BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJE

4

OSV

RT U

RED

NIK

A

plin - broj 1 - godina XV - ožujak 2015.

BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJE

U povodu trideset godina održavanja skupa u Opatiji 1985. – 2015.Treći dio: Što nas očekuje u budućnosti?

1. UVODOtkriće parnog stroja i industrijska revolucija u

protekla dva stoljeća intenzivirali su ispuštanje štetnih plinova u atmosferu. Tehnički i tehnološki razvoj, uz rast broja stanovnika, pokrenuli su kružni proces; sa svekoli­kim razvitkom rasla je potrošnja energije, stvarajući uvje­te za novu i veću potrošnju.

Na kraju 20. i početku 21. stoljeća učvršćuju se spo­znaje o vezi između ispuštanja kiselih plinova u atmosfe­ru i prijetećih klimatskih promjena. U prvom desetljeću ovog stoljeća, u općoj javnoj percepciji one postaju dovolj­no uvjerljive pa se tomu prilagođava politika. Donose se odluke na razini država, slijedom njih i energetske strate­gije, kojima se uvode obnovljivi izvori energije (OIE), s rastom udjela u potrošnji u poznatim vremenskim ob­zorima i predviđenim, postupnim smanjivanjem udjela fosilne energije u potrošnji. Globalno, danas fosilni ener­genti još imaju udio u potrošnji od oko 90%. Promjene su nastupile u udjelima pojedinih energenata; nafti i deri­vatima smanjeni su udjeli (s 36 na oko 30%), udio plina polako, ali stabilno raste na današnjih 22%. Udio ugljena također je bio u padu na manje od 30%, ali ponovo raste, što pripisuju brzorastućim azijskim ekonomijama i nji­hovim velikim energijskim potrebama.

U sjeni trendova samo se po sebi nameće preispi­tivanje mjesta i uloge prirodnog plina i, dakako, skupa plinskih stručnjaka u Opatiji, to više što se o budućnosti plina počelo govoriti s određenom skepsom, kojoj se na­zire više izvorišta:a) postoje oni koji, zbog trenutačno visokih cijena pli­

na i niskih cijena ugljena, nameću orijentaciju prema potonjemu, bez obzira na procese dekarbonizacije energije i utjecaj u bliskoj budućnosti na cijenu uglje­na s dodatnim troškovima zbog penalizacije ili zbri­njavanja CO2,

b) postoje i oni koji nekritički očekuju „ozelenjavanje“ energije, ne uzimajući u obzir realne mogućnosti u procesu uvođenja OIE u potrošnju.

Skupovi stručnjaka za plin u Opatiji u proteklih su 30 godina svojeg djelovanja težili pomirenju struke i stručnih interesa s interesima članica: trgovačkih društa­va, institucija i pojedinaca, promovirajući programe i projekte koji su u Hrvatskoj znatno povećavali udio plina u potrošnji energije. Danas se Hrvatska, s 22% udjela pli­na, dobro uklapa u prosjeke EU­a. Budući da se prvo de­setljeće ovog stoljeća završilo temeljnim strateškim odlu­kama koje vode u dekarbonizaciju energije, u planiranom rastu udjela OIE prirodni će plin (donekle) mijenjati svoje udjele u pojedinim sektorima potrošnje. Današnje pro­sudbe mogu mijenjati tehnički i tehnološki razvoj. Među­tim, potrebe za energijom će rasti, ma kako stope rasta bile malene. Prirodni plin, kao i drugi izvori plinova, u ovom su stoljeću potrebni čovječanstvu. Dijeleći sudbinu fosilnih energenata glede izdvajanja CO2 iz plinova izga­ranja, zasigurno će sačuvati svoje prednosti.

2. REZERVE PRIRODNOG PLINA NISU UPITNEUtvrđene rezerve prirodnog plina u Hrvatskoj

omogućuju podmirivanje 60 – 65% aktualne potrošnje. Glavni izvori proizvodnje plina na kopnu u Podravskom su kompleksu polja. Više od 30 godina ta su polja u proiz­vodnji. Stoga je njihova proizvodnja u prirodnom padu. Proizvodnja plina iz podmorja sjevernog Jadrana ima znatan udio u ukupnoj proizvodnji. Prva proizvodnja iz tih odobalnih (off shore) polja u radu je petnaestak godina pa su i ona u zreloj dobi. Potencijalne rezerve u podmorju Jadrana i dalje će se istraživati pa se mogu očekivati nova otkrića.

