SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
POREZNI PRAZNIK
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Usporedni porezni sustavi
Mentor: dr.sc. Helena Blažić
Student: Mateja Kontek
Studijski smjer: Financije i bankarstvo
JMBAG: 0081109998
Rijeka, lipanj 2013.
SADRŽAJ
1.UVOD……………………………………………………………………………….1
1.1. Problem i predmet istraživanja…………………………………………………….1
1.2. Ciljevi i metode istraživanja……………………………………………………….1
1.3. Struktura rada……………………………………………………………………...2
2.MJESTO POREZNOG PRAZNIKA UNUTAR POTICAJA ZA INVESTICIJE…..3
2.1. Olakšice, poticaji i oslobođenja kod poreza na dobit……………………………...3
2.2. Investicijske olakšice u užem smislu……………………………………………….5
2.3. Niža stopa poreza na dobit…………………………………………………………7
3.POREZ NA DOBIT I POTICAJI ZA INVESTICIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
3.1. Kratki razvoj poreznih poticaja za investicije u Republici Hrvatskoj……………..11
3.2. Obveznici i osnovica poreza na dobit……………………………………………..13
3.3. Poticaji za investicije u Republici Hrvatskoj………………………………………16
4.POREZNI PRAZNIK U EUROPI…………………………………………………...18
4.1. Definicija poreznog praznika………………………………………………………18
4.2. Efikasnost poreznog praznika……………………………………………………...22
4.3. Regulativa u vezi štetne porezne konkurencije……………………………………24
4.4. Kodeks ponašanja na području oporezivanja poduzetnika………………………..24
4.5. Usporedna analiza poreznog praznika u Europskoj uniji………………………….30
4.6. Usporedna analiza poreznog praznika u zemljama regije…………………………32
4.7. Sinteza analize poreznog praznika u zemljama regije……………………………..35
5.POREZNI PRAZNIK U REPUBLICI HRVATSKOJ………………………………36
5.1. Općenito o poreznom prazniku u RH……………………………………………..36
5.2. Regionalni porezni praznici u RH…………………………………………………40
5.2.1. Područje posebne državne skrbi…………………………………………………40
5.2.2. Grad Vukovar……………………………………………………………………43
5.2.3. Brdsko-planinsko područje………………………………………………………45
5.2.4. Slobodne zone……………………………………………………………………46
6.ZAKLJUČAK………………………………………………………………………..49
POPIS LITERATURE………………………………………………………………….51
POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA…………………………………………...54
1
1.UVOD
1.1. Problem i predmet istraživanja
U procesu privlačenja stranih investicija Hrvatska je, slično kao i ostale tranzicijske
zemlje, pokušala mjerama porezne politike osigurati što veću konkurentnost na tržištu
kapitala. Upravo iz tih razloga u sustav oporezivanja dobiti uvedene su mnoge
promjene, posebice u području poreznih poticaja, oslobođenja i olakšica. Zbog toga je
potrebno odrediti u kojoj mjeri navedeni elementi utječu na gospodarska kretanja u
Republici Hrvatskoj te analizirati postignute učinke u odnosu na željene fiskalne, socio-
ekonomske, političke i druge učinke.
Problem istraživanja ovog diplomskog rada je porezni praznik kao porezni poticaj u
sustavu poreza na dobit. Potrebno je definirati porezne poticaje, olakšice i oslobođenja
kod poreza na dobit i njihove vrste.
Predmet istraživanja je analiza poreznog praznika u Republici Hrvatskoj, značajke i
podjela poreznog praznika, usporedba poreznog praznika s ostalim poticajima u sustavu
poreza na dobit, prednosti i nedostaci poreznog praznika te usporedba poreznog
praznika u Hrvatskoj s poreznik praznikom u zemljama Europske unije i zemljama
regije.
1.2.Ciljevi i metode istraživanja
Cilj istraživanja poreznog praznika u Republici Hrvatskoj je objasniti i definirati taj
porezni poticaj i komparirati ga sa zemljama Europske unije i zemljama regije.
Prilikom obrade problematike korištena je literatura koja objašnjava postojeću tematiku.
Također su u radu korištene znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda,
metoda analize, metoda deskripcije, metoda klasifikacije, metoda komparacije.
2
1.3.Struktura rada Rad je podijeljen na pet cjelina. U uvodu je objašnjena osnovna problematika samog rada, znanstvene metode koje su
korištene u izradi rada, kao i objašnjenje same strukture diplomskog rada.
U drugom poglavlju pod nazivom mjesto poreznog praznika unutar poticaj za
investicije objašnjavaju se olakšice, poticaji i oslobođenja kod poreza na dobit. U ovom
poglavlju veća pozornost posvećena je investicijskim olakšicama u užem smislu te
sniženim stopama poreza na dobit.
Treća cjelina bavi se porezom na dobit i poticajima za investicije u Republici
Hrvatskoj. U ovom poglavlju daje se kratki pregled razvoja poreznih poticaja za
investicije u Republici Hrvatskoj te se definiraju obveznici i osnovica poreza na dobit.
Četvrto poglavlje bavi se poreznim praznikom u Europi. U ovoj cjelini govori se
općenito o poreznom prazniku i o efikasnosti poreznog praznika. Također, u sklopu ove
cjeline govori se o regulativama u vezi štetne porezne konkurencije te se daje usporedna
analiza poreznog praznika u Europskoj uniji i zemljama regije.
Peto poglavlje govori o poreznom prazniku u Republici Hrvatskoj. U sklopu ove
cjeline objašnjava se porezni praznik u Republici Hrvatskoj u svim svojim oblicima te
se govori o regionalnim poreznim praznicima u Republici Hrvatskoj.
Posljednji dio diplomskog rada, zaključak, sadrži sintezu spoznaja do kojih se došlo u
analitičkom dijelu diplomskog rada.
3
2.MJESTO POREZNOG PRAZNIKA UNUTAR POTICAJA ZA INVESTICIJE
U nastavku rada prikazani su poticaji u sustavu poreza na dobit. U ovom dijelu veći
naglasak je usmjeren na investicijske olakšice u užem smislu te na nižu stopu poreza na
dobit.
2.1. Olakšice, poticaji i oslobođenja kod poreza na dobit
U okviru različitih poreznik oblika postoji velik broj različitih poreznih poticaja. Kada
se govori o poreznim poticajima, prije svega se misli na poticaje kod poreza na dobit.
Slika 1 prikazuje podjelu poticaja kod poreza na dobit.
Slika 1.: Porezni poticaji kod poreza na dobit
Izvor: Šimović, Mihelja Žaja, 2010., str 60
Iz prikazane slike vidljivo je kako se poticaji poreza na dobit dijele u 3 osnovne
skupine: 1) snižena stopa poreza na dobit, 2) porezni praznik (mirovanje), 3) olakšice po
osnovi ulaganja. U poticaje poreza na dobit možemo još svrstati i razne druge poticaje
koji nisu direktno povezani s prethodnim poticajima.
Osnovna svrha uvođenja poticaja kod poreza na dobit je poticanje gospodarskog rasta,
razvoj slabije razvijenih područja, kao i davanje olakšica određenim kategorijama
stanovništva.
4
Tablica 1 prikazuje različite oblike korištenih poreznih poticaja u svijetu.
Tablica 1.: Korištenje poreznih poticaja u svijetu
Izvor: Easson (2004., str.132)
Iz tablice 1 vidljivo je kako većina zemalja svijeta koristi sniženu stopu poreza na dobit.
Što se tiče investicijskih olakšica u užem smislu najzastupljenija je ubrzana
amortizacija.
Uloga poreznog sustava se kroz prošlost mijenjala. Danas postoje neke novije studije
koje upućuju na sve značajniju ulogu poreznog sustava. Prema ''mainstream'' mišljenju
u ekonomskoj znanosti porezni poticaji nemaju presudnu ulogu u donošenju
investicijske odluke, zapravo njihova uloga se tek svodi na nešto značajniju ulogu u
odabiru lokacije (zemlje) investiranja, dok gotovo da i nemaju utjecaja na početnu
odluku o investiranju. Zemlje u eri globalizacije kao potencijalne lokacije za investicije
postaju sve sličnije, posebice unutar regionalnih ekonomskih integracija kao što je EU.
Što su zemlje sličnije jedna drugoj to predstavljaju potencijalne supstitute za lokaciju
investicija i u takvim uvjetima porezni poticaji imaju veću ulogu u poticanju
konkurentnosti i ekonomske aktivnosti (Šimović, Mihelja Žaja, 2010, str 61). Slični
uvjeti mogu se pripisati i Hrvatskoj i zemljama iz regije. Zemlje regije će izraženije
kroz svoj fiskalni sustav nastojati privući strane investicije i potaknuti ekonomsku
aktivnost.
5
2.2. Investicijske olakšice u užem smislu
Investicijske olakšice u užem smislu su zapravo olakšice po osnovi ulaganja. Oblici
investicijskih olakšica u užem smislu su:
1) ubrzana amortizacija,
2) umanjenje osnovice po osnovi ulaganja ili investicijski odbitak
3) odbitak od poreza po osnovi ulaganja ili investicijski porezni kredit.
Ubrzana amortizacija je metoda prema kojoj porezni obveznici mogu ostvariti veće
odbitke po osnovi amortizacije u prvoj godini ili u prvim godinama iskoristivog vijeka
poslovne imovine (Arbutina, Ott, 1999). Vijek korištenja kapitala za izračun
amortizacije u porezne svrhe kraći je od njihova ekonomskog vijeka tako da se
amortizacija koncentrira u prvim godinama nakon investicije. Pod ubrzanom
amortizacijom se podrazumijeva nekoliko varijanti. Prva varijanta pruža mogućnost
bržeg otpisa imovine u odnosu na linearnu amortizaciju tako da se povećaju stope otpisa
imovine. Moguća je i varijanta ubrzane amortizacije kad se ne krati vijek amortizacije
nego je vijek ubrzane amortizacije isti kao i kod linearne amortizacije, samo se u
početnim razdobljima otpisuju veći, a kasnije manji iznosi. Krajnji oblik korištenja
ubrzane amortizacije je jednokratni otpis koji dopušta oduzimanje ukupnog troška
investicije u godini njezine realizacije ( Kesner-Škreb, 2001, str 634 i 635).
Bez obzira na varijantu ubrzane amortizacije, svaka od njih predstavlja svojevrsnu
odgodu plaćanja od poreza odnosno beskamatni kredit od strane države. Ubrzana
amortizacija ima neke svoje prednosti i nedostatke. Među prednosti ubrzane
amortizacije svrstavamo činjenicu da ona može biti opća, ali može biti i usmjerena na
određene tipove investicija čime se ostvaruju veći pozitivni učinci. Za razliku od
snižene stope i poreznog praznika povezana je s visinom investicije i ne potiče
kratkoročne naspram dugoročnih investicija. Također, ubrzana amortizacija usmjerava
porez na dobit više ka potrošno-orijentiranom porezu smanjivanjem rigidnosti prema
investicijama koje klasični porez na dobit ima. Kao najveći nedostatak ubrzane
amortizacije navode se veći administrativni troškovi. Moguće su i presložene
amortizacijske sheme i preniske stope otpisa. Postoji i diskriminirajuće djelovanje za
6
investicije koje imaju veće povrate u kasnijim razdobljima investicije, ali ne u tolikoj
mjeri kao umanjenje osnovice i odbitak od poreza po osnovi ulaganja.
Drugi oblik olakšica po osnovi ulaganja su razna umanjenja osnovice po osnovi
ulaganja. Umanjenje osnovice po osnovi ulaganja ili investicijski odbitak je
olakšica koja omogućuje poduzeću da oduzme određeni postotak vrijednosti investicije
od iznosa oporezive dobiti u godini kada se investicija realizira. To se izvodi tako da se
kao olakšica dodaje određeni postotak početnim troškovima imovine do punog otpisa
amortizacije. Time iznos olakšice iznosi više od 100% početne cijene imovine tijekom
njezina vijeka uporabe (Šimović, 2008, str.10).
Dok se kod investicijskog odbitka umanjuje porezna osnovica, kod investicijskog
poreznog kredita ili odbitka od poreza po osnovi ulaganja dolazi do odbitka od
porezne obveze. Odbitak je odobren na osnovu dijela investicijskih troškova, koji utječe
tako da povećava dobit nakon oporezivanja pošto porezni kredit smanjuje poreznu
obvezu na određeni iznos investicijskog troška. Umanjenje osnovice i odbitak od poreza
po osnovi ulaganja kao ''front up'' poticaji koji se ostvaruju odmah u prvoj godini
realizacije smatraju se najefikasnijima među ostalim poreznim poticajima. U usporedbi
s poreznim praznicima ti porezni poticaji imaju određene prednosti. Oni se mogu
mnogo bolje usmjeriti na pojedine oblike investicija koji se žele podupirati, dok su
izdaci koje oni znače za proračun mnogo transparentniji te se zato mnogo lakše mogu
kontrolirati. Ti su poticaji administrativno mnogo lakše primjenjivi, pa odatle i njihova
relativno naglašena transparentnost i mogućnost njihove kontrole (Kesner-Škreb, 2001.,
str.634). Isto tako olakšica nije povezana s osnivanjem novih poduzeća već je povezana
sa samom investicijom. Odnosi se na nove investicije čime je korist za investitora
sigurna i trenutna. Kao glavni nedostaci navode se diskriminacija ostalih oblika imovine
na koje se olakšica ne odnosi, poticanje kratkoročnih investicija, veći administrativni
troškovi te diskriminirajuće djelovanje za investicije koje imaju veće povrate u kasnijim
razdobljima investicije (Šimović, 2008., str.10).
7
2.3. Niža stopa poreza na dobit
Porezna stopa poreza na dobit sama po sebi nije olakšica ili poticaj. No, relativno niske
porezne stope mogu znatnije od bilo kojeg drugog instrumenta pozitivno utjecati na
investicije čime se stopa poreza na dobit u tu svrhu predstavlja kao najjednostavniji ali i
najučinkovitiji instrument (Mintz & Tsiopoulos, 1995). Snižene ili povlaštene porezne
stope su najjednostavniji ali ujedno i najsuroviji instrument jer visina poticaja ne varira
s visinom investicije. Učinkovitost ovog instrumenta minimalna je u slučajevima niskih
graničnih poreznih stopa. Snižene stope poreza na dobit obično se koriste kod poduzeća
koja tek započinju s radom, te može postojati distinkcija za pojedine sektore i
geografska područja tvrtkama.
