srednjovjekovni gradovi i utvrde sjeverozapadnog hrvatskog zagorja
TRANSCRIPT
SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI, UTVRDE I KAŠTELI SJEVEROZAPADNOG HRVATSKOG ZAGORJA
Krešimir Regan
Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Pregledni članak
Sažetak
U 13. stoljeću pristupilo se gradnji obrambenog sustava Hrvatsko-ugarske
kraljevine. U sklopu toga obrambenog projekta u središnjoj su Hrvatskoj sagrađene
srednjovjekovne utvrde na obroncima Žumberačkog i Samoborskog gorja,
Medvednici, Ivanščici i uz tokove rijeka Sutle i Kupe. Nakon gubitka vojne uloge, neke
su od njih pretvorene u plemićke rezidencije. U ovom smo se radu pozabavili onima
koje su branile sjeverozapadnu granicu Kraljevine Slavonije i bile su sagrađene, ili
iznad same rijeke Sutle ili u njenoj neposrednoj blizini. Od njih nekoliko, danas su
ostale sačuvane samo Gorica, Veliki i Mali Tabor, dok su Cesargrad, Kostel,
Krapina, Novi grad, Šabac i Vrbovec odavno postali ruševine, neposredno nakon
njihova napuštanja tijekom 17. i 18. stoljeća.
1
Uvod
Nakon provale Tatara godine 1242. u Ugarsko-hrvatskoj kraljevini pristupilo
se intenzivnoj gradnji srednjovjekovnih utvrda ili gradova-burgova. Te su
srednjovjekovne utvrde činile vojnu liniju, odnosno dio obrambenog sustava
Kraljevine Slavonije, a građeni su na Žumberačkom gorju, Samoborskom gorju,
Medvednici, Ivanščici, Moslavačkom gorju, Bilogori, Papuku, Krndiji, Požeškoj gori
i uz tokove rijeka Sutle, Kupe, Drave i Save.1 Podizani su na strateškim točkama radi
zaštite granica toga kraljevstva.
Dio toga obrambenog sustava čini desetak srednjovjekovnih utvrda sagrađenih
na brdima iznad toka rijeke Sutle ili u obližnjim nizinama, na granici Hrvatske i
Slovenije, odnosno na tradicionalnoj granici Hrvatsko-ugarske kraljevine i
Njemačkog carstva, u sjeverozapadnome dijelu Hrvatskog zagorja.2
Prema Nevenu Budaku, gradnja tih utvrda odvijala se u tri etape (vojna uloga),
kojima možemo dodati i četvrtu (stambena uloga).3 U prvoj etapi (12. stoljeće) grade
se kraljevske utvrde kao sjedišta županija na mjestima ranijih slavenskih utvrđenja
(Stari grad u Krapini). U drugoj etapi (druga polovica 13. i 14. stoljeće) gradnju
utvrda umjesto kralja preuzimaju feudalci. Te su utvrde sjedišta njihovih obitelji, ali i
simbol njihovoga vlasništva na određenom području (Cesargrad, Kostel, Veliki Tabor,
Vrbovec, Novi grad u Krapini) U trećoj etapi (druga pol. 15. i 16. stoljeće) pojedine se
srednjovjekovne utvrde proširuju nadogradnjom suvremenih fortifikacijskih
elemenata (bastioni, velike baterijske kule) prilagođenih borbi s vatrenim oružjem
(Cesargrad, Kostel, Veliki Tabor). Uz moderniziranje postojećih srednjovjekovnih
utvrda grade se kašteli (Gorica, Šabac kraj Krapine, Mali Tabor) i osmatračnice
1 Gvozdanović, Sena i Vladimir: Stari gradovi i gradine u zagrebačkoj regiji, Arhitektura, br. 109/110, Zagreb 1971., str. 5.- 6.2 Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1991., str. 7.- 20. =>Hrvatsko je zagorje regija u Republici Hrvatskoj koja tradicionalno obuhvaća prostor između Medvednice i Ivanščice. Upravo se na tome prostoru danas nalaze ostaci tridesetak srednjovjekovnih gradova i devedeset dvoraca nastalih u razdoblju od 13. do 20. stoljeća.; Roglić, Josip: Hrvatsko zagorje, GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, knj. 1, ŠK, Zagreb, 1974., str.89. =>” Hrvatsko zagorje je naziv za pretežno brežuljkast kraj u sjeverozapadnom dijelu Središnje Hrvatske, odvojen gorskim nizom Medvednica-Kalnik. Najveći prostor zauzima brežuljkast pojas u prigorju Ivanščice, ocjedit, odavna naseljen... Jačanjem unutrašnje povezanosti i orijentacijom prema Zagrebu Hrvatsko zagorje dobiva sadašnje prostorne dimenzije, tj. proširuje se do Drave, a unutrašnjim povezivanjem i uključivanjem u zagrebački prigradski život prometna okosnica prelazi na plavljenu nizinu uz Krapinu...”; Premerl, Tomislav: Jedinstveni prostor krajolika, ljudi i graditeljskih oblika, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985., str. 161. - 166. 3 Budak, Neven: Gradovi varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica, 1994., str. 122. - 123.
2
(Židovski grad), dok se pojedine utvrde zbog nepovoljnih strateških uvjeta napuštaju
(Vrbovec). U četvrtoj etapi (od kraja 17. stoljeća) dolazi do napuštanja pojedinih
utvrda i kaštela. Prestankom turske opasnosti potkraj 17. i početkom 18. stoljeća i
gubitkom vojne, obrambene uloge neke se od tih utvrda i kaštela preuređuju u dvorce
(Veliki Tabor, Gorica, Mali Tabor), dok se ostale napuštaju i zamjenjuju novim
rezidencijama u njihovu podnožju, u nizinama.
1. Cesargrad
Ruševine srednjovjekovne utvrde nalaze se na dva vrha Cesargradske gore,
neposredno iznad rijeke Sutle i gradića Klanjca, na granici Republike Hrvatske i
Republike Slovenije. Svojom ukupnom površinom on se ubraja među naše najveće
srednjovjekovne utvrde.
Iako se u povijesnim izvorima prvi put spominje godine 1399. pod imenom
Chazar, kada iz kraljevskoga vlasništva prelazi u posjed plemićke obitelji Celjski,
najvjerojatnije je njegova jezgra, unutarnja utvrda, sagrađena u drugoj polovici 13. ili
početkom 14. stoljeća.4 Kroz čitavu svoju povijest bio je središte vlastita,
cesargradskog vlastelinstva koje je pripadalo među veće u Hrvatskoj. Ime Cesargrad
ili carski grad je, prema Gjuri Szabi, nastalo “…od prkosa protiv Kunšperga,
Königsberga, Kraljevca…”, odnosno kraljevskog grada.5 Nakon propasti obitelji
Celjski godine 1456., u vlasništvu je obitelji Andrije Baumkirchera i Andrije
Stubenberg do godine 1521., kada njegov gospodar postaje obitelj Erdődy.6 Za
vrijeme velike Seljačke bune, seljačka ga je vojska osvojila 29. siječnja 1573. i znatno
oštetila. Nakon obnove, obitelj Erdődy je u njemu obitavala do godine 1603. kada se
4 Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (u daljnjem tekstu DZ), JAZU, sv. XVIII, Zagreb, 1990., str. 415.; Adamček, Josip: Cesargradsko vlastelinstvo u doba seljačke bune, Kaj, br. 5., Zagreb, 1970., str. 85.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture s područja općine Klanjec, Kaj/Po dragome kraju-Klanjec, br. 3., Zagreb, 1979., str. 20.5 Szabo, Gjuro: Izvještaj o radu zem. povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičnih spomenika u godini 1911, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XII., Zagreb, 1912., str. 209.=> Kunšperg je srednjovjekovna utvrda sagrađena nasuprot Cesargradu, iznad slovenske obale rijeke Sutle.; U povijesnim se izvorima spominje pod nekoliko imena: Czaszar, Czaszarwar, Kaysersperg.6Klaić, Vjekoslav: Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, nova serija, br. X., Zagreb, 1908/9., str. 3.; Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, Peristil, br. 42/43, Zagreb, 2000., str. 27.=> U vlasništvu obitelji Baumkirchera i Stubenberg Cesargrad je bio čitavo vrijeme unatoč darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina banu Ivanu Vitovecu (iz 1463.) kojom mu je darovao Cesargrad, Kostel i Krapinu, ili drugoj darovnici istoga kralja (iz 1590.) kojom je svojemu sinu Ivanišu darovao Cesargrad.