Proizvodnja plina, a bolje je reći plinova, može se očekivati i iz drugih izvora (proizvodnja bioplina, vo­dika, pa i metana), vezano za obnovljive izvore energije (OIE). Autori su svjesni da spominjanje bioplina i drugih plinova može izazivati podsmijeh, ali tragom iskustava i planova u nekim državama Europske Unije, potencijalni udio od desetak postotaka tako proizvedenih plinova u

5

BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJEO

SVRT URED

NIKA

plin - broj 1 - godina XV - ožujak 2015.

mreži nije malo. Na osnovi ekonomske optimizacije rada vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana te proizvodnje vodika i metana u vrijeme malene potražnje električne energije otvaraju se nove mogućnosti.

Na kraju, kada je riječ o rezervama fosilnih ener-genata, dakle i prirodnog plina, Hrvatska se uklapa u europske prosjeke. Uvozna ovisnost može rasti s go-dinama. Svjetske rezerve plina u stalnom su rastu. Na 21. kongresu Svjetskoga naftnog savjeta (21st WPC), održanom u Moskvi u lipnju 2014. g., više izlagača1 i njihovih radova dalo je podatke o rezervama, navodeći rast životnog vijeka rezerva plina (bez metanskih hi-drata) na 140 godina, a nafte na 80 godina.

Uvozna ovisnost, sama po sebi, nije problem. Čak ni devizni odljev (cash out), danas u redu veličine do 0,5 milijarda USD, uz uvjet rasta izvoza robe i usluga barem do veličina koje pokrivaju uvozne devizne potrebe, ne zabrinjava. Mora se računati na oporavak gospodarstva i rast proizvodnje, pritom nova i dodatna roba ne može računati samo na domaće tržište; nužno je izvoziti. Iz­voz mora rasti, najmanje na veličinu dvostruko veću od današnje. Pravi je izazov realizacija dodatnoga budućeg uvoza plina na načelima sigurnosti opskrbe. Dva dobro odabrana projekta za novu opskrbu hrvatskog tržišta plinom, Jadransko­jonski plinovod i terminal za uvoz UPP­a/LNG­a na otoku Krku, ako se realiziraju u ovom desetljeću, uključivo i za korisnike izvan RH, povećat će sigurnost opskrbe na razinu najboljih u EU­u! Uz to, kad se realizira izgradnja vršnoga podzemnog skladiš­ta plina, riješit će se problem snage plinskog sustava u vrije me vršne potrošnje. Jedino je još neizvjesna reali­zacija strateškog (i vjerojatno istodobno komercijalnog) skladišta plina. Predvidljivu transparentnost konverzije naftnog polja Beničanci otežavaju sadašnji odnosi dvaju suvlasnika u INI. Uz očekivani izlazak hrvatskoga gos­podarstva iz recesije/depresije, nakon 2020. g. postupno će rasti potrebe za novim skladištem. Između ostalog i radi potrebne potpore obnovljivim izvorima energije. Za sada je teško ocijeniti te nove potrebe, kao i vrijeme njiho­va nastajanja. Za konačnu bi ocjenu ipak trebalo izraditi novu energetsku strategiju sve do 2050. g. Obveze rasta OIE na više od 30% udjela u 2030. g. olakšat će planiranje

potreba za plinom, kao i skladišnog prostora za njega. Uz to se može očekivati da će za dio usluga skladištenja biti zainteresirani pravni subjekti u okolnim zemljama.

