bunjevacka ric 53-54 layout 1 - bunjevaČka matica · bunjevačka matica glavni i odgovorni...

SRIĆAN USKRS

Ivan Antunović

Pokrie li tko tuđim jezikom svojunarodnost, onda sin zataja svogotca i osrami svoju mater..

(citat 16. str.93.)

RIČ UREDNIKA

U susrit UskrsuUskrs pridstavlja jedan od najveći i najvažniji kršćanski praznika, a Bu-

njevci ga oduvik slave i obilužavaju.Isusovo uskrsnuće se uzima ko temelj naše vire, jel je ono najočiglednije

svidočanstvo Kristova Božanstva, a ujedno je i potvrda našeg uskrsnuća uvični život. Ko sridišnji praznik crkvene godine, Uskrs se slavi puni pedesetdana do Dova. Najveći simbol Uskrsa je šaranje jaja, običaj koji je osto dodan danas med Bunjevcima, jel jaje pridstavlja simbol novog rađanja.

Srićan Uskrs!

RIČ BUNJEVAČKE MATICEdvomisičnik za nauku, kulturu i stvaralaštvo

Godina: VIBroj: 53-54Februar - Mart 2011.Tiraž: 600

Izdavač:Bunjevačka matica

Glavni i odgovorni urednik:Tamara Babić

Lektor:Ana Popov

Priprema za štampu:Grgo Križanović

Fotograf:Marija Horvat

Redakcija:Mijo MandićIvan SedlakAna PopovJoso PoljakovićRužica ParčetićKata KuntićStipan Šarčević

AdresaSubotica, Korzo 8Telefon: 024/557-213

E-mail: [email protected]@open.telekom.rsweb: www.bunjevacka-matica.org

Štampa:“Čikoš štampa”, Subotica

VISTI IZ MATICEstr. 3

POPIS LIKE I KRBAVE 1712. GODINEstr. 6 i 7

GODIŠNJA SKUPŠTINA BUNJEVAČKE MATICE

str. 12 i 13

NOVA KNJIGA -“DRAGA SIĆANJA”

str. 14

SVOJIM SNAGAMA DO SLOBODE (III)str. 15 i 16

KORIZMOM DO USKRSAstr. 17

U OVOM BROJU:

2 Februar - Mart 2011.

Foto: Arhiva KUD “Bunjevka”

Visti iz Matice

3Februar - Mart 2011.

Dana 13. 01. 2011. godine

Izašla je iz štampe knjiga pisama Jelisavete BuljovčićVučetić iz Novog Sada, člana Književnog odbora Bunjeva-čke matice, pod nazivom „Draga sićanja“. Izdavač je Bu-njevačka matica. Promocija knjige održaće se 05. 04. 2011.godine u Matici sa početkom u 18 časova.


Udruženje Rusina je u svojim prostorijama u Subotici pri-redilo prijem povodom obilužavanja njevog nacionalnog praz-nika. Isprid Bunjevačke matice je prisustvovo potpridsidnikMarko Marjanušić, koji je domaćinima čestito praznik.


Na otvaranju „Svetosavske nedelje“ koja je održana u pro-storijama SKC „Sveti Sava“ u Subotici, odžana je i izložbaslika poznatog srpskog slikara Miloša Šobajića. Isprid Maticebio je prisutan potpridsidnik Marko Marjanušić.


U prostorijama SKC „Sveti Sava“ u Subotici, u okviru„Svetosavske nedelje“ održana je promocija „Srpske enci-klopedije“ - I tom i knjige „Pravopis srpskog jezika“ u iz-danju Matice srpske. O izdanjima su govorili akademikČedomir Popov, pridsidnik Matice srpske, dr Dragan Stanići dr Mato Pižurica, ko nosioci projekta. Isprid Matice je pro-mociji prisustvovo pridsidnik Ivan Sedlak.


U Bajmaku je u organizaciji BKC „Bajmok“ održano tradi-cionalno „Bajmočko bunjevačko prelo“. Na prelu je, u ime Ma-tice, domaćine pozdravio potpridsidnik Marko Marjanušić.


Bunjevački nacionalni praznik „Dan velikog prela”, obi-lužen je onako kako dolikuje, u organizaciji Bunjevačkognacionalnog savita i uz podršku svi bunjevački institucija.Umisto akademije, priređeno je „Veliko bunjevačko prelo”,na tradicionalan način, na sam „Marin dan” u restoranu„Spartak“, di se okupio velik broj svita, uz visoke zvanice,med kojima su bili i državni sekretar u Ministarstvu za ljud-ska i manjinska pitanja Jan Sabo, ko i gradonačelnik Subo-tice Saša Vučinić sa saradnicima.


U Somboru je u organizaciji UG „Bunjevačko kolo“ održanotradicionalno „Veliko bunjevačko prelo“. Na prelu su isprid Ma-tice bili prisutni potpridsidnici Ivan Skenderović i Marko Marja-nušić, ko i Geza Babijanović, član Glavnog odbora.


Na 17. Salonu knjiga u Novom Sadu, koji je održan od24. 02. do 01. 03. 2011. godine, promovisana je knjiga Je-lisavete Buljovčić Vučetić „Draga sićanja“ ko i druga izda-nja Bunjevačke matice.


Održana je Redovna godišnja skupština Bunjevačke ma-tice. Usvojeni su izveštaji o radu i materijalno finansijskomposlovanju, planovi rada i finansijski projekti za 2011. go-dinu. Usvojen je i novi Statut Matice usklađen sa Zakonomo udruženjima, i dat je nalog pridsidniku da izvrši upis Ma-tice u Registar udruženja, koja su nadležna za vođenje evi-dencije po novom Zakonu.


Povodom obilužavanja „Svetskog dana poezije“ u Za-vodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu, pridstavila se iMatica sa pismom Stipana Šarčevića „Napušteni salaš“ ob-javljene u Antologiji savrimene bunjevačke književnosti„Lipota naši riči“ koju je pročitala mr Suzana KujundžićOstojić. Ona je ujedno i bila pridstavnik ispid Bunjevačkematice na ovom skupu. Ivan Sedlak


ZNAMENITI BUNJEVCI

Nikola Kujundžić (1861-1906)Rodio se u Subotici 9. februara

1861. godine od oca Mije Kujundžićai matere Teze Vojnić Kortmiš iz, ta-kozvane, Mišakove grane. Osnovnuškulu i gimnaziju završio je u Subotici.Još je u gimnaziji ispoljio svoje rodo-ljublje. Posli položenog ispita zrilosti1878. upiso je filozofiju u Pešti,a uono vrime Budim još nije bio spojensa Peštom.

Godine 1880., nakon prve godinefilozofije u Pešti, stupio je u Kaločkosimenište, odnosno Bogosloviju.Nakon završene Bogoslovije, zaređenje za svećenika 26. juna 1884. godine.

U Dušnoku mu je bila prva kape-lanska služba, zatim u Bikiću, Aljmašui Lemešu, a od 1891. godine je kapelanusrkvi sv. Terezije Avilske u Suboticidi je osto deset godine. Umro je u Baj-maku 22. januara 1906. godine.

Već ko mlad svićenik javlja se naknjiževnom polju. Njegovi su pseudo-nimi: Tarkamen, Mikelja, Bučilović,Jabukovič, Ranko, Mišakov. Izdo jenikoliko dila:

- "Mala Biblija" (u Subotici). Ovodilo je napiso za učenike osnovniškula.

- "Živa Ružica" (u Subotici, 1898).

To je molitvenik za pobožnostBlaženoj Divici Mariji.

- "Svete pisme" (u Subotici1900. god). To je zbirka pobožnihpisama, a note za nih je sastavioStipan (Krunoslav) Mukić, slipikantor Franjevačke crkve u Su-botici.

Mnogi njegovi članci su štam-pani u "Nevenu" kojeg je MijoMandić 1884. godine pokrenio uBaji, zatim u "Subotičkoj Da-nici"i "Subotičkim novinama".Spivo je pisme, piso pripovitke irazne članke.

Još ko filozof i mladi sveće-nik javlja se sa svojim pismamau "Nevenu". Spivo je više epski ilirski pisama, za koje su napisanei note, pa ji narod rado piva. Na-ročito se ističu one pisme koje jespivo za Bunjevačko prelo.

U epskim pismama teme je uzo iznaše narodne prošlosti, a u viđenjugleda lipšu budućnost. Spivo ih je udesetercu, u narodnom duhu, iznosećiu njima narodne motive. Poznatije su:"Boduljka Mara", "Alaga", "Dvimlade Algaševe". U ovoj pismi opivoje istiniti događaj iz prošlosti grada

Subotice, di spominje i kapetana Su-čića. U pismi "San guslara", ističe zna-čaj i poslanstvo narodnog guslara. Upismi "Prkos" piva o junaštvu mladogjunaka Kajića.

U lirskim pismama ističe velikuljubav prema svome rodu i hrabri gada se odlučno bori za svoja prava. Po-sebno su mu lipe pisme budnice, kojeje spivo za “Bunjevačko veliko prelo”.Prvu svoju pismu "Kolo igra tambu-rica svira" spivo je 1879. godine, joško student filozofije. Ona mu je naj-lipša, i po njoj je posto miljenik na-roda. Note je za nju napiso Stipe(Krunoslav) Mukić. Pivala se prvi putna Velikom prelu 1879. godine. Poz-nate su mu još pisme: "Milom rodu","Didovi nam izdaleka", "Čuj, Bu-njevče, veso glas", "Materice i Oci","Mali Mićo", "Uskrs", "Božić", "Didai unuci". Poznatije pripovitke su - "Sanmaterine maze", "Dobro dite", "DidaKajica".

U jednom svom članku u "Nevenu"brani ikavski govor, koji je takođe pra-vilan, jer njime divane svi Bunjevci iŠokci. To znači da je piso na ikavici ipisme, i članke, i time se očituje nje-gova BUNJEVŠTINA.

Mijo Mandić

Februar - Mart 2011. 5

Bunjevačka graničarska porodicaBošnjak u Somboru je najranije zabele-žena 1699. godine, kada su u delimičnosačuvanom zapisu matične knjige biliupisani Stojić i Ivan Bošnjaković (kaoočevi novokrštene dece), te Marko Bo-šnjaković (kao kum na krštenju). Pre-zime Bošnjak zabeleženo je međuBunjevcima u Segedinu još 1677. go-dine, a u Subotici 1686. godine. U Sege-dinu je 1695. g. zabeleženo i prezimeBošnjaković (Bošnjaci su sa ovim obli-kom prezimena u Somboru primarno be-leženi sve do polovine XVIII stoleća).Bošnjaci su stari i veliki rod u Lici, a ovoprezime postojalo je i u krajevima okoSinja i Imotskog.

Poreklo ličkih Bošnjaka, preselje-nih kasnije u Bačku, nazire se još napopisu Bosne iz 1604. godine, kada jeu nahiji Kobaš (okolina današnjeg Pr-njavora, odakle se znatan broj rimoka-toličkog, ali i pravoslavnog stanov-ništva preselio kasnije u Liku) zabe-ležena baština Pere Bošnjaka i njegovebraće Matije i Filipa, sinova PetretaBošnjaka. U neposrednom susedstvuzapisanih sela Drenova i Mravica, gdesu popisani Bošnjaci, zabeležena je imezra (napušteno selište) Bošnjak,drugim imenom Koljenovići. Ovaj po-datak bi mogao da ukazuje na staroprezime ove porodice, koja se nakonpropasti srednjovekovne bosanske dr-žave (1463) doselila u predele nahijeKobaš, koji su se nalazili u predelimadanašnje severozapadne Bosne,i kojisu i u vreme bosanskog kraljevstva, ai u vreme prvih pola stoleća turskeuprave Bosnom, bili pod upravomugarskog vladara (otuda kasnije novoprezime Bošnjak za doseljenike izstare Bosne). Prezime Koljenović uBosni očuvano je samo u Visokomkraj Sarajeva (pripadnici ove porodicedanas su islamske veroispovesti). Naistom popisu, u nahijskom središtuKamengrad (kod Sanskog Mosta), na-seljenom rimokatoličkim stanovni-štvom, zapisan je i Ivan Bošnjak, nabaštini u sopstvenom posedu.

