SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Mateja Kontek

POREZNI PRAZNIK

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

POREZNI PRAZNIK

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Usporedni porezni sustavi

Mentor: dr.sc. Helena Blažić

Student: Mateja Kontek

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081109998

Rijeka, lipanj 2013.

SADRŽAJ

1.UVOD……………………………………………………………………………….1

1.1. Problem i predmet istraživanja…………………………………………………….1

1.2. Ciljevi i metode istraživanja……………………………………………………….1

1.3. Struktura rada……………………………………………………………………...2

2.MJESTO POREZNOG PRAZNIKA UNUTAR POTICAJA ZA INVESTICIJE…..3

2.1. Olakšice, poticaji i oslobođenja kod poreza na dobit……………………………...3

2.2. Investicijske olakšice u užem smislu……………………………………………….5

2.3. Niža stopa poreza na dobit…………………………………………………………7

3.POREZ NA DOBIT I POTICAJI ZA INVESTICIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

3.1. Kratki razvoj poreznih poticaja za investicije u Republici Hrvatskoj……………..11

3.2. Obveznici i osnovica poreza na dobit……………………………………………..13

3.3. Poticaji za investicije u Republici Hrvatskoj………………………………………16

4.POREZNI PRAZNIK U EUROPI…………………………………………………...18

4.1. Definicija poreznog praznika………………………………………………………18

4.2. Efikasnost poreznog praznika……………………………………………………...22

4.3. Regulativa u vezi štetne porezne konkurencije……………………………………24

4.4. Kodeks ponašanja na području oporezivanja poduzetnika………………………..24

4.5. Usporedna analiza poreznog praznika u Europskoj uniji………………………….30

4.6. Usporedna analiza poreznog praznika u zemljama regije…………………………32

4.7. Sinteza analize poreznog praznika u zemljama regije……………………………..35

5.POREZNI PRAZNIK U REPUBLICI HRVATSKOJ………………………………36

5.1. Općenito o poreznom prazniku u RH……………………………………………..36

5.2. Regionalni porezni praznici u RH…………………………………………………40

5.2.1. Područje posebne državne skrbi…………………………………………………40

5.2.2. Grad Vukovar……………………………………………………………………43

5.2.3. Brdsko-planinsko područje………………………………………………………45

5.2.4. Slobodne zone……………………………………………………………………46

6.ZAKLJUČAK………………………………………………………………………..49

POPIS LITERATURE………………………………………………………………….51

POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA…………………………………………...54

1

1.UVOD

1.1. Problem i predmet istraživanja

U procesu privlačenja stranih investicija Hrvatska je, slično kao i ostale tranzicijske

zemlje, pokušala mjerama porezne politike osigurati što veću konkurentnost na tržištu

kapitala. Upravo iz tih razloga u sustav oporezivanja dobiti uvedene su mnoge

promjene, posebice u području poreznih poticaja, oslobođenja i olakšica. Zbog toga je

potrebno odrediti u kojoj mjeri navedeni elementi utječu na gospodarska kretanja u

Republici Hrvatskoj te analizirati postignute učinke u odnosu na željene fiskalne, socio-

ekonomske, političke i druge učinke.

Problem istraživanja ovog diplomskog rada je porezni praznik kao porezni poticaj u

sustavu poreza na dobit. Potrebno je definirati porezne poticaje, olakšice i oslobođenja

kod poreza na dobit i njihove vrste.

Predmet istraživanja je analiza poreznog praznika u Republici Hrvatskoj, značajke i

podjela poreznog praznika, usporedba poreznog praznika s ostalim poticajima u sustavu

poreza na dobit, prednosti i nedostaci poreznog praznika te usporedba poreznog

praznika u Hrvatskoj s poreznik praznikom u zemljama Europske unije i zemljama

regije.

1.2.Ciljevi i metode istraživanja

Cilj istraživanja poreznog praznika u Republici Hrvatskoj je objasniti i definirati taj

porezni poticaj i komparirati ga sa zemljama Europske unije i zemljama regije.

Prilikom obrade problematike korištena je literatura koja objašnjava postojeću tematiku.

Također su u radu korištene znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda,

metoda analize, metoda deskripcije, metoda klasifikacije, metoda komparacije.

2

1.3.Struktura rada Rad je podijeljen na pet cjelina. U uvodu je objašnjena osnovna problematika samog rada, znanstvene metode koje su

korištene u izradi rada, kao i objašnjenje same strukture diplomskog rada.

U drugom poglavlju pod nazivom mjesto poreznog praznika unutar poticaj za

investicije objašnjavaju se olakšice, poticaji i oslobođenja kod poreza na dobit. U ovom

poglavlju veća pozornost posvećena je investicijskim olakšicama u užem smislu te

sniženim stopama poreza na dobit.

Treća cjelina bavi se porezom na dobit i poticajima za investicije u Republici

Hrvatskoj. U ovom poglavlju daje se kratki pregled razvoja poreznih poticaja za

investicije u Republici Hrvatskoj te se definiraju obveznici i osnovica poreza na dobit.

Četvrto poglavlje bavi se poreznim praznikom u Europi. U ovoj cjelini govori se

općenito o poreznom prazniku i o efikasnosti poreznog praznika. Također, u sklopu ove

cjeline govori se o regulativama u vezi štetne porezne konkurencije te se daje usporedna

analiza poreznog praznika u Europskoj uniji i zemljama regije.

Peto poglavlje govori o poreznom prazniku u Republici Hrvatskoj. U sklopu ove

cjeline objašnjava se porezni praznik u Republici Hrvatskoj u svim svojim oblicima te

se govori o regionalnim poreznim praznicima u Republici Hrvatskoj.

Posljednji dio diplomskog rada, zaključak, sadrži sintezu spoznaja do kojih se došlo u

analitičkom dijelu diplomskog rada.

3

2.MJESTO POREZNOG PRAZNIKA UNUTAR POTICAJA ZA INVESTICIJE

U nastavku rada prikazani su poticaji u sustavu poreza na dobit. U ovom dijelu veći

naglasak je usmjeren na investicijske olakšice u užem smislu te na nižu stopu poreza na

dobit.

2.1. Olakšice, poticaji i oslobođenja kod poreza na dobit

U okviru različitih poreznik oblika postoji velik broj različitih poreznih poticaja. Kada

se govori o poreznim poticajima, prije svega se misli na poticaje kod poreza na dobit.

Slika 1 prikazuje podjelu poticaja kod poreza na dobit.

Slika 1.: Porezni poticaji kod poreza na dobit

Izvor: Šimović, Mihelja Žaja, 2010., str 60

Iz prikazane slike vidljivo je kako se poticaji poreza na dobit dijele u 3 osnovne

skupine: 1) snižena stopa poreza na dobit, 2) porezni praznik (mirovanje), 3) olakšice po

osnovi ulaganja. U poticaje poreza na dobit možemo još svrstati i razne druge poticaje

koji nisu direktno povezani s prethodnim poticajima.

Osnovna svrha uvođenja poticaja kod poreza na dobit je poticanje gospodarskog rasta,

razvoj slabije razvijenih područja, kao i davanje olakšica određenim kategorijama

stanovništva.

4

Tablica 1 prikazuje različite oblike korištenih poreznih poticaja u svijetu.

Tablica 1.: Korištenje poreznih poticaja u svijetu

Izvor: Easson (2004., str.132)

Iz tablice 1 vidljivo je kako većina zemalja svijeta koristi sniženu stopu poreza na dobit.

Što se tiče investicijskih olakšica u užem smislu najzastupljenija je ubrzana

amortizacija.

Uloga poreznog sustava se kroz prošlost mijenjala. Danas postoje neke novije studije

koje upućuju na sve značajniju ulogu poreznog sustava. Prema ''mainstream'' mišljenju

u ekonomskoj znanosti porezni poticaji nemaju presudnu ulogu u donošenju

investicijske odluke, zapravo njihova uloga se tek svodi na nešto značajniju ulogu u

odabiru lokacije (zemlje) investiranja, dok gotovo da i nemaju utjecaja na početnu

odluku o investiranju. Zemlje u eri globalizacije kao potencijalne lokacije za investicije

postaju sve sličnije, posebice unutar regionalnih ekonomskih integracija kao što je EU.

Što su zemlje sličnije jedna drugoj to predstavljaju potencijalne supstitute za lokaciju

investicija i u takvim uvjetima porezni poticaji imaju veću ulogu u poticanju

konkurentnosti i ekonomske aktivnosti (Šimović, Mihelja Žaja, 2010, str 61). Slični

uvjeti mogu se pripisati i Hrvatskoj i zemljama iz regije. Zemlje regije će izraženije

kroz svoj fiskalni sustav nastojati privući strane investicije i potaknuti ekonomsku

aktivnost.

5

2.2. Investicijske olakšice u užem smislu

Investicijske olakšice u užem smislu su zapravo olakšice po osnovi ulaganja. Oblici

investicijskih olakšica u užem smislu su:

1) ubrzana amortizacija,

2) umanjenje osnovice po osnovi ulaganja ili investicijski odbitak

3) odbitak od poreza po osnovi ulaganja ili investicijski porezni kredit.

Ubrzana amortizacija je metoda prema kojoj porezni obveznici mogu ostvariti veće

odbitke po osnovi amortizacije u prvoj godini ili u prvim godinama iskoristivog vijeka

poslovne imovine (Arbutina, Ott, 1999). Vijek korištenja kapitala za izračun

amortizacije u porezne svrhe kraći je od njihova ekonomskog vijeka tako da se

amortizacija koncentrira u prvim godinama nakon investicije. Pod ubrzanom

amortizacijom se podrazumijeva nekoliko varijanti. Prva varijanta pruža mogućnost

bržeg otpisa imovine u odnosu na linearnu amortizaciju tako da se povećaju stope otpisa

imovine. Moguća je i varijanta ubrzane amortizacije kad se ne krati vijek amortizacije

nego je vijek ubrzane amortizacije isti kao i kod linearne amortizacije, samo se u

početnim razdobljima otpisuju veći, a kasnije manji iznosi. Krajnji oblik korištenja

ubrzane amortizacije je jednokratni otpis koji dopušta oduzimanje ukupnog troška

investicije u godini njezine realizacije ( Kesner-Škreb, 2001, str 634 i 635).

Bez obzira na varijantu ubrzane amortizacije, svaka od njih predstavlja svojevrsnu

odgodu plaćanja od poreza odnosno beskamatni kredit od strane države. Ubrzana

amortizacija ima neke svoje prednosti i nedostatke. Među prednosti ubrzane

amortizacije svrstavamo činjenicu da ona može biti opća, ali može biti i usmjerena na

određene tipove investicija čime se ostvaruju veći pozitivni učinci. Za razliku od

snižene stope i poreznog praznika povezana je s visinom investicije i ne potiče

kratkoročne naspram dugoročnih investicija. Također, ubrzana amortizacija usmjerava

porez na dobit više ka potrošno-orijentiranom porezu smanjivanjem rigidnosti prema

investicijama koje klasični porez na dobit ima. Kao najveći nedostatak ubrzane

amortizacije navode se veći administrativni troškovi. Moguće su i presložene

amortizacijske sheme i preniske stope otpisa. Postoji i diskriminirajuće djelovanje za

6

investicije koje imaju veće povrate u kasnijim razdobljima investicije, ali ne u tolikoj

mjeri kao umanjenje osnovice i odbitak od poreza po osnovi ulaganja.

Drugi oblik olakšica po osnovi ulaganja su razna umanjenja osnovice po osnovi

ulaganja. Umanjenje osnovice po osnovi ulaganja ili investicijski odbitak je

olakšica koja omogućuje poduzeću da oduzme određeni postotak vrijednosti investicije

od iznosa oporezive dobiti u godini kada se investicija realizira. To se izvodi tako da se

kao olakšica dodaje određeni postotak početnim troškovima imovine do punog otpisa

amortizacije. Time iznos olakšice iznosi više od 100% početne cijene imovine tijekom

njezina vijeka uporabe (Šimović, 2008, str.10).

Dok se kod investicijskog odbitka umanjuje porezna osnovica, kod investicijskog

poreznog kredita ili odbitka od poreza po osnovi ulaganja dolazi do odbitka od

porezne obveze. Odbitak je odobren na osnovu dijela investicijskih troškova, koji utječe

tako da povećava dobit nakon oporezivanja pošto porezni kredit smanjuje poreznu

obvezu na određeni iznos investicijskog troška. Umanjenje osnovice i odbitak od poreza

po osnovi ulaganja kao ''front up'' poticaji koji se ostvaruju odmah u prvoj godini

realizacije smatraju se najefikasnijima među ostalim poreznim poticajima. U usporedbi

s poreznim praznicima ti porezni poticaji imaju određene prednosti. Oni se mogu

mnogo bolje usmjeriti na pojedine oblike investicija koji se žele podupirati, dok su

izdaci koje oni znače za proračun mnogo transparentniji te se zato mnogo lakše mogu

kontrolirati. Ti su poticaji administrativno mnogo lakše primjenjivi, pa odatle i njihova

relativno naglašena transparentnost i mogućnost njihove kontrole (Kesner-Škreb, 2001.,

str.634). Isto tako olakšica nije povezana s osnivanjem novih poduzeća već je povezana

sa samom investicijom. Odnosi se na nove investicije čime je korist za investitora

sigurna i trenutna. Kao glavni nedostaci navode se diskriminacija ostalih oblika imovine

na koje se olakšica ne odnosi, poticanje kratkoročnih investicija, veći administrativni

troškovi te diskriminirajuće djelovanje za investicije koje imaju veće povrate u kasnijim

razdobljima investicije (Šimović, 2008., str.10).

7

2.3. Niža stopa poreza na dobit

Porezna stopa poreza na dobit sama po sebi nije olakšica ili poticaj. No, relativno niske

porezne stope mogu znatnije od bilo kojeg drugog instrumenta pozitivno utjecati na

investicije čime se stopa poreza na dobit u tu svrhu predstavlja kao najjednostavniji ali i

najučinkovitiji instrument (Mintz & Tsiopoulos, 1995). Snižene ili povlaštene porezne

stope su najjednostavniji ali ujedno i najsuroviji instrument jer visina poticaja ne varira

s visinom investicije. Učinkovitost ovog instrumenta minimalna je u slučajevima niskih

graničnih poreznih stopa. Snižene stope poreza na dobit obično se koriste kod poduzeća

koja tek započinju s radom, te može postojati distinkcija za pojedine sektore i

geografska područja tvrtkama.

