demografske promjene i socijalna politika fileuvod demografska kretanja bitna su pretpostavka...

VladoPULJIZ

Studijski centar socijalnog radaPravni fakultet

Zagreb

DEMOGRAFSKEPROMJENE ISOCIJALNA

POLITIKA

Uvod

Demografska kretanja bitna su pretpostavka koncipiranja iprovedbe u~inkovite socijalne politike. Ako socijalnu poli-tiku pojednostavnjeno definiramo kao redistribuciju na-cionalnoga dohotka s ciljem prevladavanja socijalnih rizi-ka i ublaàvanja nejednakosti u dru{tvu nastalih uslijeddjelovanja trì{ta, onda demografija, polaze}i od predvid-ljivih i vjerojatnih scenarija kretanja stanovni{tva, sluì so-cijalnoj politici kao “preventivni alarm” i orijentacija zareforme. Tako je promjene u politici primarne i sekundar-ne raspodjele dohotka nu`no temeljiti ne samo na spozna-jama o procesima i instrumentima socijalne kohezije negoi na dugoro~nim demografskim trendovima, jer oni bitnoutje~u na karakter i sudbinu dru{tva.

O povezanosti demografije i socijalne politike posred-no govori sljede}i citat: “înjenica da netko ìvi sam, da jesamohrani roditelj, da ima mnogo djece ili da je star moèuzrokovati predvidljive ili nepredvidljive doga|aje. Te ~i-njenice same po sebi ne treba uzimati kao hendikep. Ipak,u socijalno nesigurnoj okolini obiljeènoj doga|ajima kojidjeluju remetila~ki na tok ljudske egzistencije, kao {to jenesigurnost zaposlenosti uzrokovana makroekonomskimpromjenama ili pak promjena modela socijalne za{tite, ne-ka ku}anstva ~e{}e od drugih mogu biti izloèna socijal-nim rizicima. Pojedinci koji nakupljaju vi{e problema (bitisamohrani roditelj, biti slaba zdravlja, raspolagati s nedo-voljno sredstava ili nedovoljno socijalnoga kapitala) mogupostati mnogo ovisniji od drugih o socijalnim transferimaili javno financiranim uslugama” (Avramov, 2003., 25).

Povezanost demografskih kretanja i socijalne politikemoè se ilustrirati primjerom dvaju modela socijalne drà-ve koja su obiljeìla dva razdoblja poslijeratne europskepovijesti. Naime, u prva tri desetlje}a nakon Drugog svjet-skog rata, u tzv. “zlatno doba socijalne dràve” (Esping--Andersen), europske su se socijalne dràve, osim na visokestope rasta, punu zaposlenost, fordisti~ke industrijskestrukture te sna`no izraène solidarnosti proiza{le iz te- 97

gobna ratnog iskustva, oslanjale i na brz demografski rast,visoke stope nataliteta (“baby boom”) te na stabilnu, kla-si~nu nukleusnu obitelj. U takvoj obitelji otac je zaposlen iobavlja instrumentalnu ulogu, a majka ostaje kod ku}e,ra|a i podiè djecu te ima ekspresivnu ulogu. Prema T.Parsonsu, taj je tip obitelji najbolje odgovarao onda{njimzahtjevima industrijskoga dru{tva (Parsons, 1955.). [tovi{e,takva je obitelj bila pouzdan oslonac socijalne dràve. Onaje amortizirala osnovne socijalne probleme i pomagala uodrànju socijalne kohezije i solidarnosti u dru{tvu.

Me|utim, od sredine 1970-ih godina, kada je svjetskagospodarska kriza ozbiljno ugrozila dominantne ekonom-ske i socijalne strukture, uslijedile su bitne preobrazbe eu-ropskih dru{tava. Na njih je najvi{e utjecala globalizacija,tehnolo{ka revolucija, pad socijalizma, promjene u struk-turi rada i u dru{tvenim vrijednostima. Sve je to dovelo upitanje stupove poslijeratne kejnzijanske, intervencionisti-~ke socijalne dràve (Puljiz, 2001.). Zna~ajne su bile i pro-mjene u demografskoj sferi. Najva`nije od njih jesu stare-nje stanovni{tva, opadanje fertiliteta, slabljenje klasi~nenukleusne obitelji te pluralizacija obiteljskih oblika. Trebaupozoriti i na snaàn proces individualizacije koji je zah-vatio suvremena dru{tva, a koji se odrazio na strukturu ikvalitetu obiteljskih odnosa. Individualizacija podrazumi-jeva sve ve}u autonomiju i slobodu individualnog izbora.Me|utim, pokazalo se da individualizacija, osim pozitiv-nih dostignu}a, koja se ogledaju u sve ve}oj emancipacijipojedinaca, donosi i niz negativnih posljedica, kao {to jeslabljenje socijalnih veza, desocijalizacija, {to vodi pove-}anju individualne nesigurnosti. “Osvajanje osobne neo-visnosti, koja je dugo bila glavni vektor pozitivne evolucijeprema vi{e afektivnim nego institucionalnim vezama uobitelji, popra}eno je negativnim u~incima. Pozitivno ot-kri}e nagla{enije osobne socijalne veze istodobno pratiproces gubljenja veza, odnosno defilijalizacija, kako to na-ziva Robert Castel. Neovisnost tako postaje ranjivost, ega-litarna veza s drugim individuama pretvara se u strah odnesigurne budu}nosti” (Fitoussi, Rosanvallon, 1990., 33).

U takvu kontekstu mijenja se osnovna filozofija soci-jalne dràve. Ve}ina socijalnih reformi provedenih u po-sljednjem razdoblju nastojala je smanjiti ulogu dràve, oja-~ati individualnu odgovornost gra|ana za vlastitu sudbinute ostvariti ve}i utjecaj civilnoga dru{tva u socijalnoj sferi.Dana{nja je nacionalna dràva suo~ena s mo}nim nadna-cionalnim trì{tima, posebno s trì{tem kapitala. Da bi imse prilagodila, dràva nastoji smanjiti javne – dakle i soci-jalne – izdatke te tako gospodarstvo u~initi kompetitivni-jim. “U kontekstu u kojem su vlade sve svjesnije da mora-98

Vlado PuljizDemografske promjene isocijalna politika

ju brzo reagirati na rizike, smanjuju}i pla}e i tro{kove radipove}anja konkurentnosti, javlja se veliko isku{enje da sesocijalna prava vide u negativnom svjetlu, da se stoga is-takne njihov fakultativni karakter i da se prohibiraju soci-jalni tro{kovi” (Daly, 2003., 22). U vi{e europskih zemaljaovih posljednjih desetlje}a bila je na djelu politika rezanjasocijalnih izdataka (retrenchement) i traènja novih mode-la socijalne politike.

Ima mi{ljenja da se ipak pretjeruje u prognozama oslabljenju uloge dràve u socijalnoj sferi. Novija ispitivanjajavnoga mi{ljenja pokazuju sna`nu privrènost Europljanavrijednostima socijalne dràve, kao {to su solidarnost i so-cijalna pravda. Isto tako neki autori upozoravaju da se uraspravama o socijalnoj politici precjenjuje utjecaj globali-zacije (Ferrera, Rhodes, 2000.). Me|utim, neovisno o razli-kama u stavovima, me|u analiti~arima vlada prili~no vi-sok stupanj suglasnosti oko toga da se u posljednjem raz-doblju promijenio karakter socijalnih rizika i hijerarhijaciljeva socijalne politike. To je utjecalo na promjenu karak-tera i smjera dràvne intervencije u socijalnoj sferi. Dru-gim rije~ima, klju~ni demografski procesi, uklju~uju}i pro-mjene u obitelji, zadobivaju sve va`nije mjesto u socijalnojpolitici. Ako je u prvom poslijeratnom razdoblju obiteljbila snaàn oslonac socijalne dràve, zbog uznapredovalihprocesa disolucije i individualizacije, ona je danas sve vi{eprisiljena transferirati svoje probleme na brigu i postupanjedràvi. Ako se, k tome, imaju na umu procesi kao {to je sta-renje stanovni{tva i njime uvjetovana promjena me|ugene-racijskih odnosa, onda ima dovoljno argumenata za tvrdnjuda }e se u idu}em razdoblju pove}ati utjecaj demografskihpromjena na socijalnu i ekonomsku politiku, {to je pretpo-stavka – kako je danas popularno re}i – odrìva razvoja.