Na prvom sačuvanom popisu sombor-skih graničara iz 1720. g. zabeleženi suMartin (Marcika) Bošnjaković, zastavnik

(barjaktar) u prvoj konjičkoj četi, MarkoBošnjaković, konjanik (husar) prve konji-čke čete, Matija Bošnjaković, kaplar u dru-goj pešadijskoj četi (umro je 1725. g. u56-oj godini), te Antun Bošnjaković, gra-ničar u drugoj pešadijskoj četi (on je biozarobljen u Austrijsko-turskom ratu 1717-1719, pa se vratio nakon isplaćenog otkupaod 150 srebrnih forinti; umro je 1728. g. u50-oj godini). U najstarijim zapisima izmatičnih knjiga krštenih i umrlih crkve Sv.Trojstva u Somboru, dvadesetih godinaXVIII veka sa ovim prezimenom zabele-ženi su i Vid Bošnjaković (1719), Đorđe(Đura) Bošnjaković, koji je kasnije čestobeležen i sekundarnim prezimenom, odno-sno patronimom (očinstvom) u oblicimaFranjetin, Franjetić, Vranjetin, Vranetić,Vranjetić i Vranješić (zapisan je u više na-vrata 1719, 1720, 1722, 1725, 1728), Ni-kola Bošnjaković (1719, 1720, 1722, 1723,1725, 1728), Blažo Bošnjaković (1720,1726), Toma Bošnjaković (1721, 1724,1725, umro 1726. godine u 65. godini), Ta-dija Bošnjaković (1721, 1726, 1728), IvanBošnjaković (1723, umro 1726. u 38. go-dini), Franja Bošnjaković (1725), JakovBošnjaković (1725), Mihajlo Bošnjaković(1727), te Petar Bošnjaković (1728). Uknjizi umrlih zabeležena je i Ljiljana Bo-šnjaković, koja je umrla 1723. g. u 78-ojgodini života.

Na popisu somborskih graničara1745. g. su zabeleženi Jakov, Nikola iTadija Bošnjaković, a među potpisni-cima zapisnika sa protestnog zbora som-borskih graničara, koji je održan 18.novembra 1745. godine zbog ukidanjastatusa vojničkog mesta Somboru, nala-zio se i Đurađ Vranetić, odnosno Bošnja-ković. Na spisku razvojačenihSomboraca 1746. g. zapisana su osmo-rica Bošnjakovića: Đurat (u domaćin-stvu sa oženjenim bratom), Franja (udomaćinstvu sa oženjenim sinom), Ivan,Marijan (u domaćinstvu sa oženjenimbratom), Martin, Nikola (u domaćinstvusa oženjenim sinom) i Tadija Bošnjako-vić (u domaćinstvu sa oženjenim sinom),te Đurađ Vranjetić, inače Bošnjaković.

Kada je 1747. g. komorska upravaosnovala selo na mestu nekadašnje som-borske graničarske pustare Čonoplja,kako bi raselila deo ovdašnjih graničara,

iz Sombora su se u Čonoplju (uz neko-liko ogranaka ovdašnjih bunjevačkih po-rodica Beretić, Burnać, Džinić, Mijić,Palić, Paštrović, Pletikosić, Probojčević,Vuković i Žuljević) preselili i Ivan Bo-šnjaković (sa dva oženjena brata), teĐurat, Marko i Petar Bošnjaković, a nji-hovih potomaka (sa prezimenom Bo-šnjak) u Čonoplji ima i danas. USomboru je ostalo pet kuća Bošnjako-vića, čije su starešine zapisane iste go-dine na poreskom popisu somborskihstanovnika: Toma Bošnjak, Đurica Bo-šnjakov, užar Andrija Bošnjaković i Ni-kola Bošnjaković, kao i Đura Boš-njaković, zabeležen patronimom Frane-tić, koji je zapisan kao trgovac i veletr-govac stokom. On je 1748. godine (kaoĐurađ Franjetin) zabeležen na spiskuoštećenih vlasnika useva u najezdi ska-kavaca, sa posedom u ataru pustare Iva-novo Selo (danas salaši Lenija). Sudećiprema površini oštećenih useva (14 ju-tara) i iznosu štete (12 forinti) on je imaonajveći posed u ataru ove pustare. Naistom popisu zabeležen je i Martin Bo-šnjak, koji je imao posede u ataru suse-dne pustare Gradina, sa štetom na devetjutara zemlje. Milan Stepanović

POZNATE BUNJEVAČKE FAMILIJE

Somborski Bošnjaci

Plemićki grb jedne od grana somborski Bošnjaka


Karl Kaser jeautor dila sa naslo-vom POPIS LIKEI KRBAVE 1712.GODINE. Popis jeobuhvatio porodi-ce, zemljišni posedi nacionalnost, od-nosno etničke za-jednice u jugoza-padnoj Hrvatskoj.Analiza ovog po-pisa je važna jelsmo u godini 2011.kad se na ovompodručju vrši po-pis, a za Bunjevceje interesantno saz-nanje da je popis iz1712. godine obu-hvatio i Bunjevce,odnosno katoličkeVlahe.

U pridgovoruKarl Kaser navodidi je naišo na sve-žanj spisa koji jenosio naslov „Co-nscriptio terreno-um et hominumbeeder gra ffscff-ten Lica und Cor-bavia“ (Popis ze-malja i ljudi objegrafovije Like iKrbave)“. Ti spisisu se nalazili u Šta-jerskom zemalj-skom arhivu.

On dalje navo-di kako se bavioistorijskim istraži-vanjem porodicasa aspekta demografskog i antropolo-škog. Ko rezultat ti istraživanja na-stala je knjiga „Porodica i srodstvo naBalkanu, analiza kulture u nestajanju“,u kojoj je rekonstruisana prošlost „bal-kanske porodice“.

U uvodu je značajno istać sledeće

„Prvi veliki osvajački pohod u Lici, koi u dalmatinskom području izveli sudragovoljački odredi 1684. godine.Predvođeni knezovima – tradicionalninaziv za vojne vođe među Vlasima iBunjevcima – Jerkom Rukavinom iDujmom Kovačevićem, napala je ve-

lika skupina dragovoljaca – većinomBunjevaca iz dijela Krajine, zvanog„Primorska krajina“ – više manjihmjesta u blizini Velebita“. Pošlo im jeza rukom osvojit i veća naselja, ko pri-merice Oštarije i Brušane. Nakon voj-nog pohoda Bunjevaca, uslijedile su

TRADICIJA POPISA BUNJEVACA

Popis Like i Krbave 1712. godineu odnosu na Bunjevce

LEGENDA: N - Neohrišćani - oni koji su bili muslimani i ponovo su prišli na hrišćanstvo ukatoličku viru; H - Hrvati; B - Bunjevci; V - Vlasi (Srbi) - Tabela 1


1685. godine i druge dragovoljačkegrupe iz habsburškog pograničnog po-dručja ko i iz Dalmacije“.

Ovde se jasno navode Bunjevci koratnici , dobrovoljački odredi. O ovimBunjevcima i njihovim doseljavanjimasu sa područja Dalmatinske Zagore,detaljno je opiso Rikard Pavelić u svo-jim izdatim knjigama ,i sam Bunjevac,kod koga sam boravio u Krpotama1984. godine. Ovo navodim iz razlogašto postoji utisak kako na tom podru-čju nema Bunjevaca, jel se oni na po-pisima tako ne izjašnjavaju.

Kad se vršio popis, bila je dovršenaadministrativna podila Ličkog distriktana kapetanije. To je dovršeno u avgustu1712. godine. Lika je bila podiljena nadevet kapetanija i tri porkulabije. Nave-šću one u kojima su bili Bunjevci, a idanas tamo žive, a to su: kapetanija Lo-vinac, koja se sastojala od sela Lovinac,Ploča i Raduč. Porkulabije Smiljan i Pa-zarište su dodeljene kapetaniji Novi.

Karlobag i Senj su 1717. godine iz-dvojeni iz Vojne Krajine i stavljeni podupravu Dvorske komore.

Jedan od zadataka Dvorskog vojnogpoverenstva je bio sprovođenje „Con-scripcije“ – to jest popisa ljudi i posidau Liki, kako bi se dobio uvid u broj većnaseljeni porodica, njihovi zemljišnji po-sida i broja raspoloživi vojnosposobnimuškaraca. Bio je to prvi popis, koji jebio sproveden u jednom većem, cilovi-tom dilu Vojne Krajine, i jedini, koji je

gotovo u potpunosti saču-van, sa svim detaljnim po-dacima.

Novo krajiško društvoLike čine: Novokršćani, Hr-vati, Bunjevci i Vlasi. ZaBunjevce se novodi „Pro-blem podrijetla i etničke pri-padnosti Bunjevaca nije jošuvijek objašnjen na zadovo-ljavajući način, Vojna upravau Lici nazivala ih je katoli-čkim Vlasima“.

Dalje se navodi: „ Takoz-vani Bunjevci ili „ ValachiCatolici“ kako ih se naziva uizvorima, došli su u Liku izdva pravca. Jedna je skupinastigla iz dalmatinskog podru-čja i ušla preko Zrmanje. Bu-njevci, došli iz tog smjera, naselili su sevećinom u području oko Gračaca i Lo-vinca. Druga skupina Bunjevaca došla jeiz obalnog područja Karlovačkog genera-lata, iz Jablanca, Jurjeva, iz okolice Senjaiz Krpota itd. Područje naseljavanja oviskupina odvija se uglavnom na područjuSmiljan – Pazarište. Tako je, primjerce, ve-liki dio Bunjevaca u Pazarištu došao iz Ja-blanca. Prije nego su se naselili u Jablanac,bili su oni nastanjeni u Krpotama.“

Dakle, radi se o Bunjevcima koji i dandanas obitavaju na tim područjima.U onovrime su popisani ko Bunjevci što se vidiiz tabele broj 1 i broj 2.

Nakon turskog osvajanja pokrenile

su se migracije veliki razmera, pa suse brojni stanovnici iz ravnice povukliu planine. To stanovništvo nije samopravilo društvo pastirima, koji su tamonapasali svoju stoku, već je priuzeloiskustveni obrazac balkanskog patri-jarhata. Na patrilinearnoj osnovi stvo-reni su društveni oblici organizovanjakoji su odolivali svim „napadima“.Središni elemenat su pridstavljale slo-žene porodice, a Bunjevci su bili tipi-čan primer, čak i u Podunavlju.

Ja bi pritpostavio da su koreni togbalkanskog patrijarhata ILIRI, kako suse često Bunjevci nazivali.

Mijo Mandić

Prosečana veličina porodica u pojedinim selimaličkog distrikta 1712. godine - Tabela 2


Ričnici Ambrozija Šarčevića – okolnosti i značaj ( III)

U ovom ričniku, koji ima samo “ma-gyarsko-jugoslavenski” dio, privedeni ma-đarski termini, daju se u tri varijante –bunjevačkoj, srpskoj i hrvatskoj, kao štose vidi iz primera:

Birtokos- b-posidnik, s-pritežatelj, h-posjednik

U najvećem dilu nema razlike u ova trijezika kao-

Betét –b.s.h. ulog, uložakEgyenjogúság- b.s.h. jednako pravo,

ravnopravnostLenyomat –b.s.h. otisakČesto je razlika samo u zamini jata:Fogadalom; -b.-zavit, s.-zavet, h. zavjet.Ako govorimo o bunjevačkim ekviva-

lentima mađarskih termina, Šarčević se neoslanja samo na postojeće izvore, već tražinova rišenja, kada smatra da srpska ili hr-vatska rič ne odgovara, jer je njegovi, kakokaže „rođaci“ ne bi ispravno razumili.Dosta je primera turcizama i latinizama,uobičajenih u živom govoru, umisto do-maćih riči, ko na primer:

Ablak-adó – b.-danak od pendžera, s.h.-prozornina, porez od prozora

Börtönbüntetés- b. -tamnična zatvorna ka-štiga, pedepsa, s.h. -kazna zatvora

Problem je bio posebno kako pridsta-viti apstraktne pojmove, pa tako privod nabunjevački, u stvari, sadrži više samo ob-jašnjenje, kao što –Fogalom –b.-Umnisvaćaj s.h. -pojam .

Samu rič –pojam u isto vrime, pišućinovinske članke, Šarčević redovno koristiupravo u obliku –pojam.

Postoji i određena tendencija stvaranjabunjevački ekvivalenata mađarskim termi-nima, kako bi lako bili shvatljivi, pa takotvori kalkove –

Kezeskédes –b.-dobrostojanje, s.h.jamčenje

Velika ujednačenost u tri jezika, dilomi-čno je uslovljena i namirom autora da sastavijugoslavinski ričnik, kako bi se mogo primi-njivat u sva tri jezika, na prostoru madžarskedržave. Ovaj ričnik autor obrađuje vrlo de-taljno, pošto su pravo i mudroslovlje biliupravo njegova stručna oblast.

Tako je prosičan broj termina na jednojstrani tek 14, a ima strana na kojoj je obra-dio 5 pojmova.

