cemu20 adorno marcuse prepiska str78 93 (1)

78

prijevodi

Theodor W. Adorno i Herbert Marcuse: prepiska o studentskome pokretus njemakog preveo Alen Sueska

Na ovu relativno kratku prepisku izmeu Theodora Adorna i Herberta Marcusea prvi smo put naili u inaici engleskoga prijevoda u asopisu New Left Review ( i/233, sijeanj veljaa 1999.), nakon ega smo se za ovaj prijevod potrudili doi do izvorne prepiske na njemakome jeziku (Wolfgang Kraushaar (ur.), Frankfurter Schule und Studentenbewegung, 2. svezak, Fran-kfurt am Main 1998., Rogner & Bernhard). Prepiska je zapoela nakon to su njemaki studenti zaposjeli Institut za drutvena istraivanja u Frankfurtu 7. sijenja 1969. godine, zbog ega je Adorno, s Habermasom i Friedeburgom, koji su tada ondje bili prisutni, pozvao policiju. Marcuse, koji je za razliku od Horkheimera i Adorna ostao u SAD-u, doznao je za taj dogaaj koji je tako postao povod poprilino ustroj raspravi i temeljnim nesuglasjima izmeu Marcusea i Adorna (na ijoj strani je bio i Horkheimer). Uzroci neslaganja, kao to se moe razabrati iz prepiske, postojali su i prije samoga dogaaja u Institutu, a proizlaze iz bitno razliitih filozofijsko-teorijskih pristupa shva-anju tada aktualnih politikih problema.

Posljednje pismo u toj prepisci napisao je Adorno dok je boravio u vi-carskim Alpama. Pismo je pretipkala njegova tajnica u Frankfurtu 6. kolovo-za. Meutim, toga je dana Adorno umro od sranoga udara koji ga je pogodio nakon to se spustio s 3000 metara visokoga vrha (na koji se uspeo iarom unato lijenikim upozorenjima).

Prof. Dr. Theodor W. Adorno6 Frankfurt am Main

Kettenhofweg 12314. veljae 1969.

Dragi Herberte,

pisao sam ti 24. sijenja priloivi i slubeni poziv Instituta na engleskome jeziku upuen dekanu tvojega fakulteta. Budui da jo uvijek nisam dobio odgovor, bojim se da je pismo zbog kakve katastrofe, bilo prirodne, bilo drutvene zalutalo. Molim te da mi to prije odgovori kako bih ti poslao prijepise ako bude potrebno.

79

Adorno u razgovoru sa studentima nakon dolaska policije u zaposjedni Institut za drutvena

istraivanja.

Inae, uinio sam jednu formalnu pogreku: poziv Instituta moe de jure stii samo od Friedeburga, Gunzerta i mene, a ne i od Habermasa iako je on ravnatelj Odjela za sociologiju, formalno nije ravnatelj Instituta, a to orga-nizacijski mora jedno od drugoga biti odvojeno. Ne moram naglaavati da je Habermas u potpunosti suglasan s pozivom.

Ovdje je ponovno grozno. Jedna je grupa sds-ovaca predvoena Kra-hlom1 zaposjela jednu prostoriju Instituta i nije se udaljila unato triput ponovljenu zahtjevu. Morali smo pozvati policiju koja je sve prisutne u pro-storiji uhitila; situacija je neugodna, ali Friedeburg, Habermas i ja bili smo prisutni i mogli smo paziti da ne doe do uporabe fizikoga nasilja. Sada se razvila itava lamentacija oko toga iako je Krahl tu akciju organizirao samo kako bi zavrio u pritvoru i time frankfurtsku skupinu sds-ovaca koja se

1 sds Sozialistische Deutsche Studente-nbund (Njemaki socijalistiki studentski savez) bio je politiki studentski savez Zapad-ne Njemake od 1946. do 1970. godine. Imao je znaajnu ulogu u studentskome pokretu 1960-ih godina. Hans-Jrgen Krahl bio je

jedan od aktivista njemakoga studentskog pokreta i Adornov student, kojega je Adorno, do toga incidenta, izrazito cijenio. Poginuo je u automobilskoj nesrei 1970. godine (to je bio jedan od glavnih povoda rasputanju sds-a te godine). op. prev.

80 raspada jo jedanput odrao na okupu to mu je zasada i uspjelo. Stvari se u propagandi postavljaju sasvim naopako, kao da smo mi ti koji su posegnu-li za represivnim sredstvima, a ne studenti koji su nam dovikivali da bismo trebali zaepiti i da nemamo to prijaviti. To je samo za tvoju orijentaciju, u sluaju da do tebe stignu kojekakve glasine i aroliki opisi situacije.

Sa svojom knjigom usprkos svemu dobro napredujem; iako praktiki moram rei: naalost jer me dogaaji na neki meni samom jedva objanjiv nain ne diraju; nijedanput nisam osjeao strah na koji bih imao pravo. No, s druge strane intenzitet kojim radim pomalo me umara. Nadam se da u u preostalim tzv. praznicima dospjeti barem toliko daleko da e ono to preo-stane biti vie-manje tehnike naravi.

Jo ti elim rei da Max takoer namjerava doi u vrijeme kada e biti ovdje. Zdravstveno je sve u redu, izuzevi kroninu neispavanost, a dosada smo zimu proveli bez hongkonke gripe koja je prije nekoliko dana ponovno poprimila zastraujue razmjere.