Nacionalni operator transporta plina (Plinacro d. o. o.), kao i nacionalni operator skladišta (PSP d. o. o.) ima­ju planove razvoja koji nude sva potrebna rješenja. Uz to, Plinacro u formalno zakonskom smislu zadovoljava sve odredbe EU direktiva, uključivo i preduvjete za ispunja­vanje obveze certifikacije.2

3. U BUDUĆOJ POTRAŽNJI PLINA BIT ĆE PROMJENAPromjene u potražnji treba očekivati s više osnova.

Prije svega, Vladine mjere na području energetske inten­zivnosti i zgradarstva idu za povećanjem učinkovitosti u potrošnji energije za grijanje stambenih i drugih pros­tora. Poticanje uređenja fasada radi smanjenja gubitaka topline, uz stalni rast učinkovitosti trošila (npr., konden­zacijski bojleri, uvođenje toplinskih pumpi, solarne ploče, hibridna tehnika) u konačnici vode u smanjenje potrošnje energije po jedinici površine ili, kako plinaši kažu, sma­njenja potrošnje (plina) po priključnome mjestu. O tim trendovima u naprednijim zemljama često smo slušali na proteklih 29 održanih skupova u Opatiji. S pojavom smanjenja potrošnje plina po priključku zapadne plinske kompanije i distributeri počeli su se suočavati prije 25 go­dina. Radi neutralizacije negativnih učinaka na prihode poduzimali su razne mjere:• Smanjivali su troškove poslovanja putem

re struktu riranja.• Širilisutržištananoveprimjeneplina(plinufunkciji

hlađenja, plin kao gorivo u prometu).• Poticalisupotrošnjuudomaćinstvimanapripremu

tople vode i grijanja stanova i kuća.• Poticala se gradnja kogeneracija, posebno uz javne

objekte (trgovačke centre, javne ustanove...).• Provodilasuseokrupnjivanjauzemljiiinozemstvu,

preuzimanjem i spajanjem.U svim aktivnostima, a osobito posljednje tri, države

su imale aktivnu ulogu. U Hrvatskoj su izostale potrebne državne i ekonomske mjere, osobito u posljednjih 11 go­

1 De Margerie, C. Preparing the energy transition, Responsibly Energising a Growing World, 21st WP Congress, str. 102–103.2 U objavljenom radu Gilja M, Pavlović D, Arar I. Faze procesa energetske reforme i analiza certifikacije operatora prijenosnog sustava

u EU i RH, Nafta i plin, god. 34, br. 139/2014, str. 39–53, autori ocjenjuju spremnost Plinacra za certifikaciju. Zanimljiva je njihova opservacija na str. 51: „Pri tome, autori ovog rada posebice naglašavaju činjenicu da je tada RH, odnosno tadašnje poslovno rukovod-stvo Plinacra ispravno, gotovo vizionarski shvatilo smjer u kojem ide energetsko zakonodavstvo EU-a te je bilo, može se tako reći, dva koraka ispred zahtjeva sadašnjega trećeg paketa energetskih direktiva, a što je vidljivo u kronologiji daljnjih događanja.” Budući da živimo na prostorima na kojima se rijetko uočava nečije vizionarstvo, i ovo spomenuto ima svoje autore. To su dr. sc. Goran Granić, u vrijeme outsourcinga transportne plinske mreže na razini sektora u INI bio je zamjenik premijera u Vladi RH i dr. sc. Tomislav Dragičević, u to vrijeme predsjednik uprave INE. Prodaja transportne plinske mreže državi u vrijednosti transakcije od oko 100 mil. USD provedena je radi sprečavanja da taj prirodni monopol, u procesu privatizacije INE, dospije u „privatne ruke“.

BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJE

6

OSV

RT U

RED

NIK

A

plin - broj 1 - godina XV - ožujak 2015.

dina. Baš zbog tih iskustava potrebna je nova energet­ska strategija, koja mora obraditi i ta područja. Stihija u organizaciji energetskog tržišta nedopustiva je. Pod­sjetimo se nekoliko primjera stihije u minulih dvadese­tak godina. Nakon što su donesene potrebne odluke o gradnji tzv. „Male GEA­e“ (Gas Energy Adria), izgrađen je plinovod na relaciji Pula­Karlovac. Nekoliko godina nije bio u radu zbog kašnjenja u izgradnji distribucijske mreže u Karlovcu. Centralna vlast nije ni pokušala po­moći u obuzdavanju nekompetentnosti lokalne uprave. Ili gradnja interkonektora između Mađarske i Hrvatske, bez vizije na hrvatskoj strani komu treba, kada treba i ko­liki kapacitet treba. U plinofikaciji Dalmacije ponovo se prave krupne pogreške na razini vlada koje opet nisu ni

pokušale pomoći lokalnim vlastima u pravodobnoj orga­nizaciji izgradnje lokalnih mreža. U sva tri slučaja ulagan je krupni kapital u objekte koji nisu osigurali pravodobnu funkciju i povrat uloženog kapitala. Uz uzimanje u obzir činjenice da su neka kašnjenja u početku korištenja infra­strukturnih objekata uobičajena, bilo je i stihije. Ona se ne smije ponoviti!

