IV DEO
POREMECAJI EMOCIJA ZDRAVSTVENA NEGA U PSIHIJATRIJI MS II GOD LETNJI
Zdravstvena nega u psihijatriji IV deoZDRAVSTVENA NEGA
BOLESNIKA SA POREMEĆAJIMA RASPOLOŽENJA Zdravstvena nega maničnih bolesnika Zdravstvena nega depresivnih bolesnika Poremećaji raspoloženja – afektivni poremećaji
3
1.Перепција и одржавање здравља
Пацијент М. Љ. нема увид у сопствену болест. Не осећа се добро због појаве несанице, нервозе и умора али сматра да му додатно лечење није потребно и исказује да су сви знаци и симптоми који су се манифестовали пролазног карактера. Не води рачуна о редовним хигијенским навикама (купање, бријање , прање зуба, руку).Пацијент није долазио редовно на контроле и није узимао редовно терапију.Нема планове за будућност, вербализује да је живот безвредан.
ОРГАНИЗАЦИЈA ПОДАТАКА ПО М. ГОРДОН
2.Нутритивно - метаболички образац
Пацијент има појачан апетит, свакодневно узима преобилне оброке. Истиче да се у протеклом периоду угојио око 7- 8 кг..Пије мало течности - око 4 чаше дневно. Попије око десетак кафа у току дана.
3.Елиминација
Мокри око 3 пута дневно. Стилицу има два пута недељно. Презноји се када је претопло на одељењу.
4.Телесне активности
Активности везане за спровођење личне хигијене, пацијент обавља уз подстицај и надзор сестре Није укључен у спортске активности на одељењу Ннема хоби а у слободно време игра видео-игрице и гледа ТВ.
5. Одмор и спавање
Пацијент има измењен ритам сна успава се око 3 ујутру, а пробуди око 12 поподне. Тешко се успављује,(пије кафу и пуши скоро до 22 часа. И узима грицкалице. Устаје уморан.
6.Когнитивно перцепцијски образац
Пацијент нема проблема са чулом слуха и вида и не користи помагала. Нема мотивацију за учење. Памћење и концентеција су ослабљени .
7.Самоперцепција
Пацијент себе описује као повучену особу и особу која не воли да се излаже гужви и великом броју људи. Нема планова за даљу будућност.
8. Образац улога и односа
Проблеми у породици везани су за однос са оцем. са којим је пацијент у хладним односима. Ретко разговрају. Отац исказује незаинтересованост за његово здравствено стање. Са мајком има топао и присан однос, пун разумевања и бриге за његово тренутно здравствено стање.
9. Сексуално репродуктивни образац
Смањенсексуални нагон због повећања телесне масе, а пацијента наводи да се осећа мање атрактивним.
10. Адаптација и толеранција на стрес
Пацијент од значајнијих догађаја који су довели до појаве стреса истиче спремање за испите у току студија. У тешким тренуцима подршку и пажњу му је пружала мајка. У мајчином присуству осећао се под мањим притиском и стресом.
11. Образац вредности и веровања:
Пацијент је православне вероисповести и нема посебних потреба у том домену. Религија му није превише значајна. За будућност нема значајних планова
Poremećaji raspoloženja – afektivni poremećaji
U osnovi afektivnih poremećaja koji se jasno uočavaju u kliničkoj slici dominira poremećaj afekta (raspoloženja) u smislu hipertimije tj. pojačanog afektivnog reagovanja koje nije u skladu sa objektivnim okolnostima. Hipertimija se ispoljava ili patološkim povišenim raspoloženjem - hipomanija, manija ili patološkim neraspoloženjem – subdepresija, depresija.
Poremećaji raspoloženja ili afektivni poremećaji koji pokazuju tendenciju da se ponovo javljaju. Mogu biti na psihotičnom i nepsihotičkom nivou.
Manija - bez psihotičnih simptoma - raspoloženje je povišeno do skoro nekontrolisanog uzbuđenja. Izražena je hiperaktivnost, povišen je impuls za govorom i snižena potreba za spavanjem. Pažnja je rasejana, ponašanje bezobzirno, neprimereno okolnostima a često i nemoralno.
