Zaključak se može definisati kao izvedeni sud
Svi zaključci se dele na:
1. posredne
- konkluzija sledi iz jedne premise
2. neposredne
- konkluzija sledi iz bar dve premise
Posredni zaključak se dalje deli na:
1. induktivni
2. deduktivni
3. analoški
Vrste zaključaka Induktivni zaključak je onaj u kome je zaključni sud
opštiji od premisa što znači da se na osnovu ograničenog uzorka izvodi zaključak o celoj vrsti.
Deduktivni zaključak je onaj u kome su premise opštije od zaključka, što znači da se od neke pojave u celini izvodi zaključak o pojedinačnom. Na primer:
Svi gasovi su elastični.
Helijum je gas.
Helijum je elastičan.
U gornjem primeru naveden je jedan od oblika deduktivnog zaključivanja – silogizam
Silogizam Silogizam je oblik deduktivnog posrednog zaključka za koji je
karakteristično da ono što važi uopšte važi i u jednom posebnom
slučaju.
Oblici silogizma:
1. hipotetički (tvrdnja je bezuslovna)
2. kategorički (tvrdnja je uslovna)
3. disjunktivni (tvrdi se nekoliko mogućnosti koje se međusobno
isključuju)
Sva tri oblika mogu biti čisti, ili se mogu kombinovati (hipotetičko-
kategorički, disjunktivno-kategorički, hipotetičko-disjunktivni)
Struktura silogizma: Uvek postoje tri suda (dve premise i
konkluzija) i tri pojma (veliki-P, mali-S i srednji-M)
Najvažniji oblik silogizma je kategorički silogizam.
Sve ptice su kičmenjaci.
Laste su ptice.
Laste su kičmenjaci.
U zavisnosti od položaja srednjeg pojma (M) razlikujemo 4
figure silogizma :
I (Celarent)
M-P Nijedan sisar nije riba.
S-M Svi delfini su sisari.
S-P Nijedan delfin nije riba
II (Baroco)
P-M Sve ptice su kičmenjaci.
S-M Neke životinje nisu kičmenjaci.
S-P Neke životinje nisu ptice.
III (Datisi)
M-P Svi učenici su pismeni.
M-S Neki učenici su sportisti.
S-P Neki sportisti su pismeni.
IV (Fesapo)
P-M Nijedna ptica nije insekt.
M-S Svi insekti imaju krila.
S-P Neke životinje koje imaju krila nisu ptice.
Drugi oblici deduktivnog zaključivanja Implikativni zaključak
Postoje dve osnovne figure:
Modus ponens
Ako važi A, važi B Ako je Marko osnovac, onda je maloletan.
A važi Marko je osnovac.
Dakle, važi B Marko je maloletan.
u njoj se iz tvrđenja uslova (antecedensa) zaključuje opravdanost
tvrđenja posledice (konsekvensa)
Modus tollens
Ako važi A, važi B Ako počinim zločin, biću uhapšena.
B ne važi Nisam uhapšena.
Dakle A ne važi Dakle, nisam počinila zločin
Kondicional: Ako A, onda B. ove dve tvrdnje
Kontrapozitiv: Ako ne-B, onda ne-A. su ekvivalentne
Zato važi:
Ako A, onda B Ako ne-B, onda ne-A
Ne-B Ne-B
Dakle, ne-A Dakle, ne-A
(Modus tollens) (Modus ponens)
A fortiori (s najjačim razlogom) – bavi se onim što nije
obuhvaćeno silogizmom i implikativnim zaključivanjem.
Ako nešto važi u „jačem” slučaju, važi i u „slabijem”. Ovaj
argument ima dva oblika:
1. a maiore ad minus
2. a minore ad maius
Prvi oblik (na primer: Ako kroz vrata može da uđe osoba
visoka dva metra, moći će i osoba koja je niža od nje) se
može svrstati u deduktivno zaključivanje.
Drugi oblik je bliži analoškom i induktivnom zaključivanju.