Vama oboma s puno ljubavi (i od Gretel),

tvoj stari Teddie

University of California, San DiegoDepartment of Philosophy

La Jolla, California 920375. travnja 1969.

Dragi Teddy,

zaista mi teko pada pisati ovo pismo, ali je to neophodno i u svakome je sluaju bolje od prikrivanja divergencija izmeu nas. Od mojega posljednjeg pisma, situacija se za mene u potpunosti promijenila: prvi sam put proitao iscrpne izvjetaje o dogaajima u Frankfurtu i uo usmeni izvjetaj jednoga frankfurtskog studenta koji je bio tamo. Dakako da sam svjestan suigrake pristranosti, ali to to se rasvijetlilo ni u emu ne proturjei onomu to si mi ti napisao samo nadopunjava.

Ukratko: kada bih prihvatio poziv Instituta, a da ne razgovaram i sa studentima, vjerujem da bih se poistovjetio s jednom pozicijom (ili bi me se s njom poistovjetilo) koju politiki ne dijelim. Brutalno: ako su alternati-ve policija ili studenti ljevice, ja sam sa studentima, s jednom odluujuom iznimkom, naime, kada je ugroen moj ivot ili kada se nasiljem prijeti meni ili mojim prijateljima i kada je ta prijetnja ozbiljna. Zaposjedanja prostorija (izvan mojega stana) bez takve prijetnje nasiljem za mene nisu razlog da se zove policiju. Ja bih ih bio ostavio da tamo sjede i nekom drugom prepustio da zove policiju. Jo uvijek vjerujem da je naa stvar (koja nije samo naa)

prijevodi theodor w. adorno, herbert marcuse

81

prepiska o studentskome pokretu

ipak blia buntovnim studentima negoli policiji, to se meni ovdje u Kali-forniji (i ne samo u Kaliforniji) gotovo svakodnevno potvruje. Ja bih sm poduzeo disruption of business as usual ako je konflikt za to dovoljno ozbiljan. Dovoljno me dobro poznaje da zna da ja neposrednu preobrazbu teorije u praksu jednako tako emfatino odbacujem kao i ti. Ali vjerujem da posto-je situacije, trenuci u kojima je teorija praksom pogurnuta dalje situacije i trenuci u kojima teorija koja se kloni prakse postaje sebi samoj nevjerna. Ne moemo iz svijeta ukloniti injenicu da smo mi na te studente utjecali (a pogotovo ne ti) ja sam zbog toga vrlo radostan i voljan sam se pomiriti s oeubojstvom, iako to katkad boli. A sredstva koja oni koriste kako bi preo-brazili teoriju u praksu? Mi znamo (i oni znaju) da situacija nije revolucionar-na, pa ni predrevolucionarna. Ali ista je ta situacija toliko uasna, zaguuje i poniava da bunt protiv nje primorava na bioloku, fizioloku reakciju: to se vie ne moe podnijeti, ovjek se gui i mora doi do zraka, a taj svjei zrak nije zrak lijevoga faizma (contradictio in adjecto!); to je zrak koji smo mi (ba-rem ja) takoer jednom eljeli udisati i koji sasvim sigurno nikada nije zrak establimenta. Ja diskutiram sa studentima, prekorim ih kada su po mojemu sudu glupi i drugima igraju na ruku, ali vjerojatno ne bih protiv njihovih lo-ih oruja posezao za jo loijim, runijim orujima. I zdvajao bih nad sobom (nad nama) kada bih bio (bismo bili) na strani svijeta koji podupire masovno ubojstvo u Vijetnamu ili o njemu uti te koji sve sfere, izuzevi svoju sferu ugnjetavake moi, pretvara u pakao.

Natrag na osobno. Ne mogu doi u Frankfurt, osim ako takoer s nji-ma ne prodiskutiram, posluam ih i kaem im to elim rei, a ako to ne ide bez masovnoga okupljanja, bez cirkusa to je za mene uasno, protiv moje volje i protiv moje fizike konstitucije, ali to nije razlog da raspravu izbje-gnem. I can't help it, ali to je za mene (moda odve neposredna?) potvrda lo-jalnosti i zahvalnosti koje prema vama osjeam. I u svjetlu te lojalnosti elim dobiti tvoj odgovor. Za mene je alternativa: doi u Frankfurt i raspravljati sa studentima ili uope ne doi. Ako se tebi posljednje ini bolje to je perfectly alright with me, moda se moemo na ljeto nai negdje u vicarskoj i te stvari raistiti. Ako bi Max i Habermas mogli biti s nama, jo bolje. Ali stvari iz-meu nas moramo raistiti.

Srdano,

tvoj Herbert

82

22. travnja 1969. - tzv. Busenaktion. Nekoliko studentica obnaivi grudi prekida Adornovo

predavanje.


Kettenhofweg 1235. svibnja 1969.

Dragi Herberte,

tvoje pismo od 5. travnja koje sam dobio tijekom svojih praznika u Baden-Badenu izrazito me pogodilo i da budem iskren kao i ti zaboljelo. Koliko sam god svjestan da se nesuglasice izmeu nas mogu samo usmeno rijeiti, ne elim ti dotad dugovati odgovor.

