Download - Kukuruz
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
50
Kukuruz (Zea mays L.)
Sinonimi: žito, kuruz, turkinja, turska pšenica, carevac, furmentin, čenka, rumentin, kolomboć, golokud;Ruski:
кукуруза; Engleski: maize, corn; Francuski: maís, blé de Turque; Nemački: Körnermais.
Kukuruz je jedna od najvaţnijih poljoprivrednih vrsta univerzalnog značaja, prvenstveo za ishranu ljudi,
stoke i za preraĎivačku industriju. Iz kukuruza se industrijskom preradom dobiva se više od 500 različitih
proizvoda. To su pre svega prehrambeni proizvodi (za odojčad, kukuruzne flekice, sredstva za ugušćivanje
hrane, za popravljenje kvaliteta hleba, specijalni hleb, supe, paštete, začini, guma za ţvakanje, skrob, šećer),
lekarski proizvodi (sirup), farmaceutska i kozmetička sredstva, razni napici (alkohol, jabučna, mlečna i
limunska kiselina), tekstilni proizvodi (veštačko vlakno), hemijski proizvodi (boje, politure, azbesti,
nitocelulozam furfurol, hartije i plastične mase).
Zea mays L.
On ima visoki genetski potencijal za rodnost. Po količini stvorene organske mase po hektaru sa šećernom
repom zauzima prvo mesto, prevazilazeći u tome sve ostale gajene biljne vrste. Do sada najveći zabeleţeni prinos
kukuruza je 25 t/ha (ukupne zelene mase) koji je dobiven u SAD. Kukuruz je vrlo značajna stavka u ekonomije
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
51
svake drţave, jer moţe doneti znatna financijska sredstva kao izvozni artikl, što znači da je od strateškog značaja za
svaku drţavu, jednako kao pšenica ili soja.
Značaj kukuruza u privredi neke zemlje
Dakle, kukuruz je uz pšenicu i pirinač najvaţnija ţitarica u svetu. Najveći proizvoĎač kukuruza su SAD. Iza SAD po
ukupnoj proizvodnji dolazi Kina, zatim Brazil.
Proizvodnja kukuruza u svetu u 2002. godini (izvor podataka USDA)
Zemlja Površine (ha) Prinos (t/ha) Proizvodnja (u t)
SAD 28 550 000 7.87 224 760 000
Francuska 1 840 000 8.97 16 500 000
Italija 1 100 000 9.55 10 500 000
Juţna Afrika 3 600 000 2.64 9 500 000
Kanada 1 250 000 6.64 8 300 000
Zimbabve 1 250 000 800 1 000 000
Argentina 2 250 000 5.56 12 500 000
Kina 24 500 000 5.10 125 000 000
Ukrajina 1 200 000 2.50 3 000 000
Rusija 750 000 1.33 1 000 000
Indonezija 3 050 000 2.00 6 100 000
Rumunija 2 800 000 2.50 7 000 000
Srbija 1 200 000 4.17 5 000 000
Egipat 1 010 000 6.20 6 250 000
Maroko 2 600 000 1.27 3 300 000
Brazil 12 400 000 2.98 37 000 000
Indija 6 550 000 1.68 11 000 000
Filipini 2 550 000 1.77 4 530 000
Ostali 35 020 000 5.41 18 960 000
Svet (ukupno) 39 490 000 4.25 585 780 000
Poreklo kukuruza
Kukuruz je poreklom iz Amerike. O njegovoj uţoj postojbini postoji nekoliko hipoteza, ali je
najverovatnija i meksikanskom poreklu. U Meksiku su naĎene mnogobrojne forme kukuruza. Tamo se u divljem
stanju susreću biljne vrste bliske kukuruz (teozinta i gama), koje sa kukuruzom daju hibride. Naime, u divljem
stanju vrste kukuruza bliske savremenom do sada nisu otkrivene. Grupa kukuruza (Maydeae mathien) pored ostalih
uključuje tri najbliţa roda: Tripsacum (tripsakum), Euchlaena (teozinta) i Zea (kukuruz) ili mais.
Većina autor smata da je Euchlaena (teozinta) najsrodnija kukuruzu, ne samo zbog svog morfološkog izgleda već
što se moţe ako ukrštati s njim. Isto tako, smatra se da i Tripsacum (gama grass) ima vaţan uticaj na nastajanje
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
52
današnjeg kukuruza. Blisko srodstvo kukuruza nije se jako ispoljilo po spoljašnjem izgledu, pa se nikada nije ni
smatralo da je Tripsacum divlji kukuruz.
Na osnovu komparativne morfologije zaključeno je da je današnji kukuruz nastao od primitivnog pretka
koji je imao malen klip, zrna na krhkim drškama, i pokrivena plevama kao kod plevičara (Zea mays var. tunicata).
Činioci koji su uticali na promene primitivnog oblika u moderni kukuruz prvenstveno su prirodne mutacije, prirodna
selekcija i čovekova ukrštanja.
Tripsacum (gama grass) i Euchlena (teozinta)
Kukuruz je donesen u Evropu nakon otkrića Amerike 1492. godine. Prvo se počeo gajiti u Španiji
od 1525. godine, a otuda se proširio u Francusku, Italiju, jugoistočnu Evropu, Tursku, Afriku i dalje u Aziju dve do
Indije i Kine. U naše krajeve donesen je 1572. godine po nekim autorima iz Turske ili iz Italije.
Kukuruz je kod nas već u 17. stoleću predstavljao značajnu odomaćenu gajenu vrstu. Iako prvi podaci
govore o pojavi kukuruza na nekim našim područjima u 16. stoleća, ipak glavno širenje i veliki privredni značaj
kukuruza kod nas dobija tek u prvoj polovini 19. veka, a danas je jedna od najvaţnijih useva u nas.
Kukuruz je zastupljen na svim kontinentima, ali ne podjednako. To je usev severne, srednje i juţne
Amerike. Mnogo se gaji u Aziji, a sve više u Africi. U Evropi je kukuruz jedna od najznačajnijih gajenih vrsta,
posebno u podunavskom regionu (Srbija, Hrvatska, Rumunija, Bugarska, MaĎarska). Podunavske zemlje proizvode
10% kukuruza od celokupne svetske proizvodnje. Kukuruz se nije proširio na sever kao pšenica jer je to biljka
juţnijih krajeva, premda se zahvaljujući svojim polimorfizmu sve više širi i na sever (juţna Engleska, severna
Nemačka pa čak juţni Sibir i juţna Švedska).
Najpovoljniji rejon za gajenje kukuruza na severnoj polulopti je izmeĎu 15 i 450 severne geografske širine
(SAD, Meksiko, Indija, Kina, juţni deo bivšeg SSSR-a, Jugoslavija, Hrvatska, Rumunija, Bugarska, MaĎarska i
juţni deo Francuske), Afrika (na liniji Senegal, Mali, Niger, Čad, Sudan na sever do obale Sredozemnog mora).Na
juţnoj polulopti, najpovoljniji rejon je izmeĎu 210 i 35
0 juţne geografske širine (u Africi je to linija Juţna Rodezija,
do krajnjih granica Afrike, a u juţnoj Americi deo Brazila i Argentina)
Gajenje kukuruza van optimalnih rejona uslovljeno je gajenjem sorti ili hibrida sa kratkom i vrlo kratkom
vegetacijom.
Botanička klasifikacija
Kukuruz pripada porodici Poaceae (trave), podporodici Panicoideae (prosolika) i grupa Maydeae. U grupi
Maydeae ima osam rodova (genus), meĎu kojima je najpoznatiji Zea (kukuruz), Euchlena (teozinta) i Tripsacum
(gama trava ili gama grass). Ovi rodovi se razlikuju od ostalih po tome što imaju stablo celom duţinom ispunjeno
parenhimom i uglavnom razdvojene ţenske i muške cvasti, premda to uvek ne mora biti slučaj.
Vrsta Zea mays ima diploidan broj hromosoma 2n =20, i razlikuje se od većine jednogodišnjih biljaka
debelim stablom, visokim rastom i čvrstim, krupnim listovima.
Do sada je utvrĎeno 9 botaničkih grupa kukuruza, mada mnoge forme koje se nalaze u njegovoj
domovini nisu dovoljno proučene. Na osnovu oblika, graĎe i hemijskog sastava zrna, vrsta Zea mays je podeljena u
nekoliko podgrupa:
1. Kukuruz zuban (Zea mays L. var. identata Sturt.). Zrno ima izgled konjskog zuba (sa udubljenima na
vrhu). Ovo udubljenje nastaje usled neravnomernog sušenja brašnastog i ruţastog dela endosperma u doba
sazrevanja. Roţasti deo se nalazi na bočnim delovima, a brašnasti na vrhu i u sredini. Po duţini vegetacije
prevladavaju srednje i kasne forme. Stablo je najčešće visoko 180-250 cm. Retko stvara zaperke. Klip
dugačak, debeo i valjkast. Broj redova u klipu je od 14 do 26. Ova podvrsta je visoko prinosna, ali sa
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
53
zrnom slabijeg kvaliteta. Zrno sadrţi velike količine skroba, pa se stoga prvenstveno koristi za ishranu
stoke i industrijsku preradu (skrob, šećer, alkohol i dr). Zbog visokog prinosa i većeg sadrţaja skroba,
pogodan je za silaţu. Kod nas se ova podvrsta najviše gaji.
Zeam mays L.var. indentata Sturt. Zea mays L. var. indurata Sturt.
2. Kukuruz tvrdunac (Zea mays L. var. indurata Sturt.), zove se još “osmak”, a odlikuje se tvrdim, sjajnim
i okruglim zrnom, u mnogom po obliku sličnom zrnima kukuruza mekunca. Po graĎi zauzima sredinu
izmeĎu mekunca i kokičara. Endosperm je roţast i brašnast. Roţasti deo je jako izraţen i rasporeĎen po
spoljašnosti zrna, a brašnasti je u sredini. Stablo je po visini uglavnom manje od stabla zubana, sa
osobinom formiranja zaperaka u većem broju. Klipovi su različite duţine (dugi, srednji i kratki) i
valjkastog i koničnog oblika. Zrno je kvalitetnije od zrna zubana i pogodno je za ljudsku ishranu. Ova
podvrsta je manje prinosna od zubana. Broj redova u klipu je od 8 do 12, pa se zato naziva “osmak”.
3. Kukuruz šećerac (Zea mays L. var. sacharata Sturt), ima veći sadrţaj šećera u zrnu, koje je u zrelom
stanju sa naboranom površinom i prozračnim, staklastim endospermom sa malim sadrţajem skroba. Ovo se
objašnava što su forme ove podvrste izgubile sposobnost završetka procesa pretvaranja šećera u skrob.
Biljke ove podvrste imaju sposobnost stvaranja većeg broja plodnih zaperaka. Stablo je nisko, klipovi su
srednje veličine sa zrnima bele ili ţute boje. Gaji se radi potrošnje u sveţem (kuvanom) ili konzervisanom
stanju.