Ričnik je izdat u Subotici, 1870. go-dine, štampan u štampariji udove Karla Bi-termana, a kako stoji na koricama, -čistdohodak naminjuje razprostiranju prosvitebunjevačko-šokačkog naroda. Posvićen je,ne bez jakog razloga –Vrlom rodoljubu i

sirotinskom ocu slobodne kraljevske va-roši Subatice, Petru Vojniću Rogiću, uznak iskrenog bratskog sićanja i štovanja.

2. Iste 1870.godine izdaje i „ Tolmačizvornih, književnih i zemljopisnih jugo-slavenskih riči“ .

U podnaslovu stoji -Na korist prijate-ljah bunjevačko-šokačke književnosti.

Izdat je o trošku „Bunjevačkih i šokačkihnovinah“, štampan u Subotici, u štamparijiudovice Dragutina Bitermana. Dimenzije sumu 16,5x24 cm, ima ukupno 185 strana. Pro-sično po stranici definiše 33 riči.

U Pridgovoru na bunjevačkom, autor kaže:Ja sam –u koliko mi je moguće bilo –

književni naš jezik i ričnike njegove donajnovijeg doba promotrio i svaku onu riči naričje, o kojem sam mislio da je narodunašem nepoznato, neobično ili nerazumnopo mogućnosti brižljivo zabilužio i u ovojknjigi, ukoliko sam znao i umio našim bu-njevačkim jezikom protolmačio.

Dragi moj prijatelju! I narodi se istotako kao i pojedini ljudi vasciloga životasvoga kušanjem, vižbanjem neprestanouče. U životu naroda svaki čas, svaki dannove i nove stvari, nove i nove potriberađa, koje nam, u međusobnom društve-nom životu imenom valja nazvati.

Pleme našega naroda na velikom prostoruživi, pak koliko zavičaja, toliko običaja. –StariBunjevci i Srbi proveli su mlogo vrimena po-kraj izobraženog naroda grčkog, pak ih je posliturska sila oborila, te stoga se u naš bunjevačkii srbski jezik mlogo grčkih i turskih riči uvuklo,isto tako kao što je jezik Mađara, koji su s namavikove zajedno proživili – vrlo mlogo naših sla-venskih riči poprimio, tako da dan danas , sveono što su od nas naučili, što su kod nas vidili–našim ričima nazivaju.

Osim toga, poglavito pak mi Bunjevciživimo na ravnici i na takoj zemlji, gdi sezemljodilstvom i ostalim gazdinstvompoljskim bavimo. Kod nas nema gorah,planinah, šumah, - od nas je more daleko,a koliko je u gorama, planinama i šumamarastinja, zvirenja, tica, a u moru životinja.Sve to, pa i one stvari i poslove, što ježivot tamošnje naše braće proizveo, miimenom nazvati ne umimo.

3.1893. OSNOVNO ŠKULSKI MADŽARSKO

BUNJEVAČKO ŠOKAČKI RIČNIKza bunjevačko-šokačku dicu u osno-

vnim škulama, za učitelje koji na madžar-skom jeziku vode nastavu i za lakšetemeljno učenje

Ovaj ričnik pisao je i izdao, kako stojiu knjigi Šarčević Ambrus, jel drugim ri-čima Ambrozije Šarčević, u Subatici1893.godine. Štampana je kod Sekelj Ši-muna i ima ukupno 27 strana.

Izdavač je na korice (na mađarskom)pored ovih podataka, metnijo i priporuku daje knjiga pogodna kao nagrada u škulama.

Sadrži 10 osnovnih poglavlja, koja sujoš podiljena na sekundarna i tercijalna.

Pošto je naminjen za upotribu u počet-nim razredima, ima svega 26 strana i jednustranu ispravaka, dimenzije 11x18,5 cm.Objašnjenja nisu opširna kao u Pravosud-nom ričniku, te je tako prosičan broj poj-mova po strani čak 46. U vrime izdavanjaovog ričnika, Šarčević je već u dubokojstarosti, to je čitavih 23 godine od objav-ljivanja prithodna dva spomenuta ričnika.

Ovaj mali škulski ričnik, svojevrstan jeprilog i utemeljenje Bozinoj životnoj ideji iakciji, uvođenja materinskog jezika bunjeva-čke dice u škulsku nastavu u Ugarskoj, jerokosnica njegovog rada bila je u funkcijitoga, otvaranje bunjevačko-šokačkih škula.

U pripremanju ovog ričnika, Šarčevićse po svemu sudeći služio Karadžićevim,Stulijevim i Šulekovim ričnicima, što semože zaključiti po slidećim ričima, a kojese ne nalaze u drugim ričnicama, ko:

-samodržstvo kod Stulija u obliku sa-modaržstvo;

-pasjad –kod Stulija i Šuleka; -nevidi, praživotinje, infuzorije, (kod

Karadžiča i Šuleka); -rudstvo –samo kod Šuleka.Naša su dica, da bi štogod postigla u životu,

morala ići putom obiluženim madžarskim jelnimačkim znakovima, pa ko neće jel nek ostanekod kuće, jel nek nauči zvanični jezik. Naši suintelektualci obično morali dobro znati madžar-ski, nimački, a zbog uobičajenog zvaničnog do-pisivanja, prija i latinski. Dakle, bili jim je fajinteže neg drugima. E sad, koliko je to teško biloonima koji nisu odrasli u mišovitoj sridini, svi-sni su svi koji su učili strani jezik, pa ga ni poslifakultetske pozitvine ocine, nisu u stanju upo-tribljavat u živoj komunikaciji, a kamoli služ-bovat, jel sve učit na tom jeziku. Struktura ovogričnika pokazuje nam zorno šta su sve, za ne-virovati, dica naša još 1893. i posli, učili uosnovnoj škuli. Ipak, najinteresantniji je voka-bular koji je kadgod tribo biti usvojen, od temale dice i to na obadva jezika, da znaš znače-nje u svom maternjem bunjevačkom jeziku, paonda i kako se to kaže mađarski.

(nastaviće se)Zvonko Stantić


U Zavodu za kulturu Vojvodine prvogdana prolića, 21. marta, obilužen je SvitskiDan poezije i sve je proteklo u svečanomraspoloženju nuz lipe stihove.

Prisutne je pozdravio Lučian Marina,koordinator ove ustanove, i ukazo na važ-nost koju je poezija imala kroz vikove.

„ Poezija koja koriguje i podučava,koja daje moralnu podlogu umetnosti,jer ona je ta koja čuva svet u kome ži-vimo i čini ga lepšim i boljim. Pisanjepoezije dokaz je da nismo ostali pot-puno bez osećanja prema okolini isvemu što se oko nas i u nama dešava.Poezija je naše odupiranje zlu.“

Da podsitimo, Svitski Dan poezijeproglasio je UNESCO 1999. godine, sželjom da se skrene pažnja i na ovajdio književnosti.

U ovo prvo prolićno poslipodnetekli su stihovi u Zavodu za kulturuVojvodine, kako to i priliči ovoj mul-tinacionalnoj sridini na: srpskom, ma-džarskom, bunjevačkom, rusinskom,rumunskom, nimačkom, romskom,makedonskom i esperanto jeziku.

KUD „Isidor Bajić“ pobrinio se zamuzički dio programa sa starograd-skim pismama, a bilo je i klasični nota,koje je izveo mladi violinski trio.

Bunjevačku maticu ode je pridsta-vila mr Suzana Kujundžić Ostojić,pridsidnica Odbora za jezik i obrazo-vanje, tako što je kazala koju rič o zna-

čaju poezije za Bunjevce. Nakon togje pročitala stihove Stipana Šarčevića„Napušteni salaš“ .

NAPUŠTENI SALAŠ

Tamo di je samo bagrem goli grana,a jorgovan cvata ne donosi više,tamo je još temelj jednog salaša –kadgod lipe slike, subotičke dike.

Po ravnici vidik puca,Digod drač još koji osto,Ni dudova nema više. Ljudska dušo, nek ti prosto.

Dok leluja žito litnji povetarac,pupe Suncu sjajnom okrenile lice,uzdigle se samo ševe, tužne tice,ko usamljen simbol na nebu ravnice.

Oj, rataru, di si, di si?Na salašu svom sad nisi.Di su konji upletene grive?Zorna jutra i sad zovu njive.

Uspomene na salaše blide,još u pismi oni žive samo.Nek se piva salašima više,uspomena da se ne izbriše.

Suzana Kujundžić Ostojić

Svitski Dan poezije

Bunjevačka matica Korzo 8 Subotica

NAGRADNI KONKURS

Za Četvrtu smotru mladih stvaralaca na maternjem, bunjevačkom jeziku ,,Bunjevačka lipa rič“ – Subotica 2011.

Dragi naši učenici, i ove godine Bunjevačka matica raspisuje konkurs za sve one koji vole i poštuju svoj maternji jezik.Na konkursu mogu učestvovat učenici od 7 do 18 godina.Radovi mogu biti pisani u prozi ili u stihu na maternjem bunjevačkom jeziku.Broj radova po učesniku može biti od 1 do 3, tema je slobodna.Radove dostaviti otkucane, sa sledećim podacima-IME I PREZIME UČENIKAIME ŠKOLE I RAZREDADRESA STANOVANJA I BROJ TELEFONARadove će pregledati žiri i na svečanoj priredbi u prostorijama Bunjevačke matice uručit prigodne nagrade. Na-

građeni, najoriginalniji radovi, razvrstani po uzrastu, biće štampani u Četvrtom zborniku ,,Bunjevačka lipa rič“.KONKURS JE OTVOREN DO 22. APRILA, A SVEČANA PRIREDBA ĆE SE ODRŽAT U BUNJEVAČKOJ

MATICI 14. MAJA 2011. GODINE SA POČETKOM U 11 ČASOVA. Za sve eventualne dodatne informacije obratite se na telefon 024-557- 213

Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice

Februar - Mart 2011.10

Na Marin dan 2. februara 2011. go-dine u pripunoj sali restorana “ Spartak”(bivši restoran “ Kluba zanatlija”) odr-žano je “ Veliko bunjevačko prelo2011.” u organizaciji Bunjevačkog na-cionalnog savita .

Program samog prela, pored muzi-čkog dela, koji je sastavni dio ovakogprograma, obuhvatio je izbor najlipšeprelje i izbor najlipše preljske pisme .

Pored mnogobrojni gostivi iz Subo-tice, Sombora, Beograda, Novog Sada iRepublike Mađarske, na prelu su biliprisutni pridstavnici gradske, pokrajin-ske i republičke vlasti, koji su došli iuveličali ovaj praznik Bunjevačkog na-cionalnog savita.

Prisutnima se ovom prilikom obratioSaša Vučnić, sadašni gradonačelnik Su-botice, Jan Sabo, državni sekretar uMinistarstvu za ljudska i manjinskaprava, koji su svojim govorom odali po-dršku Bunjevcima i ujedno jim čestitalipraznik.

Blaško Gabrić, aktuelni pridsidnikBunjevačkog nacionalnog savita, takođeje pozdravio sve prisutne i ukazo na zna-čaj ovog praznika.Nakon njegovog go-vora, uz zvuke već daleko poznate prvepreljske pisme iz 1879. “ Kolo igra tam-burica svira”, prelo je otpočelo.

Za muzički dio programa bili su za-duženi tamburaški orkestar “Hajo” sasolistima Antunom Letićom Nunetom iTamara Babić, koji su se ,porid svogstandardnog programa, pridstavili i ko-lažom već davno zaboravljeni bunjeva-čki preljski pisama

Po konkursu za izbor najlipše prelj-ske pisme stiglo je tušta lipi pisama ,alje samo jedna mogla bit izabrna, a to jepisma Gabrijele Diklić pod nazivom“Sićanje na Veliko prelo 1879.”. Pisma,koja posebno pofaljena, je pisma mladebunjevačke pisnikinje Alise Prćić “Uzaj-dajte se u nas mlade”.

SIĆANJE NA VELIKOPRELO 1879.

Vrime je prela, svudan se prave,za zimu, kanda, ne mari niko,da sačuvamo od zaboravaspomen na prvo Prelo veliko.

Bunjevcima vlast nije dalada se usprave, slobodno dišunašu Kasinu zvali su „ Pučka“ da „ Bunjevačka“ što prija zbrišu,

al nisu mogli svist Bunjevaca.Vik devetnajsti nji je pritisko

kad su na Marin, veliki svetac, napravili prelo marinsko.

Dotle su bila svud po selimai salašima kad snig navije,al varoško, s toliko svita,još Subotica vidila nije.

Jasne poruke prela su bileda se s ponosom pokaže svimaobičaj, nošnja i kaže glasno:„Nas, Bunjevaca, još uvik ima!“

Preljska pisma onda izvedena,od najlipši stihova satkanako da je za vičnost naminjena,budi ponos i danas u nama.