4. CIJENE I GEOPOLITIKACijene prirodnog plina na svjetskom su tržištu tije­

kom proteklih desetak godina rasle. Budući da se cijene plina formiraju na osnovi formula koje ga vežu uz cijene nafte i naftnih derivata, nakon 2008. g. kad su cijene naf­

Slika 3. Stanje izgrađenosti i predviđanje gradnje plinskoga transportnog sustava s interkonekcijama

7

BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJEO

SVRT URED

NIKA

plin - broj 1 - godina XV - ožujak 2015.

3 Rosatelli F. Maintaining equilibrium, Petroleum Review, June 2014, str. 38–39.4 Autorima je poznat problem koji su imale moderne (visokoučinske) plinske elektrane u EU-u, posebno u Njemačkoj, tijekom

2013./14. g. Poneke ocjene tih problema pojednostavnjuju ih, svodeći ih na visoke cijene plina u Europi. Problem je složeniji i ima izvor u regulativi koja obvezuje u prvom redu na otkup „zelene struje“ zbog čega su plinske elektrane imale smanjen godišnji broj sati rada. To ih je dovodilo u područje nerentabilnog rada. Očigledno je da će, prije ili poslije, trebati mijenjati regulativu. Binarnost energetskog tržišta u kojem dio proizvodnje uživa subvencije, a drugi, i veći dio, posluje po tržišnim načelima konkurentnosti, ne može biti dugo održiv.

5 Rautkivi, M. New gas tech paradigm to unlock renewables, Petroleum Reviews, June 2014, str. 40–41.

te dosegnule 150 USD po barelu, i plinu su rasle cijene. Rasle su cijene i ruskog plina. Na tržištu EU­a ruski je plin 2000. imao udjel od 40%. Unatoč mjerama za sma­njivanje udjela na oko 30% u 2010., nakon aktivnosti Rusije u Ukrajini, taj je udio pao na oko 27%, a cijene ruskog plina na tržištu Europe ostale su visoke. U ovom desetljeću neke su velike europske kompanije koje uvoze plin iz Rusije nastojale promijeniti kupoprodajne ugovore unošenjem novog člana u formule. Ideja im je bila da se unese član kojim se uvodi spot cijena plina sa značajnim (postotnim) utjecajem na konačnu cijenu. Nešto su posti­gli, ali sudeći po cijenama plina u EU­u u 2012. – 2014., nije bilo velikog uspjeha.

Američko tržište plina bere plodove tehnološkog iskoraka njihovih kompanija u razradi i proizvodnji iz nekonvencionalnih rezervi, najprije plinskih, sada i naft­nih. Kad su oko 2005. g. postigli prve rezultate iskazane u proizvodnji, i poslije 2010. dosegnuli samodostatnost u opskrbi plinom, ujedno su postigli cjenovnu prednost pred Europom. Danas je SAD, kao glavni ekonomski tak­mac EU­a, u nedostižnoj troškovnoj prednosti (riječ je o troškovima energije), s oporavljenim gospodarstvom i izvozom. Iskorištavanje nekonvencionalnih rezervi plina i nafte utjecalo je na cijene ostalih energenata, uključu­jući ugljen, zbog čega uživaju prednost jeftinije energije u cjelini.

Nakon izbijanja političke krize zbog aneksije Krima i vojnih aktivnosti u istočnoj Ukrajini, EU je osmislio niz ekonomskih mjera prema Rusiji. Rusija je, poznato je, budžetom visoko ovisna o izvozu nafte i plina. I EU ovisi o uvozu ruskog plina, još i sad s oko 27%. (Zaustavljen je napredak projekta Južni tok.) U tom dosta neizvjesnom odnosu obje strane povlače riskantne poteze. Rusija je sklopila četrdesetogodišnji ugovor s Kineskom nacional­nom naftnom kompanijom (CNPC) o prodaji 40 mili­jarda m3/g. plina. Snizili su cijene prema europskima. Za sada, uoči zime 2014./2015., nakon „pokazivanja mišića“ sa smanjenim isporukama plina za neke srednjoeuropske zemlje, teško se može predviđati daljnji razvoj događaja. Pa ipak, državna bi vodstva trebala izvući pouke.