Starenje stanovni{tva

Starenje stanovni{tva jedan je od bitnih demografskih i so-cijalnih problema s kojim se suo~avaju dana{nje razvijenezapadne i tranzicijske zemlje.

Glavni su uzroci starenja stanovni{tva – opadanje sto-pe fertiliteta te stope mortaliteta. Na starenje utje~e i mi-gracija stanovni{tva. Naime, iseljavanje mladih ljudi prido-nosi starenju stanovni{tva u sredini odlaska, a pomla|i-vanju stanovni{tva u sredini dolaska.

Opadanje stopa fertiliteta uzrokom je starenja stanov-ni{tva “odozdo” (bottom up) ili tzv. “dejuvenilizacije”. Bu-du}i da }emo o opadanju stopa fertiliteta raspravljati udrugom dijelu ovoga rada, ovdje }emo tek upozoriti na toda je u europskim zemljama od sredine 1960-ih godina pa 99

Vlado PuljizDemografske promjene i

socijalna politika

do danas op}a stopa fertiliteta gotovo prepolovljena, {to jeutjecalo na smanjenje mla|ega i pove}anje udjela starijegastanovni{tva u ukupnoj europskoj populaciji.

Drugi uzrok starenja populacije jest smanjeni mortali-tet stanovni{tva, odnosno produljenje prosje~noga ìvot-nog vijeka (life expetancy). Mogli bismo ga nazvati stare-njem odozgo (top down) ili “sije|enje” (greying) populaci-je. U tom su se pogledu u 20. stolje}u zbile duboke pro-mjene. Kao ilustraciju navest }emo primjer [vedske, u ko-joj je o~ekivano trajanje ìvota poraslo otprilike sa 50 go-dina u 1900. na oko 78 godina 2000. godine (oko 75 godi-na za mu{karce i oko 80 godina za ène) (Avramov, Ma-skova, 2003., 7). C. Prinz iznosi skupni podatak za zemljeEuropske unije, prema kojem se od 1960. do 1990. godineprosje~no o~ekivano trajanje ìvota pove}alo za 7 godina –ili za ne{to manje od tri mjeseca svake godine. Indikativanje i podatak istog autora koji se odnosi na mortalitet u Au-striji: po~etkom 1950-ih godina u ovoj je zemlji 10% ènaumiralo do navr{enih 35, a mu{karaca do navr{enih 20 go-dina. Me|utim, po~etkom 1990-ih godina u Austriji je10% èna umiralo do 65, a mu{karaca do 55 godina (Prinz,1997., 15). [to se ti~e Hrvatske, prosje~no o~ekivano tra-janje ìvota nakon ro|enja 2000. godine bilo je 70,5 godi-na za mu{karce i 77,8 godine za ène, odnosno u prosjekuoko 74 godine. Budu}i da je o~ekivano trajanje ìvota uHrvatskoj 1980. godine bilo 66,6 godina za mu{karce i74,2 godine za ène (prosje~no 71 godinu), to zna~i da seprosje~ni ìvotni vijek u zadnjih 20 godina u nas pove}aootprilike za 3 godine (Conseil de l’Europe, 2003., 96 i 99).Podsjetimo i na prognoze, koje nagovje{}uju da }e generaci-je koje se danas ra|aju ìvjeti u prosjeku 90 i vi{e godina.1

Ovo uistinu osjetno produljenje ìvotnoga vijeka tre-ba najvi{e zahvaliti promijenjenom na~inu ìvota dana{njihgeneracija u odnosu na prethodne. U doglednoj se bu-du}nosti moè o~ekivati da }e biolo{ka znanstvena otkri}ai intervencije u genetski proces usporiti starenje, pa takododatno promijeniti dana{nje shva}anje i na~in ìvota ustarosti.

Va`ni su podaci o o~ekivanom trajanju zdrava ìvota(healthy life expectancy). Prema izvorima Svjetske zdrav-stvene organizacije, koji se odnose na glavne zapadne zem-lje, prosje~no o~ekivano trajanje zdrava ìvota u 2001. go-dini bilo je u Francuskoj 68,5 godina za mu{karce i 72,9godina za ène, u Njema~koj 67,4 godine za mu{karce i71,5 godina za ène, u Italiji 69,5 godina za mu{karce i72,8 godina za ène, a u Velikoj Britaniji 68,3 godine zamu{karce i 71,4 za ène. Veoma je lo{e stajala Ruska Fede-racija, u kojoj su mu{karci mogli o~ekivati 50,3, a ène100


60,6 godina zdrava ìvota. Hrvatska je populacija 2001. go-dine mogla ra~unati na 60,8 godina zdrava ìvota za mu-{karce i 67,1 godina za ène (WHO, 2001.).

[to se ti~e uzroka smrti, oni su sve manje u zaraznim,izvana uzrokovanim, bolestima, kako je to nekada bilo, asve vi{e u unutarnjim organskim promjenama, prije svegau pogor{anjima zdravlja nastalim uslijed procesa starenja(senescent deterioration). Pove}anje o~ekivana trajanja ì-vota popra}eno je pobolj{anjem zdravlja mla|e skupinestarih ljudi i koncentracijom degenerativnih bolesti u stari-joj ìvotnoj dobi. “Istodobno nove generacije starih ljudiprofitiraju od vi{e razine obrazovanja koje su stekli u mla-dosti, vi{e uìvaju u modernim kulturnim tekovinama i,op}enito, imali su povoljnije uvjete u svojem ìvotnom vi-jeku” (Avramov, Maskova, 2003., 8).

Za socijalnu je politiku, posebno za mirovinski su-stav, vaàn udio kontingenta stanovnika starijih od 65 go-dina u ukupnom stanovni{tvu. Prema podacima Vije}a Eu-rope, u Francuskoj je po~etkom 2003. godine starijih od65 godina bilo 16,3% stanovnika, u Njema~koj 17,5%, uItaliji 18,2%, a u Velikoj Britaniji 15,6%. Rusija je istodob-no imala 13,3% stanovnika starijih od 65 godina, a naj-manji je njihov udio bio u Turskoj – 5,5%. Hrvatska je ta-ko|er imala brojan kontingent stanovnika starijih od 65godina – 16,3% (Conseil de l’Europe, 2003., 44).

U idu}em razdoblju o~ekuje se osjetan porast popula-cije starije od 65 godina. Za Europu kao cjelinu predvi|ase da }e 2050. godine imati 27,6% stanovnika u dobi iznad65 godina. Najmanje }e ih biti u Turskoj – 17,9%, a naj-vi{e u [panjolskoj – 37,9% i u Italiji – 35,9%. Prema istimprocjenama, Hrvatska }e 2050. godine imati 24,3% stanov-nika starijih od 65 godina (UN, 2001.).

Ovi se podaci mogu promatrati u pozitivnom svjetluako naglasak stavimo na produljenje ìvotnoga vijeka, po-sebno njegova zdravog dijela. S druge strane, ako je uprvom planu nepovoljan omjer mla|ega i starijega stanov-ni{tva, onda to dovodi do zabrinutosti u pogledu odrànjasada{njih sustava socijalne sigurnosti.

U nastavku izlaganja nastojat }emo “dedramatizirati”ove demografske prognoze i njihove {ire posljedice, dovo-de}i ih u kontekst nove politike prema starim ljudima ko-ja se ocrtava u dana{njoj Europi.