Konstantno snižavanje poreznih stopa nije novost među tranzicijskim zemljama. Isto
tako nije novost da menadžeri velikih multinacionalnih kompanija i međunarodnih
institucija preferiraju opću nisku stopu poreza na dobit u odnosu na ostale porezne
poticaje (Šimović, 2008., str.7). U odnosu na ostale poticaje poreza na dobit opća stopa
poreza na dobit je neutralnija, jednostavnija i transparentnija. Prednost opće stope
poreza na dobit je njena općenitost i horizontalni karakter. Glavni nedostatak je što
najveću korist ostvaruju tvrtke s visokim povratom od investicije u koju bi i uložili bez
postojanja poticaja. Također, ovaj poticaj utječe na izbjegavanje porezne obveze kroz
prebacivanje profita u povezana društva s nižim poreznim opterećenjem preko
transfernih cijena. Snižena stopa nije ograničena na nove investicije, već i na postojeće,
a to rezultira smanjenjem poreznih prihoda.
U tablici 2 prikazane su stope poreza na dobit u „starim“ zemljama članicama EU za
2012. godinu kako slijedi:
Tablica 2.: Stope poreza na dobit u EU 15 u 2012./2013. godini (u %)
Austrija 25 Belgija 33 (+3% prireza) ⇒ Σ 33,99 ZAŠTITNA KAMATA; 24,25%, 31%, 34,5% za
MSP
Danska 25 (prije 2007. 28%)
Finska 24,5 (prije 2012. 26%, prije 2005. 29%)
Francuska 33,33 (+3,3% prireza1) ⇒ Σ 34,43; razni dodatni porezi nisu uključeni1
8
Grčka 20 (smanjenje od 24% u 2011.)
Irska 12,5 (dohodak iz inozemstva 25%, različite stope za specifične oblike dohotka)
Italija 27,5 (prije ‘08.33) –od 2011.38% za velika poduzeća (prihod >10, dobit >1
mil. EUR) (regionalni poduzetnički porez na neto vrijednost proizvodnje 3,9% nije uključen)
Luksemburg 212 (prije 2009. 22) (+7% prireza solidarnosti (prije 2013. 5%)) ⇒ ΣΣΣΣ 22,47 + lokalni poduzetnički porez (temeljna stopa 3 x koef.) ⇒ ∼Σ29,822 (Grad Luksem.)
Nizozemska 20% (- 200.000 EUR ), 25 % ( >) (prije 25,5%)
Njemačka 15 (prije 2008. 25) (+5,5% prireza) ⇒ Σ 15,83 + lokalni poduzetnički porez (temeljna stopa 3,5 uvećana za multiplikator) ⇒ Σ 30,18
Portugal 25% (snižena stopa od 12,5% ukinuta 2012.)+prirez 3%(>1,5mil EUR) i 5% (>7,5mil EUR)+ moguć lokalni prirez max. 1,5% (cca pola lokalnih jedinica)
Španjolska 303 (2007. 32,5 i ranije 35) (u izračun nije uključen lokalni poduzetnički porez)
Švedska 22% (prije 2013. 26,3%, prije 2009. 28)
Velika Britanija 24% za 2012. – planirano 23% za 2013.
Izvor: Blažić H., 2012., prema IBDF, 2012.
Napomene:
1) Francuska 3,3% prireza odnosi se na velika poduzeća (ph > 7.630.000 EUR) i računa se samo na dio poreza na dobitak koji prelazi 763.000 EUR mala poduzeća (prihod < 7.630.000 EUR): snižena stopa 15% za prvih EUR 38.120 dobiti, a normalna stopa na ostatak 2012.-2013. – dodatni prirez 5% na bruto poreznu obvezu (prije poreznih kredita) za jako velika poduzeća (ph>250 mil EUR) dodatni porezi: prirez solidarnosti (na ukupni prihod), kao i lokalni porez (na procijenjenu vrijednost nekretnina i dodanu vrijednost) 2) Luksemburg mala poduzeća (dobit < 15.000 EUR): snižena stopa 20% na dobit do 15.000 EUR i 26% 3) Španjolska mala poduzeća (prihod < 10 mil. EUR): snižena stopa 25% na dobit do 300.000 EUR; višak oporezovan 30% (ph < 1mil, < 25 zaposlenih: niže stope: 20 + 25%: 2009-2013) 4) Velika Britanija mala poduzeća (dobit <300.000 2011: 20% (prije 2011:21%);300.000-1,5mil. viša stopa; > 1,5 mil. normalna %) U starijim zemljama članicama EU postoji relativna složenost stopa, tj. postoje različiti
prirezi i različiti dodatni porezi na dobit nižih razina javne vlasti. Zbog navedenog često
9
je teško precizno utvrditi ukupno porezno opterećenje dobiti. No, u pravilu se može
zaključiti da se ukupno opterećenje dobiti kreće negdje oko 25%. Od navedenog
prosječnog opterećenja odstupa Irska s izrazito niskom stopom poreza na dobit od svega
12.5%.
Opterećenje poreza na dobit poreznim stopama nešto je jednostavnije ustrojeno u
tranzicijskim ekonomijama, zbog čega je moguć njihov grafički prikaz (Grafikon 1).
Nominalne stope poreza na dobit su u tranzicijskim državama, pogotovo u onima
jugoistočne Europe znatno niže od onih u starim članicama EU. Stope se kreću između
10 i 20% (s izuzetnom Crne Gore sa 9%). Sadašnja stopa poreza na dobit u Hrvatskoj
od 20% može se smatrati malo sniženom u odnosu na stare zemlje članice EU, no i ne u
odnosu na ostale tranzicijske države. Situacija je posebno nepovoljna ukoliko se
Hrvatska promatra u odnosu na ostale države regije gdje je uz Sloveniju i Estoniju (koja
oporezuje samo raspoređenu dobit) ima najvišu stopu poreza na dobit.
Grafikon 1.: Stope poreza na dobit u novim članicama EU-a i zemljama regije u
2012./2013. godini
Izvor: Blažić, 2012., prema IBDF (2012.)
10
Napomene:
1)Estonija i Makedonija: distribucijski porez (samo na raspoređenu dobit); Makedonija ne oporezuje i dobit raspoređenu domaćim poduzećima; Estonija će od 2015. imati 20% 2)Mađarska: progresivni porez na dobit: snižena stopa od 10% za mala poduzeća odnosno dio dobiti koji ne prelazi 500 mil. HUF (stopa 19% se primjenjuje samo na višak) + lokalni porez na prihod izvoznika, za “inovacije” + pojednostavljeno oporezivanje za male poduzetnike - 37% na prihod (umjesto poreza na dobit, PDV-a i poreza na automobile) opcija za mala/mikro poduzeća: oporezivanje ukupnog prihoda: Latvija 9%, Rumunjska 3%, BiH: RS 2%, Makedonija 1%, Kosovo po različitim stopama s obzirom na djelatnosti Sve stope poreza na dobit, kako u EU, tako pogotovo u tranzicijskim državama i
posebice u jugoistočnoj Europi imaju tendenciju stalnog pada („race to the bottom“)
(Blažić, 2006., str.189).
Čini se da većina, kako menadžeri multinacionalnih kompanija, tako i međunarodne
institucije, preferira opću nisku stopu poreza na dobit u odnosu na ostale poticaje.
Osnovna je prednost neutralnost i na njoj temeljena efikasnost, kao i već spomenuta
jednostavnost, niski troškovi poreznih obveznika u odnosu na ostale poticaje,
transparentnost i izostanak složenih shema poreznog planiranja. S druge strane,
selektivni porezni poticaji često se kritiziraju, ne samo od strane akademika, već i
međunarodnih institucija i organizacija (MMF, OECD, EU, Svjetska banka) zbog
njihovih ugrađenih diskriminacija i poremećaja, odnosno izostanaka neutralnosti,
iskrivljenih utjecaja na odluke investitora (odluka nije vođena profitabilnošću
investicije, već dodatnim poreznim parametrima). EU-ove, kao i OECD-ove mjere
protiv „štetne porezne konkurencije“ kao i nedopustive „fiskalne državne pomoći“
eksplicitno isključuje nominalnu stopu poreza na dobit (Blažić, 2006., str 189-190).
11
3.POREZ NA DOBIT I POTICAJI ZA INVESTICIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Nakon što su u prethodnom poglavlju obrađeni poticaji za investicije, u ovom poglavlju
govori se o kratkom razvoju poreznih poticaja za investicije s naglaskom na Republiku
Hrvatsku te o obveznicima i osnovici poreza na dobit u RH.
3.1. Kratki razvoj poreznih poticaja za investicije u Republici Hrvatskoj
U vrijeme osamostaljenja Republike Hrvatske oporezivanje dobiti bilo je regulirano
Zakonom o neposrednim porezima. Sukladno navedenom Zakonu domaće fizičke i
pravne osobe plaćale su porez na dobit po stopi od 35%, a strane fizičke i pravne osobe
plaćale su porez na dobit po stopi od 17,5%. Iz navedenog je vidljivo kako je Hrvatska
od samog početka imala jasno izražen cilj svoje porezne politike, a to je privlačenje
investicija, posebice stranih. Zbog diskriminirajućeg djelovanja ove mjere prema
domaćim poreznim obveznicima, 1993. godine donesen je Zakon o porezu na dobit
kojim je izjednačen porezni tretman dobiti koju na području RH ostvaruju domaće i
strane osobe te su ukinuta neka porezna oslobođenja i olakšice (Šimurina, Burgler,
2012, str.92). Prema tom novom Zakonu utvrđena je visina poreza na dobit od 25%.
Fizičke osobe imale su mogućnost opredjeljenja da umjesto poreza na dohodak plaćaju
porez na dobit, no zbog potrebe usklađivanja stope poreza na dobit s gornjom granicom
stope poreza na dohodak, krajem 1996. godine stopa poreza na dobit vraćena je na 35%.
Radi poticanja gospodarske aktivnosti uveden je i institut zaštitne kamate te je
propisano izuzimanje od oporezivanja dividendi i udjela u dobit (Šimurina, Burgler,
2012, str.93). Mehanizam zaštitne kamate bio je ustvari najvažniji porezni poticaj u
hrvatskom sustavu oporezivanja dobiti u razdoblju od 1994.-2000., kojim se osiguravala
neutralnost u primjeni jer je poduzetniku s poreznog stanovišta bilo svejedno hoće li
ulagati u financijski ili realni kapital zbog toga što mu se kamata i na posuđeni i na
vlastiti kapital odbijala od porezne obveze.
Zakonom o porezu na dobit iz 2001. godine stopa poreza na dobit smanjena je na 20%,
a dividende i udjeli u dobiti oporezuju se u trenutku isplate stopom porezom po odbitku
u visini od 15%. Od 2007. godine u primjeni je Zakon o porezu na dobit kojim su
olakšice za područja od posebne državne skrbi, brdsko – planinska područja, Grad
Vukovar i slobodne zone brisane iz zakona i prenesene u matične zakone, isto kao i
12
poticaji ulaganja i poticaji poreznim obveznicima u svrhu profesionalne rehabilitacije i
zapošljavanja osoba s invaliditetom. Zakonom o porezu na dobit iz 2001. godine
uvedeni su i neki ostali poticaji koji su detaljnije obrađeni u petom poglavlju. Naime,
2001. godine Republika Hrvatska uvela je stopu poreza na dobit u iznosu od 7% za
vrijeme od 10 godina na dobit ostvarenu od ulaganja koja iznose najmanje 10 mil. kuna.
Ovaj poticaj je vrijedio od godine početka ulaganja uz uvjet da se u tom periodu osigura
zapošljavanje najmanje 30 zaposlenika. Ukoliko se ostvarivala dobit od ulaganja većeg
od 20 mil. kuna porez se plaćao po stopi od 3% za vrijeme od 10 godina, uz
zapošljavanje najmanje 50 zaposlenika. Postojao je i treći slučaj kod kojeg se porez na
dobit nije plaćala u razdoblju od 10 godina ukoliko je ulaganje prelazilo 60 mil. kuna i
ukoliko se zapošljavalo najmanje 75 zaposlenika.
Do 2001. godine, kada nisu postojali porezni praznici, najvažniji i najznačajniji porezni
poticaj bila je zaštitna kamata. Glavna karakteristika tadašnjeg hrvatskog poreznog
sustava bila je mogućnost odbijanja zaštitne kamate, te se to odbijanje smatralo
investicijskom olakšicom. Institut zaštitne kamate omogućavao je ostvarenje
neutralnosti poreza na dobit. Poduzetniku je, s poreznog stajališta, bilo svejedno da li će
ulagati u financijski ili pak u realni kapital iz razloga što mu se kamata odbijala od
porezne obveze i na posuđeni i na vlastiti kapital. Zaštitna kamata kao porezni poticaj
osigurala je primjenu potrošnog načela u oporezivanju dobiti, kao i usklađenost porezne
osnovice poreza na dobit s osnovicom poreza na dohodak. Dividende se nisu
oporezivale porezom na dohodak, nego porezom na dobit u iznosu od 35%. Na taj način
u hrvatskom poreznom sustavu nije dolazilo do dvostrukog oporezivanja.
Osim navedenih prednosti, institut zaštitne kamate donio je i brojne nedostatke. Među
glavnim nedostacima je to što se nije povećalo ulaganje u poduzetnički kapital iako su
predlagači zaštitne kamate – heidelberška grupa stručnjaka, predviđali da će do tog
povećanja doći. Zaštitna kamata je omogućila i isplatu dividende i udjela te time
dovodila do smanjenja kapitala bez plaćanja poreza iako su društva imala porezne
gubitke. Još neki od nedostataka su negativni financijski učinak za državni proračun,
diskriminacijsko poticanje ulaganja u kapitalno-intenzivne djelatnosti, povećanje
gomilanja poreznih gubitaka, nedovoljna transparentnost tog instituta kao porezne
olakšice.