Konstantno snižavanje poreznih stopa nije novost među tranzicijskim zemljama. Isto

tako nije novost da menadžeri velikih multinacionalnih kompanija i međunarodnih

institucija preferiraju opću nisku stopu poreza na dobit u odnosu na ostale porezne

poticaje (Šimović, 2008., str.7). U odnosu na ostale poticaje poreza na dobit opća stopa

poreza na dobit je neutralnija, jednostavnija i transparentnija. Prednost opće stope

poreza na dobit je njena općenitost i horizontalni karakter. Glavni nedostatak je što

najveću korist ostvaruju tvrtke s visokim povratom od investicije u koju bi i uložili bez

postojanja poticaja. Također, ovaj poticaj utječe na izbjegavanje porezne obveze kroz

prebacivanje profita u povezana društva s nižim poreznim opterećenjem preko

transfernih cijena. Snižena stopa nije ograničena na nove investicije, već i na postojeće,

a to rezultira smanjenjem poreznih prihoda.

U tablici 2 prikazane su stope poreza na dobit u „starim“ zemljama članicama EU za

2012. godinu kako slijedi:

Tablica 2.: Stope poreza na dobit u EU 15 u 2012./2013. godini (u %)

Austrija 25 Belgija 33 (+3% prireza) ⇒ Σ 33,99 ZAŠTITNA KAMATA; 24,25%, 31%, 34,5% za

MSP

Danska 25 (prije 2007. 28%)

Finska 24,5 (prije 2012. 26%, prije 2005. 29%)

Francuska 33,33 (+3,3% prireza1) ⇒ Σ 34,43; razni dodatni porezi nisu uključeni1

8

Grčka 20 (smanjenje od 24% u 2011.)

Irska 12,5 (dohodak iz inozemstva 25%, različite stope za specifične oblike dohotka)

Italija 27,5 (prije ‘08.33) –od 2011.38% za velika poduzeća (prihod >10, dobit >1

mil. EUR) (regionalni poduzetnički porez na neto vrijednost proizvodnje 3,9% nije uključen)

Luksemburg 212 (prije 2009. 22) (+7% prireza solidarnosti (prije 2013. 5%)) ⇒ ΣΣΣΣ 22,47 + lokalni poduzetnički porez (temeljna stopa 3 x koef.) ⇒ ∼Σ29,822 (Grad Luksem.)

Nizozemska 20% (- 200.000 EUR ), 25 % ( >) (prije 25,5%)

Njemačka 15 (prije 2008. 25) (+5,5% prireza) ⇒ Σ 15,83 + lokalni poduzetnički porez (temeljna stopa 3,5 uvećana za multiplikator) ⇒ Σ 30,18

Portugal 25% (snižena stopa od 12,5% ukinuta 2012.)+prirez 3%(>1,5mil EUR) i 5% (>7,5mil EUR)+ moguć lokalni prirez max. 1,5% (cca pola lokalnih jedinica)

Španjolska 303 (2007. 32,5 i ranije 35) (u izračun nije uključen lokalni poduzetnički porez)

Švedska 22% (prije 2013. 26,3%, prije 2009. 28)

Velika Britanija 24% za 2012. – planirano 23% za 2013.

Izvor: Blažić H., 2012., prema IBDF, 2012.

Napomene:

1) Francuska 3,3% prireza odnosi se na velika poduzeća (ph > 7.630.000 EUR) i računa se samo na dio poreza na dobitak koji prelazi 763.000 EUR mala poduzeća (prihod < 7.630.000 EUR): snižena stopa 15% za prvih EUR 38.120 dobiti, a normalna stopa na ostatak 2012.-2013. – dodatni prirez 5% na bruto poreznu obvezu (prije poreznih kredita) za jako velika poduzeća (ph>250 mil EUR) dodatni porezi: prirez solidarnosti (na ukupni prihod), kao i lokalni porez (na procijenjenu vrijednost nekretnina i dodanu vrijednost) 2) Luksemburg mala poduzeća (dobit < 15.000 EUR): snižena stopa 20% na dobit do 15.000 EUR i 26% 3) Španjolska mala poduzeća (prihod < 10 mil. EUR): snižena stopa 25% na dobit do 300.000 EUR; višak oporezovan 30% (ph < 1mil, < 25 zaposlenih: niže stope: 20 + 25%: 2009-2013) 4) Velika Britanija mala poduzeća (dobit <300.000 2011: 20% (prije 2011:21%);300.000-1,5mil. viša stopa; > 1,5 mil. normalna %) U starijim zemljama članicama EU postoji relativna složenost stopa, tj. postoje različiti

prirezi i različiti dodatni porezi na dobit nižih razina javne vlasti. Zbog navedenog često

9

je teško precizno utvrditi ukupno porezno opterećenje dobiti. No, u pravilu se može

zaključiti da se ukupno opterećenje dobiti kreće negdje oko 25%. Od navedenog

prosječnog opterećenja odstupa Irska s izrazito niskom stopom poreza na dobit od svega

12.5%.

Opterećenje poreza na dobit poreznim stopama nešto je jednostavnije ustrojeno u

tranzicijskim ekonomijama, zbog čega je moguć njihov grafički prikaz (Grafikon 1).

Nominalne stope poreza na dobit su u tranzicijskim državama, pogotovo u onima

jugoistočne Europe znatno niže od onih u starim članicama EU. Stope se kreću između

10 i 20% (s izuzetnom Crne Gore sa 9%). Sadašnja stopa poreza na dobit u Hrvatskoj

od 20% može se smatrati malo sniženom u odnosu na stare zemlje članice EU, no i ne u

odnosu na ostale tranzicijske države. Situacija je posebno nepovoljna ukoliko se

Hrvatska promatra u odnosu na ostale države regije gdje je uz Sloveniju i Estoniju (koja

oporezuje samo raspoređenu dobit) ima najvišu stopu poreza na dobit.

Grafikon 1.: Stope poreza na dobit u novim članicama EU-a i zemljama regije u

2012./2013. godini

Izvor: Blažić, 2012., prema IBDF (2012.)

10

Napomene:

1)Estonija i Makedonija: distribucijski porez (samo na raspoređenu dobit); Makedonija ne oporezuje i dobit raspoređenu domaćim poduzećima; Estonija će od 2015. imati 20% 2)Mađarska: progresivni porez na dobit: snižena stopa od 10% za mala poduzeća odnosno dio dobiti koji ne prelazi 500 mil. HUF (stopa 19% se primjenjuje samo na višak) + lokalni porez na prihod izvoznika, za “inovacije” + pojednostavljeno oporezivanje za male poduzetnike - 37% na prihod (umjesto poreza na dobit, PDV-a i poreza na automobile) opcija za mala/mikro poduzeća: oporezivanje ukupnog prihoda: Latvija 9%, Rumunjska 3%, BiH: RS 2%, Makedonija 1%, Kosovo po različitim stopama s obzirom na djelatnosti Sve stope poreza na dobit, kako u EU, tako pogotovo u tranzicijskim državama i

posebice u jugoistočnoj Europi imaju tendenciju stalnog pada („race to the bottom“)

(Blažić, 2006., str.189).

Čini se da većina, kako menadžeri multinacionalnih kompanija, tako i međunarodne

institucije, preferira opću nisku stopu poreza na dobit u odnosu na ostale poticaje.

Osnovna je prednost neutralnost i na njoj temeljena efikasnost, kao i već spomenuta

jednostavnost, niski troškovi poreznih obveznika u odnosu na ostale poticaje,

transparentnost i izostanak složenih shema poreznog planiranja. S druge strane,

selektivni porezni poticaji često se kritiziraju, ne samo od strane akademika, već i

međunarodnih institucija i organizacija (MMF, OECD, EU, Svjetska banka) zbog

njihovih ugrađenih diskriminacija i poremećaja, odnosno izostanaka neutralnosti,

iskrivljenih utjecaja na odluke investitora (odluka nije vođena profitabilnošću

investicije, već dodatnim poreznim parametrima). EU-ove, kao i OECD-ove mjere

protiv „štetne porezne konkurencije“ kao i nedopustive „fiskalne državne pomoći“

eksplicitno isključuje nominalnu stopu poreza na dobit (Blažić, 2006., str 189-190).

11

3.POREZ NA DOBIT I POTICAJI ZA INVESTICIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Nakon što su u prethodnom poglavlju obrađeni poticaji za investicije, u ovom poglavlju

govori se o kratkom razvoju poreznih poticaja za investicije s naglaskom na Republiku

Hrvatsku te o obveznicima i osnovici poreza na dobit u RH.

3.1. Kratki razvoj poreznih poticaja za investicije u Republici Hrvatskoj

U vrijeme osamostaljenja Republike Hrvatske oporezivanje dobiti bilo je regulirano

Zakonom o neposrednim porezima. Sukladno navedenom Zakonu domaće fizičke i

pravne osobe plaćale su porez na dobit po stopi od 35%, a strane fizičke i pravne osobe

plaćale su porez na dobit po stopi od 17,5%. Iz navedenog je vidljivo kako je Hrvatska

od samog početka imala jasno izražen cilj svoje porezne politike, a to je privlačenje

investicija, posebice stranih. Zbog diskriminirajućeg djelovanja ove mjere prema

domaćim poreznim obveznicima, 1993. godine donesen je Zakon o porezu na dobit

kojim je izjednačen porezni tretman dobiti koju na području RH ostvaruju domaće i

strane osobe te su ukinuta neka porezna oslobođenja i olakšice (Šimurina, Burgler,

2012, str.92). Prema tom novom Zakonu utvrđena je visina poreza na dobit od 25%.

Fizičke osobe imale su mogućnost opredjeljenja da umjesto poreza na dohodak plaćaju

porez na dobit, no zbog potrebe usklađivanja stope poreza na dobit s gornjom granicom

stope poreza na dohodak, krajem 1996. godine stopa poreza na dobit vraćena je na 35%.

Radi poticanja gospodarske aktivnosti uveden je i institut zaštitne kamate te je

propisano izuzimanje od oporezivanja dividendi i udjela u dobit (Šimurina, Burgler,

2012, str.93). Mehanizam zaštitne kamate bio je ustvari najvažniji porezni poticaj u

hrvatskom sustavu oporezivanja dobiti u razdoblju od 1994.-2000., kojim se osiguravala

neutralnost u primjeni jer je poduzetniku s poreznog stanovišta bilo svejedno hoće li

ulagati u financijski ili realni kapital zbog toga što mu se kamata i na posuđeni i na

vlastiti kapital odbijala od porezne obveze.

Zakonom o porezu na dobit iz 2001. godine stopa poreza na dobit smanjena je na 20%,

a dividende i udjeli u dobiti oporezuju se u trenutku isplate stopom porezom po odbitku

u visini od 15%. Od 2007. godine u primjeni je Zakon o porezu na dobit kojim su

olakšice za područja od posebne državne skrbi, brdsko – planinska područja, Grad

Vukovar i slobodne zone brisane iz zakona i prenesene u matične zakone, isto kao i

12

poticaji ulaganja i poticaji poreznim obveznicima u svrhu profesionalne rehabilitacije i

zapošljavanja osoba s invaliditetom. Zakonom o porezu na dobit iz 2001. godine

uvedeni su i neki ostali poticaji koji su detaljnije obrađeni u petom poglavlju. Naime,

2001. godine Republika Hrvatska uvela je stopu poreza na dobit u iznosu od 7% za

vrijeme od 10 godina na dobit ostvarenu od ulaganja koja iznose najmanje 10 mil. kuna.

Ovaj poticaj je vrijedio od godine početka ulaganja uz uvjet da se u tom periodu osigura

zapošljavanje najmanje 30 zaposlenika. Ukoliko se ostvarivala dobit od ulaganja većeg

od 20 mil. kuna porez se plaćao po stopi od 3% za vrijeme od 10 godina, uz

zapošljavanje najmanje 50 zaposlenika. Postojao je i treći slučaj kod kojeg se porez na

dobit nije plaćala u razdoblju od 10 godina ukoliko je ulaganje prelazilo 60 mil. kuna i

ukoliko se zapošljavalo najmanje 75 zaposlenika.

Do 2001. godine, kada nisu postojali porezni praznici, najvažniji i najznačajniji porezni

poticaj bila je zaštitna kamata. Glavna karakteristika tadašnjeg hrvatskog poreznog

sustava bila je mogućnost odbijanja zaštitne kamate, te se to odbijanje smatralo

investicijskom olakšicom. Institut zaštitne kamate omogućavao je ostvarenje

neutralnosti poreza na dobit. Poduzetniku je, s poreznog stajališta, bilo svejedno da li će

ulagati u financijski ili pak u realni kapital iz razloga što mu se kamata odbijala od

porezne obveze i na posuđeni i na vlastiti kapital. Zaštitna kamata kao porezni poticaj

osigurala je primjenu potrošnog načela u oporezivanju dobiti, kao i usklađenost porezne

osnovice poreza na dobit s osnovicom poreza na dohodak. Dividende se nisu

oporezivale porezom na dohodak, nego porezom na dobit u iznosu od 35%. Na taj način

u hrvatskom poreznom sustavu nije dolazilo do dvostrukog oporezivanja.

Osim navedenih prednosti, institut zaštitne kamate donio je i brojne nedostatke. Među

glavnim nedostacima je to što se nije povećalo ulaganje u poduzetnički kapital iako su

predlagači zaštitne kamate – heidelberška grupa stručnjaka, predviđali da će do tog

povećanja doći. Zaštitna kamata je omogućila i isplatu dividende i udjela te time

dovodila do smanjenja kapitala bez plaćanja poreza iako su društva imala porezne

gubitke. Još neki od nedostataka su negativni financijski učinak za državni proračun,

diskriminacijsko poticanje ulaganja u kapitalno-intenzivne djelatnosti, povećanje

gomilanja poreznih gubitaka, nedovoljna transparentnost tog instituta kao porezne

olakšice.

13

Hrvatska porezna vlast se 2000. godine odlučila za ukidanje zaštitne kamate iz razloga

što taj poticaj ne koriste zemlje u našem okruženju i zbog želje da naš porezni sustav

postane konkurentniji i transparentniji. Ukidanjem zaštitne kamate smanjena je stopa

poreza na dobit na 20%. Međutim, tvrdnja da nijedna zemlja u našem okruženju nema

institut sličan zaštitnoj kamati nije točna jer su primjerice, Austrija i Italija u svoj

porezni sustav uvele sličan institut koji se razlikuje od naše zaštitne kamate po tome što

je primarno usmjeren na novi kapital, odnosno na povećanje kapitala, uviđajući temeljni

nedostatak našeg instituta koji se odnosio na sav uloženi kapital (Kraljić, 2001.,

str.560).