Dvije su osnovne zna~ajke djelovanja socijalne politi-ke i drugih oblika politike prema starenju stanovni{tva.Prvu nalazimo u reformama mirovinskoga sustava, a dru-gu u konceptu aktivna starenja, o kojem se u zadnje vrije-me sve ~e{}e raspravlja u me|unarodnim tijelima i na raz-nim skupovima posve}enima starenju. 101


socijalna politika

Reforme mirovinskih sustava danas su na dnevnomredu u gotovo svim europskim zemljama. Dramati~noupozorenje o krizi mirovinskih sustava svojedobno je upu-tila Svjetska banka publikacijom “Averting old age crisis.Policies to protect the old and promote growth” iz 1994.godine. Nakon ~ileanske mirovinske reforme 1981. godi-ne, koja je Svjetskoj banci posluìla kao polazi{te, uslijedi-lo je nekoliko mirovinskih reformi u raznim dijelovimasvijeta. U Europi su va`ne mirovinske reforme provedeneu Italiji, [vedskoj te u nekoliko postsocijalisti~kih zemalja,me|u kojima je i Hrvatska. Danas su s mirovinskom refor-mom dramati~no suo~ene Francuska i Njema~ka. Osnovnije pravac mirovinskih reformi – postupan prijelaz sa susta-va javnih mirovina teku}e raspodjele (tzv. PAYGO-sustav)na kapitaliziranu individualnu mirovinsku {tednju unutarmirovinskih fondova. Danas se u ve}ini europskih zemaljamirovinski sustavi sastoje od nekoliko slojeva ili stupova(pilliers). Na djelu je trend smanjenje udjela javnih, a po-ve}anje u fondovima kapitaliziranih mirovina. O predno-stima i nedostacima javnih mirovina teku}e raspodjele, sjedne, i fondovskih mirovina kapitalizirane {tednje, s dru-ge strane, u svijetu se jo{ ìvo raspravlja (Puljiz, 2000.).Ipak, vi{e-manje nastoji se uspostaviti mje{ovit mirovinskisustav i pove}ati ponder kapitaliziranih mirovina. (O naj-novijim trendovima privatizacije u mirovinskim sustavimavidjeti u: Axel West Pedersen, 2004.)

Danas su mirovinski izdaci u ve}ini europskih zema-lja vrlo visoki (najvi{i u Italiji i Poljskoj, gdje se kre}u oko15% BDP-a), a, sude}i prema prognozama o starenju sta-novni{tva, mogli bi se jo{ znatno i pove}ati. Mirovinskereforme trebaju posluìti kao instrument za izbjegavanjevelikoga porasta javnih mirovinskih tro{kova, jer on vodiu krizu javnih financija.

Hrvatska je, zbog krize mirovinskoga sustava uzroko-vane naglim rastom broja umirovljenika i smanjenjembroja zaposlenih, a pod sna`nim utjecajem Svjetske banke,u zadnje vrijeme provela mirovinsku reformu u dvije faze.U prvoj fazi, koja je stupila na snagu 1999. godine, dràvaje s nekoliko mjera prilagodbe (podizanje mirovinske dob-ne granice, promjena na~ina izra~una mirovina, promjenaformule uskla|ivanja mirovina, zao{travanje kriterija zaostvarivanje invalidske mirovine) stavila pod kontrolu sveve}u mirovinsku potro{nju i financijski racionalizirala mi-rovinski sustav. U drugoj fazi, koja je po~ela 2002. godine,uveden je obvezni, a potom i dobrovoljni stup kapitalizi-rane mirovinske {tednje. Nakon dvije godine primjene da-nas imamo prili~no narasle mirovinske fondove, u kojimaindividualne ra~une ima oko milijun osiguranika.102


Mi se u ovom prilogu ne}emo baviti mirovinskim re-formama, nego }emo pozornost usmjeriti na njihovu de-mografsku komponentu, vezanu prije svega uz podizanjemirovinske dobne granice.

Poznato je da je po~etkom 20. stolje}a, kada su uspo-stavljeni prvi mirovinski sustavi, starosna granica za odla-zak u mirovinu bila 65 godina. Ta je dobna granica, s ob-zirom na tada{nje prosje~no trajanje ìvota, bila takva daje malen broj starih ljudi dospio iskoristiti mirovinu. Me-|utim, nakon Drugog svjetskog rata do{lo je do osjetnogasniàvanja dobne mirovinske granice. Ne{to kasnije, zbogvisoke nezaposlenosti 1980-ih i 1990-ih godina, u Europise veoma pro{irila praksa ranog umirovljenja, uglavnom upedesetim godinama osiguranikova ìvota. Primjera radi,sredinom 1990-ih godina prosje~na osiguranikova dob pri-likom odlaska u mirovinu iznosila je u Hrvatskoj 54 godi-ne. Tako se i u na{oj zemlji ukorijenio institut ranog umi-rovljenja. Naime, po{lo se od pretpostavke da }e se na tajna~in mladim nezaposlenim ljudima otvoriti vi{e radnihmjesta i, zahvaljuju}i tome, dinamizirati gospodarski rast.Me|utim, taj cilj nije ostvaren, jednostavno stoga {to su ra-no umirovljenje poslodavci uglavnom iskoristili za smanji-vanje efektiva radne snage i racionalizaciju proizvodnihtro{kova. S druge strane, masovno je rano umirovljenjebitno pove}alo broj umirovljenika te njihov pritisak na io-nako preoptere}ene mirovinske fondove. Dakle, jedan dioradnoga kontingenta stanovni{tva prerano je pasiviziran igurnut na dru{tvenu marginu. Stoga se lako sloìti sa slje-de}om ocjenom: “Moderna dru{tva nedovoljno iskori{ta-vaju stare ljude bilo odràvanjem obvezne dobne graniceumirovljenja koja je bila opravdana u ranijim razdobljimaindustrijskog razvoja, ali koja je u novom tehnolo{komdobu postala zastarjela, bilo uvo|enjem shema ranog umi-rovljenja, kojima se zdrava i produktivna populacija starihljudi ~ini suvi{nom” (Avramov, Maskova, 2003., 13).

Zbog toga ve}ina demografskih i drugih analiti~aradanas predlaè podizanje dobne granice i redefiniranje sa-moga koncepta umirovljenja. Uostalom, za desetak godinaeuropske }e se zemlje, pedesetak godina nakon “baby boo-ma,” suo~iti s fenomenom “papy booma”, tj. ulaskom umirovinsku dob brojnih, poslije rata ro|enih, generacija.Kako iza njih slijede znatno malobrojnije generacije, one}e se na}i u poziciji da sa svojim prekobrojnim prethodni-cima dijele novostvoreni nacionalni dohodak. Vode}i ra-~una o takvoj perspektivi, ve}ina je europskih zemalja po-digla dobnu granicu umirovljenja na 65 godina za mu{kar-ce i 60 godina za ène. U isto vrijeme prisutno je nastoja-nje da se dobna granica umirovljenja izjedna~i za mu{kar- 103


socijalna politika

ce i za ène. U nekim nordijskim zemljama, koje, ~ini se, ubudu}nost gledaju ne{to dalje od drugih zemalja, dob ob-veznog umirovljenja podignuta je na 67 godina.

Osim produljenja o~ekivanoga trajanja ìvota, za po-dizanje dobne mirovinske granice govori jo{ jedan vaànrazlog. Naime, danas se mlade generacije, zbog duèg obra-zovanja i nedovoljne ponude rada, kasnije zapo{ljavaju, patako skra}uju radnu karijeru. Tako kombinacija kasnijegulaska u svijet rada i ranijeg izlaska iz njega stvara nepod-no{ljivu situaciju koja ugroàva mirovinske sustave. C.Prinz o tome pi{e: „U Austriji se, na primjer, izme|u1950. i 1990. godine prosje~no razdoblje koje su ljudi pro-veli kao zaposleni smanjilo za deset godina, dok se vrijemeprovedeno u mirovini pove}alo za {est godina (broj godi-na provedenih izvan aktivnosti tako|er se pove}ao za de-set)“ (Prinz, 1997., 19). Ovo upozorava na sve ve}u i po-sljedicama bremenitu disocijaciju biolo{koga i socijalnogastarenja u dana{njim dru{tvima.

U prvoj mirovinskoj reformi, koja se po~ela primjenji-vati po~etkom 1999. godine, dob umirovljenja mu{karacau Hrvatskoj podignuta je sa 60 na 65 godina, a èna sa 55na 60 godina. Predvi|eno je da se to pomicanje mirovin-ske dobne granice ostvaruje u razdoblju od 10 godina (sva-ke godine za 6 mjeseci). U dokumentu Vlade RH o strate-giji razvoja mirovinskoga sustava i socijalne skrbi (2002.)nagovije{tena je mogu}nost podizanja mirovinske dobnegranice do 2020. godine na 67, odnosno 68 godina. Me-|utim, ve} se i sam spomen takva podizanja dobi umirov-ljenja izazvao dosta negativnih reakcija – kako saborskihzastupnika koji su raspravljali o tom dokumentu, tako i unekim novinskim komentarima.2 To svjedo~i o na{oj iner-ciji duha i nesklonosti da se suo~imo s posljedicama de-mografskoga razvoja.