3
preselila u svoj novo sagrađeni dvorac u nizini, u Nove Dvore klanječke. Iako
Cesargrad više nije bio njihova glavna rezidencija, obitelj Erdődy ga je nastavila
održavati, što nam potvrđuje slika G. M. Vischera iz 1681.7 Cesargradska je utvrda
najvjerojatnije stradala nakon snažnog potresa koji je 1775. pogodio područje
Hrvatskog zagorja.8 Obitelj Erdődy gospodarila je bivšim cesargradskim
vlastelinstvom sve do polovice 19. stoljeća.9
Cesargrad je jedan od najvećih hrvatskih srednjovjekovnih utvrda sagrađen na
gotovo čitavoj površini dvaju vrhova Cesargradske gore. Jezgra utvrde nalazi se na
zapadnome vrhu na visini od 471m, dok se jugoistočni bastion vanjske utvrde nalazi
na južnom vrhu na nadmorskoj visini od 481.5 m (relativna visina 208 m). 10
Cesargrad možemo podijeliti na tri dijela, odnosno na jezgru ili unutrašnju, srednju i
vanjsku utvrdu, koje su nastale u različitim razdobljima. Njegov je najstariji dio
unutrašnja utvrda smještena u sjeverozapadnome dijelu Cesargrada. Ona je nepravilna
polukružna oblika u svojem tlorisu duljine oko 35 m i širine oko 22 m (u te mjere nisu
uračunane sjeverna-ulazna i južna polukružna kula). U gornju utvrdu ulazilo se kroz
pravokutnu kulu duljine oko 7 m i širine oko 3.5 m, sagrađenu na sjevernom
unutarnjem obrambenom zidu, uz istočni veliki bastion. Ulaz u kulu nalazi se na
zapadnoj strani, tako da je prilaz gradu bio vrlo dobro nadziran s nje. Prošavši kroz
kulu, ulazimo u unutarnje, gotovo pravokutno dvorište. Na njegovu zapadnome kraju
smještena je pravokutna obrambena kula sačuvana u visini jednog kata. U njezinu je
prizemlju očuvan svod. Prema D. Miletiću, u toj se nadsvođenoj prostoriji
najvjerojatnije nalazila jedna od cesargradskih kuhinja.11 Na južnoj strani dvorišta
smješteno je južno krilo gradske palače nepravilnog pravokutnog oblika. Južna palača
je jednokatna građevina, u koju se ulazilo iz unutarnjega dvorišta. Njezini najbolje
sačuvani dio jest južni ili vanjski zaobljeni zid na kojemu se nalaze ostaci prozora
(okviri). Na istočnoj strani dvorišta smjestilo se istočno krilo palače ugrađeno u veliki
7 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 33.8 Tomičić, Željko: Panonski periplus (arheološka topografija kontinentalne Hrvatske), Zagreb, 1999., str. 78. 9 Laszowski, Emil: Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, 1902., str. 79. - 84.; Szabo, Gjuro: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, izvanredno izdanje MH, Zagreb, 1920., str. 71. - 73.; Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 208.- 211.; Poljak, Željko: Planine Hrvatske - planinarsko-turistički vodič, drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 1981.,str. 136.; Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i…, nav. dj., str. 184.- 189.; Adamček, Josip: Seljačka buna, Zagreb, Vjesnik, 1968., str. 34. 10 Registar arheoloških nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, 1997., str. 70.- 71.; Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 28.; Đurić, Tomislav: Stanje srednjovjekovnih gradina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (II.), Muzejski vjesnik (glasilo Muzeja sjeverozapadne Hrvatske), br. 5, Varaždin, 1982., str. 58. 11 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 31.
4
bastion. Sam je bastion nastao dogradnjom starog istočnog obrambenog zida
unutrašnje utvrde koji je bio, zbog najveće izloženosti mogućemu neprijateljskome
napadu, sagrađen širi od ostalih obrambenih zidova jezgre utvrde. Pojavom vatrenog
oružja on je bio proširen i pretvoren u nepravilan zaobljeni bastion. Zid bastiona širok
je u donjem dijelu oko 7.30 m. Bastion je dvokatna građevina otvorena na vanjskome
zidu prvog kata s dva velika prozora. U prizemlju je unutrašnjost bastiona podijeljena
na tri odvojene prostorije u koje se ulazilo iz dvorišta. Iznad njih nalazile su se na
prvome katu dvije prostorije. U sjevernoj prostoriji bila je kapelica, od koje je
sačuvano svetište ugrađeno u sami zid bastiona, dio sjevernog vanjskog zida kapele i
peta svodnog rebra u brodu.12 Od drugog kata sačuvani su dijelovi vanjskog zida i
utori za grede na unutrašnjoj strani koji su nosili podnicu. Drugi je kat najvjerojatnije
imao isključivo obrambenu ulogu. Unutrašnjoj je utvrdi s juga, uz bastion i južno krilo
palače, dograđen i vanjski polukružni obrambeni zid, tako da je između nje i palače
nastao obrambeni hodnik Na sredini toga obrambenog zida dograđena je polukružna
kula s tri topovska otvora na zaobljenoj strani usmjerenih prema jugu i istoku.
Istočno od jezgre ili unutrašnje utvrde smjestila se srednja utvrda oblika
nepravilna trapeza, koja se svojom najužom, sjeverozapadnom stranicom oslanja na
čitav kompleks unutrašnje utvrde. Na jugoistočnome uglu srednje utvrde smjestila se
veća, jugoistočna okrugla kula promjera oko 12 m, danas djelomično očuvana u visini
od 9.5 m.13 Na kulu se nastavlja istočni obrambeni zid srednje utvrde do sjeverne
okrugle kule, od koje su se sačuvali temelji promjera oko 11 m. Sjeverni vanjski
obrambeni zid spaja unutrašnju utvrdu s tom kulom.14 U neposrednoj se blizini kule
nalaze ostaci oveće pravokutne građevine, najvjerojatnije gospodarsko-obrambene
namjene, duljine 15 m i širine 10 m. U srednju se utvrdu danas ulazi preko širokog
obrambenog jarka kod jugoistočne okrugle kule Na istočni obrambeni zid srednje
utvrde naslanja se u obliku izduženog, nepravilnog trapeza vanjska utvrda, koja
obuhvaća drugi vrh cesargradske utvrde i gorsko sedlo između njega i ostatka utvrde.
Ona je bila sagrađena radi zaštite unutrašnje i srednje utvrde Cesargrada od mogućeg
napada vatrenim oružjem s jugoistočne strane. Na jugoistočnome uglu vanjske utvrde
sagrađen je topovski bastion promjera oko 14.5 m, a na sjeveroistočnome uglu
vanjskoga grada polukula unutarnjeg promjera od 5.8 m.15 Na slici iz godine 1954.
12 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 30.13 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 29., bilj. 32.14 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 29., bilj. 34.15 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 28., bilj. 30; str. 29., bilj. 31.
5
sjeveroistočna polukula je sačuvana gotovo u svojoj punoj visini. Na sredini
jugozapadnoga obrambenog zida vanjske utvrde, u gorskom sedlu između dvaju
vrhova cesargradske utvrde, sagrađena su vanjska ulazna vrata. Njih je štitila
pravokutna ulazna kula duljine 6.20 m i širine 6.02 m, sagrađena iznad njih, danas
očuvana samo u svojim uglovima visine do 2 m.16 Čitavi kompleks građevina
Cesargrada u svojoj najvećoj duljini ima oko 225 m, a u svojoj najvećoj širini oko 85
m.
2. Kostel
Srednjovjekovna utvrda Kostel sagrađena je na Kostelskoj ili Kuna gori,
nedaleko od gradića Pregrade. Do njegovih je ruševina danas, kao i u prošlosti,
pristup moguć samo sa zapadne strane, gorskom kosom preko usjeka koji odvaja
kostelsko brdo od ostatka okolnog terena. U prošlosti je, uz Stari grad u Krapini, bio
sjedište velikoga Krapinsko-kostelskog vlastelinstva.17 Svojim strateškim položajom
štitio je dolinu Sutlin kod Pregrade, kao i ulaz sa sjverozapada u Kraljevinu
Slavoniju.18 Ime je nastalo od lat. riječi castellum (tvrđavica).19
Kostel se prvi put u povijesnim izvorima spominje godine 1330. (…pro suis
castris…Koztol), kada je u rukama Petra Gisingovca.20 Iako se spominje tek u 14.
stoljeću, D. Miletić smatra da je nastao ranije. Svoju tvrdnju temelji na osnovu
arhitektonskog izgleda unutarnje utvrde, kao i na ispravi hrvatsko-ugarskog kralja
Bela IV. iz godine 1247. kojom je dao Farkašu, sinu zagorskog župana Tome “de
Zagoria”, pravo na gradnju vlastite utvrde.21 Godine 1334. spominje se u popisu župa
zagrebačke biskupije.22 Od godine 1399. on postaje sastavni dio posjeda obitelji
Celjskih, koji su njime gospodarili sve do svoje propasti godine 1456., kada ga
nasljeđuju obitelji Andrije Baumkirchera (1456-?), Ivan Vitovec i sinovi (?-1486.), 16 Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, nav. dj., str. 29.17 Poljak, Željko: Planine..., nav. dj., str. 134.; Adamček, Josip.: Seljačka..., str. 34; Laszowski, Emil: Hrvatske ..., str. 19.- 24.; Đurić, Tomislav: Stanje srednjovjekovnih…, nav. dj., str. 60.; Miletić, Drago: Plemićki grad Kostel, Kaj, br.3/4, Zagreb, 1997., str. 55.; Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 73.- 74.18 Registar, nav. dj., str. 71.- 72.19 Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 212.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, Kaj / Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985., str. 170. 20 Klaić, Vjekoslav: Sutla, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1910., str. 129., 138.; Miletić, Drago: Plemićki…, nav. dj., str. 57.21 Miletić, drago: Plemićki..., nav. dj., str. 57.22 Rački, Franjo: Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501., Starine, Zagreb, 1972., str. 205.
6
Matija Korvin (1486. - 1490.), Ivaniš Korvin (1490 - 1504), Beatrica Frankapan
(1504. - 1509.) i Juraj Branderburg (1509.-1523.) koji ga je prodao Petru II.