Bez obzira na npr. Austriju i Italiju, Hrvatska je zaštitnu kamatu zamijenila sustavom

poreznih olakšica po uzoru na druge tranzicijske zemlje. Sadašnji porezni poticaji u

sustavu poreza na dobit potiču obavljanje djelatnosti na području posebne državne skrbi

i u slobodnim zonama, ulaganja iznad određenih iznosa i za zapošljavanje, a sam je

porezni poticaj instrumentaliziran u obliku smanjenja stope poreza na dobit. Budući da

je reformom poreza na dobit uvedena niža stopa (20%) i mnogo više olakšica nego prije

jer su kao vrlo velik poticaj uvedeni i porezni praznici za tzv. velika ulaganja te poticaji

zbog kojih dioničari ponovno ulažu dividendu u poduzeće (Kraljić, 2001., str.561).

3.2. Obveznici i osnovica poreza na dobit

Definicija poreznog obveznika poreza na dobit s jedne je strane jednostavna, ali se isto

tako može reći da je ona daleko od jednostavnog (Jelčić, Jelčić, 1998, str.228).

Porezni obveznik je svaka fizička i pravna osoba koja je na temelju zakona dužna platiti

porez.

Prema Zakonu o porezu na dobit (NN 22/12) porezni obveznik poreza na dobit je

trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja

gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili

prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Osim navedenog obveznici poreza

na dobit mogu biti:

14

1) tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezidenta),

2) fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka,

ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak,

3) fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih

djelatnosti:

a) ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći

od 2.000.000,00 kuna, ili

b) ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodak veći od

400.000,00 kuna, ili

c) ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kuna, ili

d) ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15

radnika,

4) iznimno, tijela državne uprave, tijela područne samouprave, tijela lokalne

samouprave, Hrvatska narodna banka, državne ustanove, ustanove jedinica

područne samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi,

vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke

udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke

zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije ako

obavljaju gospodarsku djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do

stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu,

5) svaki poduzetnik koji nije spomenut pod točkama od 1 – 4, a koji nije obveznik

poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne

oporezuje drugdje.

Obveznici poreza na dobit nisu otvoreni investicijski fondovi što su osnovani i posluju u

skladu sa zakonom po kojemu su osnovani. Također, trgovačka društva koja su

registrirana i obavljaju brodarsku djelatnost ne plaćaju porez na dobit što je ostvare od

iskorištavanja brodova u međunarodnoj plovidbi, od prodaje brodova, od prodaje

dionica ili udjela u trgovačkim brodarskim društvima koja posluju u međunarodnoj

plovidbi, kao niti na dobit od dividende od dionica koje imaju u trgovačkim brodarskim

društvima koja posluju u međunarodnoj plovidbi.

15

Što se tiče porezne osnovice poreza na dobit ona se utvrđuje prema računovodstvenim

propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, a koja je

uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit. Porezni obveznik

rezident plaća porez na dobit na ukupan iznos dobiti ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu,

dok je porezni obveznik nerezident obvezatan platiti porez na dobit samo na dio dobiti

koji je ostvarena u tuzemstvu.

U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije, prodaje, promjene pravnog oblika i

podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti

imovine. Rashodima se smatraju i rashodi nastali po osnovi uplaćenih premija

dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist radnika.

Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u vezi s obavljanjem

djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

U nastavku je na slici 2 prikazan način izračuna porezne osnovice poreza na dobit.

Slika 2.: Porezna osnovica poreza na dobit

Izvor: Izrada autorice prema Zakonu o porezu na dobit, NN 22/12

16

Slika 2 prikazuje izračun porezne osnovice poreza na dobit. Iz slike je vidljivo kako je

dobit poduzeća potrebno korigirati za eventualno povećanje ili smanjenje porezne

osnovice, preneseni porezni gubitak i olakšice, oslobođenja i poticaje.

3.3. Poticaji za investicije u Republici Hrvatskoj

Porezni poticaji mogu se razvrstati prema raznim kriterijima. Ukoliko se porezni

poticaji kod poreza na dobit grupiraju prema pripadajućim zakonima, onda se razlikuju

sljedeći poticaji:

1. poticaji ulaganjima (Zakon o poticanju ulaganja, NN 138/06),

2. porezne olakšice na području posebne državne skrbi (Zakon o PPDS, NN 44/96,

NN 90/05),

3. olakšice za porezne obveznike na području grada Vukovara (Zakon o obnovi i

razvoju Grada Vukovara, NN 44/01, NN 90/05),

4. olakšice za porezne obveznike na brdsko-planinskim područjima (Zakon o BPP,

NN 12/02, NN 90/05),

5. olakšice i oslobođenja za porezne obveznike u slobodnim zonama (Zakon o

slobodnim zonama, NN 44/96, NN 92/05),

6. poticaji u kontekstu dopuštenih stopa amortizacije (Zakon o porezu na dobit, NN

177/04, 90/05, 57/06),

7. poticaji u kontekstu prijenosa poreznog gubitka (Zakon o porezu na dobit,

NN177/04, 90/05, 57/06),

8. umanjenje porezne osnovice za svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili

olakšice sukladno posebnim propisima (državne potpore za znanstveno-

istraživačke projekte, te državne potpore za obrazovanje i izobrazbu).

Zakoni navedeni pod rednim brojevima 1. – 5. detaljnije su razrađeni u petom

poglavlju. To su Zakoni koji reguliraju porezne praznike u Republici Hrvatskoj.

Gledajući prema broju poreznih poticaja, posebno ako se još istakne da su navedeni

poticaji samo u sklopu sustava oporezivanja dobiti, moglo bi se zaključiti kako Hrvatska

ima relativno veliki broj različitih vrsta poticaja. S druge strane, kad se promatraju s

17

aspekta industrijske politike, udio poreznih poticaja u ukupnim potporama u 2005.

godini iznosio je 15,7%, a u 2006. godini samo 8,1%. U usporedbi s EU gdje porezni

poticaji čine 44,5% ukupnih državnih potpora to je relativno mali postotak. Ipak, tako

nizak udio poreznih poticaja u Hrvatskoj prije svega je rezultat visokih udjela ostalih

državnih potpora od kojih se najviše ističu subvencije i jamstva izdana prije svega

sektoru brodogradnje. Što se tiče poreznih poticaja, posljednjih godina izvršeno je dosta

prilagodbi u zakonodavstvu, pa se sa aspekta pristupanja Hrvatske EU mogu smatrati

zadovoljavajući i po veličini i po strukturi.

18

4.POREZNI PRAZNIK U EUROPI

Hrvatska i zemlje regije koriste se velikim brojem i vrstama raznih poticaja u sklopu

poreza na dobit. U svjetskoj praksi dominantna vrsta poticaja jest porezni praznik.

Unatoč tome u pojedinim zemljama i druge vrste poreznih poticaja imaju značajnu

ulogu. Posebno se ističe upravo Hrvatska koja u svom sustavu oporezivanja dobiti ima

zastupljene gotovo sve vrste promatranih poticaja. Trend dominiranja poreznih

mirovanja ali i velikog broja drugih poticaja je sasvim logičan, jer se radi mahom o

zemljama u tranziciji koje nastoje potaknuti ekonomski rast i razvoj. Veliki je naglasak

na privlačenju stranog kapitala i stranih investicija, koji donosi tržišne norme ponašanja

i poslovanja te priprema gospodarstvo na ulazak u EU.

Osim što sve zemlje regije najviše koriste porezna mirovanja, ne može se naći mnogo

drugih zajedničkih karakteristika u sustavu poreznih poticaja, premda ih u ekonomskom

kontekstu u Europi često vole zajednički analizirati kao „zapadni Balkan“. Struktura i

broj poreznih poticaja u pojedinim zemljama uvelike je strukturirana stupnjem

razvijenosti i dostignutom stupnju približavanja EU. Slovenija i Hrvatska kao

naprednije zemlje više koriste horizontalne poticaje, postupno napuštaju selektivne

poticaje, a naglasak stavljaju više na ključnim područjima razvoja kao istraživanje i

razvoj, obrazovanje i zapošljavanje. Taj trend donekle prati Srbija te djelomično Crna

Gora. Albanija i Makedonija najviše zaostaju po broju i strukturi poreznih poticaja, no

može se zaključiti kako relativno nisko porezno opterećenje ostvaruju kroz izrazito

nisku poreznu stopu i jako jednostavan sustav oporezivanja dobiti.

4.1. Definicija poreznog praznika

Porezni praznik ili porezno mirovanje („tax holiday“) je vremenski ograničeno izuzeće

plaćanja poreza koje se primjenjuje za nova poduzeća. Njegova „blaža“ varijanta je

plaćanje poreza na dobit po sniženoj stopi koje se vremenski ograničeno primjenjuje za

nova poduzeća. Moguće su različite kombinacije ove dvije varijante: npr. prvih

nekoliko godina primjenjuje se izuzeće, idućih nekoliko godina snižena stopa, te nakon

toga normalna stopa ili se, pak, prema relevantnim kriterijima neka poduzeća

19

kvalificiraju za sniženu stopu, a druga za nutlu, tj. izuzeće (slučaj Hrvatske) (Blažić,

2006, str.177).

Poduzeće kojemu je država odobrila primjenu poreznog praznika ne mora plaćati porez

na dobit u cjelokupnom ili samo u djelomičnom iznosu u vremenu na koje se porezni

praznik odnosi, a to su uglavnom početne godine poslovanja poduzeća. Iako se porezni

praznici mogu katkad produžiti ili se nakon njihova isteka poduzeću odobrava niže

porezna stopa, ipak se nakon prestanka trajanja poreznog poticaja poduzeće oporezuje

važećim porezom na dobit kao i svako drugo (Kesner Škreb, 2001., str.633).

Razlika između poreznih praznika i jednostavnog korištenja izuzeća ili snižene stope je

u tome da se porezni praznici investitorima nude, odnosno osiguravaju im korištenje

ove povlastice samo u vremenski ograničenom razdoblju, iz čega i proizlazi slikoviti

naziv porezni praznici (Sokol, 2008, str.100).

Kratki porezni praznici (pritom se misli na porezne praznike u trajanju do tri godine i

kraće) su od vrlo malog interesa za potencijalne investitore i vrlo će rijetko imati većeg

upliva na privlačenje izravnih inozemnih investicija, jer bilo koje investicije značajnijeg

obujma trebaju nekoliko godina prije nego li počnu donositi profit, a do tada će porezni

praznik već završiti (Sokol, 2008, str.100).

Duži porezni praznici su privlačniji za strane investitore, ali donose i daleko veće

troškove za zemlje koje ih primjenjuju, odnosno očituju se kao znatniji gubitak poreznih

prihoda u sustavima oporezivanja dobiti poduzeća. Potrebno je dobro procijeniti na koji

će se vremenski period odobriti porezni praznici, kako bi se polučile željene koristi od

privlačenja dodatnih, tj. novih investicija (Sokol, 2008, str.100).

Efektivno trajanje poreznih praznika ovisi o tome kada porezni praznici počinju te za to

postoji nekoliko mogućih varijacija. Porezni praznici mogu započeti u trenutku

osnivanja trgovačkog društva ili u trenutku kada poduzeće registrira svoju djelatnost.

Druga varijanta je da se za datum početka poreznih praznika uzme datum kada je

započela proizvodnja, odnosno vođenje poslova. Treća varijanta uzima kao početak

poreznih praznika godinu u kojoj je prvi put ostvaren profit, a četvrta varijanta razlikuje

se od treće prema načinu na koji će se tretirati gubici. Prema ovoj varijanti porezni

20

praznici počinju u trenutku kada se prvi put pojavi oporeziva dobit (Sokol, 2008,

str.101).

Što kasnije započne rok od kada se računa početak trajanja poreznih praznika, to je

takva vrsta poticaja pouzdanija za potencijalne investitore. Za potencijalne investitore

vrlo je važno da im se osigura svojevrstan poček od plaćanja poreza dok poslovanje ne

počinje donositi profit (Sokol, 2008, str.101).

Prilikom odlučivanja o tome kada započinju teći porezni praznici treba voditi računa o

nekoliko faktora. Najjednostavniji je sustav u kojem je datum početka poreznih

praznika istovjetan s datumom osnivanja trgovačkih društava, odnosno s registracijom

poduzeća, jer tu nema nikakve sumnje kada se događaj zaista zbio. Također, ova će

varijanta ranog početka poreznih praznika biti povoljna za onu vrstu investicija koje

donose brzi profit (Sokol, 2008, str.101).

Porezni praznici koji započinju u trenutku početka proizvodnje čine se kao još

povoljnija varijanta, ali neće odgovarati svim vrstama poslovanja, odnosno poslovnih

pothvata. Dok porezni praznici koji počinju teći tek u prvoj profitabilnoj godini, pružaju

mogućnost za manipulaciju kroz akceleraciju primitaka ili diferencijaciju troškova, na

početku kao i na kraju promatranog razdoblja, te zahtijevaju od investitora da evidentira

odgovarajuće povrate poreza tijekom trajanja praznika što je korisno za zemlje koje

nude takvu vrstu poreznih praznika, jer će kroz analizu podataka o napretku

investicijskog pothvata moći bolje procijeniti koliki su im ustvari troškovi ponuđenog

poticaja (Sokol, 2008, str.101).

Potrebno je poznavati razlike između poreznog praznika i investicijskog odbitka.

Između poreznih praznika i investicijskih olakšica u užem smislu postoje esencijalne

razlike. Prva značajna razlika jest ta da se porezni praznici mogu odnositi i na druge

vrste poreza, a ne samo na porez na dobit. Porezni praznici osiguravaju izuzimanje ili

smanjenje u vremenski ograničenom razdoblju, dok investicijski odbitak ili kredit,

izuzimaju dobit ili smanjuju porez u točno propisanom iznosu, ova se razlika doduše

gubi ukoliko su odbitak ili krediti limitirani vremenom u kojem se mogu iskoristiti, što

može biti slučaj u pojedinim poreznim praksama (Sokol, 2008, str.107).