13
Hrvatska porezna vlast se 2000. godine odlučila za ukidanje zaštitne kamate iz razloga
što taj poticaj ne koriste zemlje u našem okruženju i zbog želje da naš porezni sustav
postane konkurentniji i transparentniji. Ukidanjem zaštitne kamate smanjena je stopa
poreza na dobit na 20%. Međutim, tvrdnja da nijedna zemlja u našem okruženju nema
institut sličan zaštitnoj kamati nije točna jer su primjerice, Austrija i Italija u svoj
porezni sustav uvele sličan institut koji se razlikuje od naše zaštitne kamate po tome što
je primarno usmjeren na novi kapital, odnosno na povećanje kapitala, uviđajući temeljni
nedostatak našeg instituta koji se odnosio na sav uloženi kapital (Kraljić, 2001.,
str.560).
Bez obzira na npr. Austriju i Italiju, Hrvatska je zaštitnu kamatu zamijenila sustavom
poreznih olakšica po uzoru na druge tranzicijske zemlje. Sadašnji porezni poticaji u
sustavu poreza na dobit potiču obavljanje djelatnosti na području posebne državne skrbi
i u slobodnim zonama, ulaganja iznad određenih iznosa i za zapošljavanje, a sam je
porezni poticaj instrumentaliziran u obliku smanjenja stope poreza na dobit. Budući da
je reformom poreza na dobit uvedena niža stopa (20%) i mnogo više olakšica nego prije
jer su kao vrlo velik poticaj uvedeni i porezni praznici za tzv. velika ulaganja te poticaji
zbog kojih dioničari ponovno ulažu dividendu u poduzeće (Kraljić, 2001., str.561).
3.2. Obveznici i osnovica poreza na dobit
Definicija poreznog obveznika poreza na dobit s jedne je strane jednostavna, ali se isto
tako može reći da je ona daleko od jednostavnog (Jelčić, Jelčić, 1998, str.228).
Porezni obveznik je svaka fizička i pravna osoba koja je na temelju zakona dužna platiti
porez.
Prema Zakonu o porezu na dobit (NN 22/12) porezni obveznik poreza na dobit je
trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja
gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili
prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Osim navedenog obveznici poreza
na dobit mogu biti:
14
1) tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezidenta),
2) fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka,
ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak,
3) fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih
djelatnosti:
a) ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći
od 2.000.000,00 kuna, ili
b) ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodak veći od
400.000,00 kuna, ili
c) ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kuna, ili
d) ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15
radnika,
4) iznimno, tijela državne uprave, tijela područne samouprave, tijela lokalne
samouprave, Hrvatska narodna banka, državne ustanove, ustanove jedinica
područne samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi,
vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke
udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke
zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije ako
obavljaju gospodarsku djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do
stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu,
5) svaki poduzetnik koji nije spomenut pod točkama od 1 – 4, a koji nije obveznik
poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne
oporezuje drugdje.
Obveznici poreza na dobit nisu otvoreni investicijski fondovi što su osnovani i posluju u
skladu sa zakonom po kojemu su osnovani. Također, trgovačka društva koja su
registrirana i obavljaju brodarsku djelatnost ne plaćaju porez na dobit što je ostvare od
iskorištavanja brodova u međunarodnoj plovidbi, od prodaje brodova, od prodaje
dionica ili udjela u trgovačkim brodarskim društvima koja posluju u međunarodnoj
plovidbi, kao niti na dobit od dividende od dionica koje imaju u trgovačkim brodarskim
društvima koja posluju u međunarodnoj plovidbi.
15
Što se tiče porezne osnovice poreza na dobit ona se utvrđuje prema računovodstvenim
propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, a koja je
uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit. Porezni obveznik
rezident plaća porez na dobit na ukupan iznos dobiti ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu,
dok je porezni obveznik nerezident obvezatan platiti porez na dobit samo na dio dobiti
koji je ostvarena u tuzemstvu.
U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i
podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti
imovine. Rashodima se smatraju i rashodi nastali po osnovi uplaćenih premija
dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist radnika.
Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u vezi s obavljanjem
djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.
U nastavku je na slici 2 prikazan način izračuna porezne osnovice poreza na dobit.
Slika 2.: Porezna osnovica poreza na dobit
Izvor: Izrada autorice prema Zakonu o porezu na dobit, NN 22/12
16
Slika 2 prikazuje izračun porezne osnovice poreza na dobit. Iz slike je vidljivo kako je
dobit poduzeća potrebno korigirati za eventualno povećanje ili smanjenje porezne
osnovice, preneseni porezni gubitak i olakšice, oslobođenja i poticaje.
3.3. Poticaji za investicije u Republici Hrvatskoj
Porezni poticaji mogu se razvrstati prema raznim kriterijima. Ukoliko se porezni
poticaji kod poreza na dobit grupiraju prema pripadajućim zakonima, onda se razlikuju
sljedeći poticaji:
1. poticaji ulaganjima (Zakon o poticanju ulaganja, NN 138/06),
2. porezne olakšice na području posebne državne skrbi (Zakon o PPDS, NN 44/96,
NN 90/05),
3. olakšice za porezne obveznike na području grada Vukovara (Zakon o obnovi i
razvoju Grada Vukovara, NN 44/01, NN 90/05),
4. olakšice za porezne obveznike na brdsko-planinskim područjima (Zakon o BPP,
NN 12/02, NN 90/05),
5. olakšice i oslobođenja za porezne obveznike u slobodnim zonama (Zakon o
slobodnim zonama, NN 44/96, NN 92/05),
6. poticaji u kontekstu dopuštenih stopa amortizacije (Zakon o porezu na dobit, NN
177/04, 90/05, 57/06),
7. poticaji u kontekstu prijenosa poreznog gubitka (Zakon o porezu na dobit,
NN177/04, 90/05, 57/06),
8. umanjenje porezne osnovice za svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili
olakšice sukladno posebnim propisima (državne potpore za znanstveno-
istraživačke projekte, te državne potpore za obrazovanje i izobrazbu).
Zakoni navedeni pod rednim brojevima 1. – 5. detaljnije su razrađeni u petom
poglavlju. To su Zakoni koji reguliraju porezne praznike u Republici Hrvatskoj.
Gledajući prema broju poreznih poticaja, posebno ako se još istakne da su navedeni
poticaji samo u sklopu sustava oporezivanja dobiti, moglo bi se zaključiti kako Hrvatska
ima relativno veliki broj različitih vrsta poticaja. S druge strane, kad se promatraju s
17
aspekta industrijske politike, udio poreznih poticaja u ukupnim potporama u 2005.
godini iznosio je 15,7%, a u 2006. godini samo 8,1%. U usporedbi s EU gdje porezni
poticaji čine 44,5% ukupnih državnih potpora to je relativno mali postotak. Ipak, tako
nizak udio poreznih poticaja u Hrvatskoj prije svega je rezultat visokih udjela ostalih
državnih potpora od kojih se najviše ističu subvencije i jamstva izdana prije svega
sektoru brodogradnje. Što se tiče poreznih poticaja, posljednjih godina izvršeno je dosta
prilagodbi u zakonodavstvu, pa se sa aspekta pristupanja Hrvatske EU mogu smatrati
zadovoljavajući i po veličini i po strukturi.
18
4.POREZNI PRAZNIK U EUROPI
Hrvatska i zemlje regije koriste se velikim brojem i vrstama raznih poticaja u sklopu
poreza na dobit. U svjetskoj praksi dominantna vrsta poticaja jest porezni praznik.
Unatoč tome u pojedinim zemljama i druge vrste poreznih poticaja imaju značajnu
ulogu. Posebno se ističe upravo Hrvatska koja u svom sustavu oporezivanja dobiti ima
zastupljene gotovo sve vrste promatranih poticaja. Trend dominiranja poreznih
mirovanja ali i velikog broja drugih poticaja je sasvim logičan, jer se radi mahom o
zemljama u tranziciji koje nastoje potaknuti ekonomski rast i razvoj. Veliki je naglasak
na privlačenju stranog kapitala i stranih investicija, koji donosi tržišne norme ponašanja
i poslovanja te priprema gospodarstvo na ulazak u EU.
Osim što sve zemlje regije najviše koriste porezna mirovanja, ne može se naći mnogo
drugih zajedničkih karakteristika u sustavu poreznih poticaja, premda ih u ekonomskom
kontekstu u Europi često vole zajednički analizirati kao „zapadni Balkan“. Struktura i
broj poreznih poticaja u pojedinim zemljama uvelike je strukturirana stupnjem
razvijenosti i dostignutom stupnju približavanja EU. Slovenija i Hrvatska kao
naprednije zemlje više koriste horizontalne poticaje, postupno napuštaju selektivne
poticaje, a naglasak stavljaju više na ključnim područjima razvoja kao istraživanje i
razvoj, obrazovanje i zapošljavanje. Taj trend donekle prati Srbija te djelomično Crna
Gora. Albanija i Makedonija najviše zaostaju po broju i strukturi poreznih poticaja, no
može se zaključiti kako relativno nisko porezno opterećenje ostvaruju kroz izrazito
nisku poreznu stopu i jako jednostavan sustav oporezivanja dobiti.
4.1. Definicija poreznog praznika
Porezni praznik ili porezno mirovanje („tax holiday“) je vremenski ograničeno izuzeće
plaćanja poreza koje se primjenjuje za nova poduzeća. Njegova „blaža“ varijanta je
plaćanje poreza na dobit po sniženoj stopi koje se vremenski ograničeno primjenjuje za
nova poduzeća. Moguće su različite kombinacije ove dvije varijante: npr. prvih
nekoliko godina primjenjuje se izuzeće, idućih nekoliko godina snižena stopa, te nakon
toga normalna stopa ili se, pak, prema relevantnim kriterijima neka poduzeća
19
kvalificiraju za sniženu stopu, a druga za nutlu, tj. izuzeće (slučaj Hrvatske) (Blažić,
2006, str.177).
Poduzeće kojemu je država odobrila primjenu poreznog praznika ne mora plaćati porez
na dobit u cjelokupnom ili samo u djelomičnom iznosu u vremenu na koje se porezni
praznik odnosi, a to su uglavnom početne godine poslovanja poduzeća. Iako se porezni
praznici mogu katkad produžiti ili se nakon njihova isteka poduzeću odobrava niže
porezna stopa, ipak se nakon prestanka trajanja poreznog poticaja poduzeće oporezuje
važećim porezom na dobit kao i svako drugo (Kesner Škreb, 2001., str.633).
Razlika između poreznih praznika i jednostavnog korištenja izuzeća ili snižene stope je
u tome da se porezni praznici investitorima nude, odnosno osiguravaju im korištenje
ove povlastice samo u vremenski ograničenom razdoblju, iz čega i proizlazi slikoviti
naziv porezni praznici (Sokol, 2008, str.100).
Kratki porezni praznici (pritom se misli na porezne praznike u trajanju do tri godine i
kraće) su od vrlo malog interesa za potencijalne investitore i vrlo će rijetko imati većeg
upliva na privlačenje izravnih inozemnih investicija, jer bilo koje investicije značajnijeg
obujma trebaju nekoliko godina prije nego li počnu donositi profit, a do tada će porezni
praznik već završiti (Sokol, 2008, str.100).
Duži porezni praznici su privlačniji za strane investitore, ali donose i daleko veće
troškove za zemlje koje ih primjenjuju, odnosno očituju se kao znatniji gubitak poreznih
prihoda u sustavima oporezivanja dobiti poduzeća. Potrebno je dobro procijeniti na koji
će se vremenski period odobriti porezni praznici, kako bi se polučile željene koristi od
privlačenja dodatnih, tj. novih investicija (Sokol, 2008, str.100).
Efektivno trajanje poreznih praznika ovisi o tome kada porezni praznici počinju te za to
postoji nekoliko mogućih varijacija. Porezni praznici mogu započeti u trenutku
osnivanja trgovačkog društva ili u trenutku kada poduzeće registrira svoju djelatnost.
Druga varijanta je da se za datum početka poreznih praznika uzme datum kada je
započela proizvodnja, odnosno vođenje poslova. Treća varijanta uzima kao početak
poreznih praznika godinu u kojoj je prvi put ostvaren profit, a četvrta varijanta razlikuje
se od treće prema načinu na koji će se tretirati gubici. Prema ovoj varijanti porezni
20
praznici počinju u trenutku kada se prvi put pojavi oporeziva dobit (Sokol, 2008,
str.101).
Što kasnije započne rok od kada se računa početak trajanja poreznih praznika, to je
takva vrsta poticaja pouzdanija za potencijalne investitore. Za potencijalne investitore
vrlo je važno da im se osigura svojevrstan poček od plaćanja poreza dok poslovanje ne
počinje donositi profit (Sokol, 2008, str.101).
Prilikom odlučivanja o tome kada započinju teći porezni praznici treba voditi računa o
nekoliko faktora. Najjednostavniji je sustav u kojem je datum početka poreznih
praznika istovjetan s datumom osnivanja trgovačkih društava, odnosno s registracijom
poduzeća, jer tu nema nikakve sumnje kada se događaj zaista zbio. Također, ova će
varijanta ranog početka poreznih praznika biti povoljna za onu vrstu investicija koje
donose brzi profit (Sokol, 2008, str.101).
Porezni praznici koji započinju u trenutku početka proizvodnje čine se kao još
povoljnija varijanta, ali neće odgovarati svim vrstama poslovanja, odnosno poslovnih
pothvata. Dok porezni praznici koji počinju teći tek u prvoj profitabilnoj godini, pružaju
mogućnost za manipulaciju kroz akceleraciju primitaka ili diferencijaciju troškova, na
početku kao i na kraju promatranog razdoblja, te zahtijevaju od investitora da evidentira
odgovarajuće povrate poreza tijekom trajanja praznika što je korisno za zemlje koje
nude takvu vrstu poreznih praznika, jer će kroz analizu podataka o napretku
investicijskog pothvata moći bolje procijeniti koliki su im ustvari troškovi ponuđenog
poticaja (Sokol, 2008, str.101).
Potrebno je poznavati razlike između poreznog praznika i investicijskog odbitka.
Između poreznih praznika i investicijskih olakšica u užem smislu postoje esencijalne
razlike. Prva značajna razlika jest ta da se porezni praznici mogu odnositi i na druge
vrste poreza, a ne samo na porez na dobit. Porezni praznici osiguravaju izuzimanje ili
smanjenje u vremenski ograničenom razdoblju, dok investicijski odbitak ili kredit,
izuzimaju dobit ili smanjuju porez u točno propisanom iznosu, ova se razlika doduše
gubi ukoliko su odbitak ili krediti limitirani vremenom u kojem se mogu iskoristiti, što
može biti slučaj u pojedinim poreznim praksama (Sokol, 2008, str.107).