Prije svega je jasno da sigurnost opskrbe ima visoku cijenu, a niska sigurnost – mnogo veću. Drugo, proved­ba povećane sigurnosti nalaže osiguravanje opskrbe iz više izvora i više transportnih putova. To nije nova spo­

znaja za mnoge koji svoj kruh zarađuju u plinskom gos­podarstvu. Mnogi se još sjećaju da se od 1979. do 1989. pregovaralo o uvozu plina iz Alžira (preko Tunisa, Ita­lije i Slovenije), a kada onodobni savezni organi nisu dali suglasnost (na dugoročni ugovor i na obvezu plaćanja u dolarima), od 1990. g. osnovan je konzorcij od desetak tvrtki koji je radio na projektu terminala na otoku Krku za uvoz ukapljenoga prirodnog plina. Oba su spomenuta projekta niknula na tadašnjim ocjenama u INI, OMV­u, Geoplinu i drugim srednjoeuropskim kompanijama, o nužnosti diverzifikacije uvoza plina. Aktualna Vlada da­je potporu dvama spomenutim Plinacrovim projektima (Jadransko­jonski plinovod i terminal za uvoz UPP­a). Međutim, ta se vrsta projekata realizira, u pravilu, u du­ljem vremenu od mandata jedne vlade.

5. RASTOM UDJELA OIE OTVARA SE NOVO VELIKO TRŽIŠTE PLINAS rastom udjela obnovljivih izvora u opskrbi rast će i

potreba za većim pretičkom u kapacitetima proizvodnje električne energije iz fosilnih izvora.3 Radi se o proizvod­nim kapacitetima potrebnim u vrijeme kad nema sunca ili vjetra i o vremenu kad je potražnja za električnom ener gijom veća od ponude. Za kontinuitet i stabilnost su­stava treba imati postrojenja koja, kad se uključe u rad, u što kraćem vremenu dostižu punu snagu. U tom zadatku plinske elektrane nemaju alternativu.4 Stoga su kapaciteti temeljeni na pogonu iz realnih izvora, kakvi su plinske elektrane u kombiniranom ciklusu (CCPP – Combined Cycle Power Plant i CHP – Combined Heat and Power), nužni u ulozi rezervnih kapaciteta. Usto, diljem Europe potrebna su zamašna ulaganja u daljnje povezivanje mreža i u modernizaciju upravljanja njima.

Neki autori5 misle da plinske elektrane s kom­biniranim ciklusima (CCGT) ili otvorenim ciklusima (OCGT), unatoč dobroj tehnologiji i brzom postizanju punog opterećenja (u 30 minuta), nisu najbolje rješenje za potporu obnovljivim izvorima. Pokazalo se da OIE, zbog intermitirajućeg rada i fluktuacije u proizvodnji struje, traže često uključivanje i isključivanje. Taj režim rada, tvrde, ruši termoelektranama s kombiniranim ciklusi­ma učinkovitost i povećava troškove, uključivo i troškove održavanja.

BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJE

8

OSV

RT U

RED

NIK

A

plin - broj 1 - godina XV - ožujak 2015.

Zbog toga autor M. Rautkivi5 drži da su za tu vrstu potpore pogodnija proizvodna postrojenja pogonje­na motorima s unutarnjim izgaranjem, s plinom kao gorivom. Također ih smatra elastičnijima jer im je po­trebno vrijeme za dostizanje pune snage od samo 5 minu­ta, što je dodatna prednost. Prema tomu mišljenju ta je tehnologija mnogo bolja za potporu vjetroagregatima i fotonaponskim izvorima. Motori s unutarnjim izgara­njem u pravilu se koriste za manje snage, i to kao kogene­racije i mikrokogeneracije.

Kako god bilo, radi se o plinskim elektranama, o novim potrebama prirodnog plina i novom tržištu za njega.