Manija - sa psihotičnim simptomima u skladu sa raspoloženjem - prisutne sumanute ideje (veličine) ili halucinacije (obično glasovi) uz uzbuđenje, motornu aktivnost i bekstvo ideja.
ZDRAVSTVENA NEGA MANIČNIH BOLESNIKA
Izraz patološki povišeno raspoloženje koristi se jer, ne postoji ili nema adekvatnog i razumljivog razloga za ovakve afektivne poremećaje. Oko osnovnog poremećaja javljaju se drugi, brojni poremećaji kako psihički tako i somatski koji se dalje ispoljavaju u vidu raznih sindroma.
Kod tzv. ''delirantne manije'' prisutne su sumanute ideje uz izraženo psihomotorno uzbuđenje.
Manično raspoloženje – hipertimija je stanje pojačane veselosti i psihomotorne aktivnosti koji nastaju bez realnih razloga i bez nekog razumljivog povoda. Opservacija je povišena, a pažnja je nestabilna (leti sa predmeta na predmet). Sposobnost bolesnika za neku konstruktivnu radnju je smanjena.
Manični bolesnici nisu rado prihvaćeni od okoline jer njihova razdraganost zna da bude praćena agresivnošću, povećane razdraženosti uz često seksualno nasrtanje.
Osnovno obeležje maničnih bolesnika, koji se uočavaju na prvi pogled, je patološko povišeno bezrazložno raspoloženje kao što je veselost, razdraganost, ushićenje.
Izgled bolesnika je karakterističan:
veseo izraz lica,
razdraganost,
motorika, mimika i gestikulacija je veoma živa,
stalno su u pokretu, uvek započinju nove poslove,
pažnja je hipervigilna; sve iz okoline neobično privlači njihovu pažnju,
misaoni tok je ubrzan, sa živim asocijacijama; bolesnik često skače sa teme na temu, ne dovršavajući nijednu priču; ostavlja utisak osobe nepovezanog mišljenja,
ponekad govori teatralno ili patetično; ponekad do krajnje iscrpljenosti, glas mu je promukao – logoreja.
Veoma su česta precenjivanja sopstvene ličnosti, oni sebi često pripisuju razne sposobnosti:
imaju precenjene ideje veličine,
ponekad ekspanzivne sumanute ideje visokog porekla, izuzetne obdarenosti, bogatstva.
često su skloni šalama, pevanju i igranju.
Zdravstvena nega stav sestre prema maničnim bolesnicima mora biti profesionalan,
autoritativan sa adekvatnim reagovanjem na sve provokacije i postupke maničnih bolesnika
neprekidna opservacija - 24 h. koja podrazumeva da se stalno ''drže na oku''
pomoći mu da izrazi svoje misli i osećanja
primeniti ''aktivno slušanje''- ne dozvoliti pojavu simulacije i disimulacije
sestra mora stalno da prati kretanje ovakvih bolesnika; često su u kontrolisanju ovih bolesnika uključeni i drugi bolesnici,
sestra mora da bude u toku i da reaguje na sve postupke i reakcije bolesnika koji su često nepredvidivi (beže sa odeljenja, maltretiraju ''slabije bolesnike'', ležu u tuđi krevet, prisvajaju tuđe stvari)
povremeno treba uključiti i aktivirati druge bolesnike iz sobe gde se nalazi manični bolesnik.