Vi{e nego o podizanju dobne granice treba razmi{ljatio individualizaciji odlaska u mirovinu. To podrazumijevamogu}nost izbora dobi umirovljenja, kao i financijskiharan`mana koji iz takva izbora proizlaze. Zapravo, obvez-na je dob umirovljenja u suprotnosti sa znanstvenim spoz-najama o razlikama u procesima starenja ljudi. Stoga trebarazviti fleksibilne i diversificirane mirovinske sheme, koje}e voditi ra~una o potrebi pravodobna umirovljenja, aliisto tako i o mogu}nostima ostajanja u svijetu rada. Danasu mnogim zemljama nalazimo primjere takva postupanjakada je rije~ o pojedinim kategorijama zaposlenih, pogoto-vo onih s vi{im stupnjem naobrazbe i kompetentnosti.

U svakom slu~aju, procesi koji se zbivaju u svijetu ra-da, u strukturi zaposlenosti, opsegu i rasporedu radnogavremena otvaraju nove mogu}nosti za uspostavu dinami-104


~ne i fleksibilne granice izme|u radne i mirovinske dobi,za novu raspodjelu aktivnosti u ìvotnom vijeku.

Koncept aktivna starenja drugi je, znatno kompleksni-ji, odgovor na produljeno trajanje ljudskoga vijeka. On na-govje{}uje promijenjenu ulogu starih ljudi u dru{tvu.“Koncept aktivna starenja oslanja se na vrijednosti premakojima ljudi trebaju prakticirati i uìvati u aktivnom ìvo-tu – i u starijoj dobi – a to zna~i da budu aktivni koliko jegod to mogu}e, da su produktivni i nakon umirovljenja uraznim, ne nu`no lukrativnim, djelatnostima. Ovaj kon-cept polazi od pretpostavke da je aktivan ìvot vezan uzdruge eti~ki visoko cijenjene vrijednosti, kao {to je osobnasamostalnost, pobolj{ano zdravlje, ìvotno zadovoljstvo i,op}enito, kvaliteta ìvljenja” (Avramov, Maskova, 2003.,14).

Obi~no se navode ~etiri dimenzije aktivna starenja:prisutnost na trì{tu rada, sudjelovanje u ku}anskim po-slovima, uklju~uju}i i skrb o drugima, aktivno sudjelova-nje u ìvotu zajednice, koja podrazumijeva dobrovoljnirad, te aktivnosti u slobodno vrijeme.

Svjetska zdravstvena organizacija ve}u pozornost pok-lanja boljem iskori{tavanju slobodnoga vremena nakonumirovljenja. Koncept aktivna starenja Svjetska je zdrav-stvena organizacija prihvatila u 1990-im godinama. Ta or-ganizacija aktivno starenje definira kao “proces optimizi-ranja mogu}nosti za zdravlje, participaciju i sigurnost, sciljem da se usporedo sa starenjem podràva kvaliteta ìvo-ta” (WHO, 2001.). Za Europsku uniju koncept aktivna sta-renja zna~i angaìranje u socijalno produktivnim aktivno-stima, dobrovoljnom radu ili njezi drugih ljudi te praktici-ranje zdrava ìvotnog stila (1999.). Op}enito, ekonomskoaktiviranje starih ljudi dobiva u Europi u zadnje vrijemesve ve}u podr{ku.

Me|unarodni plan akcije starenja Druge svjetske kon-ferencije o stanovni{tvu, odràne u Madridu 2002. godine,promovira aktivo sudjelovanje starih ljudi u dru{tvenomìvotu. Europska ministarska konferencija, odràna u Ber-linu 2002. godine, usvojila je deklaraciju pod naslovom“Dru{tvo za sve dobi u UNECE regiji”. U Vije}u Europe,u Odboru za socijalnu koheziju, te~e veliki muldisciplinar-ni projekt pod naslovom “Aktivno starenje u Europi”. Pre-ma tome, svijet se priprema za redefiniciju starosti, odno-sno za novi koncept raspodjele rada tijekom ìvotnoga vi-jeka.

105


socijalna politika

Opadanje fertiliteta

Opadanje stopa fertiliteta drugi je demografski fenomenkoji ozbiljno zabrinjava gotovo sve europske zemlje i nukaih da razvijaju strategije demografske i obiteljske politikekojima }e u doglednoj budu}nosti nastojati izbje}i sma-njenje broja autohtonih stanovnika.

Iz povijesti je poznato da su neke zemlje poticalera|anje ve}ega broja djece prete`no iz vojno-strategijskihrazloga. Tako je izme|u dva svjetska rata Francuska, u stra-hu od stanovni{tvom brojnije Njema~ke, razvila zna~ajnemjere potpore obiteljima s djecom. Na kraju Drugog svjet-skog rata prvi predsjednik francuske vlade, general DeGaulle, pozvao je Francuskinje da rode “12 milijuna lije-pih beba” (Jones, 1985., 187). Isto tako je [vedska 1930-ihgodina potporama djeci i obiteljima nastojala napu~itisvoj veliki prostor. Ne treba zaboraviti da je i nacisti~kaNjema~ka razvila program demografske ekspanzije, ute-meljen na rasnim, diskriminacijskim obilje`jima (Puljiz,2000.).

Osnovnu ocjenu novijega prirodnog kretanja stanov-ni{tva u Europi nalazimo u publikaciji Vije}a Europe“Evolution démographique récente en Europe” iz 2003.godine: “Op}enito uzev{i, prirodni rast (vi{ak ra|anja nadumiranjem) u Europi svuda opada, sve je vi{e negativan ilivrlo malo pozitivan. U 1990. godini prirodni rast stanov-ni{tva bio je negativan u samo tri zemlje: Njema~koj, Bu-garskoj i Ma|arskoj. Za razliku od toga, u 2002. godiniprirodni rast bio je negativan u petnaest zemalja: u Nje-ma~koj (-0,15%) i u tranzicijskim zemljama: Ruskoj Fede-raciji (-0,65%), Bugarskoj (-0,59%), Bjelorusiji (-0,58%), Lat-viji (-0,53%), Estoniji (-0,39%), Ma|arskoj (-0,39%), Litvi(-0,32%), Rumunjskoj (-0,27%), Hrvatskoj (-0,24%), Mol-dovi (-0,17%), ^e{koj (-0,15%), Sloveniji (-0,06%), Poljskoji Slova~koj (-0,01%). U tim je zemljama prirodni priraststanovni{tva po~eo opadati 1990., a u Ma|arskoj 1985. go-dine” (Conseil de l’Europe, 2003., 13).

Od sredine 1960-ih godina u Europi su drasti~no opa-le totalne stope fertiliteta. Uzmimo kao primjer vode}e za-padnoeuropske zemlje. U Francuskoj je totalna stopa ferti-liteta opala sa 2,84 u 1965. godini na 1,89 u 2002. godini,u Njema~koj sa 2,50 na 1,31, u Italiji sa 2,66 na 1,23(2001.), u Velikoj Britaniji sa 2,86 na 1,64. Ipak, najve}i jepad fertiliteta zabilje`en u danas prosperitetnoj Irskoj, ko-ja je 1965. godine imala stopu fertiliteta 4,04, a 2002. godi-ne ta je stopa pala na 2,00. Prema istom izvoru, totalnastopa fertiliteta u Hrvatskoj smanjila se sa 2,21 (1965.) na1,34 (2002.) (Conseil de l’ Europe, 2003., 70).106

