Čače slobodan - prilozi proučavanju političkog uređenja naroda sjeverozapadnog ilirika

8/18/2019 Čače Slobodan - Prilozi Proučavanju Političkog Uređenja Naroda Sjeverozapadnog Ilirika

1/46

s Y E U C I L I § T E U S P L IF I L O Z O F S K I F A K U L T E T - Z A

God. 18.

YU ISSN 03


2/46

PRILOZI p r o u Ca v a n j u p o l i tNARODA SJEVEROZAPADN

SLOBODAN CACE

Najstariji podaci o stanovnicima sjedranske obale nalaze se u sacuvanim uloNa podrucju od Istre do srednje DalmacijKaulike, J apigiju, Mentore, Liburne, S iopuglavnom na temelju vijesti koje nisu mspominju jos Ismene, Himane, Hile, Buiinvisno je ovd je maka r i naznaciti problemeizvora, a napose u vezi s ubikacijom vecIzvori ih man je-vise slozno nazìvaju éthnnakakve razlike medu njima. Razlike su

one nisu dosle do izrazaja u starìjim grck

dvjema pojavama. Prvo, sam opseg poda

unosili stariji pisci grcke geografsko-etn

je ve om a skr om an : to se do bro vi d i po je

stari jem izvoru — P s e u d o-S k i 1a k o

1 Hekatej kod Ste fana Bizant inca, s. ’ lorgriechischen Historiker, I, S. 20, fr. 91; dalje: F20 F 92) ; s. ΊαπογΙα ( = FGrHist 20 F 86); s. AΜέντορες (= FGrHist 20 F 94); s. Συώπιοι ( -(= FGrH ist 20 F 96), Osim Histra, Japoda i narodi, kasnija vrela spominju joâ Mentormirab. ause., 104; P s eu d o -S k im n o , Perieg- S k i l a k , Periplus 21; A p o l o n i j e R o d a n iNat. hist. 3, 139), Kaulike ( σκόπελον...Καυλιακοΐο4, 324; Culici — P l i n i j e , Nat. hist. 3, 130).

s' Io ê vo t P s e u d o - S k i m n o , Perieg. 3hist. 3, 139; u vezi s ostalima v. M. Suilé, »-IstSkilakovu Periphi«, Rad JAZU, 306/1955, 12R. K a t i i i é , »Poduna vlje i Jadrain u epu ACentar za balkanolo&ka ispitivanja (dalje: Grxi

» Uap. M. Su ié , sp. dj., 121 i d.; R . K a127, 129 i dr.; Is ti , »-Liburnsiki otoci kod anZbornik, 1974, 35 i d., gdje je i siarija lifteratur

* Usp. M. Su i à, sp. dj.


3/46

S. CACE

ma P s e u d o - S k i m n o v o j Per iegez i ,5 dje lu kasnijeg datuma,

ali napisanom prema starij im vijestìma. Drugo, nestanak najboljihspisa (Hekatej, Efor, Timej, Eratosten, Teopomp i dr.) l is io nas jemogucnosti c je lovitog uvida i u tako skroman broj podataka koji suoni zabiljezili.

O kakvom je raz l ikovanju r i jec? Prema v i jes t ima koje govoreo r imskom osvajanju podrucja obale od usca Soce do Manijskog za-

Ijeva i zaleda (od kraja 3. st., tj. od rata s Histrim a 221— 220), ovdjepostoje samo cetir i naroda — Histr i, Japodi,0 Libu rni7 i Delmati.8

Znaii li to da je tek u kasnijem razdoblju, oko 3. st., doslo do stva-ranja vecih narodnosnih tvorbi? Odg ovor je teâko dati bez potpunije

anaJize vijesti. Hekatej, naime, spominje Histre i Liburne koji su

vec u njegovo vr ijeme morali biti krupnije etnièke, i ne samo etnic-ke, c je line. Znacajno je takoder da Hekatej, ako je v jerovati onomesto p ren osi S t j e p a n B i z a n t i n a c s po m in ja o »J ap ig ij u« , ane »Japige« odn. Japode. Ako je oko 500. god. Japigija /— Japudija/bila pretezno geografski pojam s izvjesnim etnickim sadrzajem, stobi pak nalazilo potvrde i u spomenu n o m e n ia b u s c o m l n w n e n ja -

pv.zk.um na plocama iz Igu vija,9 mogio bi se pretpostaviti i odredeni

opci slijed razvitka.

Oko 500. god. postojale bi po tom e samo d vije ve ce cje line —Histr i i Liburni; ovi drugi v jerojatno pretezno u juznom dije lusvojeg »klasicnog« ter itor ija, tj. u sjeve m oj D almaciji. IzmeduHistra i Liburna nizale bi se manje zajedn ice koje su djelomice ula-

5 Histri se spominju υ vezi s ratom koji je izbio 221. kod L i v i ja, Per. 20 i 21, 16, 4, A p : ja n a, lUyr. 8 i Eu tr o p i j a I I I , 7, I .« Tako se Japodi spoomnju oko 171—170. god. kod L i v i ja , 43, 5, 3.7 U sigumom povijesnom kontekstu Lib um i se sporrunju tek u v ezi s

Tuditanov -m pohodom 129. god. kod P l i n i j a 3, 129. U vezii sa £>pomenomLiburna i Histra 302/1 god. kod L i v i j a 10, 2, 4 usp. H. J. De ll . ~The Originand Nature of Iliyrian P iracy«, Historia, XV I, 3, 1967, 351.

8 Prv i spornen Delmata n alazimo kod P o 1i b i j a 32, 9 (16), 1—2 u povodusukoba s Isejcim a te 32, 9 (18), 4— 5 zbog nav ala na Daors e.

* Narod oznaien too iabuscom nome (akuz.), iabuscer nomner (gem.) naploóama s latinsk'm pismom, odn. iapuzkum numem umbro-etrur.skim alfa-betom, nalazio se prema opcem sudu negdje na zapadu/sjeverozajpadu odumbrij&kih Iguvina. Veoma je vjerojatno da se radi o predgalskom stanovniStvupodruàja kasnije poenatog kao ora Gallica i samog Picenuma; tamoSnja kul-tura star^jeg ieljeznog doba znaòajno se razlikuje od okoLnih italskih skupina;najpotpuniji pregled arheolaskih aspekata problema daje S. B a t o v i


4/46

S. CACE

pribliëno u srediètu oblasti, a Delmati na zapadnom kraju. TeSko le vjerovati da brojne zajednice koje se izrijekoan ne spominju a nastavale su dijelove ovako omedene oblasti, nisu i same sudido -vale u ustanku. Njihovo je sudjelovanje zasjenjeno ulogom pet spo menutih naroda koji su u tom trenutku raspolagali snagama i ugle dom vise od svih ostalih. Nije nevjerojatno da se dio manje znaiajnih zajednica nalazio i u odredenom obliku zavisnosti prema nekima od vodec ih naro da. Vr ijed i za ovo na glasiti jos tri Èinjenice: 1. dvije zajed nice spo min ju se i prije u stanka 6— 9. god. kao moéni i rato

borni na rodi — Delm ati i Piru sti; 2. Breu ci i Desitijati dali su po kretu vode — dva Batona i Pinesa;17 3. napokon, najdramatiinije epizode iz razlièitih fa za ustanka povezuju se upravo s borbama koje Rimljan i vode na podrucju Bre uka ,18 Meze ja19 i Delmata.20

U tom se svjet lu krupne tvo rbe — narodi — pokazuju kao po- ja va koj a pr eo vi ac tu je ; up or ed o s nj im a n iz man jih zaj ednica nastojise odrzati kao zasebne civi tates.

Nasup rot tome P 1i n i j e bi l jei i da Varon spominje èak osam-deset devet civi tates na podrucju na ronitanskog konventa.*1 To jeposljedica posebnog razvitka na jugu Ilirika, èiji je dobar dio ulaziou sastav ilirske drzave. Nak on nje zina sloma 168. god. Rimljani suveci dìo podruòja stavili pod svoju za^titu, podijelivsi »slobodu«bivsim pod anicim a ijirskih k raljev a,a- Posebno nakon rata s Ardijej-cima 135. god. i slamanja ovog starog i moônog naroda Ilirija postajeob last podijeljen a na m nogo m alih zajednica od kojih je dio veé dugo

vremena tezio urbanom razvitku, ukoliko se nije radilo o veé posvezavrs enoj urb aniza ci j i.*®

i? Po vjjest delmatskih rato va je d obro poznata; usp. preflled koji dajeM. Za n in ov ié , » l l irsko pletne Dalmati** , Codiinjak, IV/2, 27—33, s izvoriroo1literaturom. — PirusW su napadali 54. god, rimske podan ke ti IlirJku, Cczar,Bell. Gali., 5, 1. Na neke nove momente u veai s Pirustkna ufcsaije M. Mar-k o vl é, >*Iz ietorije Polimlja u rimsko doba«, GodiSnjak , XJV/12, 103 I d. — O vodama ustanka 6—9. god. usp. Di o n K a s i-j e 55, 29 Xdr., Ve le J Pa te r-ku 12, 110 i dr.; Sv et om i je , Tib. 20; S tr a bo n, 7, 5, 3.

Breuci su nedvojbeno bili glavni nosioci pakreta u Panoniji; v. DionKa si i j e 55, 34, 4—7.

» D i on K a s i j e 55, 32, 4.26 Posebno su bile teSke borbe iRimljana s Delmatima na samom kraju

ustanka 9. god. oko Andetri ja; D io n K a s i j e 56, 12. 1 i d.81 P l i n ! je 3, 143: ‘-Narona colonia tertii conventus . ·. M. Varro

LXXXVIUI civitates eo ventilasse auctor est.«*2 V. P. P a p a z o g l u , -Les origrnes et la destinée de l’état illyrien:

Illyria proprie dicti«, Historia, 14 (1965), 177 I d.*» Poh


5/46

S. CACE

»Etnos« prema tome nije isto sto i »narod«. Smatramo, naime,da bi u okviru razmatranja o predrimskim drustvima Ilirika kaobitno obiljezje »naroda« trebalo uzeti ne samo njegovu etnicku ho-mogenost, vec i odredeno politicko i drugo okupljanje, bez obzirana pojavne razlicitosti toga okupljanja.

Tak o ne bi treba la zbun jivat i tv rd nj a da se D el m at i ka o narod javlj aj u na srednjo da lma tinskom pr im or ju te k po ée tk om 2. st. pr ijen. e., premda su elementi srodni, etniCki bliski Delmatima tamo pri-sutni ve6 otprije.28 Slicno je i s Libu rnim a: nem amo Svrste osnoveza tvrdnju da se oni u etnickom smislu sire prema sjeveru tek u5— 4. st. prije n. e; radi se svakako o obje din java nju koj im se siri

liburnsko ime — znak jaSanja svijesti o za jednic koj pripadno sti iodredene politicke integracije, iza âega, razumljivo, valja racunatis nizom drugih pojava druStvenog i e konom skog zna caja.29

S druge strane, sam oblik p olitickog ured enja na razini narodavaljalo bi takoder posebno odrediti. Rimski izvori redovito nazivajusve nacelno autonomne zajednice civitas. Tim e pak nije p obliieodredena priroda politifikog okupljanja na razini naroda. Cini se da je naj sre tniji izra z »sav ez «. Na po liti ck oj ra zin i na ro di sje ve ro zapa d-nog Ilirika doimlju se uvijek kao savezi. Uze cjeline koje tvore»savez« nije jednostavno definirati. Ponekad su to krupne zajednice

Sarajevo 1984), 9—30. Unatoi nekim otvorenim pitanjima u osnovi se raspo-djela imenskih skupina podudara s raspodjelom kulturnlh skupina odnosnopodrucjima etnija koje spomtnju amtiiki izvori. Ta Cinjenica ima kljufinoznaienje. Za sada posve neri'jeèeni problemi odnose se na etnogenezu, koju jeprliicno tesko rasvijetliti s obzirom da jé bronzano doba kod nas jo§ uvijekslabo ispitano. Radi ilustracije moze se spomenuti da Venete, Histre i Liburne

onomastica okuplja u jedinstveno sjevernojadransko podru tje (K at iô ic ,sp. dj., 25), dok bi u arheoloàkom smislu, uza sve osobitosti venetske, h starskei libumske kulturne skupine, liburnska svakako morala biti smatrana posebnompojavom (naroèito zbog naò'na sahranjivanja, ali i dr. elemenata: S. B a to v ie ,»Pregled zôljeznog doba .. .« 48—51 i «-Le relazioni culturali .. .« 25— 27).M, Suié, -Zaipadne granice Ilira u svjethi historijskih izvora«, Simpozijum ■— Sarajevo 1967, 33—51, smatra da su Histri i Liburni, skupa s Japod'ma, diollirskog etnitkog kruga i da se mogu odvojiti od Veneta. Zakljuiak se temeljina antiikim literarnim izvorima, no argumentacija (posebno obraz lozenje nastr. 51 — da pisanim izvorima *“treba dati predno st i vj ero va t! im s ve dotledok nemamo drugih pisanih izvora, veéeg stsupnja vjerodostojnosti, koj: bidemantirali one prve«) n:je uvjerljiva, posebno zbog izostavljanja stvarnekonfrontaeije s artieoloSkim i onomastiòkim istraiivanjwna i rezultatima. — Upogìedu preslojavanja i pomicanja etaiikih granita moze se ukazati na autari-

jatstaj seobu u uirutraSnjosti (F. P a p a z o g l u , Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Sarajevo, 1969, 71 i d. i B. Co v ic , »O izvorim a za istorijuAutarijata«, Godisnjak, V/3, 103 1 d.), koja je ne dvoj beno os tavila tr aga naetniekim gramicama: izvjesne poremeé aje m oralo je izazvat: i Sirenje Delmata,posebno zbog potisldvanja Liburna ili njima srodn h grupa.80 ™ M· Za ni no vi é, »Ilirsko pleme Delmati«, GodìSnjak, 1V/2, 1966,

- ” zapletenom problemu razgran iienja Liburna i Japoda bitce rijeii kasnlje. V. bilj. 53, 54.