21
Iz prethodno navedenog, može se izvući zaključak kako za novog investitora nema
velike razlike između povlastica u obliku poreznih praznika ili pak investicijskog
odbitka ili kredita, osim činjenice da su porezni praznici daleko pogodniji za one
investicije koje osiguravaju brzi povrat. Ipak, velika prednost uporabe poticaja u obliku
investicijskog odbitka ili kredita jest u tome da nisu ograničeni samo na nove
investitore, već da su podjednako povoljne i za već postojeće investitore kada žele
proširiti svoje investicije (Sokol, 2008, str.107).
Porezni praznik je često korišten u razvoju tranzicijskih zemalja. Jedna od prednosti
poreznih praznika za tranzicijske zemlje je da oni pružaju jednostavan režim za strane
ulagače, jer nema potrebe za izračunom poreza u prethodnim godinama. Pitanje koje je
povezano s poreznim praznikom je tretman amortizacije tijekom poreznog praznika.
Amortizacija predstavlja trošak tako da je potrebno izmjeriti točan iznos prihoda koji je
dio poreznog praznika. Drugo pitanje je dužina poreznog praznika. Većina poreznih
praznika u tranzicijskim zemljama je kraćeg trajanja.
Porezni praznici su najbolje iskorišteni u tvrtkama i na projektima koji ostvaruju znatnu
dobit u ranijim godinama. Tu je najčešće riječ o poduzećima koja se bave trgovinom,
graditeljstvom ili pružanjem usluga. Korist od poreznih praznika je manja kod kapitalno
intenzivnih projekata koji obično ne ostvaruju profit u prvim godinama. To je u stvari
iskustvo tranzicijskih zemalja koje su uvele porezni praznik. Najčešći korisnici poreznih
praznika su mala poduzeća, restorani, trgovine i tvrtke koje se bave nekretninama.
Porezni praznici su posebno osjetljivi na porezno planiranje, što je posebno
problematično za porezne vlasti. Naime, porezno planiranje može dovesti do značajnog
curenja prihoda. Takav ishod dodatno smanjuje isplativost poreznih poticaja. Porezni
praznici u velikom broju zemalja su usmjereni na poduzeća s dovoljno visokim
postotkom stranog vlasništva. Značajan porezni prihod se izgubio kod stvaranja
fiktivnog stranog vlasništva.
Nadalje, postojanje poreznog praznika uvodi mogućnost prijenosa dobiti iz poslovanja
koje ne ispunjava uvjete za porezni praznik na tvrtku koja ispunjava te uvjete. Na
primjer, domaće poduzeće može prenijeti mali dio svog poslovanja u vlasništvo stranog
poduzeća s kojim ima zajednička ulaganja.
22
Kod poreznih praznika moguće je i njihovo iskorištavanje koje se može ograničiti na
nekoliko načina. Kao što je već spomenuto, porezni praznici više su povezani za
osnivanje poduzeća, nego za razinu ulaganja. Česti slučaj iskorištavanja poreznog
praznika je kad poduzeće čiji porezni praznik je istekao, prenosi svoju postojeću
poslovnu imovinu na novu tvrtku i opet koristi porezni praznik.
4.2. Efikasnost poreznog praznika
Prije rasprave o efikasnosti poreznog praznika, bitno je istaknuti kako su općenito
porezni poticaji sveprisutni i kao takvi učinkovitiji ukoliko se formuliraju u skladu sa
slijedećim karakteristikama. Prvo, općenito se smatra da je bolje da porezni poticaji
djeluju kao ugrađeni, automatski instrumenti, a ne kao diskrecijske mjere nositelja
fiskalne politike. Drugo, porezni poticaji moraju biti više opći i horizontalni, a manje
selektivni. Selektivnim poticajima se smatraju sektorske i regionalne potpore. Iako se
regionalne potpore smatraju manje lošima od sektorskih, obje vrste značajno narušavaju
ekonomske odnose te se preporuča njihovo korištenje isključivo u slučaju slabe
razvijenosti određene regije. Treća bitna karakteristika je privremeni ili stalni karakter
poreznih poticaja. Smatra se da selektivni poticaji trebaju biti privremeni dok
horizontalni poticaji trebaju imati stalni odnosno dugoročni karakter. Posljednje i možda
najvažnije pitanje jest koliko su porezni poticaji za investicije učinkoviti. Prema
„mainstream“ mišljenju u ekonomskoj znanosti porezni poticaji nemaju presudnu ulogu
u donošenju investicijske odluke (Šimović, 2008., str.12).
Utvrđivanje efikasnosti obuhvaća usporedbu učinaka i relevantnih troškova. Porezni
poticaj je efikasan ukoliko ostvaruje svoju svrhu uz minimalne troškove izgubljenih
poreznih prihoda, bez obzira na to treba li ili ne treba poticati navedenu svrhu.
Efikasnost je, dakle, odnos između konkretnog učinka koji se želi potaknuti poreznim
poticajem i izgubljenih poreznih prihoda zbog poreznog poticaja, tj. olakšice za državu.
Što je prva kategorija veća, a druga manja, porezni poticaj je efikasniji (Blažić, 2006,
str.174-175).
Samo postojanje poreznog praznika dovodi do značajnog gubitka poreznih prihoda za
pojedinu državu. Kako je porezni praznik, odnosno porezno mirovanje, najzastupljenije
23
investicijski porezni poticaj u našoj regiji, te se trajanje poreznog praznika kreće oko 10
godina, dolazi do značajnog gubitka sredstava za državni proračun. Kod poreznog
praznika otvorena je velika mogućnost za zloupotrebu, odnosno prebacivanje dohotka u
kompanije s poreznim praznikom. Ovu olakšicu koriste samo poduzeća koja ostvaruju
profit, a također ova olakšica potiče osnivanje novih poduzeća, a ne nove investicije.
Iz svega navedenog može se izvući zaključak da se radi o neefikasnom sredstvu
poticanja investicija, ne samo u smislu neutralnosti (jer je često selektivan prema
djelatnostima, granama, odnosno regijama, i diskriminira postojeća poduzeća u odnosu
na nova), već i u smislu efektivnosti – gubici u poreznim prihodima su veći nego porast
investicija (Blažić, 2006, str.178).
Klemm i Van Parys bavili su se efikasnošću poreznog praznika u Latinskoj Americi, na
Karibima i u Afričkim zemljama i to u periodu od 1985.-2004. godine. Njihovo
istraživanje je pokazalo da porezni praznici, baš kao i zakonske porezne stope, u nekim
slučajevima utječu na izravna strana ulaganja, dok investicijske naknade ne utječu.
Konkretno, u Latinskoj Americi i na Karibima niže stope poreza na dobit i porezni
praznici su privukli izravna strana ulaganja, dok u Africi to nije bio slučaj. U Latinskoj
Americi efikasnost poreznog praznika je velika, a jedan od razloga je i to što se na
izravna strana ulaganja utječe samo fiskalnim instrumentima i stvara se povoljna klima
za privlačenje izravnih stranih ulaganja (Klemm, Van Parys, 2010, p.21).
Kako bi se izbjegli neki od navedenih nedostataka, tj. kako bi se povećala efikasnost
poreznog praznika potrebno je produžiti rokove trajanja ovog investicijskog poreznog
poticaja, te omogućiti odobravanje ovog poticaja i za već postojeća poduzeća, a ne samo
nova poduzeća.
24
4.3. Regulativa u vezi štetne porezne konkurencije
U uvjetima visoke međunarodne mobilnosti kapitala, vlade određenih zemalja mogu biti
u iskušenju da kroz mehanizme smanjivanja poreznog opterećenja u sustavu
oporezivanja dobiti poduzeća utječu na privlačenje izravnih stranih investicija i na taj
način smanjuju porezne prihode zemalja iz kojih kapital odlazi te povećavaju vlastite.
Međutim ovakav vid kompeticije u konačnici može polučiti negativne efekte za sve
zemlje koje sudjeluju u njemu jer će kroz ''utrku do dna'' ustvari doći do smanjenja
blagostanja stanovnika svih zemalja (Sokol, 2008.).
Zbog tih razloga Europska unija već godinama pokušava riješiti problem vezan uz
poreznu konkurenciju. Ti problemi nastoje se riješiti pomoću mehanizama porezne
koordinacije, odnosno harmonizacije. Predloženo je više različitih modela za suzbijanje
štetne porezne konkurencije na razini EU. Ni jedan od predloženih modela nije dobio
značajniju političku potvrdu, a jedan od razloga za to leži i u činjenici da dosada teza o
štetnosti porezne konkurencije nije bila dokazana na adekvatan način.
Europska unija je područje s visokim poreznim opterećenjem. Prema podacima za 2005.
godinu udio poreza u BDP-u na razini Unije bio je 39,6%, što je za trinaest postotnih
poena više nego li primjerice udio poreza u BDP-u SAD-a ili Japana (Sobol, 2008). To
naravno ne znači kako i sve pojedinačne zemlje članice EU imaju visoko porezno
opterećenje, jer neke imaju udio poreza u BDP-u i znatno niži od 35%, dok neke poput
Švedske imaju udio poreza u BDP-u čak i veći od 50%.
4.4. Kodeks ponašanja na području oporezivanja poduzetnika
U svrhu suzbijanja nelojalne ili štetne porezne konkurencije i sprečavanja oporezivanja
trgovačkih društava unfair porezima, Vijeće EU donijelo je 1997. godine Kodeks
ponašanja na području oporezivanja poduzetnika. U Kodeksu Europska unija, vrlo
slično kao i OECD, štetnom poreznom konkurencijom ne smatra nisku opću stopu
poreza na dobit, odnosno razinu korporacijskog oporezivanja u državama članicama,
već specifične porezne mjere koje dovode do znatno niže efektivne (stvarne) razine
oporezivanja (uključujući i neplaćanje poreza) ispod uobičajene razine u državama
25
članicama EU. Takve su se države obvezale ukinuti ih («roll back»), i ne uvoditi ih u
budućnosti («standstill»). Navedene bi mjere mogle znatno utjecati na lokaciju
poduzeća (Blažić, 2006., str 180).
Kriteriji za potencijalno štetne mjere su:
a) stvarna razina oporezivanja znatno niža nego opća razina oporezivanja u dotičnoj
državi (svojevrsni «nulti kriterij» kao i kod OECD-a),
b) porezni poticaji rezervirani samo za nerezidente, odnosno transakcije rezidenata s
nerezidentima,
c) porezni poticaji izolirani od domaćeg gospodarstva zbog čega nema utjecaja na
domaću poreznu osnovicu (ring-fenced porezne pogodnosti),
d) pružanje poreznih pogodnosti čak i kada ne postoji nikakva realna ekonomska
aktivnost, odnosno znatno ekonomsko prisustvo u državi članici,
e) pravila za utvrđivanje profita unutar kompanija u multinacionalnoj grupi odstupaju
od međunarodno prihvaćenih pravila, posebice onih prihvaćenih od OECD-a,
f) poreznim mjerama nedostaje transparentnost, uključujući i slučajeve kada zakonske
odredbe na administrativnoj razini slabe, odnosno ne provode se transparentno.
U Kodeksu je navedeno pet osnovnih obilježja imanentnih ''nepoštenim'' ili unfair
porezima. Prvo, takvi porezi sadrže porezne pogodnosti osigurane samo za ona
trgovačka društva koja nemaju sjedište na području određene države članice ili
predviđaju pogodnosti samo za transakcije sa subjektima koji nemaju sjedište na tom
području. Drugo obilježje unfair poreza jesu pogodnosti koje se primjenjuju izvan
domaćeg ili nacionalnog tržišta. Treće, takvi porezi sadrže pogodnosti za one djelatnosti
i poslovanja koja nemaju ekonomski ratio ili opravdanje. Takvi porezi ne sadrže pravila
o raspodjeli dobiti multinacionalnih koncerna. Posljednje, peto obilježje unfair poreza
jest njihova netransparentnost i neučinkoviti žalbeni postupak (Žunić Kovačević, 1991).
U cilju sprječavanja štetna porezne konkurencije, izazvane unfair porezima, navedeni
Code of Conduct predviđa nekoliko mjera koje države članice imaju primjenjivati i
poštivati.
26
Prva se mjera odnosi na preuzimanje obveze neuvođenja novih štetnih poreza, tj. riječ je
o zabrani donošenja novih poreznih propisa koji imaju obilježja unfair poreza. Druga je
obveza država članica preispitati postojeće porezne zakone i ukinuti sve štetne porezne
mjere što je prije moguće. Države članice preuzimaju obvezu obavješćivanja drugih
država članica o mjerama koje je prihvatila iz Kodeksa te obvezu međusobnog
informiranja o prigovorima na porezne propise. Države članice obvezuju se
preuzimanjem Kodeksa u svoje zakonodavstvo na poticanje primjene načela ukidanja
štetne porezne konkurencije i u odnosu na treće države, a ne samo u odnosu prema
državama članicama. Iz navedenoga proizlazi da država mora provesti reviziju svojega
cjelokupnog poreznog zakonodavstva.
Obveza država članica u području poreznih oslobođenja mogla bi izazvati veliki otpor.
Države članice preuzimanjem Kodeksa preuzimaju obvezu neprimjene poreznih
subvencija jer nisu u skladu s pravom EU. Republika Hrvatska morala je u potpunosti
uskladiti porezna oslobođenja i porezne olakšice s pravnom stečevinom EU (Saša
Drezgić, Harmful Tax Competition in the EU with Reference to Croatia, Rijeka, 2005)
Svijest i spremnost na djelovanje protiv ilegalnih državnih potpora je sada veća nego što
je to bilo prije nekoliko godina (Lisa Paterno, Bulletin for International Taxation, June
2011, str343). Porezni sustavi zemalja članica Europske unije moraju biti u skladu s
pravilima o državnim potporama (''Fiscal State Aid''). Prema Ugovoru o EZ svaka
potpora koju dodjeljuje država članica ne smije narušavati tržišno natjecanje stavljajući
u povoljniji položaj određene poduzetnike ili proizvodnju određenih roba i to u mjeri u
kojoj to utječe na trgovinu između država članica. Pravila o državnim potporama
primjenjuju se bez obzira na oblik dane potpore. Izdan je velik broj propisa, obavijesti i
smjernica na području državnih potpora. Konkretno, na području izravnih poreza,
Komisija je izdala obavijest o primjeni pravila o državnim potporama
(http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxation/company_tax/harmful_tax_practices/).