Prije svega, ne razumijem kako to da se za tebe u potpunosti promije-nila situacija nakon jednoga razgovora koji, kao to mi to izriito govori, ni u emu nije proturjeio mojemu izvjetaju, jedva da je sadravao neto novo. Mislim da si me barem mogao obavijestiti o moebitnim odstupanjima u

83izvjetaju i dati mi mogunost da o tome izrazim svoje miljenje. Uistinu mi se ini praktiki nemogue suditi o stvarima s udaljenosti vee od est tisua milja; ti si to uinio, a da me nisi ak ni sasluao.

Ideja da se ne pria pred studentima i u javnosti svojedobno je dola od tebe. Ona se, dakako, poklopila s mojim namjerama. Uostalom, ja mo-ram uzeti u obzir interese Instituta naega starog Instituta, Herberte a ti bi interesi kroz onaj cirkus, kao to mi moe vjerovati, bili neposredno ugroeni: rasprostranjena sklonost da nam se uskrate dotacije izrazito bi se pojaala. Zbog toga je bolje da, ako stvarno hoe raspravljati sa studentima u Frankfurtu, to uini u potpunosti na vlastitu odgovornost, a da u to ne ukljuuje Institut ili Odjel. Vjerujem da na temelju tvojega pisma smijem zakljuiti da razumije moju reakciju i da mi je nee zamjeriti.

Policiju ne treba govorei argonom ApO-a 2 apstraktno demo-nizirati. Mogu ti jedino ponoviti da je ona sa studentima bila neusporedivo vie obazriva nego to su oni bili sa mnom: to se naprosto mora rei. Tako-er sam drugoga miljenja to se tie toga kada treba zvati policiju. Nedav-no mi je gospodin Cohn-Bendit u fakultetskoj raspravi rekao da bih imao pravo zvati policiju jedino kada bi me netko htio udariti ipkama; odgovorio sam da bi tada valjda bilo prekasno. Nijedna druga reakcija u sluaju zapo-sjedanja Instituta nije bila mogua. Budui da je Institut samostalna zakla-da i nije pod zatitom Sveuilita, odgovornost za sve to bi se dogodilo bila bi pala na Friedeburga i mene. Studenti su imali namjeru umjesto Odjela

modificirano zaposjesti Institut, kako su to tad nazivali; moe se zamisli-ti to bi se dalje bilo dogodilo s grafitima i slinim. Danas ne bih reagirao drugaije nego 31. sijenja. Zahtjev koji su mi studenti nedavno uputili: da izvrim javnu samokritiku, smatram istim staljinizmom. S business as usu-al to nema nikakve veze.

Znam da smo po pitanju odnosa teorije i prakse relativno bliski, iako bismo ba o tome odnosu jednom zbilja morali prodiskutirati (upravo radim na tezama koje se time bave). Priznao bih ti da postoje trenuci u kojima je te-orija praksom pogurnuta dalje, ali niti danas takva situacija prevladava, niti usamljeni i brutalni prakticizam, s kojim smo ovdje suoeni, s teorijom ima ikakve veze.

2 Auerparlamentarische Opposition (Izvan-parlamentrana opozicija) razvila se uslijed neobine koalicije dvaju njemakih inae suprotstavljenih stranaka 1966. godine, spd-a i cdu-a (socijaldemokrati i kranski demokra-ti, do danas u pravilu dvije najjae njemake stranke). Ta je koalicija bila otrenjenje za njemako lijevo glasako tijelo, osobito za nje-maki studentski pokret koji je tada bio u svo-jem formativnom periodu. spd i cdu imali su 95% mjesta u Bundestagu, a jedina opozicij-ska stranka bila je fdp (liberali desnoga centra)

s 49 mjesta. ApO veinom su inili studenti i mladi, tvorei artikuliranu drutveno-poli-tiku opoziciju marksistike provenijencije i zalaui se, izmeu ostaloga, za ciljeve poput demokratizacije i modernizacije visokokol-skoga sustava, osudu nacistikih zloina koje je generacija njihovih roditelja potiskivala te borbu protiv Vijetnamskoga rata. Meu poznatijim su lanovima ApO-a, osim spome-nutoga Krahla, Rudi Dutschke i Daniel Cohn-Bendit. op. prev.


84 Tvoj je najjai prigovor da je situacija toliko uasna da se mora pokuati iz nje iupati, ak i kada se raspoznaje objektivna nemogunost toga. Taj argument shvaam ozbiljno, ali ga smatram pogrenim. Mi, ti nita manje nego ja, svojedobno smo podnijeli jednu mnogo straniju situaciju onu ubojstva idova a da nismo pribjegli praksi; jednostavno zato jer nam je ona bila nedostupna. Smatram to stvarju samosvijesti da se bude naistu s vlastitom staloenou. Da budem otar: da ti zbog stvari u Vijetnamu ili Biafri jednostavno vie ne bi mogao ivjeti, a da se ne pridrui student-skim akcijama to ja drim samozavaravanjem. Reagira li se zbilja tako, moralo bi se protestirati ne samo protiv uasa napalm-bombi, nego ta-koer i protiv neizreciva muenja koje u kineskome stilu neprestance vri Vijetkong. Nema li se i to na umu, onda protest protiv Amerikanaca sadri neto ideologijsko. Upravo je na tu toku Max s punim pravom stavio veli-ku teinu. Upravo bih ja, koji sam u konanici odonuda (iz sad-a op. prev.) otiao, smio imati neko pravo na svoje miljenje.