Kegleviću.23 Keglevići tada temeljito preuređuju i nadograđuju utvrdu koja postaje
središtem njihovoga dijela posjeda Krapinsko-kostelskog vlastelinstva, nakon
razgraničenja s obitelji Székely, kojima je ostala srednjovjekovna utvrda Stari grad u
Krapini. Obitelj Keglević živjela je i u Kostelu i koristila se njime sve do 18. stoljeća,
kada ga konačno napuštaju. Od tada on postaje ruševina.24
Sagrađen je na nadmorskoj visini od 405 m (relativna visina 175 m), na vrhu s
triju strana vrlo strma brda. Čitavo je brdo sa zapada odvojeno gorskom kosom od
ostatka Kostelske gore. Sastavljen je od unutrašnje, starije utvrde koju je štitio vanjski
obrambeni pojas zidina i kula čineći tako vanjsku utvrdu.
Najstariji dio i samo središte Kostela je unutrašnja utvrda čija jezgra ima oblik
nepravilna peterokuta duljine 30 m i širine 21 m. U unutarnju se utvrdu ulazilo kroz
vrata smještena na sredini zapadnog dijela utvrde. Prošavši kroz njih, dolazimo do
unutarnjega dvorišta utvrde koje sa zapadne i južne strane zatvara unutarnji
obrambeni zid, a sa sjeverne i istočne strane zidovi dvokrilne palače. Palača je
dvokatna građevina otvorena prozorima samo prema dvorišnoj strani. Od nje se danas
najbolje održao južni dio sjevernoga krila s ostacima ulaza i velikih prozora, visokog
oko 10 m. Na slici iz godine 1954. vidimo da je čitavo južno krilo bilo sačuvano
gotovo u izvornoj visini, kao i istočno krilo palače u visini prvoga kata. Čitava je
građevina u prizemlju podijeljena na pet prostorija. Iz najveće prostorije istočnoga
krila palače ulazilo se u vanjsko, sjeverno obrambeno dvorište, koje je štitilo
unutarnju utvrdu sa sjeveroistočne strane. Od toga vanjskog obrambenog zida danas je
očuvan samo njegov sjeveroistočni ugao. Ostaci sjevernoga vanjskog obrambenog
zida proteže se u duljini od oko 35 m, a istočni u duljini od oko 15 m. Zidovi
unutarnje utvrde građeni su od lomljenog kamena vezanog mortnom žbukom, koji su
u donjim dijelovima široki oko 2.3 m.25
Nakon što je Petar II. Keglević došao u posjed Kostela, krenuo je u njegovu
temeljitu obnovu unutarnje i vanjske utvrde, odnosno starih vanjskih obrambenih
zidina smještenih jugozapadno i jugoistočno od unutarnje utvrde. Taj pojas
23 Petković, Milovan: Veliki Tabor baština Ratkaja, Katalog izložbe Ratkaji velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi 1502. - 1793., Veliki Tabor, 1993., str. 43.24 DZ, sv. XVIII., Zagreb, 1990., str. 415.; Szabo, Gjuro: Izvještaj ..., nav. dj., str. 212.-214.; Registar..., nav. dj., str. 71.25 Miletić, Drago.: Plemićki..., , nav. dj., str. 72.
7
obrambenih zidina počinje od sjeverozapadnog ugla unutrašnje utvrde i proteže se
prema zapadu u duljinu oko 25 m. Na njegovu zapadnome završetku smjestila se
poluokrugla kula koja se svojom ravnom stranom oslanja na zapadni zid, koji se veže
na sjverni zid gotovo pod pravim kutom. Čitavi zapadni zid dugačak je oko 20 m i na
svojoj je sredini lagano zaobljen. Na mjestu toga zaobljenja smjestila se manja
poluokrugla kula. Od jugozapadnog ugla vanjske utvrde počinje se protezati dobro
očuvani južni obrambeni zid duljine oko 51 m i visine oko 5 m, koji završava velikom
trapezastom ulaznom kulom koja se svojom najkraćom stranom naslonila na čitavi
istočni zid. Na zapadnom vrhu južnog zida smjestila se velika baterijska kula
sagrađena u 16. stoljeću promjera 13.20 m, podijeljena kamenim vijencem na dva
dijela u omjeru 1:2.26 Zapadni dijelovi baterijske kule gotovo su dvostruko širi od
njezinih istočnih dijelova. Na prvoj etaži kule iznad vijenca očuvane su tri topovske
strijelnice, dok su na drugoj etaži očuvani samo obrisi nekadašnjih otvora kule.
Ulazna se kula nalazi u sjeveroistočnom uglu vanjske utvrde. Trapezasta je oblika,
dugačka oko 15 m i široka oko 13 m. Južni i jugoistočni zidovi kule, koji su bili
otvoreniji prema mogućemu neprijateljskome napadu dvostruko su širi od drugih
dviju strana. Na južnome zidu kule u njegovu jugoistočnome dijelu smjestila su se
ulazna vrata. Južni i istočni zid ulazne kule su gotovo dvostruko deblji od sjevernog i
zapadnog. Od strijelnica se u prizemlju sačuvala jedna na južnome zidu i tri naknadno
zazidane na istočnome zidu. Ulazna vrata je s prvog kata južne strane kule štitila
velika topovska strijelnica sagrađena za vrijeme obnove utvrde u 16. stoljeću. Od
sjeverozapadnog ugla kule nastavlja se dio sjevernog vanjskog obrambenog zida koji
se spaja s jugoistočnim uglom unutarnje utvrde. Od jugoistočnog se ugla ulazne kule
prema jugu do ruba padine na kojoj je smješten Kostel proteže jedini treći vanjski
obrambeni zid utvrde koji je neprijatelju onemogućavao prolazak oko nje od zapada
prema njenoj sjevernoj strani. Čitava je utvrda prema najpristupačnijoj, zapadnoj
strani, zaštićena obrambenom grabom.
3. Gorica
Gorica je dvorac, prvotno sagrađen kao kaštel, smješten u kostelskoj nizini
nedaleko od gradića Pregrade.27 Dvorac je smješten na zaravanku niskog oblog
26 Miletić, Drago: Plemićki..., nav. dj., str. 71.27 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 74.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko Zagorje, Zagreb, 1940., str. 38.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 175.; Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 122.; Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj.,
8
brežuljka, na nadmorskoj visini od 205 m (relativna visina 25 m), koji je sa
sjeverozapadne i jugoistočne strane usjecima odvojen od ostatka brijega.
Kaštel i dvorac Goricu sagradila je potkraj 16. stoljeća obitelj Keglević kao
svoju zimsku rezidenciju. U vlasništvu obitelji Keglević ostaje do kraja 17. stoljeća,
kada ga kupuje obitelj Patačić, za čijeg vlasništva nastaje slika Gorice iz godine
1740., preuzeta iz knjige Status familiae Patachich.28 Od obitelji Patačić Keglevići
ponovno preuzimaju dvorac do godine 1883., kada ga prodaju obitelji Kaučić, u čijem
se vlasništvu dvorac i danas nalazi.29
Dvorac je svojim arhitektonskim podrijetlom kasnorenesansni kaštel sagrađen
u 16. stoljeću, prvobitno zamišljen kao pravokutna utvrda s okruglim kulama na
uglovima i velikom dvokatnom stambenom zgradom u sredini unutrašnjega dvorišta.
Utvrda u tome obliku nikada nije bila sagrađena do kraja. Prema katastarskome nacrtu
iz godine 1861., dvorac je bio sagrađen u pravokutnik na čijem su istočnom i
zapadnom uglu bile sagrađene okrugle obrambene kule. Stambeni se dio nalazio u
sjeveroistočnome i sjeverozapadnome dijelu kaštela-dvorca, dok je ostale dijelove
unutrašnjeg dvorišta zatvarao visoki zid. Od dvorca su danas očuvana dva krila, južna
obrambena okrugla kula s tri sačuvane strijelnice u gornjim dijelovima i ukrasni
ulazni portal s djelomično očuvanim grbom obitelji Keglević iznad njih, kao i
sjeverozapadni i jugoistočni vanjski, nekad obrambeni zid kaštela. Uspoređujući
sjeveroistočno pročelje dvorca prema navedenom crtežu iz knjige obitelji Patačić s
današnjem stanju, vidimo da se ono u glavnim crtama poklapa, iz čega bi se moglo
zaključiti da je crtež Gorice možda ipak nastao prema završenom kaštelu.
Arheološkim istraživanjem Gorice ta bi se tvrdnja mogla dokazati ili opovrgnuti.
4. Krapina
Povijesni sklop srednjovjekovne Krapine tvorilo je nekoliko zasebnih
fortifikacijskih cjelina. Jezgru Krapine činila je srednjovjekovna utvrda Stari grad
ispod koje se razvilo podgrađe. Tijekom 15. stoljeća podgrađe je bilo utvrđeno
obrambenim zidinama. Nasuprot Starome gradu i naselju, na brijegu iznad desne
str. 58.- 61.28Obad Šćitaroci, Mladen: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1989., str. 54, sl. br. 49.29 Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XIII., str. 105.; http://www.pregrada.hr/pregrada/gorica.php3
9
obale Krapinšćice, sagrađena je utvrda Novi grad. Južno od njih, u 16. je stoljeću
sagrađen kaštel Šabac.