Zea mays L. var. sacharata Sturt. Zea mays L. var. everta Sturt. Zea mays L. var. tunicata Sturt.
4. Kukuruz kokičar (Zea mays L. everta Stur), je zastupljen u dve forme a) pirinčari – sa izduţenim
zaoštrenim zrnom, b) biserci – sa okruglim zrnom. Ova podvrsta po graĎi zrna slična je tvrduncu u kome
prevlaĎuje roţasti endosperm, samo se oko klice nalazi nešto brašnatog endosperma. Pri zagrevanju, zrno
puca i endosperm se pretvara u belu, rastresitu i šupljikavu masu. Pucanje nastaje pod uticajem vodene
pare koja se stvara prilikom zagrevanja zrna. Najbolje sorte kokičara su one čija je zapremina kokica od
20 do 30 puta veća od zapremine zrna. Kokičar je rana podvrsta, sa relativno niskim stablom, sa većim
brojem zaperaka i klipova. Koristi se u ljudskoj ishrani i ishrani stoke.
5. Kukuruz mekunac (Zea mays L. var. amylacea Sturt), odlikuje se potpuno ujednačenom brašnavom
graĎom endosperma, mekano je, bez sjaja, različitih boja, ali prevlaĎuje bela i plava. Endosperm zrna je
sastavljen od skrobnih zrnaca koja su okrugla, a meĎuprostor izmeĎu njih je slabo ispunjen proteinom.
Zrno mekunca se lako melje. Veličina i oblik zrna i klipa i boja plevica se odlikuju velikom raznolikošću.
Mekunac se upotrebljava za proizvodnju alkohola. Stablo je različite veličine sa osobinom stvaranja
zaperaka.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
54
6. Voštani kukuruz (Zea mays L. var. ceratina Kulesh), ima zrno slično tvrduncu, samo se od njega
razlikuje po mat površini. Spoljašni deo zrna je proziran, pa sa svojim osobinama podseća na vosak. Ranije
je ovaj kukuruz bio rasprostranjen u istočnoj Aziji, a danas se gaji u SAD.
7. Kukuruz plevičar (Zea mays L. var. tunicata Sturt.) je
retka podvrsta. Zrna su mu obavijena plevicama, koje se
obrazuju od pleva. Nema ga u proizvodnji osim u
botaničkim vrtovima ili naučnim institutima.
8. Kukuruz poluzuban (Zea mays L. var. semidentata
Kulesh), se od zubana razlikuje manje izraţenim
udubljenjima na vrhu zrna, većim sadrţajem endosperma. Zrno
je manje pljosnato, deblje, po krajevima zaobljeno, različite boje
i veličine.
9. Kukuruz mekani šećerac (Zea mays L. var. amylo
sacharata Sturt), ima klinasti oblik zrna. Donji deo zrna je
brašnav, a gornji roţast i smeţuran, kao u šećerca je
ispunjen dekstrinom i proteinom. Nema veći privredni
značaj. Građa biljke kukuruza
Najveći značaj u proizvodnji imaju podvrste zubana i tvrdunca, zatim slede šećerac i kokičar. Ostale
podvrste su znatno manjeg značaja, a neke su interesantne čisto sa botaničkog stanovišta i kao izvor za dalji rad na
oplemenjivanju kukuruza i stvaranju hibrida sa specifičnim osobinama i za posebnu namenu.
Morfološke osobine
Kukuruz ima specifičnu morfološku graĎu i meĎu svim ţitima je najkrupnija i najjače razvijena biljka.
Korenov sistem je kao kod ostalih trava ţiličast, Kod kukuruza razlikujemo pet tipova korenova: 1)
primarni ili glavni klicin koren, 2) primarni (klicini) hipokotilni, seminalni ili bočni klicini korenovi, 3)
klicini (epikotilni) mezokotilni korenovi, 4) sekundarni (adventivni) podzemno nodijalni korenovi i 5)
vazdušni nodijalni koreni ili “pandže”.
Građa korenova i stabla kukuruza
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
55
Klijanje zrna kukuruza Građa klijanca kukuruza
Zrno kukuruza klija sa jednim primarnim klicinim korenčićem, koje se posle grana i daje bočne korenove.
Ubrzo posle suzbijanja klicinog korenčića pojavljuju se tzv. hipokotilni ili bočni primarni klicini korenovi. Oni
izbijaju iz klice, neposredno ispod klicinog listića. Ovi korenovi se formiraju u periodu klijanja i ostaju u ţivotu
tokom cele vegetacije. Broj bočnih seminalnih korenčića zavisno od sorte i hibrida je u rasponu od 1 do 13. U toku
2 do 3 sedmice posle nicanja imaju osnovnu ulogu u ishrani biljke. Razvitkom nadzemnih nodijalnih (adventivnih)
korenova, uloga i značaj klicinih korena postepeno se smanjuje iako njihova aktivnost time ne prestaje potpuno.
Pored ove vrste korenova, kod kukuruza se javljaju epikotilni (mezokotilni) korenovi, Posle klijanja i
početka rasta klice od klicinomg kolenca odvaja se kolence klijanca sa klicinim listićem (koleoptilom). To prvo
kolence koje nije pokriveno koleoptilom naziva se epikotil. Kolence klijanca obično se formira na 3-4 cm ispod
zemlje, bez obzira na dubinu setve. Ako je setva preduboka, epikotil će biti duţi. Upravo na epikotilu se razvija treći
tip korenova-epikotilni ili mezokotilni korenovi. Oni se slabije razvijaju i nemaju značajnije funkcije u ishrani
biljaka.
Najvaţnij tip korenova su korenovi čvora bokorenja (nodijalno ili adventivno korenje). Ono se
razvija na bazalnom interkalarnom meristemu donjih internodija stabla, i to iz podzemnih internodija stabla, pa se
naziva podzemno nodijalno korenje. Ovakvih kolenaca (nodija) moţe biti više. Ovo korenje počinje da se stvara
u fazi 3-4 lista i nalaze se blizu površine zemljišta na dubini čvora bokorenja. Oni u odnosu na primarni korenov
sistem predstavljaju sekundarni korenovi sistem, i oni čine osnovnu masu korenovog sistema kukuruza. Razvijaju
se dobro i u početku rastu skoro vodoravno, a zatim se usmeravaju u dubinu. Svoj maksimum razvića dostiţu u
početku voštane zrelosti zrna. Mogu se razviti u metar u širinu i 2 m u dubinu.
Vazdušni korenovi kukuruza (pandže) Listovi i stablo kukuruza
MeĎutim, glavna masa korena nalazi se u površinskom sloju zemljišta do 30 cm dubine, a manje deo se
nalazi na dubini do 60 cm. Kukuruz ima moćan korenov sistem, ţiličastog tipa, a jedna biljka svojim razgranatim
korenovim sistemom obuhvata i do 2 m2 zemljišta.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
56
Vazdušni korenovi ili “pandže” se razvijaju iz prvih kolenaca iznad površine zemlje, zelene su boje, vrše
asimilaciju, debeli su. Ako se ogrnu zemljom, preuzimaju ulogu pravih sekunadarnih korenova. Ovi korenovi sluţe
jako razvijenim biljkama kukuruza kao potpora protiv izvaljivanja i poleganja.
Poznavanje razvoja korenovog sistema i uslova koji stimulišu ili destimulišu normalan razvoj korena je od
bitnog značaja za planiranje agrotehničkih mera.
Stablo kukuruza je uspravno i sastavljeno, kao i kod drugih ţita, od kolenca (nodi) i članaka (internodi),
valjkastog je oblika, visoko i relativno debelo. Visina potpuno izrasle biljke koleba se od dvega 50 do 70 cm, kod
nekih sorata i populacija na krajnjem severu gde se još gaji kukuruz, pa do 7 m kod nekih tropskih i vrlo kasnih
formi. Promer stabla je od 2 do 7 cm.
Zaperci kod kukuruza Poprečni presek stabla kukuruza
Stablo je ispunjeno parenhimom, koji je u mladom stanju vrlo sočno i bogato šećerom. Do faze cvetanja
sadrţaj šećera je oko 5%, a sa starenjem biljke, stablo ogrubi i sadrţaj šećera se jako smanjuje. Stablo je člankovito
sa slabo izraţenim kolencima.
Broj članaka se kreće od 8 do 30 pa i više, u zavisnosti od podvrste i genotipa u okviru pojedinih podvrsta.
Na stablu, u pazuhu srednjih listova obrazuju se klipovi koje predstavljaju ţensku cvast bočnih skraćenih izdanaka,
koji se razvijaju iz tačaka rasta u pazuhu listova. Broj klipova je osobina podvrste i genotipa. Najčešće se razvije od
1 do 2 klipa, ali ih moţe biti više. Iz pazuha donjih listova, mogu se razviti donji izdanci (zaperci). Sklonost
obrazovanju zaperaka je osobina podvrste i genotipa (sorte, hibrida). Stablo kukuruza se završava metlicom (muška
cvast). Zaperci ste takoĎe, ukoliko se sasvim razviju, završavaju metlicom, a u povoljnim uslovima mogu doneti i
klip.
List se sastoji od lisnog rukavca i liske. Liska je široka, dugačka, olučaste
graĎe, sa jako izraţenim srednjim nervom. S donje strane je gladak, a sa gornje
obrasla dlačicama, ivični deo zbog jače razvijenosti je talasast. Kukuruz ima mnogo
listova pa se prema mestu gde se zameću i prema vaţnosti dele na: a) klicini ili listovi
klijanaca - ubrajaju se prvih 5 kod ranih odnosno 7 listova kod kasnijih tipova; b)
pravi ili listove stabla - iznad sedmog lista počinju pravi ili stablovi listovi, u čijem
pazuhu se mogu javiti klipovi. Ovi su listovni najodgovrniji za razvoj klipa a najviše
srednji i to oni u čijem se pazušku stvara klip i listovi neposredno ispod i iznad klipa;
c) listovi omotača klipa (komušina) – ovi listovi omotavaju klip. Kod ovih listova je
razvijen rukavac kojiomotava klip, dok su liske male ili potpuno rudimentirane.
Broj listova vezan je za broj internodija, odnosno, koliko ima internodija,
toliko ima listova., što znači da ih moţe biti od 8 do 30 ili više. Kod ranijih tipova broj
listova je manji a kod kasnih veći. Kukuruz ima sposobnost da, obzirom na graĎu lista,
prikuplja rosu i najmanje padavine i da ih duţ stabla sprovodi do korena. List stabla
Ova se sposobnost iskorištava pri primeni ishrane preko lista. Stvaranje broja listova prolazi počinje vrlo
rano u periodu diferencijacije članaka i internodija i u to vreme biljka imora da ima optimalne uslove za razvoj.
Površina lista po biljci nalazi se u granicama od 0.3 od 1.2 m2. Pravilno usklaĎena lisna površina osigurava najbolju
fotosintetičku aktivnost, pa prema tome, uz ostale uslove, i najveći prinos organske materije i glavnog proizvoda tj.
zrna. Iz toga razloga, osnovni zadatak u
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
57
proizvodnji kukuruza je omogućiti stvaranje optimalne lisne površine i što duţe očuvanje aktivnosti ukupne lisne
mase, naročito pravih listova stabla.