Postavlja se pitanje: {to je utjecalo na pad stopa ferti-liteta u gotovo svim europskim zemljama? U igri je vi{efaktora na makrorazini i mikrorazini. Na makrorazininajva`niji je utjecaj imao proces koji ozna~ujemo {irokimpojmom “modernizacija”. Jednostavno re~eno, moderni-zacija ljudima smanjuje ograni~enja i pove}ava mogu}no-sti slobodna izbora. Na primjer, kontracepcija zna~i slo-bodu izbora kada je rije~ o ra|anju djece. Na sociokultur-nom planu modernizaciju prati porast individualizma ipostupno napu{tanje tradicije. Ovdje }emo upozoriti naparadigmu “struktura-kultura”, koju o faktorima utjecajana fertilitet razvija Hofman-Nowotny. Prema toj paradig-mi, obja{njenje smanjenja stopa fertiliteta otprilike jeovakvo: pojedinci i parovi raspolaù odre|enim biolo-{kim, ekonomskim, kulturnim i socijalno-biolo{kim re-sursima. Ti se resursi oslanjaju na o~ekivanja, vrijednostii norme. S druge strane, na reproduktivno pona{anje lju-di istodobno utje~u ograni~uju}i i olak{avaju}i faktori.Primjeri tih faktora jesu ekonomski uvjeti, socijalni po-loàj, biotehnolo{ke mogu}nosti. Modernizacija je proceskoji vodi k slabljenju strukturnih i kulturnih veza. Tradi-cionalni utjecaji postupno se gube i ljudi danas imaju naraspolaganju vi{e opcija. Istodobno, moderna dru{tvapromoviraju dostignu}a i kompeticiju. Posljedica je dapojedinci mnogo ~e{}e nego je to bilo ranije biraju drugena~ine samorealizacije umjesto roditeljstva (Hofman-No-wotny, 1987., 2001.). Dakle, da bi se razumio proces od-lu~ivanja o roditeljstvu, treba uzeti u obzir vi{e faktora,kao {to je (ne)znanje, nesigurnost, direktni i oportunitet-ni tro{kovi, vrijeme, emocije itd. “To obja{njava za{tomnogo parova bez djece drì otvorenim razne opcije. Za-trudnjeti sada? Sa sada{njim partnerom? Oèniti se (uda-ti) sada? êkati jo{ neko vrijeme? Odga|anje je postalozna~ajan element reproduktivnoga pona{anja mladih pa-rova” (Keilman, 2003., 11).

Stoga na promjenu reproduktivnoga pona{anja, kon-kretno na pove}anje nataliteta, utje~u mnoge okolnosti,{to se u pravilu zaboravlja u javnim raspravama. “Utjecajmjera obiteljske politike na pove}anje nataliteta ne moèse to~no kvantificirati, mada nema sumnje da te mjere po-sredno utje~u na kretanja stanovni{tva. Höhmova (1987.)tako tvrdi da posredne mjere imaju ve}i utjecaj nego nepo-sredne mjere populacijske politike” (Stropnik, 1997., 14).O tome }e jo{ biti rije~i.

107


socijalna politika

Pluralizacija obiteljskih oblika

Druga strana promijenjenoga reproduktivnog pona{anjavidi se u pokazateljima o sklapanju i razvodu brakova teekspanziji tzv. neobiteljskoga sektora. U tom smislu indi-kativan je podatak koji govori o u~estalosti prvoga skla-panja braka èna do 50 godina (total female first marriagerate below age 50). Ta je stopa u ve}ini zapadnoeuropskihzemalja sredinom 1960-ih godina bila iznad 90%, {tozna~i da je devet od deset èna do 50 godina prvi put sklo-pilo brak. Me|utim, 2002. godine ta se stopa kretala iz-me|u 0,42% u Estoniji, 0,43% u Sloveniji, 0,44 u Latviji te0,73% u Danskoj, 0,69% u Hrvatskoj i 0,66% u Portugalu(Conseil de l’ Europe, 2003., 50). To zna~i da je do 50 go-dina prvi put brak sklapalo izme|u dvije petine i dvijetre}ine èna. Najlo{ije su u pogledu stopa nupcijaliteta sta-jale tranzicijske zemlje (u prvom redu balti~ke republikebiv{eg SSSR-a). Nadalje, porasla je prosje~na dob prilikomsklapanja prvoga braka. U ve}ini europskih zemalja ènesu 1965. godine stupale u brak s prosje~no 22 – 24 godine,dok danas u brak stupaju s prosje~no 27 – 29 godina.Primjerice, 1960. i 2001. godine prosje~na dob prilikomprvoga stupanja u brak bila je, respektivno, u Francuskoj23,0 i 28,1 godina, u Njema~koj 23,5 i 27,2 godine, u Itali-ji 24,8 i 27,4 (2000.), a u Velikoj Britaniji 23,3 i 27,2 godi-ne (2000.). Najkasnije se danas stupa u brak u [vedskoj, sa29,9, i u Danskoj, sa 29,5 godina (Conseil de l’Europe,2003., 54). U Hrvatskoj je prosje~na dob stupanja u brakèna porasla sa 22,4 godine 1960. na 25,4 godine 2001. go-dine. Ovdje treba dodati da kasnije sklapanje braka pratipojava kasnijega ra|anja prvoga djeteta, {to utje~e na brojro|ene djece.

U europskim su zemljama u odnosu na druge pokaza-telje najbrè rasle stope razvoda braka, o ~emu svjedo~itzv. totalna stopa rastava (total divorce rate). Po~etkom1960-ih godina stope rastava u ve}ini europskih zemaljakretale su se izme|u 0,10 i 0,20. Godine 2002. totalne sustope divorcijaliteta bile najvi{e u [vedskoj (0,55), Belgiji(0,54), Luksemburgu (0,51) te Finskoj (0,50). Najniè stopezabiljeène su u sredozemnim zemljama. Zanimljivo je dau Hrvatskoj nije znatnije porasla stopa divorcijaliteta. Nai-me, 1970-ih i 1980-ih godina ta se stopa kretala oko 0,13,dok je 2002. godine iznosila 0,16 (Conseil de l’ Europe,2003., 62).

L. Roussel je ovako saèo skupnu ocjenu ovih promje-na: “Tako se ljudi sada manje i kasnije ène; razvode se vi{ei ranije; imaju manje djece i ra|aju ih u kasnijoj dobi, rje|ese ponovno ène nakon razvoda” (Roussel, 1989., 81).108

Promjene u formiranju i disoluciji obitelji istodobnoprati tzv. deinstitucionalizacija i pluralizacija obiteljskihoblika. Razlikuju se dva aspekta deinstitucionalizacije.Prvome je uzrok ~injenica da sve ve}i broj ljudi brak nesmatra isklju~ivim oblikom zajedni~koga ìvota mu{karcai ène, a drugi se ogleda u labavljenju pravnih normi koji-ma se reguliraju bra~ni odnosi (liberalizacija razvoda bra-ka, izjedna~avanje u pravima bra~ne i izvanbra~ne djece isl.) (Roussel, 1989.). Zahvaljuju}i tome raste broj ljudi kojiìve sami (tzv. neobiteljski sektor), sve je vi{e jednorodi-teljskih obitelji, zatim tzv. rekomponiranih obitelji u koji-ma ìve partneri s djecom iz prethodnih brakova, po-ve}ava se broj izvanbra~nih zajednica, konkubinata i koha-bitacija.

Kada je rije~ o socijalnoj politici, najve}u pozornostprivla~e jednoroditeljske obitelji (lone parent families).Njihov se broj u ukupnom broju obitelji s djecom do 15godina kretao izme|u 6% u Gr~koj i 21% u Danskoj. Sobzirom na postoje}e demografske trendove moè se zak-lju~iti da }e broj takvih obitelji u idu}em razdoblju i daljerasti. U Hrvatskoj je, prema popisu stanovni{tva iz 2001.godine, bilo je 15% jednoroditeljskih obitelji, od ~ega12,5% s majkom, {to se moè ocijeniti kao, u europskimrazmjerima, relativno visok udio ove kategorije obitelji.

Zanimljivi su i podaci o jedno~lanim ku}anstvima,odnosno o neobiteljskom sektoru. Sama~kih je ku}anstavau Zapadnoj Europi 1960. godine bilo 15,0%, a 1990./1991.godine 33,6%. Najvi{e u [vedskoj – 40%, a najmanje uPortugalu – 14% (Hantrais, Letablier, 1996., 22). Podsje-}amo da je 2001. godine u Hrvatskoj bilo 21% sama~kihku}anstava.

Ovo kratko statisti~ko podsje}anje na pluralizacijuobiteljskih oblika zavr{it }emo sljede}im citatom: “Struk-tura ku}anstava u svim je zemljama sve raznovrsnija i u ve-likoj mjeri odraàva sve ve}i stupanj slobode izbora ìvot-noga stila: ìvjeti sam, s jednim partnerom ili s drugimosobama, ostati sam ili se oèniti (udati), sa~uvati ili preki-nuti vezu, odnosno razvesti se ili ne, ponovno se oèniti /kohabitirati, odre}i se / odgoditi ra|anje djeteta ili imatidjecu u braku / izvan braka ili u nekoj vrsti sporazumnezajednice” (Drew, Emerek, Mahon, 1998., 25).