Prema legendi, Krapina je kolijevka svih Slavena u kojoj su Čeh, Leh i Meh
na tri brijega podigli svoje utvrde (Stari grad, Novi grad i Šabac). Nakon što su
napustili Krapinu, Čeh je osnovao češku, Leh poljsku i Meh rusku državu.30
4.1. Naselje
Grad Krapina smjestio se u doline potoka Krapinšćice u Hrvatskom zagorju,
57 km sjeverno od Zagreba, na prosječnoj nadmorskoj visini od 180 m. Prema Željku
Tomičiću, Krapina je najvjerojatnije svoje ime dobila od imena protourbanog naselja
Krap-ona iz kojega su Hrvati oblikovali današnje ime Krapina (hrid-ina).31 Za razliku
od njega, Petar Skok navodi da je grad svoje ime dobio prema riječnoj ribi šaranu,
koja se u lokalnome kajkavskome govoru naziva “krap”.32
Prvi se put spominje godine 1193. u ispravi Kalana, pečuškog biskupa i
gubernatora Kraljevine Hrvatske i Slavonije kao mjesto (locus Krapina), a godine
1222. kao sjedište zagorske županije.33 God. 1347. hrvatsko - ugarski kralj Ludovik I.
Anžuvinac podijelio je stanovnicima Krapine povlasticu slobodnoga kraljevskoga
grada (liberae villae).34 Za vladavine Celjskih (1399. - 1456.) Krapina se razvila u
gospodarsko i prometno središte Hrvatskog zagorja, koje je zbog turske opasnosti bilo
sigurno potkraj 15. stoljeća utvrđeno, a prema Nevenu Budaku, možda i u 14.
stoljeću.35 Nakon što je Zagorska županija bila godine 1486. priključena
Varaždinskoj, Krapina je prestala biti upravno središte Zagorja.
Krapinsko je naselje nastalo kao podgrađe utvrde Stari grad, na platou s lijeve
strane obale Krapinšćice. Oblikovalo se kao izduženo naselje uz glavnu prometnicu
koja ju je presijecala na dva dijela. Zidine naselja opisivale su pravokutnik duljine u 30 Ortner, Stjepan: Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb, 1899., str. 15. - 18.31 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 80.32 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 76.- 78.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko ..., nav. dj., str. 50. - 52.; Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, sv. II., Zagreb, 1972., str. 179.; Poljak, Željko: Planine..., nav. dj., str. 124.; Miletić, Drago: Plemićki..., nav. dj., str. 57., Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 34.; http://www.krapina.com/krapina/800god.htm33 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 27.- 28.; Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 3.; DZ, sv. II., Zagreb, 1904., str. 260.34 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 29.; DZ, sv. XI., Zagreb, 1913., str. 334.35 Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 119.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 75.; Vučetić, Ratko: Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 24, Zagreb, 2000., str. 13.
10
smjeru sjever-jug oko 250 m, a širine u smjeru istok-zapad oko 80 m. Obrambeni
zidovi bili su sagrađeni od drva (palisade). U naselje se ulazilo kroz zidana sjeverna i
južna gradska vrata. Sjeverni i južni obrambeni zid bio je povezan s obrambenim
zidovima Staroga grada. Uz južna gradska vrata obitelj Keglević sagradila je oko
godine 1540. utvrđenu rezidenciju (curia sub castro Krapina in modo fortalitii
erecta), kasnije pretvorenu u barokni dvorac.36
4.2. Stari grad
Krapinska srednjovjekovna utvrda smještena je na omanjem kamenom
brežuljku iznad današnjega grada Krapine između slikovitih obronaka Kostelskog
gorja i Strahinjčice, na mjestu koje je pružalo najbolju zaštitu i najbolji nadzor
prometnice koja i danas spaja gornje podunavske zemlje s lukama na Sredozemnom
moru, sjeveroistočno od rijeke Krapinšćice. S obzirom na svoj geografski smještaj,
grad Krapinu možemo nazvati sjevernim “vratima Hrvatske”.
Utvrda se prvi put spominje godine 1330. (castris Korpona)37 kada je u
rukama Petra Gisingovca.38 S obzirom na to da se Krapina spominje u povijesnim
izvorima već u 12. stoljeću i da je početkom 13. stoljeća sjedište županije, možemo
pretpostaviti da je na današnjem mjestu ruševina srednjovjekovne utvrde bila
sagrađen prvotno župska plemenska utvrda, a kasnije kraljevska utvrda kojom su
gospodarili, prema Željku Tomičiću, gentilni knezovi Slavena i Hrvata, Franci,
starohrvatski župani i kraljevi iz dinastije Trpimirović, hrvatsko-ugarski kraljevi i
hercezi iz dinastije Arpadović te razni kraljevski odličnici, među kojima su bili Vuk
(Farkaš) od Zagorja i palatin Henrik Gising.39 Nakon Gisingovaca Stari grad Krapina
je od godine 1326. ponovno kraljevski posjed sve do godine 1399., kada ga dobiva
obitelj Celjski.40 Nakon Celjskih Stari grad bio je u rukama plemića Weisprochera i 36 Horvat, Anđela: O spomenicima kulture općine Krapina, Kaj / Po dragome kraju - Krapina, br. 1, Zagreb, 1982., str. 100. => danas barokni sklop obitelji Keglević; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 13. - 14.37 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 10.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 69.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., str. 51.=> U povijesnim se izvorima spominje pod nekoliko naziva: ...de Crapuna, castri Crapina, Korpona, castrum de Zagoria, Krapyna, die Krepen, Krappin i danas Krapina.38 Klaić, Vjekoslav: Sutla, nav. dj., str. 138.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 64.39 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 80.;40 Adamček, Josip: Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma, Kaj, br. 1, Zagreb, 1982., str. 6.; Tomičić, Željko: U potrazi za srednjovjekovnim arheološkim naslijeđem Hrvatskog zagorja, Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu krapinsko-zagorske županije, br. 1, Krapina, 1995., str.
11
Andrije Kreigha (1456. - 1458.), obitelji Vitovec (1458. - 1486.), Jakova Székelya od
Könvenda (1486. - 1494.), Ivaniša Korvina (1494. - 1504.), Beatrice Frankapan
(1504. - 1509.), Jurja Branderburškog (1509. - 1523.), Petra Keglevića (1523),
Keglevića i Mihajla Imreffya (1524. - 1536.), Petra Keglevića i Luke Székelya (1536.
- 1546.), Luke Székelya (1546. - 1547.) te Keglevića i Székelya (1547. - 1610.)41.
Godine 1610. obitelj Keglević otkupila je od Fridriha Székelya polovicu vlastelinstva
i postala jedini vlasnik utvrde i Krapinsko-kostelskog vlastelinstva.42 Poslije njih
gospodari Starog grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels-Geschwind.43 Utvrda je
nakon jakog potresa bila godine 1775. napuštena.44 Na njezinim je ruševinama u 19.
stoljeću uređeno šetalište te je obnovljena gradska palača. Godine 1900. vlasnikom
ruševine postala je krapinska općina.45 U toj je zgradi godine 1953. otvorena zbirka
Gradskoga muzeja Krapine. Arheološkim istraživanjima provedenim godine 1994.
otkriveni su novi segmenti obrambene, stambene i sakralne arhitekture, kao i obilje
ostataka keramike podrijetlom iz 13. stoljeća.46 Od sakralne arhitekture pronađeni su
temelji kapele.47
Srednjovjekovna utvrda smjestila se na krajnjem izdanku gore Strahinjčice, na
trokutastom, strmom dijelu brda koji je u svojemu gornjem dijelu usjekom odvojen od
ostalog dijela obronka Strahinjčice. Najviša točka utvrde (jezgra) nalazi se na
nadmorskoj visini od 270 m (relativna visina 90 m).48 Područje Starog grada bilo je
naseljeno još u prapovijesno doba. Tijekom arheoloških istraživanja na utvrdi, kod
gradske spilje i ostataka kapele otkriveno je brončanodobno naselje kulture žarnih
polja nastalo potkraj prvog tisućljeća.49 Za vrijeme rimske vlasti ono je bilo
napušteno. Dolaskom Slavena i Hrvata na mjestu Starog grada najvjerojatnije je već u
6. stoljeću bila sagrađena župna utvrda, koja je ulaskom Slavonije u sastav Hrvatsko-
ugarske kraljevine postala u 12. stoljeću kraljevska utvrda.50 Tu prvotnu, romaničku
118. - 119.; DZ, sv. XVIII, Zagreb, 1990., str. 415.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 80.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 11.41 Adamček, Josip: Povijest trgovišta…, nav. dj., str. 6. - 7., 13.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 118. - 119.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 64.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 8. - 14.42 Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 51.; Adamček, Josip: Povijest…, nav. dj., str. 42..43 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 57.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 119.44 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 78.45 Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 119.46 Tomičić, Željko: U potrazi… , nav. dj., str. 120.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 7.47 Laszowski, Emil: Hrvatske..., nav. dj., str. 207.- 218.; Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapine..., str. 106.- 111.; http://jagor.srce.hr/tz_krapina/povijest.htm48 Registar, nav. dj., str. 72.49 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 48.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 7.50 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 62.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 7.