A noć ova, marinska, kad prođe, sićanje će u duši ostati.U đerdanu naši običajajoš će jedno zrno zasijati.

Gabrijela Diklić

UZDAJTE SE U NASMLADE

Ja ne poznam običaje,al bi rado tila znati,sve što vridi i što trajenek zauvik vrime vrati.

MARIN DAN JEDAN OD PRAZNIKA BUNJEVACA

Veliko bunjevačko prelo 2011. godine

Veliko bunjevačko prelo ove godine je positio veliki broj Bunjevaca i njevi prijatelja koji su se lipo zabavili

Tamburaški orkestar “Hajo” iNela Ivić, voditelj


Ono lipo što imamoda zaborav ne ukradeu nidrima mi čuvamo.Uzdajte se u nas mlade.

Nika druga su vrimenai kandar se brže živi,jučer dite, danas žena,što se rodu svojem divi.

Volila bi da u sviluzaodenem vitki stasi zaigram ja na prelu.Pivala bi na sav glas.

Čašom dobrog, starog vina,oduška bi sebi dala,pa s rumenim obrazimaja u kolo pohitala.

Nek se vidi da mi znamočuvat naše običaje,preljske pisme zapivajmo,što je lipo, nek i traje.

Vi ste tu da podsitite,da zaborav ne ukrade.Našu želju ositite.Uzdajte se u nas mlade.

Alisa Prćić

Da se lipoti i mladosti triba diviti,mogli smo vidit i pri izboru nalipše pre-lje ovog prela, di se prijavilo, takođe,tušta lipi divojaka.

U tisnoj kokurenciji, za najlipšu pre-lju izbrana je Mina Čordaš, za prvu pra-tilju Anita Knjur, a titulu druge pratiljeponela je Danijela Gedović.

Bilo je to još jedno podsićanje nakadgodašnja prela, jel tako su se kadgodnigovali običaji koji su i dan danas sa-čuvani u narodu, i koji će trajat jošmnogo lita.

R. B. M.

Jan Sabo, državni sekretar u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava,u razgovoru sa Ivanom Sedlakom, pridsidnikom Bunjevačke matice

Blaško Gabrić, pridsidnik Bunjevačkog nacionalnog savita, pridaje lentu Mini Čordaš najlipšoj prelji

Slavko Parać, pridsdnik Gradske skupštine, i Saša Vučinić, gradonačenik

Jan Sabo, državni sekretar uMinistarstvu za ljudska i

manjinska prava, na prelu


Bunjevačka matica je 11. martaodržala Redovnu Godišnju skupštinuna kojoj su usvojeni izveštaji o radu,finansijski izveštaj i izveštaj Nadzor-nog odbora, a posli tog i plan rada i fi-nansijski plan za ovu godinu. Isto takosu usvojene izmene Statuta, što je bilopotribno čerez usklađivanja sa novimzakonom, a porid tog je doneto još ni-koliko odluka i imenovanja, kako biMatica mogla da radi kako triba.

Radom skupštine rukovodilo jeRadno pridsidništvo u sastavu IvanSkenderović, potpridsidnik, ZvonkoStantić, sekretar i Ana Popov, članGlavnog odbora Bunjevačke matice.Zapisnik je vodila Kata Kuntić, dok suAlisa Prćić i Slobodan Vujković iza-brani za ovirače zapisnika. Da bi svebilo u redu i da bi skupština mogla do-nosit pravno valjane odluke, starala severifikaciona komisija u kojoj su biliGeza Babijanović, Tamara Babić, Ma-rija Horvat i Stipan Šarčević, koji suobavistili da skupštini prisustvuje 52člana i da mož radit po zakonu.

Izveštaj o radu je podno Ivan Se-dlak, pridsidnik Matice, koji je izno dasu u izveštajnom periodu realizovaniskoro svi zacrtani zadaci iz plana i pro-grama rada Matice, što nije bilo nimalo lako, jel priliv sridstava nije upotpunosti ispratio naše aktivnosti.

Oma na početku je istako da suprošlu godinu obilužile aktivnosti okoformiranja Posebnog biračkog spiskabunjevačke nacionalne manjine i ne-posridni izbori za Bunjevački naciona-lni savit. Ova dva događaja iz bogateaktivnosti Matice se posebno izdvajajejel su značajna za budućnost našeg na-cionalnog korpusa. U aktivnostima, naformiranju Posebnog biračkog spiska,koje je vodio Privremeni organ Bunje-vačkog nacionalnog savita,, Bunjeva-čka matica je dala značajan doprinosuspišno završenom poslu koji je Bu-njevce uvrstio u politički zrile nacio-nalne manjine jel smo stekli pravo dana najdemokrackiji način, putem ne-

posridni izbora biramo članove za Na-cionalni savit. Nakon što su raspisaniizbori za Nacionalni savit,, Bunjeva-čka matica je zajedno sa KUD,, Bu-njevka”, UG ,,Bunjevačko kolo” izSombora i Bunjevačkom strankomVojvodine formirala zajedničku iz-bornu listu pod nazivom “Sad i uviksamo Bunjevci - mr Suzana Kujun-džić Ostojić”, koja je na izborima do-bila najveću podršku našeg naroda.Nažalost, ovi rezultati nisu bili do-voljno uvaženi prilikom konstituisanjai izbora rukovodni struktura Naciona-lnog savita.

Godinu je obilužilo i veliko prizna-nje, koje je od strane grada, na pridlogMatice, dobio prvi i počasni pridcid-nik Marko Peić za svoj višedecenijskirad na društvenom i kulturnom planu,postavši počasnim građaninom Subo-tice. To je prvi put, od uvođenja takogzvanja, da ga je dobio jedan Bunjevackoji je dao veliki doprinos očuvanjubunjevačkog nacionalnog identiteta.Ovo priznanje je došlo u zadnjem mo-

mentu jel je nakon kraćeg vrimena naš„čika Marko“ preminuo, što pridstav-lja ozbiljan gubitak za naš narod.

Važno je istaknit da je Matica i uovom periodu nastavila sa realizaci-jom projekata značajni za očuvanje irazvoj kulturnog i nacionalnog identi-teta. U jednoj od najznačajniji delat-nosti Matice, a to je izdavaštvo, izdalismo kapitalno dilo iz oblasti muzike -,,Muzička baština Bunjevaca” TamareBabić, knjigu pisama Stipana Šarče-vića - ,,Napušteni salaši” i JelisaveteBuljovčić Vučetić -,, Draga sićanja”,ko i Drugi zbornik dičiji radova ,,Bu-njevačka lipa rič,” a održana je i pro-mocija u čijem sklopu su pridstavljenii nagrađeni pobednički radovi sa IIIkonkursa. Redovno je izlazila i ,,Ričbunjevačke matice”, koja porid kul-ture, nauke i stvaralaštva, služi i za in-formisanje o dešavanjima u Matici isvojim komentatorskim tekstovimadoprinosi boljem razumivanju aktuelniproblema u našem korpusu i odnosimau društvu koji utiču na naš status ko

ODRŽANA REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA BUNJEVAČKE MATICE

Određeni prioritetiNa Godišnjoj skupštini Bunjevačke matice usvojeni izveštaji o radu u prošloj, i planovi radaza ovu godinu. Izdavaštvo, očuvanje bunjevačkog identiteta i podmlađivanje – najvažnijiposlovi u ovoj godini. Minutom ćutanja odana počast Marku Peiću i Miodragu Mendragiću

Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice podnosi izveštaj o radu u prošloj godini


manjine. “Večeri utorkom” su već postali

pripoznatljiv projekt Bunjevačke ma-tice. U ovom periodu održano je tri-naest manifestacija, pretežno uprostorijama Bunjevačke matice. Biloje organizovani i u Somboru, u Zavoduza kulturu u Novom Sadu i kod našiBunjevaca u Baji.

U izveštajnom periodu Zavičajnabiblioteka Bunjevačke matice bogatijaje za knjige, časopise i rukopise iz zao-stavštine počasnog pridsidnika MarkaPeića.

Matica je i ove godine ostvariladobre odnose sa lokalnom samoupravomu Subotici, Maticom srpskom, slova-čkom, drežničkom, SKC ,,Sveti Sava” izSubotice, ko i sa Pučkom kasinom.

Kako je istako pridsidnik Sedlak,ove godine Bunjevačka matica obav-ljaće svoju dilatnost u skladu sa Statu-tom, sridnjoročnim planom razvoja zaperiod od 2008-2012. godine, ko i sagodišnjim planovima koji se zasnivajuna realnim osnovama. Prioriteti Bunje-vačke matice u narednom periodu ćebit obilužavanje 100 godina od održa-vanja “Dužijance”, kroz istorijski pri-kaz, značaj i uloga Dužijance u životunašeg naroda, štampanje trećeg zbor-nika ,,Bunjevačka lipa rič” i obezbeđi-vanje stalnog izlaženja “Ričibunjevačke matice”, dvomisičnika zakulturu i stvaralaštvo. Prioritet će biti angažovanje mladi ljudi kroz prilago-

đene programske aktivnosti, di će setražit kreativni, obrazovani i stručniljudi za realizaciju predviđeni proje-kata i programski aktivnosti. Isto takoje važno rišavanje statusa Matice nanivou Vojvodine, saradnja sa drugimMaticama, Nacionalnim savitom, dru-gim našim institucijama i Bunjevcimau Mađarskoj

Isto tako će se radit na daljem raz-voju Zavičajne biblioteke, kroz priku-pljanje bibliotečke građe, njeve

evidencije i stavljanje u funkciju bi-blioteke ljudima koji se bave istraživa-njima, ko i čitaocima.

Kad je u pitanju izdavačka dilat-nost, planirano je izdavanje knjige pi-sama Marka Peića - ,,Oscilaciježivota”, dopunjeno izdanje knjige pi-sama ,,Ispod starog bagremara” GezeBabijanovića, zbirka pisama AlisePrćić i knjige pripovidaka ,,Tragovivrimena” Stipana Šarčevića.

U cilju što kvalitetnijeg doprinosai bavljenja na višem nivou pitanjimastandardizacije jezika, obrazovanja,istraživanjima iz oblasti političke isto-rije, etnologije, muzike i likovnogstvaralaštva i organizacijom naučniskupova, pridloženo je formiranje Od-bora za nauku i Odbora za jezik i obra-zovanje. Kroz tim stručnjaka unavedenim odborima, daće se kvalitet-niji doprinos nastavku rada na Bunje-vačkom ričniku, gramatiki iudžbeniku, zajedno sa odgovarajućimodborima Nacionalnog savita, Mati-com srpskom i drugim stručnim insti-tucijama iz ove oblasti.

Nastaviće se organizovanje kul-turni priredbi u okviru projekta “Večeriutorkom” koji je tradicionalni projektoko kojeg se skupljaje stvaraoci kojipridstavljaju svoje umetničke i naučneradove iz različiti oblasti, a sve u ciljuočuvanja jezika, muzike, likovnogstvaralaštva, tradicije, običaja i kulturenašeg naroda. Joso Poljaković

Radno pridsidništvo: Ana Popov, Ivan Skenderović, ZvonkoStantić i Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice

Gosti: Branko Pokornić, pridsidnik IO BNS, Blaško Gabrić,pridsidnik BNS, Nikola Babić potpridsidnik BNS, Mirko Bajić,direktor BIC i Marko Marjanušić, potpridsidnik BNS i potprid-

sidnik Bunjevačke matice


Draga sićanjaJelisvata Buljovičić Vučetić rođena

je u selu Bikovu di se ravnica raširilaraspuštivši se ko divojka kosu. Ta ra-vnica, koja je po kadgod blatnjava,ispucana, suva i prašnjava, al rodna,bila je okićena bilim biserima i ukra-šena dračovima, mrišila na jorgovan, ana salašima je vrilo od čeljadi:

„Kad jutro bilo osvanesva čeljad na salašu ustane,

dida raspored posla pravimajka loži šporelj garavi.“Lipota suncokretovog cvata, oča-

rala je Jelisavetinu senzibilnost:„U svakom osvitu malo Sunca

Latice žute, srce crvenoCilo polje Suncu okrenuto

Ljubav vode gordo uzdignuto“, ko i lelujanje žitnog klasja na povi-

tarcu: „Vitar leluja klasje zlaćanoSunce obasjava lišće tananoČele lete od klasa do klasaNektar uzimaju najbolji“,

Noći, pune svitlosti i misečine, nisuLizu Bikovačku mogle napuštiti ni kadje sa svojim mužem očla daleko odrodnog mista, u Trstenik. Jelisaveta jesa sobom ponela ravnicu sa raskošnimnjivama, salaše, bunjevačke pisme:

„Poljem se ori bunjevačka pismaVedrog života, vrta čarobnogI ljubav dragog sa draganom

Za ljubav čeda premilog“.Nije autorka zaboravila ni prela,du-

žujancu, oluje i snigove, al i sićanje naroditelje, tete, braću i Bunjevce.