Cvast ili cvet. - Kukuruz je jednodomna (monoecijska) biljka s odvojenim polovima. Muški cvetovi su
skupljeni u cvast-metlicu koja se nalazi na vrhu stabla, a ţenski cvetovi su skupljeni u cvast –klip koji se nalazi u
pazuhu listova . Na istoj biljci, uvek za nekoliko dana ranije počinje cvetanje muških cvetova. Ponekad se u metlici
mogu formirati dvopolni cvetovi ( i na zapercima) ili i muški i ţenski posebno. To je slučaj u ranih sorata poreklom
sa severa. Isto se to moţe desiti i na klipu
kukuruza.
Muška (metlica) i ženska cvast (klip) kukuruza Pojava dvospolnosti na metlici i klipu
Metlica se sastoji od srednje ose ili glavne grane metlice i postranih ili bočnih grana, čiji broj se najčešće
kreće od 3 do 15. Metlica kukuruza se manje grana od drugih ţita koja imaju cvast metlicu. Srednja osa je kraća ili
duţa, zbijena ili rastresita, uspravna ili malo povijena. Boja metlice je zelenkasta ili raznih nijansi ljubičaste ili
crvene boje, u zavisnosti od prisustva antocijana. Na srednoj osi i postranim bočnim granam metlice nalaze se
dvocvetni klasići. Klasići su rasporeĎeni u parovima, od kojih su rasporeĎeni oko čitave ose u više redova, a na
bočnim granama u dva reda i obično na gornjoj strani. Pleve klasića su široke i pri vrhu zaoštrene, sa 3 do 8
uzduţnih ţilica. Svaki cvet u klasiću se sastoji od dve plevice i tri prašnika. Plevice su tanke i prozirne. Svaki
prašnik je sastavljen od prašničke niti (filamentum) i dve prašne kesice (antere). Iz prašne kesice se oslobaĎa koji
se raznosi vetrom na daljinu i do 200 m.
Građa metlice kukuruza
Klip je ţenska cvast koja se formira na vrhu bočnih izdanaka koji se razvijaju iz tačaka rasta u pazuhu
listova na glavnom stablu, a mogu i na zapercima. Ove tačke rasta se zameću u pazuhu svih listova izuzev nekoliko
gornjih, ali samo jedna kod jednoklipnih ili 2-3 kod višeklipnih genotipova i to u pazušcima srednjih listova (slika
22).
Klip se sastoji od zadebljalog vretena (oklasak, okomak, tekunica, ajdamak, kočanka, šapurika) na kome
se uzduţno u parnim redovima nalaze klasići sa ţenskim cvetovima.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
58
Građa klipa kukuruza Građa ženske cvasti kukuruza
Klasići su dvocvetni, ali od njih je samo jedan plodan, sa izuzetkom jednog genotipa šećerca u koga su
oba cveta u klasiću plodna. Pleve i plevice su slabo razvijene. Broj redova u klipu je uvek paran i on je vezan za
paran broj klasića na vretenu klipa. Broj redova na klipu se kreće od 8 do 26. Klip je spolja pokriven lisnim
omotačem (komušina) i ona u masi klipa učestvuje sa oko 15%. Tučak ţenskih cvetova je sa dugačkim stubićem,
koji u obliku niti dolazi sa plodnika i prilikom cvetanja izlazi iz komušine u obliku “svile”. Stubić (svila) se
završava dvodelnim ţigom, a obrasla je kratkim dlačicama, lepljiva i odlikuje se sposobnošću da omogući klijanje
polena celom duţinom a ne samo na ţigu. U klipu ima veliki broj cvetova a kreće se u rasponu od 500 do 1000, što
znači da moţe imati i toliko formiranih zrna.
Najpoţeljnije je da se klipovi obrazuju na sredini visine stabla. Duţina klipa moţe da iznosi od 8 do 40
cm, debljina od 3.5 do 7.0 cm i teţina od 200 do 500 g. Na vreteno klipa (oklasak) moţe da otpada 12-35%, ali je
najpoţeljniji odnosu u okviru od 16 do 20%. Debeo oklasak nije poţeljan.
Ranije je istaknuto da je broj redova u klipu uvek paran i najčešće deljiv sa 4. Postoje dve teorije, prema
jednoj to je posledica nastanka klipa srašćivanjem 8 grančica teozinte, od kojih su 4 plodne i 4 neplodne. Neplodne
površine su uočljive kod genotipova sa manjim brojem redova (tvrdunci ili osmaci). Od broja klasića na svakoj
plodnoj površini zavisi ukupan broj redova u klipu. Ako imamo 2, 3,4 ili 5 redova klasića, onda se mnoţenjem sa 4
(četiri plodne grane koje su učestvovale u formiranju klipa), dobijemo 8,12,16 ili 20 redova. Prema drugoj teoriji,
oklasak je sastavljen od većeg broja pregrada a na svakoj pregradi se nalazi 2 reda zrna. Na svakom oklasku moţe
se javiti od 4 do 11 pregrada pa se tako dobije od 8 do 22 reda.
Građa zrna kukuruza (uzdužni, bočni i poprečni presek) Broj redova zrna u klipu kukuruza
Zrno kukuruza je zapravo jednosemeni plod (cariopsis) i sastoji se iz tri osnovna dela – omotača ploda
(perikarp) sa omotačem semena (perisperm), endosperm (brašnav ili roţast) i klice (embrion). Ova tri osnovna
dela su strukturno različiti pa se lako razdvajaju. Na omotač ploda od ukupne teţine zrna otpada 5-7%, na klicu 10-
14% i na endosperm oko 80%. Endosperm ima brašnastu i roţastu strukturu. Brašnasta struktura je iste graĎe kao
kod pšenice (rastresita je i u meĎuprostorima ćelija nalaze se skrobna zrnca). Kod roţaste strukture zrna skroba su
zbijena a meĎuprostori su ispunjeni proteinima što znači da je roţasti endosperm bogatiji proteinima. Aleuronski
sloj zrna kukuruza je sastavljen od jednog reda ćelija. On je najčešće bezbojan, ali moţe biti i obojen (plav,
mrkocrvenm purpuran i crven). Ţuta i bela zrna imaju bezbojan aleuronski sloj. U ćelijama perikarpa se nalazi
pigmentni sloj koji daje specifična obojenja zrnu, ali moţe biti i bezbojan. Klica je smeštana u osnovi endosperm u
donjem delu na prednoj strani zrna. Sastoji se od središnje osovine, koja se na bazalnom delu završava začetkom
primarnog korena (radiculae) omotanim korenovim omotačem (coleorisae), a na suprotnom kraju vršnim delom
primarnog stabla (plumula). Primarno stablo je sastavljeno od 5 do 6 kratkih internodija, a na svakom nodiju nalazi
se jedan list. Prvi list je poznat pod nazivom štitić (scutelum). Štitić se nikad ne razvije u pravi list već sluţi kao
membrana koja deli klicu od endosperma. On je propustan, pa za vreme klijanja propušta hranjive materije iz
endosperma u klicu. Drugi listić je štitni listić (coleoptilae) i pričvršćen je na drugo kolence. On je modifikovan i
sluţi kao zaštitni omotač za ostali deo plumule prilikom probijanja kroz zemljište do površine u procesu nicanja. Pro
izbijanju na površinu, ona se raspukne i prvi listić plumule izbija napolje.
Hemijski sastav zrna kukuruza zavisi od niza faktora (tip hibrida, agroekološki uslovi proizvodnje,
zemljište i Ďubrenje, uslovi sazrevanja, vreme i način berbe, uslovi uskladištenja itd). Sadrţaj proteina kreće se od
10 – 20%, s dosta slabim aminokiselinskim sastavom. Sadrţaj ulja je u proseku od 4 do 6%, a najveći deo se nalazi
u klici (sadrţaj ulja u klici moţe biti i do 40%). Osnovu endosperma čini skrob (50-70%). Pored skroba javljaju se
šećeri u obliku amildekstrina, glikoze i saharoze.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
59
Hemijski sastav zrna kukuruza (u %)
Biološke osobine
Kukuruz, kao ostale biljke prolazi kroz odreĎene faze rasta, koje nazivamo fenološke faze i kroz odreĎene
faze razvića ili etape organogeneze generativnih organa. Kukuruz ima svoju vegetativnu i generativnu fazu, koja se
maifestuje unutrašnjim promenama za koje su potrebni odgovarajući uslovi spoljne sredine. Dakle, on prolazi kroz
sledeće fenološke faze: klijanje, nicanje, faza 3 lista, faza 3-5 listova, faza 5-7 listova, faza 9-11. listova, faza
intenzivnog porasta, metličanje, cvetanje metlice, cvetanja klipova i oplodnja, faza mlečnog stanja, voštana i puna
zrelost.
Faze razvoja biljke kukuruza
Faza 3-5 listova pripada vegetativnoj fazi. Od faze 3 lista nastupa generativna faza metlice, a od faze 5-7
listova nastupa generativna faza klipa. U svakoj od ovih faza kukuruz ima odreĎene zahteve prema uslovima spoljne
sredine.
Za klijanje i nicanje pored vlage, presudne su i temperature. Biološki minimum za ovu fazu je 80C, a
optimum je 200C, maksimum 25-30
0C. Za proizvodnju je značajan proizvodni minimum koje je 10
0C, a optimum
oko 150C. Temperature iznad biološkog minimuma smatraju se aktivnim temperaturama za kukuruz. Zahtevi prema
vlazi i ishrani u ovom stadijumu razvoja su mali pošto biljka koristi rezervne materije iz zrna.
U fazi 3 lista kukuruz je ralativno otporan na niske temperature i moţe da podnese mrazeve u kratkom
trajanju od -2 do -30C, uz delimično oštećenje lisne površine. On je u ovoj fazi osetljiv na visoke temperature.
MeĎutim, ukoliko se niţe temperature od 6 do 80C zadrţe duţe, dolazi do negativnih posledica po daljni razvoj
biljaka (formiranje malog broja listova i povećani broj zaperaka). Faza trećeg lista kod kukuruza odgovara fazi
bokorenja kod pšenice, samo što bokorenje kod kukuruza nije poţeljno (osim kod šećerca). U ovoj fazi zahtevi
prema vlazi su mali, ali su zahtevi prema ishrani veliki i to prvenstveno prema azotu, zatim sledi kalijum i napokon
fosfor.
Pepeo
1%
Šećeri2 %
Voda
14%
Ulje
4%
Proteini
18%
Skrob
61%
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
60
U fazi 3-5 listova povećavaju se zahtevi prema toploti i kreću se od 15 do 200C, a takvi zahtevi se
nastavljaju i dalje sve do metličanja, kada su neophodne više temperature, koje se kreću od 20-220C.
