Download - 9._Projektivne_tehnike.Uvod.TAT
Projektivne tehnike
Uvod Mirjana Divac Jovanović, 2015
To je metod procene nesvesnog Pod uticajem psihoanalize Faktor nezadovoljstva prozirnošću upitnika (rezultat
suviše zavisi od motivacije ispitanika) Moguće rešenje metodološke krize 20-tih godina prošlog
veka Vrhunac razvoja i upotrebe dostižu 50-tih god. prošlog
veka ( od tada, nema novih projektivnih testova) Postojeći testovi su podvrgnuti modifikacijama i kritičkoj
analizi
Projektivni testovi
Frank (1937) : suočeni sa neodredjenim i nejasnim pojavama ljudi imaju
potrebu da prevaziđu neodređenost.... to čine tako što strukturišu, daju smisao onome što je
nejasno.... osmišljavajući neodredjenost ljudi se oslanjaju na
dominantne sklonosti u svojoj ličnosti.... Čovek daje stimulusu svoj sopstveni lik Suština projektivnih testova je u eksploraciji odbrambenih
i adaptivnih mehanizama i ličnih stilova individue
Frankova projektivna hipoteza
Test tematske apercepcije (TAT)
Test nedovršenih rečenica (TNR)
Crtež ljudske figure – Machover test
Rorschach tehnika
Projektivni testovi u psihodijagnostici
Nestrukturisanost ( neodredjenost) testovnog stimulusa
Slobodan (otvoreni) izbor odgovora (invencija umesto selekcije)
Spontanost u formiranju odgovora ( gde učestvuje mašta, improvizacija, fantazija, gde dolazi do regresije)
Kvalitativna analiza odgovora, (naspram normativne kod upitnika)
Psihodinamska interpretacija odgovora i zaključivanje o ličnosti u psihoanalitičkim terminima
Zajedničke karakteristike projektivnih testova
Vezan za psihoanalizu ili njene derivate Sve projektivne tehnike tumače se psihodinamičkim
konstruktima: nesvesno, objektne relacije, mehanizmi odbrane, primarni proces ( libidinozni i agresivni impulsi), identifikacija i sl.
Veza testova i teorije je sasvim hipotetična, jer niti testovi mogu dokazati realnost psihodinamskih postavki, niti one dokazuju validnost projektivnih testova
Međusobni odnos tehnike i konstrukata je aprioran, funkcionalan, ali ne i nužan.
Teorije projektivnog test ponašanja - nam daju odgovore na pitanje kako tumačiti ovaj fenomen
Teorijski okvir
Teorija projekcije u savremenoj psihologiji potiče od Frojda – Frojdov model projekcije( 1894):
Projekcija kao mehanizam odbrane: projekcija je složeni psihološki manevar kojim se ego
brani od navale anksioznosti U pozadini ove ugroženosti je impuls čiji bi prodor u svest
doveo do raspada slike o sebi Manevar izvrtanja, ili zamene neprihvatljiva misao ili osećanje se izbegava, tako što se
izmešta unutrašnja pretnja se pretvara u spoljašnju pretnju
Frojdova teorija projekcije
Marej je bio protiv izjednačavanja testovne i odbrambene projekcije Testovna projekcija – sistematska greška u ocenjivanju realnosti i
međuljudskih relacija, to je apercepcija, tj. perceptivna distorzija (“iskrivljenje”)
Dve vrste projekcije: Odbrambena projekcija: postoji duboka uverenost u realnost i
istinitost projektovanog sadržaja; tzv. “gubitak distance”, neshvatanje uslovnosti test situacije
Testovna projekcija: postoji uslovnost iskaza, odnosno svesnost o subjektivnosti svedočenja ( prožeta duhom igre ili improvizacije)
Testovna projekcija nije ne mora biti vezana samo za ljudske figure, ili interpersonalne relacije (TAT- Roršah); stepen potiskivanja može biti srazmerno nizak (uvid:”Pa ja ovde pričam o sebi!”)
Murray-ev model projekcije (1938)
Holandski psiholog Van Lennep: Projekcija je, pre svega, komunikacija, ali posebne vrste Ona je antipod pravom i punom izražavanju sopstvene
ličnosti i direktnoj komunikaciji Zdravi karakter izražava svoja osećanja i ideje ( odnos Ja-Ti),
dok ih paranoidni projektuje (odnos Ja-Ti=Ja) – ne može da komunicira nego nameće sebe i ponavlja samog sebe.
Suština projekcije je lažna komunikacija sa svetom, kvazikomunikacija bića koje nije slobodno
Uzrok projekcije nije potiskivanje, nego desubjektivizacija ( distanciranje od sebe, zatvaranje u sebe- osoba gubi moguućnost realnog opažanja i ocenjivanja drugih).