6. IZDVAJANJE I POSPREMANJE PLINOVA IZGARANJA IPAK NISU PRIMARNI PROBLEM PLINSKOGA GOSPODARSTVAAko dijelimo opravdano uvjerenje da se dekarbo­

nizacija energije ne može provoditi tako da se preko noći prestanu koristiti fosilni energenti i uvode samo obno v­ljivi izvori i da je to proces za cijelo ovo stoljeće, onda tre­ba prihvatiti da će se osmisliti regulativa koja će, učinko­vitije od dosadašnje, obvezati sve koji ispuštaju štetne

plinove u atmosferu na izdvajanje tih plinova i njihovo zbrinjavanje. Za sada nije ponuđeno drugo rješenje osim kaptiranja takvih plinova i pospremanja u odgovarajuće geološke slojeve. (U engl. jeziku ta tehnologija nosi naziv Carbon Capture and Store – CCS). Mogućnost pospre­manja u odgovarajuće slojeve i u svijetu i u Hrvatskoj ovisi o postojanju i raspoloživosti podobnih geoloških struktura. Budući da u Hrvatskoj nema prikladnih a na­puštenih rudnika, pogotovo nema solnih doma, a nema čak ni dovoljnih dubina mora (kao načina pohranjivanja na velikim morskim dubinama), ostaju na raspolaganju iscrpljena plinska i naftna polja. Ima ih i bit će ih. Ostat će pitanje koncesijskih prava, a koja država mora urediti

s nositeljima koncesija na proiz­vodnju iz tih i takvih struktura.

Iskustva na području CCS tehnologija ni u svijetu nisu ve­lika. Imaju ih u SAD­u. U Euro­pi se dosta projekata priprema, a koliko se zna, pospremanje CO2 utiskivanjem u iscrpljeno ležište, u posljednjih desetak godina, počeo je provoditi NorskHydro (norveška naftna tvrtka koja je sredinom prošlog desetljeća spo­jena s drugom norveškom kom­panijom Statoilom). Utiskuju u ležište milijun tona/g. CO2 u iscrpljeno polje Utsira.6 Razlozi zbog kojih se ta tehnologija po­spremanja ne primjenjuje šire leže u visokoj kapitalnoj inten­zivnosti tih projekata, a uz vi­soka ulaganja i operativni su troškovi znatni. Dostupni studij­ski, teoret ski podaci govore o troškovima zbrinjavanja na raz­ini od oko 80 USD po toni CO2! Kako je EU u 2005. uvela trgo­vanje emisijama (ETS – Emission

Trading Scheme) kao reguliranu djelatnost, čini se da se od toga dosta očekivalo. Prema mišljenju, pak, upućenih stručnjaka, ETS nije smanjio emisije, ali je utjecao na rast cijena energije. Štoviše, autor H. R. Bezdek7 tvrdi da je trgovanje emisijama omogućilo povećanje emisija. Cijene koje plaćaju onečišćivači u trgovanju emisijama CO2 kreću se oko 20 USD za tonu. Očigledno ta cijena ne stimulira na traženje drugih tehnologija za zbrinjavanje emisija, osobito ne stimulira na CCS tehnologiju.

6 Yantovski E, Kushnirov V. The Convergence of Oil and Power on a Zero Emission Basis, Oil Gas European Magazine, 2/2000, str. 2–5.

7 Bezdek HR. Carbon follies: The EU`s ETS example, World Oil, June 2014, str. 24.

Slika 4. Struktura potrošnje energenata u RH za 2013. godinu (%)

9

BUDUĆE DJELOVANJE ZNANSTVENO-STRUČNIH SUSRETA STRUČNJAKA ZA PLIN BIT ĆE POD UTJECAJEM PROCESA DEKARBONIZACIJEO

SVRT URED

NIKA

plin - broj 1 - godina XV - ožujak 2015.

Pod pritiskom međunarodnih obveza države-čla-nice EU-a morat će tražiti nova regulacijska rješenja. Utiskivanje CO2 u naftna ležišta radi unaprjeđenja crpljenja nafte ima ograničene mogućnosti. Ondje gdje su našle interes naftne kompanije to rade, uključivo i u Hrvatskoj. Zbrinjavanje emisija utiskivanjem u is-crpljena ležišta za sada zabrinjava kompanije za proiz-vodnju električne energije. I opet, u prvom će planu biti emisije iz postrojenja koja koriste naftu i ugljen. Nema dvojbe, doći će na red i emisije iz postrojenja koja ko-riste plin.