Prigovara Jrgenovu izrazu lijevi faizam da je contradictio in adjecto. Ali ti si ipak dijalektiar. Kao da takve kontradikcije ne postoje kao da se jedan pokret, snagom sebi imanentne antinomije, ne bi mogao pretvoriti u svoju suprotnost. Uope ne sumnjam da e se studentski pokret u svojem sadanjem obliku, i to uistinu neposredno, svesti upravo na tehnokratiza-ciju sveuilita koju navodno eli sprijeiti. Jednako mi se tako neupitnim ini da naini ponaanja poput onih koje sam imao prilike uoiti i ijih opisa u potedjeti i tebe i sebe uistinu sadre neto od onoga nepojmljivog nasilja koje je jedno pripadalo faizmu.

Dakle, da na tvoje pitanje jednoznano odgovorim: ako u Frankfurt dolazi kako bi raspravljao sa studentima koji su se meni /nama svima po-kazali kao proraunati nazadnjaci, mora to uiniti na svoju ruku, a ne pod naom egidom. Odluku eli li to ili ne eli, ne mogu ti oduzeti.

Naravno da bi bilo lijepo kada bismo se mogli nai u vicarskoj s Maxom, ali nisam siguran hoe li se to ostvariti, pogotovo jer emo se u Baselu samo kratko zadrati. A to do ega je izmeu nas dolo ipak za-htijeva uistinu neograniene razgovore. Za njih bi Zermatt bio puno bolje mjesto, ija te manjkavost sjevernotalijanskih jezera dosada nikad nije za-straila. Inae sam poetkom rujna u Italiji, otprilike 8. i 9. sasvim sigurno u Veneciji.

Srdano,

tvoj Teddie


85 London

4. lipnja 1969.

Dragi Teddy,

jo manje odgodivo nego ranije osjeam potrebu govoriti otvoreno. Ergo:Tvoje pismo ne prua ni najblai nagovjetaj razloga neprijateljstva

studenata prema Institutu. Ti pie o interesima Instituta i to s emfati-nom opomenom: naega starog Instituta, Herberte. Ne, Teddy. To u to su studenti provalili nije na stari Institut. Jednako dobro kao i ja zna koja je razlika izmeu rada Instituta tridesetih godina i njegova rada u sada-njoj Njemakoj. Kvalitativna razlika nije razlika koja potjee iz razvoja same teorije: dotacije koje sasvim usputno spominje jesu li one uistinu toliko usputne? Zna da smo sloni u neprihvaanju bilo kakve neposredne poli-tizacije teorije. Ali naa (stara) teorija ima jedan unutarnji politiki sadraj, jednu unutarnju politiku dinamiku koja danas vie nego prije primorava k jednoj konkretnoj politikoj poziciji. To ne znai davati praktine savjete, kao to mi to u svojem intervjuu u Spiegelu 3 pripisuje. Ja to nikad nisam inio. Kao i ti, smatram neodgovornim s pisaega stola o akcijama savjeto-vati one koji su s punom svijeu spremni da im se udaraju glave za zajed-niku stvar. Ali, po mojem sudu, to znai: da bi to jo uvijek bio na stari Institut, moramo danas drugaije pisati i djelovati nego tridesetih godina. ak i neoteena teorija nije imuna spram realnosti. Koliko je pogreno negirati razliku izmeu obiju (kao to to s pravom predbacuje studentima), toliko je pogreno drati se te razlike apstraktno, u ranijem obliku, kada se ona promijenila u zbilji koja obuhvaa (ili je otvorena) teoriji i praksi.

Uistinu ne treba policiju apstraktno demonizirati. Naravno, i ja bih u odreenim situacijama zvao policiju. Nedavno sam

u odnosu na sveuilite (i nigdje drugdje) to formulirao na sljedei nain: ako postoji stvarna prijetnja fizike ozljede osobama te unitenja materijala i ustanova koji slue obrazovnoj funkciji sveuilita. S druge strane, vjerujem da su zaposjedanje zgrada i prekidi predavanja, ponovno u odreenim situ-acijama, legitimni akti politikoga protesta; npr. na Sveuilitu u Kaliforniji nakon nepojmljivo brutalnoga razbijanja prosvjeda u svibnju u Berkeleyu.Moda najvanije: s obzirom na uasnu situaciju ne mogu u sebi otkriti tu

vlastitu staloenost; ako je to samozavaravanje, mora da je ono ve toliko prodrlo u meso i u krv da vie nije hladno. Nije li barem jednako tako mogu-e da je upravo konstatacija staloenosti samozavaravanje i defense mechani-sm? Da se protiv pakla imperijalizma ne moe prosvjedovati, a da se u istome dahu ne optue oni koji se zdvajajui i svim sredstvima protiv njega bore, ini mi se nekako neljudski. Kao metodiki princip to odmah postaje ravna-nje rauna i opratanje agresorima.

3 Keine Angst vor dem Elfenbeinturm, u: Der Spiegel, br. 19, 1969., str. 208.


86

Marcuse dri predavanje u dupkom punoj najveoj dvorani Freie Universitta u Berlinu.