Iz svega navedenog ne treba izvu}i zaklju~ak da u su-vremenom dru{tvu slabe obiteljske veze i nestaje vrijednostobitelji kao temeljne ljudske zajednice. Istraìvanja u Euro-pi pokazuju da je golemoj ve}ini gra|ana obitelj na prvommjestu. “Istraìvanje ‘Europljani i obitelj’ iz 1993. godinepokazalo je da se stav prema obitelji neznatno promijeniou usporedbi s po~etkom osamdesetih godina. Naime, ran- 109


socijalna politika

giraju}i razli~ite sfere ìvota prema vlastitim preferencija-ma, 95,7% ispitanih Europljana stavilo je obitelj na prvomjesto” (Puljiz, 2003., 13). Isto je tako, prema istraìvanjuKatoli~kog bogoslovnog fakulteta, u Hrvatskoj obitelj bilana prvom mjestu ljestvice vrijednosti (Matuli}, 2003., 125).

U pogledu karaktera obiteljskih odnosa zanimljivo jezapaànje francuskoga sociologa Henrija Mendrasa o “soli-darnosti na distancu” u dana{njoj raspr{enoj obitelji. Ontako|er misli da u novoj konstelaciji obiteljskih odnosado izraàja vi{e dolaze rodbinske veze preko ène negopreko muà, {to se ogleda u intenzitetu i oblicima uzajam-ne pomo}i (Mendras, 1997.).

Op}enito se moè re}i da obiteljska politika, kao diosocijalne politike, sve vi{e dobiva na zna~enju. Ne radi sesamo o tome da dràva svojim mjerama nastoji utjecati napove}anje nataliteta nego i o tome da slabljenje tradicio-nalne obiteljske solidarnosti i pluralizacija obiteljskih obli-ka uzrokuju nove socijalne rizike s kojima se suo~avaju su-vremena dru{tva. Ve} smo spomenuli da je tradicionalnanukleusna obitelj sama prevladavala osnovne ìvotne rizi-ke svojih ~lanova i bila ~vrst oslonac klasi~ne socijalnedràve. S druge strane, dana{nja je “nesigurna obitelj” (“lafamille incertaine”, kako ju naziva L. Roussel) u znatnojmjeri individualizirana i, kako isti~u neki autori, defamili-jarizirana. Zato se u zadnje vrijeme, bez obzira na krizu so-cijalne dràve, pro{irio sustav mjera kojima dràva interve-nira u obiteljsku situaciju. Tako se u mnogim zemljamarazvijaju posebne mjere potpore jednoroditeljskim obitelji-ma, odnosno samohranim majkama. U Europi se u odno-su na ranjive, ali i druge obitelji, nastoji razviti “obiteljiprijateljska politika” (family friendly policy).

Rekoncilijacija obitelji i vanjskoga rada

Ve} je re~eno da su smanjene stope fertiliteta ponajvi{e po-sljedica procesa modernizacije i individualizacije. Pri tomeje posebno va`no zapo{ljavanje èna izvan obitelji kao in-dikator emancipacije. Podsje}amo da je dvije tre}ine od 6,8milijuna novootvorenih radnih mjesta u Europskoj unijiod 1994. do 1999. godine bilo namijenjeno ènama. Razli-ka u stopi zaposlenosti izme|u mu{karaca i èna smanjilase sa 24,5% ranih 1990-ih na 19% u 1999. godini. Sve je tozamjetno utjecalo na obitelj. Naime, treba po}i od ~injeni-ce da su obitelj i vanjska zaposlenost dvije me|usobnokonfliktne strukture. O tome vrijedi citirati poznatoga so-ciologa Schelskog: “Na{ sustav rada nije kompatibilan sobitelji i, obratno, na{a struktura obitelji i ku}anstva nijekompatibilna s radom: podjela na radni i privatni ìvot,110


koja je u srcu industrijskoga dru{tva, u strukturnoj je kon-tradikciji s ta dva glavna uvjeta i socijalnim pretpostavka-ma na kojima po~iva suvremeno industrijsko dru{tvo. Ovatemeljna kontradikcija dvaju sustava prelama se preko le|azaposlene ène”. (Citirano prema: “Strategy for Europe –Balancing Family and Work, 1998., 28). Sukob vanjskogarada i obitelji moè se interpretirati i kao sukob na~elakompeticije, koje dominira na trì{tu rada, i na~ela soli-darnosti, koje vlada u obitelji.

Mogu se razlikovati dva na~ina rekoncilijacije (upravose taj pojam naj~e{}e rabi u europskim dokumentima oobiteljskoj politici) obitelji i vanjskoga rada. Prvi se sastojiu tome da se sama obitelj prilago|uje trì{tu rada. Takvose prilago|avanje manifestira odgodom formiranja obiteljii ra|anja djece, smanjenim brojem djece ili potpunom ap-stinencijom od ra|anja. Posljednjih desetlje}a u Europi jeprevladavao ovaj oblik rekoncilijacije vanjskoga rada i obi-telji. Posljedice se vide u smanjenim stopama fertiliteta,pove}anju broja sama~kih ku}anstava i pluralizaciji obi-teljskih oblika. Kako isti~e N. Stropnik (1997.), takva seprilagodba odnosi prije svega na obrazovane ène koje suu mladosti investirale u svoju profesionalnu karijeru, paulaskom u svijet rada èle ostvariti korist od tog ulaganja.To se odraàva na njihovu sklonost da (ne)ra|aju djecu.Ovdje nije rije~ samo o izravnim tro{kovima podizanjadjece nego i o oportunitetnim tro{kovima roditelja (izgub-ljeni dohodak zbog nezaposlenosti ili kra}eg razdoblja za-poslenosti), u prvom redu majke (Puljiz, 2000.). “@elja zasamostalno{}u europske ène utje~e na odgodu formiranjaobitelji, {to se istodobno moè smatrati uzrokom pada fer-tiliteta” (Palomba, 2003., 4).

Drugi vid rekoncilijacije sastoji se u prilagodbi vanj-skoga rada obiteljskim obvezama. To podrazumijeva raznevrste olak{ica, materijalnih potpora i usluga za zaposleneroditelje male djece, posebno za majke, kao i njihov po-voljniji poloàj u statusu zaposlenosti. Na taj se na~instvarno podupire èlja roditelja za ve}im brojem djece ismanjuju se zapreke na putu ostvarenja toga cilja.

Danas se dosta govori o preokretanju trenda izme|uzaposlenosti èna, s jedne, i stopa fertiliteta, s druge strane.Do 1970-ih godina prevladavalo je stajali{te prema kojemje visok fertilitet u uskoj korelaciji sa zadràvanjem ène uku}i, {to je u skladu sa spomenutom Parsonsovom teori-jom raspodjele obiteljskih uloga. Me|utim, posljednjih sedesetlje}a situacija bitno promijenila. Drugim rije~ima, za-poslenost èna postala je osnovna pretpostavka pove}ano-ga nataliteta. Polaze}i od toga, moderne su obiteljske poli-tike usmjerene na to da zaposlenim ènama {to vi{e olak- 111