Od faze 5-7 listova intenzitet usvajanja azota kalijuma se smanjuje. Kada je kukuruz dostigao visinu do 50
cm , pa do metličanja, odnosno svilanja, nastupa period brzog vegetativnog porasta. U tom periodu se potpuno
izgradi stablo i listovi kada se postiţe konačna visina biljke. Za ovaj period potrebna je dovoljna obezbeĎenost
vlagom i da srednje dnevne temperature vazduha budu u rasponu od 20 do 220C.
Proces oprašivanja
Cvetanje (svilanje) i oprašivanje u normalnim okolnostima obično nastupa sinhronizovano. Kukuruz je
tipična stranooplodna biljka i oprašivanje se vrši vetrom (anemofilno). U povoljnim uslovima tučak ostaje
sposoban za oplodnju i do 20 dana od izbijanja ţigova (svile). Oprašivanje se najintenzivnije dešava u ranim
prepodnevnim časovima. Kukuruz ima otvoreno cvetanje, pa nepovoljni vremenski uslovi (kada je temperatura
vazduha preko 300C i relativna vlaga vazduha ispod 60%) zbog abortacije polena i ţiga tučka dolazi do slabe
oplodnje naročito vršnih ţenskih cvetova. Posle oplodnje nastupa brzi razvoj zrna u klipu, tako da se ona posle 15
do 15 dana nalazi u fazi vodenastog stanja zrna. Tada je završen rast oklaska, omotača klipa, i drške klipa, a u
embrionu su tada začeti koleoptila, prvi listić i glavni primarni koren. Započinje i intenzivno nakupljanje skroba u
endospermu i traslokacija biljnih hranjiva iz vegetativnih delova u zrno. Posle ove faze nastupa mlečno stanje, u
kojoj su formirani sve začeci u embrionu, a u zrnu protiče intenzivno nakupljanje rezervnih materija. Nakupljanje
suve materije u zrno završava se 50-60 dana nakon oplodnje. To je faza fiziološke zrelosti, a odlikuje se pojavom
crnog sloja na dnu zrna. Sadrţaj vode u zrnu je tada u granicama od 30 do 40%. Omotač klipova i deo lista nisu više
zeleni. Nakon fiziološke zrelosti dolazi do gubitka vode u zrnu.
Vodenasto stenje zrna Mlečno stanje zrna Fiziološka zrelost zrna
Kao i druge biljke, kukuruz u svom razviću prolazi kroz odreĎene etape razvoja reproduktivnih organa
(etape organogeneze). Metlica prolazi kroz devet a klip dvanaest etapa organogeneze.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
61
Etape organogeneze metlice (muška cvast)
Etapa
organogeneze Opis etape organogeneze
I Nediferencirani konus rasta metlice.
II Konus rasta metlice izraţen, formirana kolenca i internodije stabla, začeti listovi.
III Izduţenje konusa rasta i segmentacija središnjeg dela, porast donjih internodija stabla.
IV Formiranje klasića na grančici metlice. Intenzivan porast stabla.
V Formiranje cvetova u klasićima metlice. Intenzivan porast stabla.
VI Formiranje polena u cvetovima. Brzi porast stabla. Poklapa se sa IV etapog org. klipa.
VII Porast svih elemenata cveta i grančica cvasti, izduţivanje prašničkih niti, završavanje formiranja
polenovih zrna. Brz rast vršnih internodija stabla (koji nosi metlicu).
VIII Metličanje.
IX Cvetanje
Etape organogeneze klipa (ženska cvast)
Etapa
organogeneze Opis etape organogeneze
I Nediferencirani konus rasta. Teško se razlikuje od kunusa metlice.
II Izduţivanje konusa rasta. Stvaranje zečetaka listova (buduća komušina).
III Nastavak izduţivanja konusa rasta.
IV Formiranje začetaka klasića na klipu.
V Formiranje cvetova u klasiću (dvocvetni klasići ali se samo jedan potpuno razvije).
VI Razvoj oplodnih organa i počinje porast stubića i ţigova svile.
VII Ubrzani porast klipa i porast svile (završava se proces formiranje polnih ćelija).
VIII Izbacivanje stubića sa ţigovima (svilanje)
IX Cvetanje i oplodnja. Nakon toga tučak odumire i suši se.
X Formiranje klice i počinje mlečno stanje zrna.
XI Završetak mlečnog stanja zrna.
XII Završetak voštane zrelosti.
Uslovi uspevanja kukuruza
Toplota. – Kukuruz ima velike zahteve prema toploti i njegovo gajenje je ograničeno junskom izotermom
od 170C a prosečne noćne temperature za tri letnja meseca ne bi smele biti ispod 12.8
0 C, odnosno prosečne dnevne
temperature ne bi smele da budu ispod 190C. Najveći rejon proizvodnje kukuruza ograničen je na pojas gde su
srednje dnevne temperature i letnjim mesecima od 22 do 260C, a srednje noćne iznad 14.4
0 C, sa bezmraznim
periodom od 140 do 150 dana.
Zahtevi kukuruza prema toploti su različiti u pojedinim fazama razvoja. Brzina prolaska kroz odreĎenu
fazu razvoja tesno je vezana sa količinom toplote uz optimalno obezbeĎenje drugih uslova. Tako je za nicanje
biološki minimum 80C, za formiranje vegetativne mase 10
0C, za formiranje generativnih organa i cvetanje 12
0C, za
dozrevanje 100C. Aktivne temperature su sve one koje se nalaze iznad ovih vrednosti. U našim agroekološkim
uslovima, setva kukuruza počinje kada temperature dostignu 10 do 120C. Kolebljivost temperatura u prvim fazama
razvoja utiče na slabije nicanje i propadanje jednog broja biljaka. Propadanje biljaka je vezano i za infekciju
gljivičnim bolestima. U fazi tri lista, kukuruz moţe da podnese niske temperature od 1- do -3 0C pod uslovom da ne
potraju duţe, dok su u tom periodu biljke osetljive na visoke temperature (ako su preko 200C). Period porasta od
faze tri lista povećavaju se zahtevi prema toploti. U to vreme srednje dnevne temperature trebaju da se kreću od 15
do 200C, ukoliko temperature padnu ispod te vrednosti kukuruz usporava rast i razvoj, odnosno produţava
vegetaciju. Optimum temperatura u toj fazi je 280C. Optimalne temperature za metličanje su 18 do 20
0C, za period
metličanja i cvetanja 20-220C a za period dozrevanja od 22 do 23
0C.
Ranije je bilo rečeno da kukuruz u prvim fazama razvoja podnosi temperature do -30C, što nije slučaj u
jesenjem periodu, kada prvi mrazevi oštećuju list i dovode do prisilne zriobe kukuruza. Prvi mrazevi u nas se
najčešće javljaju oko 10. oktobra, kada bi do tog datuma kukuruz trebao biti u fazi voštane zrelosti. Suviše visoke
temperature u doba cvetanja su nepovoljne jer mogu izazvati abortaciju polena (ako su temperature vazduha diţu u
toku dana iznad 300C, a relativna vlaga pada ispod 60%).
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
62
Voda.- Kukuruz stvara veliku nadzemnu masu pa u vezi s tim troši velike količine vode po jedinici
površine iako nema veliki transpiracioni koeficijent. S obzirom na mali transpiracioni koefijent, za kukuruz se moţe
reći da ekonomično troši vodu. Transpiracioni koeficijent kukuruza je različit i kreće se u granicama od 180 do
270, što zavisi od vremena njegovog odreĎivanja, mineralne ishrane, plodnosti zemljišta pa i od genotipova
kukuruza. U globalu se moţe reći da utrošak vode od strane biljaka kukuruza zavisi od temperaturnih uslova i
genotipskih razlika. Kritični period za vodom je 20 dana prije i 10 dana posle pojave metlice.
Posmatrajući razvoj kukuruza u optimalnim uslovima vlaţenja i povoljnim temperaturnim uslovima, mogu se
izdvojiti četiri perioda u pogledu brzine porasta ukupne mase:
1. Prvi period je lagani porast i nije kritičan u pogledu vlage.
2. Drugi period je ubrzani porast sa najvećom biljnom masom, do dve nedelje pre mlečnog stanja.
3. Treći period je lagano opadanje teţine biljne mase, i traje do nekoliko dana iza mlečnog stanja.
4. Četvrti period je ubrzano opadanje teţine biljne mase, a vezano je sa zrenjem (voštanim i punim).
Prema tome, u drugom periodu ne bi smeo nastupiti nedostatak vlage sve do stvaranja najveće biljne mase.
Intenzivni porast vegetativne mase je vezan za prolaz odreĎene etape organogeneze generativnih organa, a
počinje od faze 7 do 9 listova , koji je povezan sa IV i V etapom organogeneze klipa, kada biljka ima najveće
zahteve prema vodi. Kritični period kako je već bilo rečeno, se nastavlja sve od metličanja odnosno svilanja (VII i
VIII etapa organogeneze metlice). U ovom periodu potrebe za vodom su najveće.
Za naše područje proizvodnje kukuruza, potrebe količina padavina su sledeće: april -50 mm, maj - 75 mm,
juni - 90 mm, juli - 100 mm, avgust - 95 mm i septembar - 80 mm. Ukoliko se ove potrebe ne mogu podmiriti
putem oborina, tada ih treba obezbediti navodnjavanjem.
Shema nakupljanja suve materije u zrnu kukuruza
Svetlost. - Kukuruz ima velike zahteve prema svetlosti radi obezbeĎenja intenzivne fotosintetske
aktivnosti. Kod nas intenzitet svetlosti nije ograničavajući faktor, osim ako u periodu cvetanja i oplodnje nastupi
oblačno vreme. Kako je kukuruz biljka poreklom iz tropskog pojasa, ona spada u grupu biljaka kratkog dana,
premda se neki genotipovi gaje i u područjima gde je duţina dana do 20 časova. Evropske sorte kukuruza
završavaju ciklus razvića pri dugom danu, gubeći potrebe za kratkim danom, što je rezultat selekcionog rada.
Dokazano je da se biljke kratkog dana brţe razvijaju pri duţini noći od 10 do 12 časova. Skraćivanjem noćnog
perioda na 8 do 9 časova, usporava se njihov razvoj. Rani genotipovi kukuruza sposobni su se razviti i pri
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
63
neprekidnom osvetljenju (24 časa), dok kod kasnih dugi dan zadrţava formiranje organa koje nose cvet i plod. To se
dešava zbog različitih potreba prema svetlu u vreme nastupanja svetlosnog stadijuma, jer je kasnim genotipovima
potrebno skraćenje dana u periodu od 9 do 30 dana, a rani genotipovi prolaze svetlosni stadijum u toku 1 do 3
dana. Na brzinu razvića utiče i kvalitet svetlosti. Klipovi se brţe formiraju pod uticajem kratkotalasnog zračenja.
Potrebe biljaka prema odreĎenoj duţini dana i noći očituju se od II do IV etapi organogeneze. Kod kukuruza, kako
je već poznato, te etape za metlicu protiču ranije nego za klip.
