br.
10
godina III novembar 2012.
Dečja nedelja se obeležava u celom svetu da
bi podsetila na one najmlađe
i njihova prava i potrebe.
Pr v a D e č j a n e d e l j a
obeležena je u Sr-
biji 1987. godi n e .
O d t a d a , s v a ke
pr v e n e d e l je
oktobra održa-
vaju se razne
manifestacije
u čast dece.
M a s k e n b a l i ,
predstave, lite-
rarni i muzi-
čki programi,
druženja sa pi-
scima i pesnicima,
samo su neka
od d e š a v a n ja
u okviru Dečje
nedelje. I u Pri-
jepolju deca iz
vrtića svake go-
dine prošetaju
ulicama grada
po d m a s k a m a
IMAMO PRAVODečja nedelja
i svako dete tada ima lik nekog od junaka svoga
detinjstva. Matična biblioteka „Vuk
Karadžić“ pozvala je za Dečju ne-
delju pesnika Miloja Radovića.
On je svojoj omiljenoj pu-
blici, a to su deca, kazivao
nove pesme. Učenici viših
razreda Osnovne škole
„Vladimir Perić Valter“
poželeli su pesmom i
igrom dobrodošlicu
pr v a c i m a , d o k s u
učenici četvrtog ra-
zreda upoznali svoje
najmlađe drugare sa
pravima deteta. Ove
godine Dečja nedelja
bila je posvećana speci-
jalno deci sa smetnjama
u razvoju sa ciljem da
im se obezbedi bolje
školovanje, ravnoprav-
nost sa ostalom decom.
Time im dajemo do zna-
nja da su i oni deca kao i
mi, sa istim pravima.
Ena Fazlić (12)
DA JE
CEO SVET DETE
Izdavač: Matična biblioteka “Vuk Karadžić“. Direktor: Nermina Duran. Redakcija: Polaznici Male škole novinarstva “Žur za žurnalce“ Urednik izdanja: Indira Hadžagić. Teh.priprema i dizajn: Katarina Petrović. Distribucija: IP “Polimlje“. Štampa: “Grafokarton“.
Ko je dete? Da li je
to neko ko ne zna
D
je interese i rade onako
Ali da li bi to donelo apsolutno dobro
svetu?
DAli šta kada su odrasli neodgovorni?
D
Irfan Gojak (15)
Da li ste i vi primetili da se za decu sve češće kaže: klinci. Ta reč ne samo da se
čuje nego i svi mi koristimo izraze: klinac, klinke, klinceza, klinci.
Š ta mi to smatramo da reč “klinac” uopšte znači? Starija deca mlađu decu nazivaju
– klinci. Starijiji mlađe nazivaju – klincima. Mi mislimo da je tu reč sigurno počela da ko-risti neka starija osoba. Po našem mišljenju ta reč je pogrdna. Ne priliči ni jednom de-tetu. Zar vas to ne podseća na neku psovku? Odrasli kad su ljuti često kažu: ”Boli me kli-nac”. Neki kažu: ”Koji mu je klinac”. Kako sve to da protumače deca?
Reč klinac je možda potekla od reči klin, jer oboje označavaju malu stvar.
Klinceza bi mogla biti devojčica koja živi u svom svetu i oponaša starije, a klinka je devojčica koja ima malo više od 10 godina.
Zato smo za “Žurnalac” pitali šta misle naši vršnjaci o upotrebi reči klin(a)c(i).
Tekst i anketa: Anastasija Nestorović (13)
Selma Bjelak (12)
ANKETA “ŽURNALCA”: O klincima
Lazar Vreljaković:
Katarina Je!ović: Mislim
Elma Aljević:
So"ja Drčelić:
Demir Čolović:
Mihailo Dumić:
KLINAC I KLINCEZA
Da li si ti dete ili odrasla osoba? Takve su misli trinaestogodišnjakinje.
Da li ja onda treba da se okrenem drugarima ili sebi?