Učinkovitost zabrane državnih potpora u konačnici ovisi o inicijativama konkurenata.
Rezultati studija OECD-a pokazuju da bi nacionalni sustavi poreza na dobit morali biti
neutralni na poslovne odluke pravnih osoba, te da one ne smiju biti posljedica ne
neutralnog poreznog sustava. Premda je to možda moguće postići na nacionalnom
27
nivou, to nije slučaj na globalnom nivou zbog prisutne porezne konkurencije među
državama.
Osnovni svjetski model borbe protiv štetne porezne konkurencije jest model
Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Još u svibnju 1996. godine
okupili su se ministri zemalja članica OECD-a kako bi raspravljali o mjerama protiv
razarajućih učinaka porezne konkurencije na investicije, financijske odluke te na
porezne osnovice zemalja OECD-a (Šimović, 2006., str.234).
Vijeće OECD-a prihvatilo je 9. travnja 1998. godine Izvješće Odbora te izdalo
preporuke vladama zemalja članica u sprečavanju štetne porezne konkurencije, kao i
uputu da razviju dijalog s zemljama koje nisu članice OECD-a u rješavanju ovog pitanja
(Šimović, 2006., str 234.).
Kod identificiranja štetnosti nekog poreznog režima OECD vrši procjenu
preferencijalnog poreznog režima pomoću četiri glavna i nekoliko pomoćnih čimbenika.
Procjena štetnosti se vrši temeljem ukupne procjene svakog od četiri glavna čimbenika i
ostalih pomoćnih čimbenika koji pomažu u identificiranju štetne porezne prakse. Kada
je porezni režim identificiran kao štetan vrši se procjena utjecaja na ekonomsku
aktivnost (OECD, 1998., str 25).
Glavni čimbenici su (OECD, 1998., str. 26-30):
1) Nulta ili niska efektivna porezna stopa. Nulta ili niska efektivna porezna stopa je
polazna točka u procjeni da li je neki preferencijalni porezni režim štetan. Da bi
se porezni režim okarakterizirao kao štetan, nulta ili niska porezna stopa mora
biti u kombinaciji sa najmanje jednim ostalim faktorom koji se navodi u
nastavku.
2) Ograđenost poreznog režima („Ring fencing“). Neki preferencijalni porezni
režimi su djelomično ili u potpunosti izolirani od domaćeg tržišta zemlje koja
omogućava režim. Činjenica da zemlja ima potrebu zaštititi vlastitu ekonomiju
od ovakvih poreznih mjera indicira da ovakav režim ima potencijal stvoriti
štetne ekonomske efekte.
3) Nedostatna transparentnost. Nedostatna transparentnost najčešće proizlazi iz
načina na koji je porezni režim dizajniran i administriran. Netransparentnost je
28
širi koncept koji među ostalim uključuje: preferencijalno korištenje zakona i
propisa, porezne mjere podložne čestim promjenama, nemogućnost uspostave
široko dostupne administrativne prakse.
4) Nedostatak efektivne razmjene informacija. Mogućnost ili spremnost neke
zemlje da omogući informacije drugim zemljama je ključni faktor u procjeni da
li režim koji koristi zemlja domaćin ima potencijalne štetne efekte. Pored toga,
čak i kada nema diskrecijskih zakona, administrativna politika ili praksa može
spriječiti razmjenu informacija.
Ostali čimbenici (OECD, 1998., str 30-34) su:
5) Umjetno definirana porezna osnova.
6) Nepoštivanje međunarodnih načela za transferne cijene.
7) Izuzeće stranih izvora prihoda.
8) Fleksibilnost poreznih stopa i porezne osnove.
9) Postojanje diskrecijskih mjera.
Mišljenje OECD-a da ovakva djelovanja potiču distorziju u području trgovine i
investiranja te smanjuju opću (globalnu) dobrobit. Istraživanje OECD-a ukazuju da
ovakve mjere mogu (Šimović, 2004., str. 74):
1) nagristi nacionalnu fiskalnu osnovu,
2) izmijeniti poreznu strukturu,
3) štetno utjecati na primjenu progresivnih poreznih stopa i na učinkovitost
redistributivne politike.
Korisno je usporediti Kodeks sa modelom eliminiranja porezne konkurencije OECD-a.
Smjernice OECD-a su jasno limitirane na financijske i uslužne aktivnosti, dok Kodeks
promatra poslovne aktivnosti u globalu, iako sa naglaskom na mobilne aktivnosti. S
druge strane OECD je geografski puno širi. Područje indirektnog i direktnog
oporezivanja nisu uključeni u oba dokumenta. Također, Kodeks je paket mjera dok su
OECD-ove smjernice popraćene s devetnaest detaljnih preporuka koja se odnose na
specifična pitanja u vezi štetne porezne konkurencije. Važno je naglasiti da u kreiranju
modela za borbu protiv štetne porezne konkurencije OECD i EU kreću sa različitih
pozicija. EU ima puno više argumenata u zahtijevanju eliminiranja štetne porezne
29
konkurencije unutar svojih članica i pristupnih zemalja. Ulaskom u EU, zemlje gube dio
svog suvereniteta. S druge strane, pitanje je koliko daleko može ići OECD u nalaganju
ograničenja svojim članicama i drugim zemljama spomenutih unutar OECD-ovih
izvještaja (Drezgić, 2005., str.83).
Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit u buduće će ujednačiti porezne
poticaje za investicije na razini EU. Ovaj prijedlog za sada je samo opcija za kompanije
rezidente EU. Postoje neki prihodi koji će biti izuzeti iz porezne osnovice. Neki od
izuzetih prihoda su subvencije koje su direktno povezane s proizvodnjom ili
poboljšanjem dugotrajne imovine podložne amortizaciji, zarade od prodaje dugotrajne
imovine, raspodjele profita, zarade od prodaje dionica, dobit poslovnih jedinica u trećoj
zemlji koja je izvan EU. Prijenos gubitka bit će neograničen i to unaprijed, a prijenos
gubitka unatrag neće postojati. Što se tiče istraživanja i razvoja, bit će omogućen 100%-
tni otpis.
Jedan od pokušaja rješenje problema štetne porezne konkurencije sastoji se u
jedinstvenom oporezivanju trgovačkih društava na razini EU. Postoje četiri mogućnosti
mogućeg budućeg uređenja jedinstvenog oporezivanja trgovačkih društava:
1) Oporezivanje od strane domaće države,
2) Zajednička usklađena porezna osnovica,
3) Poduzetnički porez EU,
4) Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit
''Oporezivanje od strane domaće države'' je fakultativnim model jer je pristupanje tom
modelu oporezivanja dobrovoljno. Dobit trgovačkog društva koje je dio povezanog
multinacionalnog trgovačkog društva utvrđivala bi se i oporezivala prema odredbama
zakonodavstva države u kojemu je sjedište multinacionalnog trgovačkog društva. Svaka
država u kojoj je koje od društava koja čine multinacionalno trgovačko društvo, po tom
modelu, zadržala bi pravo na određenje stopa na dio dobiti koji bi joj bio dodijeljen.
Prednost ovog modela je što bi pridonio pojednostavljenju oporezivanja, posebno sa
stajališta poreznih obveznika koji bi morali poznavati i voditi računa samo o poreznom
zakonodavstvu domaće države.
30
''Zajednička usklađena porezna osnovica'' zasniva se na pretpostavci po kojoj bi
zajedničku poreznu osnovicu preuzela većina država. Ovaj model je također
fakultativan. Ovaj model ne dira u stope poreza na dobit, pa svakoj državi ostaje
autonomija u određivanju visine poreznih stopa. Potrebno je utvrditi kriterij po kojemu
će se utvrditi koliki je dio dobiti koji može zahvatiti porezna vlast svake pojedine
države. Mogući kriteriji su vrijednost imovine ili troškovi rada i plaća.
''Poduzetnički porez EU'' temelji se na usklađenosti porezne osnovice i porezne stope.
Njime se predviđa da bi tako ubrani prihod bio prihod proračuna EU.
''Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit'' je četvrti model. Ovaj model
prvenstveno je namijenjen poduzećima koja posluju u najmanje dvije zemlje članice
EU. S ekonomskog aspekta obvezatna zajednička porezna osnovica najučinkovitije je
rješenje posebno u funkciji jačanja zajedničkog tržišta. Takav sustav utječe na
smanjenje porezne evazije i općenito utaje poreznih obveza. Zajednička konsolidirana
osnovica poreza na dobit poboljšava nadgledanje poduzeća koja posluju u više članica
EU, posebno u segmentu transfernih cijena.
Unatoč činjenici da se trenutno čine prihvatljivim diferenciranje porezne stope
nacionalnih poreznih sustava, i u poslovnom okruženju i na razini EU, čini se potrebnim
dodatno analizirati prednosti koje bi sa sobom donio sustav jedinstvenog oporezivanja.
Stoga nisu zanemarivi i poticaji koji se javljaju u cilju prihvaćanja jedinstvene porezne
stope u oporezivanju trgovačkih društava.
4.5. Usporedna analiza poreznog praznika u Europskoj uniji
U ovom poglavlju obrađeni su porezni praznici u zemljama Europske unije. U nastavku
je dan pregled poreznih praznika po pojedinim zemljama članicama Europske unije koje
koriste ovakav tip investicijskih olakšica.
Francuska je jedina stara članica Europske unije kod koje je prisutan porezni praznik u
značajnijoj mjeri. Francuska odobrava porezni praznik za svoja poduzeća za prva 23
mjeseca, a nakon tog perioda plaća se porez na dobit u visini od 25%, 50% i 75% od
stope poreza na dobit za svaku od idućih godina. Isto tako, ovo smanjenje poreza odnosi
31
se samo za poduzeća koja ostvaruju dobit do 200 000 EUR za razdoblje do 3 godine.
Francuska isto tako primjenjuje i posebno oporezivanje za inovativna mala i srednja
poduzeća. Za inovativna mala i srednja poduzeća primjenjuje se porezni praznik ako
posluju barem 8 godina i to na način da u prvoj godini ne plaćaju porez na dobit, dok u
idućih godinu dana plaćaju samo 50% od službene stope poreza na dobit. Takav režim
primjenjuje se od 2012. godine. Prije 2012. godine postojao je porezni praznik za prve 3
godine u kojima je poduzeće ostvarivalo profit, a za sljedeće 2 godine se plaćalo 50%
od stope poreza na dobit. Za poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem u
posebnim istraživačkim i razvojnim zonama odobrava se porezni praznik za prve 3
godine u iznosu od 100% dobiti poduzeća, te za sljedeće 2 godine u visini od 50%
(Boeijen, 2012.)
Novoosnovana poduzeća u jednoj od ekonomski ugroženih gradskih ili prigradskih zona
oslobođena su plaćanja poreza na dobit u vremenskom periodu između 1. siječnja 2012.
godine i 31. prosinca 2014. godine.
Luksemburg je također stara zemlja članica Europske unije koja koristi porezni
praznik. Porezni praznik se odobrava za nova poduzeća i poduzeća od posebnog značaja
za nacionalnu ekonomiju i to u periodu od 8 godina. Nove tvrtke i poslovne usluge koje
su od vitalnog značaja za rast nacionalnog gospodarstva mogu koristiti djelomično
oslobađanje od poreza tijekom osam financijskih godina, pod uvjetom da se ne natječu s
drugim tvrtkama. Iznos poreznog odbitka ovisi o vrsti i opsegu ulaganja u zemljište,
zgrade i opremu i to maksimalno u iznosu od 25% dobiti ostvarene novom aktivnošću.
Španjolska i Portugal imaju dodatne poticaje prema regionalnom zakonodavstvu
(sniženu stopu, porezni kredit, porezni praznik, niže ostale poreze). Kanarski otoci koji
pripadaju Španjolskoj imaju poseban sustav poreza na dobit kojim se želi smanjiti
nepovoljan zemljopisni položaj otoka i udaljenost od ostalog španjolskog teritorija i na
taj način privući potencijalne ulagače (glavne karakteristike su smanjena stopa poreza
za 50% za sve proizvode koji su proizvedeni na Kanarima, smanjene stope poreza za
ulaganja na otoke itd.).
Češka, u kojoj je standardna stopa poreza na dobit 19%, odobrava porezni praznik za
nova poduzeća za prvih 10 godina, dok za postojeća poduzeća postoji izuzeće za porast
32
poreza u odnosu na viši porez u zadnje 2 godine. Uvjeti za navedene poticaje su
minimalni iznos investicije, investicije u prerađivačku industriju, 40% investicija u
strojeve, te da je investicija ekološki prihvatljiva.
Poljska odobrava poticaje za specijalne ekonomske zone, odnosno riječ je o poreznoj
uštedi do maksimalnih 50% kvalificiranih rashoda (65% za mala i srednja poduzeća).
Uvjet za navedene poticaje je minimalni iznos investicije.
Iz navedenoga jasno je vidljivo kako je porezni praznik kao porezni poticaj
investicijama slabo zastupljen u starim zemljama članicama Europske unije, a isto tako i
u zemljama članicama koje su pristupile Uniji nakon 2004. godine. Kod zemalja članica
EU zastupljeni su drugi oblici poticaja investicijama. Gotovo sve zemlje koriste različite
odbitke od osnovice te porezni kredit (Mađarska, Slovačka, Belgija, Portugal,
Španjolska). Isto tako i u svim zemljama postoji prijenos gubitka, najčešće unaprijed, no
u Švedskoj, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj moguć je i prijenos gubitka unatrag. Što se
tiče ubrzane amortizacije, nema je samo u Sloveniji i Austriji. Olakšice su često
povezane s minimalnim iznosom investicije ili pak s brojem zaposlenih (Boeijen, 2012).