21

Iz prethodno navedenog, može se izvući zaključak kako za novog investitora nema

velike razlike između povlastica u obliku poreznih praznika ili pak investicijskog

odbitka ili kredita, osim činjenice da su porezni praznici daleko pogodniji za one

investicije koje osiguravaju brzi povrat. Ipak, velika prednost uporabe poticaja u obliku

investicijskog odbitka ili kredita jest u tome da nisu ograničeni samo na nove

investitore, već da su podjednako povoljne i za već postojeće investitore kada žele

proširiti svoje investicije (Sokol, 2008, str.107).

Porezni praznik je često korišten u razvoju tranzicijskih zemalja. Jedna od prednosti

poreznih praznika za tranzicijske zemlje je da oni pružaju jednostavan režim za strane

ulagače, jer nema potrebe za izračunom poreza u prethodnim godinama. Pitanje koje je

povezano s poreznim praznikom je tretman amortizacije tijekom poreznog praznika.

Amortizacija predstavlja trošak tako da je potrebno izmjeriti točan iznos prihoda koji je

dio poreznog praznika. Drugo pitanje je dužina poreznog praznika. Većina poreznih

praznika u tranzicijskim zemljama je kraćeg trajanja.

Porezni praznici su najbolje iskorišteni u tvrtkama i na projektima koji ostvaruju znatnu

dobit u ranijim godinama. Tu je najčešće riječ o poduzećima koja se bave trgovinom,

graditeljstvom ili pružanjem usluga. Korist od poreznih praznika je manja kod kapitalno

intenzivnih projekata koji obično ne ostvaruju profit u prvim godinama. To je u stvari

iskustvo tranzicijskih zemalja koje su uvele porezni praznik. Najčešći korisnici poreznih

praznika su mala poduzeća, restorani, trgovine i tvrtke koje se bave nekretninama.

Porezni praznici su posebno osjetljivi na porezno planiranje, što je posebno

problematično za porezne vlasti. Naime, porezno planiranje može dovesti do značajnog

curenja prihoda. Takav ishod dodatno smanjuje isplativost poreznih poticaja. Porezni

praznici u velikom broju zemalja su usmjereni na poduzeća s dovoljno visokim

postotkom stranog vlasništva. Značajan porezni prihod se izgubio kod stvaranja

fiktivnog stranog vlasništva.

Nadalje, postojanje poreznog praznika uvodi mogućnost prijenosa dobiti iz poslovanja

koje ne ispunjava uvjete za porezni praznik na tvrtku koja ispunjava te uvjete. Na

primjer, domaće poduzeće može prenijeti mali dio svog poslovanja u vlasništvo stranog

poduzeća s kojim ima zajednička ulaganja.

22

Kod poreznih praznika moguće je i njihovo iskorištavanje koje se može ograničiti na

nekoliko načina. Kao što je već spomenuto, porezni praznici više su povezani za

osnivanje poduzeća, nego za razinu ulaganja. Česti slučaj iskorištavanja poreznog

praznika je kad poduzeće čiji porezni praznik je istekao, prenosi svoju postojeću

poslovnu imovinu na novu tvrtku i opet koristi porezni praznik.

4.2. Efikasnost poreznog praznika

Prije rasprave o efikasnosti poreznog praznika, bitno je istaknuti kako su općenito

porezni poticaji sveprisutni i kao takvi učinkovitiji ukoliko se formuliraju u skladu sa

slijedećim karakteristikama. Prvo, općenito se smatra da je bolje da porezni poticaji

djeluju kao ugrađeni, automatski instrumenti, a ne kao diskrecijske mjere nositelja

fiskalne politike. Drugo, porezni poticaji moraju biti više opći i horizontalni, a manje

selektivni. Selektivnim poticajima se smatraju sektorske i regionalne potpore. Iako se

regionalne potpore smatraju manje lošima od sektorskih, obje vrste značajno narušavaju

ekonomske odnose te se preporuča njihovo korištenje isključivo u slučaju slabe

razvijenosti određene regije. Treća bitna karakteristika je privremeni ili stalni karakter

poreznih poticaja. Smatra se da selektivni poticaji trebaju biti privremeni dok

horizontalni poticaji trebaju imati stalni odnosno dugoročni karakter. Posljednje i možda

najvažnije pitanje jest koliko su porezni poticaji za investicije učinkoviti. Prema

„mainstream“ mišljenju u ekonomskoj znanosti porezni poticaji nemaju presudnu ulogu

u donošenju investicijske odluke (Šimović, 2008., str.12).

Utvrđivanje efikasnosti obuhvaća usporedbu učinaka i relevantnih troškova. Porezni

poticaj je efikasan ukoliko ostvaruje svoju svrhu uz minimalne troškove izgubljenih

poreznih prihoda, bez obzira na to treba li ili ne treba poticati navedenu svrhu.

Efikasnost je, dakle, odnos između konkretnog učinka koji se želi potaknuti poreznim

poticajem i izgubljenih poreznih prihoda zbog poreznog poticaja, tj. olakšice za državu.

Što je prva kategorija veća, a druga manja, porezni poticaj je efikasniji (Blažić, 2006,

str.174-175).

Samo postojanje poreznog praznika dovodi do značajnog gubitka poreznih prihoda za

pojedinu državu. Kako je porezni praznik, odnosno porezno mirovanje, najzastupljenije

23

investicijski porezni poticaj u našoj regiji, te se trajanje poreznog praznika kreće oko 10

godina, dolazi do značajnog gubitka sredstava za državni proračun. Kod poreznog

praznika otvorena je velika mogućnost za zloupotrebu, odnosno prebacivanje dohotka u

kompanije s poreznim praznikom. Ovu olakšicu koriste samo poduzeća koja ostvaruju

profit, a također ova olakšica potiče osnivanje novih poduzeća, a ne nove investicije.

Iz svega navedenog može se izvući zaključak da se radi o neefikasnom sredstvu

poticanja investicija, ne samo u smislu neutralnosti (jer je često selektivan prema

djelatnostima, granama, odnosno regijama, i diskriminira postojeća poduzeća u odnosu

na nova), već i u smislu efektivnosti – gubici u poreznim prihodima su veći nego porast

investicija (Blažić, 2006, str.178).

Klemm i Van Parys bavili su se efikasnošću poreznog praznika u Latinskoj Americi, na

Karibima i u Afričkim zemljama i to u periodu od 1985.-2004. godine. Njihovo

istraživanje je pokazalo da porezni praznici, baš kao i zakonske porezne stope, u nekim

slučajevima utječu na izravna strana ulaganja, dok investicijske naknade ne utječu.

Konkretno, u Latinskoj Americi i na Karibima niže stope poreza na dobit i porezni

praznici su privukli izravna strana ulaganja, dok u Africi to nije bio slučaj. U Latinskoj

Americi efikasnost poreznog praznika je velika, a jedan od razloga je i to što se na

izravna strana ulaganja utječe samo fiskalnim instrumentima i stvara se povoljna klima

za privlačenje izravnih stranih ulaganja (Klemm, Van Parys, 2010, p.21).

Kako bi se izbjegli neki od navedenih nedostataka, tj. kako bi se povećala efikasnost

poreznog praznika potrebno je produžiti rokove trajanja ovog investicijskog poreznog

poticaja, te omogućiti odobravanje ovog poticaja i za već postojeća poduzeća, a ne samo

nova poduzeća.

24

4.3. Regulativa u vezi štetne porezne konkurencije

U uvjetima visoke međunarodne mobilnosti kapitala, vlade određenih zemalja mogu biti

u iskušenju da kroz mehanizme smanjivanja poreznog opterećenja u sustavu

oporezivanja dobiti poduzeća utječu na privlačenje izravnih stranih investicija i na taj

način smanjuju porezne prihode zemalja iz kojih kapital odlazi te povećavaju vlastite.

Međutim ovakav vid kompeticije u konačnici može polučiti negativne efekte za sve

zemlje koje sudjeluju u njemu jer će kroz ''utrku do dna'' ustvari doći do smanjenja

blagostanja stanovnika svih zemalja (Sokol, 2008.).

Zbog tih razloga Europska unija već godinama pokušava riješiti problem vezan uz

poreznu konkurenciju. Ti problemi nastoje se riješiti pomoću mehanizama porezne

koordinacije, odnosno harmonizacije. Predloženo je više različitih modela za suzbijanje

štetne porezne konkurencije na razini EU. Ni jedan od predloženih modela nije dobio

značajniju političku potvrdu, a jedan od razloga za to leži i u činjenici da dosada teza o

štetnosti porezne konkurencije nije bila dokazana na adekvatan način.

Europska unija je područje s visokim poreznim opterećenjem. Prema podacima za 2005.

godinu udio poreza u BDP-u na razini Unije bio je 39,6%, što je za trinaest postotnih

poena više nego li primjerice udio poreza u BDP-u SAD-a ili Japana (Sobol, 2008). To

naravno ne znači kako i sve pojedinačne zemlje članice EU imaju visoko porezno

opterećenje, jer neke imaju udio poreza u BDP-u i znatno niži od 35%, dok neke poput

Švedske imaju udio poreza u BDP-u čak i veći od 50%.

4.4. Kodeks ponašanja na području oporezivanja poduzetnika

U svrhu suzbijanja nelojalne ili štetne porezne konkurencije i sprečavanja oporezivanja

trgovačkih društava unfair porezima, Vijeće EU donijelo je 1997. godine Kodeks

ponašanja na području oporezivanja poduzetnika. U Kodeksu Europska unija, vrlo

slično kao i OECD, štetnom poreznom konkurencijom ne smatra nisku opću stopu

poreza na dobit, odnosno razinu korporacijskog oporezivanja u državama članicama,

već specifične porezne mjere koje dovode do znatno niže efektivne (stvarne) razine

oporezivanja (uključujući i neplaćanje poreza) ispod uobičajene razine u državama

25

članicama EU. Takve su se države obvezale ukinuti ih («roll back»), i ne uvoditi ih u

budućnosti («standstill»). Navedene bi mjere mogle znatno utjecati na lokaciju

poduzeća (Blažić, 2006., str 180).

Kriteriji za potencijalno štetne mjere su:

a) stvarna razina oporezivanja znatno niža nego opća razina oporezivanja u dotičnoj

državi (svojevrsni «nulti kriterij» kao i kod OECD-a),

b) porezni poticaji rezervirani samo za nerezidente, odnosno transakcije rezidenata s

nerezidentima,

c) porezni poticaji izolirani od domaćeg gospodarstva zbog čega nema utjecaja na

domaću poreznu osnovicu (ring-fenced porezne pogodnosti),

d) pružanje poreznih pogodnosti čak i kada ne postoji nikakva realna ekonomska

aktivnost, odnosno znatno ekonomsko prisustvo u državi članici,

e) pravila za utvrđivanje profita unutar kompanija u multinacionalnoj grupi odstupaju

od međunarodno prihvaćenih pravila, posebice onih prihvaćenih od OECD-a,

f) poreznim mjerama nedostaje transparentnost, uključujući i slučajeve kada zakonske

odredbe na administrativnoj razini slabe, odnosno ne provode se transparentno.

U Kodeksu je navedeno pet osnovnih obilježja imanentnih ''nepoštenim'' ili unfair

porezima. Prvo, takvi porezi sadrže porezne pogodnosti osigurane samo za ona

trgovačka društva koja nemaju sjedište na području određene države članice ili

predviđaju pogodnosti samo za transakcije sa subjektima koji nemaju sjedište na tom

području. Drugo obilježje unfair poreza jesu pogodnosti koje se primjenjuju izvan

domaćeg ili nacionalnog tržišta. Treće, takvi porezi sadrže pogodnosti za one djelatnosti

i poslovanja koja nemaju ekonomski ratio ili opravdanje. Takvi porezi ne sadrže pravila

o raspodjeli dobiti multinacionalnih koncerna. Posljednje, peto obilježje unfair poreza

jest njihova netransparentnost i neučinkoviti žalbeni postupak (Žunić Kovačević, 1991).

U cilju sprječavanja štetna porezne konkurencije, izazvane unfair porezima, navedeni

Code of Conduct predviđa nekoliko mjera koje države članice imaju primjenjivati i

poštivati.

26

Prva se mjera odnosi na preuzimanje obveze neuvođenja novih štetnih poreza, tj. riječ je

o zabrani donošenja novih poreznih propisa koji imaju obilježja unfair poreza. Druga je

obveza država članica preispitati postojeće porezne zakone i ukinuti sve štetne porezne

mjere što je prije moguće. Države članice preuzimaju obvezu obavješćivanja drugih

država članica o mjerama koje je prihvatila iz Kodeksa te obvezu međusobnog

informiranja o prigovorima na porezne propise. Države članice obvezuju se

preuzimanjem Kodeksa u svoje zakonodavstvo na poticanje primjene načela ukidanja

štetne porezne konkurencije i u odnosu na treće države, a ne samo u odnosu prema

državama članicama. Iz navedenoga proizlazi da država mora provesti reviziju svojega

cjelokupnog poreznog zakonodavstva.

Obveza država članica u području poreznih oslobođenja mogla bi izazvati veliki otpor.

Države članice preuzimanjem Kodeksa preuzimaju obvezu neprimjene poreznih

subvencija jer nisu u skladu s pravom EU. Republika Hrvatska morala je u potpunosti

uskladiti porezna oslobođenja i porezne olakšice s pravnom stečevinom EU (Saša

Drezgić, Harmful Tax Competition in the EU with Reference to Croatia, Rijeka, 2005)

Svijest i spremnost na djelovanje protiv ilegalnih državnih potpora je sada veća nego što

je to bilo prije nekoliko godina (Lisa Paterno, Bulletin for International Taxation, June

2011, str343). Porezni sustavi zemalja članica Europske unije moraju biti u skladu s

pravilima o državnim potporama (''Fiscal State Aid''). Prema Ugovoru o EZ svaka

potpora koju dodjeljuje država članica ne smije narušavati tržišno natjecanje stavljajući

u povoljniji položaj određene poduzetnike ili proizvodnju određenih roba i to u mjeri u

kojoj to utječe na trgovinu između država članica. Pravila o državnim potporama

primjenjuju se bez obzira na oblik dane potpore. Izdan je velik broj propisa, obavijesti i

smjernica na području državnih potpora. Konkretno, na području izravnih poreza,

Komisija je izdala obavijest o primjeni pravila o državnim potporama

(http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxation/company_tax/harmful_tax_practices/).