Jedna latinska izreka kaže:,,Rečodleti, a pisano ostane“. Jelisaveta nijetila da uspomine na doživljaje iz nje-zine mladosti, ko rič odlete, već se la-tila olovke i artije i sve svoje uspominenapisala u kitice, a kitice naređala ustrofe, i sve ji nanizala u pisme koje jesabrala u zbirke. „Draga sićanja“,zbika pisama pisana na štokavskoj ika-vici – bunjevačkom jeziku, samo jejedna od zbirki koje je ova autorka ob-javila u izdanju Bunjevačke matice izSubotice.

Od 1991. godine Liza Bikovačka ječlan kluba „Moravski biseri“ i od tadase pojavljuje u javnosti sa svojom poe-zijom u zajedničkim zbirkama, časo-pisima i novinama. Prvu zbirkupoezije pod nazivom „ Život je tajna“

objavljuje u Trsteniku u izdanju „Mo-ravskih tokova“, a drugu „Orfeji mira“objavljuje u izdanju Pokrajinskog za-voda za kulturu Vojvodine, u Novom

Sadu, tokom 2004. godine. „San naMoravi“, takođe zbirku pisama, Jelisa-veta objavljuje tokom 2009. godine uizdanju „Moravski tokova“ iz Trste-nika, da bi „Draga sićanja“ objavila2010 godine u izdanju Bunjevačkematice.

Daleko od rodnog kraja, daleko odsvog jezika, Liza Bikovačka ga ne za-boravlja.To je jezik kojem su je učilinjezina nana i baćo:

„Bunjevka sam tim se dičimJa na mamu sasvim ličim

Koja me je naučilaSvakom dobru i poreklu“

Taj jezik Bunjevaca, koji još uviknije standardizovan, živi u srcu Jelisa-vete i inspiriso je da baš njim ispivapisme i sabere ji, ko kruške u pregaču,u zbirku „Draga sićanja“, sa žarkomnadom da će s njima doprineti da senjezin jezik i jezik njezini sunarod-nika, ozvaniči.

Marija Crnković, profesor, u svojojrecenziji kaže:,,Pisnikinja nije svojaosićanja prikazivala u strogo rimova-nom metričkom stihu, nego je taj sala-šarski govor i običaje, koji su ostavilitrag kao idilična slika porodičnog i sa-lašarskog raja, di se imala sloboda iprostor širine.“ To je Jelisaveta Bu-ljovčić Vučetić, pisnikinja slobodnogizražavanja osićanja, prostora i širineko njezina ravnica.

Stipan Šarčević

Jelisaveta Buljovčić Vučetić

BUNJEVAČKI VINAC

Samun kruva na astalu stojiPlemenitost u očima sijaMlada snaša uspavanku pivaStari dida svoju lulu čisti.

Pivac risare mlade budiVranac u košari ržeNana rani piliće i pućkeU kujni se miris mlika širi.

U voćnjaku sazrijale kruškeU oboru prasici se tukuA u bašči bostan zeleni seČele zuje oko suncokreta.

Svatovi se rano okupljajuSnaši užna, veče mladoženjiVeselo se i do zore igraA kumovi goste ispraćaju.

Polje ravno i pšenica ranaPisme bruje mladi kopačaSuncokret se Suncu okrenioI ditelina je stigla za košenje.

Veče tijo i molitve blageZa potomstvo blaženo i dugoLjubav pravu za bližnjega svogaZa osićaj blagi prijatelja dragog.

Na zastavi plavo bilo čuvaŽele blagoslov žitnog kruvaNarod koji svoje kolo igraPolagano tijo tamburica svira.

VELIKO KOLO

Zasvirali svirci veliko koloBunjevci se uvatili oko strukaIgraju sitno i polaganoVeliko kolo odavno je znano.

Uvatilo se kolo u krugDivojke, momci i svi drugiDragan do dragane svojeVeličantveno kolo moje.


U nedilju, u prepodnevnim satima,24. novembra 1918. godine u dvora-nama hotela “Hungarije” održana je IIbunjevačko – srpska skupština u Subo-tici. Na sastanak su u pratnji BlaškaRajića i dr Stipana Matijevića došli isvi članovi gradske uprave, uz pratnjuvelike mase svita. Skup je otvoriopridsidnik Narodnog odbora Šime Mi-lodanović, dok je dr Jovan Petrović –Ćata, obavestio prisutne o cilju zbora.S oduševljenjem se prišlo izboru dele-gacije grada Subotice za Veliki naro-dni zbor u Novom Sadu, na kome tribada se proglasi otcipljenje Vojvodine odAustro-Ugarske. Iz Subotice je vozom,u dobrom raspoloženju, krenilo 80 de-legata za Novi Sad. Delegati su se oku-pili u Matici Srpskoj u Novom Sadu.

Bilo je dileme kojim će putom Voj-vodina nakon otcipljenja od Austro-Ugarske, ući u novu južnoslovenskudržavu - da li preko Zagreba il Beo-grada, odnosno Narodnog vijeća iz Za-greba, il putom prisjedinjenja Kra-ljevini Srbiji. Te dileme su rišene sle-dećeg dana, 25. novembra 1918. go-dine u Novom Sadu na Velikoj na-rodnoj skupštini, koja je donela odlukuo otcipljenju Vojvodine od Mađarske iprisjedinjenju Kraljevini. Doneta je iodluka da Blaško Rajić i Jaša Tomićbudu pridstavnici Vojvodine pri beo-gradskoj vladi t.j. da budu veza iz-među Srpske vlade i Narodnog odborau Novom Sadu, a dr Jovan Manojlo-vić, advokat iz Subotice, i Petar Ko-njović iz Novog Sada, izabrani su daimaju istu misiju u Zagrebu pri tamo-šnjom Narodnom vijeću i vladi. Tomprilikom je pop Blaško Rajić, poneteuforičnom atmosferom koja je vla-dala na skupštini, imo zapaženi govoro značaju ovake odluke, u kome se, iz-među ostalog, javno prid Narodnomskupštinom, u ime našeg potlačenogbunjevačkog naroda dosada na unište-nje osuđenog, zafvalio Srbiji i njezinojpobedonosnoj vojski koja nas je oslo-bodila jarma i smrti! Njegov govor jepraćen burnim odobravanjem i klica-njem bunjevačkom narodu.

“Neven” je obaveštavajući javnost otom velikom događaju, u svom 8. brojuobjavio veliki članak na prvoj strani, podnaslovim: “Priključili smo se svojojbraći. Otcipili smo se od Ugarske.Odluke Velikog narodnog zbora uNovom Sadu. Subotičani među izasla-nicima za Beograd i Zagreb”. U nared-nom broju “Neven” se osvrnio nadogađaje u Novom Sadu, a na uvodnommistu pod naslovom “Započo je naš dr-žavni život” dono je i sledeće u svomtekstu: “Posli jučerašnjeg istorijskog do-gađaja slobodno možemo kazati da smose dušom i srcom sjedinili sa svomnašom braćom, i da smo se priključiliKraljevini Srbiji, koja se herojski borilaza našu budućnost, za nas, sve Slavenekoji smo na Jugu”.

Interesantno je napomenuti da je tidana Mijo Mandić otpočo organizacijuškulstva radi obuke dice na maternjemjeziku, ne samo u gradu, nego i po sala-šima. Mijo Mandić je priuzo na sebe naj-teži prosvitni zadatak, jel je tribaloponovo uvest našu rič u obrazovni pro-gram, koja je bila izmištena iz svi škula.

U Subotici je vladalo oduševljenjenakon Velike narodne skupštine jel jepored mađarskog ponovo bio u upotribii naš jezik, naš grad je posto i Subotica,a ne samo Szabadka, kako je bilo prija

otcipljenja od Austro–Ugarske.Krajom novembra, Narodna uprava u

Novom Sadu priuzela je vlast u ciloj Voj-vodini i ona je bila u vezi sa Narodnim od-borom Bunjevaca i Srba i u Subotici, di jepostignuta harmonična saradnja izmeđugradske uprave i vojske.

Na krilima doneti odluka u NovomSadu organizovala se i subotička nacio-nalna omladina koja je održala 30. no-vembra zbor u prostorijama Narodnogodbora Bunjevaca i Srba u Gradskojkući. Na zboru je bunjevačko-srpskaomladina istakla da je njiov najveći idealujedinjenje svi južnih Slovena u jednujedinstvenu državu!

Izabran je i odbor koji će sastavit pra-vila. U ovaj odbor, na čijem se čelu na-lazio Petar Zvekić, od Bunjevaca ušli su:Lazar Orčić, koji je bio i potpridsidnik,Mara Malagurski i Matija Evetović, se-kretari, Kata Prćić, Tonika Pešut, AnicaMiković, Pavka Malagurski, Katica Ne-orčić, Lajčo Kopunović, Koloman Jara-mazović, Andrija Ćakić, LajčoVidaković i Lazar Ivandekić, članovi.

Dugo čekano ujedinjenje Srba, Hrvatai Slovenaca u jedinstvenu državu je izvr-šeno 01. 12. 1918.godine u Beogradu. Uje-dinjenje je svečano proglasio regentAleksandar Karađorđević, naslidnik Pre-stola. Kad je stigla vist u Suboticu, prim-

ULOGA I ZNAČAJ BUNJEVACA NA VELIKOJ NARODNOJ SKUPŠTINI UNOVOM SADU ODRŽANOJ DANA 25. NOVEMBRA 1918. GODINE (III)

Svojim snagama do slobode

Prvi jugoslovenski Gradski savit Subotice


ljena je s velikim oduševljenjem i to jesmatrano ko dokaz snage i pobede. Viro-valo se više nego prija da će Subotica sa-svim cigurno bit sastavni dio KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca. Počelo se živitnovim životom, u izgradnji je bio novi duh,nov mentalitet, novo svatanje, novi putovi,kulturni, privredni, socijalni i nacionalni,na koje se nije bilo svima lako u početkunavić. Jedan od prvi koraka Narodneuprave u Novom Sadu je bio postavljanjeveliki župana u Vojvodini. U Subotici jepostavljen dr Stipan Matijević, koji jeobavljo i funkciju gradskog načelnika. Zavelikog župana Baje postavljen je dr StipanVojnić Tunić, podnačelnik Subotice, koji jenapuštio taj položaj i privatio funkciju uBaji, a njegov naslidnik u Subotici posto jedr Joso Prćić. U daljoj reorganizaciji vlastiNarodna uprava Baranje, Bačke i Banatadonela je naredbu da se u svakoj varošiimaju raspuštiti Narodni odbori i ponovobirati odbori od 30 lica, koji bi sa varoškimsenatom i sa Novosadskom narodnomupravom donosili odluke. Narodni odborBunjevaca i Srba, koji je osnovan 10. no-vembra 1918. godine pristo je da postoji26. decembra iste godine, kad je održanaposlidnja sidnica. Na njoj je položio zakle-tvu nadžupan dr Stipan Matijević, koji sepored ostalog, obavezo na virnost Narod-noj upravi za Banat, Bačku i Baranju. Nakraju zadnje sidnice, pridsidavajući dr Ba-bijan Malagurski, u sporazumu sa nadžu-panom i varoškim senatom, pridložio je 60članova za Odbor po nalogu Novosadskenarodne uprave, koja je na molbu iz Subo-tice, zbog njene veličine, privatila da umi-sto 30 članova, odbor ima 60. U odbor suizabrana i 42 bunjevačka prvaka .

Jedan od najvažniji zadataka u 1919.godini bio je popis stanovništva od kojegje zavisila i sudbina Subotice, jel su te go-dine u Parizu počeli mirovni pregovori iMađari su se spremali da na osnovu svojistatističkih podataka dokažu da je Suboticaveliko mađarsko naselje.

Popis je izvršen na početku godine,čiji je rezultat bio objektivan i dokazoda je Subotica slovenska i u velikoj ve-ćini bunjevački grad. Ta činjenica, poosnovu etničkog principa u razgrani-čavanju sa mađarskom državom, bilaje i opridiljujuća da Subotica bude unovoosnovanoj južnoslovenskoj dr-žavi. Nova vlast u Subotici, koja jepotpadala pod Narodnu upravu uNovom Sadu, priuzela je brigu i o or-ganizaciju života u gradu. U teškojekonomskoj i socijalnoj situaciji nasta-

loj ratom, nije lako bilo obezbeditiproizvodnju i distribuciju rane, obućei odiće neophodne narodu, održati redi mir. Rišavanje svi ti bitni pitanja zagrađane, otežavala je i opstrukcijaodlazeće mađarske vlasti putom čino-vnika u gradskoj upravi i sudija, ko ičinovnika u sudovima koji u najvećembroju nisu tili položit zakletvu na vir-nost Narodnoj upravi i staviti su ufunkciju izvršavanja svoji zadataka.