4.6. Usporedna analiza poreznog praznika u zemljama regije
Konstantan pad visine poreznih stopa zapravo je, uz sve ostalo, pokazatelj pokušaja
poreznih sustava pojedinih zemalja da ostvare konkurentske prednosti u poreznom
smislu. Konkurentske prednosti jako su uočljive ukoliko uspoređujemo stope poreza na
dobit u zemljama zapadne Europe sa stopama poreza na dobit u tranzicijskim zemljama.
Tranzicijske zemlje, odnosno zemlje regije, nižim stopama poreza na dobit nastoje
privući strani kapital zemalja zapadne Europe. Upravo zbog pokušaja da se privuče što
više stranog kapitala u zemlje regije, u tim zemljama prisutne su brojne porezne
olakšice. Jedna od tih olakšica je i porezni praznik.
U nastavku je dani pregled općih stopa poreza na dobit u zemljama regije te podaci o
njihovim poreznim praznicima.
33
Slovenija
Stopa poreza na dobit od 1. Siječnja 2010. godine iznosi 21%. Pod posebnim uvjetima
odobrava se i stopa od 0% za investicijske i mirovinske fondove, te osiguravajuća
društva.
Olakšice u sustavu poreza na dobit u Sloveniji odnose se na posebne ekonomske zone te
na tonažni porez. Povlašteni porezni tretman zajamčen je do 2013. godine poduzećima
koja djeluju u ekonomskim zonama pored Kopra i Maribora. Poticaj uključuje sniženu
poreznu stopu (minimalna stopa od 10%) za dobit ostvarenu unutar ekonomske zone.
Srbija
Stopa poreza na dobit na poduzeća u Srbiji je proporcionalna i iznosi 15%. Što se tiče
poreznog mirovanja, ono je u Srbiji prisutno kod korporacija. Poduzeća su izuzeta od
plaćanja poreza na dobit u razdoblju od 10 godina, počevši od prve godine u kojoj su
realizirali oporezivu dobit, ukoliko ulaže u dugotrajnu imovinu iznos veći od 800
milijuna RDS i ukoliko u periodu ulaganja trajno zaposle barem dodatnih 100 ljudi.
Također postoje i porezna mirovanja za koncesije. Poduzeća koja obavljaju djelatnost
koja je predmet koncesije npr. istraživanje ili iskorištavanje prirodnih resursa, mogu biti
izuzeti od plaćanja poreza na dobit do 5 godina. Od 7. siječnja 2012. godine omogućeno
je korištenje poreznog praznika i za proizvodna poduzeća koja posluju unutar slobodne
zone.
Crna Gora
Stopa poreza na dobit u Crnoj Gori je proporcionalna i iznosi 9%. Novoosnovana
poduzeća u Crnoj Gori imaju pravo na porezno mirovanje u privredno nedovoljno
razvijenim područjima. Novoosnovane pravne osobe koje obavljaju proizvodnu
djelatnost oslobođene su plaćanja poreza na dobit za prve tri godine od početka
obavljanja djelatnosti, na dobit ostvarenu obavljanjem djelatnosti u nedovoljno
razvijenim područjima. Nadalje, tvrtke koje ostvaruju prihod kroz novoosnovanu
podružnicu u nerazvijenom području imaju pravo na porezni kredit jednak udjelu
34
prihoda podružnice u ukupnom prihodu poduzeća. Ovaj poticaj može se koristiti u
razdoblju od 3 godine.
Makedonija
Porez na dobit u Makedoniji iznosi 10% te se ne odnosi na čitavu dobit (Makedonija ne
oporezuje dobit raspoređenu domaćim poduzećima). Proteklih nekoliko godina
provodile su se reforme makedonskog poreznog sustava, tako da je od 2008. godine
Makedonija jedna od zemalja s najnižom stopom poreza na dobit.
Tvrtke koje posluju u slobodnim zonama oslobođene su plaćanja poreza na dobit u
razdoblju od 10 godina od dana početka svoje djelatnosti u zoni, ukoliko su ispunjeni
određeni uvjeti i ukoliko je dobila prethodno odobrenje od porezne uprave (ali ne
kasnije od 2 godine nakon primitka dozvole za rad).
Federacija BiH
Porez na dobit plaća se po stopi od 10% na utvrđenu poreznu osnovicu u poreznoj
bilanci. Što se tiče poreznog mirovanja, obveznik koji je u godini za koju se utvrđuje
porez na dobit izvozom ostvario preko 30% ukupno ostvarenog prihoda oslobađa se
plaćanja poreza na dobit za tu godinu. Porezni obveznik koji u razdoblju od pet
uzastopnih godina ulaže u proizvodnju u vrijednosti od najmanje 20 milijuna KM, na
teritoriju Federacije BiH, oslobađa se plaćanja poreza na dobit za razdoblje od pet
godina počevši od prve godine ulaganja u kojoj mora biti uloženo najmanje četiri
milijuna KM.
35
4.7. Sinteza analize poreznih praznika u zemljama regije
Osim dominantne uloge poreznih mirovanja, većina promatranih zemalja najčešće ih
koristi u svrhu poticanja posebnih (ekonomskih, slobodnih) zona, ali i nerazvijenih
područja. Što se tiče poticanja nerazvijenih područja kroz porezna mirovanja, Slovenija
je uglavnom napustila takvu praksu dok Hrvatska i dalje ima mnoga regionalna porezna
mirovanja koja se primjenjuju na nerazvijenim područjima i područjima zahvaćenih
ratom. Hrvatska već sada najavljuje postepeno ukidanje regionalnih poreznih praznika
zbog skorog pristupanja Europskoj uniji. S druge strane, Srbija i Crna Gora još ne
iskazuju takvu namjeru. (Šimović, Mihelja Žaja, 2010., str.64)
Makedonija i Albanija prihvatile su drugačije koncepte ekonomske aktivnosti preko
poreznog sustava. Te dvije države rijetko i ograničeno koriste porezni praznik. Stopa
poreza na dobit kod njih iznosi svega 10% što je relativno nisko, pa su se upravo zbog
razloga niske stope poreza na dobit odlučile za strategiju što jednostavnijeg poreznog
sustava koji uključuje što manje poreznih olakšica.
U nastavku je prikazana tablica 3 sa pojedinim poticajima poreza na dobit u zemljama
jugoistočne Europe.
Tablica 3.: Investicijski porezni poticaji u zemljama jugoistočne Europe za 2012.
godinu
Srbija Crna Gora Albanija BiH Hrvatska Makedonija Porezni praznik
X X X X X
Izuzeće X X X Snižena stopa X X Ubrzana amortizacija
X X X X X X
Investicijski odbitak
Porezni kredit X X Slobodne zone: porezni praznik
X X
Izvor: obrada autorice prema Zakonima o porezu na dobit pojedinih zemalja i prema
Boeijen (2012.)
36
5.POREZNI PRAZNIK U REPUBLICI HRVATSKOJ
U ovom poglavlju biti će riječi o poreznom prazniku u Republici Hrvatskoj, njegovoj
definiciji, prednostima i nedostacima te regionalnim poreznim praznicima koji su
najkarakterističniji za područje RH.
5.1. Općenito o poreznom prazniku u RH
Kao što je već bilo spomenuto u ovom radu, porezni praznik tj. porezno mirovanje je
određeno razdoblje izuzeća (0%) od plaćanja poreza na dobit ili plaćanje poreza na
dobit po nižoj stopi od zakonske. Učinkovitost poreznog mirovanja također je
problematično definirati jer su oni usko vezani uz sniženu stopu poreza na dobit. Naime,
porezno mirovanje može se promatrati kao blaža varijanta poticaja koja se odnosi na
plaćanje dobiti, ali po sniženoj stopi i u određenom vremenskom razdoblju (Šimović,
Mihelja Žaja, 2010., str.63).
Sustav oporezivanja dobiti u Hrvatskoj nije uređen samo Zakonom o porezu na dobit.
To se posebno odnosi na problematiku poreznih poticaja koji su uglavnom sadržani
izvan Zakona o porezu na dobit, odnosno ovisno o poticaju pripadajućim zakonima.
Republika Hrvatska ima relativno nisku stopu poreza na dobit od 20%, ali uz to postoje
i mnogi porezni praznici. Porezni praznik kao porezni poticaj uveden je 2001. godine i
to za cijeli teritorij Republike Hrvatske, te za pojedine regije. Porezni praznici koji se
odobravaju za cijeli teritorij RH nazivaju se općim poreznim praznicima, dok porezni
praznici koji vrijede samo za pojedina područja ili regije su regionalni porezni praznici.
Porezni praznik kao porezni poticaj u Hrvatskoj reguliran je Zakonom o porezu na
dobit, Zakonom o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja. Porezni
praznik uvjetovan je minimalnim iznosom ulaganja te brojem novih radnih mjesta.
Kada govorimo o općim poreznim praznicima možemo reći da su oni usmjereni na
mikropoduzetnike te na ostale male, srednje i velike poduzetnike. Porezni praznici su
prikazani u tablici 4.
37
Tablica 4.: Opći porezni praznici u RH
Poduzetnik Najmanja
svota
ulaganja
Broj novih
radnih
mjesta
Smanjenje
porezne
osnovice
Stvarna
stopa
poreza na
dobit
Razdoblje
korištenja
povlastice
od godine
početka
ulaganja
Razdoblje
očuvanja
ulagateljskog
projekta
Mikro
Poduzetnici
50.000 € 3 50% 10% 5 Uz uvjet
modernizacije
tehnološkog
procesa
postojeće
proizvodne
linije ili pogona
i očuvanja
jednakog broja
radnika tijekom
razdoblja
korištenja
poticajnih
mjera, a ne
kraće od 3 god
Mali, srednji i
veliki
poduzetnici
150.000 do
1 mil. €
5 50% 10% 10
Od 1 mil.
do 3 mil €
10 75% 5% 10
Preko 3 mil.
€
15 100% 0% 10
Izvor: obradila autorica prema Zakonu o poticanju investicija NN 111/12, 28/13
Za investicije mikropoduzetnika u visini protuvrijednosti kuna do minimalno 50.000€,
nositelju poticajnih mjera stopa poreza na dobit umanjuje se za 50% od propisane stope
poreza na dobit u razdoblju do pet godina od godine početka investicije uz uvjet
otvaranja najmanje tri nova radna mjesta povezana s investicijskih projektom, i to
unutar razdoblja od jedne godine nakon početka investicije. Podnositelju prijave za
korištenje poticajnih mjera može se odobriti porezni poticaj i bez otvaranja novih radnih
mjesta uz uvjet da provodi modernizaciju tehnološkog procesa postojeće proizvodne
linije ili pogona. Podnositelj prijave ima obvezu, tijekom cijelog razdoblja korištenja
poticajnih mjera, očuvati jednaki broj radnih mjesta koje je imao u trenutku podnošenja
prijave, a ne kraće od tri godine od početka korištenja poticajnih mjera. Ukupan iznos
poreznih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja
korištenja poreznih poticaja, određuje se u apsolutnom iznosu razlike obračuna dužnog
38
iznosa poreza na dobit. Minimalno razdoblje očuvanja predmetnog investicijskog
projekta i broja radnih mjesta iznosi tri godine, ali ne kraće od razdoblja korištenja
poticajnih mjera iz Zakona o poticanju ulaganja. Ako nositelj poticajnih mjera tijekom
razdoblja korištenja poticajnih mjera iz Zakona o poticanju ulaganja prestane biti
obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za preostalo
razdoblje za koja su odobrena uz obvezu očuvanja radnih mjesta i investicijskog
projekta. Također, ukoliko nositelj poticajnih mjera smanji broj novih radnih mjesta,
prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za čitavo razdoblje za koje su odobrena
uz obvezu povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih povlastica uvećanih za
iznos zatezne kamate (Zakon o poticanju ulaganja, čl 8, 2013).
Za investicije u visini protuvrijednosti kuna do 1 milijun eura, nositelju poticajnih
mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 50% od propisane stope poreza na dobit u
razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje pet
novih radnih mjesta povezanih s investicijom.
Za investicije u visini protuvrijednosti od 1 do 3 milijuna eura, nositelju poticajnih
mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 75% od propisane stope poreza na dobit u
razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje 10
novih radnih mjesta povezanih s investicijom.
Za investicije u visini protuvrijednosti kuna preko 3 milijuna eura, nositelju poticajnih
mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 100% od propisane stope poreza na dobit u
razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje 15
novih radnih mjesta povezanih s investicijom (Zakon o poticanju ulaganja, članak 9,
2013).
Podnositelju prijave za korištenje poticajnih mjera može se odobriti porezni poticaj i
bez otvaranja novih radnih mjesta uz uvjet da provodi modernizaciju tehnološkog
procesa postojeće proizvodne linije ili pogona. Podnositelj prijave ima obvezu, tijekom
cijelog razdoblja korištenja poticajnih mjera, očuvati jednaki broj radnih mjesta koje je
imao u trenutku podnošenja prijave, a ne kraće od tri godine od početka korištenja
poticajnih mjera.
39
Ukupan iznos poreznih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom
razdoblja korištenja poreznih poticaja, određuje se u apsolutnom iznosu razlike
obračuna dužnog iznosa poreza na dobit.
Minimalno razdoblje očuvanja predmetnog investicijskog projekta iznosi pet godina za
velike poduzetnike, ili tri godine u slučaju malih i srednjih poduzetnika, ali ne kraće od
razdoblja korištenja poticajnih mjera.
Ako nositelj poticajnih mjera tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera iz Zakona o
poticanju ulaganja prestane biti obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja
poreznih povlastica za preostalo razdoblje za koja su odobrena, uz obvezu očuvanja
radnih mjesta i investicijskog projekta.
Ukoliko nositelj poticajnih mjera smanji broj novih radnih mjesta, prestaje mu pravo
korištenja poreznih povlastica za čitavo razdoblje za koje su odobrena uz obvezu
povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih povlastica uvećanih za iznos
zakonske zatezne kamate.
Hrvatska u svom sustavu poreza na dobit nije uvela posebne poticaje za
implementiranje visokih ekoloških standarda u poslovanju koji bi mogli imati povoljne
učinke za hrvatski socio-ekonomski sustav jer su ti poticaji u nekim drugim zemljama
poslužili kao vrlo učinkovit instrument motiviranja društveno korisnoga gospodarskog
djelovanja.
Glavni nedostatak poreznog praznika je što ne potiče dugoročne investicije, već samo
kratkoročne. Preferiranje novih naspram postojećih poduzeća također je nedostatak.