Učinkovitost zabrane državnih potpora u konačnici ovisi o inicijativama konkurenata.

Rezultati studija OECD-a pokazuju da bi nacionalni sustavi poreza na dobit morali biti

neutralni na poslovne odluke pravnih osoba, te da one ne smiju biti posljedica ne

neutralnog poreznog sustava. Premda je to možda moguće postići na nacionalnom

27

nivou, to nije slučaj na globalnom nivou zbog prisutne porezne konkurencije među

državama.

Osnovni svjetski model borbe protiv štetne porezne konkurencije jest model

Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Još u svibnju 1996. godine

okupili su se ministri zemalja članica OECD-a kako bi raspravljali o mjerama protiv

razarajućih učinaka porezne konkurencije na investicije, financijske odluke te na

porezne osnovice zemalja OECD-a (Šimović, 2006., str.234).

Vijeće OECD-a prihvatilo je 9. travnja 1998. godine Izvješće Odbora te izdalo

preporuke vladama zemalja članica u sprečavanju štetne porezne konkurencije, kao i

uputu da razviju dijalog s zemljama koje nisu članice OECD-a u rješavanju ovog pitanja

(Šimović, 2006., str 234.).

Kod identificiranja štetnosti nekog poreznog režima OECD vrši procjenu

preferencijalnog poreznog režima pomoću četiri glavna i nekoliko pomoćnih čimbenika.

Procjena štetnosti se vrši temeljem ukupne procjene svakog od četiri glavna čimbenika i

ostalih pomoćnih čimbenika koji pomažu u identificiranju štetne porezne prakse. Kada

je porezni režim identificiran kao štetan vrši se procjena utjecaja na ekonomsku

aktivnost (OECD, 1998., str 25).

Glavni čimbenici su (OECD, 1998., str. 26-30):

1) Nulta ili niska efektivna porezna stopa. Nulta ili niska efektivna porezna stopa je

polazna točka u procjeni da li je neki preferencijalni porezni režim štetan. Da bi

se porezni režim okarakterizirao kao štetan, nulta ili niska porezna stopa mora

biti u kombinaciji sa najmanje jednim ostalim faktorom koji se navodi u

nastavku.

2) Ograđenost poreznog režima („Ring fencing“). Neki preferencijalni porezni

režimi su djelomično ili u potpunosti izolirani od domaćeg tržišta zemlje koja

omogućava režim. Činjenica da zemlja ima potrebu zaštititi vlastitu ekonomiju

od ovakvih poreznih mjera indicira da ovakav režim ima potencijal stvoriti

štetne ekonomske efekte.

3) Nedostatna transparentnost. Nedostatna transparentnost najčešće proizlazi iz

načina na koji je porezni režim dizajniran i administriran. Netransparentnost je

28

širi koncept koji među ostalim uključuje: preferencijalno korištenje zakona i

propisa, porezne mjere podložne čestim promjenama, nemogućnost uspostave

široko dostupne administrativne prakse.

4) Nedostatak efektivne razmjene informacija. Mogućnost ili spremnost neke

zemlje da omogući informacije drugim zemljama je ključni faktor u procjeni da

li režim koji koristi zemlja domaćin ima potencijalne štetne efekte. Pored toga,

čak i kada nema diskrecijskih zakona, administrativna politika ili praksa može

spriječiti razmjenu informacija.

Ostali čimbenici (OECD, 1998., str 30-34) su:

5) Umjetno definirana porezna osnova.

6) Nepoštivanje međunarodnih načela za transferne cijene.

7) Izuzeće stranih izvora prihoda.

8) Fleksibilnost poreznih stopa i porezne osnove.

9) Postojanje diskrecijskih mjera.

Mišljenje OECD-a da ovakva djelovanja potiču distorziju u području trgovine i

investiranja te smanjuju opću (globalnu) dobrobit. Istraživanje OECD-a ukazuju da

ovakve mjere mogu (Šimović, 2004., str. 74):

1) nagristi nacionalnu fiskalnu osnovu,

2) izmijeniti poreznu strukturu,

3) štetno utjecati na primjenu progresivnih poreznih stopa i na učinkovitost

redistributivne politike.

Korisno je usporediti Kodeks sa modelom eliminiranja porezne konkurencije OECD-a.

Smjernice OECD-a su jasno limitirane na financijske i uslužne aktivnosti, dok Kodeks

promatra poslovne aktivnosti u globalu, iako sa naglaskom na mobilne aktivnosti. S

druge strane OECD je geografski puno širi. Područje indirektnog i direktnog

oporezivanja nisu uključeni u oba dokumenta. Također, Kodeks je paket mjera dok su

OECD-ove smjernice popraćene s devetnaest detaljnih preporuka koja se odnose na

specifična pitanja u vezi štetne porezne konkurencije. Važno je naglasiti da u kreiranju

modela za borbu protiv štetne porezne konkurencije OECD i EU kreću sa različitih

pozicija. EU ima puno više argumenata u zahtijevanju eliminiranja štetne porezne

29

konkurencije unutar svojih članica i pristupnih zemalja. Ulaskom u EU, zemlje gube dio

svog suvereniteta. S druge strane, pitanje je koliko daleko može ići OECD u nalaganju

ograničenja svojim članicama i drugim zemljama spomenutih unutar OECD-ovih

izvještaja (Drezgić, 2005., str.83).

Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit u buduće će ujednačiti porezne

poticaje za investicije na razini EU. Ovaj prijedlog za sada je samo opcija za kompanije

rezidente EU. Postoje neki prihodi koji će biti izuzeti iz porezne osnovice. Neki od

izuzetih prihoda su subvencije koje su direktno povezane s proizvodnjom ili

poboljšanjem dugotrajne imovine podložne amortizaciji, zarade od prodaje dugotrajne

imovine, raspodjele profita, zarade od prodaje dionica, dobit poslovnih jedinica u trećoj

zemlji koja je izvan EU. Prijenos gubitka bit će neograničen i to unaprijed, a prijenos

gubitka unatrag neće postojati. Što se tiče istraživanja i razvoja, bit će omogućen 100%-

tni otpis.

Jedan od pokušaja rješenje problema štetne porezne konkurencije sastoji se u

jedinstvenom oporezivanju trgovačkih društava na razini EU. Postoje četiri mogućnosti

mogućeg budućeg uređenja jedinstvenog oporezivanja trgovačkih društava:

1) Oporezivanje od strane domaće države,

2) Zajednička usklađena porezna osnovica,

3) Poduzetnički porez EU,

4) Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit

''Oporezivanje od strane domaće države'' je fakultativnim model jer je pristupanje tom

modelu oporezivanja dobrovoljno. Dobit trgovačkog društva koje je dio povezanog

multinacionalnog trgovačkog društva utvrđivala bi se i oporezivala prema odredbama

zakonodavstva države u kojemu je sjedište multinacionalnog trgovačkog društva. Svaka

država u kojoj je koje od društava koja čine multinacionalno trgovačko društvo, po tom

modelu, zadržala bi pravo na određenje stopa na dio dobiti koji bi joj bio dodijeljen.

Prednost ovog modela je što bi pridonio pojednostavljenju oporezivanja, posebno sa

stajališta poreznih obveznika koji bi morali poznavati i voditi računa samo o poreznom

zakonodavstvu domaće države.

30

''Zajednička usklađena porezna osnovica'' zasniva se na pretpostavci po kojoj bi

zajedničku poreznu osnovicu preuzela većina država. Ovaj model je također

fakultativan. Ovaj model ne dira u stope poreza na dobit, pa svakoj državi ostaje

autonomija u određivanju visine poreznih stopa. Potrebno je utvrditi kriterij po kojemu

će se utvrditi koliki je dio dobiti koji može zahvatiti porezna vlast svake pojedine

države. Mogući kriteriji su vrijednost imovine ili troškovi rada i plaća.

''Poduzetnički porez EU'' temelji se na usklađenosti porezne osnovice i porezne stope.

Njime se predviđa da bi tako ubrani prihod bio prihod proračuna EU.

''Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit'' je četvrti model. Ovaj model

prvenstveno je namijenjen poduzećima koja posluju u najmanje dvije zemlje članice

EU. S ekonomskog aspekta obvezatna zajednička porezna osnovica najučinkovitije je

rješenje posebno u funkciji jačanja zajedničkog tržišta. Takav sustav utječe na

smanjenje porezne evazije i općenito utaje poreznih obveza. Zajednička konsolidirana

osnovica poreza na dobit poboljšava nadgledanje poduzeća koja posluju u više članica

EU, posebno u segmentu transfernih cijena.

Unatoč činjenici da se trenutno čine prihvatljivim diferenciranje porezne stope

nacionalnih poreznih sustava, i u poslovnom okruženju i na razini EU, čini se potrebnim

dodatno analizirati prednosti koje bi sa sobom donio sustav jedinstvenog oporezivanja.

Stoga nisu zanemarivi i poticaji koji se javljaju u cilju prihvaćanja jedinstvene porezne

stope u oporezivanju trgovačkih društava.

4.5. Usporedna analiza poreznog praznika u Europskoj uniji

U ovom poglavlju obrađeni su porezni praznici u zemljama Europske unije. U nastavku

je dan pregled poreznih praznika po pojedinim zemljama članicama Europske unije koje

koriste ovakav tip investicijskih olakšica.

Francuska je jedina stara članica Europske unije kod koje je prisutan porezni praznik u

značajnijoj mjeri. Francuska odobrava porezni praznik za svoja poduzeća za prva 23

mjeseca, a nakon tog perioda plaća se porez na dobit u visini od 25%, 50% i 75% od

stope poreza na dobit za svaku od idućih godina. Isto tako, ovo smanjenje poreza odnosi

31

se samo za poduzeća koja ostvaruju dobit do 200 000 EUR za razdoblje do 3 godine.

Francuska isto tako primjenjuje i posebno oporezivanje za inovativna mala i srednja

poduzeća. Za inovativna mala i srednja poduzeća primjenjuje se porezni praznik ako

posluju barem 8 godina i to na način da u prvoj godini ne plaćaju porez na dobit, dok u

idućih godinu dana plaćaju samo 50% od službene stope poreza na dobit. Takav režim

primjenjuje se od 2012. godine. Prije 2012. godine postojao je porezni praznik za prve 3

godine u kojima je poduzeće ostvarivalo profit, a za sljedeće 2 godine se plaćalo 50%

od stope poreza na dobit. Za poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem u

posebnim istraživačkim i razvojnim zonama odobrava se porezni praznik za prve 3

godine u iznosu od 100% dobiti poduzeća, te za sljedeće 2 godine u visini od 50%

(Boeijen, 2012.)

Novoosnovana poduzeća u jednoj od ekonomski ugroženih gradskih ili prigradskih zona

oslobođena su plaćanja poreza na dobit u vremenskom periodu između 1. siječnja 2012.

godine i 31. prosinca 2014. godine.

Luksemburg je također stara zemlja članica Europske unije koja koristi porezni

praznik. Porezni praznik se odobrava za nova poduzeća i poduzeća od posebnog značaja

za nacionalnu ekonomiju i to u periodu od 8 godina. Nove tvrtke i poslovne usluge koje

su od vitalnog značaja za rast nacionalnog gospodarstva mogu koristiti djelomično

oslobađanje od poreza tijekom osam financijskih godina, pod uvjetom da se ne natječu s

drugim tvrtkama. Iznos poreznog odbitka ovisi o vrsti i opsegu ulaganja u zemljište,

zgrade i opremu i to maksimalno u iznosu od 25% dobiti ostvarene novom aktivnošću.

Španjolska i Portugal imaju dodatne poticaje prema regionalnom zakonodavstvu

(sniženu stopu, porezni kredit, porezni praznik, niže ostale poreze). Kanarski otoci koji

pripadaju Španjolskoj imaju poseban sustav poreza na dobit kojim se želi smanjiti

nepovoljan zemljopisni položaj otoka i udaljenost od ostalog španjolskog teritorija i na

taj način privući potencijalne ulagače (glavne karakteristike su smanjena stopa poreza

za 50% za sve proizvode koji su proizvedeni na Kanarima, smanjene stope poreza za

ulaganja na otoke itd.).

Češka, u kojoj je standardna stopa poreza na dobit 19%, odobrava porezni praznik za

nova poduzeća za prvih 10 godina, dok za postojeća poduzeća postoji izuzeće za porast

32

poreza u odnosu na viši porez u zadnje 2 godine. Uvjeti za navedene poticaje su

minimalni iznos investicije, investicije u prerađivačku industriju, 40% investicija u

strojeve, te da je investicija ekološki prihvatljiva.

Poljska odobrava poticaje za specijalne ekonomske zone, odnosno riječ je o poreznoj

uštedi do maksimalnih 50% kvalificiranih rashoda (65% za mala i srednja poduzeća).

Uvjet za navedene poticaje je minimalni iznos investicije.

Iz navedenoga jasno je vidljivo kako je porezni praznik kao porezni poticaj

investicijama slabo zastupljen u starim zemljama članicama Europske unije, a isto tako i

u zemljama članicama koje su pristupile Uniji nakon 2004. godine. Kod zemalja članica

EU zastupljeni su drugi oblici poticaja investicijama. Gotovo sve zemlje koriste različite

odbitke od osnovice te porezni kredit (Mađarska, Slovačka, Belgija, Portugal,

Španjolska). Isto tako i u svim zemljama postoji prijenos gubitka, najčešće unaprijed, no

u Švedskoj, Velikoj Britaniji i Nizozemskoj moguć je i prijenos gubitka unatrag. Što se

tiče ubrzane amortizacije, nema je samo u Sloveniji i Austriji. Olakšice su često

povezane s minimalnim iznosom investicije ili pak s brojem zaposlenih (Boeijen, 2012).

4.6. Usporedna analiza poreznog praznika u zemljama regije

Konstantan pad visine poreznih stopa zapravo je, uz sve ostalo, pokazatelj pokušaja

poreznih sustava pojedinih zemalja da ostvare konkurentske prednosti u poreznom

smislu. Konkurentske prednosti jako su uočljive ukoliko uspoređujemo stope poreza na

dobit u zemljama zapadne Europe sa stopama poreza na dobit u tranzicijskim zemljama.