12
jezgru utvrde znatno su proširili Celjski sagradivši u smjeru zapada gornju utvrdu s
rezidencijalnim, sakralnim i gospodarskim objektima te u smjeru juga donju utvrdu.51
U 16. stoljeću u gornjoj je utvrdi sagrađen nova renesansna palača koji je danas jedina
sačuvana građevina čitavoga kompleksa.52
Sami oblik brda diktirao je izgled utvrde koja se širila od vrha prema podnožju
u obliku nepravilna pravokutnika dugačkog u smjeru sjever-jug oko 170 m i širokog u
smjeru zapad-istok oko 120 m. Taj nepravilan pravokutnik podijeljen je dijagonalno
na sjeveroistočnu gornju i jugozapadnu donju utvrdu Na najvišem dijelu brežuljka
smjestila se romanička jezgra utvrde nastala prije prvog spomena Krapine 1193.
Jezgru utvrde činila je nenatkrivena branič-kula četvrtasta tlocrta s nazubljenim
kruništem.53 Ispod vrha brda na kojem se ona nalazi sagrađena je gornja utvrda koja u
obliku nepravilna trokuta opasuje brdo sa zapadne i jugozapadne strane. Unutar
obrambenog pojasa gornje utvrde, na sredini istočnog vanjskog obrambenog zida
nalaze se ostaci pravokutne kule, a nešto niže od nje ostaci gospodarskih objekta i
dvorske kapele Sv. Trojstva.54 Na zapadnome obrambenome zidu gornje utvrde nalazi
se renesansna gradska palača. To je pravokutna građevina dugačka oko 20 m i široka
oko 14 m, podupreta s vanjske, zapadne strane dvama velikim kontraforima. Danas je
to jednokatna zgrada gledana iz unutarnjeg dvorišta, a trokatna na vanjskoj,
obrambenoj strani. Razlika u katovima s vanjske i unutrašnje strane zgrade nastaje
kao posljedica velikog nagiba ili strmine brijega na kojemu je sagrađena. Ispred
istočnog, u prizemlju arkadama oblikovanog pročelja, nalazi se velika spilja. Ona je,
prema G. Szabi, prostor zapadnog dijela gornje utvrde najvjerojatnije povezivala s
romaničkom jezgrom te je bila jedan od uzroka nastanka utvrde na ovome mjestu.55
Sjeverno od palače nalaze se ostaci starijeg stambenog objekta. Ulaz u gornju utvrdu
nalazi se južno od palače, u njezinu zapadnome uglu. Arheološkim iskapanjima 1994.
otkrivena je velika ulazna obrambena građevina kao i niz prostorija koje su se
naslanjale na njezino istočno pročelje i južni obrambenog zid gornje utvrde.56 Ostaci
donje utvrde nalaze se na južnome, nižem platou koje je bilo zatvoreno obrambenim
zidovima u obliku nepravilnog trokuta. Na najnižoj točci donje utvrde, u zapadnome
uglu nalazilo se ulaz u čitavi kompleks utvrde. Ta je ulaz bio zaštićen velikim
51 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 72. - 74.52 Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 15.53 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 63. - 65.54 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 72. - 73. 55 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 76.56 Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 122.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 72. - 73.
13
obrambenim objektom za koji Ž. Tomičić pretpostavlja da je imao ulogu barbakana.57
Od ulaza proteže se južni obrambeni zid donje utvrde u smjeru jugoistočnog ugla
donje utvrde koji završava hridinom. Na toj se hridi najvjerojatnije nalazila
jugoistočna ugaona kule utvrde od koje su danas očuvani neznatni ostaci.
4.3. Novi grad
Ostaci srednjovjekovne utvrde Novi grad nalaze se na strmome brdu
Josipovcu, zapadno od potoka Krapinšćice, iznad franjevačkog samostana. Brijeg je
dobio ime prema kapeli sv. Josipa koja je nekada tu stajala (sagrađena 1707.). Stariji
opisivači Krapine tu su utvrdu zvali Psar ili Vrbovec. Prema Vjekoslavu Klaiću,
utvrda se pod tim imenima spominje u dijelu Ivan Kristofora Jordana iz 1745.
(Psariewo), zatim u dijelu anonimnog franjevca nastalog potkraj 18. stoljeća (arx
Psary, modo Urböcz) i u dijelu Ljudevita Gaja iz 1826. (Schlosses Psary oder
Urböcz).58 U Registru arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske se
također kao moguće ime te utvrde spominje castrum Psari.59
Utvrda se prvi put spominje 1458. u darovnici hrvatsko-ugarskog kralja Matije
Korvina slavonskome banu Ivanu Vitovecu kao Novi grad (novum castrum ex
opposito castri Cactri Crapina fundatum).60 Imao je iste gospodare kao i Stari grad. S
obzirom da je Ivan Vitovec naslijedio gotovo sva imanja Celjskih u srednjovjekovnoj
Slavoniji, možemo pretpostaviti da su oni bili njezini graditelji. U vrijeme gradnje
kapele Sv. Josipa (1707.) ona više ne postoji. Iz 18. stoljeća sačuvan nam je najstariji
likovni prikaz ostataka utvrde. Na antipodiju oltara Sv. Josipa u franjevačkoj crkvi, na
srednjem polju naslikan je franjevački samostan. Na toj se slici, na brdu Josipovcu,
desno od zvonika nalazi kapela Sv. Josipa, a lijevo od zvonika ostaci utvrde Novog
grada. Ti su ostaci prikazani kao okrugli zemljani humak koji dominira čitavim brdom
i gradom Krapinom.61 Ostaci utvrde prikazani su i na veduti Krapine nastaloj poslije
1815.62
57 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 68.58 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 1. - 3.59 Registar..., nav. dj., str. 72.60 Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 51; Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 77.; Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 119.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 12.61 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 21.62 Vučetić, Ratko: Vedute Krapine, Život umjetnosti, br. 60., Zagreb, 1998., str. 34.
14
Ostaci utvrde nalaze se na nadmorskoj visini od 233.6 m (relativna visina 54
m), na vrhu brda Josipovac koje se prema sjeveru, istoku i jugoistoku obrušava prema
koritu Krapinšćice i franjevačkom samostanu. Pristup utvrdi najlakši je sa zapadne
strane. Utvrda je bila ovalnog tlorisnog oblika promjera oko 30 m. Zidovi utvrde bili
su sagrađeni na visokom zemljanom humku. Na zapadnom rubu ovalnog platoa
utvrde sačuvan je ovalni kameni zid dužine oko 25 metara. U doba Vjekoslava Klaića,
taj je zid bio visok oko 1.3 m, širok na nekim mjestima i do 1.9 m te visok oko 1.3
m.63 Danas su ostaci nešto manji i prikriveni gustom vegetacijom. Čitava utvrda bila
je opasana obrambenim nasipom i jarkom koji su najbolje očuvani na zapadnoj i
južnoj strani. Unutar ostataka utvrde pronađeni su strelice.64 Izgled ostataka utvrde iz
godine 1899. sačuvan nam je na fotografiji franjevačkog samostana u knjizi Stjepana
Ortnera, na kojoj se jasno vide, na brežuljku lijevo od zvonika, ostaci zemljanog
humka kojega okružuje obrambeni nasip i jarak utvrde.65 Prema Ž. Tomičiću i R.
Vučetiću, utvrda Novi grad bila je kamena stambena kula poligonalnog tlocrta,
dodatno utvrđena obrambenim jarkom i nasipom s palisadama.66
4.4. Šabac
Ime nestalog kaštela na brdu Šabac koje se do njegove izgradnje zvalo
Veternica ili Bobovje.67 Taj je kaštel sagradio Petar Keglević oko 1540. kao sjedište
svoje obitelji u krapinskom dijelu kostelsko-krapinskog vlastelinstva.68 Za Seljačke
bune 1573. kaštel je bio opljačkan i oštećen.69 Ubrzo nakon obnove, kaštel je godine
63 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 17.64 Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapine..., nav. dj., str. 106.; Laszowski, Emil: Hrvatske..., nav. dj., str. 209. - 210.65 Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str. 150.66 Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 77.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 12. - 13.67 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 22.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 15.; Gvozdanović, Sena i Vladimir: Stari gradovi…, nav. dj., str. 6; Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, karta GRADOVI (BURGOVI) I.68 Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 119.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 78.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 14.69 Adamček, Josip: Seljačka buna, nav. dj., str. 137.
15
1581. razorio ban Krsto Ungad.70 Povodom tog događaja bilo je sastavljeno je izvješće
u kojemu se kaštel po prvi put spominje pod imenom Šabac (fortalicum Sabacz).71
Nakon rušenja, kaštel više nije bio obnavljan jer se već 1598. u povijesnim izvorima
spominje samo zemlja Šabac (terrae Sabacz).72 Podatke o izgledu kaštela danas nam
mogu dati samo arheološka istraživanja jer na površini brijega nisu vidljivi nikakvi
nadzemni ostaci. Kaštel Šabac bio je sagrađen na uskom zaravanku brijega, na
nadmorskoj visini od oko 300 m (relativna visina oko 120 m), s kojeg se pruža pogled
na čitavu krapinsku okolicu. Sam kaštel nalazio se na južnome, višem kraju zaravanka
(304.2 m). Iz opisa Vjekoslava Klaića možemo samo saznati da je kaštel bio zaštićen
jarkom preko kojeg je pokretni most vodio u njega i da se izvan kaštela nalazila
pivnica.73
5. Židovski grad
Židovski grad danas je toponim kojim se označava vrh strmog brdskog
odvojka Strahinjščice pod imenom Slon, neposredno iznad sela Podgore Krapinske.