- da budem omiljena u društvu
N
„Neprestano smo u vrtlogu
-
A
PREDLOG: knjiga koju volim
S DECOM OKO SVETA Autor: Tatjana Rodić
ŠTA DA MISLIŠKAD NISI ni MALI ni VELIKI
KAD IMAŠ 13 GODINA
Knjiga koju toplo prepo-
„S decom oko sveta“. To
-
Knjiga „S decom oko sveta“
Selma Bjelak (12)
Tako se ti više ne osmehuješ, sve dok ne prestaneš sasvim da se smešiš onima sa kojima si toliko
-jim osmehom izmamiš njihove
ne prihvataju. Tako svi postaju isti
nije dobro ni za koga.
M isl i m d a b i l j u d i ko j i s u
ili originalni. Da nije uvek bilo tih
-
verovatno svet nikada ne bi na-
Zbog toga ne treba sputa-vati osobe koje ne pri-
bajmo i sami da budemo barem malo originalniji, a ne da samo
NIJE DOBRO KAD SU SV I IST I
ili kako se govori šapatom o
Neko bi mogao po- misliti da taj ko se razli-
A nema. Jer ja još nisam videla ne-
--
kuje od onog ili onih koji o njemu -
od društva. Taj nije
ponaša, ne izgleda, ne govori kao -
da ti osmeh ne silazi sa lica, da
umesto da se i oni osmehnu na tvoj
i tvoj osmeh nestaje po-
lepo, nisi više veseo jer si zbog njhovih pogleda pomislio da su oni pomi-
Režija: Tim BartonUloge: Džoni Dep, Vinona Rajder, Vinsent Prajs
ostavlja tužnog Edvarda samog u ovom velikom svetu sa maka-
zama umesto ruku.
E dvarda jednog dana otkriva jedna od žiteljka grada i rešava
da ga dovede kući kako bi ga svi u gradu upoznali i kako
bi mu pružili dom i porodicu koja mu je preko potrebna. Ed-
vard pošto poseduje makaze umesto ruku poseduje i jedin-
stven talenat koji uključuje i oblikovanje raznih biljaka. Tako
Edvard postaje umetnik u gradu koji dobija ukrase od biljake
u najrazličitijim oblicima, a potom i gospođe dobijaju frizure
kakve nisu mogle ni da zamisle. Ali ljudi ne razumeju one koji
su posebni, drugačiji, koji na svet gledaju očima deteta. Zato
su spremni na sve. Ne umeju da uživaju u lepoti i ne vide je ako im nije od lične koristi.
Tužno ali… Pogledajte kako to biva…. Jedinstevno topao, nežan, dirljiv i nadahnut film,
a posebno lik Edvarda. I.H.
F ilm “Edvard Makazoruki” presta-
vlja filmsku ekranizaciju bajke koju je
stvorio Tim Barton i ujedno i prvu sara-
dnju slavnog režisera i tada skoro nepozna-
tog glumca Džoni Depa. Tim Barton je sa
Džoni Depom snimio još 8 filmova.
P ronalazač (Vinsent Prajs) živi u je-
dnom malom gradu sam u mračnoj
vili punoj različitih izuma. Pošto se nije
ženio i nije imao decu, rešava da „stvori“
sina koga je toliko priželjkivao. Pronalazač
skoro završava svoj projekat i stvara Edvar-
da (Džoni Dep). Ali pre nego što je Edvardu
stigao da napravi ruke, Pronalazač umire i
Režija Ti Bart
EDVARD MAKAZORUKI (Edward Scissorhands)
Ko su „oni drugi“
PREDLOG “ŽURNALCA”: Film koji se voli
GRAD SA DVE DUŠEREPORTAŽA: Pozdrav iz Berlina
Prvi veliki evropski grad po čijim
sam prostranim ulicama ho-
dala upravo je bio Berlin. Jedna od
njegovih glavnih ulica je „Postdam-
er plac“ koja se smatra centrom
grada i u kojoj su smeštene brojne
znamenitosti.
Grad sa dve duše, kako često
nazivaju Berlin, potpuno je
„opuštenog“ duha, a u saobraćaju,
čini se, kao da ima više bicikala,
nego automobila. Bicikl voze po-
slovni ljudi, podrodice, mladi ali i
vrlo stari. Na semaforima biciklisti
imaju prednost jer semafor neko-
liko sekundi pre daje prvenstvo
prolaza ovom prevoznom sredstvu.