Tranzicijske zemlje, odnosno zemlje regije, nižim stopama poreza na dobit nastoje

privući strani kapital zemalja zapadne Europe. Upravo zbog pokušaja da se privuče što

više stranog kapitala u zemlje regije, u tim zemljama prisutne su brojne porezne

olakšice. Jedna od tih olakšica je i porezni praznik.

U nastavku je dani pregled općih stopa poreza na dobit u zemljama regije te podaci o

njihovim poreznim praznicima.

33

Slovenija

Stopa poreza na dobit od 1. Siječnja 2010. godine iznosi 21%. Pod posebnim uvjetima

odobrava se i stopa od 0% za investicijske i mirovinske fondove, te osiguravajuća

društva.

Olakšice u sustavu poreza na dobit u Sloveniji odnose se na posebne ekonomske zone te

na tonažni porez. Povlašteni porezni tretman zajamčen je do 2013. godine poduzećima

koja djeluju u ekonomskim zonama pored Kopra i Maribora. Poticaj uključuje sniženu

poreznu stopu (minimalna stopa od 10%) za dobit ostvarenu unutar ekonomske zone.

Srbija

Stopa poreza na dobit na poduzeća u Srbiji je proporcionalna i iznosi 15%. Što se tiče

poreznog mirovanja, ono je u Srbiji prisutno kod korporacija. Poduzeća su izuzeta od

plaćanja poreza na dobit u razdoblju od 10 godina, počevši od prve godine u kojoj su

realizirali oporezivu dobit, ukoliko ulaže u dugotrajnu imovinu iznos veći od 800

milijuna RDS i ukoliko u periodu ulaganja trajno zaposle barem dodatnih 100 ljudi.

Također postoje i porezna mirovanja za koncesije. Poduzeća koja obavljaju djelatnost

koja je predmet koncesije npr. istraživanje ili iskorištavanje prirodnih resursa, mogu biti

izuzeti od plaćanja poreza na dobit do 5 godina. Od 7. siječnja 2012. godine omogućeno

je korištenje poreznog praznika i za proizvodna poduzeća koja posluju unutar slobodne

zone.

Crna Gora

Stopa poreza na dobit u Crnoj Gori je proporcionalna i iznosi 9%. Novoosnovana

poduzeća u Crnoj Gori imaju pravo na porezno mirovanje u privredno nedovoljno

razvijenim područjima. Novoosnovane pravne osobe koje obavljaju proizvodnu

djelatnost oslobođene su plaćanja poreza na dobit za prve tri godine od početka

obavljanja djelatnosti, na dobit ostvarenu obavljanjem djelatnosti u nedovoljno

razvijenim područjima. Nadalje, tvrtke koje ostvaruju prihod kroz novoosnovanu

podružnicu u nerazvijenom području imaju pravo na porezni kredit jednak udjelu

34

prihoda podružnice u ukupnom prihodu poduzeća. Ovaj poticaj može se koristiti u

razdoblju od 3 godine.

Makedonija

Porez na dobit u Makedoniji iznosi 10% te se ne odnosi na čitavu dobit (Makedonija ne

oporezuje dobit raspoređenu domaćim poduzećima). Proteklih nekoliko godina

provodile su se reforme makedonskog poreznog sustava, tako da je od 2008. godine

Makedonija jedna od zemalja s najnižom stopom poreza na dobit.

Tvrtke koje posluju u slobodnim zonama oslobođene su plaćanja poreza na dobit u

razdoblju od 10 godina od dana početka svoje djelatnosti u zoni, ukoliko su ispunjeni

određeni uvjeti i ukoliko je dobila prethodno odobrenje od porezne uprave (ali ne

kasnije od 2 godine nakon primitka dozvole za rad).

Federacija BiH

Porez na dobit plaća se po stopi od 10% na utvrđenu poreznu osnovicu u poreznoj

bilanci. Što se tiče poreznog mirovanja, obveznik koji je u godini za koju se utvrđuje

porez na dobit izvozom ostvario preko 30% ukupno ostvarenog prihoda oslobađa se

plaćanja poreza na dobit za tu godinu. Porezni obveznik koji u razdoblju od pet

uzastopnih godina ulaže u proizvodnju u vrijednosti od najmanje 20 milijuna KM, na

teritoriju Federacije BiH, oslobađa se plaćanja poreza na dobit za razdoblje od pet

godina počevši od prve godine ulaganja u kojoj mora biti uloženo najmanje četiri

milijuna KM.

35

4.7. Sinteza analize poreznih praznika u zemljama regije

Osim dominantne uloge poreznih mirovanja, većina promatranih zemalja najčešće ih

koristi u svrhu poticanja posebnih (ekonomskih, slobodnih) zona, ali i nerazvijenih

područja. Što se tiče poticanja nerazvijenih područja kroz porezna mirovanja, Slovenija

je uglavnom napustila takvu praksu dok Hrvatska i dalje ima mnoga regionalna porezna

mirovanja koja se primjenjuju na nerazvijenim područjima i područjima zahvaćenih

ratom. Hrvatska već sada najavljuje postepeno ukidanje regionalnih poreznih praznika

zbog skorog pristupanja Europskoj uniji. S druge strane, Srbija i Crna Gora još ne

iskazuju takvu namjeru. (Šimović, Mihelja Žaja, 2010., str.64)

Makedonija i Albanija prihvatile su drugačije koncepte ekonomske aktivnosti preko

poreznog sustava. Te dvije države rijetko i ograničeno koriste porezni praznik. Stopa

poreza na dobit kod njih iznosi svega 10% što je relativno nisko, pa su se upravo zbog

razloga niske stope poreza na dobit odlučile za strategiju što jednostavnijeg poreznog

sustava koji uključuje što manje poreznih olakšica.

U nastavku je prikazana tablica 3 sa pojedinim poticajima poreza na dobit u zemljama

jugoistočne Europe.

Tablica 3.: Investicijski porezni poticaji u zemljama jugoistočne Europe za 2012.

godinu

Srbija Crna Gora Albanija BiH Hrvatska Makedonija Porezni praznik

X X X X X

Izuzeće X X X Snižena stopa X X Ubrzana amortizacija

X X X X X X

Investicijski odbitak

Porezni kredit X X Slobodne zone: porezni praznik

X X

Izvor: obrada autorice prema Zakonima o porezu na dobit pojedinih zemalja i prema

Boeijen (2012.)

36

5.POREZNI PRAZNIK U REPUBLICI HRVATSKOJ

U ovom poglavlju biti će riječi o poreznom prazniku u Republici Hrvatskoj, njegovoj

definiciji, prednostima i nedostacima te regionalnim poreznim praznicima koji su

najkarakterističniji za područje RH.

5.1. Općenito o poreznom prazniku u RH

Kao što je već bilo spomenuto u ovom radu, porezni praznik tj. porezno mirovanje je

određeno razdoblje izuzeća (0%) od plaćanja poreza na dobit ili plaćanje poreza na

dobit po nižoj stopi od zakonske. Učinkovitost poreznog mirovanja također je

problematično definirati jer su oni usko vezani uz sniženu stopu poreza na dobit. Naime,

porezno mirovanje može se promatrati kao blaža varijanta poticaja koja se odnosi na

plaćanje dobiti, ali po sniženoj stopi i u određenom vremenskom razdoblju (Šimović,

Mihelja Žaja, 2010., str.63).

Sustav oporezivanja dobiti u Hrvatskoj nije uređen samo Zakonom o porezu na dobit.

To se posebno odnosi na problematiku poreznih poticaja koji su uglavnom sadržani

izvan Zakona o porezu na dobit, odnosno ovisno o poticaju pripadajućim zakonima.

Republika Hrvatska ima relativno nisku stopu poreza na dobit od 20%, ali uz to postoje

i mnogi porezni praznici. Porezni praznik kao porezni poticaj uveden je 2001. godine i

to za cijeli teritorij Republike Hrvatske, te za pojedine regije. Porezni praznici koji se

odobravaju za cijeli teritorij RH nazivaju se općim poreznim praznicima, dok porezni

praznici koji vrijede samo za pojedina područja ili regije su regionalni porezni praznici.

Porezni praznik kao porezni poticaj u Hrvatskoj reguliran je Zakonom o porezu na

dobit, Zakonom o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja. Porezni

praznik uvjetovan je minimalnim iznosom ulaganja te brojem novih radnih mjesta.

Kada govorimo o općim poreznim praznicima možemo reći da su oni usmjereni na

mikropoduzetnike te na ostale male, srednje i velike poduzetnike. Porezni praznici su

prikazani u tablici 4.

37

Tablica 4.: Opći porezni praznici u RH

Poduzetnik Najmanja

svota

ulaganja

Broj novih

radnih

mjesta

Smanjenje

porezne

osnovice

Stvarna

stopa

poreza na

dobit

Razdoblje

korištenja

povlastice

od godine

početka

ulaganja

Razdoblje

očuvanja

ulagateljskog

projekta

Mikro

Poduzetnici

50.000 € 3 50% 10% 5 Uz uvjet

modernizacije

tehnološkog

procesa

postojeće

proizvodne

linije ili pogona

i očuvanja

jednakog broja

radnika tijekom

razdoblja

korištenja

poticajnih

mjera, a ne

kraće od 3 god

Mali, srednji i

veliki

poduzetnici

150.000 do

1 mil. €

5 50% 10% 10

Od 1 mil.

do 3 mil €

10 75% 5% 10

Preko 3 mil.

€

15 100% 0% 10

Izvor: obradila autorica prema Zakonu o poticanju investicija NN 111/12, 28/13

Za investicije mikropoduzetnika u visini protuvrijednosti kuna do minimalno 50.000€,

nositelju poticajnih mjera stopa poreza na dobit umanjuje se za 50% od propisane stope

poreza na dobit u razdoblju do pet godina od godine početka investicije uz uvjet

otvaranja najmanje tri nova radna mjesta povezana s investicijskih projektom, i to

unutar razdoblja od jedne godine nakon početka investicije. Podnositelju prijave za

korištenje poticajnih mjera može se odobriti porezni poticaj i bez otvaranja novih radnih

mjesta uz uvjet da provodi modernizaciju tehnološkog procesa postojeće proizvodne

linije ili pogona. Podnositelj prijave ima obvezu, tijekom cijelog razdoblja korištenja

poticajnih mjera, očuvati jednaki broj radnih mjesta koje je imao u trenutku podnošenja

prijave, a ne kraće od tri godine od početka korištenja poticajnih mjera. Ukupan iznos

poreznih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom razdoblja

korištenja poreznih poticaja, određuje se u apsolutnom iznosu razlike obračuna dužnog

38

iznosa poreza na dobit. Minimalno razdoblje očuvanja predmetnog investicijskog

projekta i broja radnih mjesta iznosi tri godine, ali ne kraće od razdoblja korištenja

poticajnih mjera iz Zakona o poticanju ulaganja. Ako nositelj poticajnih mjera tijekom

razdoblja korištenja poticajnih mjera iz Zakona o poticanju ulaganja prestane biti

obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za preostalo

razdoblje za koja su odobrena uz obvezu očuvanja radnih mjesta i investicijskog

projekta. Također, ukoliko nositelj poticajnih mjera smanji broj novih radnih mjesta,

prestaje mu pravo korištenja poreznih povlastica za čitavo razdoblje za koje su odobrena

uz obvezu povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih povlastica uvećanih za

iznos zatezne kamate (Zakon o poticanju ulaganja, čl 8, 2013).

Za investicije u visini protuvrijednosti kuna do 1 milijun eura, nositelju poticajnih

mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 50% od propisane stope poreza na dobit u

razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje pet

novih radnih mjesta povezanih s investicijom.

Za investicije u visini protuvrijednosti od 1 do 3 milijuna eura, nositelju poticajnih

mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 75% od propisane stope poreza na dobit u

razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje 10

novih radnih mjesta povezanih s investicijom.

Za investicije u visini protuvrijednosti kuna preko 3 milijuna eura, nositelju poticajnih

mjera, stopa poreza na dobit umanjuje se za 100% od propisane stope poreza na dobit u

razdoblju do 10 godina od godine početka investicije uz uvjet otvaranja najmanje 15

novih radnih mjesta povezanih s investicijom (Zakon o poticanju ulaganja, članak 9,

2013).

Podnositelju prijave za korištenje poticajnih mjera može se odobriti porezni poticaj i

bez otvaranja novih radnih mjesta uz uvjet da provodi modernizaciju tehnološkog

procesa postojeće proizvodne linije ili pogona. Podnositelj prijave ima obvezu, tijekom

cijelog razdoblja korištenja poticajnih mjera, očuvati jednaki broj radnih mjesta koje je

imao u trenutku podnošenja prijave, a ne kraće od tri godine od početka korištenja

poticajnih mjera.

39

Ukupan iznos poreznih poticaja koje nositelj poticajnih mjera može iskoristiti tijekom

razdoblja korištenja poreznih poticaja, određuje se u apsolutnom iznosu razlike

obračuna dužnog iznosa poreza na dobit.

Minimalno razdoblje očuvanja predmetnog investicijskog projekta iznosi pet godina za

velike poduzetnike, ili tri godine u slučaju malih i srednjih poduzetnika, ali ne kraće od

razdoblja korištenja poticajnih mjera.

Ako nositelj poticajnih mjera tijekom razdoblja korištenja poticajnih mjera iz Zakona o

poticanju ulaganja prestane biti obveznik poreza na dobit, prestaje mu pravo korištenja

poreznih povlastica za preostalo razdoblje za koja su odobrena, uz obvezu očuvanja

radnih mjesta i investicijskog projekta.

Ukoliko nositelj poticajnih mjera smanji broj novih radnih mjesta, prestaje mu pravo

korištenja poreznih povlastica za čitavo razdoblje za koje su odobrena uz obvezu

povrata sredstava ostvarenih korištenjem odobrenih povlastica uvećanih za iznos

zakonske zatezne kamate.

Hrvatska u svom sustavu poreza na dobit nije uvela posebne poticaje za

implementiranje visokih ekoloških standarda u poslovanju koji bi mogli imati povoljne

učinke za hrvatski socio-ekonomski sustav jer su ti poticaji u nekim drugim zemljama

poslužili kao vrlo učinkovit instrument motiviranja društveno korisnoga gospodarskog

djelovanja.

Glavni nedostatak poreznog praznika je što ne potiče dugoročne investicije, već samo

kratkoročne. Preferiranje novih naspram postojećih poduzeća također je nedostatak.