Mineralna ishrana. - Kukuruz usvaja sledećih šest makroelemenata; azot, fosfor, kaliju, sumpor,
kalcijum, magnezijum; i šest mikroelemenata; gvoţĎe, bor, bakar, mangan, cink, molibden. Pored elemenata
potrebni su i tako zvani dopunski elementi utvrĎeni analizom biljnog materijala; silicijum, aluminijum, nikal, kalaj,
olovo, srebro, barijum, stroncijum, hlor i natrijum. Neki od njih su značajni za fiziološke procese u biljci, drugi kao
zamena nekih iz grupe neophodnih elemenata, dok neki u većim količinama mogu biti i toksični. Znatan deo
nabrojanih u zemljištu ima u dovoljnim količinama, dok se drugi unose u obliku mineralnih ili organskih Ďubriva.
Ipak, kukuruz najbolje reaguje na Ďubriva koja u svom sastavu imaju azot, fosfor i kalijum.
Da bi se shvatio problem ishrane biljaka kukuruza, potrebno je poznavati dinamiku ili ritam formiranja
suve materije i apsorpciju pojedinih hranjivih materija u toku razvića biljaka. Najveća brzina nakupljanja
(formiranja) suve materije je u
fazi metličanja kada se formira 50% suve materije u odnosu na konačnu suvu materiju biljke. Najveća količina suve
materije lista i stabla je u avgustu, a posle formiranja zrna dolazi do premeštanja hraniva iz pojedinih delova biljke u
zrno, pa se suva materija zrna naglo povećava.
Dinamika i tok nakupljanja azota u celoj biljci kukuruza sličan je toku nakupljanja suve materije, s tim što
je intenzitet nakupljanja azota nešto veći u početku vegetacije i nije usklaĎen sa intenzitetom porasta suve materije.
Posle porasta biljke u vremenu od 30 do 40 dana od nicanja, krivulja nakupljanja suve materije i azota dosta se
podudaraju sve do stadijuma metličanja i početka formiranja zrna. Prema tome, ističu se dva glavna intenzivna
perioda akumulacije azota i to od nicanja do početka treće dekade jula (metličanje-svilanje). U tom se periodu
apsorbuje oko 35 % azota, i drugi period od početka treće dekade jula do kraja druge dekade avgusta kada se
apsorbuje oko 40% azota od ukupne akumulirane količine azota. U kasnijem periodu intenzitet nakupljanja azota
prestaje. Azot se brţe premešta iz oklaska i komušine u zrno nego iz listova.
Karakteristika usvajanja fosfora iz zemljišta je u tome da biljka nakuplja i sadrţava relativno visoku
koncentraciju neorganskog fosfora unutar svog tkiva, uprkos niskoj koncentraciji ovog iona u zemljišnom rastvoru.
Iako apsorpcija fosfora teče kontinuirano u toku vegetacije, ipak postoji odreĎeni period kada je akumulacija
najveća. Najviše fosfora se usvaja od početka treće dekade jula do kraja druge dekade avgusta od 43 do 57% od
ukupne količine azota koja biljka usvoji. To znači da su najveće potrebe biljke kukuruza za fosforom u fazi
oplodnje i početka formiranja zrna. Najintenzivnija apsorpcija fosfora protiče u isto vreme sa najintenzivnijem
nakupljanju suve materije.
U fazi od nicanja do 30 ili 40 dana rasta, kukuruz je najosetljiviji na nedostatak fosfora, zato u toj fazi
kukuruz mora biti dobro opskrbljen fosforom. Pojedini delovi biljke različito nakupljaju fosfor. Najviše se nakuplja
u zrnu (72 do 82%) od ukupnog apsorbovanog fosfora, iza zrna najviše se nakuplja u stablo, zatim list a najmanje u
komušini i oklasku. Premeštanje fosfora iz oklaska i komušine počinje ranije nego iz listova.
U pogledu nakupljanja i premeštanja kalijuma, on se bitno ne razlikuje u odnosu na azot i fosfor. Najveće
potrebe za kalijumom je u periodu od metličanja i oplodnje, jer do tog perioda biljke koriste do 70% kalijuma od
ukupne potrebne količine. U periodu formiranja zrna pa sve do zrenja, potrebe za kalijumom se smanjuju. Stoga je
za normalan rast i razvoj kukuruza potrebno da se obezbedi dovoljne količine kalijuma u periodu 60-70 dana posle
nicanja. Sumpor se od strane biljaka kukuruza najintenzivnije nakuplja u fazi metličanja i svilanja. Kod usvajanja
kalcijuma i magneizujuma, postoji meĎusobni antagonizam. Usled viška kalcijuma dolazi do smanjenje primanja
magnezijuma, dok je obratno vrlo retko. Kalcijum takoĎe moţe da ometa usvajanja kalijuma i bora. Nakupljanje
kalcijuma teče do prestanka vegetativnog porasta, a magnezijum se usvaja kroz čitav vegetacioni period. Od
mikroelemenata cink ima najveći značaj na porast kukuruza. Ukoliko zemljište nije dovoljno opskrbljeno cinkom,
treba ga Ďubriti sa 20 kg/ha cink sulfatom.
Zemljište. - Kukuruz najbolje uspeva na rastresitim, dobro propusnim, ali istovremeno i na zemljištima sa
dobrim kapacitetom za vodu. Za gajenje kukuruza povoljna su i zemljišta koja sadrţe velike rezerve vlage i dobro
su aerisana, zatim da sadrţe lako pristupačne mineralne hranjive elemente. To su u principu srednje i lake glinuše,
černozemi, gajnjače, crvenice.
Zemljišta teškog mehaničkog sastav, zbijena, zaslanjena i preterano vlaţna sa visokim nivoom podzemne
vode kao i zemljišta sa povećanom kiselošću su manje ili nepogodna za gajenje kukuruza. MeĎutim, ova nepovoljna
zemljišta se raznim agrotehničkim zahvatima mogu dovesti u stanje gde se uspešno moţe gajiti kukuruz. Ovakva
zemljišta neophodno je odrţavati u rastresitom stanju na potrebnoj dubini. To se postiţe podrivanjem, periodičnom
dubokom obradom, sa prolećnim preoravanjem i unošenjem stajnjaka ili komposta. Na ovakvim zemljištima
dobre rezultate daje setva i gajenje leguminoza (lucerka) jer ima snaţan korenov sistem koji duboko prodire u
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
64
zemljište. Još bolje rezultate daje gajenje leguminza u smeši s travama. Trave obogaćuju zemljište organskom
materijom, poboljšavaju strukturu zemljišta i vodovazdušni reţim.
Što se tiče podzemnih voda, treba napomenuti da se kukuruz uspešno moţe gajiti na samo na parcelama
čija podzemna voda leţi na većoj dubini od 1.5 do 2.5 m. Pri leţanju vode na toj dubini, najdonji sloj korena
kukuruza se stalno napaja vlagom, a osnovna masa korena koja se nalazi u višim horizontima ima dobar pristup
vazduhu.
Veliki značaj za uspevanje kukuruza ima i pH sredina zemljišta. Kukuruz je gotovo nemoguće gajiti na
zemljištima visoke kiselosti. Zemljišta koja imaju pH vrednosti ispod 5, uopšte nisu pogodna za gajenje kukuruza
ukoliko se ne provedu mere smanjenja kiselosti (kalcizacija). Visoka koncentracija vodonikovih iona je nije štetna
sama po sebi, već je i u vezi s pokretljivošću aluminijuma, mangana a moguće i gvoţĎa koji mogu delovati
toksično na biljku. Kukuruz se najbolje razvija na zemljištima koja imaju reakciju zemljišnog rastvora bliskoj
neutralnoj (pH 6.7-7.0).
Kukuruz takoĎe teško podnosi zaslanjena zemljišta, naročito u sušnim godinama, kada se koncentracija
zemljišnog rastvora povećava. Štetno delovanje zaslanjenih zemljišta ispoljava se u tome, što visoka koncentracija
zemljišnog rastvora zadrţava bubrenje semena kao klijanje i rast klijanaca. Usled povećanja osmotskog pritiska u
ćelijama ometa se daljnji rast biljaka. Ako se vrši pravilno navodnjavanje zaslanjenih zemljišta i ispiranje soli u
meĎucvetnom periodu, ako se daju umerene količine mineralnih Ďubriva sa istovremenom primenom velikih
količina organskih Ďubriva, omogućava se dobijanje visokih prinosa kukuruza na ovakvim zemljištima.
Agrotehnika za kukuruz
Osnovni elementi tehnologije kukuruza su izbor hibrida, plodored, sistem obrade, sistem Ďubrenja, setva,
mere nege i berba.
Izbor hibrida kukuruza. - Pre razmatranja problematike izbora hibrida, nuţno je ukratko objasniti šta
su to hibridi i kako oni nastaju.
Hibridni kukuruz je proizvod ukrštanja inbred linija. Ukrštanjem inbred linija dobije se kukuruz koji ima
izraţen vigor (bujnost), odnosno heterozis, što za posledicu ima ogromno povećanje ukupne vegetativne mase a s
tim u vezi i prinosa. Inbred linije su osnovne jedinice hibridnog kukuruza. Budući da je kukuruz stranooplodna
biljka, inbred linije se dobijaju veštačkom izolacijom i samoplodnjom. Tehnika samooplodnje se zasniva na izolaciji
klipa odabranih sorti kukuruza pre nego što se pojave stubići (svila), i izolaciji metlica u vreme kada su stubići iste
biljke najpogodniji za oplodnju. Klip se izoluje providnom kesicom da se moţe pratiti razvoj svile, a metlica
većom papirnom kesicom.
Izolacija muške cvasti papirnom kesom Izolacija ženske cvasti papirnom kesom
Nakon rasipanja polena metlice u kesicu, polen iz kesice se prenosi na klip iste biljke. Na taj se način vrši
prisilna samooplodnja. Postupak samooplodnje (inbridezacije) traje 7-10 godina, kako bi se dobila maskimalna
homozigotnost svake linije radi izbora najboljih genotipova koji je početni materijal sadrţavao. Preliminarnim
ispitivanjima izmeĎu inbred linija, odabiru se majčinske i očinske linije. One se seju po principu 4, 6 ili 8 redova
majčinskih i 2 ili 4 linije očinske linije.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
65
Proces stvaranja hibrida kukuruza
Tokom metličanja, na majčinskim linijama se u nekoliko navrata zakidaju metlice a ostavljaju na očinskoj
liniji. Nakon oplodnje, muške linije se odstranjuje (kose) a berba klipova se vrši samo sa materinske komponente
radi proizvodnje semena hibrida. Ovako seme ide na trţište kao hibridno. Setvom hibridnog semena dobiju se
hibridi kukuruza sa maksimalnim heterozisom odnosno vigorom (bujnošću). Uticaj hibridnog semena ispoljava se
samo u prvoj godini (generaciji) dok se kasnije sve manje ispoljava, odnosno postepeno dolazi do cepanja genetske
strukture hibrida na roditeljske komponente (inbred linije). Zato se svake godine mora kupovati novo seme hibrida.