Egzistencijalistička teorija projektivnog ponašanja
Razlikovati ekspresiju od projekcije: Adaptivno ponašanje je prilagođavanje : promenljivo,
vezano za neki cilj, zadatak i motiv; odredjeno je potrebama trenutka, izazvano je, predstavlja odgovor, usmereno je na rešavanje ciljeva u stvarnosti
Ekspresivno ponašanje je izraz : nezavisno, modelovano trajnom i dubljom strukturom ličnosti, javlja se spontano i relativno je nepromenljivo; nema realnu svrhu
Projektivno ponašanje je relevantno za analizu kada je eksresivno, kada izražava individualni stil (a ne kada je adaptivno)
Ekspresivno ponašanje može, a ne mora biti i projektivno, to je individualni stil svake ličnosti ( na pr. umetničko delo)
Allport-ov model projekcije
Manjak odredjenosti stimulusa izaziva “nelagodnost”: moze da bude ili stimulativna ili uznemiravajuća Nelagodnost se redukuje putem projekcije nekog sadržaja:
srtukturacijom neodređenog sadržaja Projektovani sadržaji mogu biti konvencionalni ili inventivni Konvencionalni odgovori su dijagnostički neutralni ( jer ih deli
većina ljudi, pa nisu specifični za individuu) Inventivni (nekonvencionalni) odgovori su dijagnostički
indikativni Projekcija na testovima nije nužna: pred projektivnim
situmusom ne mora uvek da se dogodi projektivno ponašanje ( epifenomeni – uzgredne, slučajne pojave)
Karakteristike projekcije na testovima
Ne postoji automatska projekcija na projektivnim testovima! ( rezultat na projektivnom testu može da bude “mršav”, prazan protokol!)
Odlučujuće za projektovanje je da pacijent bude autentično uključen u situaciju
Uključenost zavisi od kvaliteta kontakta sa kliničarem ( to obezbedjuje identifikaciju i projekciju)
Uključenost zavisi i od nekih karakteristika ličnosti ( intro- spektivnost, na pr.)
Projektivno ponašanje nije izigravanje ( zaobilaženje) cenzure svesti, već podrazumeva intenzivnu uključenost u interakciju kliničar-pacijent
Uslovi za projektovanje na testovima
Karakteristike projektivnih testova su: Mala osetljivost (senzitivnost): na projektivnim testovima
postoje “falš-negativi” (dobijanje normalnih rezultata na testu kada patologija postoji)
Visoka specifičnost : redovno pojavljivanje “pozitivnih” (na patologiju) rezultata na testu kada patologija postoji (malo “falš-pozitiva” je na projektivnim testovima!)
Kada se dobije pozitivan rezultat o postojanju patologije, može se imati poverenje u dobijeni nalaz!
Govorimo o visokoj prediktivnoj verovatnoći pozitivnog rezultata na projektivnim testovima ( a ne o prediktivnoj validnosti)
Prediktivna verovatnoća projektivnih tehnika
Odgovor glasi: zbog visoke specifičnosti projektivnih tehnika
Projektivni testovi su testovi niske osetljivosti , ali visoke specifičnosti!
Ako test ima nisku osetljivost, mora da ima visoku specifič- nost, da bi bio upotrebljiv u psihodijagnostikovanju!
Biro i sar. istraživanje Roršaha (1987.) : Mali broj stvarnih psihoza imao je karakterističan “psihotičan” Roršah protokol, ali se ovakav protokol nije ni u jednom slučaju pojavio kod ne-psihoza!
” Rezultate koji su mi korisni ne dobijam često, ali kada ih dobijem u njih imam veliko poverenje”.
Zašto još uvek koristimo projektivne testove?