socijalna politika

{aju kombiniranje ku}nih obveza i zaposlenosti. Istodob-no se poti~e preraspodjela ku}nih obveza, tako da ih rav-nopravno obavljaju oba bra~na partnera. [to je izraènijapolitika ravnopravnosti spolova, to se postiè ve}a stopafertiliteta (Chesnais, 1996.). Pozitivnu povezanost izme|uzaposlenosti èna i vi{ih stopa fertiliteta uo~io je i danasnajugledniji analiti~ar socijalne politike u Europi, G. Es-ping-Andersen. On pi{e: “Velik paradoks suvremene Euro-pe jest u tome {to je stopa nataliteta u pozitivnoj korelacijisa stopom zaposlenosti èna. U mnogim dràvama – ~lani-cama Unije, a osobito u Ju`noj Europi, jasno se zamje}ujepojava ravnoteè niskoga fertiliteta na dugi rok. Obitelji ima-ju manje djece, s jedne strane, zbog nezaposlenosti mladihte manjka prihoda i ka{njenja u formiranju obitelji, a, sdruge strane, zbog pote{ko}a majki u uskla|ivanju mate-rinstva i karijere” (Esping-Andersen, 2001., 316). No nijerije~ samo o tome da se socijalnom i obiteljskom politi-kom podrè obrazovanije ène kako bi se lak{e odlu~ile nazapo{ljavanje i ra|anje djece. Postoji i opasnost da novi,atipi~ni obiteljski oblici, kao {to su jednoroditeljske obite-lji, ostanu bez zaposlenih ~lanova, a to zna~i ve}u izloè-nost riziku siroma{tva. Zato je za jednoroditeljske obitelji,uostalom kao i za druge tipove obitelji, zapo{ljavanje maj-ke najefikasnije sredstvo prevladavanje siroma{tva. Paralel-no sa zapo{ljavanjem treba razvijati usluge koje }e biti do-stupne svim obiteljima, a pod najpovoljnijim uvjetimaonima siroma{nijima. Da se tako mogu posti}i dobri re-zultati, svjedo~i skandinavski model obiteljske politike, ko-jem treba zahvaliti znatno manje stope siroma{tva u skan-dinavskim zemljama. “Prema tome, usluge obitelji jedinasu vjerodostojna politika borbe protiv siroma{tva, kojaovisi o sustavima socijalne pomo}i, a istodobno je investi-ranje u ljudske resurse. Ukratko, usluge obitelji treba pro-matrati ne samo kao jednostavnu ‘pasivnu potro{nju’ negoi kao aktivnu investiciju koja nudi probitke na duì rok”(Esping-Andersen, 2001., 310).

Poznato je da se atipi~ni oblici rada u zadnje vrijemeumnoàvaju u svim europskim zemljama. Tako smo svje-doci sve rasprostranjenijega djelomi~nog rada (part timework), privremenoga i povremenoga rada. Nadalje, sma-njuje se radno vrijeme, sve je prisutniji rad kod ku}e, sve jevi{e primjera tzv. teleworka itd. Polovica novostvorenihradnih mjesta u Europskoj uniji od 1987. do 1997. godinepripadala je kategoriji skra}enoga vremena. U Francuskojje stabilna zaposlenost 1975. godine ~inila oko 80% ukup-ne zaposlenosti, a potkraj 20. stolje}a oko 60% (Castel,1995.). Oko polovice radnih mjesta stvorenih u SAD-u1990-ih godina bila su atipi~na karaktera. S druge strane,112


procjenjuje se da je po~etkom 1990-ih godina dvije tre}ineradnih mjesta u privatnom sektoru u SAD-u bilo privre-menoga karaktera (Mishra, 1999.).

Na atipi~nim poslovima najvi{e se zapo{ljavaju ène.To u velikoj mjeri odre|uje njihovu poziciju na trì{tu ra-da u odnosu na mu{ku radnu snagu. U tom pogledu mo-gu se zamijetiti dva opre~na trenda. S jedne strane, fleksi-bilizacija rada zaposlenima donosi smanjivanje radnogavremena, ali istodobno njihov rad ~ini nestabilnim. S dru-ge strane, visokokvalificirana i dobro pla}ena radna snagastalno se mora dodatno obu~avati, kako bi se prilagodilatehnolo{kim i drugim inovacijama koje se zbivaju u svije-tu rada. Takav radni anga`man i stalno u~enje zahtijevajusve vi{e vremena, pa je to nespojivo s anga`manom u obi-telji. Zato mnogi analiti~ari govore o dualizaciji radne sna-ge. Stabilnu i dobro pla}enu radnu snagu ~ine visokokvali-ficirani i obrazovani radnici, koji su spremni na stalne pri-lagodbe u dinami~nom procesu rada, a manje kvalificiranaili pak nekvalificirana radna snaga u statusu je nestabilne iperiferne zaposlenosti, kojoj treba pridruìti nezaposlene,koji su u najnepovoljnijem poloàju (Gorz, 1988.).

Sa stajali{ta uskla|ivanja obiteljskih obveza i vanjsko-ga rada, va`no je da majke i o~evi, koji zbog obiteljskihobveza biraju skra}eno vrijeme ili neki drugi oblik ati-pi~ne zaposlenosti, nakon nekoga vremena mogu prije}i ustatus pune, stabilne zaposlenosti. Koliko je poznato, tak-va je mogu}nost zakonski postulirana u [vedskoj i, donek-le, u Finskoj. Zato se moè re}i da je “part-time work” u[vedskoj neka vrsta tranzita u radnoj karijeri ène, dok jeon u ve}ini drugih zemalja trajniji oblik radnog anga`ma-na. Moè se zaklju~iti da bi olak{ani prelazak iz jedne ka-tegorije zaposlenosti u drugu zna~io velik napredak u re-koncilijaciji rada i obitelji.

Za rekoncilijaciju rada i obitelji va`ni su dopusti, od-nosno prijekidi radne karijere. Takvi prijekidi rada u pra-vilu zavr{avaju povratkom na posao, bilo da je rije~ o stal-nom ili atipi~nom radnom anga`manu. Istraìvanja su po-kazala da ve}ina onih koji su prekidali radnu karijeruzbog obiteljskih obveza smatra da im je taj prijekid {kodiou napredovanju (OCDE, 1994.). “Napustiti zaposlenost nanekoliko mjeseci ili ~ak na nekoliko godina moè prouz-ro~iti pukotinu u karijeri ve}ine èna. To vrijeme moè dis-ruptivno djelovati na radni anga`man i oni koji se vra}ajuna posao osje}aju se nesigurno pred promjenama koje suse zbile, makar je rije~ i o kratkom razdoblju” (Palomba,2003., 11). Nadalje, ène koje uzimaju dopust zbog djeceizlaù se opasnosti od smanjivanja pla}a i mirovina u od-nosu na druge osobe. 113


socijalna politika

Moè se, dakle, zaklju~iti da rekoncilijacija vanjskogarada i obitelji podrazumijeva odre|enu `rtvu. S demograf-skoga gledi{ta ona moè voditi padu nataliteta, a s obi-teljskoga gledi{ta rekoncilijacija moè prouzro~iti poreme-}aj u raspodjeli ku}noga rada, i to na {tetu ène. Kada sepak govori o zaposlenosti, uobi~ajena je posljedica smanje-na mogu}nost za uspje{nu karijeru te nià nov~ana pri-manja.

Zaklju~na napomena

Obiteljska politika ne moè sama po sebi rije{iti problemekoje donosi uskla|ivanje vanjskoga rada i obitelji. Mjereobiteljske politike nisu dostatne da se ostvare bitne prom-jene u samoj organizaciju rada. Svi oni koji traè}i boljuravnoteù radnih i obiteljskih obveza smanjuju radni an-ga`man ili pak prekidaju radnu karijeru uglavnom trpe ne-gativne ekonomske posljedice. Zbog toga se, osim na poli-ti~ku i ekonomsku podr{ku obiteljima, treba usredoto~itina razvoj nove “kulture rada”. To zna~i da poslodavci kojizapo{ljavaju ljude moraju postati susretljiviji prema onimakoji èle “nastaviti voditi vlastiti ìvot”. Drugim rije~ima,dokle god postoji hijerarhija vrijednosti prema kojoj je za-poslenost va`nija od drugih aspekata ìvota, mogu}nostikompromisa izme|u vanjskoga rada i obitelji bit }e relativ-no ograni~ene. Sre}om, ima pozitivnih primjera poduze}akoja izlaze ususret svojim zaposlenima s djecom, pa se tre-ba nadati da je to po~etak nove kulture rada, koja }e bitiuistinu prijateljska prema obitelji.

Moè se, dakle, zaklju~iti: “Za mnoge roditelje zada}apodizanja djece u modernim dru{tvima kao {to su europ-ska, a koja podrazumijeva individualnu prilagodbu nabrze promjene i me|unarodnu kompeticiju, izaziva mno-go pote{ko}a. Ako u budu}oj Europi rad postane fleksibil-niji u {irokom zna~enju te rije~i, to }e privu}i vi{e èna natrì{te rada. No to }e biti tek preduvjet da se rad u~inikompatibilnim s obiteljskim potrebama. Zato treba uvestidaljnja jamstva i pravila kako te promjene u svijetu radane bi postale zamka za obitelji i roditelje koji }e se njimasluìti” (Palomba, 2003., 30).