Postojanje poreznog praznika dovodi do značajnog gubitka poreznih prihoda.

Mogućnost prebacivanja dobiti u kompanije s poreznim praznikom putem mehanizma

transfernih cijena također neizravno utječe na gubitak poreznih prihoda. Porezni praznik

je poticaj koji mogu koristiti samo poduzeća koja ostvaruju dobit, te kad se jedanput

uvedu teško ih je ukinuti. Kao nedostatak može se još navesti situacija kada vlasnici

često zatvaraju postojeće poduzeće koje više nema pravo na porezni praznik i otvaraju

novo poduzeće pod drugim imenom, ali u istom vlasništvu i s istim ciljem. Mnoge

zemlje, pa tako i Hrvatska, nastoje izbjeći i otkloniti nedostatke poreznog praznika

produživanjem roka trajanja poreznog praznika do 10 godina, uvjetovanjem poticaja

40

različitim elementima, a u posljednje vrijeme i odobravanjem ovog poticaja za sva, a ne

samo za nova poduzeća.

5.2. Regionalni porezni praznici u Republici Hrvatskoj

Osim općeg poreznog praznika, koji vrijedi za cijeli teritorij Republike Hrvatske,

postoje i regionalni porezni praznici. Ti regionalni porezni praznici vrijede za pojedina

područja Hrvatske. Regionalne porezne praznike dijelimo u četiri kategorije:

1. područje posebne državne skrbi,

2. Grad Vukovar,

3. brdsko-planinsko područje,

4. slobodne zone.

5.2.1. Područje posebne državne skrbi

Ovdje je prvo potrebno definirati razliku između poreznog mirovanja i selektivno

snižene stope poreza na dobit. Porezno mirovanje predviđa određeno razdoblje izuzeća

od plaćanja poreza na dobit ili plaćanje poreza po nižoj stopi od zakonske. Porezna

mirovanja vezana su uz visinu ulaganja i broj novozaposlenih osoba. Danas se često

koristi i selektivno snižena stopa poreza na dobit. Selektivno snižena stopa poreza na

dobit odobrava se za pojedine grane, djelatnosti, aktivnosti ili regije, a ne za područje

cijele zemlje. Tipičan primjer je i Republika Hrvatska koja takve stope odobrava za

područja posebne državne skrbi, brdsko-planinska područja, Grad Vukovar i slobodne

zone.

Republika Hrvatska odredila je kriterije po kojima se jedinicama lokalne samouprave,

gradovima, općinama i naseljima, sa posljedicama ratnih razaranja te teškoćama u

demografskom i gospodarskom razvitku dodjeljuje status područja posebne državne

skrbi. Zaostajanje u gospodarskom, socijalnom, demografskom i ukupnom razvoju

PPDS-a rezultat je mnogobrojnih čimbenika i njihovog vrlo složenog međusobnog

utjecaja. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, na području posebne državne

41

skrbi, ima 679.657 stanovnika, odnosno na njima živi 15,3% ukupnog stanovništva RH,

a zauzimaju 46% ukupne površine RH.

Područja posebne državne skrbi utvrđuju se radi postizanja što ravnomjernijeg razvitka

svih područja Republike Hrvatske, poticanja demografskog i gospodarskog napretka,

završetka programa obnove, povratka prijeratnog stanovništva i trajnog stambenog

zbrinjavanja. Prava iz Zakona o područjima posebne državne skrbi ostvaruju fizičke

osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi, naseljenici

na ova područja te pravne osobe koje imaju sjedište, odnosno obrtnici koji imaju

prebivalište na područjima posebne državne skrbi.

Područja posebne državne skrbi određuju se u tri skupine, I. i II. skupina prema

okolnostima nastalim na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a III.

skupina utvrđena je prema tri kriterija: kriteriju ekonomske razvijenosti, kriteriju

strukturnih poteškoća, demografskom kriteriju.

Prvoj skupini pripadaju tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i općina

koja se nalaze neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od

državne granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i nema više od 5 000

stanovnika prema popisu stanovništva iz 1991. godine, kao i sva ostala tada okupirana

područja gradova, općina i naselja hrvatskog Podunavlja.

U drugoj skupini su područja gradova, općina i naselja koja su bila okupirana za vrijeme

Domovinskog rata, a ne pripadaju u prvu skupinu.

Trećoj skupini područja posebne državne skrbi pripadaju područja općina i gradova koja

su ocijenjena kao dijelovi RH koji zaostaju u razvoju prema tri kriterija razvijenosti:

ekonomskom, strukturnom i demografskom.

Porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na PPDS i zapošljavaju više od pet

zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50%

zaposlenika ima prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi najmanje

devet mjeseci, zavisno od djelatnosti, plaćaju porez na dobit u visini stope navedene u

Tablici 5.

42

Tablica 5.: Stope poreza na dobit na području posebne državne skrbi

Djelatnost Razdoblje plaćanja

smanjenje stope

Stopa (%)

I. skupina Poljoprivreda i

ribarstvo

Do ulaska Hrvatske u

EU

0

Djelatnost osim

poljoprivrede i

ribarstva

2008. – 2010. 0

2011. – 2013. 25% od propisane

2014. – 2016. 75% od propisane

Od 2017. U visini propisane

II. skupina Poljoprivreda i

ribarstvo

Do ulaska Hrvatske u

EU

25% od propisane

Djelatnost osim

poljoprivrede i

ribarstva

2008. – 2010. 25% od propisane

2011. – 2013. 75% od propisane

Od 2014. U visini propisane

III. skupine Poljoprivreda i

ribarstvo

Do ulaska Hrvatske u

EU

75% od propisane

Djelatnost osim

poljoprivrede i

ribarstva

2008. – 2010. 75% od propisane

2011. – 2013. 85% od propisane

Od 2014. U visini propisane

Izvor: obrada autorice prema Zakonu o porezu na dobit i Zakonu o područjima posebne

državne skrbi

Porezni praznici na područjima posebne državne skrbi ukidaju se od 2014. godine i

nakon toga će se plaćati porez na dobit u visini propisane stope.

43

5.2.2. Grad Vukovar

Iako porez na dobit od početka 2007. godine nije više zajednički porez čiji se prihodi

dijele između različitih razina vlasti, zanimljivo je osvrnuti se na proračun Vukovara,

koji od mirne reintegracije ima poseban status u sustavu oporezivanja dobiti (Bratić,

2008., str.1).

Hrvatski porezni sustav, osim brojnih i čestih zakonodavnih promjena, karakteriziraju i

brojne olakšice, oslobođenja, poticaji i druge pogodnosti, najčešće na području poreza

na dohodak i dobit. Njima se nastoji pomoći npr. ratom opustošenim područjima

poticanjem investicija i gospodarskog razvoja. U širem smislu sve te pogodnosti

nazivamo poreznim izdacima. No uvođenje takvih poreznih pogodnosti, bez obzira na

to o kojem poreznom obliku bila riječ, ima i niz negativnih posljedica, od kompliciranja

i poskupljenja poreznog sustava, narušavanja njegove konzistentnosti i transparentnosti,

pa sve do urušavanja porezne osnovice i gubitka proračunskih prihoda. Primjer takvog

poreznog izdatka jest i oslobođenje od plaćanja poreza na dobit u Vukovaru, kojim je

Vlada nastojala potaknuti brži gospodarski razvoj i povećanje zaposlenosti (Bratić,

2008., str.1).

Poticajne mjere za ubrzanu obnovu i razvoj Grada Vukovara i otklanjanje posljedica

razaranja građevina i drugih posljedica nastalih tijekom Domovinskog rata propisane su

Zakonom o obnovi i razvoju grada Vukovara. Poticajne mjere ubrzane obnove i razvoja

Grada Vukovara odnose se na:

1. ratom razorene ili oštećene građevine (poslovne, stambene, objekte

infrastrukture, i dr.).

2. razminiranje,

3. povratak prognanika i izbjeglica,

4. zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta,

5. uvođenje informatičkih tehnologija u sva područja gospodarstva, društvenih

djelatnosti, državne uprave i lokalne samouprave,

6. tehničko-tehnološku modernizaciju,

7. obrazovanje i osposobljavanje u skladu s potrebama za novim znanjima i

vještinama,

44

8. razvoj poduzetništva,

9. prevenciju ekoloških incidenata,

10. uklanjanje ruševina i recikliranje građevinskog otpada.

U provedbi poticajnih mjera određenih ovim Zakonom mora se skrbiti o zaštiti i

očuvanju kulturnih dobara Grada Vukovara (Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara,

članak 2, 2009).

Obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost poljoprivrede i ribarstva na području

Grada Vukovara i zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom odnosu na neodređeno

vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i boravište na području

Grada Vukovara ili brdsko-planinskom području ili području posebne državne skrbi,

oslobođeni su od plaćanja poreza na dobit do dana prijama Republike Hrvatske u

Europsku uniju.

Obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost na području Grada Vukovara, osim

djelatnosti poljoprivrede i ribarstva, i zapošljavaju više od pet zaposlenika u radnom

odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% zaposlenika ima prebivalište i

boravište na području Grada Vukovara ili brdsko-planinskom području ili području

posebne državne skrbi, plaćaju porez na dobit kako slijedi u tablici 6.

Tablica 6: Stope poreza na dobit na području Grada Vukovara

Razdoblje plaćanja smanjene

stope

Stopa (%)

Djelatnost osim poljoprivrede i

ribarstva

2008.-2010. 0

2011.-2013. 0

2014.-2016. 5

Od 2017. 15

Izvor: obrada autorice prema Zakonu o obnovi i razvoju grada Vukovara

Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit za navedena vremenska razdoblja

utvrđuje se sukladno uvjetima i kriterijima utvrđenim Odlukom o objavi pravila o

potporama male vrijednosti. Od 2017. godine obveznici poreza na dobit plaćat će porez

na dobit u visini propisane važeće porezne stope. Smatra se da obveznik poreza na dobit

45

zapošljava na neodređeno vrijeme zaposlenika ako je zaposlenik proveo u radnom

odnosu kod poreznog obveznika i imao prebivalište i boravio na području Grada

Vukovara najmanje devet mjeseci u poreznom razdoblju.

5.2.3. Brdsko-planinsko područje

Brdsko-planinska područja jesu područja od interesa i pod posebnom zaštitom

Republike Hrvatske radi poticanja demografske obnove, naseljavanja i stvaranja

preduvjeta da se prirodni i ini gospodarski resursi što kvalitetnije koriste za gospodarski

razvoj ovih područja i Republike Hrvatske u cjelini, uz očuvanje biološke i krajobrazne

raznolikosti, te kvalitetnije i ravnomjernije rješavanje socijalnih prilika i gospodarskog

rasta i razvoja svih područja Republike Hrvatske.

Pod brdsko-planinskim područjima razumijevaju se područja čija nadmorska visina,

nagib i vertikalna raščlanjenost terena te njima uvjetovane pedološke, klimatske i druge

prirodne osobitosti predstavljaju otežane uvjete za život i rad stanovnika.

Status pripadnosti brdsko-planinskim područjima utvrđuje se na razini jedinica lokalne

samouprave. Status brdsko-planinskog područja u smislu ovoga Zakona ne može

ostvariti jedinica lokalne samouprave:

• na otocima,

• utvrđena kao područje posebne državne skrbi,

• koja se svojim teritorijem proteže uz morsku obalu i ima gustoću naseljenosti

veću od 20 stanovnika po kilometru kvadratnom,

• koja ima gustoću naseljenosti veću od 40 stanovnika po kilometru kvadratnom i

čiji su proračunski prihodi i primici po glavi stanovnika umanjeni za pomoć,

donacije, prihode od prodaje nefinancijske imovine te primitke od financijske

imovine i zaduživanja veći za više od 50% od prosjeka jedinica lokalne

samouprave koje udovoljavaju osnovnim geomorfološkim varijablama za ulazak

u brdsko-planinska područja.

U smislu ovoga Zakona status brdsko-planinskog područja imaju sljedeće jedinice

lokalne samouprave:

46

• gradovi – Buzet, Čabar, Delnice, Imotski, Lepoglava, Ogulin, Orahovica, Senj,

Sinj, Trilj, Vrbovsko i Vrgorac,

• općine – Bistra, Budinšćina, Cerovlje, Čavle, Dicmo, Đurmanec, Fužine,

Gračišće, Jelenje, Jesenje, Kalnik, Kaptol, Karlobag, Klana, Klis, Lobor, Lokve,

Lovreć, Lupoglav, Ljubešćica, Matulji, Motovun, Mrkopalj, Muć, Novi

Golubovec, Podbablje, Primorski Dolac, Radoboj, Ravna Gora, Skrad, Stubičke

Toplice, Šestanovac i Vinodolska općina.

Obveznici poreza na dobit koji obavljaju djelatnost poljoprivrede i ribarstva na brdsko-

planinskom području i zapošljavaju više od pet zaposlenika na neodređeno vrijeme, pri

čemu više od 50% zaposlenih ima prebivalište ili boravište na brdsko-planinskom

području plaćaju porez na dobit u visini 75% od propisane porezne stope do dana

prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Obveznici poreza na dobit koji su obavljali djelatnost na brdsko-planinskom području,

osim djelatnosti poljoprivrede i ribarstva, i zapošljavali više od pet zaposlenika na

neodređeno vrijeme, pri čemu je više od 50% zaposlenika imalo prebivalište i boravište

na brdsko-planinskom području, plaćali su porez na dobit u visini 75% propisane

porezne stope u razdoblju od 2008. do 2010. godine. Od siječnja 2011. godine obveznici

poreza na dobit plaćaju porez na dobit u visini propisane važeće porezne stope. (Zakon

o brdsko-planinskim područjima).

5.2.4. Slobodne zone

Slobodna zona je dio teritorija Republike Hrvatske, koji je posebno ograđen i označen i

u kojem se gospodarske djelatnosti obavljaju uz posebne uvjete. U zonu se može

slobodno unositi roba. U zoni se može obavljati: proizvodnja robe, oplemenjivanje robe,

skladištenje robe, trgovina na veliko, strateške aktivnosti poslovne podrške, aktivnosti

osnivanja tehnoloških razvojno-inovacijskih centara te pružanje usluga, osim

bankarskih i drugih novčanih poslova i usluga osiguranja i reosiguranja imovine i

osoba. U zoni nije dopušteno obavljanje trgovine na malo (Zakon o slobodnim zonama,

članak 4, 2008).