40

popu t japod skih Met ula, 30 poneka d se iza jafiih zopeina pod vodstv om na jvece medu njima (kapretpos tavio z a Va rvar ine),31 dok je nekada riopeinama, poput delmatskih opeina na podrufcju PNarestina i Onastina. Bez obzira na to Carenilo, unarod predstavlja savez. Literarni anticki izvori pgledu odredenu sliku. Cak i tamo gdje se pojavljustaljeno vodstvo naroda (»etnarhija«), postojecmoguenost djelo van ja podreden ih jedinica — opsubjekata ili je djelovanje na razini naroda redozusa predstav nika s vih opeina.32

Pitanja politiökog uredenja imaju za arhaicznaòaj. To naroCito vrijedi za oblike okupljanjnaroda, tj. na razini »saveza«. Dobro je poznata drustvima, a tako i na sjeverozapadu Ilirika, u izvodnja, trgovina, novae i si. imaju sporednu ulsutni.33 Jos op óenitije: ekonom ske odnose tesko drustvenih odnosa, jer se oni upisuju u djelovaili politiCkih tvorbi i iskazuju kao aspekt njiho

se ispitivanjem p olitiökog urede nja — koje jautohtonih drustava o kojem nas anticki pisobavjestavaju — moze doci do dragocjenih po

sve ostale drustvene odnose, pa i ekonomske.

Obrnuti put — od ekonomskog prema pse opravdati, jer je nase poznavanje ekonom

oskudno. Pod ekonomskom strukturom ponek

zbroj privrednih grana ili artìkala proizvodnjzapravo samo aspekt ekonomskih odnosa koji

PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREQENJA NA

3° Za Metule A p i j a n donosi da su im ali 30Ulyr. 19. O znaòaju toga podatka v. dalje.

S1 M. S u i 6, »M uni cip ium Varv ariae *«, Diador a,

32 Ov dje »savez··« im a znaòenje po litiôke org anikoristimo ga u nedostatku pogodnijeg termina. Svakda se Iza prividnog oblika saveza kriju veoma razlidilintji mogu dovesti u pitanje i sam »savezni« znacaj

38 lako se novae pojavio zacijelo veé s prvimznaäenje u gospodarskom zivotu dobija tek od 3. ssjevemo od Neretve. Zanimljwo je da se kovainje nkultura javlja jedino kod Mezeja, Sto B a s l e r oprrazvitkom rudarstva i Ujevanja ze ljeza od 3. st. novaca iz predrimskog d


6/46

S. CACE

izvodnji, raspodjeli i potrosn ji dobara i usluga.34 Up ravo o tomeanticki pisci govore veoma malo, dok su arheoloSki podaci najßescenedovoljni ili dobijaju na znacenju tek nakon te me ljite analize ve-likog broja »uzoraka« i obrade pojava u skiopu cijelih regija.

Sliöna ili jos veóa neizvjesnost vlada u pogledu odnosa srod-stva. Tek mala skupina djelomice proturjecnih podataka o liburn-skom »matrijarhatu«, sadrzana u djelima antiökih autora, povezujese sa spomenom srodniéke skupine cognat io kod Liburna i ulogomzena u strukturi obitelji, takoder posvjedocenoj na natpisima iz 1. st.prije n. e. Ovome se prikljucuje malobrojna skupina natpisa koji

izravno ili posredno govore o èirem okupljanju srodnika (gens, ge-nitilis).33 Tu je napokon Apija nov navo d da Panonci ziv e po poljimai seiima prema srodstvu, sto se vise ili manje uvjerljivo protezena cijelj sjevem i dio unutrasnjosti Ilirika.36 U svakom slucaju sve

je to ne do vo ljn o za an tropo los ko -socio los ku an ali zu koj a b i pru zil amogucnost sirih povezivan ja s obzirom na elemen te politiökih i d rugi h drustvenih odnosa.

3* Iscrpno o razli£it:m definicijaima ekonomskoga raspra vlja M. Go de -l i e r , Rationalité et irrationalité en économie, Paris, (Maspero), 1969, I, 19—32i II, 131 i d. Usp. od tetog autora: Perspectives in Marxist Anthropology, Cambridge, 1977, 15 i d. O evolucîjl ideja u podruôju ekonomske povijesti naprimj eru Gröke v. M. M. Au st in — P . V i da l - N aq ue t , Economie endSocial History of Ancient Greece. An Introduction, London (Batsford), 1977,3—11. Samu idejoi da se ekonomski odnosi kriju -za politiékih, druStvenih,srodniikih i dr. odnosa, odnosno da ovi funkcioniraju i kao ekonomski odnosd,treba razluâti od teorije K. P o 1a π y j a i njegovih sljedbenika, koji iz takvihpojava izvlaie zakljudak kako υ pretkapitalistiCkim druStvima proizvodniodnos! nemaju odhifrujuéu ulogu u posljednjoj instand, uzimajuói kao dokazpojavnu podredenost ekonomökoga, usp. Trade and Market in thè Early Em pi res, ed. by K. P o la n y i, C. M. Arensberg, H. W. Pearson, Glencoe, 1957.

35. Cognatio se javlja na natpisu iz okolice Varvarije, D. R e n d ic - M iοδέ vìé, -Il'rske onomastiöke sbudije I«, Ziva antika (ZA), 10/1960, 165 i d.Usp. G. A lf öl d y , »Cognatio Nantanla«, Acta antiqua, 11, fase. I— 2, 1963,81—87; za vijesti antiikih autora v. G. A l f ö l d y , »Die Stellung der Frau inder Gesellschaft der Libumer«, Acta antiqua, 9, 1901, 307—319 i M. S u 1»Nekoliko etnoloèkih podataka . . Simpozij — Sarajevo 1967, 99— 110. Inaiese rasprava o austavima srodstva dugo kretala >u graniea ma ko je j e ozn aiio joä»K. Patsch, »lapodi·«, GMZ, 10, 1898, 355 i d. Od poratnih prüo ga v. B. Ga *br ié ev ié , »D vtje ilirske opäne s podruèja Vrlike·«, VAHD, 55, 1953, 103 i d-;F. Pa pa zo gl u, -Politiöka organizaeija Ilira . . . « , Simpozijum — Sarajevo 1967,12—13 i d. (v. i diskusijn); J. J. Wi l k e s , Dalmatia, London, 1969, 184 i d.;A. S t ip i e V ié, ili«. Zagreb, 1974, 163 i d.

M Veoma je poznat i Cesto ciîiran ovaj A p i j a a o v podatak (lllyr. 22). Usp. G. Al fö ld y, Bevölkerung und Gesellschaft, der römischen Provinz Dalmatien, Budapest, 1965, 166 i J. J. W i lk e s , Dalmatia, 185. Usp. i F. P a-pa zo gl u, Srednfabalkonska plemena . . Sarajevo, 1969, 342, 364. Moie seipak pnmijetitl da se "-anarhija«, bezvlade koje apotninje Apijan, odnose naP ai)^ .n c e. ka? c ê^nu a poanato je da kao cjelin a doikta nisu ima li ntkakvesreoisnje vlasti nibiio kojeg poenatog oblika ofcupljanja. Poetojali su, medutim,Krupm narodi s fczdvojenom aristokraeijom i otvorenom moguénoéóu uspostave

K oli ke su pak nepozna nice u p olju visno je i spominjati. Stoga je vec iz metoda »globalno« proucavanje nasih druStava guénosti koje pruiaju podaci sadriani u korpsti a odnose se na politicke strukture. Zato bna pitanja koja vod e pre ma u tvrdiva nju susrazini ili, toònije, traditi odgovore na pitanja:nja u savezu? koji se sve politißki subjekti

kakav j e nji ho v medu sobni odnos? Odgova

prije se uklanjamo iskusenju kojeg je inai

unaprijed prosudujemo o necemu sto je zapnja. A to je doista neizb jezno ako se èinjen

nirane u kontekstu razine kojoj inace pripa

izravno povezuju s pojavama α polju polit

gij'skoga.37

Cini se stoga da je mogu ce u veco j mpredrimskim drustvima predrimskog Ilirika,

ponovno razmotriti neke od rezultata dosadas

valja kazati da u okviru ilirologije zanimanje ja lne i eko nom ske po vi je st i, dod use im a o

ipak ova problem atika tek u n ovije doba poc

jo j prip ada . Od ra do va po slj ed nj ih dv ad ese taG . A l f ö l d y j a i F. P a p a z o g l u , k adsa stajalista literarnih i epigrafickih izvora

uvelike slijedi J. J. W i l k e s u odgovaraju

posvecene rimskoj Dalmaciji, sto svakako go

caju Alfö ldy jevih radova izvan naäe zemlj

PR IL02 I PR OÜCAVA NJU POLITICKOG UREDE

trajne osobne vlasti; usp. u vezi s Batonom (bre34, 4—5. Usporedba s Germanima koju δίτιΐ F. Psasvim je umjesma, ali ona i u pogledu politickopokazuje veoma sloiemi druStvenu stvamost — slaskupinama joS ne snatì i dominaeiju odnosa srodMuch, Die Germania des Tacitus (trece dopunjenLange — H. Jankuhn), Heide lberg, 1977.

37 Isti problem se po javlju je i u drugaéJjempojava obraduje iskljuiivo u kontekstu sfere drustvzjima koja su za tu pojavu »otevidnO« odredujnjóavida razliòitl aßpekti druètvenih pojava i umanjuje zmiaj i raspored druätvenLh funkeija.

38 V. npr. J. J. Wi lk e s, Dalmatia, 177 i A l f ö l d y j e v o d je lo Bevölkerung und GesellschaDalmatien, Budapest 1965, okuplja rezultate niza prea temevi se na iserpnoj anaHzi epigraiitke grade u

valja imatt na umu pri raamatranju saietih Alföldyi ekonomsku strukturu predrimskog razdoblja, pos,


7/46

U vrlo saietom obliku, F. Papazoglu j e p oku sala p ruz iti op6u

sliku drustvenog i politickog uredenja u Iliriku. Kada je rijeé o

sjeverozapadnom Iliriku, zakljucci autorice ne razlikuju se bitno od

AlfÖldyjevih .31

S druge strane je napredak arheoloskih istrazivanja pruzioveliki broj podataka o materijalnoj kultu ri i o n ekim aspek tima du-hovne kulture. Radovi M. Suica posveceni autohtonom procesu po-

leogeneze na obalama Ilirika uvode u razmatranja socijalne i eko-nomske proposti Ilirika uopce nova p olja rada.40 Niz pri log a arheo-

loga — prahistoricara potaknuo je istodobno raspra vu o pr oblem imarazmjene dobara, proizvodnje, religije, a sve cesce se susreóu i pita-nja socijalne diferencijacije, uloge novc a i sl.41 Pose ban zna£aj ima juradovi koji ove tematiku obraduju na ra zini r egi ja, tj. s o bziro m napojedine narode. Osim za podruèje Liburna, koje je u nekoliko na-vrata analizirao M. Suie,42 te Delmata, za ko je su zna cajn i ra doviD. Rendica-Miocevica i studija M. Zan inovióa,43 osjeca se p rilican ne-dostatak suvremenih radova koji bi okupljali problematiku razvitkaHistra i Japoda u razdobljima koja osv jetljav aju lite ra m i izvori.

Odredivsi tematiku politickih odnosa, u prvom redu na razininaroda, odnosno saveza, na sjeveroza padu Ilir ika , im aju ci u viduprethodne napomene, unaprijed je odredena i vrsta izvora ko j imaéemo se baviti. To su opsirniji tekstovi o rimskom osvajanju pod-ruija Histra, Japoda i Delmata, sadrian i u djel im a L ivi ja i Ap ijana .

S. CACE

39 F. Papazog lu , »Po li tidka o rganizac ija Il ira . . Simpozijum —SoTûjei>o 1967, 20—22. Valja, medut im, kaza ti da je ovaj rad sam o skiciraoglavne Probleme. Znaiajna je konstaitacija da u spomenima srodniökih skupinakao Sto su pens, cognatio, ne treba gledati svjedoéanstva o »"gentilnom·« po-retku kod Ilira (str. 13). U tom pogledu je r azl ikovan je *u ocfoiosu -na Al fól dy jai Wilkesa znatno. V, i büjeäke 25 ι 30. OpSimije je tu problematiku obradilaF. Papazoglu na drugom mjestu u vezi s narodima u unutrainjosti: Srednjo- balkflusJca plemena u predrimsko doba, Sarajevo, 196Θ, 334 1 d.