Naravno, ono što se ne sme
proputiti da se vidi u pre-
stonici Nemačke su ostaci Berlin-
skog zida koji su danas, kako bi
izgledali lepše, ukrašeni i ispisani
najrazličitijim grafitima. Postoje
oznake koje svedoče da je ovaj zid
postojao i one su predstavljene u
vidu dve trake od kamenih ploča
na pločniku. Simbol Berlina je
Brandenburška kapija, koja se sa-
stoji od 12 stubova i na čijem se vrhu
nalazi kip Viktorije, rimske boginje
pobede, u kočiji sa četiri konja.
Prolaskom kroz ovu čuvenu kapiju,
stiže se do pariskog trga, a nedale-
ko odatle nalaze se kamene ploče
raspoređene kao u lavirintu, i one
su posvećene žrtvama Berlinskog
zida. To mesto svedoči o patnjama
i stradanju. Kako se ulazi više u
centar, blokovi postaju sve visočiji,
što stvara osećaj bespomoćnosti
ali i straha. To je sve deo Memori-
jalnog centra koji je veoma čuvan i
na svako nedolično ponašanje, ska-
kanje ili pokušaj ispisivanja, reagu-
ju čuvari.
Tačnost je deo nemačke kul-
ture. Ni jedno prevozno sred-
stvo ne kasni. Uvek se zna za koje
vreme ćeš stići do odabrane desti-
nacije. Podzemna železnica je iz-
vanredna i u minut se stiže od jedne
do druge stanice u centralnom Ber-
linu. To je omiljeno prevozno sred-
stvo mnogih.
A meni, radoznaloj devojci, po-
sebno se dopao „gruze cabi-
net“, odnosno Kuća straha. To je
mesto sa izvanrednom scenografi-
jom, puno likova koji izazivaju
strah. Utisak je ostavio i „legoland“,
svet koji je sav sagrađen od lego
kockica...
Od Berlina sam očekivala mno-
go. Dobila sam još više.
Izdavač: Matična biblioteka “Vuk Karadžić“. Direktor: Nermina Duran. Redakcija: Polaznici Male škole novinarstva “Žur za žurnalce“ Urednik izdanja: Indira Hadžagić. Teh.priprema i dizajn: Katarina Petrović. Distribucija: IP “Polimlje“. Štampa: “Grafokarton“.
ŠTA SVE S(A)KUPLJAMOHobi
Ljudi svašta sakupljaju, ali mi za to kažemo da skupljaju. Neki to
zovu hobi. Neki s(a)kupljaju mnoge stvari, a ne znaju da li će im to trebati. Ipak, teško se odvajaju od sakupljenog, odbijaju da to bace čak i kada im smeta. Razni ljudi, razne navike, razni i pre-dmeti koje sakupljaju. I skupljaju.
Kada sam pitao svoje prijatelje, dru-garice i drugove u školi, poznanike,
sugrađane šta oni skupljaju, obično su odbijali da odgovore. Najčešće bi rekli da ne skupljaju ništa.
Ipak, neki su priznali da skupljaju mnogo toga. Tako jedan Darko sku-
plja hemijske olovke. Kupuje ih u knji-žarama, marketima, dobija ih na pok-lon. Ima lepu zbirku koja pokazuje da hemijske olovke zaista mogu biti veoma
različite. Srednjoškolka Katarina skuplja poštanske marke. Najčešće ih skida sa primljenih koverti, a prijatelji joj rado poklanjaju svoje. Kristina najviše voli papirne salvete. Prvo je počela da ih do- nosi sa raznih proslava jer je primetila da ima vrlo različitih, a neke su bile za-ista lepog dezena, a potom je počela i da ih bira po marketima, pa se sada i menja sa drugaricama. Vrlo mi je bilo interesantno kada mi je Sara rekla da skuplja nalepnice sa voća, pre svega sa banana jer su na njima nazivi firmi iz raznih zemalja. Maja je dugo sakupljala zastavice zemalja koje su bile ukrasi u voćnim salatama, ali i otvarače sa kon-zervi. Anastasija sakuplja slike poznatih ličnosti, glumaca, pevača, sportista i lepi ih u posebnu svesku. Počela je da
skuplja i priveske jer joj se svideo jedan koji je imao delfina, a ona obožava del- fine. Irfan skuplja značke. Prvu mu je poklonio deda i to je bio Vučko, masko-ta Olimpijskih igara u Sarajevu, a posle mu je mama donosila značke iz Venecije i Francuske, a čuva i značku sa likom Vuka Karadžića koju mu je poklonio nastavnik istorije Pilahić. Peđa priznaje da i sada voli svoju zbirku limenki jer su one nekada bile retkost, ali i zbirku šibica koje su sada retkost. Mnogi su skupljali stikere, devojčice još čuvaju svoje lutke Barbike.