Na samome vrhu nalaze se skromni ostaci kule-stražarnice na nadmorskoj visini od
445.3 m (relativna visina 265 m). Ta je kula bila sagrađena najvjerojatnije u 16.
stoljeću, u vrijeme austro-turskih ratova. Za vrijeme pregleda terena početkom 20.
stoljeća, Vjekoslav Klaić je na tome lokalitetu pronašao jedino rupu obzidanu
opekama, za koju je pretpostavio da je pripadala drvenoj kuli koja je u prizemlju bila
obzidana opekama.74
6. Veliki Tabor
Veliki je Tabor, uz Trakošćan, danas najbolje sačuvana hrvatska
srednjovjekovna utvrda sagrađena neposredno iznad sela Desinić, u blizini današnje
70 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 26.71 Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapine..., nav. dj., str. 109., 120.; Horvat, Anđela: O spomenicima…, nav. dj., str. 100.; Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 78.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 14. - 15. 72 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 28.73 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 23. - 28.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 15. 74 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 29.; Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 17., str. 20., bilj. 66.
16
hrvatsko-slovenske granice. Ispočetka je to bila utvrda u sklopu obrambenog sustava
zagorske županije, a gubitkom te uloge nakon ulaska Hrvatske i Slavonije u sastav
Habsburške monarhije postepeno prerasta u renesansni plemićki dvor kao sjedište
velikotaborskog vlastelinstva.75
Povijesni izvori ne spominju vrijeme gradnje ove srednjovjekovne utvrde, ali s
obzirom na strateški položaj te oblik glavne branič-kule ili palače (koja nosi obilježja
kasnogotičke arhitekture), nastanak utvrde možemo smjestiti u razdoblje druge
polovice 15. stoljeća.76 Prvi se put Tabor spominje godine 1497. (Thabor aliter
Vrbowcz).77 Da se to ime odnosilo na današnji Veliki Tabor potvrđuje nam isprava iz
godine 1511. koja jasno razlikuje utvrdu Tabor kraj Borovca i kaštel Mali Tabor kraj
Klenovca (…castrum Thabor alio nomine Borowecz vocatum ac castellum Kys
Thabor, alio nomine Klenowecz appelatum).78 Godine 1513. prvi se put spominje kao
Veliki Tabor (Naghthabor).79 U povijesnim izvorima i u narodu spominje se i pod
imenom Vingrad.80 S obzirom na vrijeme prvog spomena i arhitekturu glavne branič-
kule ili palače, graditelj velikotaborske utvrde najvjerojatnije je bio Ivaniš Korvin.
Prema Dragi Miletiću, graditelj utvrde bila je obitelj Rattkay.81 Oba Tabora nastala su
na posjedu srednjovjekovne utvrde Vrbovec, koju su zamijenili kao upravna središta
potkraj 15. i početkom 16. stoljeću, nakon njezine propasti. Prvi poznat vlasnik
velikotaborskog posjeda, bila je obitelj Celjski koja je zagospodarila utvrdom
Vrbovec godine 1397.82 Nakon njihove propasti taj je posjed bio u vlasništvu
slavonskog bana Ivana Vitoveca i sinova (1457.-1486.), hrvatsko-ugarskog kralja
Matije Korvina i sina Ivaniša (1486.-1502.) te obitelji Rattkay (1502. - 1793.) kada ga
je preuzela Ugarska komora.83 Nakon komore utvrda je često mijenjala gospodare,
među kojima su bili austrijski ministar vanjskih poslova Johann Amadei Franjo
Thugut (?-1818) i obitelj Grünwald (1818-1914). Za vrijeme Prvog svjetskog rata
75 Poljak, Željko: Planine..., nav. dj., str. 134.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 31.- 33.; Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 35.; Registar, nav. dj., str. 67.76 Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 170. - 171.; Premerl, Tomislav: Veliki Tabor - odnos prema vlastitom identitetu, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985., str. 210.; Žmegač, Andrej: Veliki Tabor - interpretacija arhitekture, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 16, Zagreb, 1992., str. 67. - 75.; Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 42.77 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 42.78 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 42.79 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 43.80 Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 215.; Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 35.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, nav. dj., str. 171. 81 Miletić, Drago: Velikotaborski palas - rezultati istraživanja i problem nove namjene, Peristil, br. 39., Zagreb, 1996., str. 95. - 104. 82 Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 43.83 Klaić, Vjekoslav: Sutla, nav. dj., str. 140.; Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 44. - 45.
17
služio je kao zatvor. Posljednji pravi gospodar utvrde bio je hrvatski slikar Oton
Iveković (1919. - 1938).84
Osim njegove prošlosti, na ovome mjestu valjalo bi skrenuti pažnju na
narodne legende koje spominju nesretnu ljubav Veronike Desinić i Fridricha
Celjskog, koji je iz ljubavi prema njoj dao ubiti svoju prvu ženu Elizabetu Frankapan.
Herman, Fridrichov otac, saznavši za dijelo svojega sina, dao je Veroniku živu
zazidati u zidove Velikog Tabora. Druga legenda koja spominje Veroniku vezana je
uz tursku opsadu utvrde, kada je nakon prodora Turaka u utvrdu svu slamu pretvorila
u stršljenove i tako ih otjerala, spasivši Veliki Tabor i njegove branitelje od sigurne
smrti.85
Veliki je Tabor sagrađen na uskome zaravanku oblog brijega na nadmorskoj
visini od 335 m (relativna visina 125 m), s kojeg se naširoko pruža pogled po
sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja. Zaravanak brijega dugačka je u smjeru istok-
zapad oko 250 m, a prosječno široka u smjeru sjever-jug oko 65 m. Sami kompleks
utvrde dijelimo na unutarnju i vanjsku utvrdu. Obrambeni zidovi vanjske utvrde
opasuju čitavu zaravan brijega. Pristup utvrdi nalazi se sa zapadne strane.
Unutarnja utvrda smještena je na najvišem dijelu brda i njezin najstariji dio
jest velika peterokutna kula, koja je sa svojim šiljkom okrenuta prema zapadu,
odnosno prema strani s koje je pristup utvrdi bio najlakši. Branič-kula ili palača
dugačka je oko 21 m i široka 14 m, izvorno građena na dva kata, na kojima su
sačuvani gotski prozori. Prema A. Žmegaču, ona je imala i treći, obrambeni kat, koji
je bio sagrađen od drva.86 God. 1537. Rattkayi su drveni kat zamijenili zidanim.87 U
velikotaborskoj peterokutnoj jezgri nalazile su se glavne stambene prostorije.
Potpunom obnovom utvrde, branič-kula bila je okružena pojasom obrambenih zidova
dodatno zaštićenih četirima polukružnim kulama. Najveća je kula ona sagrađena na
istoku i ona je jedina bila predviđena za smještaj teške artiljerije, što zaključujemo iz
sačuvanih velikih topovskih otvora. Zidovi i kule vanjskog obrambenog pojasa su
podijeljeni na tri dijela. Podnožje obrambenih zidova je skošeno, a od ravnog, drugog
dijela zida odvojeno je horizontalnim vijencem. Na vrhu drugog dijela zida nalazi se
84 Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, nav. dj., str. 171.; Veliki Tabor, Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 8, Zagreb, 1982., str. 482.; Petković, Milovan: Veliki Tabor…, nav. dj., str. 446. - 47.85 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 74.- 76.; Obad-Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 292.-294.86 Žmegač, Andrej: Veliki Tabor - interpretacija…, nav. dj., str. 67.87 Miletić, Drago: Velikotaborski palas…, nav. dj., str. 104.
18
njegov treći dio. On leži na sačuvanim konzolama, koje su služile za obranu podnožja
zidina. Pretvorbom utvrde u plemićki dvor one su sazidane i pretvorene u podnice
gornjih prostorija dvorca. Na unutrašnjoj strani obrambenih zidina sagrađeni su
arkadni hodnici, koji kule povezuju s glavnim stambenim dijelom utvrde,
obnovljenim i proširenim u 18. stoljeću. Ulaz u utvrdu smjestio se pokraj zapadne
polukružne kule, svojom sjevernom stranom naslonjen na južni zid branič kule. Čitavi
su gornji dijelovi vanjskog pojasa zidova zbog konzola širi nego donji dijelovi.
Radi dodatne zaštite utvrde, u 16. stoljeću cijeli je izduženi zaravanak brda bio
utvrđen drugim obrambenim prstenom zidina koje se u obliku nepravilna pravokuta
šire prema zapadu od unutrašnje utvrde, dok oko same jezgre prate njezin nepravilni
kružni izgled. Danas se od tog pojasa zidina najbolje očuvala njegova južna strana,
koju u jugozapadnome uglu štiti veliki peterokutni bastion koji se prvi put spominje
godine 1597.88 Istočno od njega nalazi se velika zgrada koja je najvjerojatnije imala
gospodarsku ulogu. Na slici iz godine 1911. taj je zid u cijelosti očuvan, kao i jedna
od polukružnih kula.89 Druga se polukružna kula nalazila na sredini zapadnoga
vanjskog obrambenog zida, a ulaz u čitavi kompleks utvrde bio je kroz kulu u
sjeverozapadnome uglu vanjske utvrde.
7. Mali Tabor
Mali je Tabor kaštel sagrađen u selu Prišlinu na današnjoj hrvatsko-slovenskoj
granici, na uskom i dugačkom zaravanku ispod samoga sela, na nadmorskoj visini od
338 m.90
U povijesnim izvorima Mali se Tabor spominje prvi put godine 1511. (Kys
Thabor).91 Bio je u posjedu Ivaniša Korvina (1490 - 1504), Beatrice Frankapan (1504.