M Resultati su smtet:zirani u vec citiranoj knji zi AntiÓki grad na istoinom Jadronu, Zagreb, 1976.

41 Osim sporaenute sinteze B. C o v i 6a, Od Buimira do Ilira, Sarajevo,1976, zoaèajni su radovi S. Ba to vi éa , Z. M a r i é a, I. Ma ro v i


8/46

uglavnom je to i razlog sto je sirenje rimske vlasti u Liburniji josuvijek umnogome predmetom rasprava i nedoumica. To u svakomslucaju nalaze drugaSiji pristup i drugaciju analizu. Osim togalibumsko je podrufije arheoloSki razmjerno dobro obradeno, a nekiproblemi politiôkih odnosa, postavljeni vec ranije, do neke mjerei rijeseni. Prvenstveno zaslugom M. Suica upravo je na tlu Libumijeinaugurirana problematika procesa urbanizacije predrimske epohe,a uz to i pitanja sostava odnosa medu libumskim zajedn icam a.40 U novije vrijeme isti je autor opsimije razradio pitanja poleogeneze

dovodeci ih u vezu s odredenom evolucijom drustva. I tu k ao i unizu dragocjenih priloga S. Batovica,47 potaknut je veéi b roj temakoje zalaze i u polje politickoga. To je svakako valjan razlog da sepri razmatranju odnosa u Istri, Japodiji i kod Delmata stalno vra-camo na rezultate postignute u istrazivanju liburnskog drustva ikulture.

Opce je misljenje da su veze medu japodskim zajednicamabile slabe. Svaka od njih se prema Oktavijanu odnosila samostalno,ne raèunajuéi na pomoc ostalih. Zbog tako »jednostavnog« stanjaniz indicija koje susrecemo u A pi j anovu tekstu omogucuje razmjerno laksu analizu i forrauliranje teza o uredeaju odnosa medu japodskim opcinama, koje se mogu dalje koristiti pri analizi histarskoguredenja. To je razlog krSenja kronoloSkog reda u izlaganju kojepolazi od zbivanja 35. god. prije n. e. u vezi s Oktavijanovim poho-dom na Japode,48 nastavlja se razmatranjem Liv ijev ih vijes ti o hi-starskom ratu 178-177. god. prije n. e.,49 a zavrS ava a nalizo m odnosau delmatskom savezu prema Apijanovu prikazu Oktavijanova rato-

vanja 34. i 33. god. prije n. e.50 Iako nas ovd je u prv om redu zani-maju polittëki odnosi, nuino je pokazati gdje se, po nasem misljenju,otvaraju mogucnosti povezivanja s drugim drustvenim odnosima»odnosno pokazati oblike u kojima se ofiituje artikulacija ukupnogdrustvenog poretka ukljucujuói tu i politicke odnose. Zahvaljujuéipodacima pisaca kao §to su Strabon i Pli ni je u prv om redu, to jemoguée provesti posebno kod Delmata; ovom e je posvecen zakljuòniosvrt.

S. CACE

« M. SuJé, djela sp. u bilj. 40 i 42. Pos. je znaâajan rad o Va rva rij,Duidora, 2, 1960—61, te u zborntku Kolokvij o Bribiru, Zagreb, 1968, 21—38.

Naroiito u radu »Ostava -z Jagodnje Gomje ...«, Diadora, 7/1974.S. B a to vi é obraduje problematiku Liburnskog razvitka tijekom posljednjaöetiri stoljeéa libumske nezavisnostì, kada su i znaci raslojavanja najizrazltiji.

— J. Me di ni, »Ordines decurionum Liburniae«, Radovi FU. Jak. u Zadru, 12/1974. 27 i d., daje do sada najpotpuni ji 1 najsustavniji pregled pro blematikeodncea unutar vodeieg eloja libumskih munlcipija. Osvrt na predrimsko raz-doblje : prilagodavanje liburnske •aristokraciie novom poretku str. 49—55.

** A p i j a n, iUyr. 16 1 18 — 21.«· 0 raiu 178—177. v. L i v i j e , 41: 1—5; 7, 4—10: 8, 3—5: 9, 1—3; 10-—11;

15, 6- 8 i 14, θ.« · Ap i j an , lllyr. 25—28.

I - J A P O D I

Razvit ak mate rijalne kulture Japoda u je dob ro p02nat. Pokretni materijal vazan za kdruga razg ranièenja dopusta da se utvrd i toki da se ustanove veze s okolnim podrucjima ma. Istrazivanja su pruiila podatke o gradinskniökim naseljima na Un i u okolici Bihaéa.61 Idoslo se do podataka o naöinu sahranjivanja, no radi odredivanja posebnih odlika japodske

graniöenja Japoda od njih ovih susjeda.52Koristeci êkrte anticke izvore i arheolo

pribilizno utvrditi podru cje ko je su Japodi drzdoblju. Jezgra n jihov e zem lje je Lika. Premgranice s Libu mim a: na jug u je g ranica Zrdo uSca, a dalje prema zapadu velebitska bila

Japo di su im al i i sv oj iz la z na mor e, svak akoprimorju, ali ne izgleda da se takvo stanje odvajanja;54 sigum o je da u v rijem e Ok tavijan

PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJ

5» Posebno za gradinska naselja u Liei v. radi it , Vesnik VojnoQ muzeja JA, Beograd, 1956, 36—5u Zagrebu, 3. ser., 1, 1958, 35—60; pokuiaj sinteze:mérations fortifiées dans la région centrale des Jnaselja, Saraje vo, 1975, 71 i d.

« Istrafivanja japodskog podruà ja pocela su kulturam bavil l su se S. Lj u bi i , J. Br un Sm id , Vnés, K. Pa ts ch , V. C ur cié , D. Se r ge je v s k i

cjelovitiji prikaz japodskog razvitka od kraja broniosvajanja. Tag nedostatak djeloimice nadoknaduju podske nekropole u doiini Une-, GZM, 23/1968, 5—80do Ilira, Sarajevo, 1976, 133—167; R. D r e c h s le rkulture u Lid “, Zbo mik Htst. instituta, 5, Kar lov ac , R. Drechs i l e r , Z . Mar i éa , B . Rau-n i g , J. Me- M i o ê e v l é a i M . S u i é a u zb om ii oj Lika. Spl japodske ku lture I p ovi jes ti obrade ni su i kod A. S t1974, passim.

53 P l i n i j e , Nat. hist. 3, 140: flumen Telavium se tlfie razgraniòenja zajednica 'koje su stanovale s pVelebita, zanixnljivo je da teritorij obalnih Ortoplina kopno, gdje graniii sa zemijistem Parentìna, japodskepodruéju; CiL III 15035, v. K. P at sc h, Die Li Ica 1900, 22.

μ Pita nje grati:ca Japoda na zapadu i sjeveroxareno. Ako se moie razloino smatrati da su Japodi na nmore na Hrv. primorju, njihove granice u amjeru Trspouzdano utvrditf na temelju knjiäevnih vrela iz AnProblem ubikaeije planine Ocra, koja je u antièkoj g»Teper« υ orijentaeiji na podrudju ju in og ^ijela danaSna burnu politiiieu proälost boga prostara u 2. i 1. st. svega pretpostaviti i promjen jljlvost granica. Usp. Asui limiti della Giapldla«, Archeografo Triestino, ser


9/46

maju uponita na obali. Na sjeverozapadu Japodi drie Gorski kotar,priblizavaiuci se Histrima i keltskim zajednicama juine Slovenije,odnosno zajednicama pod keltskom dominacijom. Vjerojatno juznood Karlovca prolazi granica prema sjevernim susjedima — panon-skim Kolapijanima, narodu koji je, sudeài po imenu, stanovao uzKupu a li se protezao i do obala Save.55 Zahvaca juéi zac ijelo dobardio toka Korane, Japodi su izbijali u srednji dio Pounja, drzeci siruokolicu Bihaca. Tu su im susjedi bili panonski Mezeji, a na gornjemtoku Une Ditioni, takoder Panonci u etnièkom smislu. Ukoliko su

Japodi drz ali i izvor ist e Zrma nje , pr ibl iza va li su se i Delm atim a

koji su, kako se vjeru je, dr zali kninsko podru cje.5®Pitanja uredenja odnosa medu japodskim zajednicama zahtije-

vaju iscrpnu obradu izvora koji govore o rimskozn prodiranju u Japodiju . Sto ga cem o ov dj e u na jkr ac im crt am a n azn aci ti étape togaprodiranja, dodavsi uz to da su vijesti o rimsko-japodskim odnosimau 2. i 1. st. prije n. e. zapravo i jedine vijesti povijesnog znacaja o Japo dima.

Jap odi do laz e u do dir s R im ljanim a nako n sto su Rim ljani slo-miii Histre 177. god. i zauzeli Nesakcij. Prema veoma zanimljivomkazivanju Livijevu u vezi s pustolovnim poduhvatom konzula Ka-sija 171. god. mogio bi se zakljuciti da su prethodno vec postojalineki odnosi Japoda s Rimom.57 Nakon sto j e 170. god. senat daozadovoljStinu osteéenim narodima, pa i Japodima, koji su pretrpjelistete prilikom spomenute akcije konzula Kasija, o Japodima ponovnocujemo tek 129. god., kada je konzul Sempronije Tuditan ratovao

S. CACE

266 i d. te 276—283 (pretpo stavlja da je g om ji tok Reke — Timava, uvuöen umasiv Sneznika pripadao Japodima); M. Su ic , »Zapadne granice lir aSimpozijum — Sarajevo 1967, 45 i d-, sklon je protegnuti Japodiju joS dalje nazapad. Sto se pak ti£e politiékog objedinjavanja, Japodi su u 1. st. moglikoristiti slabljenje Histra i Karna, pa da preko zemljUta malih zajednica, kaoSto su Subocrini (P l i n i j e 3, 133) i Rundictes (C IL V 698 Rodik) provaljujudo Trsta i Akviieje.

»e p i i n i j e 3, 147: Saus per Colapianos Breucosque — Kolapijani sudopirali do Save. S Kupom ih je povezao P at sc h, RE IV, (1901), 361. Vjero-

jatno su d rtali obje ofoale Küpe; go mji tok je ipak pripadao Japodima, a uSéeSegestanima. Za Kolapijaaie v. A. M óc sy , Die Bevölkerung von Pannonien . . Budapest, 1959, 24.

59 O istofrnoj gran.ci Japoda v. Z. M ar ié , »Istoöna granica Japoda«,Lika, Split, 1975, 39—43: odredena je izrazitom raalikom u kulturnim pojavaxnaizmedu japodskog Pounja i kraja uz Sanu. Istoéni susjedi Japoda su po Pt o-lo m e ju Mezeji (2, 16, 5). Ditioni su sigurno driàli kraj oko izvoriSta Une iBos. Grahovo {CIL III 3198=10156). U vezi s kninskom okolicom v. M. Za nl -novié , IPD II, 13; I. Boj an ov sk i , Dolabelin sistem cesta u rimskoj pro vincial Dalmaciji, Saraj evo 1974, 210 i d. V. medutim M. S u i i, , RadouiFü. fak. u Zadru, 6/1964—65, 1966—67, 37 i d.

57 L i v i j e 43, l. — Za Japode u 2. I 1. st. j dalje najpotpuniji je pregledK. Pa ts ch a, GZM, 8/1896, 113 i d.

s Japodima, Histrim a i L iburnim a.58 Tada su Japmice i privremeno, potpali pod rimsko vrhovniStsu osjetili i p ohod C eci lija M ete le i K ote na SeU svakom slucaju, u vrijeme kada Cezar preuzimrikom, Japodi su jedan od naroda koji ima uredmom.'i0 Med utim vec 52. god. d>o Japoda pustoèidanski ratovi koji iducih petnaestak godina potresomogucit


10/46

metanju s Antonijem. Sto se tice samìh pohoda, O ktavijan je prven-stveno tezio da ponovno uspostavi rimski autoritet tamo gdje je onopstojao uoci gradanskih ratova. Oktavijan medutim nije prezao niod sirenja rimske vlasti preko starih granica; jedan od boljih pri-mjera je i zauzimanje Segeste 35. god. i postavljanje velikog rimskoggarnizona na tom izuzetno znacajnom strateskom polozaiju, cime jeujedno obiljezen i stvami pocetak rimskog osvajanja Panonije,

Smatra se da je ratovanju na sjeverozapadu Ilirika prethodilo»ciscenje« dijelova jadranske obale od gusara. Kaznivsi stanovnike

Korcule i Mi jeta Oktav ijan je oduzeo brodov e Libu rnima , koji sutakoder gusarili k oristeéi nepril ike u koj ima se naàla rimska drzava.08Vjerojatno se ovom prilikom prebacila u Liburniju Oktavijanovavojska s kojom óe napasti Japudiju. Sam pohod morao je poceti izSenja (Senia), jer su naijprije napadnuti Japodi koji nastavaju pod-ruöje povezano s obalom preko prijevoja Vratnik. Na kraju 16. po-glavlja »Ilirike«, spomenuvsi prethodno narode koje je Oktavijan yvladao »osr edn jim trud om«, Ap ija n ukratko pokazuje sto se dogo-dilo s Japodima »koji su s ovu stranu Alpa«. Moentini i Avendeatisu se predali cim im se priblizi o Ok tavijan s vojskom.64 Arup ini sunajprije pomisi j ali da pruze otpor, pa su se svi povukli iz seia usvoj »grad« (ek ton komôn e$ tò âsty). No òim je stigao Oktavijan,pobjegli su u sume. Buduói da Oktavijan nije spalio gradinu, oce-kujuci da ée tako Arupini predati, ovi se doista vratise, i, ocito,prihvatièe uvje te koje j e Okta vijan nametnuo.05

Prema arheoloskim podacima i podacima rimskih itineraria,

moze se utvrditi smjestaj sredisnjih naselja ovih triju zajednica.Moentini (zapravo Monetini) stavljaju se u Brinje, Avendo, sijeloAvendeata na Crkvinu kod Kompolja, a Arupij, sijelo Arupina naVital, dvostruku gradinu kod Otocca.06 Medu njima su najjaòi Aru-

S. CACE

** Apijan, Illyr. 16.*4 Pohod 35. god. reconstruira Ve i th , Feldzüge, 20 i d.; Api ja n, lllyr.

1β:'Ι*πό9ων töv έντιός "Αλικων Moevrtvoi μέν καί AOevfteàtat itpooifevto αύτφitçotnà vt·..