O lijevome faizmu: svakako jo nisam zaboravio da postoje dijalektike kontradikcije, ali takoer nisam zaboravio da nisu sve kontradikcije dija-lektike neke su jednostavno pogrene. (Autentina) Ljevica ne moe se

snagom sebi imanentne antinomije pretvoriti u desnicu, a da presudno ne promijeni svoju drutvenu bazu i ciljeve. Nita u studentskome pokretu ne ukazuje na takvu promjenu. U uvodu svojega pojma staloenosti pie da smo mi svojevremeno takoer podnijeli ubojstvo idova, a da nismo pribje-gli praksi jednostavno zato jer nam je ona bila nedostupna. Da, i upra-vo nam danas ona nije nedostupna. Razlika u situaciji jest razlika izmeu faizma i graanske demokracije. Ona nam takoer daje slobode i pra-va. Ali onoliko koliko graanska demokracija (na temelju svoje imanentne antinomije) spreava kvalitativnu promjenu, i to kroz sam parlamentarno-demokratski proces, postaje izvanparlamentarna opozicija, jedina forma

pobijanja: civil disobedience, izravno djelovanje. I oblici toga djelovanja vie ne slijede tradicionalnu shemu. Mnogo toga u njemu ja osuujem jednako kao i ti, ali ja sam se s time pomirio i branim to djelovanje pred protivnikom jer su upravo obrana i odranje statusa quo te njegovih cijena po ljudski ivot mnogo straniji. U tome je vjerojatno najvee razilaenje izmeu nas. Pri-ati o Kinezima na Rajni 4 sve dok na Rajni stoje Amerikanci, za mene je jednostavno nemogue.

87Sve to sasvim sigurno zahtijeva neograniene razgovore. Zato je Zermatt za to najbolje mjesto, nije mi jasno. Mjesto koje je dostupnije svim sudio-nicima, ini mi se u sferi moguega. Mi smo od 16. kolovoza do 11. rujna u vicarskoj; od 4. srpnja do 14. kolovoza kod Madame Bravais-Turenne, 06 Cabris, Francuska.

Srdano,

tvoj Herbert


Kettenhofweg 12319. lipnja 1969.

Dragi Herberte,

hvala ti lijepa na obama tvojim pismima. Odgovaram ti onoliko dobro koliko mogu iako se nalazim u jednoj fazi ni u kojem sluaju psiholoki uzrokova-noj iznimne depresije koja mojoj sposobnosti izraavanja ba i ne pogodu-je, stoga te prije svega molim za strpljenje, ak i ako ponavljam. Da stekne dojam o ovdanjoj atmosferi, podijelit u s tobom da je moje predavanje po drugi put prekinuto, ovoga puta ak i bez ikakva navodnog opravdanja.

Pie da moje pismo ne daje nikakav nagovjetaj razloga neprijatelj-stva studenata prema Institutu. Takve razloge oni nisu dali do zaposjedanja, a ono je poduzeto s predumiljajem da emo mi biti prisiljeni zvati policiju. S obzirom na uspavani interes studenata za studentski pokret, bio je to jedini nain da se postigne neka vrsta solidariziranja. Krahl je to sasvim tono proraunao. Ti na naem mjestu ne bi mogao drugaije reagirati; sluaj koji si ti naveo: ako postoji stvarna prijetnja fizike ozljede osobama te unitenja materijala i ustanova koji slue obrazovnoj funkciji sveuilita bio je u naoj situaciji izravno prisutan. To to ti naziva neprijateljstvom spram Instituta lei jednostavno u tome da smo mi reagirali u skladu s provokacijom.

Porie da je Institut na stari Institut. Jasno je da on ne moe biti identian s onim iz New Yorka. Tada je postojala mogunost da se u Insti-tutu sakupi itav niz manje ili vie iroko obrazovanih znanstvenika, od kojih je veina due vremena radila zajedno; ovdje smo sve suradnike mo-rali sami obrazovati. Javne su dotacije utjecale na smjer rada tako to smo

4 Rije je o Horkheimerovoj opasci da eu-ropska kulturna dobra vie ne posjeduju zna-enja pa bi zemlje treega svijeta mogle brzo proiriti svoj utjecaj. Zbog toga Horkheimer

vidi Kineze uskoro na obali Rajne (u: Der

Spiegel, br. 12, 1969.). Sline opaske o prijetnji ute rase Horkheimer je dao u tekstu On the Concept of Freedom, Diogenes, br. 53, Pariz, 1966. op. prev.


88 morali provoditi empirijska istraivanja; ali u konanici je Autoritet i porodica zavrena u emigraciji, a Autoritarna linost u potpunosti je ondje proizvedena. Mislim da se ne trebamo sramiti empirijskih stvari koje smo napravili, poput skupnoga istraivanja s pripadajuim metodolokim studijama, izdanja Stu-dent i politika koja je trenutano u pripremi te na listi glavnih njemakih iz-danja ili velike studije npd-u. 5 U svim tim izdanjima nee nai ni najmanju poveznicu s financijerima. Ne bi smio ni Jrgenu (koji slubeno nije direktor Instituta, ali mu de facto u potpunosti pripada), ni meni prigovarati da smo u tim studijama napustili teorijske interese. () I izdavaka serija sadri itav niz teorijskih stvari, ne samo Maxov i moj zajedniki svezak, nego i knjigu o Marxu Alfreda Schmidta, knjigu o Comteu i Hegelu od ApO-ovca Negta te Bergmannov spis protiv Talcota Parsonsa. O mojim knjigama neu ni go-voriti. Kada se predoe potekoe s kojima se Institut poput naega cijeloga svojeg ivota (i danas) morao boriti, mislim da su njegovi rezultati dostojni ovjeka. Prigovor da neto ili netko nije uinio ovo ili ono moe se ticati sve-ga i svakoga te stoga gubi na stringentnosti.