Hibrid mogu biti različiti. Prosti hibrid (single cross) dobijaju se kontrolisanim ukrštanjem dve
samooplodne linije (inbred linije). Dvostruki hibridi (double corss) nastaju kontrolisanim ukrštanjem dva prosta
hibrida. Trolinijski hibridi (three-way cross) nastaje ukrštanjem prostog hibrida sa nekom samooplodnom linijom.
Pri izboru hibrida kukuruza treba imati u vidu sledeće osobine, a to su prinos i kvalitete, duţina vegetacije,
čvrstinu stabla, otpornost na sušu, biljne bolesti i štetočine. Mora se voditi računa o strukturi setve na gazdinstvu, o
učešću kukuruza kao preduseva za druge useve a prvenstveno za pšenicu. Kao kod ostalih useva, treba gajiti veći
broj hibrida različitih osobina radi osiguranja stabilnih i visokih prinosa kao i bolje organizacije radova, opreme i
drugih kapaciteta. Naročito je vaţna osobina hibrida da se mogu lako brati, pri čemu se vodi računa o čvrstini stabla
u doba berbe.
Grupe hibrida po FAO klasifikaciji
FAO grupe hibrida Osobine grupa hibrida
Grupa zrenja Oznaka
Dužina vegetacije
(dana)
Broj listova po
biljci
Visina klipa
(cm)
% vlage u
punoj zrelosti
Vrlo rani <200 <100 <13 <60 <15
Rani 200-400 100-120 13-15 60-80 15-20
Srednje rani 400-600 120-130 15-17 80-100 20-25
Srednje kasni 600-800 130-140 17-19 100-120 25-30
Kasni 800-1000 140-150 19-21 120-140 30-35
Vrlo kasni >1000 >150 >21 >140 >35
Osobenost hibrida se odreĎuju u korišćenju kukuruza na primer, za ishranu stoke ili proizvodnju skroba,
prekrupe, kukuruznih pahuljica, kokica, konzervi, masti i ulja, šećera itd. Ako se kukuruz proizvodi za ishranu
stoke, tada on mora imati visoki prinos, mekoću zrna, povećan sadrţaj proteina, ulja, vitamina. Za mehanizovanu
berbu, kukuruz mora imati čvrsto drţanje zrna u klipu, otpornost biljaka na poleganje, jednovremeno sazrevanje,
odgovarajuću visinu klipa na stablu, da klipovi ne vise već da budu uspravni. Vaţno je za hibrid i njegovo
stasavanje (vreme sazrevanja) u odreĎenim klimatskim uslovima. Što se koristi pri proizvodnji silaţe kada pored
visokog prinosa zelene mase daje zrno u fazi mlečno-voštane zrelosti. Pri korišćenju kukuruza za zelenu krmu,
najpogodniji su hibridi koji se bokore (teraju zaperke), pošto obrazuju mnogo neţnih stabala sa velikom količinom
lista.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
66
Najrasprostranjeniji hibridi kukuruza kod nas
FAOgrupe zrenja
100-200 300-400 400-600 700-800
ZP 190 ZP 404 ZP 599 ZP 677
ZP 192 ZP 455 ZP 533 ZP 704 ZP 242 ZP 456 ZP 539 ZP 704 vx ZP 110 ZP 370 ZP 42A ZP 770 ZP 194 ZP 402 ZP 528 ZP 746 ZP 256 ZP 448 ZP 559 NSSC 607 ZP 180 ZP 330 ZP 603 NSSC 78
ZP 209 NSSC 370 ZP SC 570 NSSC 625 u
ZP 212 NSSC 420 ZP SC580 NSSC 640
NSSC188 NSSC 530 NSSC 666
NSSC 609 b NSSC 601 NSSC 444 NSSC 646
S obzirom da je kukuruz najčešći predusev za pšenicu, treba izabrati pogodan hibrid koji će na vreme
napustiti proizvodnu površinu radi pravovremene setve pšenice. To znači, da u tom slučaju treba izabrati ranije
hibride. Najbolje bi bilo izabrati onaj hibrid koji najpotpunije zadovoljava naše potrebe. MeĎutim, jedan hibrid ne
moţe da odgovori svim navedenim zahtevima, pa u tom slučaju treba sejati različite hibride sa različitim osobinama
u zavisnosti od načina iskorišćavanja kukuruza.
Po meĎunarodnoj nomenklaturi, svi hibridi kukuruza su podeljeni u grupe od 100 do 1000, ali za praktične
svrhe, svi se dele na šest grupa.
Pri izboru hibrida neophodno je odabrati hibride različitih grupa zrenja. U proizvodnji kukuruza za zrno
biraju se oni hibridi koji postiţu punu tehnološku zrelost pri sadrţaju vlage 25 - 28 % (od 15. IX - 15. X). To su
hibridi vegetacijske grupe 400 - 600 za područje Vojvodine, 300 - 500 za Slavoniju, odnosno 200 - 400 za brdsko
područje.
U proizvodnji kukuruza za zrno na velikim gazdinstvima, u strukturi setve morali bi imati sledeću
zastupljenost hibrida: 20 - 30 % ranih hibrida, 50 - 60 % srednje ranih i srednje kasnih hibrida i 20 - 30 % kasnih
hibrida, dok se u proizvodnji kukuruza u klipu i vlaţnog zrna učešće kasnih hibrida neznatno povećava.
Plodored i plodosmena kukuruza. - Kod nas na pšenicu i kukuruz otpada oko 60% od ukupnih
ratarskih površina, a u nekim rejonima čak i 70% (Vojvodina). Zato u nas prevladava dvopoljni plodored ili
najčešće smenjivanje pšenice i kukuruza. Prema tome, u današnjim uslovima proizvodnje najčešći predusev za
kukuruz je pšenica, i ostale strnine, a zatim u manjoj meri suncokret, soja, lucerka, šećerna repa, uljana repica,
kukuruz.
Najbolji predusevi za kukuruz su strnine (pšenica, ječam, ovas, raţ), jednogodišnje i višegodišnje
leguminoze, jer omogućavaju blagovremenu osnovnu obradu, koja sa svoje strane obezbeĎuju mineralizaciju
organskih ostataka, nakupljanje vlage u zemljištu, provociranje korovskog semena, povećanu mikrobiološku
aktivnost, regeneraciju zemljišne strukture itd.
Kukuruz se u zadnje vreme sve češće gaji u ponovljenoj setvi ili u višegodišnjoj monoprodukciji. Poznato
je višegodišnje gajenje kukuruza na vodoplavnim terenima (u dolinama reka) kao i na teškim ritskim zemljištima.
Ukoliko se kukuruz gaji u monoprodukciji, treba se obezbediti veća paţnja u smislu zaštite protiv bolesti i štetnih
insekata, dovoljne i odgovarajuće količine mineralnih i organskih hranjiva, odgovarajuća osnovna i predsetvena
obrada, kao i pravovremena i precizna setva.
O duţini gajenja kukuruza u monoprodukcijie ima različitih mišljenja i preporuka. Mnogi naučnici
preporučuju gajenje kukururuza na jednom polju od 3 do 5 godina. Preporuke proističu iz bojazni povećanja
zaraţenosti kukuruza od bolesti i štetočina, kao i mogućnost pojave erozije na nagnutim terenima. Na našim
područjima se kako je već bilo rečeno, u najnovije vreme pojavio problem gajenja kukuruza u monoprodukciji zbog
napada kukuruzne zlatice (Diabrotica virgifera Le Conte.), koja je prenesena iz SAD. S obzirom da ova štetočina
uglavnom napada kukuruz koji se gaji u monoprodukciji (prezimljava na kukuruznom polju), on će ubuduće
značajno ograničavati gajenje kukuruza na istom polju duţi niz godina pa čak i u ponovljenoj setvi.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
67
Diabrotica virgifera virgifera Le Conte., (kornjaš i ličinka) i simptomi napada štetnika
Obrada zemljišta. - Osnovna obrada zemljišta za kukuruz vezana je za predusev, tip zemljišta i
klimatske uslove gajenja. Ako je za kukuruz predusev bila strnina tada se primenjuje sledeće mere: zaoravanje
strništa, osnovna duboka obrada, zaoravanje razora, grubo ravnjanje i predsetvena priprema. Ukoliko je predusev
bio neki kasni usev, tada se obrada vrši u jednom potezu, na punu dubinu, uz istovremeno zaoravanje ţetvenih
ostataka preduseva. Ako je predusev višegegodišnja leguminoza (lucerka, detelinsko travne smeše itd), tada treba
izvršiti dva oranja, prvo oranje pliće u cilju uništavanje preduseva, a drugo oranje na punu dubinu.
Dubina osnovne obrade je za većinu poljoprivrednih regiona od 25 do 35 cm dubine, a to je u vezi s
rasporedom i razvićem korenovog sistema kukuruza po slojevima zemljišta, jer se najveća masa korenovog sistema
nalazi na dubini do 30 cm. Ako je zemljište povoljne strukture, sa dobrim vodo-vazdušnim odnosima ne mora se
orati dublje od 30 cm, ali ako se radi o teškim i zbijenim, slabo propusnim zemljištima u humidnoj klimi tada se
traba orati dublje od 30 cm s povremenim podrivanjem.
S obzirom da je pšenica u ravničarskim rejonima najvećim delom predusev kukuruzu, odmah posle ţetve
pšenice trebalo bi pristupiti zaoravanju strništa, a zatim u toku leta izvršiti plitko letnje oranje na 15-20 cm dubine i
drugo oranje u jesen 30-35 cm dubine. Danas se kod nas gotovo ne primenjuje letnje oranje, već se samo ore na
punu dubinu u jesen. Optimalni rok za izvršenje osnovne obrade za kukuruz treba da je jul-avgust, a krajnji rok je
kraj septembra. Ranije oranje ima niz prednosti, pored ostalog zbog toga što je manji vučni otpor i manji utrošak
energije, obrada se vrši izmeĎu ţetve strnina i ţetve suncokreta kada nema u polju puno radova, ostavlja se
dovoljno vremena za akumulaciju vlage što na kraju rezultira povećanim prinos zrna kukuruza.
Predsetvena obrada zemljišta treba da počne krajem jeseni (u novembru ili početkom decembra) i to u
vidu tzv. grube pripreme. Zadatak grube pripreme zemljišta da ukloni neravnine nastale dubokim oranjem (razori,
grebeni, brazde) kao da uništi korov koje se eventualno razvio do kasne jeseni nakon oranja (posebno samoniklu
pšenicu). U proleće kada se zemljište prosuši, pristupa se finoj površinskoj pripremi, koja pored zatvaranja brazde
ima za cilj i uništenje ranih korova. U prvoj polovina aprila (ako je moguće što bliţe setvi), vrši se tanjiranje, zatim
drljanje (popreko ili dijagonalno na smer oranje) ili se sitnjenje zemljišta vrši setvospremačem što je danas češće i to
u onoliko prohoda dok se ne stvori kvalitetan setveni sloj za preciznu i kvalitetnu setvu.
