali, naopako!Daska sva skoči iz zemlje.Teškoga li zla, mili Bože!Potok ja sad navalio sav kroz široki

otvor,spustio se nizbrdice po nasipu i

poplavio najprije vrtić,povaljao cvijeće, uhvatio sirotu bijelu

macicui odvaljao ju u svom toku dalje.-Nakon poduljega naprezanjanapipa Branko nogom čvrsti kamen,

podigne se malo-isretno utakne dasku na svoje mjesto...

(„Priče iz davnine“, I.B.Mažuranić)

Šumar

- Pod šumovitim brdom,okićenim gustim graberjem i mladim

breskvicama, stajao je mlin.Stisnuo se uz potok,koji mu je tjerao rasklimano kolo i

hrlio dalje nizbrdice,jer je mlin stajao povisoko na njegovu

toku...-Mlinarevi sinovi Branko i Jerko su u

šumskoj tišini i svježini, rasli kao hrastići,

a rasla su u njima i dobra i zla svojstva,kao što na hrastiću raste želud.-Branko je htio samo malo podići

dasku i napustiti uski trak vode do njihova

Šumar ima šumu na dlanu,

u njoj radii u njoj je na stanu.

Šumar imazeleno odijeloi zelene snove.On zviždukom

na prstezove sove.

Uvijek je na nekoj šumskoj stazi

i pazi jesu li stabla u stroju,Jesu li ptice na broju,Jesu li na broju jeleni.

Zimi se u šumisamo šumar zeleni. (Zvonimir Balog)

Eva Andrić, 5,9 god.; DV Sl.Brod- ŠUMAR

Ena Ivanković, 5,7 god.; DV Sl.Broda - ŠUMAR

Leona Lekaj, 5,9 god.; DV Sl.Brod - NA MLINU

Katarina Hrup, 6.god.; DV Sl.Brod – NA MLINU

Josipa Jozić , 5,1 god. i Elena Kutlić 5,7.god.; DV Sl.Brod-NA MLINU

Pripremila: Ljilja Ivković

Naslovna stranica:Ljeto dolaziMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica: PerunikaMarinko Bošnjaković

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Izlazeći od 1997.g., u ovom formatu, časopis Hrvatske šume „dogurao“ je do 150.broja. Obilje-žavajući 2007. desetgodišnjicu izlaska, skromno smo, na zajedničkom sastanku uređivačkog odbora i redakcije, konstatirali kako se časopis profilirao „kao izlog Hrvatskih šuma okrenut (prvenstveno) javnosti“ u kojem je najveći dio tema posvećen općim pitanjima šumarske

struke. Također, kroz rubrike koje imaju uglavnom obrazovni karakter (enciklopedija šumarstva, zaštićeno bilje, ljekovito bilje i drugo) te teme općeg sadržaja (putopisi, reportaže, savjeti), časo-pis je popularizirao šumarstvo izvan šumarskih krugova.

Ovome se nema što dodati niti dvije godine kasnije. Redakcija, na čelu s uređivačkim odborom, nastojala je pratiti sva važna zbivanja u hrvatskom šumarstvu (i zaštiti prirode uopće) i dati im adekvatnu pažnju, nastojeći zadržati populističku koncepciju predstavljanja stručnih stvari i educirajući one kojima šumarstvo nije struka.

Koliko je sve to bilo uspješno, pitanje je koje si postavljaju sve redakcije na svijetu. Onim no-vinama koje su na tržištu zapravo je lako odgovoriti-ako u sve većoj konkurenciji opstaju i dalje izlaze, znači da su pronašle formulu uspješnosti. Uz obveznu napomenu da postoje i novine, obično politički dnevnici, putem kojih netko (vlast) želi javnosti prezentirati svoje stavove i one ne ovise o tržištu niti itko razglaba o njihovoj uspješnosti.

Pripadajući kategoriji glasila magazinskog tipa čiji je osnovni cilj popularizacija određe-ne djelatnosti, koju netko financira i koja ne zarađuje na kioscima, čak ni ne vraća uloženi novac, časopis Hrvatske šume svrstao se u grupu sličnih u našoj zemlji, ali i u veliku porodicu takvih kakvi izlaze u svim europskim zemljama! Pa je li on samo trošak? Teško, možda bi točnije bilo reći da je to najjeftinija promidžba struke i djelatnosti, koja godišnje košta manje (!) nego što iznosi plaća nekog od bolje pozicioniranih zaposlenika u firmi.