45 Ap ij an , lllyr. 16: ‘Apoimtvot 5, ot πλεΐατοι καί μαχιμώτατοι τώνίε τόν,Ιαπόδων etofv, έχ τών κωμών ές τό άστυ...

·· Moentnodj — St ra b o «, 4, 6, 10 i 7, S, 4: Monëtion; K. Pa ts ch , Oie Lika 29; Vei th , Feldzüge, 21—23. — Auendeatai — St ra bo n, 4, 6, 10 i7, 5, 4: Ouendön; Auendone u Tab. Peut, i Itin. Ant. 274, 1; Abendone G eogr- Reo., IV 22; v. Veith, Feldzüge, 23—24 i Patsch. Die Lika ... 29. Aroupi-noi — tako i St ra bo n 4, 8, 10 i 7, 5, 4; Aroufckia P t oL 2, 16. 6; Arypio Tab . Peut.; Auxupio It. Ant. 274, 2; Parupion Ge og r. Ra v., IV 22; ArupinisPanegyr. Messallae (Tibul, ed. L. Möller IV 1, 110); spominje ili i natpis

Ar(upinorum) CIL III 8783. Usp. K. Pa ts ch , Die Lika ... 29 i d., Veith,Felfeuge, 24—26; R. Dr e c h s l e r - B i î i é , »»Caractéristiques des agglomérations...-, Utvrdena ilirska naselja, 75 i d.; W i l ke s , Dalmatia, 264 i d.

pini, za koje Apijan navodi da su najbrojniji »ovim Japodima«, tj. Japodima koji stanujustranu« Alp a — Kap ele (gledaju ci s obalestvamom stanju, jer su Arupini drzali najvtom dijelu Like, Gacko polje.

Apijan ne govori o ostalim Japodima prLike. Moguce je da su se japodske zajednice tada ili kasnije, podlozile Rimljanima. Predajosusjeda, uz Ôinjenicu da je Oktavijan cvrsto d

Japoda u s rednjem i juzn om dij elu Lik e posispustanje dijela Japoda moze isto tako objasns njima obraôunali Oktavijanovi legati, a dapotrebnim zabilje ziti.67

Apijan zatim prelazi na izlaganje o borbkoje je Oktavijan svladao s najvise truda: alpdima »preko Alpa«,Segestanima, Delmatima spominju i Daisioi, sto neki emendiraju Daisitse radi o Desitijatima. T o je ipak malo vjerojdrugi izvori ne spominju n eke borbe s D esitijpovjesnicara naginje misljenju da Oktavijanpoduzimao akcije tako duboko u unutrasnjorika. Osvmuvèi se nesto opSirnije na teske borprelazi na p okoravanje prekoalpskih Japoda

Alpe koje se ovdje spominju mogu bitMaie Kapele koji su, zajedno s planinskim pod

na jednoj, i Pljeâevicom na drugoj strani, glaranju izmedu jadranske obale i Panonije.

Dok se Japodi, »s ovu stranu Alpa« mostiti u Liku, njihovim prekoalpskim sunarodnjutvrditi smjestaj i granice. Doslovno shvaéana spomenuti planinski lanac, medu prekobi sve zajednice od gomjeg toka Kupe do P

PRILQZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREßENJA

87 Protiv takva gledânja govorûla M öinjenicaakciju Marka Helvija protiv Posena (lllyr. 21). Takse υ Panegiriku Mesali (v. preth. biljeSJcu) -spominjMesale ôiji su svjedoci Aruptoi: moguée je da se raepizodi koju Apijan ne spominje, ali isto tako neArupini ovdje spominju naprosta stoga Sto je niihou rim. vodeéim krugovtma. Arupini su veé od 129.odnose s Rimom. S druge strane je znaiajno da iDi ona K a s i j a 49, 38 sadr ii npr. vijest o Ofperac34. god., koje su svakako prethodile OktaWjanovu opSirni Apijanov tekst (lllyr. 25—28).

·* Usp. Wllkes, Dalmatia, 50 i bilj. 3. Mjestpravama o opsegu Ok tavijanovih pohoda 35—33. go


11/46

S. CACE

vara stvarnom stanju, nemoguce je provjeriti. Posebna je teäkocaSto se do dana^ nije uspjelo pronaci odgovora na pitanje kojoj zajed-nici vai ja pripisati inace znacajno podruèje Bihaca, poznato po ze-ijeznodobnim naseljima i nekropolama Japoda, te spomenicima kojisvjedoce o zivotu Japoda u ranijim razdobljima rimske vladavine.lako se tome protive cinjenice poznate iz Dionova prikaza borbitijekom Batonova ustanka, cesto se ovamo smjesta naselje Raeti-ruum. U svakom sluöaju, iako time prekoalpska Japodija dobija ne-obicno izduzeni oblik, Pounje bi po svemu moralo ulaziti u njensastav.

Slijedeci Ve ithovu rekonstrukciju pohoda,09 Oktavijan je kre-nuo preko Kapele negdje iz okolice Brinja. Apijan spominje muönokretanje strmim i neravnim putem, ocito kroz sume. Da bi usporilii obeshrabrili napadaCa, Japodi su obarali drvece. Stigavsi do nekeudoline, Oktavijan se pobojao zasjede, pa je glavninu osigurao para-lelnim kretanjem boònih kolona po uzvisicama s obje strane doline.

Japodi su doista napali glavn inu iz zasjede, pob ili nesto ljudi, alisu na kraju potuöeni i morali su uzmaknuti. Sklonili su se najprijeu svoj grad Terponos, a odatle pobjegli u Sumu. Oktavijan je usaou grad (polis) primijenivsi ovdje istu taktiku kao i u Axupiju: postedio je naselje, a stanovnici su se vrat ili 1 podlozilL70

Prema Veithu i vecini drugih autoriteta, Terpon se mora traziti u Gom jem Modrusu.71 U svakom sluôaju, pretpostavljajuci kretanje cmI podrucja Arupina, Avendeata i Monetina prema okolici

Josipdola — gd je se smjeSta Met ulum — i d alj e prem a Sisku, ovakavbi smjestaj bio logiôan.

Za nasu temu mnogo je vaznija èinjenica da Oktavijan nailazi

na ozbiljniji otpor tek posto je ugrozio »prekoalpske« Japode. To,kao i zestoki otpor Metula koji ée uslijediti, te pokusaj Posena nakonOktavijanova odlaska iz Japodije — posve potvrdu ju uvodne napo-mene Apij anov e na poôetku 18. poglavlja. Tu se kaze za ove Japode,da su snazan i surov narod (ischyron. te kai àgrion) i da su u razmakuod 20 godìna dvaput odbacili Kimljane, opustosivsi Akvileju i Tergeste.7* Znafcaj je ovih vije sti ne samo u konstataciji ôinjen ica o Ja-podima sjeverno i istocno od Kapele, ve6 i u moguónosti da se uoéirazlika izmedu Japoda s jedne i s druge strane Kapele.

·» V ei t h, Feldzüge, 26—27; Api ja n, IUyr . 18.70 A p i j a n , IUyr. 18: o l δέ λοίκοΐ ηάλιν Ις τά λάσια συνέφβογον, τήν πόλ’.ν

t*/.αοίντις, ή ίνομζ Τέρπ


12/46

S. CACE

Zajednice Ilirika, ukljucene u sastav tadasnjeg rimskog Ilirikai one koje su zivje le na njegovim granicama, budno su pratil e prilikeu rimskoj drzavi. Nije stoga nevjerojatna pretpostavka da su Japodiiskoristili rasulo vojske Decima Bruta i oteli kakve ratne sprave jed-nom od odreda u sjevemoj Italiji. Moguce je takoder pomisljati i nazbrku kod samog Apijana, tj. na zamjenu Marka Bruta DecimomBrutom 1 si. Kolikogod dakle vijest po sebi bila nejasna, ona seuklapa u kontekst povijesne situacije 44— 43. god. Utoliko je zna-cajnije sto se iste ratne sprave nalaze u Metulumu ravno osamgodina kasnije.

Sama opsada Metuluma pocela je, kako se cini, potcjenjiv anjemMetula. Rimljani su pokusali zauzeti bedem na juris, ali su odbijeni.Na to su Rimljani podigli humak prema bedemu, trpeci od danonocniihispada Metula i dje lovan ja bojnih sprava (hitala?)70Podr ivsi na-posljetku bedem, Rimljani su ozbiljno ugrozili obranu, pa su Metulipodigli novi zid·77 Zaposjevsi i spalivsi osteceni bedem (ocito dobrimdijelom drvene konstrukci'je),78 Rimljani prema novom bedemu po-dilu dva humka i pripremaju se da preko cetiri mosta — po dvasa svakog humka prijedu na bedem. Sam Oktavijan je nadzixao tajnapad. Zbog èestoke i uspjeàne obrane, Rimljani ne samo da nisuzauzeli bedem, veé su tri mosta oborena, a nmogi napadaòi stradali.

Tada je nastupio tr enutak koji ce ostati zabilj ezen u mnogimdjelima koja se bave Augustovim zivotom. Kako su vojnici oklije-vali da jurisaju preko jedinog mosta koji je preostao, Oktavijan sespustio s tornja odakle je promatrao borbu i u pratnji nekolicinena celu s Agripom, sam jumuo preko mosta. Postideni legionari supoletjeli za n'jim i pod tezinom mnostva most je popustio. Oktavijan

je prosao s tri ozljede ; smogao je snage da se pokaze vojsc i prij enego je nastupila veéa nevolja.

Apijanovo 20. poglavlje, u kojem se opisuje Oktavijanova ne-zgoda, izuzetno je po zalazenju u pojedinosti. Njime se zapravoremeti ionako krhka ravnoteza Apijanova pripovijedanja pa nastavakizlaganja djeluje kao grubi poremecaj, jer se Apijan vraéa na raniju»razinu« naracije. Kazavsi da je Oktavijan odmah nakon nezgode i

— D. Brut se naéao u beznadnom podozaju. Prema Ap i j a nu , Bell. Civ. 3, 97.poku&ao se preko Ravene i Akvile je izvuci prema Iliriiku i priki’juòlti M. Brutuu Makedoniji. Na fcraju je morao raspustitl vojsku i zaglavio je u bijegu.Prema Dio nu Kas àj y 46, 53, 2, dio njegove vojske mogao je dotì do Japoda.Usp. Wi lk es , Dalmetia, 51 bilj. 3.

*· Ap i j an , Illy r. 19: to-iç 4νδρας άπο το5 τβΐχους μηχαναΐς χατίπόνουν &ς δσχήχίββν έχ XOÖπολέμου ϊν Δβχμος Βρούτος...

” A p i j a n , Illyr. 19; πονοϋντος 5έ κακβίνυις ήδη ιο5 τείχους, ο?®' 4«β·εβίχισανϊν5ο·Ην ..

78 A p i ja n , Illyr. 19:‘}’μαΐοι τύ μέν *κλε·.φ$έν λα3όντβς ένέπρησαν.

62

PRILOZI PROUCAVANJU POUTICKOO UR

neuspjeha na bedemu naredio gradnApijan nastavlja kako je ta upornost ih da zatraze nagodbu.79 Ve6 na ovomtatora izrazava sumnju u tocnost ApijOktavijanovu nepokolebivost dovoljnimnja Metula.

Ipak je cinjeni ca da su Me tuliuglavili s Oktavijanom da mu posalji dopuste smjestaj rimske posade na v

Posada je zaposjela polozaj, no

— na za lost ne znam o da li zbo g Apnove prijevare. Bez najave i bez kosu Rimljani zatrazili d a M etuli polozboraca. koji su zatvor ili zene i djecu redili strazi da zapali zgradu u slucajpoèeli jurisati uz brijeg na Rimljane iposve svladani. Strazari su tada zapaunutra stradase Sto od svoje ruke, sprogutao cijeli Metulum.