Carr (1954.) ( level hypothesis): različiti testovi zahvataju različite slojeve ličnosti, tako da
ispitanik može da ispoljava različite crte na različitim testovima ( to objašnjava nesklad koji može da se javi iz- medju podataka istog ispitanika na različitim testovima)
Stone & Dellis (1960): pokazali da ukoliko je test manje strukturisan utoliko je sloj
ličnosti koji zahvata dublji ( jer zahvata nesvesno) ukoliko zahvata dublji sloj utoliko više psihopatologije
može da odražava ( zbog “fasade” ličnosti koja teži da se održi)
Hipoteza o slojevima
Sondažna dubina instrumenta odgovara stepenu nestruk- turisansti stimulusa:
1. (VITI)2. TNR3. TAT4. Roršah5. Crtež ljudske figure Vekslerova skala zahvata najmanje patološkog, a crtež
najviše * Stone i Dellis ( 1960): istraživanje na 20 slučajeva i nekoliko
iskusnih dijagnostičara
Rang strukturisanosti testova u bateriji
To je metod procene nesvesnog Ne postoji opšta teorija testovne projekcije Može da posluži otkrivanju nekih tendencija intraperso-
nalnih procesa koje su specifične za tu osobu Sadržaj koji zahvatamo projektivnim tehnikama je
nesvestan, latentan, potencijalan sloj ličnosti Segmenti ličnosti koje zahvataju projektivni testovi nisu
istovetni za sve tehnike Projektivne tehnike su komplementarne ( dopunjuju se) Podaci koji se dobijaju su indirektni dokazi, za procenu inače
teško merljivih komponenti ličnosti
Rezime projektivnog metoda
Napravljen na Harvardu tridesetih godina prošlog veka (Henry Murray, Christina Morgan)
Primena slika i fotografija ljudi u potencijalno dramati- čnim, nejasnim situacijama ( osobe, parovi i grupe, u izvesnim okolnostima, aktivnostima ili odnosima, sa izrazima izvesnih osećanja)
Zadatak: pacijent treba da smisli priču o tome šta slika predstavlja i šta se tu dogadja
Ukupno 31 slika u crno-beloj tehnici, od kojih je jedna prazna ( bela površina)
Isključivo individualno zadavanje testa Postoje posebne varijante nizova slika predvidjene za muškarce,
žene i decu
Test tematske apercepcije - TAT
Medijatorski proces je mašta Postoji tendencija pojave odredjenih tema, sadržaja i
likova na pojedinim slikama ( odnos prema majci, ocu, partneru, itd…)
Cilj ispitivanja je: otkrivanje psihodinamike ličnosti, otkrivanje nesvesnih potreba, konflikata i zapleta
Postoje diferencijalne karakteristike pojedinih slika: prvih 10 “realnije” od drugih 10
Postoje razlike u tonu, osvetljenosti, strukturisanosti, jasnoći slika, itd.
TAT - karakteristike
TAT
Ispitanik se prvo identifikuje sa stimulusom, a zatim se projektuje
Ličnost određjuje igra različitih motiva, motivi su vezani za osobe iz prošlosti
Svi posedujemo “unutrašnji skup” – one osobe koje su najviše doprinele stvaranju naših motivacijskih spletova
Svaka aktuelna situacija u “sada” uključuje “unutrašnji skup” i oživljavanje odredjenih likova iz tog skupa
Na projektivnom testu se dogadja sekvenca: stimulus - maštanje – poistovećivanje - samootkrivanje
Murray-ev model projekcije na TAT
Učenje o nesvesnoj motivaciji, potiskivanju i nesvesnim konfliktima
Učenje o simbolizaciji, snovima, asocijacijama i fantaziji Učenje o identifikaciji Pretpostavka identifikacije sa likovima na slici je uslov
za projekciju sopstvenih unutrašnjih sadržaja Faktori identifikacije: fizička sličnost, pol i uzrast,
socioekonomska obeležja; tipične scene Faktor tipičnog utiska slike: različite slike ostavljaju
tipično različite utiske (“strogo, neprijatno, tužno, opasno, srećno itd…”)
Teorijske pretpostavke TAT
Murray-ev sistem analize TAT priča ide prema sledećim kategorijama:
Vodeći lik ili heroj priče Potrebe i stremljenja heroja Pritisci i ograničenja koja ometaju heroja Tema priče i tematski kompleksi Ishod priče Rezime svih priča ( formalna i sadržinska analiza): način
konstukcije i vodjenja priče, dominantne teme,, itd.
TAT-interpretacija
Stimulus treba da ima jasnu formu ali neodredjeno značenje
Da postoji raspon prelaza od realističnog do fantastike Nagoveštaj emocionalnog tona mora da bude višeznačan Slike treba da sadrže usmerenje prema bazičnim inter-
personalnim odnosima ( usamljena osoba, porodična dijada, seksualni parovi, hijerarhijske relacije, grupe)
Slike treba da budu provereno ali umereno provokativne ( da ne bi izazvale preveliki otpor)
( Murstein )
Kriterijumi dobrog tematskog stimulusa
Nedostatak normativnih standarda Doprinosi opisu unutrašnjih sadržaja ispitanika i
dinamičkoj dijagnostici Služi za dijagnostiku mehanizama odbrane Sistem analize TAT je neodredjen i promenljiv Proizvoljni zaključci: interpretacije zavise od toga
čemu se daje primat i od teorijske orijantacije Opstaje kao član baterije testova Ima dodatnu validnost ( mogućnost dodatne
validacije ostalih testova u bateriji)
TAT-validnost