[to se u tom pogledu moè re}i o situaciji u Hrvat-skoj? Treba po}i od temeljne ~injenice da je Hrvatska znat-no nerazvijenija od zemalja Zapadne Europe. Stoga ona nemoè imati tako razvijenu i izda{nu obiteljsku politikukao npr. nordijske zemlje ili zemlje Beneluksa. Nadalje,na{a je zemlja u veoma nepovoljnim okolnostima u{la uvrtlog globalizacije i me|unarodne kompeticije, koji dono-si snaàn pritisak na smanjenje javnih tro{kova, pa tako i114


izdataka za obiteljsku politiku. Hrvatsku posebno poga|avelika nezaposlenost, koja utoliko vi{e frustrira {to je na{aradna snaga relativno obrazovana i {to su aspiracije ènaza zapo{ljavanjem i dru{tvenom emancipacijom dosta iz-raène.

Podsje}amo da je u Hrvatskoj ukupna zaposlenost odpo~etka 1950-ih godina porasla za ~etiri i pol puta, a èn-ska zaposlenost za sedam puta. Zaposlenost èna u ukup-noj zaposlenosti danas u nas doseè oko 45% (Kerovec,2003.). Poznato je da se ène u Hrvatskoj u velikom brojuzapo{ljavaju u sektoru nesigurne, atipi~ne zaposlenosti, {totako|er utje~e na njihovo reproduktivno pona{anje. Dak-le, kada je rije~ o rekoncilijaciji rada i obitelji, u Hrvatskojprevladava prvi na~in prilagodbe, tj. obitelj se vi{e prila-go|uje vanjskom radu nego {to se vanjski rad prilago|ujeobitelji. îni se da je to, uz nezaposlenost i nesiguran rad,glavni uzrok pada fertiliteta, po ~emu na{a zemlja slijeditrendove zabiljeène u ju`noeuropskim i postsocijalisti-~kim tranzicijskim zemljama.

U situaciji relativnoga siroma{tva, visoke nezaposleno-sti i nesigurnoga rada treba kombinirati razne mjere po-dr{ke obiteljima s djecom koje }e pobolj{ati njihovu mate-rijalnu situaciju. Istodobno treba razvijati oblike moderneobiteljske politike, prije svega usluge za djecu, koji }e po-bolj{ati uskla|enost obiteljskih i radnih obveza. Uostalom,Hrvatska ima odre|enu tradiciju obiteljskih usluga kojetreba dalje razvijati, diversificirati i prilago|ivati promje-nama u dru{tvu i u obiteljskim odnosima. Pri tome se tre-ba dràti u Europi prihva}ene paradigme prema kojoj jezapo{ljavanje èna polazi{te i temelj moderne obiteljskepolitike.

BILJE[KE1 Takvo je predvi|anje, osim demografskih analiti~ara, u jednom svo-jem predavanju nakon silaska s vlasti iznio i biv{i ameri~ki predsjed-nik Clinton.

2 U jednom tjedniku kolumnist, i sam star {ezdesetak godina, a uz tovitalan i aktivan, pateti~no se tim povodom zapitao: zar }emo moratiumirati na radnim mjestima? Pritom je zanemario ~injenicu da jeHrvatska 2001. godine imala oko 700 tisu}a ljudi starijih od 65 godi-na, od kojih je znatan broj, uostalom kao i on sam, bio sposoban ispreman za razne vrste radnih aktivnosti.

LITERATURAAvramov, D. (2003.), Démographie et exclusion sociale, Conseil de l’ Eu-rope, Strasbourg.

Avramov, D., Maskova, M. (2003.), Active ageing in Europe, Council ofEurope, Strasbourg.

Castel, R. (1995.), Les méthamorphoses de la question sociale, Fayard,Paris, F. 115


socijalna politika

Chesnais, J. C. (1996.), Fertility, family and social policy in contempo-rary Western Europe, Population and Development Rewiev, 22 (4).

Commission of the European Communities (1999.), Communicationfrom the Commission: Toward a Europe for all Ages. PromotingProsperity and Intergenerational Solidarity. Brussels: Com (1999.)221 final.

Conseil de l’ Europe (2003.), Evolution démographique récente en Eu-rope, Strasbourg.

Daly, M. (2003.), Pristup socijalnim pravima u Europi, Vije}e Europe,Strasbourg (Izdanje na hrvatskom jeziku).

Drew, E., Emerek, R., Mahon, E. (eds.) (1998.), Women, work and fa-mily in Europe, London, Routledge.

Esping-Andersen, G. (2001.), Kakva socijalna dràva za XXI. stolje}e?Revija za socijalnu politiku 8 (3-4).

Ferrera, M., Rhodes, M. (2000.), Building a sustainable Welfare State,West European Politics 23 (2).

Fitoussi, J. P., Rosanvallon, P. (1996.), Le nouvel age des inégalités, Seu-il, Paris

Gorz, A. (1988.), Méthamorphoses du travail. Galilée, Paris.Hantrais, L., Letablier, M.-T. (1996.), Families and Family Policies in

Europe, Longman, London and New York.Hofman-Nowotny, H. J. (1987.), The future of the family, in: Plenaries

of the European Population Conferences, Helsinki.Jones, C. (1985.), Patterns of social policy, London-New York: Tavistock

Publications.Keilman, N. (2003.), Demographic implications of low fertility for fa-

mily struktures in Europe, Council of Europe, Strasbourg.Kerovec, N. (2003.), (Ne)jednakost èna na trì{tu rada, Revija za soci-

jalnu politiku, 10 (3-4).Matuli}, T. (2003.), Obiteljske vrijednosti i neki aspekti za{tite obitelji,

u: Puljiz, V., Bouillet, D. (ur.), Nacionalna obiteljska politika,Dràvni zavod za za{titu obitelji, materinstva i mladeì, Zagreb.

Mendras, H. (1997.), L’ Europe des Européennes, Gallimard, Paris.Mishra, R. (1999.), Globalization and the Welfare State, Cheltenham,

UK, Northampton, MA, USA: Edward Elger.OECD (1994.), The OECD Jobs Study, OECD, Paris.Palomba, R. (2003.), Reconciliation of working life and family life, Co-

uncil of Europe, Strasbourg.Parsons, T. (1955.), Family, Socialization and Interaction Process, Glen-

coe: Free Press.Pedersen, A. W. (2004.), The privatization of retirement income? Varia-

tion and trends in the income packages of old age pensioners, Jour-nal of European Social Policy 14 (1).

Prinz, C. (1997.), Population ageing: a three level perspective, u: Strop-nik, N. (ed.), Social and economics aspects of ageing societies: Animportant social development issue, Ljubljana, Institute for Econo-mic Research.

Puljiz, V. (2003.), Dru{tvo, obitelj, obiteljska politika, u: Puljiz, V., Bou-illet, D. (ur.), Nacionalna obiteljska politika, Dràvni zavod za obi-telj, materinstvo i mlade`, Zagreb.

Puljiz, V. (2001.), Hrvatska: od pasivne prema aktivnoj socijalnoj dràvi,Revija za socijalnu politiku 8 (1).116


Puljiz, V. (2000.), Obiteljska politika, u: Puljiz, V.: Sustavi socijalne poli-tike, Izdanje Revije za socijalnu politiku, Zagreb.

Puljiz, V. (2000.), Mirovinsko osiguranje, u: Puljiz, V. (ur.), Sustavi soci-jalne politike, Izdanje Revije za socijalnu politiku, Zagreb.

Roussel, L. (1989.), La famille incertaine, Paris: Editions Odile Jacob.Strategy for Europe – Balancing Family and Work (1998.), Vienna, Fe-

deral Ministry for Environment, Youth and Family Affairs.Stropnik, N. (1997.), Ekonomski vidiki star{evstva, Ljubljana: Znanstve-

no i publicisti~ko sredi{~e.United Nations (2001.), World Population Prospects. The 2000 Revi-

sion. Volume II: Sex and Age Distribution of the World Popula-tion. New York.

Vlada Republike Hrvatske (2002.), Mirovinski sustav i socijalna skrb,projekt “Hrvatska u 21. stolje}u”.

World Bank (1994.), Averting old age crisis. Policies to protect old andpromote the growth, Washington, D. C.

World Health Organisation (2002.), Active Ageing. A Policy Frame-work. Geneva.

117


socijalna politika

demografske promjene i socijalna politika fileuvod demografska kretanja bitna su pretpostavka...

Documents