- 1509.) i Jurja Branderburškog (1509. - 1524.) koji ga prodaje obitelji Ladislava
Rattkaya..92 Kao i Veliki Tabor, Mali Tabor ostaje u vlasništvu te obitelji do godine
88 Žmegač, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000., str. 164. - 165.89 Obad Šćitarov, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 294., sl. br. 544.; Danas su ostaci te polukružne kule visoki oko 1.5 m.90 Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 221.; Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 173. - 174.; Registar, nav. dj., str. 75.91 Vidi bilj. 78.92Žmegač, Andrej: Mali Tabor, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995., str. 540.=> autor navodi godinu 1490. kao godinu prvog spomena; Adamček, Josip: Seljačka..., nav. dj., str. 35.; Szabo,
19
1793. Nakon Rattkaya, Velikim Taborom upravljala je Ugarska komora, te obitelji
Wintershoffer, Jelačić i irski barun Jakov Kavanagh. Od obitelji Kavanagha dvorac je
godine 1945. oduzet i nacionaliziran.93 Mali je Tabor uz Veliki bio sjedište
velikotaborskoga vlastelinstva.94
Prema katastarskoj karti iz godine 1861., Mali Tabor pravokutna je građevina
na čijim su uglovima podignute okrugle obrambene kule95. Sagrađen je kao utvrđeno
pribježište okolnome stanovništvu. Prestankom vojne opasnosti kaštel se u 18.
stoljeću preuređuje u barokni dvorac. Od nekadašnjeg kaštela danas su sačuvane tri
ugaone kule (četvrta je djelomično sačuvana), dva stambena krila, ulaz i zgrada
sagrađena za obranu ulaza u kaštel. Danas je Mali Tabor jednokatan barokni dvorac,
koji je sa strane unutrašnjeg dvorišta u prizemlju bio otvoren arkadnim lukovima,
danas djelomično zazidanima. Istočno je krilo dvorca nadograđeno u 19. stoljeću, tako
da je sjeveroistočna obrambena kula izgubila svoj prvobitni položaj i postala
dekoracija istočnoga pročelja dvorca.
8. Vrbovec
Srednjovjekovna utvrda Vrbovec sagrađena je u zagorskome selu Klenovecu
Humskom, na lokalitetima zvanim “Veliko i Malo Gradišće” blizu današnje hrvatsko-
slovenske granice.96
Spada među najstarije zagorske utvrde. Najvjerojatnije je sagrađen neposredno
nakon provale Tatara u Hrvatsko-ugarsku kraljevinu godine 1241. kao središte
vrbovečkog feudalnog posjeda koje se od kraja 15. stoljeća zove velikotaborskim.
Prvi se put Vrbovec spominje godine 1267. u naslovu Barleusa (Barleus comes de
Vrbouch), a sama utvrda godine 1354. (castro Vrbouch).97 Uz osnovnu ulogu obrane
Gjuro: Izvještaj..., nav. dj., str. 221.93 Szabo, Gjuro: Srednjovječni..., nav. dj., str. 75.- 76.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 34.- 35.; Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 154.– 156. 94 Adamček, Josip: Seljačka…, nav. dj., str. 35.95 Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i..., nav. dj., str. 154., sl. br. 266. 96 Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada…, nav. dj., str. 169.; Registar, nav. dj., str. 71.; Budak, Neven: Gradovi varaždinske…, nav. dj., str. 120.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav.dj., str. 111. - 112.97 DZ, nav. dj., sv. V., Zagreb, 1907, str. 431.; Klaić, Vjekoslav: Sutla, nav. dj., str. 121., 134., 138.; Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 19., bilj. 3.; Tomičić, Željko: Klenovec/Veliko Gradišće,
20
granice Vrbovec je bio i upravno-crkveno središte čitavoga kraja. Tako se već godine
1269. spominje kao sjedište vlastitog arhiđakonata u zagrebačkoj biskupiji
(archidiaconus de Vrbouch).98 Na važnosti je dobila ulaskom u veliki posjed obitelji
Celjskih 1397. kada je postala važna postaja na putu koji je povezivao Celje i Krapinu
i osiguravala prijelaz preko Sutle.99 Za razliku od drugih utvrda toga kraja, Vrbovec je
bio među prvima napušten. Tako se već godine 1463. Vrbovec spominje kao
napuštena utvrda (abolitum castrum Wrbowczet), a godine 1497. kao montem
Wrbowcz desertum, in quo castrum olim Werbowcz extasse dicitur.100 Nakon
napuštanja Vrbovca, središte posjeda preselilo se u prvoj polovici 16. stoljeća na
obližnji Veliki i Mali Tabor101. Uzrok napuštanja srednjovjekovne utvrde je nepoznat,
pa se nadamo da će aktualna arheološka istraživanja lokaliteta dati odgovor na to
pitanje.
Ruševine utvrde Vrbovca nalaze se na dva brijega jednakih visina međusobno
odvojenih sedlom. Zbog konfiguracije terena možemo je podijeliti na četiri osnovne
cjeline: jezgru utvrde ili tzv. Sjevernu utvrdu (lokalitet veliko Gradišće), tzv. Gornju
središnju utvrdu (omeđenu sedlom i jezgrom utvrde), tzv. Južnu utvrdu (lokalitet
Malo Gradišće) te tzv. Donju središnju utvrdu koja je povezivala sjeverni i južni dio
utvrde u jedinstvenu obrambenu. Jezgra srednjovjekovne utvrde ili Sjeverna utvrda
Vrbovca nalazi se na vrhu s triju strana strmog brijega, na nadmorskoj visini od 273 m
(relativna visina 40 m). Pristup joj je najlakši po južnoj padini brijega. Poligonalnog je
tlocrta. Nastala je na zaravanku dugačkom u smjeru sjever-jug oko 30 m i širokog u
smjeru istok-zapad oko 25 m.102 Vanjski obrambeni zidovi jezgre sagrađeni su vrlo
čvrsto. Vanjsko lice obrambenih zidova sagrađeno je od klesanog kamena dok je
unutrašnjost zida ispunjena nepravilno lomljenim kamenom, povezanog vapnom.
Istočni obrambeni zid širok je preko 3 m, dok je zapadni obrambeni zid širok oko 2.5
m. Unutar zidina jezgre danas možemo prepoznati arhitektonske ostatke nekoliko
građevina. U sjevernom dijelu jezgre otkopani su ostaci stambenog kompleksa koji je
u prizemlju podijeljen na dva dijela. Između istočnog ugla stambenoga kompleksa i
Arheološki pregled, Ljubljana, 1987., str. 237. - 238.; Tomičić, Željko: Veliki Gradiš, Veliko Gradišće-plemićki grad Vrbovec kraj Huma na Sutli, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, br. 18.,Zagreb, 2001., str. 254. 98 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 19., bilj. 3.99 DZ, nav. dj., sv. XVIII., Zagreb, 1990, str. 250.100 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 20., bilj. 3.; Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko..., nav. dj., str. 36.; Szabo, Gjuro: Izvještaj..., nav. dj., str. 207.- 208. 101 Klaić, Vjekoslav: Krapinski…, nav. dj., str. 20., bilj. 3.; Tomičić, Željko: U potrazi…, nav. dj., str. 112.102 Tomičić, Željko: Klenovec…, nav. dj., str. 257.; Tomičić, Željko: Veliki Gradiš…, nav. dj., str. 257.
21
unutrašnje strane istočnog obrambenog zida nalazi se jedna manja prostorija. U
južnome uglu jezgre nalaze se ostaci obrambene kule koja je svojom užom stranicom
okrenuta prema južnoj padini brijega. Na fotografiji Gjure Szabe s početka stoljeća
20. stoljeća jasno se uočavaju ostaci vanjskoga obrambenog zida jezgre Vrbovca koji
svojom siluetom i visinom odudaraju od vegetacije koja je prekrivala čitavi brijeg.
Ulaz u jezgru utvrde ne može se, s obzirom na sačuvane ostatke, pouzdano odrediti.
Najvjerojatnije se nalazilo na sredini zapadnog obrambenog zida.103 Pristup jezgri
utvrde najlakši je s južne strane. Svojim oblikom, građevinskim elementima i
tlocrtnim rasporedom, jezgra Vrbovca slična je utvrdama Velikoj u Slavoniji i
Lipovcu u Samoborskom gorju. U podnožju brda Velikog Gradišća, ispod južne
strane jezgre, nalazila se tzv. Gornja središnja utvrda. Danas je od nje sačuvan jedino
veliki obrambeni jarak polukružnog oblika iznad koje se nalazio južni obrambeni zid
središnje utvrde, ulaz u utvrdu i pokretni most. Njegovu sjevernu stranicu činila je
jezgra utvrde. S obzirom na dužinu i oblik jarka te položaj jezgre utvrde, Gornja
središnja utvrda imala je oblik nepravilnog pravokutnika. S obzirom na nepostojanje
vidljivih ostataka od čvrstog materijala, možemo pretpostaviti da su zidovi središnje
utvrde bili sagrađeni od drva (palisade). Treći dio utvrde Vrbovec jest Južna utvrda
(lokalitet Malo Gradišće). Iako nema materijalnih dokaza koji bi upućivali na ostatke
obrambene arhitekture na tome lokalitetu, zbog iznimnog strateškog položaja
brežuljka prema ostatku utvrde, toponimu i okolici, možemo slobodno pretpostaviti
njezino postojanje. Nalazi se vrhu brežuljka na nadmorskoj visini od oko 279.5 m. Od
ostatka utvrde odvojena je sedlom preko kojeg danas prelazi cesta Krapina-Celje.