Takođe, zdravstvena nega obuhvata:
uočavanje neželjenih efekata terapije
kontrola redovnog uzimanja lekova, uz kontrolu akta gutanja
bolesniku treba pomoći da smanji svoju anksioznost i da kontroliše hiperaktivnost uključivanjem u socioterapiju
okupaciono - radna terapija
planirati dnevni plan aktivnosti
pomoći mu kad sam ne može da nešto uradi
redovno uzimanje hrane, često se mora sedeti pored njih dok obeduju
ishrana maničnih bolesnika predstavlja značajan problem u radu medicinske sestre; ovi bolesnici iako imaju dobar apetit, često gube na težini, jer ''od silne zauzetosti'' ne stižu da jedu; telesno se jako dobro osećaju
kod halapljivih maničnih bolesnika kada konzumiraju enormnu količinu hrane, može doći do ugušenja (bolus smrt)
redovna kontrola telesne težine
spavanje - kontrolisati koliko spavaju preko dana, kontrolisati ih noću, kontrolisati da ne uznemiravaju druge bolesnike jer spavaju kratko, često se bude, uznemiravaju druge; često u toku noći ulaze u prazne postelje, ne dozvoljavaju drugima odmor.
ograničiti broj aktivnosti u koje se uključuje bolesnik
izlasci, posete, vikendi - moraju biti indikovani kada za to lekar i članovi zdravstvenog tima odluče
higijena - mora se kontrolisati permanentno od pranja ruku, korišćenja toaleta, kupanja, pranja kose, brige za sopstvene stvari
stalno sprovoditi prevenciju intrahospitalnih bolesti;
kontrola hrane dobijene od posete; često ne pojedu na vreme, čuvaju je ili dele drugima, pa samim tim postoji opasnost od širenja intrahospitalnih infekcija
Redovno informisati bolesnika i sprovoditi edukativnu komunikaciju kroz zdravstvrno vaspitnu aktivnost:
informisati kako lekovi deluju i koja su neželjena dejstva (litijum i dr.)
edukovati ga za vođenje zdravog stila i načina života, gde sve nje euforično
kako da kontroliše hiperaktivnost
važnost brige za osnovne ljudske potrebe (uzimanje hrane, vode, odmor, spavanje)
Manični bolesnik je veoma
''težak'' bolesnik za sve članove zdravstvenog tima. Tretmanu i zdravstvenoj nezi mora se pristupiti timski.
ZDRAVSTVENA NEGA DEPRESIVNIH BOLESNIKA
Bolest se postepeno javlja sa izraženom bezlazložnom tugom. Najčešće se osoba povlači iz društva, ne pokazuje interesovanje za pojedine životne stvari, postaje bezvoljna, pasivna veći deo dana.
Oseća se tužno i prazno što drugi karakterišu da izgleda ''žalosno''. Često pate od nesanice, ređe predugo spavaju (hipersomnija). Smanjuje se sposobnost kritičkog mišljenja i koncentracije, javlja se neodlučnost.
ZDRAVSTVENA NEGA DEPRESIVNIH BOLESNIKA
Bolest se postepeno javlja sa izraženom bezlazložnom tugom. Najčešće se osoba povlači iz društva, ne pokazuje interesovanje za pojedine životne stvari, postaje bezvoljna, pasivna veći deo dana.
Oseća se tužno i prazno što drugi karakterišu da izgleda ''žalosno''. Često pate od nesanice, ređe predugo spavaju (hipersomnija). Smanjuje se sposobnost kritičkog mišljenja i koncentracije, javlja se neodlučnost.
Prepoznavanje i karakteristike bolesnika sa znacima depresije: govor - način, tempo (govor je tih, usporen)
pažnja- prisutan je pojačan tenacitet a oslabljena vigilnost
raspoloženje - izrazito tužno raspoloženje
treba praviti razliku između tuge i depresije; depresija nema ograničeno vreme trajanja, simptomi ne prestaju bez pružanja profesionalne pomoći
izraz lica je žalostan, tužan
pokreti usporeni
na čelu se često može videti nabor u vidu znaka omege
apetit je veoma slab, količinski malo jedu
imunološke snage organizma slabe
javlja se poremećaj sna
nastupa gubitak telesne težine
kod nekih bolesnika dolazi do povećanja telesne težine
gubi se osećaj radosti, zainteresovanosti.
gledaju na svet sa negativne perspektive (''čaša je do pola prazna'' a ne ''čaša je puna do pola'' (Sedić,B.2001.)
smanjena sposobnost mišljenja i koncentracije
Kod znatnog broja bolesnika sa depresivnom psihozom dolazi do poremećaja vitalnih nagona (gasi se motiv življenja);
Javlja se razmišljanje o smrti, samoubilačke ideje, suicidne ideje su veoma jake i snažne da ih usmeravaju ka pokušajima i ponekad do realizacije samoubistva.