Skup u Opatiji, na tom području, može organizira-ti i sudjelovati u internim raspravama o toj temi.

7. UMJESTO ZAKLJUČAKAU proteklih trideset godina stvorila se tradicija održa­

vanja skupova plinskih stručnjaka jedanput na godinu (u svibnju u Opatiji), obilježavanja Dana plina (svake godine 15. listopada) i okruglih stolova prema potrebama. Ta tradicija nije prekidana ni za vrijeme Domovinskog rata, kao ni u vrijeme tekuće ekonomske krize. Skup je sve to vrijeme nastojao i uspijevao, preko poslovnih krugova i uz pomoć i potporu MPU/IGU osigurati strana ekspert­na uvodna izlaganja, kao i domaće ugledne znanstveni­ke, menadžere i eksperte. To nam je svima omogućavalo stje canje spoznaja o najnovijim tehnološkim, tehničkim i poslovnim svjetskim trendovima, posebno europskima.

Procesi dekarbonizacije energije znače tektonske promjene. Sav je tehnološki i svaki drugi napredak, od početka industrijske revolucije, vezan za stalni rast ener­getskih potreba. One su posljednjih 200 godina vezane za rastuću potrošnju fosilnih energenata. Ulaskom u 21. stoljeće počinju promjene dosadašnjeg obrasca energetske opskrbe. Dekarbonizacija i defosilizacija energije, kao zaštitna mjera od prekomjernog onečišćenja atmosfere i sprečavanja rasta prosječne temperature na Zemlji za više od 2 °C do kraja stoljeća, istodobno su zadatak za cijelo ovo stoljeće. Fosilni energenti, u doglednim desetljeći­ma stoljeća, neće nestati iz uporabe. Neće se ni količin­ski smanjiti njihova proizvodnja. Rast će nove potrebe za ener gijom, rast će proizvodnja iz obnovljivih izvora, a ud­jeli fosilnih energenata (pojedinačno i ukupno) smanjivat će se sa sadašnjih oko 90%. Mnogi ozbiljni izvori pred­viđaju da će njihov udio u 2050. g. biti oko 70%! Koje će uvjete morati zadovoljiti fosilni energenti, pa i prirodni plin na tržištu, i koliko će rasti energetski troškovi – to je drugo pitanje.

Danas su nafta i ugljen u javnosti stigmatizirani. Izdvajanje plinova izgaranja i njihovo pospremanje tek su pred nama. Poslovni ljudi i krugovi uvijek su tražili i nalazili održiva rješenja. Naći će ih i ubuduće. Samo rast i razvoj jamče nalazak rješenja nadolazećih izazova. Za osiguravanje rasta i razvoja najvažniji su educirani ljudi.

U poslovima edukacije i informiranja o trendovima skup u Opatiji nastojao je dati svoj doprinos. Uspijevao je. Us­pjet će i ubuduće.

8. LITERATURA1. Bezdek HR. Carbon follies: The EU s̀ ETS example,

World Oil, June 2014, str. 24.2. De Margerie C. Preparing the energy transition,

Responsibly Energising a Growing World, 21st WP Congress, Moskva, VI/2014, str. 102–103.

3. Gilja M, Pavlović D, Arar I. Faze procesa energetske reforme i analiza certifikacije operatora prijenosnog sustava u EU i RH, Nafta i plin, god. 34, br. 139/2014, str. 39–53.

4. Rautkivi M. New gas tech paradigm to unlock renew­ables, Petroleum Review, June 2014, str. 40–41.

5. Rosatelli F. Maintaining equilibrium, Petroleum Re­view June 2014, str. 38–39.

6. Yantovski E, Kushnirov V. The convergence of Oil and Power on a Zero Emission Basis, Oil and Gas Eu­ropean Magazin, 2/2000, str. 2–5.

autori:prof. dr. sc. Miljenko Šunić

dr. sc. Stevo Kolundžić