U gradskoj upravi je gradski načel-nik dr Stipan Matijević, umisto neposlu-šni postojeći činovnika, postavio iunapridio niže činovnike, koji su imalisva potribna znanja, al nisu mogli napri-dovat zbog svoje nacionalne nepodobno-sti, a na njeva upražnjena mistapostavljeni su ljudi, koji su prominamabili zaslužni sa nacionalnog gledišta, aimali su i znanja za obavljanje poslova.

Oma, na početku ovi promina, zaupravnika Gradske javne bolnice jepostavljen lekar dr Paja Ivković Ivan-dekić. Problemi su bili i u škulstvu jelse teško mogla pokreniti nastava nanašem jeziku, zbog tog što su većinaučitelja bili Mađari i nisu znali našjezik, a jedan dio nastavnog osobljanije tio položiti zakletvu novoj vlasti.

Međutim, početkom januara 1919.godine, počela je nastava u osnovnimškulama u Subotici. Cilj je bio daosnovna nastava bude na maternjemjeziku. U Subotici je škulski nadzornikMijo Mandić sa Matijom Išpanovi-ćem, Bogdanom Svirčevićem i drugimučiteljima, uspio da osnovna nastavabude na srpskom i bunjevačkom umnogim škulama. Tim je otvoren pro-ces sloveniziranja nastave dolaskomnovi učitelja.

Da bi sudstvo funkcionisalo u no-vonastaloj situaciji, pozvane su sudijei činovnici da polože zakletvu novojvlasti, što su oni odbili. U februaru1919. godine je dr Svetozar Ognjanov,sekretar velikog župana priuzo sud iprido Sudbeni sto dr Josi Vojnić Haj-duku, advokatu, a Sreski sud DimitrijuTešiću. Na ovaj način se u svim seg-mentima vlasti i javni službi u upo-trebu vratio južnoslovenski jezik, sčim su se vratila prava i dostojanstvovećinskog naroda na ovim prostorima.

Narodni savit u Novom Sadu, kojije bio vojvođanski parlament, održo je26. februara Veliku skupštinu na kojojsu izabrani poslanici koji će zastupatiVojvodinu u Beogradskom parlamen-

tu. U ime Bunjevaca izabrani su popIvan Evetović, pop Blaško Rajić, drStipan Vojnić Tunić i dr Martin Matić.

Narodna uprava za Banat, Bačku iBaranju pristala je raditi 12. marta1919. godine. Vojvodina je pridalasvoj dilokrug rada vladi KraljevstvaSrba, Hrvata i Slovenaca, jel je izvršilasve što je Velika narodna skupština uNovom Sadu 25. novembra 1918. go-dine u svojoj rezoluciji odredila. To jeznačilo da su sve pridstavke, spise,molbe, žalbe koje je do sad rišavalaNarodna uprava, upućene MinistarstvuKraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca,pri kome su formirani odseci zaBanat,Bačku i Baranju.

U Novom Sadu je bilo sedište Od-seka za prosvetu, isranu i snabdevanje zaprivredu i socijalne reforme i za naro-dno zdravlje. Ostali odseci imali su i zaVojvodinu sedište u Beogradu.

Pridavajući civilnu upravnu vlast,Narodna uprava se zafalila svim grad-skim i lokalnim vlastima u Vojvodini nakooperativnosti u izvršavanju dobijenizadataka. Sve je to učinjeno u saradnji sasrpskom vojnom vlašću koja je bila ne-zaobilazni faktor u obezbeđivanju bez-bedonosni uslova za civilno priuzimanjei organizovanje vlasti.

U Subotici su promine dobroprimljene jel je ostvarena želja Bunje-vaca i Srba da vlast funkcioniše u no-vonastaloj južnoslovenskoj Kraljevini.

Započete promene u škulstvu su na-stavljene, tako da je po nalogu velikogžupana dr Stipana Matijevića, u martu1919. godine, profesor Ivan Vojnić Tunićpriuzo upravu gimnazije i osnovo Bunje-vačku gimnaziju. Nedugo zatim, u aprilumisecu, Kata Sudarević – Taubert, osno-vala je mušku i žensku građanskuškulu. Nakon šest dana postavljen jePetar Zvekić za nastavnika Bunjevačko– srpske više trgovačke škule, koja se ka-snije pritvorila u Trgovačku akademiju.Prvi nastavnici građanski škula su biliEtela Kujunđžić, Dragutin Šarčević,Ivan Malagurski, Jelena Šarčević i Je-lena Orčić.

Za upravnika Šegrtske škule je po-stavljen Matija Išpanović.

Na ovaj način se polako zaokruživoobrazovni proces na maternjem jezikui ostvarivala težnja našeg naroda ne-realizovana u Austro – Ugarskoj mo-narhiji.

Ivan Sedlak(nastsviće se)


Ekologija u primeni pesticidaPrimenom pesticida omogućena je

veća proizvodnja hrane i njeno čuva-nje u skladištima. Međutim, pri nepra-vilnoj upotribi pesticidi pridstavljajuveliku opasnost za životnu sredinu izdravlje ljudi i životinja.

Nakon primene pesticidi dospivajuu zemljište ili na lisnu površinu bi-ljaka, odakle ih one usvajaju priko ko-rena i lista. Mogu se usvojiti značajnekoličine pesticida, bilo priko listova iu prirađevinama što ulazi u lanac is-hrane ljudi i domaći životinja.

Intenziviranjem biljne proizvodnjepriko uvođenja visokorodni sorti i hi-brida ostvarena je veća osetljivost bi-ljaka na bolesti i štetočine. Povićanomprimenom đubriva, posebno azotnog,povićanjem sklopa biljka, navodnjava-njem i drugim agrotehničkim merama,takođe se utiče na povićanu osetljivostbiljaka pre svega na bolesti.

Smatra se da godišnji gubici hraneu svitu koje nanose bolesti, insekti iglodari iznose oko 33 miliona tona. Ucilju suzbijanje bolesti i štetočina, teproizvodnji više hrane, potrošnja pe-sticida godišnje raste po stopi od 5%.

Pesticidi kod ljudi oštećuju organeza disanje i varenje, jetru, bubrege icentralni nervni sistem. I ako su nikiod nji prije 20 i više godina isključeniiz upotribe, ostaci DDT još uvik semogu otkriti u namirnicama životinj-skog porikla.

Prilikom primene pesticida koji do-spivaju u biljke, a priko biljaka u živo-tinjski organizme koji se hranebiljkama, te često izazivaju trovanja.Poznati su slučajevi trovanja ptica si-menima tretirani insekticidima za za-štitu od zemljišnji štetočina. Učestalasu trovanja divljači pri avio tretiranju

usiva insekticidima, ko i prilikom tro-vanja glodara, di nepažnjom mamciostaju na površini zemljišta. Čestostradaju pčele jel se u fazi cvatanja vo-ćnjaka koriste organofosforni insekti-cidi.

U zemljištu pesticidi utiču na mi-kroorganizme, što ima za poslidicusmanjenje korisni insekata i mikroor-ganizama. Stradaju predatori, prijesvega trčuljak koji dnevno uništi dvido četri larve žičara, stradaju korisneceluloiudne bakterije koje razlažu žet-vene ostatke.

Intenzivna primena hemijski srid-stava, prije svegainsekticida u za-štiti bilja, mož daizazove akutno ihronično trovanjeljudi, jel mogu dadeluju fitotoksi-čno na biljke teugrožavaju div-ljač, ribe i pčele, adeluju i na korisnemikroorganizme uzemljištu, čime se

narušava biološka ravnoteža.Masovna primena pesticida dovela

je do pojave rezistentni štetočina kojeje teško suzbiti, ko i do pojave novi,manje poznati štetočina za koje nisupripremljena sridstva za suzbijanje.

Kako bi se nepovoljni efekti pesti-cida sveli na najmanju moguću miru,potribno je biljke štiti od štetočina ibolesti samo ako je u pitanju ekonom-ska opravdanost tj. da se ne naruši ren-tabilitet proizvodnje.

Pri upotribi pesticida koristiti onekoji su najmanje toksični za ljude i ko-risne organizme – predatore, a efikasniu suzbijanju odriđeni bolesti i šteto-čina. Triba ih primeniti ukoliko ne po-stoji drugi način zaštite biljaka,biološkim, mehaničkim i agrotehni-čkim putem. Posebno agrotehničkimputem, di se primenom plodnog si-mena i obradom zemljišta značajandeo insekata uništava.

Kod primene pesticida pridržavatise upustva za upotribu koje garantujeda će se očuvati zemljište, biljka i ži-votna sredina bez poslidica na zdravljeljudi. dr Andrija Peić


Išli smo na Bunjevačko preloJedan od četri bunjevačka Naciona-

lna praznika, Marin dan - Dan Velikogprela, svečano je i veselo obilužen,prvi put, u Bunjevačkoj kući, u Som-boru.

Za Bunjevce u Somboru i okolini,ovo je već tradicionalno okupljanje uzpismu, igru i lipu nošnju.

Nakon izvođenja državne himne isvečane bunjevačke pisme „Bunjeva-čka vila“ u izvođenju pivačke grupe„Varošanke“, prelo je otvorio počasnipridsidnik UG „Bunjevačko kolo“ go-spodin Đuro Bošnjak koji je tom prili-kom pozdravio mnogobrojne goste, ameđu njima i tadašnjeg pomoćnika mi-nistra za ljudska i manjinska pravaBelu Ajzenbergera koji se prigodnimričima obratio domaćinima zahvalju-jući na ukazanom gostoprimstvu, či-neći nigovanje i očuvanje kulture iobičaja kao bogatstva naše sredine.

Među članovima i prijateljima Bu-njevačkog kola, prelo su svojim prisu-stvom uveličali predstavnici Gradskeuprave u Somboru-Veljko Stojnović,zamenik gradonačelnika, predsednikBunjevačkog nacionalnog savita Bla-ško Gabrić, direktor Bunjevačkog in-formativnog centra Mirko Bajić iostali predstavnici bunjevačkih insti-

tucija.Za lip kulturno-umetnički program

bili su zaduženi sjajni igrači iz Grad-skog kulturno-umetničkog društva,,Ravangrad“ koji su lipom igrom i bo-gatstvom bunjevačke narodne nošnje,prikazali splet bunjevačkih narodnihigara. Prelo su ulipšali lipi stihovi i si-ćanja na nekadašnja prela iz pera pot-pridsidnice Kola Aleksandre MedurićKalčan. Gosti su se lipo zabavili, pa suuz dobru večeru imali zadatak da bi-

raju najlipču žensku punđu, najlipčumušku kravatu, a sve je uveselila tom-bola za koju su se pobrinili svojim do-prinosom svi članovi i prijatelji,,Bunjevačkog kola“.

Veselje uz lipe tamburaške noteSomborskog tamburaškog orkestraĐure Parčetića i potporu podmladku,deranima Tamburaškog sastava "Som-borski bećari" potrajalo je do rani ju-tarnji sati. Najlipče i najslađe se veseliu svojoj kući. Ružica Parčetić

Prvi korak do BugarskeTamburaško veče "Somborski bećara"

održano je u subotu 05. marta u prostori-jama ,,Bunjevačkog kola”u cilju prikupl-janja sridstava za odlazak na Devetiinternacionalni festival mladih "Primorsko2011". Mladi tamburaši su oduševili mno-gobrojnu publiku za koju se tražila stolicaviše. Tambruraški sastav se potrudio da uviše od dva sata programa, publika jed-nako uživa u melodijama od starograd-skog evergrina, pa sve do bećarca. Veče jeobogatio nastup pionira i seniora Plesneškule Ravangrad,,Dance” koji su i ovogputa potvrdili da su najbolji somborskiplesači. Tamburaši su, ko iznenađenjevečeri ,imali pomoć u vokalu mlađaneAne Parčetić, koja je sa ,,Bećarima” otpi-vala dvi pisme i izmamila aplauze i sim-patije publike.

Veče "Somborski bećara" je prvo unizu, kako planiraju, koje će i odvest naprestižni festival u Bugarskoj.

Deveti Internacionalni festival mladi "Pri-morsko 2011" zajednički organizuje Ministarstvo

kulture Republike Bugarske,Fondacija Evropa, grad Pri-morsko i Firma ,,Medinex“koja je i zavanični promoterfestivala.

Festival će bit održanod 16-30.juna sa oko 1500učesnika iz 50-tak ze-malja Evrope, što mu spravom daje naziv Evrop-skog festivala folklora.