Rizik od suicida
Obratiti pažnju na rizik od suicida. Suicidalnost je prisutna u oko 80% bolesnika sa depresivnim poremećajima.
Često varira od razmišljanja o bezvrednosti života, osećaja da bolje da je nema, želje za smrću jer je samo teret svojoj okolini, pa do razmišljanja o mogućem načinu samoubistva, pravljenja konkretnih planova i pokušaja / izvršenja samoubistva.
Procenjuje se da oko 15% obolelih od tzv. velikog, major, depresivnog poremećaja (ponavljajući depresivni poremećaj sa velikim depresivnim epizodama) izvrši samoubistvo (Clark &Fawcet,1992.)
Početak i kraj depresivne epizode nose sa sobom najveći rizik od samoubistva.
Prevencija suicida podrazumeva: (Videti poglavlje Mere za sprečavanje
povređivanja, samopovređivanja i samoubilačkih namera bolesnika)
sestra mora da zna koji su bolesnici pod rizikom od suicida
pojačati nadzor, pratiti ponašanje
uključiti i druge bolesnike
kontrola uzimanja lekova
kontrola čuvanja lekova na odeljenju
kontrola stvari koje donosi poseta
ukloniti i stalno proveravati sve stvari koje bi mogle bolesniku da posluže u realizaciji suicida
u akutnoj fazi bolesnicima nije dozvoljen izlazak (obično se nalaze na intenzivnoj nezi)
proceniti uticaj poseta,
permanentan rad sa porodicom
izlasci i vikendi - kasnije, pod strogom kontrolom
jačati motivaciju, promenu raspoloženja.
Stav sestre prema depresivnom bolesniku i pristup nezi:
treba da pokaže strpljenje i da ima dovoljno vremena za bolesnika, da ne žuri
podizati samopoštovanje bolesnika
posebno biti uz bolesnika kada ne želi da govori
nikada ne presuđivati u smislu ''ovo je dobro, a ovo nije''
pomagati mu u obavljanju svakodnevnih aktivnosti
pružati mu podršku za svaku odluku koju je sam doneo
ne popuštati u iracionalnim zahtevima i željama
preusmeravati mu negativne misli u pozitivne
sprečavati izolaciju i otuđenje
raditi paralelno sa porodicom
kontrolisati tip nesanice
podsticati postavljanje kratkih ciljeva
edukovati ga o bolesti i lečenju.
Aktivnosti:
Posmatranje – opservacija 24h: stalno procenjivati bolesnikovo stanje;
Pojačan nadzor nad bolesnicima pod rizikom od suicida, (staviti im do znanja da su pod pojačanim nadzorom)
Uočavanje neželjenih efekata terapije
Primenu farmakoterapije - pojačana, stroga kontrola unošenja lekova (psihijatrijskih i nepsihijatrijskih), da redovno uzima lekove, kontrolisati akt gutanja
Primenu psihoterapije - primenjivati suportativne psihoterapijske tehnike
Socioterapiju - uključivanje u terapijsku zajednicu
Okupaciono - radna terapija - postepeno uključivati bolesnika
Planirati aktivnosti - dnevni plan aktivnosti
Ishrana - redovno uzimanje hrane, pojačana kontrola uzimanja hrane, stalna kontrola telesne težine, pohvaliti kada treba, ne grditi bolesnika, često se mora sedeti pored njih dok obeduju
Spavanje - kontrola dužine sna; veliki oprez u ranim jutarnjim časovima preko dana ih aktivirati, da ne provode sve vreme u krevetu
Podsticati na urednost i održavanje higijenskih navika; često je potrebno uključiti i članove terapijske zajednice da pomognu bolesniku
Izlasci, posete i vikendi - moraju biti indikovani kada za to lekar i članovi zdravstvenog tima odluče
Naročito obratiti pažnju na iznenadnu promenu raspoloženja:
iznenadna veselost
naglo smirivanje
verbalizacija suicida
ZDRAVSTVENA NEGA PSIHOTIČNIH BOLESNIKA
Termin psihotičan bolesnik – koristi se kod onih bolesnika kod kojih dominiraju raznovrsne smetnje:
mišljenjapercepcijeafektivnih funkcijavoljnih dinamizama motivavcije socijalnog funkcionisanja.