47

Korisnici zone mogu biti osnivači zone te druge domaće i strane fizičke i pravne osobe.

Domaće i strane fizičke i pravne osobe mogu obavljati gospodarsku djelatnost u zonama

ako su registrirane u Republici Hrvatskoj za obavljanje te djelatnosti te ako ispunjavaju

uvjete propisane Zakonom o slobodnim zonama. Korisnici obavljaju gospodarsku

djelatnost u zoni na temelju ugovora sklopljenog s osnivačem zone (Zakon o slobodnim

zonama, članak 26, 2008).

Korisnik u zoni može obavljati sve oblike trgovine s inozemstvom i tuzemstvom i

posredovanja u trgovini, osim trgovine na malo. Na poslove trgovine i posredovanja u

trgovini s inozemstvom, ne odnose se ograničenja iz zakona kojima se uređuje ovaj

oblik trgovine. (Zakon o slobodnim zonama, članak 33, 2008).

U Republici Hrvatskoj postoji 15 slobodnih zona, od kojih dvije slobodne zone nisu u

funkciji – slobodna zona Obrovac i slobodna zona Buje. Slobodne zone u RH koje su u

funkciji su (http://zone.mingorp.hr/slobodne/):

• Krapinsko-zagorska slobodna zona,

• Slobodna zona Osijek,

• Slobodna zona Kukuljanovo,

• Slobodna zona luke Rijeka,

• Slobodna zona Zagreb,

• Slobodna zona luke Split,

• Slobodna zona luke Pula,

• Slobodna zona splitsko-dalmatinska,

• Slobodna zona luke Ploče,

• Slobodna zona Đuro Đaković – SL. Slavonski Brod,

• Slobodna zona Varaždin,

• Podunavska slobodna zona Vukovar,

• Slobodna zona Ribnik

Društvo može u slobodnoj zoni osnovati podružnicu ili izdvojenu poslovnu jedinicu radi

plaćanja manjeg poreza. To znači da društvo može ostvariti porezne olakšice za dobitak

ostvaren u podružnici osnovanoj u slobodnoj zoni, odnosno za dio dobitka koji je

48

ostvaren u zoni. Uvjet je da društvo ne obavlja djelatnost isključivo u zoni nego samo

dio djelatnosti u izdvojenoj poslovnoj jedinici.

Na korisnike zona koji vrše početno ulaganje, primjenjuju se poticajne mjere iz Zakona

o poticanju ulaganja. Korisnici zona koji su do stupanja na snagu Zakona o poticanju

ulaganja uložili u izgradnju ili sudjelovali u izgradnji objekata ulaganjem više od

1.000.000,00 kuna, a pri tome nisu iskoristili gornju granicu dopuštenog intenziteta

potpore za ulaganje propisane kartom regionalnih potpora, ostvaruju pravo na

oslobođenje plaćanja poreza na dobit do godine u kojoj će iskoristiti gornju granicu

dopuštenog intenziteta potpore za ulaganje, propisane kartom regionalnih potpora, ali

najdulje do 31. prosinca 2016. (Zakon o slobodnim zonama, članak 36, 2008).

Korisnici zona, koji su gospodarsku djelatnost u zoni obavljali do dana stupanja na

snagu Zakona o slobodnim zonama, plaćat će porez na dobit ovisno o prostornoj

jedinici za statistiku II razine u kojoj se zona nalazi, a sukladno Nacionalnoj klasifikaciji

prostornih jedinica za statistiku – NKPJ, i to na način koji je prikazan u tablici 7.

Tablica 7.: Stope poreza na dobit u slobodnim zonama

Korisnici zona Razdoblje plaćanja smanjene

stope

Stopa (%)

U NKPJ-u II. razine

Sjeverozapadna Hrvatska

2008. – 2010. 10

2011. – 2013. 15

Od 2014. U visini propisane

U NKPJ-u II. razine Središnja

i Istočna (Panonska Hrvatska)

i Jadranska Hrvatska

2008. – 2013. 10

2014. – 2016. 15

Od 2017. U visini propisane

Na području Grada Vukovara,

koji su gospodarsku djelatnost

obavljali do 29.07.2008.

2008. – 2010. 0

2011. – 2013. 5

2014. – 2016. 15

Od 2017. U visini propisane

Izvor: obrada autorice prema Zakonu o slobodnim zonama (NN 85/08) i Zakonu o

porezu na dobit (NN 80/10)

Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dobit za navedena vremenska razdoblja

utvrđuje se sukladno uvjetima i kriterijima utvrđenim Odlukom o objavi pravila o

potporama male vrijednosti.

49

6.ZAKLJUČAK

Porezni poticaji su vrlo važni za izgradnju konkurentnosti, a njihova konkurentnost

ovisi o načinu na koji se oni koriste. Ukoliko su porezni poticaji u skladu s

industrijskom politikom kojom se najbolje može utjecati na izgradnju strukture

gospodarstva i njihovu konkurentnost, tada se postiže najveća razina učinkovitosti.

Hrvatska od svih poreznih poticaja najviše koristi porezne praznike, a takva je praksa i u

svijetu. Porezni praznici su usmjereni na poticanje ulaganja svim poslovnim subjektima

u Hrvatskoj. Osim općih poreznih praznika, kod nas koriste se i mnogi regionalni

porezni praznici. Njihova zadaća je povećati zaposlenost i razvoj pojedinih područja.

Porezni praznici su posljednjih godina doživjeli mnoge promjene. Ranijih godina bili su

regulirani Zakonom o porezu na dobit, dok su danas regulirani Zakonom o poticanju

ulaganja.

Veličina i struktura poreznih poticaja u Hrvatskoj je tipična za tranzicijsku zemlju koja

je pred vratima Europske unije. Sa aspekta politike državnih potpora, odnosno sa

aspekta industrijske politike, trenutno veliki problem čine visoke i selektivne

proračunske subvencije i ostale potpore poput državnih jamstava. Smanjenje ostalih

državnih potpora i njihovo usmjeravanje prema horizontalnom karakteru, važnije je od

promjena u poreznom sustavu, stoga ne treba očekivati značajnije promjene kod

poreznih poticaja u Hrvatskoj.

Promatrajući porezne poticaje možemo zaključiti kako njihov iznos i značenje iz godine

u godinu raste, odnosno da Hrvatska podržava proces fiskalne kompeticije. Republika

Hrvatska uvela je u sustav oporezivanja dobiti porezne poticaje, olakšice i oslobođenja

kako bi privukla što veći iznos stranih investicija i istovremeno pokušala zadržati

domaći kapital u zemlji. S druge strane, to negativno utječe na sustav oporezivanja

dobiti, narušavajući njegovu neutralnost.

Mnogi kritičari poreza na dobit smatraju da je suviše neučinkovit. Ovdje treba naglasiti,

kako upravo na primjeru RH, možemo zaključiti da je porez na dobit jedan od

čimbenika koji pridonosi donošenju odluka o mjestu i načinu investiranja.

50

Sustav oporezivanja dobiti poduzeća koncipiran je na način koji se može smatrati

povoljnim za poslovanje trgovinskih poduzeća i ostalih poslovnih subjekata. Porez na

dobit u RH utječe pozitivno na gospodarska kretanja u vidu poticanja ulaganja. Ipak,

veliki broj različitih vrsta poticaja, olakšica i oslobođenja nije transparentan, a ni

iskorištenost svih vrsta postojećih olakšica nije zadovoljavajuća. Kako bi se povećala

učinkovitost trebala bi se napraviti analiza postojećih poticaja i olakšica po

kategorijama i ukinuti one koje ne zadovoljavaju ovaj kriterij. Na navedeni način

povećala bi se i neutralnost.

Kod budućih reformi sustava oporezivanja dobiti u RH, ne treba birati između sustava s

brojnim olakšicama i poticajima i neutralnog sustava oporezivanja, već se veća pažnja

treba usmjeriti na smanjenje neučinkovitosti postojećih poticaja uz širenje istih s ciljem

povećanja gospodarskih aktivnosti i povećanja blagostanja u Republici Hrvatskoj.

51

LITERATURA

1) Knjige

1. Blažić, H., 2006, Usporedni porezni sustavi – oporezivanje dohotka i dobiti,

Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka

2. Jančiev Z., Supić J., Živković D., 2012, The Croatian Tax System, Institute of Public

Finance, Zagreb

3. Jelčić, Barbara i Božidar, 1998, Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb

4. Jelčić B., Bejaković P., 2012, Razvoj i perspektive oporezivanja u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

5. Arbutina H., Ott K.,(prev.), 1999, Porezni leksikon s višejezičnim rječnikom, Institut za javne financije, Zagreb

6. Ola van Boeijen Ostaszewska, 2012, European Tax Handbook, IBFD

7. Easson A., 2004, Tax Incentives for Foreign Direct Investment, Kluwer Law International, The Hague, London, New York

8. European Communities, 2009, Taxation Trend in the European Union, Data for the EU Member States and Norway, Office for Official Publications oft he European Communities, Luxemburg

9. OECD, 2003, Tax Policy Assessment and Design in Support of Direct Investment, A Study of Countries in South East Europe, Pariz

10. Mintz J.M. & Tsiopoulos T., 1995, Corporate Income Taxation and Foreign Direct Investment in Central and Eastern Europe in: A. Shah (ed.), FIscal Incentives for Investment and Innovation, Oxford Univeersity Press, Oxford, p. 455 – 480

11. Sokol N., 2008, Analiza ekonomskih učinaka porezne konkurencije pri oporezivanju dobiti poduzeća u Europskoj uniji/doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb

2) Članci

12. Šimović H., 2008, Porezni poticaji za izgradnju konkurentnosti, u: Gulin D. (ur.), Financije i računovodstvo u funkciji jačanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, Zbornik radova 43. simpozija Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika, Pula, 5. – 7.06.2008

52

13. Šimović H., Mihelja Žaja M., 2010, Poticaji u sustavu poreza na dobit u Hrvatskoj i zemljama regije, Financije i računovodstvo, 5 (5), str. 60 – 67

14. Sokol N., 2008, Analiza učinaka porezne konkurencije pri oporezivanju dobiti poduzeća u Europskoj uniji, Ekonomska istraživanja, 21 (4), Zagreb

15. Kraljić M., 2001, Analiza porezne konkurentnosti sustava poreza na dobit tranzicijskih zemalja, Financijska teorija i praksa 25(4), str. 539. – 566

16. Kesner-Škreb M., 2001, Porezni poticaji, Financijska teorija i praksa 25 (4), str. 633 – 636

17. Šimurina N., Burgler T., 2012, Specifičnosti sustava oporezivanja dobiti poduzeća u Hrvatskoj i njihov utjecaj na poreznu konkurentnost, Institut za javne financije, Zagreb dostupno na: http://www.ijf.hr/upload/files/file/javna_potrosnja/simurina-Buergler.pdf

18. Holland D., Vann J.R., 1998, Income Tax Incentives for Investment, Tax Law Design and Drafting, IMF 2 (23)

19. Drezgić S., 2005, Harmful Tax Competition in the EU with Reference to Croatia, Zbornik radova Sveučilišta u Rijeci, Ekonomski fakultet, 23 (1), str. 71-100

20. Žunić Kovačević N., 2006, Kodeks ponašanja na području oporezivanja poduzetnika, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 27 (1), str. 241 – 266

21. Bratić V., 2008, Oporezivanje dobiti u Vukovaru: možemo li pratiti učinke poreznih oslobođenja?, Newsletter br.34, Zagreb

22. Paterno L., 2011, State Aid and Fiscal Protectionism in the European Union from the Perspective of Competitors, Bulletin for International Taxation, IBFD

23. Klemm, Van Parys, 2010, Empirical Evidence on the Effects of Tax Incentives, International Tax and Public Finance br.17, Springer US

3) Ostalo

24. Zakon o porezu na dobit, Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06

25. Zakon o brdsko-planinskim područjima, Narodne novine, br. 90/05, 12/02

26. Zakon o obnovi i razvoju Grada Vukovara, Narodne novine, br. 44/01, 90/05

27. Zakon o područjima od posebne državne skrbi, Narodne novine, br. 44/96, 90/05

28. Zakon o slobodnim zonama, Narodne novine, br. 44/96, 92/05

29. Zakon o poticanju investicija, Narodne novine, br. 111/12, 28/13

53

30. http://zone.mingorp.hr/slobodne/

31. http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=92

32.

http://www.durs.gov.si/si/davki_predpisi_in_pojasnila/davek_od_dohodkov_pravnih_oseb_p

ojasnila/obracunavanje_in_placevanje_davka/davek_na_tonazo/

54

POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA

TABLICE

Broj tablice Naziv tablice Izvor podataka Broj stranice 1. Korištenje poreznih

poticaja u svijetu Easson, 2004., str

132 4

2. Stope poreza na dobit u EU 15 u

2012./2013. godini

Blažić H., 2012, prema IBDF, 2012

7

3. Investicijski porezni poticaji u zemljama jugoistočne Europe

za 2012. godinu

Obrada autorice prema European Tax Handbook

37

4. Opći porezni praznici u RH

Obrada autorice prema Zakonu o

poticanju investicija

39

5. Stope poreza na dobit na području posebne državne

skrbi

Obrada autorice prema Zakonu o

područjima posebne državne skrbi

44

6. Stope poreza na dobit na području Grada Vukovara

Obrada autorice prema Zakonu o obnovi i razvoju Grada Vukovara

46

7. Stope poreza na dobit u slobodnim

zonama

Obrada autorice prema Zakonu o

slobodnim zonama i Zakonu o porezu na

dobit

50

GRAFIKONI

Broj grafikona Naziv grafikona Izvor podataka Broj stranice 1. Stope poreza na

dobit u novim članicama EU i zemljama regije u 2012./2013. godini

Blažić H., 2012, prema IBDF., 2012

10

55

SLIKE

Broj slike Naziv slike Izvor podataka Broj stranice 1. Porezni poticaji kod

poreza na dobit Šimović, Mihelja Žaja, Porezni poticaji u sustavu poreza na dobit u Hrvatskoj i zemljama regije, RIF, str.60

3

2. Porezna osnovica poreza na dobit

Obrada autorice prema Zakonu o porezu na dobit

16

56

IZJAVAIZJAVAIZJAVAIZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom POREZNI PRAZNIK izradila

samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Blažić. U radu sam primijenila

metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena

na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim

bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Mateja Kontek