Njezin izgled i povezanost s ostatkom utvrde danas se bez arheoloških iskapanja ne
može utvrditi. To je najvjerojatnije bila jedna obrambena kula. Četvrti dio utvrde
Vrbovec najvjerojatnije je činila Donja središnja utvrda koja je Južnu utvrdu
povezivala s ostatkom utvrde na drugome brijegu. Tijekom arheoloških iskapanja
vođenih 1987., 1994. i 2001. pod vodstvom Željka Tomčića i suradnika pronađeni su,
uz ostatke obrambene i stambene arhitekture, različiti pokretni nalazi (keramika,
ostaci pećnjaka i oružja).104
103 Tomičić, Željko: Klenovec…, nav. dj., str. 257.104 Registar, nav. dj., str. 71.; Tomičić, Željko: Veliki Gradiš…, nav. dj., str. 261. - 273.
22
Literatura
Adamček, Josip: Seljačka buna, Zagreb, Vjesnik, 1968.
Adamček, Josip: Cesargradsko vlastelinstvo u doba seljačke bune, Kaj, br. 5., Zagreb, 1970.
Adamček, Josip: Povijest trgovišta i vlastelinstva Krapine u doba feudalizma, Kaj / Po dragome kraju-Krapina, br. 1, Zagreb, 1982.
Budak, Neven: Gradovi varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica, 1994.
Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, JAZU, Zagreb, sv. II (1904.), V (1907.), XI (1913.) i XVIII (1990.).
Đurić, Tomislav: Stanje srednjovjekovnih gradina u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (II.), Muzejski vjesnik (glasilo Muzeja sjeverozapadne Hrvatske), br. 5, Varaždin,
23
1982.
Gvozdanović, Sena i Vladimir: Stari gradovi i gradine u zagrebačkoj regiji, Arhitektura, br. 109/110, Zagreb 1971.
Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture s područja općine Klanjec, Kaj/Po dragome kraju-Klanjec, br. 3., Zagreb, 1979.
Horvat, Anđela: O spomenicima kulture općine Krapina, Kaj/Po dragome kraju - Krapina, br. 1, Zagreb, 1982.
Horvat, Anđela: Pregled spomenika kulture općine Pregrada, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985.
Klaić, Vjekoslav: Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, nova serija, br. X., Zagreb, 1908/9.
Klaić, Vjekoslav: Sutla, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1910.
Laszowski, Emil: Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, 1902.
Miletić, Drago: Velikotaborski palas - rezultati istraživanja i problem nove namjene, Peristil, br. 39., Zagreb, 1996.
Miletić, Drago: Plemićki grad Kostel, Kaj, br.3/4, Zagreb, 1997.
Miletić, Drago: Plemićki grad Cesargrad, Peristil, br. 42/43, Zagreb, 2000.
Obad Šćitaroci, Mladen.: Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1989.
Obad Šćitaroci, Mladen: Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja, Zagreb, 1991.
Ortner, Stjepan: Povijest gradine i trgovišta Krapine, Zagreb, 1899.
Petković, Milovan: Veliki Tabor baština Ratkaja, Katalog izložbe Ratkaji velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi 1502. - 1793., Veliki Tabor, 1993.
Poljak, Željko: Planine Hrvatske - planinarsko-turistički vodič, drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 1981.
Premerl, Tomislav: Veliki Tabor - odnos prema vlastitom identitetu, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985.
Premerl, Tomislav: Jedinstveni prostor krajolika, ljudi i graditeljskih oblika, Kaj/Pregrada i okolica, br. 2/3, Zagreb, 1985.
Rački, Franjo: Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501., Starine, Zagreb, 1972.
Registar arheoloških nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, 1997.
24
Roglić, Josip: Hrvatsko zagorje, GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, knj. 1, Zagreb, 1974.
Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, sv. II., Zagreb, 1972., str. 179.
Szabo, Gjuro: Izvještaj o radu zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičnih spomenika u godini 1911, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XII., Zagreb, 1912.
Szabo, Gjuro: Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, br. XIII., Zagreb, 1914.
Szabo, Gjuro: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, izvanredno izdanje MH, Zagreb, 1920.
Szabo, Gjuro: Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb, 1940.
Tomičić, Željko: Klenovec/Veliko Gradišće, Arheološki pregled, Ljubljana, 1987.
Tomičić, Željko: Panonski periplus (arheološka topografija kontinentalne Hrvatske), Zagreb, 1994.
Tomičić, Željko: U potrazi za srednjovjekovnim arheološkim naslijeđem Hrvatskog zagorja, Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu krapinsko-zagorske županije, br. 1, Krapina, 1995.
Tomičić, Željko: Panonski periplus (arheološka topografija kontinentalne Hrvatske), Zagreb, 1999.
Tomičić, Željko: Veliki Gradiš, Veliko Gradišće-plemićki grad Vrbovec kraj Huma na Sutli, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, br. 18.,Zagreb, 2001.
Veliki Tabor, Opća enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 8, Zagreb, 1982.
Vučetić, Ratko: Vedute Krapine, Život umjetnosti, br. 60., Zagreb, 1998.
Vučetić, Ratko: Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 24, Zagreb, 2000.
Žmegač, Andrej: Veliki Tabor - interpretacija arhitekture, Radovi instituta za povijest umjetnosti, br. 16, Zagreb, 1992.
Žmegač, Andrej: Mali Tabor, Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995.
Žmegač, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000.
25
Popis slika:
1. Cesargrad-avionska snimka grada iz 1954. (fototeka Uprave za zaštitu kulturne
baštine)
2. a) Crtež ruševina Cesargrada (Krešimir Regan)
b) Cesargrad-tlocrt (Miletić, Drago: Plemički grad Cesargrad, nav. dj., str. 35., sl.
8.)
3. Kostel-avionska snimka grada iz 1954. (fototeka Uprave za zaštitu kulturne
baštine)
4. a) Crtež ruševina Kostela (Krešimir Regan)
b) Kostel-tlocrt (Drago Miletić: Plemićki..., nav. dj., str. 67., sl. 2.)
5. Gorica-pogled s juga (Krešimir Regan)
6. a) Gorica-crtež utvrde iz knjige Status familiae Patachich (M. Obad Šćitaroci:
26
Perivoji i ..., nav. dj., str. 54., sl. 49.)
b) Gorica-tlocrt (G. Szabo: Izvještaj..., nav. dj., str. 224., sl. 79.)
7. Krapina potkraj 19. stoljeća (Ortner, Stjepan: Povijest gradine…, nav. dj., str.
133.)
8. Tlocrt utvrđenog naselja u Krapini (Vučetić, Ratko: Prostorni…, nav. dj., str. 8)
9. Krapina-pogled na Stari grad s jugozapada (fototeka Glasnika HDZ-a)
10. a) Crtež ruševina Starog grada u Krapini (Krešimir Regan)
b) Stari grad-tlocrt (Tomičić, Željko: Panonski…, nav. dj., str. 68.)
11. a) Novi grad u Krapini - pogled s juga na ostatke utvrde (Ortner, Stjepan: Povijest
gradine…, nav. dj., str. 150.)
b) Novi grad u Krapini - pogled sa sjevera na ostatke utvrde (Klaić, Vjekoslav:
Krapinski…, nav. dj., str. 17.)
12. Novi grad u Krapini, topografska karta 1 : 5 000 (Državna geodetska uprava)
13. Šabac, topografska karta 1 : 5 000 (Državna geodetska uprava)
14. Židovski grad, topografska karta 1 : 5 000 (Državna geodetska uprava)
15. Veliki Tabor-avionska snimka (M. Obad Šitaroci: Perivoji i..., nav. dj., str. 6.)
16. a) rekonstrukcija Velikog Tabora prema slici iz godine 1782. (Krešimir Regan;
Szabo, Gjuro: Izvještaj…, nav. dj., str. 216., sl. 63.)
b) Veliki Tabor-tlocrt grada (G. Szabo: Izvještaj..., nav. dj., str. 216., sl. 64.)
17. a) Mali Tabor-pogled s istoka (M. Obad Šitaroci: Dvorci i..., nav. dj., str. 157.,
sl. 270.)
b) Mali Tabor-tlocrt (G. Szabo: Izvještaj..., nav. dj., str. 221., sl. 74.)
18. Vrbovec-pogled sa sjevera iz godine 1939. (Gjuro Szabo: Kroz Hrvatsko...,nav.
dj., fotografski prilozi)
19. a) Crtež ruševina Vrbovca (Krešimir Regan)
b)Vrbovec - tlocrt jezgre (Tomičić, Željko: Veliki Gradiš…, nav. dj., str. 260., sl.
5.)
20. Vrbovec tlocrt (topografska karta 1 . 5 000, Državna geodetska uprava)
NAPOMENA:
27
Aksonometrijski prikazi ruševina utvrda napravljeni su kao spoj svih njihovih slika i
fotografija preslikanih na tlocrtnu skicu, uz korištenje topografskih karata te pregleda
terena.
28