Sredinja toka naega neslaganja bila je jasna ve u Cransu. Ti sma-tra da praksa danas, u emfatinome smislu, nije nedostupna; ja mislim drugaije. Morao bih zanemariti sve to sam mislio i to znam o objek-tivnoj tendenciji kada bih htio vjerovati da studentski pokret u Njemakoj ima i najmanji izgled za drutveni uinak. Budui da on to nema, njegov je uinak upitan u dvostrukome smislu. Prvo, u smislu toga da on potpalju-je nesmanjeni faistiki potencijal u Njemakoj, a da za to ni najmanje ne mari; drugo, tako to u sebi samome stvara tendencije koje i tu se takoer smijemo razilaziti s faizmom neposredno konvergiraju. U tome pogle-du simptomatinim smatram tehniku pozivanja na diskusiju samo kako bi se ona uinila nemoguom; barbarska neljudskost naina ponaanja koji je regresivan i koji jo k tomu regresiju zamjenjuje revolucijom; slijepi primat akcije; formalizam koji je indiferentan spram sadraja i oblika toga protiv ega se buni, naime nae teorije. Ovdje u Frankfurtu, a sigurno i u Berli-nu, koristi se rije ordinarijus (redovni profesor op. prev.) sasvim slino

ponizno, ali odozgo, kako bi se odbacilo ljude ili, kako se to ve kae, kako bi im se spustilo kao svojedobno rije idov iz usta nacista. Zbroj toga s ime sam ja sm upravo posljednja dva mjeseca bio konstantno konfronti-ran ne smatram vie pukim aglomeratom povremenih pojava. Cjelina tvori jedan sindrom, da upotrijebim rije koja nas je nekad nasmijavala. Dijalekti-ka, izmeu ostaloga, znai da ciljevi nisu indiferentni spram sredstava: ono to se tu dogaa detaljno pokazuje kako birokratsko pridravanje poslovni-k, dunosti, brojnih gremija i sl. sadri upravo svojstva one tehnokratiza-cije kojoj se tu navodno suprotstavlja, a kojoj se mi uistinu suprotstavljamo.

5 Nationaldemokratische Partei Deuts-chlands (Nacionaldemokratska njemaka stranka) njemaka neonacistika stranka osnovana 1964. godine, koja postoji i danas

iako je marginalno prisutna u njemakoj po-litici (od ujedinjenja nikada nije dobila vie od 1.5% glasova na dravnim izborima, dok je 5% minimum za predstavnike u Bundestagu).


89Opasnost preobrazbe studentskoga pokreta u faizam ja shvaam mnogo ozbiljnije nego ti. Nakon to je u Frankfurtu izvikan izraelski ambasador, jamstvo da se to nije dogodilo zbog antisemitizma ili zbog unovaenja ne-kog izraelskog ApO-ovca nimalo ne pomae. Uope ne treba ekati Kineze na Rajni. Dovoljno je samo jedanput pogledati u manino uperene oi onih koji, po mogunosti pozivanjem na nas same, na nama iskaljuju svoj bijes. Teko mi je zamisliti da si ti tu vrstu desublimacije imao na umu iako mi zamjena devete simfonije jazzom i beatom, tim talogom kulturne industrije, nikad nije bila jasna. Ali time dolazim do sloja o kojemu trebamo razgova-rati, a ne se dopisivati.

Ne bi li se to moglo dogoditi u Zermattu? S obzirom na stanje u kojem se nalazim, a sam bog zna da ne pretjerujem, bilo bi za mene fiziki nepod-noljivo tijekom tih nekoliko tjedana, u kojima nastojim obnoviti snage, ii u vruinu, bilo u Italiju, bilo na podruje fena. Ne bi li nam kao voda trebao biti dovoljan sviev bunar (u Zermattu) s natpisom: Domine, conserva nos in pace?

Mi smo, dakle, ovdje do 21. srpnja, zatim gore; molim te, javi se to prije.

Srdano,

tvoj Teddie

Herbert Marcusechez Madame Bravais-Turenne

06 Cabris, Francuska21. srpnja 1969.

Dragi Teddy,

tvoje pismo od 19. lipnja stiglo je nakon naega povratka iz Italije. Sukob s Cohn-Benditom 6 zapravo me vrlo zabavio: ne samo zato to mi je uspjelo njegov govorni kor natjerati na utnju i odrati svoje predavanje do kraja po planu (novinski su izvjetaji netoni), nego i zato to je rasprava o tome inci-dentu s talijanskim studentima pokazala da su Cohn-Bendit i njegove meto-de u potpunosti izolirani od sredita studentskoga pokreta. Isto to ujem od svojih prijatelja u Berlinu.

Time dolazim do toga to ti naziva sredinjom tokom naega ne-slaganja. Ja svakako vjerujem da studentski pokret ima izgleda za dru-tveni uinak. Pritom prvenstveno mislim na Sjedinjene Drave, ali i na

6 Daniel Cohn-Bendit tom je prilikom napao Marcusea optuivi ga da dri predavanje u burujskome obliku i u burujskome teatru.

op. prev.