Selektor za ansamblei orkestre iz Srbije jeMiroslav Vojnić Hajduk,diplomirani koreograf ičlan Međunarodnog ode-ljenja Bugarske akademije nauka i umet-nosti (NABIK). Pridsidnik Devetoginternacionalnog festivala mladi "Pri-morsko 2011" je profesor dr Ivan Todorov,najveći živi koreograf na Balkanu.

Tokom festivala, svaki ansambl je dužanda posebno pridstavi zemlju iz koje dolazi,pa će tako i TS "Somborski bećari", viru-

jemo, dostojno pridstavljat Srbiju.Prvi korak ka Bugarskoj "Somborski

bećari" su učinili u nadi da će sridstva zaodlazak na festival obezbediti svojimsvirkama, a dobro bi došla i pomoć ilidonacija od strane oni koji vridnuju i poš-tuju rad i angažovanje ovi mladi derana.

Ružica Parčetić

Tamburaški orkestar Somborski bećari

Domaćini Bunjevačkog prela u Somboru


Pisnici “Bunjevačke matice”MOJ BUNJEVČE

Pivaš pisme stare iz davninaPrve preljske, prava je milinaDo običaja tvoji, obaško ti staloPosebno danas na Bunjevačko prelo.

Ni za Dužijancu nisi zaboravioPop Blaško ti je na slavu ostavioBetlemare, polivače i kraljiceSačuvaj na slavu svoje dice

Pisma ova od srca ti spivanaNapisala je bunjevačka nanaU knjigama sad nek svudan stojiVikove milim Bunjevcima nek broji.

Došlo opet vrime, račun se praviKoliko još osta Bunjevaca praviO Svevišnji pokaži nam putaDa pravi Bunjevac ne zaluta.

Eto nije prošlo ni godina stoKad se Slaven miru zdravo radovoU Subotici vijorili se Slobede barjaciNosili je dični bunjevački prvaci

Nova era, Slobodu im nudilaU Kraljstvu, rodoljublje budilaAl crna slutnja u narod se sakrilaBajski trokut cio u crno zavila

Našem rodu, teški sud se spremaBunjevštini opet spasa nemaZalud čast, slave dični praotaca.Nesta onda trist iljada Bunjevaca

Teški bol boluju, Bunjevci od BačkePrivareni, od lažne ljubavi bratske.Granicom prisičen bunjevački rod Ugarska istribi do simena, porod.

Rođeni u patnji, patnju podnosiduBunjevački, još samo kod kuće divaniduUzeli njim škule, kasine i sve drugoŠta njim više ostalo, o živote - tugo

Bunjevačko srce tuče, duša kidaSačuvati ime “Bunjevaca još ima”.Al pocrveni nebo, prid nevrime, ampuA vitrina jaka, spušti životnu rampu.

Uzeše nam dušu, viru praotacaDično ime, slavu BunjevacaPedeset godina tugu tugujeduRodoljublje - potomstvu ostavljadu.

Po vika prošlo u miru i Titinoj slaviSvi Bunjevci po ključu Hrvati postaliRajić naš slavni, sačuvat nas tioJugoslovenski jaram težak nam bio.

Duh pridaka slavni ponovo se dižePoslidnja opomena pokolenju stižeSačuvati, jezik, viru, običaje, slimeUzeće ji Tuđin... dičiće se snjime

Ustaj brate, sestro, bunjevački rodeNedaj svoju Bačku rođen si ti ode.Započme se borba, laži sa istinomZavist i zloba, s blagosti pravednom.

Od svi sila i moći, istina je jačaProbudi se ona iz kandži osvajačaIzleže se ona u prolićnom danuDa izliči Bunjevcu najveću ranu.

Nejaki u borbi s braćom po slaviRanjeni u duši od braće po krviČasno su stali, ne daju svoje Sem dragog Boga, nikog se ne boje

Budite se braćo, Antunović opet zoveUmova nam triba, bracki da se boreZa svoj rod, viru i za bratsku sloguSto godina dana, On se moli Bogu.

Nicale su stranke, centri i MaticaBunjevka i Kolo veselila su srca.Bunjevački savet i novine našePoruku bracku svom rodu poslaše.

Prošlo je već eto, dvadeset letaBunjevačka vila slobodno sad šetaSubotica bila i Sombor nam bratskiRastrli su bilo plavi barjak bunjevački

Vratili smo slavu, diku roda svogaSvoj maternji jezik, naši pradidovaGroktalice stare, pisme, običaje Bunjevštinu!... to nam viru daje

Dvi iljade deseta, opet nevolje stigleDemokratska prava, ale su se digleNesloga je strašna, došlo teško vrimeNa sve strane rasulo se bunjevačko ime.

Globalna svicka kriza utiče na ljudeCilom svitu kriminal i pohlepu nudeMili Bože, pomozi bunjevačkom roduDa sačuva svoje ime, jezik, viru i slobodu.

Kata Kuntić

SIĆANJA NA KADGODAŠNJA PRELA U

SUBOTICI, SOMBORU IGRADINA SALAŠIMA

Kupi meni nano svilu,pa me vodi u Kasinuna to prelo bunjevačkodivojačko i momačko.

Kupi meni baćo sviluiz Liona, al na granepa me vodi ti na prelo.Već na lito biću snašapa od prela - više ni marjaša!

Stigo vagon iz Somborana veliko prelo Subačana.Piva lipo Tamaricanaša lipa Bunjevčica.Ona piva dušu dira...Sad već kući triba ićina pragu je čista srida.

Ja na prelo moram ićita sviraće Cicvarićija ću igrat sve do zoredok me noge ne zabole!

U Somboru u "Slobodi"svi na prelu, i mladi i stari,al se igra al se pivadok Cicvarić Toša svira.Svira Toša da pokida žicesrce dira pisma tamburice!

U Gradini u srid zime, ušuško se salaš malistigli gosti sa svih stranaopaklije poskidali, i u salaš ušetali.Na astalu puno raneto je prelo naše teta-Ane.

Na salašu prelo bilo a na prelu Pišta sviro.Sviro Pišta sve do zoredok se gosti ne umore.Igralo se kolo na dvi stranei logovac, onaj sa dvi nane!

Čista srida i Korizmanema prela ni posela.Triba dušu očistitii s Bogom se pomiriti.

Marija Bojanin

Februar - Mart 2011.20

Bunjevački prosvetitelj biskup Ivan Antunović – u pridgovoru „Slavjana“ kaže: „Dolazim evo i tom nam-jerom k’milom rodu momu, da mu nazočnom knjigom koliko mogu koristim, želeći, da ga ona o našim

svetkovina i blagdanih crkvenih pouči“ - “odlučih „Slavjana“ izdati, te ga rodu u slici knjige tom toplomželjom uručiti, e da bi mu ovaj što više koristio, te njemu i meni, spasenje duše pribavio“. ( III dio )

Korizmom do UskrsaBiskup Ivan Antunović, opisujući na-

še bunjevačke običaje vezane za Uskrs, višeputa spominje da su niki nastali još u„vrime Adama“ il „u prastarom vrimenu“.Mi, Bunjevci, vikovima smo čuvali i odr-žavali naše običaje sve do danas. Možmobit posebno ponosni, jel po njima smo pri-poznatljivi, pa i jedinstveni u svitu.

Nije bilo lako odabrat odlomke iz pri-lipog teksta, izdvojeni su oni dilovi u ko-jima nas autor uči „ zašto i kako održavatobičaje“. Naši stari obično su kazali da„ sve mora bit onako kako nas dragi Boguči, po bunjevačkom redu i običaju“.

KORIZMA

Bunjevac dobro pamti, šta mu se načistoj sriedi prigodom pepelanja kaže:„Spomeni se čovječe, da si prah, i uprah ćeš se obratiti!“ pa zaoto tiemdanom ne same da ukine svakojake za-bave, nego dapače i isti posao s’nje-kom nabožnosću začinjava.

Sveta majka crkva svakoga čo-vjeka poziva da čini dobro koliko muse hoće ili koliko može, te ga odjednosjeća, da djeluje kriepost ne samoposteć, nego takodjer moleć i lemo-zinu (milostinju) dieleć.

Bunjevac je i u postu- štono se veli-momak i čovjek od oka; jerbo što nasepreuzme, to valjano i tačno ovrši. Akoćeš nutarnjasvih drugih naroda prou-čavati, to ćeš se uskoro uvjeriti, da jeSlaven u obdržavanju posta, najrevniji,on bo još i više čini, nego šta mu svetamajka crkva obavezuje. On ima dana,u kojih jiela ničim nezačinja, već ihjiede posve suhoparno.

Znade Slavjan, da je post zauzda-nje svakojakih nagona i strastij, pa senavadno kroz korizmu odriče vina i ra-kije, te pomiri sa svojim zlotvori. Još ioni, koji imaju zlu navadu, pa se inačepsovke nečuvaju, prieko korizmestrogo paze na svoj jezik.

Ako korizmeni dnevi niesu hladni,to se onda večeri ide na kalvariju ili,gdje takove nije, pod križ, te se onekrasne pjesme od muke i smrti Isusovepjevaju.

BLAGOVIST

Bunjevac drži da on nije kriv tom,što ovaj na 25.03. padajući svetac,uviek u korizmi pada i dolazi, te misli,da on mora na ovaj dan vina piti.Istina je doduše, da i drugi narodi piju,ali ovdje valja ipak naročiti zabilježitii naglasiti, da Bunjevac navodno ukorizmi nepije vina i rakije, - a drugo,šta on nedrži da je pio, ako se nije inapio. Na ovom danu je sazorila onaradost, koja je veseljem svetog Evang-jela, sviest obasula. U tom dnevu jezačet Isus koga je blažena mati nje-gova, posli devet mjesecih, u Betlemurodila. Bunjevaci dakle drže, da se naovom danu valja malo proveseliti, nekakvom bukom, nego ipak u bratskomi prijateljskom razgovoru,... Nijedakle čudo, što se kod Slavena zavla-dala vjera, da vino koje se popije, ovi-jem danom u krv pretvara, što jetakodjer uzrokom, da se na ovaj damolo ponapiju.

CVJETNA NEDJELJA

Ovaj dan nakanio se Isus u Jeruso-lim unići, da njegovim stanovnikomposliednju propovied rekne, i tvrdo-korne Židove na pokoru skloni. Isussjede na magare i idjaše u Jerusolim; amali i veliki, koji su ga stranom slie-dili a stranom pred njega izišli, pjevašesvete pjesme Davidove, lomeć granesa stabala, i skidajuć sa sebe odječusvoju, steraše na put pred njega, damu, glasom proročanstva Jeremijeproroka, put ljepši i svetčaniji bude.Takovom svetčanosću unidje Isus uJerosolim, i u crkvu gdje mu djetčica„Slavu“ (Hosana) pjevahu, svuda pro-poied držaše.

Pred ovu nedjelju postaraju se Sla-veni, da si naberu zelene grančice po-najviše od tako nazvane cicamace(vrbice), koja po najviše onim naistoku rastećim maslinovim granči-cami naliči, te se svete i podjedno naovaj dan djele u crkvi, a što od njih

preostane, ostave, se u crkvi da se odnjih dojduće godine, za čistu sriedu zapepelisanje pepeo priugotovi. Takovegrančice nose Slaveni u rukuh u crkvu,da kroza to uspomenu Isusova slavnasprohoda u Jerusolim ponove.

Pa počiem Slaveni znadu, da sesvašta u Isusu i po Isusu spašava, tooni od ovih posvećenih grančica pravekrižiće, koje u svojih stanijih kojegdjepozabadaju, na njive iznesu, tamo po-zabadaju, i tako blagoslov, kojega su ucrkvi dobili, milost božiju proseć, nasve svoje stvari prenešavaju.

VELIKA NEDJELJA

Zašto se ovaj tjedan velikom nedje-ljom zove to nije potriebno da kažem,jerbo to već i oni znadu i osječaju, kojineće ili baš i neumiju ono veličanstvo,koga se mi kao kršćani ove nedjeljespominjemo. I one ljude, koje nepo-voljne okolnosti ili pako glupo i nadu-veno neznanje, tečajem ciele godine,od crkve odaljene drži, opaziti je ovenedjelje, gdeje kao njekim nutarnjimnagonom prinukani, dolaze izmuče-nom se Isusu pokloniti. Dakako mi ne-znamo, dali im je namjera pridružiti seonoj velikoj pokornici Mandalieni, ionim pobožnikom, koji su svoje i dru-gih zasliepljenih griehe oplakivali, ilipako onima, koji su u sudištu Pilatovu„propni ga, propni ga!“ vikali, i nakrižu razapetom Isusu rugajuć se go-vorili: „Ako si sin božji, a ti snidjis’križa.“ U taj sud se Boga koji bu-brege istražuje – tiče, a nami je dostasamo znati, da je ova nedjelja predsvakim Slavjanom najveća i najsvet-lija, poklie on znade, da se je ove ne-djelje dovršila ona gorka i strašnamuka, koju je sin božji Isus Nazaren-ski, da nas od vječnje smrti izbavi, nakrižu podnieo.