Đubrenje. - Kod Ďubrenja kukuruza veoma je vaţno odrediti optimalne količine, koje obezbeĎuju
dobijanje planiranih prinosa imajući u vidu tip zemljišta i njegovu efektivnu plodnost. Pod kukuruz u pravilu kad
god je to moguće, unosi se stajnjak. Količina stajnjaka se odreĎuje u zavisnosti od prirodnih i drugih uslova: na
siromašnim zemljištima najviše 30 do 40 t/ha. Upotreba stajnjak kao izvora mineralne hrane za kukuruz ima
ograničen značaj, ali znatno više kao izvor mikrobiološka aktivnosti i C02, a smatra se da se putem stajnjaka u
znatnoj meri unose potrebne količine niza mikroelemenata.
Najbolji se efekat dobije kada se stajnjak kombinuje sa mineralnim Ďubrivima. Za visoku proizvodnju
kukuruza u našem području u proseku treba dati 120-160 kg/ha N, 100-140 kg/ha P205 i 80-120 kg/ha K20. Ovde su
moguća i potrebna odstupanja zavisno od specifičnih uslova rejona i načina proizvodnje.
Najbolji način odreĎivanje količina hranjiva za kukuruz je metoda teoretskog obračuna i balansne
metode. Obično se koriste dve metode za odreĎivanje optimalnih količina Ďubriva: za planirani prinos sa
izračunavanjem sadrţaja hranjivih materija u zemljištu, i za planirano povećanje prinosa. Za korišćenje ovih
metoda potrebno je poznavati iznošenje hranjiva prinosom, njihov sadrţaj u oraničnom sloju, koeficijent
iskorištavanja hranivih materija iz zemljišta od strane biljaka i iz Ďubriva (organskih i mineralnih).
Stajnjak se unosi isključivo pod osnovnu obradu, kao veća ili celokupna količina fosfornih i kalijumovih
hranjiva i male deo azotnih Ďubriva. Drugi deo NPK hranjiva odnosno Ďubriva, unose se pred setvu ili sa setvom
(startno), i najzad deo azota se daje u prvom (faza razvoja 3-5 listova) i drugom prihranjivanju (faza razvoja 7-9
listova).
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
68
Potrebe kukuruza za đubrenjem u kg/ha čistih hranjiva zavisno od prinosa i plodnosti zemljišta
Plodnost zemljišta – obezbeđenost hranjivima
Prinos
t/ha
Azot Fosfor Kalijum
Snabdevenost Snabdevenost Snabdevenost
Niska Srednja Visoka Niska Srednja Visoka Niska Srednja Visoka
7 170 150 130 120 100 80 180 140 110
10 200 190 160 160 140 120 240 200 160
Setva. - Prilikom setve kukuruza u obzir se moraju uzeti sledeći parametri: izbor hibrida, izbor i
prirpemu semena za setvu, vreme setve, broj biljaka (gustina useva), raspored biljaka, dubina setve.
Kvalitet semena kukuruza treba da je sledeći: da je najniţa klijavost 85%, čistoća 99%, nezaraţenost,
vlaţnost najviše 15%. Seme treba da je ujednačeno po obliku i krupnoći (kalibrisano). Redovna priprema semena u
ustanovama za doradu semena je tretiranja ţivinim preparatima protiv gljivičnih bolesti. Poseban način pripreme
sastoji se u tretiranju semena mikroelementima i materijama rasta.
Setva bi trebala da počne kada se zemljište zagreje na oko 100C, što uz povoljnu vlaţnost omogućava nicanje za
15 dana. Taj momenat se kalendarski razlikuje po godinama, i u jednoj istoj godini nije jednak za sve krajeve šireg
proizvodnog područja. Pa ipak, za većinu proizvodnih rejona u nas je optimalni rok za setvu kukuruza izmeĎu 10. i
30. aprila. Ranija setva i pored povoljne vlaţnosti i temperature je rizična, jer postoji opasnost od kasnih prolećnih
mrazeva, koji nanose štetu tek izniklom usevu. Kasnija setva u uslovima bez navodnjavanja je takoĎe rizična, jer
eventualni nedostatak vlage moţe izazvati produţetak klijanja i nicanja, pa se samim tim pomera vreme oplodnje,
nalivanje i sazrevanje zrna, što u sušnom delu godine moţe izazvati negativne posledice (loša oplodnja, slabo
nalivanje zrna). Kasnija setva posle 30. aprila moţe dati dobre rezultate pod uslovom da je obezbeĎen sistem za
zalivanje. U takvim uslovima zapaţen je manji napad kukuruznog plamenca.
Da bi se poboljšali uslovi gajenja biljaka, olakšala borba protiv korova i primenjivala mehanizacija
prilikom mera nege i u ţetvi, kukuruz se mora gajiti kao okopavinski usev. U zavisnosti od uslova i cilja gajenja,
kukuruz se seje na različite načine: omaške, u kućice i redove.
Svi načini setve su obraĎeni u opštem delu ove knjige, pa će ovde biti obraĎen način setve koji se u nas
najčešće koristi, a to je setva u redove. Po ovom načinu, setva se moţe obavljati u kontinuiranim redovima na
rastojanje izmeĎu biljaka od 10 cm, pa se posle nicanja, pri razvoju do 3 lista vrši proreĎivanje na ţeljeno
odstojanje izmeĎu biljaka u redu.
Ovaj način setve iziskuje dosta rada i troši više semena, pa je kod nas udomaćena punktirana setva, odnosno
setva na tačno odreĎeni razmak u redu bez potrebe kasnijeg proreĎivanja biljaka. Dakako, da za primenu ovakve
setve, seme treba da bude visokog kvaliteta i kalibrisano.
Setva kukuruza u redove Klijanac kukuruza
U pogledu vrste setve, moţe se istaći da se kukuruz gaji za zrno, silaţu i zelenu masu, kako u čistim
usevima tako i u smeši. Kod nas je rasprostranjena setva kukuruza sa pasuljem ili sa sojom (konsocijacija useva).
U poreĎenju sa čistim usevom kukuruza, prinos zrna se ne smanjuje, već se dobije isti ili čak malo veći prinos i
plus prinos pasulja ili soje.
Gustina (broj biljaka) je element na koji u znatnoj meri imaju uticaj klimatski uslovi rejona kao i kvalitet
zemljišta. Pored ovoga, na gustinu useva utiče i osobine sorte kukuruza ili hibrida. To znači, da se na slabim
zemljištima gaji manji broj biljaka, a na plodnim zemljištima, sa dovoljno vlage ili u uslovima navodnjavanja veći
broj. Rani hibridi zbog manjeg habitusa seju se na veći broj biljaka, a kasni obrnuto.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
69
Gustina useva kukuruza u zavisnosti od dužine vegetacije hibrida
FAO grupa hibrida Broj biljaka po hektaru
100 70.000 - 90.000
200 i 300 65.000 - 80.000
400 i 500 55.000 - 65.000
600 i 700 45.000 - 60.000
Sa povećanjem količine Ďubriva i povećanjem broja biljaka po jedinici površine, ne dobije se adekvatno
povećanje prinosa.
Kod nas, tako i u mnogim zemljama sa intenzivnom proizvodnjom kukuruza osnova meĎuredni razmak od
70 do 80 cm, a razmak unutar reda izmeĎu biljaka je od 12.5 do 31 cm. Najpovoljniji pravac redova smatra se
seve-jug.
Broj biljaka po ha pri različitom međurednom i rastojanju u redu
Razmak
između
biljaka (cm)
Rastojanje biljaka
između redova (cm) Razmak
između
biljaka (cm)
Rastojanje biljaka
između redova (cm)
70 cm 75 cm 80 cm 70 cm 75 cm 80 cm
15 96.200 88.800 83.300 23 62.100 58.000 52.100
16 89.300 83.300 78.100 24 59.500 55.600 50.000
17 84.000 74.100 73.500 25 57.100 53.300 48.100
18 79.400 73.000 69.400 26 54.900 51.300 46.300
20 71.400 66.700 59.500 27 52.900 49.300 44.600
21 68.000 63.400 56.800 28 51.000 47.600 43.100
20 71.400 66.700 59.500 29 49.300 45.900 41.700
21 68.000 63.400 56.800 30 47.600 44.400 40.300
22 64.900 60.600 54.300 31 46.100 43.000 39.100
Od dubine setve zavisi ne samo njihovo klijanje i nicanje već i razviće korenovog sistema i produktivnost
biljaka. Pri stavljanu semena na veliku dubinu, pogotovo u hladno zemljište, dolazi do velikog trošenja hranivih
materija iz endosperma prilikom disanja i sporog nicanja. Biljke tada na površinu izlaze dosta oslabljene. Plitko
posejano seme je izloţeno kolebanju temperatura i vlage. Osim toga, klijanci kukuruza su izloţeni povredama od
ptica kao i od drljanja ako se zbog pokorice ukaţe potreba za ovom merom.
U normalnim uslovima vlaţnosti površinskog sloja zemljišta, i na normalnim zemljištima, dubina setve bi
trebala iznositi oko 6 cm s izuzetkom 8 cm.
Nega. - Mere nege kukuruza se dele na obavezne i neobavezne. U obavezne mere spadaju: korekcija
gustine useva, suzbijanje korova, borba protiv bolesti i štetočina, meĎuredna kultivacija i navodnjavanje (ukoliko
za to postoje uslovi), a u neobavezne mere ulaze: valjanje posle setve, drljanje posle setve i posle nicanja, ogrtanje,
zakidanje zaperaka i prihranjivanje.
Korekcija gustine useva se primenjuje ako je posejan veći broj biljaka od optimalnog. Ova mera nege se
izvodi kada je kukuruz u fazi 3 do 4 lista. Ranija korekcija nije poţeljna jer se moţe desiti da se odstrane biljke koje
imaju visoki biološki potencijal za prinos, a kasnije usled konkurencije i slabijeg razvoja u preterano gustom usevu,
koji se počinje zapaţati nakon faze 5 listova.
Suzbijanje korova pomoću herbicida je stalna mera nege, jer korovi mogu da smanje prinos kukuruza za
32%. Na biljke kukuruza, korovi negativno utiču kroz celu vegetaciju a naročito u početnim fazama razvoja. Pored
mehaničkog suzbijanja, korovska vegetacija se najuspešnije suzbija herbicidima.
Važniji hirbicidi i njihove kombinacije za suzbijanje korova u kukuruzu
Red
br.
Kombinacija
herbicida Aktivna materija
Količina
kg-l/ha Vreme primjene
1. Monosan
Korovicid 2.4 -D
1.5-2.5
Kad kukuruz ima 3-4 lista
3. Afalon E-48
Alanex - 48 alahlor
4-6 Pre setve ili do faze 3 lista kukuruza
4. Lasso combi
Lasso/Atrazi
n
alahlor+atrazin 5-7 Pre setve ili do faze 3 lista kukuruza
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
70
Red
br.