Tra gica n kraj Me tula ima za nli je, pa ju utol iko za ni mlji vi ji dru gi anest-' drugaòiju v erz iju z biva nja. Odrugim vrelom: vidi se to po nizu pojepodatak da su Metuli, izgubivsi vjers unaprijed stvorenom odlukom da utvarajuci se kao da su sprem ni pr ihvtiv§i u utvrdu rimsku posadu, Metuli

Zapalili su kuce, dio ih pogine od vltome i zene i djecu, ne hoteci da ista

Slabe su mogucnosti da se u jasno da li je Ok tav ijan zat razi o pr edse njegova posada smjestila u Metprekrsio uglavljeni sporazum, ili je od uvjeta kapitulacije na koji su prisboraca. S druge strane bi verzija Dipokusaj povjesnicara da povere i oNo pri tome valja imati na umu dSegeste u nastavku ovog istog pohodacite od Apijanovih i opcenito manje p

« A p i j a n , lllyr. 20—21.80A p i j a n , Ulyr. 21.81A p i j a n , Illyr. 21: ίπβί έβ^λθ-ο

arcô io&at...e* D iov i K as ij e, 49, 35, 3.


13/46

S. CACE

skovodu.** Ima li se u vidu da Apijan koristi tekstove cija je svrhabiia da se fascinira Senat i potkopa ugled Antonija koji jena Istoku »zaboravio« na interese rimske republike, m oze se racunatis odredenom tendencijom i u prikazu borbe za Metulum. To medutim ne mora znaciti da je Dionova verzija bliza istini. Sigurno jesamo to da su Metuli smatrali neprihvatljivim uvjetom potpunupredaju — ukljucujuci tu i predaju oruzja — bez obzira sto bi imto omogucilo da prezive i kao pojedinci i kao zajednica. Nastojatcemo pokazati da je i to dovoljno za analizu politièkog aspektadrustvenog uredenja u JapodijL

Propast Metula povukla j e za sobom predaju ostalih japodskihzajednica, pa je Oktavijan mogao krenuti na Panonce. Nakon nje-gova odlaska jedino su se Poseni pokusali osloboditi, ali ih je M.He lvije svladao, pobio vode, a ostale prodao u roblje.84 Nakon togana Japodiju kao da pada veo sutnje u antickoj knjizevnosti. Tek seiz natpisa 1. st. n. e. moze zakljuciti da je Japodija bila najprijepod upravom prefekta.85 Plin ije spom inje da su Japodi ukljuceni usudbeni konvent (conventus iuridicus) sa sijelom u Scardoni skupas 14 liburnskih opcina.8® Sudeéi prem a natpisima s vrela P rivilicakod Bihaca, gdje je bilo svetiste japodskog boianstva Binda, u drugojpolovici 1. st. n. e. do casti poglavara japodske civitas — praepositus Iapodum — uspinju se domaci prvaci.87 Istovremeno na tlu Japodijeizrastaju municìpalna sredista sto obiljezavaju korjenite prcmjeneu druStvu i uklapanje u toko ve rimske c iviliz acije .88

83 Usp, Api ja n, lllyr. 23 i Dion K a si je 49, 37; V. Vei th, Feldzüge,

50 i d. — o pohodu na Segestane; W il k e s, Dalmatia, 52—53.e·» Ap ij an , lllyr. 21.m CIL V 3346 (Verona) : (be’lo) Batoniano praefuit / lapudiai et Liburn-

(iai). Usp. CIL IX 2864 (Bovianum Undecimanorum) g dje se spominje pr aef-(ectus) civitatis Maeze :orum prae£(ectus) civitatis Deasitìiatium; v. P at sc h,GZM, 8/1896, 133—134.

M P l i n i j e 3, 139: Conventum Scardonitanum petunt Iapudes et laburnorum civitates XIIII.

** V. Patsch, sp. d}., 134 i d.: D. Re nd ic -M io Ce vi c, »Princepsmunicipi Riditarum-, Àrheol. radavi t rasprave, 2/1962, 325 i d. O kultu BindaNeptuna v. K. Patsch. GMZ, 10/1898. 335—345; R. K a t i i i é , »Drei altbal-kanische Nomina sacra*·, Godiènjak, IX/7, 1972, 126—127; E. I m a mo v i é ,Antici« kultni t t-oittmt spomenici na podruéju BiH, Sarajevo, 1977.

89 O Japodima u rimsko doba opéenito K. P at sc h, Die Lika ..., Wien,1900. U vezi s organizaci jom rimske vlast i. polozaja i sta tusa japodskih zajed-nica v. medutim M. S u i é, -Nekoliko pitanja . . Lika. Split, 1975, 110 i d. —Zbog nalaza votivnih natpisa koje posvecuju japodski prepoziti i prvaci na vreluPrrvllica, JoS je P a ts ch doSao na pomisao da se u blizitai, tj . u okobci Bihaóanalazilo srediite Japoda. Ovome se prikljuôiia i koncentracija nalaza osoWtlh japodskih umi u bihaôkom Pounju (v. D. S e r g e j e v s k i, GZM, 4—5/1949—50.45—49 i inovijim nalazima B.Raunig, Slatinar, 23/1972̂ 1974, 23—52). U ve2i* ttm potrebno je upozoriU na dvije stvari. F. Pa p a z o g l u dopuâta mogué-

RA

PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UKKDK

2. Japodi »s ovu« i »s onu« s

Iako izvori izrijekom ne spominju nili neSto sliino, opcenito se polazi od pretpostojati neki oblik okupljanja japodskih op

je tro je autora po sve til o nesto vis e p azn je omu u sklopu sirih razmatranja o narodimadovima ujedno se rezimiraju ranije izrazen

G . A 1 i ö 1d y89 uzima k ao pr imupravo Japode. Istiôe da se zajednice (Gausuprotstavile Oktavijanovu pohodu jedinstv

i vecina naroda Ilirika (Alfoldy upotrebljono sto mi nazivamo »narod«), Japodi nisglavara, odnosno vodstvo. Metulum bi bio k»gJavni grad « Japoda zato sto je u njemu mjesto okupljanja prvaka. Al fö ld y zakljucvali »manje-vise« labavi savez, cije se vodpovremenom okupljanju prvaka rodova i nacanja. Inace u postojanju vijecnice Alföldykalne drustvene podjelç, smatrajuci da rodokupljaju (Sippenvorsteher) predstavljaju

F. P a p a z o g l u 90 je u svompolitiéke organizacije Hira svrstala Jap odenaroda, gdje se »prvi put pojavljuju jasnijenice« u vremenu rimskog osvajanja, tj. od pdo Oktavijana. Usporedujuci Japode s Hiso »normalnom plemenskom uredenju«. Ple

itd. okupljaju se u savez koji bi mogao bitiizazvan rimskom opasnoscu«. Pretp ostav ljateta, F. Papazoglu, na temelju institucije rvara s titulom »praepositus et princeps«,

nost da je instiftucija princepsa, posvjedoienanvoÈda mak da je u predrimsko vrijeme na dehizborni poglavica, a ne kralj (r ex.) Pr ema spo(bilj. 87), normnalni pogia vari japodske crvitasuglednim porodicama s nasljednom 6aàcu princepvara izriie titula praepositus. Unatoi torne vjerbilo kraljevstva. Z. M a r i é koji je ina ie razgrannarodima u ist. susjedsrtvu i pokaza o da je Pounjmogucnoet da je u 1. st. prij e n. e. u okodici Biha(Istoina granica Japoda*«, Lika, Split, 1975, 42). protnosti s vijestima o ulozi Metuluma. Procvatvjerojatno je poeljedica izvrsnoR smjeètaja na k Jadrana i-Pa nonije, odn. Alp a i srednjeg Balknn

* · G. A l fÖidy, Bevölkerung, ΐώ . 169.

80 F. Pap az o gl u, »Politlöka oryanizacija1967, 21—22.


14/46

a cace

predrimsko vrijeme mogao na èelu Japoda s tajati »izborn i poglavica — princeps«. Po analogiji s histarskim Nesakcijem samounistenjeMetula mogio bi se uzeti kao pouzdan znak postojanja zajednice■/koja nije znala ni za spoljne ni za unutraSnje podjarmljivanje«.91

Manje oviseci o skromnom korpusu literamih izvora koji go-vore o predrimskoj Japodiji, sagledavajuci problematiku u éiremkontekstu drustvenih, pa i politickih odnosa u Iliriku, M. Su i c je unio u ova razmatranja nekoliko nov ih momenata. Uz neke zna-iajne zakljucke u vezi s podacima koji uz Liburne ukljucuju uspiskove X regije Italije i Japode, naglasavajuci uz to i kontinuitetrazvitka japodskih zajednica unatoc Oktavijanovu pohodu 35. god.,

za nasu raspravu su osobito zanimljivi pogledi na strukturu japod-skog drustva i ulogu Metula. Raspravljajuci o »upravno-administra-tivnim strukturama« Suió istiòe: »U etnickim cje linama koje nisubile razbijene formiranjem teritor ijalnih opóina koje se odlikuju svimosnovnim atributima sto ih Aristotel predvida za jednu gradskuzajednicu (eleutheria — sloboda u odnosu na neku drugu zajednicu,autonomia — samouprava u okviru zajednice i autarkeia — samo-dostatnost u ekonomskom pogledu), dakle u onima koje su sacuvalepatrijarhalne rodovske strukture, pojavit 6e se uz sistem etnarhijei naselje s ulogom glavnog grada èitava etnosa (Delminium u Del-mata, Nezakcij u Histra, Metulum u Japoda i dr.), padom kojih jebio ujedno skrsen otpor protiv rimskog osvajaòa«.®2

Ta su mi§ljenja uglavnom opcenito prihvacena i moguce jezakljuòiti (1) da japodsko drustvo u osnovi cuva rodovske, patrijarhalne strukture i (2) da se okupljanje na razini naroda odvija uznaku uloge koju ima vodeóe naselje — kod Japoda Metulum. Po-

stoji medutim joS jedan element koji nije u dov oljnoj mjeri ukljuienu ova razmatranja. Radi se o razlikovanju Japoda s jedne i drugestrane »Alpa«, tj. Kapele. U traSenju oblika okupljanja ova podjelasvakako zasluiuje iscrpniju analizu, tim prije sto se podacima kojepruSa Apijan pridruzuju i mnogi drugi koji se mogu dobiti analizomrazvoja rimsko-japodskih odnosa.

Cime se razlikuju Japodi »s ovu stranu Alp a« od Japoda »prekoAlpa«? Kod Apijana nalazimo tri znaöajne stvari.

Prvo, »onostrani» ili, radi jednostavnosti — sjev emi — Japodisu »jak i surov narod« ; ta bi napomena izgubila svako znaöenje kadabi se u cjelini mogia primijeniti i na juzne Japode. Strabon, doduse,kaie za Japode da su ar&omdnioi,93 ne praveéi razliku medu njima,

« Ip. dU 21.K M. Su Ιέ, Anlièki grad na istoänom Jadranu, Zagreb. 1976, 72. Usp·

od istog autore' Approche scientifique ... Utvrdena Uirsfca naseljo, Sarajevo.1975, 27.

*■S t r a b o n, 7, 5, 4; usp. 4, 6, 10.

66

ali se jedva moze sumnjati u to da time aludira n Jedino se na njih i Posene, a donekle i TerpStrabonova napomena da ih je Oktavi jan potpu

Nadalje, napade na Te rgeste i Akvile ju, hvaljujuéi Hirciju,94 vod ili su sjeverni Japodikaie.95

Naposljetku, Apijan istifce da su prekoalpprvi put doäli pod rimsku vlast.96 To se nikakza juzne Japode i upravo je to ona toèka od kdalje. Ne poricuci, naime, mogucnost postoja

saveza, smatramo da su Japodi, barem u 2. organizirani u dva »saveza«, s jedne i druge strimskog prodiran ja — koje je mozda i glavni pokazuje.

SlomivSi otpor Histra, odnosno histarskogi dvjema susjednim gradinama 177. god., Rim Japodima. God. 171. ambic iozni konzul Kas ijezdrijebom koji je njegovu kolegi dodijelio u prat, a njemu »neatraktivno« Öuvanje sjevemnavodno je pokuSao izvesti pohod kroz Ilirik tista. Od Kama, Histra i Japoda uzeo je vodicnjost. UvidjevSi da je pothvat neostvariv, vrnere«, pljackajuci i zarobljavajuci Japode, Hispodioine »prekoalpskom« galskom kralju Ckako su 170. god. sve Setiri osteóene stranke Senat, zaleci se na konziüov postupak. ZabrinPerzejem, Senat je strahovao od nemira na sj

bi ga mogli uvuci u joè jedan opasan sukob. Zprimljena veoma obzirno, obeèano im je da Livije spominje öak i novac koji je trebao umOsobite poklone dobilo je poslanstvo kralja njegovom bracom. Dvojica senatora upucena sKarnima, Histrima i Japodima.97

O pravcima kretanja Ka sij eve vojnagadati. Sigumo je, medutim, da je ili u oKasije prolazio podruèjem Histra iÜ uz nje

PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDKSJA

M Bell. Gau.. 8, 24.·* Ap ij an , lltyr. 18.M Ap ij an , lllyr. 21.»7 L i v i j e 43, 1; K. Pa ts ch , GMZ. 8/189

komentara miàljenje Zi p p e la (Die römischeLeipzig, 1877, 122), da su Japodi tatto bili àtiéerüci obzirom da au Rimljani koirmnicirali sa svakom od Petru, -Vzhodnoalp&ki Taurisci-, Arheol. vestnik,


15/46

i itinerari nekih kasnijih rimskih pohoda u istom pravcu vjerojatnodaju naslutiti da se Kasije posluzio putem Akvi le ja — Tarsatika idalje preko Senja u juznu Japodiju. Iz ovoga A . Degrassi98cak izvodidokaz da Liburni tada joS nisu drzali kvamerske obale. To dakakooslaje hipotezom koju ipak ne bi trebalo ispustiti iz vida.

