Download - Priča o oš 1
Priča o OŠ „Ivan Goran Kovačić“
Ova priĉa poĉinje davne 1920. godine, taĉnije 12. septembra iste
godine, kada je otvorena četvororazredna osnovna škola u Niškoj
Banji.Pošto se u to vreme školska zgrada tek gradila, nastava se izvodila u
privatnoj kući Gavrila Radenkovića. U toj istoj kući ţiveo je i prvi uĉitelj sa
porodicom, Petar- Pera Radenković.
Prva školska zgrada završena je 1923. godine.Škola je sagraĊena na
mestu negdašnje turske dţamije na severoistoĉnom kraju Banje nedaleko od
ţelezniĉke stanice. Po završetku zgrade podignuta je i lepa ĉesma. Škola je
imala i veliki plac koji je zahvaljujući Ċacima i roditeljima pretvoren u veliki
povrtnjak i voćnjak sa malim vinogradom na severnom kraju. Ovo imanje
obraĊivali su, uglavnom, sami uĉenici.
Interesantno je da je škola nabavila i prvi radioaparat u selu koji je
izazvao takvo interesovanje da su se u veĉernjim satima okupljali ljudi radi
zajedniĉkog slušanja radio programa.
Posebno mesto u aktivnosti škole i uĉitelja imala je dramska grupa
koja je obavezno svake godine, bar dva puta, organizovala priredbe na
kojima se najpre prikazivao neki komad a posle toga je bilo veselje uz
muziku i igru.
Uĉitelj je imao i neposredni uticaj na popularizaciju lova i ribolova
meĊu stanovnicima sela što se ogledalo u dosta velikom broju aktivnih
lovaca koji su naroĉito došli do izraţaja kada je u Banji poĉeo ĉešće da
boravi kralj Aleksandar I, i sam veliki ljubitelj lova, pa je ĉesto traţio od
banjskih lovaca da mu prave društvo u lovaĉkim izletima i po najkrševitijoj
okolini, a zauzvrat lovce je obilno ĉašćavao lovaĉkom municijom.
Na zadatku narodnog prosvećivanja pre, u toku i posle II svetskog rata
smenjivale su se generacije uĉitelja, a sama zgrada škole više puta je trpela
oštećenja i obnavljana. Konaĉno, 20. 8.1950. godine, škola prerasta u
osmogodišnju školu koju su pohaĊali Ċaci iz Koritnjaka, Prve Kutine,
Radikine bare, Lazarevog sela, Malĉe, Sićeva, Gornje Vreţine i Niške Banje
i zove se „ Deveta osmoljetka“. Zbog nedostatka uĉionica koriste se i
prostorije vile „ Ristić“.
20.1.1953. škola dobija novo ime Osmogodišnja škola „Stevan
Sinđelić“.Škola je u ovom periodu radila povremeno u izuzetno teškim
uslovima, pa je tako interesantan podatak da se nastava u školskoj 1951/52.
godini odvijala u ĉetiri zgrade raĉunajući i staru školsku zgradu.
U školi se od 1955. godine osnivaju uĉeniĉke druţine, razne grupe u
okviru vannastavnih aktivnosti. Formira se rukometna ekipa koja će od tih
pa do današnjih dana biti u vrhu gradskih, okruţnih i republiĉkih takmiĉenja
i turnira.
Dramska sekcija postiţe lep uspeh na opštinskom takmiĉenju
predstavom „ Car Ćira“, a rad sekcije pomogli su svojim struĉnim radom i
glumaĉkim savetima, tada mladi glumci niškog Narodnog pozorišta, Ratko
Sarić i Ţika Milenković.
24.10.1962.godine škola menja ime u Osnovna škola „Ivan Goran
Kovačić“.
Novu školsku zgradu dobila je i u njoj zapoĉela rad 6.2.1963. godine.
Po sećanju tadašnjeg Ċaka doţivljaj nove školske zgrade bio je poseban: „Za
mene, kao Ċaka koji je poĉeo školovanje u trošnoj zgradi , ulazak u nove
prostorije bio je ravan ĉovekovom osvajanju Meseca. Ĉini mi se da je sve
blistalo oko mene. Ĉinilo mi se da smo svi tada hodali na prstima da ne bi
hodom narušili lepotu toga zdanja. Ĉinilo mi se da su svi uĉenici presrećni.