U ovih 150 brojeva nastojali smo izbjeći zamke dnevne politike, različitih opredjeljiva-nja i služenja i ugađanja nečijim interesima koji nisu u skladu s proklamiranom uređivačkom politikom. Ovo treba reći zbog toga što se često miješaju pojmovi pa neki, na sreću vrlo rijetki, misle da bi i u ovakvoj vrsti novina bilo mjesta za osobne obračune i iznošenje „prljavog veša“, ponajviše rješavanje problema koji se inače rješavaju na drugim instancama.

U duhu vremena i krize koja je zahvatila i šumarstvo i mi ćemo ovaj 150. broj obilježiti tek redovnim sastankom uređivačkog odbora i redakcije. A do sljedećeg okruglog broja ili jubilarne godine-treba preživjeti!

150LIPA

NJ

Reklamirana kao „cvjetna senzacija“, 44. međuna-rodna izložba vrtnog cvijeća Floraart, na zagre-bačkom jezeru Bundek od 26.-31.svibnja (dan duže nego ranijih godina!) za brojne je posjetite-

lje doista bila praznik za oči i prilika za odmor, uživanje i opuštanje!

Najveću cvjetnu priredbu u Hrvatskoj otvorio je pred-sjednik Republike Stjepan Mesić koji je zahvalio svima koji su osmislili ovaj događaj i pozvao građane „da dođu uživati u cvijeću i ove i sljedećih godina“. A gradonačelnik Milan Bandić prisjetio se kako je „prije šest godina sanjao uređeni Bundek te da nema ništa ljepše nego kad se san ostvari“. Svečanost otvorenja uljepšao je spletom pjesa-ma ansambl Lado.

Na 30 ha otvorenog i 2000 m četvornih zatvorenog prostora predstavila su se 152 izlagača od čega njih 15 iz inozemstva (Austrija, Italija, Mađarska, Belgija, Nizozem-ska, Danska, Slovenija, Njemačka, SAD).

Osim proizvodnje rezanog cvijeća i fantastičnih cvjet-nih aranžmana, ukrasnog grmlja i drveća, posjetitelji su mogli vidjeti i kupiti opremu za uređivanje vrta.

Hrvatske šume su na 44. međunarodnoj izložbi vrtnoga cvijeća u Zagrebu predstavile kompoziciju šumskih sadnica, ukrasnoga grmlja i drvne galanterije.

floraart 2009 44. MEĐUNARODNA IZLOŽBA VRTNOG CVIJEĆA FLORAART, ZAGREB, 26.-31. SVIBNJA

Ove godine Floraart je ponudio i niz popratnih sadržaja, od nastupa pjevača i sastava na pozornici na pontonu, do niza dječjih priredbi na pozornici kraj dječjeg igrališta te niza struč-nih prezentacija u glavnom šatoru. Drugoga dana priredbe održan je i Hrvatski kup florista.

Hrvatske šume tradicionalno su prezentirale svoju ponudu na izložbenom prostoru (2200 m3) između južnog

Bundeku!

savskog nasipa i velikog jezera, za čiji je izgled zaslužan dipl.ing. Milan Žgela sa suradnicima. Pod motom “Drvenasto bilje kao ukras i toplina drveta i drvne galanterije” predstavljena je kompozicija šumskih sadnica, ukrasnoga grmlja i drvne ga-lanterije iz više uprava Hrvatskih šuma. Pažnju posjetitelja po-sebno je privlačio aranžman istarskog rasadnika Frnačeskija u kojem je glavno mjesto imala penjačica bugenvileja!


Foto: M. Mrkobrad

Zemlja cvijeća!

Šumske sadnice i ukrasno grmlje na izložbenom prostoru hrvatskih šuma

Bundekom nisu propustili prošetati predsjednik Mesić u pratnji gradonačelnika Bandića i suradnika

Pet cvjetnih dana na

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Kriza otkrila slabosti 2

Restrukturiranje 4

Šuma okom šumara 20

Etiopija 27

F. Žalac i Nova Gradiška 7

Park šuma KomrËar 14

broj

150Godina XIII.,

Zagreblipanj2009.

broj

150Godina XIII.,

Zagreblipanj2009.

broj godina xiii., zagreb lipanj 2009.casopis.hrsume.hr/pdf/150.pdf · 2009-06-19 · »asopis za...

Documents