Japodi se ponovno spominju tek 129. god., kada je s njimavodio teske borbe konzul Sempronije Tud itan.ü9 Zbog nestanka Liv i- jeve 59. knjige o ovom ratovanju znamo veoma malo. Prema svemuito danas znamo, ono je moralo znaciti prekretnicu u rimskom pro-

diranju na sjeverozapad Ilirika. Epitoma 59. knjige Livijeve spo-minje poôetne neuspjehe Tuditana i konaönu pobjedu zahvaljujuciDecimu Juniju Brutu. Apijan uz Tuditana spominje Tiberija Pan-dusu, navodeci izricito da su ratovali s ju znim J apodima i privremenoih pokorili. Ovome se prikljucuje Plinije, koji citira Tuditanov natpisiz kojeg je vidljivo da je konzul 129. god. prodro i u Libumiju, svedo Krke.100

I bez izricite Apijanove tvrdnje da se radi o juznom dijelu Japoda, mogio bi se zakljuèiti da Tuditanovo ratov anje nije zahva-tilo sjeverni i istocni dio Japodije. Povoda za rat ne znamo, a pitanje

je da li ga treba i traziti kra j joS uvi jek nem imih Histra, ratobomih Japoda i lìburnskog gusarstva. Ze leéi se uklonit i zestokim politickimsukobima koji su tada razdirali Rim, Sempronije Tuditan se pod-uhvatio posla da protegne rimski autoritet na posljednji slobodnikomad istocne jadranske obale. Na pitanje: zaSto je Tuditanovoosvajanje sjevemog pristupa Tarsatici i zauzimanje obalnog podruòjaprema Seniji izazvalo tako zestoku reakciju Japoda? — mozemo

odgovoriti pretpostavkom da su Japodi u tom Casu bili najveca iliupravo vodeéa sila na cijeloj oblasti te da su ogorCeno branili nesamo svoje periferne oblasti na sjeverozapadu, vec i svoje sire inte-rese na Hrvatskom primorju. To otvara mogucnost da se baremdonekle ublaze poznate teskoóe oko etnièkog opred jelje nja stanovnikaobalnog pojasa. Cijela obala od Rase do Seni je spominje se kasnijekao dio Libumije, a o prisustvu liburna svjedofce arheoloskì ostacite epihorska onomastika — ne iskljuöujuci pri tome eventualnamijesanja odnosno postojanje japodskih izlaza na more. Moguce jeda su u odredenom razdoblju liburnske zajednice bile povezane s

S. CACE

•e A, Degrassi, »Ricerche sui torniti della Giaipidia·«, Archeogr. Triest-, ser. I li, 15, 1929—30, 283—285.

»* Livide. Per. 59: C. Sempronius consul adversus lapydas primo malerem gessit, mox victoria cladem acceptam emendavit virtute Decimi luniBruti, eius qui Lusitaniam subegerat.

i* Ap ij an , Illyr. 10; Pl i n i j e 3, 129: Tuditanus qui domuit Histros ihatatua sua (bi inscripsit: Ab Aquileia ad Tityum flumen stad. M/M/.

PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA N

mocnom skupinom 2ajednica »ovostrane« Japodse vidi iz epitoma Livijeve 59. knjige, bile sposobnima veoma snaian otpor.

119. god. su Met el i K ot a prodrl i do Sisc ijespominje i u vezi s Delmatima i Salonom, pretrijec o prvom rimskom pohodu kroz unutraSnjoIlirika. Taj je pohod svakako morao pogoditi sjno sudeci po kasnijem stanju, ovaj poduhvat nposljedica. Najprije teske borbe s Cimbrima i Tekrvavi gradanski ratovi pristasa Marija i Suie zprodiranje. Vjerojatno da je u 2. ili prvu polovicutinov podatak o ratovan ju ne kog Pub lija LicinVijest se rijetko spominje jer je kronoloâki neodrbilo moguce utvrditi o kojem se P. Liciniju ovd

je da su tom pri liko m Japodi iz nekih »pagus(paganos quoque sub specie deditionis obtuleruudarili na Rimljane. Primivsi predaju Rimljani suocito smjestili uza se, kako b i ih im ali na okuslijedila — in terpretiram o Skrti tekst — Japoddinu bojnog poretka, napali su Rimljane s leda finlocati, terga Romanorum occiderunt). Ova je vijeuiavanje japodskog uredenja, ali ne daje nikakvtj. ne mo2e se ustanoviti o kojim je Japodima

Slitno je i s usamljenom recenicom izgubljepovijesti »primum modo in lapudiam ingressus « no svjedofianstvo o obnovi rimskih prodora u Ja

smrti.103 Radi potpunosti val ja kazati da je iratova Liburnija bila (djelomice? privremeno?) prijevci su, prema Apijanu, kovali planove da tabaju vojsku za borbu p rot iv Sule .104

U svakom slucaju, za Cezarova prokonzuVatinijevim zakonom dobio na upravu jos i Hiimali uredene odnose s Rim om. Oko 56. god. Cima saveza s barbarima: Cenomanima, Insubrimpodima, u kojima je uglavljeno da nitko od prne smije primiti rimsko gradansko pravo (ne

101A pi ja n, Illyr. 10. U vezi s Delmatima: Llpi ] e 4, 23, 2; Inscr. It. X II I i, 83 Otrijoimi MeteKxv).

îoa/Protitin 2, 5, 28.‘»3 S al u s t i j e, Historiae ed. Maurenbrecher, 7

Dalmatia, 35 bilj. 6. Moéda je avo u vesd s Ltcfriijevim

Padao u 70-e godine l. st. prije n. e.m A p i j a n , Bell. Cit>. 1, 77—78.


16/46

recipiatur).m Svi su ovi savezi — (foedus) u djelokrugu Cezaroveprovincije. Ne znamo koliko je to znacajno za foedus s Japodima:sigumo je samo da ova odredba ide u korist Japoda, kao jamstvoda savez s Rimljanima nece remetiti njihovu autonomiju, sto bi semogio dogoditi kada bi pojedinci poSeli stjecati rimsko gradanskopravo.

Gotovo je sigumo da se ov o n e odnosi na sje verne J apode.Oni su 52. god. opustosili tergestinsku koloniju, iskoristivsi okolnostda su tada sve Cezarove legije bile u transalpinskoj Galiji. Zbogopasnosti od daljnjih japodskih provala, 51- god. je u Akvileji XV

legija, a iduce godine XII I le gija. Pot vrda o stalnom boravku jaèihsnaga u Akvileji ima i za kasnije razdoblje. Cini se da nisu Japodina sjeveru bili usamljeni u pokretu protiv Rimljana: uoèi istekaCezarovih ovlasti digli su se i Delmati, zauzevài Promonu i potukaväsnage koje je C ezar zatim poslao da Promon u vrate Liburnima.109

Apijan spominje da su i sjevemi Japodi u razmaku od oko20 godina dvaput odbacil i Rimljan e.107A ko s e doista rad i o razdobljuo. 55—35. god., mora se pomisljati da spomenuti naleti prema Tergeste i Akvileji nisu sve sto se odigralo izmedu Rimljana i sjevernih

Japoda. Koncem 48. god. japodsk im je podrucjem vje roj atn o prosaoAulo Gabinije, koji je potucen od Delmata nedaleko Sinodija usrednjoj Dalmaciji. Cini se da je cijelim putem nailazio na otpor,tj. i prije nego je stigao do Delmata .108M oguce je da se u gradanskomratu izmedu Cezara i Pompeja digla i juzna Japodija. Oko 45. god.moralo je doci do privremenog smirenja zbog Cezarova trijumfa nasvim bojiàtima, ali 44. god. rimski autoritet dozivljava nove udarce.Malo je vjerojatno da je pohod Azi nija P oliona 39. god. uspio znatnijepopraviti stanje.109C eiiri godine kasnije Oktavijan je morao ponovnopokoravati cijelu Japodiju. Jedino se po brzoj predaji lifikih Japodamoze naslutiti da su prethodni odnosi s Rimljanima ostavilì tragau iivotu njihovih zajednica.

Ovaj pregled prilicno jasno pokazuje da su jos u prvoj polovici2. st. prije n. e. zapadna podrucja Japodije doäla u sferu rimskihinteresa. Tuditanovo ratovanje 129. god. je po svoj prilicì oznafcìlo

S. CACE

iw Ci ce r on , Pro Balbo 14, 32.1MT ri legi je zimovale su u Akv ile ji joS 59/58. god. (Be ll. Gali. 1, 10, 3.

Za god, 51. 150. Bell. Gali. 8, 24 resp. 54. — O bcó*bama za Promonu A p i j an ,illyr. 12.)

»7 Ap ij an , Jltyr. 18.i« Bell. Alex. 42, 3 i 43, 2. Usp. K. Pa t s ch , GZM, 8/1896, 126—127-1WWi lk es , Dalmatia, 45 i bilj, 3, smatra da Potton nije ni ratovao s

Delmatima, kako se inaie razabire iz F l o r a 2, 25 i H a r ac ij a , Carm. 2, 1>1β. Usp. R. Sy me, Classicai Quarter ly, 31/1937, 39 1d. UtoOifeo Je prij e Japo~dija mogia uiivafci nezavisnost. O ìaostalim obrocima tributa Di o n K a s i j e49, 34, 2.

70

uspostavu rimskog nadzora nad juznim japodskim zajodredenim prekidima u takvu su se poloSaju nalazili Arudeati, Monetini i drugi juini Japodi sve do meteèa nakubojstva 44. god. To je moralo ostaviti traga na razvita Japodiji. Zajed nice na jugu, smje stene oko ma gis tra lno gpravca Tarsatika — Senia Arupium — Clambetae —odnosno Iader, bile su primorane na foe dus s Rimljaniim je nedvojbeno vezivao ruke u pogledu veza sa zajednnisu imale uredenih odnosa s Rimom, a pogotovu s onimaprema Rimljanima odnosile neprijateljslri. Ukra tko, ci ni n

najmanju ruku od posljednje trecine 2. st. prije n. e; po Japodije d vij e tvorbe, dva »sa veza« i dva sredi sta oku plja

Drugo zapazanje tice se samog obiika okupljanjvijesti iz 170. god. impliciraju postojanje odredenog na prituzbe japodskih izaslanika Senat upuéuje legate da izgladi spor. Pagusi koje spominje Frontin zacijelo sopcine. Predocavajuci Japode kao jedinstvenu civitas, Rnjene dijelove nazivali pagi; si. postupa Cezar govoreci dcani dijele na Cetiri pagusa (Nam. omnis civitas Helvetia

partes ve l p a g o s divisa est).110 Analogija dakako ne vjerojatno nije potpuna, ali pomate u razumijevanju navoda.

Konaëno, i sama provala sjevernih Japoda na zapapobliie nepoznate borbe s Rimljanima pretpostavljaju bili organizirani u neku vrstu saveza. Koliko god su rims

Tergeste i Ak vile ja bile oslabl jene nova òen jima za Ce zari odsustvom legija, tesko je vjerovati da bi upad pripad

jedne japodske opcine izazvao vécu paznju , a pog oto vuvjerovati da je mogao ostaviti tezih posljedica.111

3. Odnosi medu japodskim zajednicama

Iz Apijanova podatka o broju branilaca Metulumpriblizno ustanoviti broj pripadnika metulske zajednice. kulaciji uobtëajenoj u antici, da bi se dobilo priblizan bropuianstva, broj ratnika nmoii se s cetiri. U tâkav proraôurobovi i pripadnici obespravljenih kategorija stanovnisZbog 6estih sluSajeva totalnog ratnog sukoba, ovaj »zlat1: 4 bio je ponekad znatno poremeéen. Npr. na 12.00Apuana dolazi svega 28.000 iena i djece (12.000 ratnika prestanovnika, 1:3,33 .. .)· To je bila posljedica izuzetno te§

PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA NARODA

»c Bell. Gali. 1, 12.nt Uap. i M. Suf i , "Zapadne granice IUra Simpozijum

m 7, 48.