Postojanje poreznog praznika dovodi do značajnog gubitka poreznih prihoda.
Mogućnost prebacivanja dobiti u kompanije s poreznim praznikom putem mehanizma
transfernih cijena također neizravno utječe na gubitak poreznih prihoda. Porezni praznik
je poticaj koji mogu koristiti samo poduzeća koja ostvaruju dobit, te kad se jedanput
uvedu teško ih je ukinuti. Kao nedostatak može se još navesti situacija kada vlasnici
često zatvaraju postojeće poduzeće koje više nema pravo na porezni praznik i otvaraju
novo poduzeće pod drugim imenom, ali u istom vlasništvu i s istim ciljem. Mnoge
zemlje, pa tako i Hrvatska, nastoje izbjeći i otkloniti nedostatke poreznog praznika
produživanjem roka trajanja poreznog praznika do 10 godina, uvjetovanjem poticaja
40
različitim elementima, a u posljednje vrijeme i odobravanjem ovog poticaja za sva, a ne
samo za nova poduzeća.
5.2. Regionalni porezni praznici u Republici Hrvatskoj
Osim općeg poreznog praznika, koji vrijedi za cijeli teritorij Republike Hrvatske,
postoje i regionalni porezni praznici. Ti regionalni porezni praznici vrijede za pojedina
područja Hrvatske. Regionalne porezne praznike dijelimo u četiri kategorije:
1. područje posebne državne skrbi,
2. Grad Vukovar,
3. brdsko-planinsko područje,
4. slobodne zone.
5.2.1. Područje posebne državne skrbi
Ovdje je prvo potrebno definirati razliku između poreznog mirovanja i selektivno
snižene stope poreza na dobit. Porezno mirovanje predviđa određeno razdoblje izuzeća
od plaćanja poreza na dobit ili plaćanje poreza po nižoj stopi od zakonske. Porezna
mirovanja vezana su uz visinu ulaganja i broj novozaposlenih osoba. Danas se često
koristi i selektivno snižena stopa poreza na dobit. Selektivno snižena stopa poreza na
dobit odobrava se za pojedine grane, djelatnosti, aktivnosti ili regije, a ne za područje
cijele zemlje. Tipičan primjer je i Republika Hrvatska koja takve stope odobrava za
područja posebne državne skrbi, brdsko-planinska područja, Grad Vukovar i slobodne
zone.
Republika Hrvatska odredila je kriterije po kojima se jedinicama lokalne samouprave,
gradovima, općinama i naseljima, sa posljedicama ratnih razaranja te teškoćama u
demografskom i gospodarskom razvitku dodjeljuje status područja posebne državne
skrbi. Zaostajanje u gospodarskom, socijalnom, demografskom i ukupnom razvoju
PPDS-a rezultat je mnogobrojnih čimbenika i njihovog vrlo složenog međusobnog
utjecaja. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, na području posebne državne
41
skrbi, ima 679.657 stanovnika, odnosno na njima živi 15,3% ukupnog stanovništva RH,
a zauzimaju 46% ukupne površine RH.
Područja posebne državne skrbi utvrđuju se radi postizanja što ravnomjernijeg razvitka
svih područja Republike Hrvatske, poticanja demografskog i gospodarskog napretka,
završetka programa obnove, povratka prijeratnog stanovništva i trajnog stambenog
zbrinjavanja. Prava iz Zakona o područjima posebne državne skrbi ostvaruju fizičke
osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, naseljenici
na ova područja te pravne osobe koje imaju sjedište, odnosno obrtnici koji imaju
prebivalište na područjima posebne državne skrbi.
Područja posebne državne skrbi određuju se u tri skupine, I. i II. skupina prema
okolnostima nastalim na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a III.
skupina utvrđena je prema tri kriterija: kriteriju ekonomske razvijenosti, kriteriju
strukturnih poteškoća, demografskom kriteriju.
Prvoj skupini pripadaju tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i općina
koja se nalaze neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od
državne granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i nema više od 5 000
stanovnika prema popisu stanovništva iz 1991. godine, kao i sva ostala tada okupirana
područja gradova, općina i naselja hrvatskog Podunavlja.
U drugoj skupini su područja gradova, općina i naselja koja su bila okupirana za vrijeme
Domovinskog rata, a ne pripadaju u prvu skupinu.
Trećoj skupini područja posebne državne skrbi pripadaju područja općina i gradova koja
su ocijenjena kao dijelovi RH koji zaostaju u razvoju prema tri kriterija razvijenosti:
ekonomskom, strukturnom i demografskom.
Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na PPDS i zapošljavaju više od pet
zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50%
zaposlenika ima prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi najmanje
devet mjeseci, zavisno od djelatnosti, plaćaju porez na dobit u visini stope navedene u
Tablici 5.
42
Tablica 5.: Stope poreza na dobit na području posebne državne skrbi
Djelatnost Razdoblje plaćanja
smanjenje stope
Stopa (%)
I. skupina Poljoprivreda i
ribarstvo
Do ulaska Hrvatske u
EU
0
Djelatnost osim
poljoprivrede i
ribarstva
2008. – 2010. 0
2011. – 2013. 25% od propisane
2014. – 2016. 75% od propisane
Od 2017. U visini propisane
II. skupina Poljoprivreda i
ribarstvo
Do ulaska Hrvatske u
EU
25% od propisane
Djelatnost osim
poljoprivrede i
ribarstva
2008. – 2010. 25% od propisane
2011. – 2013. 75% od propisane
Od 2014. U visini propisane
III. skupine Poljoprivreda i
ribarstvo
Do ulaska Hrvatske u
EU
75% od propisane
Djelatnost osim
poljoprivrede i
ribarstva
2008. – 2010. 75% od propisane
2011. – 2013. 85% od propisane
Od 2014. U visini propisane
Izvor: obrada autorice prema Zakonu o porezu na dobit i Zakonu o područjima posebne
državne skrbi
Porezni praznici na područjima posebne državne skrbi ukidaju se od 2014. godine i
nakon toga će se plaćati porez na dobit u visini propisane stope.
43
5.2.2. Grad Vukovar
Iako porez na dobit od početka 2007. godine nije više zajednički porez čiji se prihodi
dijele između različitih razina vlasti, zanimljivo je osvrnuti se na proračun Vukovara,
koji od mirne reintegracije ima poseban status u sustavu oporezivanja dobiti (Bratić,
2008., str.1).
Hrvatski porezni sustav, osim brojnih i čestih zakonodavnih promjena, karakteriziraju i
brojne olakšice, oslobođenja, poticaji i druge pogodnosti, najčešće na području poreza
na dohodak i dobit. Njima se nastoji pomoći npr. ratom opustošenim područjima
poticanjem investicija i gospodarskog razvoja. U širem smislu sve te pogodnosti
nazivamo poreznim izdacima. No uvođenje takvih poreznih pogodnosti, bez obzira na
to o kojem poreznom obliku bila riječ, ima i niz negativnih posljedica, od kompliciranja
i poskupljenja poreznog sustava, narušavanja njegove konzistentnosti i transparentnosti,
pa sve do urušavanja porezne osnovice i gubitka proračunskih prihoda. Primjer takvog
poreznog izdatka jest i oslobođenje od plaćanja poreza na dobit u Vukovaru, kojim je
Vlada nastojala potaknuti brži gospodarski razvoj i povećanje zaposlenosti (Bratić,
2008., str.1).
Poticajne mjere za ubrzanu obnovu i razvoj Grada Vukovara i otklanjanje posljedica
razaranja građevina i drugih posljedica nastalih tijekom Domovinskog rata propisane su
Zakonom o obnovi i razvoju grada Vukovara. Poticajne mjere ubrzane obnove i razvoja
Grada Vukovara odnose se na:
1. ratom razorene ili oštećene građevine (poslovne, stambene, objekte
infrastrukture, i dr.).
2. razminiranje,
3. povratak prognanika i izbjeglica,
4. zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta,
5. uvođenje informatičkih tehnologija u sva područja gospodarstva, društvenih
djelatnosti, državne uprave i lokalne samouprave,
6. tehničko-tehnološku modernizaciju,
7. obrazovanje i osposobljavanje u skladu s potrebama za novim znanjima i
vještinama,
44
8. razvoj poduzetništva,
9. prevenciju ekoloških incidenata,
10. uklanjanje ruševina i recikliranje građevinskog otpada.
U provedbi poticajnih mjera određenih ovim Zakonom mora se skrbiti o zaštiti i
očuvanju kulturnih dobara Grada Vukovara (Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara,
članak 2, 2009).
Obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost poljoprivrede i ribarstva na području
Grada Vukovara i zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno
vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i boravište na području
Grada Vukovara ili brdsko-planinskom području ili području posebne državne skrbi,
oslobođeni su od plaćanja poreza na dobit do dana prijama Republike Hrvatske u
Europsku uniju.
Obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost na području Grada Vukovara, osim
djelatnosti poljoprivrede i ribarstva, i zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom
odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i
boravište na području Grada Vukovara ili brdsko-planinskom području ili području
posebne državne skrbi, plaćaju porez na dobit kako slijedi u tablici 6.
Tablica 6: Stope poreza na dobit na području Grada Vukovara
Razdoblje plaćanja smanjene
stope
Stopa (%)
Djelatnost osim poljoprivrede i
ribarstva
2008.-2010. 0
2011.-2013. 0
2014.-2016. 5
Od 2017. 15
Izvor: obrada autorice prema Zakonu o obnovi i razvoju grada Vukovara
Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit za navedena vremenska razdoblja
utvrđuje se sukladno uvjetima i kriterijima utvrđenim Odlukom o objavi pravila o
potporama male vrijednosti. Od 2017. godine obveznici poreza na dobit plaćat će porez
na dobit u visini propisane važeće porezne stope. Smatra se da obveznik poreza na dobit
45
zapošljava na neodređeno vrijeme zaposlenika ako je zaposlenik proveo u radnom
odnosu kod poreznog obveznika i imao prebivalište i boravio na području Grada
Vukovara najmanje devet mjeseci u poreznom razdoblju.
5.2.3. Brdsko-planinsko područje
Brdsko-planinska područja jesu područja od interesa i pod posebnom zaštitom
Republike Hrvatske radi poticanja demografske obnove, naseljavanja i stvaranja
preduvjeta da se prirodni i ini gospodarski resursi što kvalitetnije koriste za gospodarski
razvoj ovih područja i Republike Hrvatske u cjelini, uz očuvanje biološke i krajobrazne
raznolikosti, te kvalitetnije i ravnomjernije rješavanje socijalnih prilika i gospodarskog
rasta i razvoja svih područja Republike Hrvatske.
Pod brdsko-planinskim područjima razumijevaju se područja čija nadmorska visina,
nagib i vertikalna raščlanjenost terena te njima uvjetovane pedološke, klimatske i druge
prirodne osobitosti predstavljaju otežane uvjete za život i rad stanovnika.
Status pripadnosti brdsko-planinskim područjima utvrđuje se na razini jedinica lokalne
samouprave. Status brdsko-planinskog područja u smislu ovoga Zakona ne može
ostvariti jedinica lokalne samouprave:
• na otocima,
• utvrđena kao područje posebne državne skrbi,
• koja se svojim teritorijem proteže uz morsku obalu i ima gustoću naseljenosti
veću od 20 stanovnika po kilometru kvadratnom,
• koja ima gustoću naseljenosti veću od 40 stanovnika po kilometru kvadratnom i
čiji su proračunski prihodi i primici po glavi stanovnika umanjeni za pomoć,
donacije, prihode od prodaje nefinancijske imovine te primitke od financijske
imovine i zaduživanja veći za više od 50% od prosjeka jedinica lokalne
samouprave koje udovoljavaju osnovnim geomorfološkim varijablama za ulazak
u brdsko-planinska područja.
U smislu ovoga Zakona status brdsko-planinskog područja imaju sljedeće jedinice
lokalne samouprave:
46
• gradovi – Buzet, Čabar, Delnice, Imotski, Lepoglava, Ogulin, Orahovica, Senj,
Sinj, Trilj, Vrbovsko i Vrgorac,
• općine – Bistra, Budinšćina, Cerovlje, Čavle, Dicmo, Đurmanec, Fužine,
Gračišće, Jelenje, Jesenje, Kalnik, Kaptol, Karlobag, Klana, Klis, Lobor, Lokve,
Lovreć, Lupoglav, Ljubešćica, Matulji, Motovun, Mrkopalj, Muć, Novi
Golubovec, Podbablje, Primorski Dolac, Radoboj, Ravna Gora, Skrad, Stubičke
Toplice, Šestanovac i Vinodolska općina.
Obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost poljoprivrede i ribarstva na brdsko-
planinskom području i zapošljavaju više od pet zaposlenika na neodređeno vrijeme, pri
čemu više od 50% zaposlenih ima prebivalište ili boravište na brdsko-planinskom
području plaćaju porez na dobit u visini 75% od propisane porezne stope do dana
prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.
Obveznici poreza na dobit koji su obavljali djelatnost na brdsko-planinskom području,
osim djelatnosti poljoprivrede i ribarstva, i zapošljavali više od pet zaposlenika na
neodređeno vrijeme, pri čemu je više od 50% zaposlenika imalo prebivalište i boravište
na brdsko-planinskom području, plaćali su porez na dobit u visini 75% propisane
porezne stope u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Od siječnja 2011. godine obveznici
poreza na dobit plaćaju porez na dobit u visini propisane važeće porezne stope. (Zakon
o brdsko-planinskim područjima).
5.2.4. Slobodne zone
Slobodna zona je dio teritorija Republike Hrvatske, koji je posebno ograđen i označen i
u kojem se gospodarske djelatnosti obavljaju uz posebne uvjete. U zonu se može
slobodno unositi roba. U zoni se može obavljati: proizvodnja robe, oplemenjivanje robe,
skladištenje robe, trgovina na veliko, strateške aktivnosti poslovne podrške, aktivnosti
osnivanja tehnoloških razvojno-inovacijskih centara te pružanje usluga, osim
bankarskih i drugih novčanih poslova i usluga osiguranja i reosiguranja imovine i
osoba. U zoni nije dopušteno obavljanje trgovine na malo (Zakon o slobodnim zonama,
članak 4, 2008).