VELIKA SRIEDA

Djetca se već u naprijed radujuovim večernjama, jerbo im je na njih


za koji čas dozvoljeno u pod crkvenis’onim kucalicami, koje im matere odvrbovi šiba naprave – lupati. Ove šibeda budu šarene pridredjuju se na tajnačin: Svuče se sa šiba Zelena Jora sovom se onda šibe poput zmijeobmotaju i na vatri malo opale.Ono što je nepokriveno, ogori ipocrni, a pokriveno liepo bieloostane.

Slavjan znade, da se kuca-njem u crkvi spominjemo onogstrahovitog dogadjaja, kada se jeo izdahnuću Isusovu, sva zemljapotresla...

VELIKI ČETVRTAK

Poznano je svakoj obitelji Sla-vjanskoj, da je Isus na taj dansvoju posliednju večeru držao, i posve-tilište svete mise u oltarskom sakra-mentu ustanovio. Kod ove večeri opraoje Isus svojim apoštolom noge, da ihponiznost, t.j. onu kriepost nauči, koja jetemeljem i majkom svih drugih kriepo-stih; a podjedo je opominjo i navadjoJudu Iškariota, da svoj grieh, svoje izdaj-stvo prizna, i na pokoru se obrati.

I nama je dopušćeno moliti, da seodnesu od nas svakojake boli i nevo-lje, samo nam je k’takvoj molitvi jo-šter to dodati, da smo našu volju,božjoj volji podvući pripravni.

Majke slavjanske! Kada vam srdcevrhu vaših sinova i kćerih, kojih uda-ljenih od vas, teške boli i nesrieće trpe,bez da im vi pomoći možete, u moružalostih pogiba; pogledajte tu noć ve-likog četvrtka, zapuštena i osamljenasina božijega Isusua i njegovo gorkorscviljenu majku, pa će vam nedvoj-beno bol uminiti a srdcu odlahnuti.

VELIKI PETAK

Skidajmo kapu, da se poklonimokrižu, na kojem je strašne muke pretr-pio spasitelj! Klecajmo koljenima, tecjelivajmo križ, koji je skupocienomkrvlju sina božjeg obliven! ...

Zato neka nas niko ne osudjuje, štona ovom danu pred križem koljenaprigibamo, jerbo ovaj dan sve ćuti zah-valnosti za dar slobode koju smos’križa i po križu primili, u nami pro-budi. S’čustvom srdačne zafalnosti,prevraćamo listove svetog Evandjelja,te na koljenih klečeć, štijemo onu

gorku i strašnu muku, koju je Isusdanas za nas pretrpio.

Vierni, kada na veliki petak svojupobožnost u crkvi izvrše, povrate sekući i svaki posao obavljaju, samo što

u zemlju ne diraju, a gdjekoji ni konjeu kola neprežu.

VELIKA SUBOTA.

Naši stari ovaj dan više puta po-hode crkvu, da se tamo u grobnici iz-loženom presvetom oltarskom otajstvuklanjaju i Isusa pozdravljaju. Nemanjepolaze i križeve, da Isusa u njegovihgorkih zanas pretrpljenih muka, poz-dravljaju, te mu na prevelikoj ljubavii milosrdju prama nam, zahvaljuju.Oni sve svoje mladje u te muke Isu-sove preporučujuć zamataju, da imsvakdanje suprotivštine olakšaju...

Oni ih podučavaju, da kada ih tuge inevolje ovoga svieta poput takve more pri-tisnu, na Isusov križ pogledaju i s’njimereknu: „Otče, ako je moguće neka memine kalež ovaj; ako li pako nije moguće,a ono neka se svrši volja tvoja!“

Naša se djetca već u napried radujuonim šarenim jajim, koje su djevojkei snaše, kičicom našarale i varzilomobojadisale. – Težkom mukom ju mo-raju matere odbijati od stola, gdje sekolači miese i zakuhivaju, od ognjišta,gdje šunke, djevenice i jaja kuhaju, -od peći, gdje se jagnje peče. Djeca birado koji zalogaj već u napried okusili,ali im Slavenke nipošto nebi dale,neima bo ciene, za koju bi ovih svietihdana ili same omrsile, ili se pakomdrugom kome omrsiti dale.

Veliki broj Slavjana, više dana ništakuhanoga nejiede, drugi opet u njeko-jih dnevih s’malom ne začinjaju, negosamo suhoparno jelo blaguju, djočiji

nekoji od večere velikog četvrtka, svedo uskrsnoga jutra, ništa niti jiedu nitipiju. O, kako će oni pred Bogomstrogo odgovarati morati, koji u kojemSlavenu vjeru uzdrmaju! O tome

punim pravom možemo ono ka-zati, što je Isus o izdajici rekao:„Bolje bi mu bilo, da se na svijetnije rodio čovjek ovaj“.

USKRS

Buduć da se u crkvi dan mjeripo žudinskom starom običaju,koji predvečerjem počime, to jeu zapadnoj katoličkoj crkvi zav-ladao običaj, uskrsnuće Isusovoveć na veliku subotu u večer sla-viti; a pošto se misa samo jutromobslužuje, to se u sv. Misi već u

subotu jutrom, u čast uskrsnuća Isu-sova „Alleluja“ zapjeva, i zvona, kojasu na velik četvrtak, na pjesmu angjeo-sku zamukla, na istu angjeosku pjesmu„Gloria in excelsis Deo“ t,j. „Slava navisini Bogu“ – odjeknu, te zoru radostiuzkršnje, navieste.

Ovo uskrsnuće slavi sveta maticrkva svetčanim sprohodom, u kojemse presveto oltarsko otajstvo uz veselopjevanje „Uskrsnuo je naš spasitelj“po ulica nosi. Sve što je u općini živo,hiti kući, te se što bržje čisti, umiva sei češlja, - malo i veliko iz svih ulica iz-laze, kutljaju i kod crkve se skupljaju, očekujuć onaj čas, kada će zazvoniti.

Na dan uskrsa ustano rano snaše(mlade) i oprave košaru, u kojegmetnu pečeno jagnje, kolač, kuhanojaje i šunku, djevenice, bjela luka isoli, te nose u crkvu, da se blagoslivlje,posveti. Valjan župnik štuje običajesvojih viernih župljana, pa zaoto i onrano ustane, da im uzkrsno jaje i ostaloblagoslovi... I ovo nam uzmnožaje onouvjerenje, da se Slavjan čvrsto držiBoga, te nepropušta ono činiti, čime seBogu svome približuje.

Drugim danom uskrsa, postaje ve-selje još živahnijim. Na taj dan se dje-vojčice, djevojke i žene polivaju, išarena jaja razdjeljuju. Ovo već nijesamo Slavenski, već kako se čini –obći običaj. Kao što vjera ob uskr-snuću čak tamo do Adama dosiže, takose i ovaj običaj, da se jajetom zame-njuje uskrsnuće čovječanstva, u pra-staro doba proteže.

uredila Kata Kuntić

MISLI IVANA ANTUNOVIĆAOdabro: Ivan Sedlak

JUGOSLAVEN

Jedinstvena je sjeverna Amerika, jedinstvena Njemačka, Italija, Španija, Francezka itd. jedinstvenau suštini, čestini ili poljštini, Bože sveti! daj, da bude već jednoć i zmožna Slavija! (Ib. str.248.)

Ta slavenska obitelj, napose pako bunjevačka, razvriežena je na sve strane, kao zdravo korienjeogromnog stabla.- (Ib. str. 17)

Ta Srbi su jedne krvi i jednog jezika, da, oni su rođena braća sa Bunjevcem i Šokcem… A jedva daim nije jednaka i povijest u onih sjajnih vremenih, kada ovuda nisu poznavali ni Srbska ni Hrvatskaimena, već pod raznim osobnimi imeni Ilira, Panonaca ili Slava, u kojih su živili i naši stari kao Bunjevcii Šokci. (Ib. str. 147)

Neka si otaru oči te vodje, i razgledaju okolo sebe po ruševinah i paljevinah i lješinah, pa neka spoz-nadu, da li se nismo zadosta već mrzili? – (Ib. str. 160)

Bog bi dao da je žuč mržnje već izkipila, pa slast ljubavi bratinske zamedila medjusobne odnošaje. – (Ib. str. 159)


Riči iz „ Rečnika bačkih Bunjevaca“kabanica ž. „poduži ogrtač koji se nosi povrh odela za za-

štitu od zime ili od kiše“ – Njemu se dopalo što mu mater falikabanicu i baci je priko ramena – promeniti mišljenje, opre-deliti se za protivnika, skrojit kome kabanicu, osvetiti se.

kačat – am nesvr. „kidati suviše listove na vinovoj loziili povrću“ – Sutra ćemo kačat vinograd.

kadarka ž. „vrsta loze, crnog grožđa i vina od ovoggrožđa, kadarka“

kajgana ž. „jaja pržena na masti“ – Ne volim kajganus brašnom. Izr. Dosta mu je ko pretelju kajgane! U svakojprilici čašćavati kajganom.

kalančov – ova m. 1. Ukrasno remenje na konjskojopremi, kožna kićanka, resa na amovima i biču. „ Imambič sa novim kalačovom. 2. „podvala (kada se neko šaljepo kalačov, vreća mu se napuni kamenjem, ciglom da bi ganasamarili, naročito u periodu maškara)“ – Nađite vi dru-gog koga ćete slat rad kalačova.

kamara ž. „savedeno žito, slama, seno u pravougao-nom obliku i visoko ( sa polukružnim završetkom ili poputkrova kuće)“ – Sadili smo dvi kamare žita. Izr. Ima taj ka-maru novaca „mnogo“.

kapica ž. 1. dem. od kapa. 2. „deo ženske nošnje, no-sila se umesto marame – samo mlađe žene i devojke starijesu povezale maramu na kapicu (sašivenu od raznobojnesvile ukrašene i rađene zlatnim gajtanom)“.

karaba (mn. karablje) ž. „vrsta pastirske svirale odtrske“ – Iz daleka se čula čarobna karaba.

karabulje zb. im. ž. v. vašange – Sklanjajte se, dico,iđu karabulje, čujem kako pivaje: Poklade, poklade, didababu spopade!

odabro:Mijo Mandić

SIĆANJE

Julka Babijanović(1913-2011)

U subotu 26. mar-ta 2011. godine umrlaje Babijanović Julkanastariji član Bunje-vačke matice u svojoj98 godini života. Ro-dila se 5. oktobra1913. godine u Sub-otici u porodici Ka-tančić od oca Josipa imajke Marije rođeneIvković kao drugo di-te u sedmočlanoj fa-miliji.

Osnovnu škulu igrađansku završila jeu Subotici.

Po završenom šk-ulovanju zaposlila se u krojačkoj firmi „ Fačao“ di je radilasve do svoje udaje za Gezu Babijanovića 1938. godine. Ubraku je imala troje dice, najstariju ćer Anicu rođenu 1939.,Gezu rođenog 1942. i Jelenu rođenu 1946. godine.

Nakon okupacija brinila se o svoje dvoje dice jer su jojčovika odneli u logor.

Nakon završetka rata zaposlila se u rejonskom odboru kaočinovnik, a potom nakon preseljenja u Novi Sad 1949. godineod 1952. godine, zaposlila se kao administrativni službenik ugradskoj bolnici u Novom Sadu.

Nakon povratka u Suboticu 1961. godine zaposlila se uAntituberkuloznom dispanzeru kao službenik odakle je iotišla u penziju 1965. godine. Od osnivanja ObnoviteljskeBunjevačke matice 1995. godine bila je njen redovni član. Vo-lila je bunjevački rod, bunjevačke običaje. Zaspala je tiho imirno, zauvik 26. marta 2011. godine.

Počivala u miru i nek joj je vična slava i hvala.


NAJNOVIJA IZDANJA“BUNJEVAČKE MATICE”

1.000 dinara

200 dinara

OSTALA IZDANJA

“Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara“Istinu tražim” - Ivan Bašić palković Didan - 150 dinara“Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara

“Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara“Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara

500 dinara 500 dinara 400 dinara

200 dinara 250 dinara 200 dinara

200 dinara 200 dinara 600 dinara 400 dinara

Ovako ne triba Ovako triba

bunjevacka ric 53-54 layout 1 - bunjevaČka matica · bunjevačka matica glavni i odgovorni...

Documents