17/46

u kojima su se Apuani nasli 180. god. p rije n. e.112 Ra zm jer 1 :4otkrivaju statisticke biljeske Helvecana i saveznika koje je Cezarzaplijenio nakon pobjede nad njima 58. god. prije n. e. Na ukupanbroj od 368.000 glava d olazi 92.000 sposobnih za b orbu — razmjer1 :4 oôito pokazuje da se radi o gru bim procjenam a na temei jubroja ratnika i uobiôajenog razmjera.*13 Slicno se p okazuje i kodVeleja Peterkula koji tvrdi da je u velikom ustanku 6—9. god. bilo»gentium nationumque« 800.000, a ratnika 200.000, konjanika 9.000.Oslavivsi po strani konjanistvo, razmjer 1 :4 i ovdje se jasnorazabi re.114

Nije stoga pretjerano pretpostaviti da je metulska zajednica

ili opéina mogia brojiti preko 12.000 glava. Ako se na ovo raèunas gustinorn naseljenostim izmedu 8 i 12 st.-km,3 moze se oCekivatida je teritorij metulske zajednice mjerio izmedu 1.000 i 1.500 km*Vec je to dovoljno da pokaze koliko se japodska zajednica razlikujeod liburnske, histarske ili delmats ke.118 Ak o se iskljuôi umnogoraespecifican polozaj Delminija, o kojem 6e kasnije biti govora, nigdjena sjeverozapadu Ilirika opòine nisu dosezale do ovih razmjera.Razumljivo, moze se oôekivati prigovor da ne znamo sa sigumoSéuda li je svih 3.000 branllaca Metuluma doista potjecalo iz metulskezajednice. Na to se moie odg ovoriti, da bi s obzirom na ir tve i osobnunezgodu sam Oktavijan zacijelo naveo da su Metulum branili udru-zeni Japodi — da je za to imao ika kva povoda.

»- L iv i je . 40, 38, I i β.na Bell. Colt. 1, 29.m Velej P a t e r k u l 2, 110. Ovdje se mo2e dodati da popiei elanovnlâtva

modernog vreme na donekle o pravda vaju omj er 1:4, jer dobna ftrupa od 2O—40god. predstavlja pribliino polovicu ukupne popuiacije u nenLCVijendm zem-Ijama s visokim stopama natalitéta \ mortal iteta. Isp . A . W er th el m er -

- B a l e t l i , Demografija, Zag reb 1974. 204. Govar etì o bro)u ratnika kodZapadnih Gota u 4. st. A. M. R e m e η η I k o v. Vestnlk drevnej isfort i, 1870, 2.162—103, iznosi koleban ja starij ih nje madkih pwj esn iôa ra UmwJu omjeru 1:3i 1:5. Sam dosta uvjerljivo pokazuje da je ovad drugi bltël stvarnoetl,

na Gustinu naseljenoetl kod Helvedana, na temol)u apomenutih Cectarwihpodataku, danesi L. Sch m id t, Allgemeine Geschichte der germanischen Völker bis zu Mitte des 6. Jahrhunderts, Berlin, 1909, 48. Cit. prema S- Petrxi.Arheol. vesfwik. 19/1988, 387, bilj. 79; autorlca ci tira i m ülje nje du Je u Ger·maniji, koja je graniCila s Carstvom, na seljenos t dosezala 10— 11 st,/km*.

Takoder smo skloni vSo j vrljedno eti, je r au Japodi »st ar l« narod, narod k oli u1. st. pri je n. e. veé viie od osam stoljeóa kOTitinu rano naseljava uglavnom Ist!prostor. Zato ae ì p redi ale raspon od 8— 12 st./km*.

ne o veliikvi ovih opéina mogu se dobbtì tek soimarne predodibe. NeSto je JasmJe sLanJe u Libu mij i s obzfatwn na oto£ni smje&taj dlje la opéina, odnoenona moeuénost da se u erubim erta ma razgraniCe vode ci centri u libumakojsjevemoj Dalmaclji. Ovi drugi su u proejeku udaljenl desetak km, Sto upuéujena protìjek od stotlnjak km* povràine. No veéi su centri ok upljali i èira podniéja-usp. M. Su 16. Dìadora , 2/1960— βΐ. 190 itd. /Varvaria/ i **-Zaderski otoci uantici*-, Zadarsko otoi je, Za dar, 1974. 47 1d- (Ia der) . O h istaatìdm i delmat sk mopiinama v. dalje.

S. CACE

72

Metuli su zacijelo bili najjaca japodska zajednicanisu morale biti znatno manje. Znak njihove snage viSajima.samostalnog otpora Arupina i Terponjana, paustanku Posena. Zajednicama s nekoliko stotina boranim iskustvom steienim u borbama s Rimljanima, spadalo na pamet da poduzimaju pripreme za obranu pini) ili fcak postavljaju zasjedu Rimljanima (Terponjsmo vec istakli, snagu Arupina mozemo naslutiti prda su gospodarili prostranim Gackim poljem, a i po spogiriku Mesali. Ovako jake zajednice svakako su bile m jedn a na drugu . Slab a proh odn ost do bro g d ije la Jap

jos mog ia otez ati njih ovo po vez iva nje . Cin jen ica je dstupaie u medusobne odnose i da su znale djelovatstoga je nuzno ispitati sadrzaj tih odnosa i tek nako cvrstini veza medu japodskim zajednicama.

Ovdje joà valja imati na umu da stanje koje se ogOktavijanova pohoda' ne mora neposredno odrazavatnose. Gledajuci s cisto vojnog stajalièta, moramo presu Japodi »znali Sto rade«. Njihova strategia, kako gozila kod suvremenih komentatora, svakako je bila unjihovih raoguenosti. Japodi su prije svega odliino zmogu mjeriti s legionarima u otvorenom boju. Njihooiito se nije razlikovao od npr. delmatskoga. Rim ljzaustaviti jedino na bedemima ili uspjesnom zasjedomedu Japoda (barem onìh iz 35. god.) i Delmata o£itujstrategie: Japodi, Èini se, nisu raspolagali moguónostivojske i pokuSaju zaustaviti zajedniìkim snagama Rimod navedenih naCina. Sjedinjene snage zahtijevajunamirnica i velikih kolièina oruzja za bacanje npr.

uhodani sustav odnosa medu konting entima i v odamuvjet organiziranog djelovanja. Bilo bi pogresno smaneka sredisnja vlast ili drzava pruzaju te preduvjeposebno sjevernìh, ne postoji ni bilo kakav oblik stanizacije nlti ima stalnog ratnog vode. Unatoè tomeokupljaju za svaki pohod napose, a vode biraju premapotrébama, Gali su bili sposobni i za neke sloìenijsamo na razini jedne civitas, nego i vi§e njih.117 To Sto unutar svakog pagusa i svake civitas, a zatim i samim, postoji rudimentarni sustav odnosa i instituèujy okupljanje i razmjerno efikasno zajedniÉko djskom druàtvu se takvo okupljanje nesumnjivo temnom i ekoTiomskom raslojavanju, odnosno u stale

PRILOZI PROUCAVANJU POLlTlCKOG UREDENJA NAROD

in Npr, N erv i Bell. GaU, 2, 17 i d.


18/46

hijerarhijama i sticeniStvima koji su institucionalni oblik toga raslojavanja i prozimaju Citavo galsko druStvo.118

Izbjegavajuci riskantne sudove o »stupnju drustvenog razvo ja«kod Japoda, ovdje treba pretpostaviti (1) da je i iariste i okvirdrustvenog zivota Japoda u prvom redu opéinska zajednica i (2) da

je okupljanje Japoda poglavito okupljanje zajednica. Ovo posljednje,kao sto cemo pokazati, ostro odvaja Japode od Delmata, a doneklei Histra. Japodske zajednice, medu kojima je po svemu dobar dioteritorijem i puìanstvom nadilazio opóine ostalih naroda sjeveroza-padnog Ilirika, 6ini se da nisu poznavale oblike koji bi omogucilistvaranje saveza kao posebne instance odluòìvanja s »produzecima«

radi ostvarenja zajedniSkih odluka.Da li to znaci da japodsko okupljanje nije imalo trajan znaSaji da je bilo prvenstveno motivirano vanjskim razlozima, prijetnjamaßimljana ili, eventualno prije toga — Gala?

Odgovor na pitanje moie pruziti jedino Apijanov tekst. Tamo je vidljivo da su se japodske zajednice medusobno razlikova le posnazi, ali i po ugledu. Kod juânïh Japoda Apijan istiöe Arupine.Ne precizirajuéi da li se to odnosi na cijelu Japodiju, Apijan nazivaMetulum kephalé tön Iapódon = caput lapodum. Izraz caput gentis, posebno cest u Florovim epitomama,118 oznacava g lavne gradove,sjediäta monarha ili kakva saveza. Sam izraz ne daje mogucnostida se odredi stvama uloga Metuluma. Al földy, doduse, navodi spornenvijecnice (bouleutérion) u Metulumu, smatrajuéi je mjestom okupljanja voda japodskih zajednica.120To je, dakako, samo pretpostavka,

jer o zajednickim vijeóanjima Japoda izrijekom ne govor i ni jedanizvor. Mi ipak vjerujemo da se unutar Apijanova teksta nalaaibarem djeloroiëan odgovor na pitanje o ulozi Metula, pa i o odnosimakoji su vladali medu japodskim zajednicama.

S. CACE

***

Uloga se Metula moie nazrijeti kroz analizu ponaèanja japodskih zajednica suoienih s Rimlj anima 35. god. Da bi se i zbjeglasuvüma ponavljanja i radi preglednosti, moiemo shematski predoàitidrzanje pet japodskih zajednica na sljedeci naôin:

»e Poznata su Cezarova poglavfja Bell. Gali, β, 13—15, gdje se epo-minju druides, equites, plebs, ambacti cllentesquè Jtd. Spominju se joS i obaerati(I, 4). Jedan od oblika dmStvenog okupljanja su i factiones (6, 11).

i» Npr. Alba ... Latio caput 1, 1 ; caput urbkirn Capua 1, 11; Corinthos.. . Achaiae caput 1, 32; Scodra caput gentis 1, 29; Numidiae capita .. . Zamam... Th&hun 1, 36 jtd.

i» Bevölkerung, 169; tafcoder F. Pa pa zog lu , *PoUtt£ka organi-zacija. . Simpozijum — Sarajevo 1967, 22.

74


ostaju unaselju

bore se

METULI AVENDEATMONETINI

TE RP ON JANI ARUPINI

napustajunaselje

Vodimo li raèuna o podjeli na dvije Japodijeda moónija (i uglednija) zajednica teie pristaje zajednice na jugu Arupini, na sjeveru Metuli. Ipda doîekaju Rimljane na bedemima svoje gradinneäto izuzetno.

Kao sto pokazuje tok opsade, Metuli su spremn i I u pogledu hrane i u pogledu hitala Mprethodno dobro osigurati. Naortizanje boraca, osbojne sprave dopunjuju tu sliku. S druge strametulskih boraca takoder izvan svake sumnje: ruspravama, ispadima o tezavali opsadne radove, nabedem novim, poobarali rimske navalne mostove je hrabrosti, ali i iskustva. Sve pokazuje da ni u

zakazali.Ako pak slijedimo inace uvjerljivu tvrdnj

i Apija n i Dion — da su se Metuli pokolebaü vi nakon svih nedaca nastavlja s opsjedanjem, mono Sto iz toga logiòki slijedi: da su Metuli doistopsadi dokle god ne postignu neki iastan ishodpri tome radunali da ée predugo trajanje opsad Japode, a mozda i susjedne Panonce. Nesto sliinvijanu kasnije, dok je opsjedao Segestu: kako Panonci su se okupili 1 Oktavijan je morao borpokusaj da se probiju do opkoljenog grada.111 O

m Api j an , lllyr. 23.

S CACE PRILOZI PROUCAVANJU POLITICKOG UREDENJA N


19/46

glavnom uzdanicom Metula, razlog da se opredijele za obranu Metuluma, izlazuci opasnosti i sam opstanak svoje zajednice. Ono jedinosto ih je mogio motivirati da se bore na ovaj nacin a da zatim izginuboreci se do posljednjega, predstavlja posve sigurno sustinu razlikeizmedu njih i ostalih japodskih zajednica. Osim sto se od ostalihrazlikuje veliiinom »grada« i zemljista, brojem puòanstva, i borace,njìhovom opremljenoscu, vjestinom i borbenolcu, a vjerojatno ikvalitetom utvrda Metuluma, Metule posebno odlikuje cinjenica daim je bilo posve neprihvatljivo ono na sto su ostali Japodi, milomili silora, na kraju pristalì.

Jedini naCin da se ove cinjenice uzajamno povezu nalazimo upretpostavci da Metulum nije »caput Iapodum« zato sto je kao naj-

veca i najuglednija zajednica sijelo japodskog saveza, mjesto gdjese okupljaju glavari Japoda, veé zato sto su sami Metuli prva i vodeca japodska zajednica. I dalje: ogorceni otpor koji su pmzili moze senajpotpunije shvatiti kao obrana poretka koji je rimsko osvajanjedovelo u pitanje. Ukratko, pretpostavljamo da su Metuli imali uloguhegemona u dijelu Japodlje i da to moze rasvijetliti odnose medu japodskim zajednicama.

4. Metulum i okupljanje Japoda

PokuSat éemo sistematizirati podatke koji govore o odnosimamedu japodskim zajednicama i o ulozi Metula;

1. Najstarije vijesti o rimskom ratovanju s Japodima nedvoj-beno pokazuju da su Japodi imali neku vrstu saveznog uredenja.Zahvaljujuói tome Senat se 170. god. pribojavao i njihove reakcijena izazov konzula Kasija Longina. Cetrdesetak godina kasnije konzulSempronije Tuditan vodi teske borbe s Japodima; Japodi su tom

prilikom svakako nastupali zajednicki. Pored svega, podatak o njihovu poslanstvu u Rim i o posjetu rimskog izaslanika Japodiji svje-.doèi o postojanju odredenog oblika zajednickog odlucivanja u odnosima s vanjskim svijetom.