47
Korisnici zone mogu biti osnivači zone te druge domaće i strane fizičke i pravne osobe.
Domaće i strane fizičke i pravne osobe mogu obavljati gospodarsku djelatnost u zonama
ako su registrirane u Republici Hrvatskoj za obavljanje te djelatnosti te ako ispunjavaju
uvjete propisane Zakonom o slobodnim zonama. Korisnici obavljaju gospodarsku
djelatnost u zoni na temelju ugovora sklopljenog s osnivačem zone (Zakon o slobodnim
zonama, članak 26, 2008).
Korisnik u zoni može obavljati sve oblike trgovine s inozemstvom i tuzemstvom i
posredovanja u trgovini, osim trgovine na malo. Na poslove trgovine i posredovanja u
trgovini s inozemstvom, ne odnose se ograničenja iz zakona kojima se uređuje ovaj
oblik trgovine. (Zakon o slobodnim zonama, članak 33, 2008).
U Republici Hrvatskoj postoji 15 slobodnih zona, od kojih dvije slobodne zone nisu u
funkciji – slobodna zona Obrovac i slobodna zona Buje. Slobodne zone u RH koje su u
funkciji su (http://zone.mingorp.hr/slobodne/):
• Krapinsko-zagorska slobodna zona,
• Slobodna zona Osijek,
• Slobodna zona Kukuljanovo,
• Slobodna zona luke Rijeka,
• Slobodna zona Zagreb,
• Slobodna zona luke Split,
• Slobodna zona luke Pula,
• Slobodna zona splitsko-dalmatinska,
• Slobodna zona luke Ploče,
• Slobodna zona Đuro Đaković – SL. Slavonski Brod,
• Slobodna zona Varaždin,
• Podunavska slobodna zona Vukovar,
• Slobodna zona Ribnik
Društvo može u slobodnoj zoni osnovati podružnicu ili izdvojenu poslovnu jedinicu radi
plaćanja manjeg poreza. To znači da društvo može ostvariti porezne olakšice za dobitak
ostvaren u podružnici osnovanoj u slobodnoj zoni, odnosno za dio dobitka koji je
48
ostvaren u zoni. Uvjet je da društvo ne obavlja djelatnost isključivo u zoni nego samo
dio djelatnosti u izdvojenoj poslovnoj jedinici.
Na korisnike zona koji vrše početno ulaganje, primjenjuju se poticajne mjere iz Zakona
o poticanju ulaganja. Korisnici zona koji su do stupanja na snagu Zakona o poticanju
ulaganja uložili u izgradnju ili sudjelovali u izgradnji objekata ulaganjem više od
1.000.000,00 kuna, a pri tome nisu iskoristili gornju granicu dopuštenog intenziteta
potpore za ulaganje propisane kartom regionalnih potpora, ostvaruju pravo na
oslobođenje plaćanja poreza na dobit do godine u kojoj će iskoristiti gornju granicu
dopuštenog intenziteta potpore za ulaganje, propisane kartom regionalnih potpora, ali
najdulje do 31. prosinca 2016. (Zakon o slobodnim zonama, članak 36, 2008).
Korisnici zona, koji su gospodarsku djelatnost u zoni obavljali do dana stupanja na
snagu Zakona o slobodnim zonama, plaćat će porez na dobit ovisno o prostornoj
jedinici za statistiku II razine u kojoj se zona nalazi, a sukladno Nacionalnoj klasifikaciji
prostornih jedinica za statistiku – NKPJ, i to na način koji je prikazan u tablici 7.
Tablica 7.: Stope poreza na dobit u slobodnim zonama
Korisnici zona Razdoblje plaćanja smanjene
stope
Stopa (%)
U NKPJ-u II. razine
Sjeverozapadna Hrvatska
2008. – 2010. 10
2011. – 2013. 15
Od 2014. U visini propisane
U NKPJ-u II. razine Središnja
i Istočna (Panonska Hrvatska)
i Jadranska Hrvatska
2008. – 2013. 10
2014. – 2016. 15
Od 2017. U visini propisane
Na području Grada Vukovara,
koji su gospodarsku djelatnost
obavljali do 29.07.2008.
2008. – 2010. 0
2011. – 2013. 5
2014. – 2016. 15
Od 2017. U visini propisane
Izvor: obrada autorice prema Zakonu o slobodnim zonama (NN 85/08) i Zakonu o
porezu na dobit (NN 80/10)
Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit za navedena vremenska razdoblja
utvrđuje se sukladno uvjetima i kriterijima utvrđenim Odlukom o objavi pravila o
potporama male vrijednosti.
49
6.ZAKLJUČAK
Porezni poticaji su vrlo važni za izgradnju konkurentnosti, a njihova konkurentnost
ovisi o načinu na koji se oni koriste. Ukoliko su porezni poticaji u skladu s
industrijskom politikom kojom se najbolje može utjecati na izgradnju strukture
gospodarstva i njihovu konkurentnost, tada se postiže najveća razina učinkovitosti.
Hrvatska od svih poreznih poticaja najviše koristi porezne praznike, a takva je praksa i u
svijetu. Porezni praznici su usmjereni na poticanje ulaganja svim poslovnim subjektima
u Hrvatskoj. Osim općih poreznih praznika, kod nas koriste se i mnogi regionalni
porezni praznici. Njihova zadaća je povećati zaposlenost i razvoj pojedinih područja.
Porezni praznici su posljednjih godina doživjeli mnoge promjene. Ranijih godina bili su
regulirani Zakonom o porezu na dobit, dok su danas regulirani Zakonom o poticanju
ulaganja.
Veličina i struktura poreznih poticaja u Hrvatskoj je tipična za tranzicijsku zemlju koja
je pred vratima Europske unije. Sa aspekta politike državnih potpora, odnosno sa
aspekta industrijske politike, trenutno veliki problem čine visoke i selektivne
proračunske subvencije i ostale potpore poput državnih jamstava. Smanjenje ostalih
državnih potpora i njihovo usmjeravanje prema horizontalnom karakteru, važnije je od
promjena u poreznom sustavu, stoga ne treba očekivati značajnije promjene kod
poreznih poticaja u Hrvatskoj.
Promatrajući porezne poticaje možemo zaključiti kako njihov iznos i značenje iz godine
u godinu raste, odnosno da Hrvatska podržava proces fiskalne kompeticije. Republika
Hrvatska uvela je u sustav oporezivanja dobiti porezne poticaje, olakšice i oslobođenja
kako bi privukla što veći iznos stranih investicija i istovremeno pokušala zadržati
domaći kapital u zemlji. S druge strane, to negativno utječe na sustav oporezivanja
dobiti, narušavajući njegovu neutralnost.
Mnogi kritičari poreza na dobit smatraju da je suviše neučinkovit. Ovdje treba naglasiti,
kako upravo na primjeru RH, možemo zaključiti da je porez na dobit jedan od
čimbenika koji pridonosi donošenju odluka o mjestu i načinu investiranja.
50
Sustav oporezivanja dobiti poduzeća koncipiran je na način koji se može smatrati
povoljnim za poslovanje trgovinskih poduzeća i ostalih poslovnih subjekata. Porez na
dobit u RH utječe pozitivno na gospodarska kretanja u vidu poticanja ulaganja. Ipak,
veliki broj različitih vrsta poticaja, olakšica i oslobođenja nije transparentan, a ni
iskorištenost svih vrsta postojećih olakšica nije zadovoljavajuća. Kako bi se povećala
učinkovitost trebala bi se napraviti analiza postojećih poticaja i olakšica po
kategorijama i ukinuti one koje ne zadovoljavaju ovaj kriterij. Na navedeni način
povećala bi se i neutralnost.
Kod budućih reformi sustava oporezivanja dobiti u RH, ne treba birati između sustava s
brojnim olakšicama i poticajima i neutralnog sustava oporezivanja, već se veća pažnja
treba usmjeriti na smanjenje neučinkovitosti postojećih poticaja uz širenje istih s ciljem
povećanja gospodarskih aktivnosti i povećanja blagostanja u Republici Hrvatskoj.
51
LITERATURA
1) Knjige
1. Blažić, H., 2006, Usporedni porezni sustavi – oporezivanje dohotka i dobiti,
Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka
2. Jančiev Z., Supić J., Živković D., 2012, The Croatian Tax System, Institute of Public
Finance, Zagreb
3. Jelčić, Barbara i Božidar, 1998, Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb
4. Jelčić B., Bejaković P., 2012, Razvoj i perspektive oporezivanja u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
5. Arbutina H., Ott K.,(prev.), 1999, Porezni leksikon s višejezičnim rječnikom, Institut za javne financije, Zagreb
6. Ola van Boeijen Ostaszewska, 2012, European Tax Handbook, IBFD
7. Easson A., 2004, Tax Incentives for Foreign Direct Investment, Kluwer Law International, The Hague, London, New York
8. European Communities, 2009, Taxation Trend in the European Union, Data for the EU Member States and Norway, Office for Official Publications oft he European Communities, Luxemburg
9. OECD, 2003, Tax Policy Assessment and Design in Support of Direct Investment, A Study of Countries in South East Europe, Pariz
10. Mintz J.M. & Tsiopoulos T., 1995, Corporate Income Taxation and Foreign Direct Investment in Central and Eastern Europe in: A. Shah (ed.), FIscal Incentives for Investment and Innovation, Oxford Univeersity Press, Oxford, p. 455 – 480
11. Sokol N., 2008, Analiza ekonomskih učinaka porezne konkurencije pri oporezivanju dobiti poduzeća u Europskoj uniji/doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb
2) Članci
12. Šimović H., 2008, Porezni poticaji za izgradnju konkurentnosti, u: Gulin D. (ur.), Financije i računovodstvo u funkciji jačanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, Zbornik radova 43. simpozija Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika, Pula, 5. – 7.06.2008
52
13. Šimović H., Mihelja Žaja M., 2010, Poticaji u sustavu poreza na dobit u Hrvatskoj i zemljama regije, Financije i računovodstvo, 5 (5), str. 60 – 67
14. Sokol N., 2008, Analiza učinaka porezne konkurencije pri oporezivanju dobiti poduzeća u Europskoj uniji, Ekonomska istraživanja, 21 (4), Zagreb
15. Kraljić M., 2001, Analiza porezne konkurentnosti sustava poreza na dobit tranzicijskih zemalja, Financijska teorija i praksa 25(4), str. 539. – 566
16. Kesner-Škreb M., 2001, Porezni poticaji, Financijska teorija i praksa 25 (4), str. 633 – 636
17. Šimurina N., Burgler T., 2012, Specifičnosti sustava oporezivanja dobiti poduzeća u Hrvatskoj i njihov utjecaj na poreznu konkurentnost, Institut za javne financije, Zagreb dostupno na: http://www.ijf.hr/upload/files/file/javna_potrosnja/simurina-Buergler.pdf
18. Holland D., Vann J.R., 1998, Income Tax Incentives for Investment, Tax Law Design and Drafting, IMF 2 (23)
19. Drezgić S., 2005, Harmful Tax Competition in the EU with Reference to Croatia, Zbornik radova Sveučilišta u Rijeci, Ekonomski fakultet, 23 (1), str. 71-100
20. Žunić Kovačević N., 2006, Kodeks ponašanja na području oporezivanja poduzetnika, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 27 (1), str. 241 – 266
21. Bratić V., 2008, Oporezivanje dobiti u Vukovaru: možemo li pratiti učinke poreznih oslobođenja?, Newsletter br.34, Zagreb
22. Paterno L., 2011, State Aid and Fiscal Protectionism in the European Union from the Perspective of Competitors, Bulletin for International Taxation, IBFD
23. Klemm, Van Parys, 2010, Empirical Evidence on the Effects of Tax Incentives, International Tax and Public Finance br.17, Springer US
3) Ostalo
24. Zakon o porezu na dobit, Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06
25. Zakon o brdsko-planinskim područjima, Narodne novine, br. 90/05, 12/02
26. Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara, Narodne novine, br. 44/01, 90/05
27. Zakon o područjima od posebne državne skrbi, Narodne novine, br. 44/96, 90/05
28. Zakon o slobodnim zonama, Narodne novine, br. 44/96, 92/05
29. Zakon o poticanju investicija, Narodne novine, br. 111/12, 28/13
53
30. http://zone.mingorp.hr/slobodne/
31. http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=92
32.
http://www.durs.gov.si/si/davki_predpisi_in_pojasnila/davek_od_dohodkov_pravnih_oseb_p
ojasnila/obracunavanje_in_placevanje_davka/davek_na_tonazo/
54
POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA
TABLICE
Broj tablice Naziv tablice Izvor podataka Broj stranice 1. Korištenje poreznih
poticaja u svijetu Easson, 2004., str
132 4
2. Stope poreza na dobit u EU 15 u
2012./2013. godini
Blažić H., 2012, prema IBDF, 2012
7
3. Investicijski porezni poticaji u zemljama jugoistočne Europe
za 2012. godinu
Obrada autorice prema European Tax Handbook
37
4. Opći porezni praznici u RH
Obrada autorice prema Zakonu o
poticanju investicija
39
5. Stope poreza na dobit na području posebne državne
skrbi
Obrada autorice prema Zakonu o
područjima posebne državne skrbi
44
6. Stope poreza na dobit na području Grada Vukovara
Obrada autorice prema Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara
46
7. Stope poreza na dobit u slobodnim
zonama
Obrada autorice prema Zakonu o
slobodnim zonama i Zakonu o porezu na
dobit
50
GRAFIKONI
Broj grafikona Naziv grafikona Izvor podataka Broj stranice 1. Stope poreza na
dobit u novim članicama EU i zemljama regije u 2012./2013. godini
Blažić H., 2012, prema IBDF., 2012
10
55
SLIKE
Broj slike Naziv slike Izvor podataka Broj stranice 1. Porezni poticaji kod
poreza na dobit Šimović, Mihelja Žaja, Porezni poticaji u sustavu poreza na dobit u Hrvatskoj i zemljama regije, RIF, str.60
3
2. Porezna osnovica poreza na dobit
Obrada autorice prema Zakonu o porezu na dobit
16
56
IZJAVAIZJAVAIZJAVAIZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom POREZNI PRAZNIK izradila
samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Blažić. U radu sam primijenila
metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena
na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na
uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim
bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Mateja Kontek