Etiopatogenezu ovih poremećaja čini složena interakcija:
bioloških psiholoških isocijalnih činilaca.
Najčešći simptomi:
slušne halucinacije (ozvučenje sopstvenih misli, dva ili više glasova koji razgovaraju o bolesniku u trećam licu, razgovor bolesnika sa glasovima koje čuje...)
oduzimanje misli ili osećanja
nametanje misli ili osećanja
doživljaj nametnute volje ili kontrolisanost od strane drugih
somatska pasivnost i sumanute interpretacije realne percepcije.
ZDRAVSTVENA NEGA BOLESNIKA SA SUMANUTIM IDEJAMASindrom sumanutosti - karakteristike
Jedan broj bolesnika je neuviđavan u svoju bolest - ubeđeni su da su zdravi, ponekad misle da su zdravstveni radnici u sprezi sa onima koji ih progone pa su zato u bolnici, da je u pitanju zavera protiv njih.
Druga grupa bolesnika na svoju situaciju reaguje emocionalnom indiferentnošću, usled ideo afektivne disociranosti (paranoidna forma šizofrenije).
Treća grupa sumanutih bolesnika ispoljava najsloženije manifestacije svoje sumanutosti. Reaguju agresivno, ponekad u svoje ''sisteme'' uključuju i osoblje sa odeljenja i mogu biti opasni po okolinu. Često beže sa odeljenja pa je neophodno pojačati nadzor.
Zadaci medicinske sestre kod psihotičnih i bolesnika sa sumanutim idejama:
posmatranje – opservacija 24h: stalno procenjivati bolesnikovo stanje
kontrola uzimanja terapije, skoloni su da izbegnu uzimanje lekova
ukoliko se jave problemi sa ishranom, da bolesnik odbija da uzima bolničku hranu (misleći da ga truju) potrebno je pred bolesnikom probati hranu
uočavanje neželjenih efekata neuroleptičke terapije
uvek treba naći vremena i saslušati ih, bez suprostavljanja
podsticati bolesnika i ohrabriti ga za donošenje odluka o svakodnevnim aktivnostima: ishrana, oblačenje, higijena, fizička aktivnost san uz jačanje samopoštovanja
sa bolesnikom koristiti kratke konkretne rečenice i pojmove
nikada se ne izražavati dvosmisleno ili nedorečeno
imati u vidu da su skloni disimulaciji
reagovati profesionalno na bolesnikove žalbe npr. kod halucinacija reći mu da je to simptom njegove bolesti, nikako mu ne protivurečiti
kada bolesnik pred sestrom ispoljava sumanute ideje ne treba ih negirati ali ni odobravati
naročito insistirati na uključenju u rad terapijske zajednice, u okupaciono radnu terapiju i druge aktivnosti na odeljenju, razvijati socijalne veštine
obavezna prevencija povređivanja, samopovređivanja, kao i sprečavanje infekcija
posebno obratiti pažnju kod izlazaka, vikenda i pripremi za otpust
permanentno raditi sa porodicom, uključiti ih u lečenje naročito ih edukovati o značaju terapije.
Bolesnika je poterebno pripremiti za otpust uz pismo patronažnoj sestri.
Neophodno je ove bolesnike redovno posećivati u porodici od strane patronažne sestre i sarađivati sa socijalnom službom.