2. Nedatirano ratovanje P. Licinija, zabiljeèeno kod Frontina,dragocjeno je svjedocanstvo o uredenju japodskog saveza i njegovevojske. Kao sto se vidi iz Frontinova teksta, japodske su zajednice(»pagi«) imale u prilifinoj mjeri odrijesene ruke, tako da su mogienastupiti i samostalno. Posredno doznajemo da su se japodske snagesastojale iz odjelitih odreda iz svake zajednice.

3. Svemu ovome prikljucuje se poznati Ciceronov podatak ouredenju odnosa s Rimom, i Apijanovi podaci o odvojenoj borbi

Japoda s Oktavijanom 35. god. Fo«ius s Rimljanima pokazuje da jei polovicom 1. st. Japodija (juzna) bila odredena cjelina, dok samo-stalna borba svake zajednice govofi o odsustvu stalnih zajedniòkihinstitucija, odnosno o nepostojanju saveza kao instance odluòivanja

S. CACE

76

trajne prirode, instance na koju bi se premo dsvake zajednice.

4. Pokusali smo pokazati da su Japodijomzajednice. Moguce je ovu pojavu izraziti na joS jedne strane, arheoloska istrazivanja danas svsu mnoge naseljene gradine japodske zeznlje, a od vodecih (npr. Arupij), nastale jos pocetkom zsu se kontinuirano razv ijale do dolaska Rimljana.u vrijeme Oktavijanova pohoda, svaka je od jaili barem vecina njih, imala za sobom duga stoljetradici je — ukratko vlastite povijesti. Na drugojzajednice morale su imati 2 do 3 tisuce boraca, Snom pucanstvu od 8 do 12 tisuca ljudi i teritor1500 km2. Uzevsi nizu vrijednost — 1000 kmnajjace zajednice (Metuli, Arupini, Terponjani, dokuciti da one drze najmanje trecinu Japodije: omogia imati vise od 12000 km2. Vjerojatno je u sudjelovanje ovih i vjerojatno jos poneke krup Takvi razmjeri zajednica nisu mogli pogodovokupljanju.

5. Daljnja zapreka objedinjavanju bili su drustveni odnosi i odrzanje tradicionalnih oblikzenja dobara. Iako bi bilo tesko kazati neàto odredeni negativni sud moie se donijeti na temeljnaselja. Prìlicno dobro dokumentirane razlicitsvijetom, napose u dolini Une,123 ne mogu poslü japodsko drustvo u mladem razdoblju (4—1. st. neku bitnu preobrazbu i da su naselja odlufcnurbanog razvitka. Kod Apijana se spominje da su

iz »sela« u svoj Arupij. Sudeci prema brojnimkraskih polja Like, moze se sa sigumos&u tvrditlja japodskih zajednica nisu bila bez zastite iuvijek boravila veóina pripadnika zajednice. Njihuzrocila je brutalna promjena u naCinu rato»seoske« gradine u veòini sluSajeva nisu mogieRimljanima (a vjerojatno ni bilo kojem drugomse tada usudio napasti Japode). Ne samo da suna vrijednosti suo6iv§i se s novom opsadnom téhnacin borbe sada trazio iskustvo, vje§tinu i orgnesto Sto se oòito mogio naéi na razinì japodske To svakako pokazuje da je samo sredilnje n


12* Usp. R. Dr echs le r-Bi z i é , -Caracteristq.. .*


20/46

vodecu ulogu u gotovo svim aspektima drustvenog fcivota, ali skrom-ni tragovi druStvene podjele rada, snazan peSat tradicije na gotovosvim poljima japodske kulture i brojnost perifernih naselja, morajuse uzeti kao znaci zilavog otpora naslijedenog poretka.

6. Ovdje se upravo nameée pitanje japodskih prva ka, vodeceg japodskog sloja. Slabo razlikovan je grobnih nalaz a po bogat stvuponekad se suprotstavlja bogatim nalazima u tzv. »knezevskim gro-bovima« na jugoistoku Ilirika i uzima kao dokaz slabo izraäenogdrultvenog raslojavanja. Poznato je da Japodi kao i Liburni ne stav-ljaju u grobove oruzje, te da je opcenito prevladavao obiòaj da sepokojnik zakapa uglavnom s predmetima koji su najôeâôe nakit idijelovi odjece.1*4 Oruzje zapravo nestaje iz grobnog inventara na

samom pocetku fceljeznog doba. Kod Liburna su rijetki nalazi maòevau ranijim fazama starijeg zeljeznog doba gotovo sigurno simboliposebnog statusa pokojnika koji nije u izravnoj vezi s funkcijomratovanja. Vjerojatno je da ta pojava odgovara stabilizaciji opóinskihsredista i uspostavi odredenog komunitarnog ure denja ko je j e p o-tisnulo bronianodobnu (indoevropsku) instituciju arhaiönog kraljev-stva i dominaciju ratnifikih rodova.125 Tako der nije suvi&no spome-nuti da je dosta uofiljivi demografski porast u stari je iel jez no dobadobrim dijelom utemeljen na vecem znacaju zemljoradnje, u odnosuna ocitu prevagu stoSarstva u prethodnom razdoblju.

Imajuéi sve ovo u vidu, ne bi trebalo prenaglasavati znaCaj»kneievskih grobova« za prouöavanje socijalne diferen cijacije. Pre-ma nalazima iz Male Grude kod Tivta jasno je vidljivo da su nosiocinajviSih funkcija u zajednici vec u rano broncano doba zakapaniuz poseban ritual i s predmetima koji su znad njihova dostojan-stva.12* Izuzetno bogatstvo priloga koji se susrecu u neki m grobo -vima 7—5. st. na jugu i jugoistoku Dixika svjedofie o koncentraciji

moci i sredstava u rukama vladara:127 odatle n ije opravd ano izvo diti

w* Baveri se mzgraniienjem Japoda i njlhovih istoörüh susjeda, Z.Mar ié je posebno istakao da se kod Japoda (takoder i Liburna i Histra) ne

javlja u grobovlma oruije, dok je ono pravilo npr. u dolimi Sane (Z. M ar ié ,sp. dj., 52, bilj. 310, 311).

*** v. npr. kod Liburna, gdje se od oru2ja u grobovima starijeg ieljeznogdoba javljaju eamo maievi i to samo u ranijim fazama i testo posebnih oblika(s »antenama«), S. Ba to vi i, VAHD, 55/1953, 145—161; Archaeologia Iugosla- vic o, 6/1995, 63. Poeebno je zanimljiv nalaz bodeza iz libumskog groba naRabu, koji R. M a t e Ji i c (Dadora 4/1968, 82—83) smatra svojevrsnim »bron-Caoodobnim sirvivalam«. Mogio bi se kazati da rijetke pojave oruija u grobovima libumske kultume sfcupine prije oenaCavaju neku posebnu druätvejwulogu pokojnika.

i» M. Pa ro vi é- Pe li ka n, »Najnovija istraiVanja u Boki Roterete) . . Meterijali, XII. IX kongres arheologa Jugoslavie, Zadar, 1976, 77 i d.

m Kao primjer mogu se uzeti bogati nalazi iz TrebeniSta; V. La ht ov ,Problemi trebeniike kulture, Ohrid, 1985; ili Atenica kod Caeka, M. Du k ni é — B. Jo va no vi é, -Illyrian princely necropolis at Atenica«. ArchaeoloO ielugotlavica, 6/1985, 1—25.

S. CACE

78

zakljufike koji bi vazili i za zajednice s oiito »oliganjem, kao sto su japodske. Postavài odavna iariftemtvenog zivota, opeina se dalje razvijala pod domprvaka — starj esina najuglednijih rodova koji su usvih drustvenih funkcija (kult, rat, uprava, sudotesko pretpostaviti da bi u tom okviru, bez obzira u pogledu statusnih i imovnih razlika, trebalo oCekivpojedinacnih interesa pravilima koja osiguravaju darnosti na razini opeine na dosta izravan naòin. smatramo da se sve ono sto je davalo moc i ugled cima moralo artikulirati najprije unutar okvira kodrustvene funkeije (kult rat, uprava, sudstvo itd.)

granica odredene kohezije na razini same vodece sk7. U nesto jasnijem svjetlu moze se sagled

ako japodskom druâtvu suprotstavimo germansko uu osnovi zahvaljujuci dragocjenom T a c i t o v u djna je upravo osobno isticanje voda i uspjeh njihovstvo sigumosti i ugleda zajednice.188 Neposredni nedvojbeno u odsustvu fiksiranog opcinskog sredislutni znacaj uspostavljanju veza medu ljudima bsredista, bez posredovanja institucije u kojoj bi pripposjedovali »egzistenc iju odvojenu od sebe kao pspisu »Oblici koji prethode kapitalistidkoj proizvo dnodigrao kljuònu ulogu u uklanjanju dogmatskih i sttlu istrazivanja starije povijesti i primitivnih-arhM a r x je poku§ao pokazati da je takvo germankrajnjoj liniji uzrokovano odsustvom opcinskog pkoristenju opcinskog zemljista ( ager publicus).130N e daleko s obzirom na âkrte podatke izvora. Ostaje izvori upuéuju prillino izravno na to da japodsku zmo kao cjelinu unutar koje se strukturiraju svi drodnosi; ivrsto vezani s »matiénom« zajednicom, jna razini saveza ostaju prije svega pripadnici zajednice.

8. U ovim uvjetima mogio je do6i do toga dpreuzme funkdju predvodnika japodskog okupljaniman takvu ulogu na sjeveru Japodije, a pretpostavljvodio juzni dio Japoda. S obzirom na to da su J

PRILOZ I PROUCAVANJU P OLITICKOG UREDENJA NA

im o germanskom comitatusu T a c i t daje oenovne13—15. Usp. R. M u c h, dj. sp. u bi lj. 36, 221 i d.

im K. M ar x, «Oblici kotji prethode kapitalistükoj prelobode, Zagreb, 1974, 194. e

i » sp. dj., 189 Ü — Iscrpan komentar OTOg MarxovGo de ti er « uvodu knjige Sur les sociétés précopitolisteParis, 1973, 44 1d.

S CACE


21/46

Tuditanova pohoda pr etrpje li te§ke udarce i da je pre tpo sta vlje nimgubitkom izlaza na more znatno poremecen odnos snaga u Japodiji,ne treba iskìjuciti moguénost da je prije toga ipak postojao nekioblik koji je okupljao sve ìli veci dio Japoda. Ba civài pogle d unatrag,do jo£ starijih razdoblja japodske proSlosti, veoma je vjerojatnaSulceva misao da rimska Japodija »predstavlja tek reliquiae reliquiarum nekada mocnog i ekspanzivnog nar oda «.131 Japod ija ko juosvaja Oktavijan 35. god. tini nam se stepenicom na silaznom putu japodske povijesti,

Unatoi slabosti, japodsko okupljanje ima trajni znaöaj. Bilobi posve pogresno smatrati da su Japodi u svakoj pr ilic i kada se javljala potreba za zajedniékim djelo vanj em ug lavlj iva li savezni stvo

ex novo. Kao i same japodske zajednice, japodsko okupljanje jeinoralo imati poduiu proslost. JoS uvijek premalo znamo o japodskomdrustvu, da bismo mogli utvrditi stvarne uzroke i povode objedinja-vanju, a time i procijeniti njegovu starost. Neâto se moze ustanovitina temelju viSeznafinosti odnosa s vanjskim svijetom, u §to se uklju-cuje i rat. Prijetnje stranih sila ili potreba da se s njima regulirajuodnosi, ne mogu se naprosto uzeti kao »vanjski podsticaji« japodskom(ili bilo kojem drugomj okupljanju. Nisu samo ti »vanjski« faktoriintegralni dio ukupnih uvjeta egzistencije zajednica, veé se m oie sasigumoscu utvrditi da su upravo Japodi u boljim vremenima samibili znatno aktivniji, Sireói se, kako se pretpostavlja, iz svog srediS-njeg podruèja prema zapadu. Potreba za novom zemljom, zaposje-danje podrucja pogodnih za nabavu skupocjenih i rijetkih dobara,osiguranje prostora za godilnje kretanje stoke (transhumacija),nametanje tributa slabijim susjedima — sve su to mog uci podsti cajida se povede rat ili na neki drugi na&n stupì u dodir s vanjskinisvijetom, Objedinjavanjem snaga viSe zajednica mogio se nesum-

njivo postiéi uspjeSnije komuniciranje s vanjskim svijetom.9. Sam rat, koji je kod sjevemih Japoda morao igrati znaöaj-

niju ulogu, ipak se ne moie svesti na odnos prema vanjskom svijetu.Plijen nije nuzno donosio mnogo vise nego je utroSeno u organizi- ranje, opremanje i izvodenje pohoda. Plja6kom namaknuta dobranajvecim su dijelom sluiila ucvrlcenju postojecih druStvenih odnosaili, drugim rijecima, njihova je namjena bila u najve éoj mje ri»neproizvodna«. O tome 6e jol biti govora u povodu pljaSka§kihpohoda Histra i Delmata.13* Ovdje se mo ie te k naznaö iti da j e gla vni

S. CACE

m m. S u

Čače slobodan - prilozi proučavanju političkog uređenja naroda sjeverozapadnog ilirika

Documents