90 Francusku (moj je boravak u Parizu to ponovno potvrdio) i Junu Ameriku. Naravno, povodi koji su izazvali proces vrlo su razliiti, ali, nasuprot Haber-masu, meni se ini da je isti cilj, unato svim razlikama, pokretaka snaga. A taj je cilj iz samoga korijena egzistencije protest koji izvire protiv kapita-lizma, njegovih eksploatiranih nadniara u treem svijetu, njegove kultu-re, njegova morala. Naravno, ja nikada nisam tvrdio takvu besmislicu da je sm studentski pokret revolucionaran, ali on je danas najjai, moda jedini katalizator za unutarnje propadanje sustava dominacije. Kao takav kataliza-tor studentski je pokret u Sjedinjenim Dravama zapravo ve imao drutveni uinak: u razvoju politike svijesti, u aktiviranju get, u radikalnome otu-enju dotada integriranih slojeva sustava i, to je osobito vano, u mobilizi-ranju irega kruga javnosti protiv amerikoga imperijalizma (zbilja ne vidim razlog biti alergian spram uporabe toga pojma). To sve moda nije mnogo, ali u razvijenim industrijskim zemljama nema revolucionarne situacije i stupanj integracije upravo definira nove i vrlo neortodoksne forme radikal-ne oporbe. Kao to se gotovo uvijek dogaa, oni koji vladaju imaju ispravniju procjenu znaenja studentskoga pokreta nego to je ima on sm: u Sjedinje-nim se Dravama represija protiv kola i sveuilita organizira po hitnome postupku gdje ne pomae kooptacija, pomae policija.

Studentski je pokret danas u oajnoj potrazi za teorijom i praksom, za oblikom organizacije koji mogu odgovarati i proturjeiti kasnokapitalisti-komu drutvu. On je rastrgan u sebi, proet provokatorima ili takvima koji objektivno zagovaraju ciljeve provokacije. Neke akcije iz Frankfurta ili Ham-burga o kojima sam izvjeten smatram jednako toliko osude vrijednima kao i ti. Protiv parole destrukcije sveuilita dovoljno sam se javno borio kao pro-tiv samoubilake akcije. Vjerujem da je upravo u toj situaciji naa zadaa po-moi pokretu, kako teorijski, tako i u obrani protiv represije i denuncijacije.

Moje pitanje je li dananji Institut uistinu jo uvijek onaj stari nije se odnosilo na izdanja, nego na apstinenciju od zauzimanja politikoga stava. Jo jedanput: pojam posredovanja nisam ni u kojem sluaju potisnuo, ali postoje situacije u kojima se ono manifestira upravo u konkretnome. Prema njegovoj vlastitoj dinamici, velika, dapae, povijesna zadaa Instituta zahti-jeva jasno zauzimanje stajalita protiv amerikoga imperijalizma i za oslo-bodilaku borbu u Vijetnamu i upravo se o Kinezima na Rajni ne moe govoriti sve dok je kapitalizam glavni eksploatator. Ve sam 1965. godine u Njemakoj sluao o identificiranju Instituta s amerikom politikom.

No, sada k najneugodnijemu dijelu pisma. Sluajno sam u Spiegelu vidio da se i Max pridruio zboru mojih napadaa. Ja sam se do krajnosti trudio naa nesuglasja ne iznositi u javnost. Sada moram javno odgovo-riti. ini mi se udnim da je Max u svojem napadu prisvojio u privatno vlasnitvo ideje koje su razraene u zajednikim diskusijama; da su te ideje u mene postale grublje i jednostavnije, rado prihvaam. Vjerujem da su to ogrubljivanje i pojednostavljenje jedva prepoznatljivu radikalnu supstanciju tih ideja uinile ponovno vidljivom. Dalje: Habermas iz (meni


91neposlanoga) predgovora novomu izdanju radova iz tridesetih godina citira sljede-u reenicu: Razlika se tie odnosa prema nasilju koje u svojoj nemoi pogoduje protivniku. ini mi se da je za volju istine nuno otvoreno rei da je upitna demo-kracija unato svim manjkavostima jo uvijek bolja od diktature do koje bi njezin kolaps doveo. Zar Horkheimer tridesetih godina uistinu danas moe pisati toliko nedijalektiki, toliko neteorijski? Reenica se ponajprije ini samo kao formulacija opepoznate istine manjega zla. Ali, je li ona ak i to? Demokracija je izolirana, nepropusna spram svojega stvarnog sadraja: oblika dominacije kasnoga kapita-lizma. Ta izolacija omoguuje da se potisne pitanje: bolja za koga? Za Vijetnam? Biafru? Porobljene ljude u Junoj Americi, u getima? Sustav je globalan i njegova je demokracija ta koja sa svim svojim manjkavostima provodi, plaa i naoruava kako neokolonijalizam, tako i neofaizam te spreava osloboenje. Dvostruka izo-lacija: neofaizam i ta demokracija nisu alternative: ta demokracija, kao kapitali-stika, svojom inherentnom dinamikom vodi reimu nasilja? I zato bi morao nje-zin kolaps dovesti do diktature koja je jo gora od te postojee? Nije li upravo elja dananjih pokreta, naroito studentskoga, da takav razvoj stvari sprijei? I mora li se taj pokret unaprijed denuncirati kao nemono nasilje pri emu je prije svega i vie nego upitno moe li se uope o nasilju govoriti s dobrom savjeu kada se ono usporedi s nasiljem s kojim raspolau oni koji vladaju? to protivniku vie po-goduje: autoritativna garancija nemoi toga pokreta ili jaanje pokreta? Studenti vrlo dobro poznaju objektivne granice svojega protesta ne trebaju nas da bismo im ih mi razjasnili, ali moda nas trebaju kako bismo im pomogli prijei te grani-ce. Nasilje, practitioners of violence na drugoj su strani, u protivnikome kampu, i trebali bi se uvati preuzimanja njegovih kategorija te koritenja tih kategorija za oznaivanje studentskoga pokreta. A diktatura nakon ruenja? Trebali bismo imati teorijske hrabrosti ne identificirati kategorije nasilja osloboenja s nasiljem represije. Koliko god da je uasno: vijetnamski seljak koji upuca zemljoposjedni-ka koji ga je itavo stoljee muio i potlaivao ne ini isto kao zemljoposjednik koji upuca pobunjene robove.