Iako neki ne vole o tome da govore, ipak je jasno da svi mi u nekom peri-
odu volimo da imamo nešto naše, da to čuvamo. Zašto je to tako, ko zna.
Miloš Milošević (13)
Majda: Jesen je ... KIŠOBRAN
Ena: Jesen se vozi na motoru sa
Irfan: Jesen u ljudima i jesen u prirodi je u
Zelda: Jesen je ... . Jesen je...
Sara: Jesen je ...
Anastasija: Jesen je...
Rada: Jesen je...
Selma: Jesen je...
JESEN JE... U JESEN
br.
10
godina III novembar 2012.
JESENJARENJE ZA MALI JUBILEJ
Mladi okupljeni oko udruženja LimArt organizovali su projekat
“Jesenjarenje”. Jesenjarenje je počelo prvih novembarskih
dana, uz pravi afrički ples koji je izvela gošća iz Namibije, sa svojim pri-
jateljem koji je svirao afrički bubanj koji se naziva đembe. Na travnjaku
je otvorena izlozba radova učenika Osnovne škole “Svetozar Marković”
iz Brodareva, napravljenih od lišća. Nakon otvaranja izložbe, uz dobar
ritam, otpočele su raznovrsne radionice. Prva radionica je bila za sve
šetače u gradskom parku, a naročito za one najmladje, koji su radosno
sakupljali lišće i lepili na haljinu od papira koju je nosila devojka koja je
za ovu priliku došla iz Beograda. Kada je haljina bila potpuno obleplje-
na lišćem raznih boja, devojka koja ju je nosila izgledala je kao prava
živa lutka od lišća. Jos veći utisak ostavio je i njen ples sa svim prisut-
nim koji su zajedno uz muziku plesali na travnjaku prepunom opalog
lisca neverovatnog kolorita.
Nakon dnevnih radionica sa lišćem, usledile su projekcije %lmova
Udruženja MikroArt iz Beograda i priče o upotrebi javnih prostora.
U večernjim satima na platou Doma kulture izveden je neverovatan
performans sa vatrama u izvodjenju Cirkusfere. Žonglirali su zapalje-
nim lancima, kuglama, vrteli zapaljeni točak, hula-hop. Publika je
ostala bez daha. Na kraju je sledio vatromet koji je prštao iz svih re-
kvizita koji su bili postavljeni na sceni. Vatrometom je obeležen kraj
ovog performansa.
Sutradan je nastavljeno “Jesenjarenje” radionicama %lma, žongli-
ranja, pozorišta senki… Polaznici pozorišta senki učestvovali su u
pripremi predstava, a u radionici %lma nastao je %lm “Jesen i ljubav”.
Jesenjarili su i ostali gosti iz udruženja: ”Kroz Prozor Fabrike”, “Kreativni
Pogon”.
Jesenjarila je i redakcija Male škole novinarstva “Žur za žurnalce” pri
Matičnoj biblioteci “Vuk Karadžić” koju vodi novinar Indira Hadžagić-
Duraković. Iz Male škole novinarstva nastaje naš “Žurnalac” .
Ovo je naš jubilarni
DESETI BROJ “ŽURNALCA”.Majda Kitivojević (14)4)jd je (14)4)jd je (14)4)