Kombinacija
herbicida Aktivna materija
Količina
kg-l/ha Vreme primjene
6. Tristar alahlor+atrazin+piri
dat 7-8 Kukuruz od 1 do 4 lista
8. Zoromat-500 amatrin+atrazin+
amitrol 2.5
Posle setve, a prije nicanja; sve u
silaţnom kukuruzu
9. Atrazin - 500 atrazin 2 Posle setve a najkasnije do faze 2
lista
10. Zaddok atrazin +bentozan 4-5 Kukuruz u fazi 2-4 lista
11. Atprom-500 atrazin
+prometrin 2-3 Do 3 lista kukuruza
13. Bladex 50%
SC cianazin 2-6 Posle setve, a pre nicanja
14. Banvel-480 dikamba +
mekoprop 0.5-0.7
Kukuruz u fazi 2-5 listova; ne u
semenskom kukuruzu
15. Alizor E-72 EPTC+AD-67 5-7.5 Pre setve uz inkorporaciju i ne u
semenskom kukuruzu 16. Zean E-72 EPTC
+dihlormid 4-8
17. Eradican
extra 6-E
EPTC+
protektanti 4-6 Posle setve, uz inkorporaciju
18. Racer25-
EC+Atrazin
flurohloridon+
atrazin 1.0+1.5 Posle setve, a pre nicanja
19. Starane -250 floroksipir 0.8 Kukuruz 3-6 listova
20. Lontrel-100 klorpiralid 0.6-1.0 Nakon nicanja, faza kukuruza 2-6
listova
24. Clap piridat 1.5-2 Kukuruz u fazi 2-8 listova
25. Tell (R) 75-
WG piridat+atrazin 3-4 Kukuruz u fazi 2-4 lista
26. Tarot 25 DF rimsulfuron-metil 0.4 Kukuruz u fazi do 7 listova
27. Harmony 75
DF+atrazin
tifensulfuron-
metil+atrazin
0.10-
0.15+1.0 Kukuruz u fazi 2-4 lista
28. Equip foramsulforon 2 l Kukuruz u fazi 2-4 listova
29. Tarot 25- G rimsulfuron 40-60 g Kukuruz u fazi 1-6 listova
30. Motivell nikosulfuron 1 l Kukuruz u fazi 2-6 listova
31. Grid 75-WG tifensulfuron-metil 20 g Korov u fazi 2-5 listova
Herbicid se primenjuje pre setve, sa setvom ili posle setve a pre nicanja, ili kao dopunski, posle nicanja do
razvoja 7-9 listova (kada kukuruz dostigne visnu 45-60 cm). Postoji velike izbor herbicida, a uglavnom su to
triazinski herbicidi, atrazina, alahlora i njihove kombinacije. Danas su u prodaji nove aktivne materije sa visokom
efikasnošću. Ovde ćemo navesti samo nekoliko herbicida koji su danas u upotrebi.
Suzbijanje štetnnih insekata i bolesti kukuruza. Štetni insekti i bolesti kukuruza izazivaju znatne
gubitke prinosa. Ima oko 400 vrsta štetnika koje se hrani kukuruzom. Od velikog broja raznovrsnih štetnika
naročitu štetu usevu kukuruza pričinjavaju ţičnjaci (Elateridae sp.), ozime podgrizajuće sovice, larve gundelja
(Melolontha melolontha), kukurzni plamenac (Ostrinia nubilallis) kukuruzna pipa (Tanymechus dilaticolis), sada i
već nekoliko puta spomenuta kukuruzna zlatica (Diabrotica virgifera virgifera) a od bolesti najviše štete pričinjava
mehurasta snet (Ustilago maydis), pegavost lišća kukuruza (Helmithosporium turcicum), truleţ klipa (Giberela
zeae).
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
71
Najvažnije bolesti kukuruza
Najvažniji štetni insekti kukuruza
Melolontha melolontha Elateridae sp,
Ostrinia nubilallis
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
72
Međuredna obrada (kultivacija) je vrlo vaţna mera nege, jer je kukuruz biljka koja zahteva da u toku
vegetacije površinski sloje zemljišta bude dovoljno rastresit i čist od korova. MeĎurednom kultivacijoim se pored
uništenja korova, koje su propustili herbicidi, ostvaruje poboljšanje vazdušnog i vodnog reţima zemljišta,
pojačanje mineralizacije organske materije i povećanje količine lakopristupačnih hranjivih materija. Prva
meĎuredna kultivacije treba da počne čim se ukaţu redovi kukuruza. Da se ne bi povredio korenov sistem biljaka,
pri prvoj kultivaciji ostavlja se neobraĎeni zaštitni pojas 10-12 cm od redova biljaka. Kod sledeće kultivacije
zaštitni pojas se povećava na 15-20 cm. MeĎurednu kultivaciju moguće je izvoditi do trenutka, kada biljke
kukuruza dostignu visinu 80-90 cm ili nešto više.
Međuredna kultivacija kukuruza sa unošenjem azota u zemljište Međuredna kultivacija
Dubina meĎuredne kultivacije treba da bude različita u zavisnosti od intenziteta zakorovljenosti i faze
razvića biljaka kukuruza. Prva kultivacija obavlja se na dubini 10-12 cm, druga na 6-8 cm i treća 5-6 cm. Često se
sa kultivacijom povezuje mera prihranjivanja kukuruza.
Navodnjavanje useva kukuruza se primenjuje na osnovu realne evapotranspiracije a ne na osnovu
tzv. kritičnih faza razvoja biljke. Naime, svaka faza razvoja biljke je fiziološki kritična, ali stalna obezbeĎenost
useva vlagom uz ostale povoljne uslove daju dobre pretpostavke za veliki prinos. Postoje doduše momenti kada se
javlja nedostatak vlage (to su letnji meseci) kada je kukuruz u fazi oplodnje. Tada se najviše vrše mere
navodnjavanja, pa je otud nastao naziv “kritični period” što je pogrešno. Ne trebaju se davati recepti o broju
navodnjavanja, o zalivnoj normi, već na osnovu bioloških principa odrediti vreme i količinu potrebne vlage za
razvoj useva. Zato je pravashodno poţeljno pratiti odnos izmeĎu stvarne i potencijalne evapotranspiracije, da se taj
odnos (numerički izraţen) pribliţi broju 1i kao takav da se odrţava.
Neobavezne mere nega useva kukuruza su valjanje, drljanje, zakidanje zaperaka, prihranjivanje.
Valjanje lakim valjcima se vrši ako je setveni sloj suv. Ukoliko se posle toga pojave jaki pljuskovi, stvori se
pokorica, pa je takvu površinu potrebno drljati. Razbijanje pokorice se vrši lakim drljačama. Ukoliko sloj pokorice
nije tako čvrst, onda se ova mera nege obavlja rotacionim kopačicama. Ovom merom se istovremeno uništavaju
iznikli korovi. Ogrtanje kao mera nege se u ravničarskim područjima sa velikom primenom mehanizacije više ne
praktikuje, jer se ogrtanjem povećava dodirna površina sa vazduhom što povećava isušivanje, a istodobno smeta
primeni mehanizacije (u berbi kukuruza i obrada zemljišta za naredni usev). Ova mera nege ima opravdanje na
hladnim i vlaţnim zemljištima ili na nagnutim terenima gde postoji opasnost od vodene erozije i erozije vetrom
odnosno, kao deo konzervacijske obrade zemljišta (ridge tillage). Ranije se prilikom ručnog okopavanja vršilo
zakidanje zaperaka. Danas se postavlja pitanje, da li ta mera ima opravdanje? U uslovima suvog ratarenja, pojava
zaperaka je veći problem, jer zaperci dodatno isušuju zemljište a ne donose urod. MeĎutim, pri zakidanju zaperaka,
javlja problem oštećenja, odnosno stvaranja rana na biljci kukuruza zbog čega je ona više izloţena napadu bolesti
(npr. mehurasta snet) ili štetnih insekata i glodara. Zato se problem zaperaka moţe rešiti selekcijom ili odabirom
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
73
hibrida koji stvaraju manje zaperaka kao i gustinom setve. Prihranjivanje useva kukuruza je objašnjeno u
poglavlju Ďubrenja za kukuruz.
Usjev kukuruza
Berba kukuruza. - Berba kukuruza uslovljena je sadrţajem vlage u zrnu, Pri ručnoj berbi ili
mehanizovanoj dvofaznoj (beračima), berba se obavlja u punoj zrelosti, a puna zrelost je odreĎena na osnovu
najmanjeg sadrţaja vlage u zrnu, kod količine vlage koje omogućava čuvanje kukuruza u koševima (čardacima). U
savremenoj jednofaznoj mehanizovanoj berbi (kombajnima), berba se obavlja u vreme tehničke zrelosti, koja se
odlikuje stanjem zrna koje omogućava berbu, čuvanje, doradu i upotrebu semena. Tehnička zrelost kukuruza
nastupa na prelazu voštane u punu zrelost, odnosno u drugoj polovini voštane zrelosti. U tom vreme zrno dobija
svoju prirodnu boju i sjaj, listovi se uglavnom suše, a omotač klipova (komušina) je redovno suvlji od listova.
Usev kukuruza pred berbu Berba kukuruza
Početak ţetve u tehničkoj zrelosti se smatra period sa vlaţnošću zrna od 30-35%, što predstavlja
istovremeno i gornju granicu za berbu uz obavezno sušenje zrna. Kasnije se u toku berbe sadrţaj vlage u zrnu
smanjuje. U našim uslovima, sadrţaj vlage zrna prilikom berbe je kod vrlo ranih hibrida 15%, ranih 15-20%,
srednje ranih 20-25%, srednje kasnih 25-30% i kasnih 30-35%.
U godinama sa prosečnim vremenskim prilikama i pri setvi u optimalnim rokovima, rani i srednje rani
hibirid dospevaju za berbu u drugoj polovini septembra, srednje kasni u prvoj polovini oktobra, a kasni krajem
oktobra. U nepovoljnim godinama s hladnijim razdobljima i dosta kiše, zakašnjenje berbe kukuruza moţe biti do 15
dana.
Ranije se smatralo da se kukuruz moţe brati kasnije od faze tehničke zrelosti, meĎutim, dokazano je
kasnijom berbom dolazi do gubitaka kao posledica napada bolesti i štetočina, lomljenje i poleganje stabla, otkidanja
klipova i indirektno kao posledica biološke aktivnosti klipa usled čega dolazi do gubitka apsolutne i hektolitarske
mase zrna.
Prosolike ţitarice – kukuruz – (ratarsko-povrtarski priručnik) – dio peti
Prof. dr Jovan Todorović, prof. dr Ilija Komljenović
74
Žetva zelene mase kukuruza za silažu
Što se tiče vremena ţetve zelene mase kukuruza, najveći prinos krmih jedinica dobije se kada se ţetva
izvrši u fazi mlečno-voštane zrelosti zrna. Ţetva kukuruza za silaţu vrši se silaţnim ili silo kombajnima, koji u
jednom prohodu ţanje stabla kukuruza i usitnjava. Transportnim sredstvima se iseckana masa odvozi u ekonomsku
dvorište i podvrgava procesu siliranja mase.