Tamo gdje parlamentarno-demokratske institucije jo uvijek djeluju u slubi prava na slobodu, a protiv ojaanja represije, svakako treba braniti, ali one ne pro-padaju zbog studentskih akcija, ve zbog akcija vladajue klase. U sad-u je zakonodavna vlast danas sredite sve intenzivnije represije, a nedavno Nixonovo zaposjedanje Vrhovnoga suda pokazuje smjer u kojem se politika kree.

To su neke od stvari koje bismo morali raspraviti. Moda u tome jo i us-pijemo. Uostalom, postoji izravni vlak od Zermatta do Pontresine (divni Glacier Express), a od Pontresine do Zermatta ista je udaljenost kao od Zermatta do Pon-tresine. Nadam se da u sresti Habermasa sredinom kolovoza u Zrichu. Mi smo ovdje do 14. kolovoza: svakodnevno plivanje u Sredozemlju i francuska kuhinja pomau duhovnoj i tjelesnoj rekuperaciji.

Lijepi pozdravi vama oboma,

Herbert


92Institut fr Sozialforschung

Goethe-Universittprof. dr. Th. W. Adorno

6000 Frankfurt a.M. 1Seckenberg-Anlage 26

6. kolovoza 1969.

Dragi Herberte,

na tvoje sam ti pismo odgovorio i telegramom. elim sprijeiti zlo. Bilo bi idiot-ski kada bi zbog te prie dolo do ozbiljnoga raskola izmeu tebe, s jedne strane, te Maxa i mene, s druge strane. Ne razumijem zato zbog te, po obiaju, grubo izopaene stvari nisi najprije kontaktirao Maxa da razjasnite injenice prije nego to si reagirao. Inae, elim ti rei da hajku na tebe i zabavu koju ona na-im neprijateljima prua smatram odvratnom. To je samorazumljivo, ali upravo u ovome trenutku, to se mora rei. Mislim da bi morao tuiti g. Matthiasa, ko-liko god da sam inae nesklon sudskim tubama. Mene se uvuklo u jednako zakuhanu stvar u svezi s Benjamin-izdanjem, kako s desna (Hannah Aren-dt), tako i od aktivista ApO-a.

Na tvoje pismo bez pisae maine mogu poteno odgovoriti tek iz Frankfurta. Posljednji sam koji bi podcjenjivao zasluge studentskoga pokreta: on je prekinuo mirni prijelaz u potpuno birokratizirani svijet, ali on je pomijean s trunkom ludila u kojem totalitarno prebiva teleologijski, i to uope ne samo kao reperkusija iako i to. Ja nisam mazohist kada je rije o teoriji. K tomu je njemaka situacija uistinu drugaija. Usput, prilikom nedavnoga ispita ponovno sam dobio dozu suzavca, to je s obzirom na moj konjunktivitis bilo poprilino tegobno. to se tie dananjega Instituta, on sasvim sigurno ne posjeduje veu dozu politike apstinencije nego to je to bilo u New Yorku. Oito si ne moe predoiti koliinu mrnje koja je usmjerena na Friedeburga, Habermasa i mene. Mogao bi o tome stei nekakav dojam itajui faz (Frankfurter Allgemeine Zeitung op. prev.).

Da krajnje pojednostavnim, uistinu sam sasvim drugoga miljenja kao svojedobno nasuprot Brechtu; ali u to ne mogu danas ulaziti.

Herberte, zaista ne mogu doi u Zrich ili Pontresinu. Kao to sam ti obja-snio u svojem prethodnom pismu, mora raunati s teko oteenim Teddiejem; Max e ti to potvrditi. Ti e do sredine kolovoza ve imati temeljito iscjeljenje iza sebe, i drago mi je zbog toga; ja jo neu. Mislim da je taj poprilino raciona-lizirani egoizam legitiman, a reenicu o jednakoj udaljenosti od Pontresine do Zermatta na sreu je mogue i obrnuti. Ovdje je, kao to zna, neometano i ne-izrecivo mnogo mirnije nego u Engadinu. Uostalom, mi smo ti doli tamo usu-sret. Zar ti je odonda toliko grozno ovdje? Nema sumnje oko toga da moramo razgovarati ili? Mislim da sam ti ve pisao da sam od 5. do 9. rujna u Veneciji (Hotel Regina); ovdje do 27. kolovoza.

Topli pozdravi, i od Gretel Ingi,

tvoj Teddie


93O Danny-le-rougeu imao bih ti to priati: ali samo groteskno komine stvari. Mora da je to bila prekrasna ulina kavga s njim. A u Frankfurtu on jo uvijek spada pod humanije! Quel monde!

Pretipkano prema rukopisu.Srdaan pozdrav,

Hertha Georg, tajnitvo

Prosvjed njemakih studenata u Bonnu 1968., doekan s tada uobiajenom dozom policijskog

nasilja.


cemu20 adorno marcuse prepiska str78 93 (1)

Documents