Ĉinilo mi se, takoĊe, da je tih prvih godina svaki uĉenik pazio da se ništa u
školi ne polomi, pokvari, itd.“
Kako su naselja iz kojih su uĉenici dolazili u našu školu neprestano
rasla, tako se u školi i tada, kao i u sadašnjoj , javljao problem nedostatka
prostora, pa su redom otvarana isturena odeljenja u Naselju Nikola Tesla,
Brzom Brodu i Prvoj Kutini.
U novoj školskoj zgradi organizuje se kabinetska nastava. UreĊena je
i Ċaĉka-školska kuhinja koja je bila opremljena i za izvoĊenje praktiĉne
nastave iz domaćinstva.
Formiraju se odeljenjske i razredne zajednice uĉenika i razvija
takmiĉarski duh. Odeljenjske zajednice se takmiĉe. Uĉionice se pune
cvećem, zidovi ukrašavaju likovnim radovima uĉenika...
Škola se prijavljuje za takmiĉenja u nauĉnim, sportskim i drugim
oblastima.
1964/65. godine odrţana je „ Olimpijada znanja“ na kojoj su uĉenici
ove škole osvojili najviše poena iz oblasti kulturno-zabavnog ţivota, a
najmanje iz znanja.
1968/69. školske godine škola je dobila razglasnu stanicu. Na
odmorima se sluša muzika. Na kraju drugog ĉasa uĉenici se obaveštavaju o
vaţnim dogaĊajima. Roditeljima se na poĉetku roditeljskog sastanka
obavezno obraća direktor škole.
Poĉinje saradnja sa školskim programom Televizije Beograd.
Sastavljena je komisija za praćenje Školskog TV programa. Kada je 1971.
Elektronska industrija poklonila 13 crno-belih televizora, u školi je zapoĉelo
eksperimentalno praćenje Školskog programa JRT, sa ciljem uvoĊenja TV
programa u sve škole u Srbiji. Zbog toga se u školu uveo „ televizijski ĉas“
koji je trajao 30 minuta.
Danas je škola, umesto televizorima, opremljena najsavremenijim
raĉunarima i pratećom opremom, muziĉkim ureĊajima...
Gotovo da nije bilo godine, ni takmiĉenja u kome škola nije uzela
uĉešća i sa koga nije donela neko priznanje.
Najzapaţeniji su uspesi Ċaka, sada penzionisane, nastavnice likovnog
Vere Dević ĉiji su radovi nagraĊivani i izlagani ne samo u Srbiji već i u
inostranstvu (Nemaĉka, Rusija, Ĉehoslovaĉka i Poljska).
Tradiciju uspeha u inostranstvu nastavio je i njen sin, sadašnji
nastavnik likovnog, Dejan Dević, koji je sa ekipom Ċaka osvojio treću
nagradu na meĊunarodnom takmiĉenju Siemens Join multimedia 2004.
Nezaboravni su i uspesi rukometne ţenske ekipe, šahovske sekcije,
odbojkaške muške ekipe, hora, kao i pojedinaĉni uspesi Ċaka na
takmiĉenjima iz raznih oblasti: srpskog jezika, matematike, fizike, stranih
jezika...
Kroz školu je prošlo ko zna koliko hiljada uĉenika. MeĊu njima je
mnogo onih koji su otišavši iz škole dostigli vrhove: ima svetskih prvaka,
poznatih glumaca i pesnika, slikara i muziĉara, inţinjera,i doktora, i doktora
nauka, vrsnih lekara, majstora, vozaĉa, biznismena ...a ima i onih koji su se
u nju vratili.
Osnovna škola u Niškoj Banji prolazila je kroz iskušenja razliĉitih
vremena i odnosa, kroz ratne strahote i siromaštva poratno, ţivela više u
siromaštvu nego u blagostanju, ali je uvek, nekad manje nekad više, uspešno
izvršavala svoju vaspitno-obrazovnu funkciju.
Za više informacija proĉitajte monografiju Mirjane Radivojević
„Osnovna škola u Niškoj Banji“ (Moţete je naći u školskoj biblioteci).