Dr Miroslav Zugaj Fakultet organizacije i informatike V a r a ž d i n

M E T O D E A N A L I Z E I S I N T E Z E (s osvrtom na organizaciju proizvodnje)

Analiza i sinteza spadaju medju najranije otkrivene i upotrebi ja vane metode u znanstvenoj spoznaji. U radu se ukazuje na činjeni­cu da se u organizadji proizvodnje ne možemo služiti samo jednom metodom; univerzalna metoda ne postoji. Od tzv. općih metoda u or ganizaciji proizvodnje često se upotrebljavaju analiza i sinteza. Prikazane su vrste analize i sinteze, kao i njihovi objekti u or­ganizaciji proizvodnje.

1. ZNANSTVENE METODE U ORGANIZACIJI PROIZVODNJE *)

1.1. Pojam znanstvene metode Metoda (grčki - methodos, latinski - methodus,put,način,istraživa­nje) općenito znači planski postupak za postignuće nekog cilja na filozofijskom, znanstvenom, političkom ili praktičnom području.1) ,2) Ovaj termin ima više značenja: a) smišljen ili ustaljen način obavljanja nekog rada ili djelatno­

sti , b) gotova shema, redoslijed, model, procedura po kojoj teče neka

praktična djelatnost (npr.proizvodna metoda u industriji i po­ljoprivredi, metode političke aktivnosti itd.),

c) misaoni, logički postupak primijenjen sa svrhom da se što lakše, što točnije i sustavno obrade znanstvene činjenice i podaci (znan_ stvena metoda).

*) Neznatno skraćen tekst predavanja koje je autor održao na post­diplomskom studiju "ORGANIZACIJA PROIZVODNJE"(Fakultet strojar­stva i brodogradnje Zagreb i Ekonomski fakultet Osijek) u Osi­jeku 10.11.1978.godine.

1) Postoji i čitav niz drugih definicija pojma metode.Smatra se da je metoda sustav načela koji upravljaju spoznaj om,teoretskom dje latnosti,praktičnom djelatnosti,odnosno djelatnosti preobrazbe stvarnosti,odnosno svijeta (17,19).

2) Može se gotovo sa sigurnošću reći da ćemo istinu o objektu istra živanja dobiti samo ako smo izabrali pravi put,odnosno pravu me­todu. Odrcđjujući ulogu metoda u znanstvenoj spoznaji,engl.fi­lozof F.Bacon(1561-1626)usporedjivao je metodu sa svjetionikom koji osvjetljava put u tamnoj noći.On je dodao da će čak hromi čovjek idući pravim putem,prestići zdravog koji ide bespućem,tj. koji ide krivim putem,odnosno koji nije izabrao pravu metodu.

UDK 3:16:658.5 Stručni rad

113

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979) ,2-3

Postoje mnogobrojne metode u raznim granama ljudske djelatnosti. No, posebno treba razlikovati znanstvene metode ili metode znan­stvenog istraživanja. Svaka znanost ima svoje metode, tako da se one razlikuju već prema tome u kojoj se znanosti primjenjuju. 3) Osim njih postoje i metode zajedničke svim granama znanosti. Znanstvena metoda uključuje sumnju u spoznaju i tako djeluje pro gresivno jer neprekidno traži nove spoznaje. 4) _

Ali ovu sumnju treba razlikovati od skepticizma. Dok skepticizam sumnja u sve, znanstvena metoda polazi od istinitih stavova(tru-izma). Posebna znanost,koja proučava metode, jest metodologija. Ona se bavi znanstvenim metodama u logičkim, tehničkim, organiza­cijskim i strategijskim aspektima.5)

3) "Karakteristično je za savremenu nauku da se veoma mnogo u njoj obraća pažnja metodologiji.Takoreći,svaka nauka ima ili nastoji da razvije svoju metodologiju.I to nije slučajno,budući da je reč o tome da se danas nauka veoma brzo razvija,da je ritam ra­zvoja takav da je neophodno otkrivati ono što obezbedjuje mogu­ćnosti otkrivanja novih saznanja kao uslova daljeg razvoja nau­ke,a takodjer,kao uslova,razvoja proizvodnje,koja je vezana za nauku i od nauke mnogo očekuje,kao što joj mnogo i duguje"(25,18)

4) "Ono što se naziva naučnim metodom radikalno se razlikuje pod-sticanjem i razvijanjem sumnje do krajnjih granica,tako da je ono što ostaje posle takve sumnje uvek zasnovano na najmeroda-vnijem svedočanstvu.Pošto se javljaju nova svedočanstva ili no­ve sumnje,suština naučnog metoda je da ih prisvoji-da ih učini integralnim delom saznanja koje je dostignuto.Naučni metod či­ni nauku progresivnom,jer ona nikada nije suviše sigurna za svo­je rezultate"(8,217).

5)Pod logičkim aspektima znanstvene metode razumijevaju se sva ona logička pravila kojih se istraživač mora pridržavati pri defini_ ranju svojih pojmova,pri stvaranju definicija,klasifikacija,pri donošenju svojih sudova,zaključaka i dokaza.Osim toga tu ubraja­mo i sve one probleme vezane za ispitivanje uloge hipoteza i znanstvenih teorija u istraživanju,kao i probleme u vezi s ispi­tivanjem logičke strukture znanstvenih zakona i njihova povezi­vanja u logički neprotivrječan sustav. Tehnički aspekt znanstvene metode obuhvaća sva ona tehnička s r e đstva pomoću kojih znanost,u ovisnosti od svojih ciljeva i svo­je razvijenosti,nastoji doći do novih spoznaja.Kao primjer na­vodi se: intervju,anketa,analiza sadržaja,testovi,eksperiment i dr. Organizacijski aspekt znanstvene metode obuhvaća optimalne orga_ nizacijske forme znanstvenog rada

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979) ,2-3

Znanstvena metodologija ima ove tri osnovne značajke: a) Tvrdnje treba iznositi jasno, precizno i društveno razumljivo

(komunikabilno) b) Znanstvena spoznaja u jednom području mora biti obrazložena i

povezana s drugim spoznajama,jedni se stavovi izvode iz dru­gih u skladu s logičkim pravilima koja imaju objektivni druš­tveni karakter

c) Svi se rezultati znanstvenog istraživanja moraju provjeriti u praksi.

Metoda i znanstvena gradja stoje u dijalektičkom odnosu medjusob-ne uvjetovanosti. Odredjene činjenice uvjetuju primjenu odredjene metode, i obratno, primjena odredjene metode daje samoj gradji iz_ vjesnu činjeničku vrijednost. Zbog toga se kaže da "metoda stvara" znanstveni predmet" (6,4/328). 1.2.Vrste znanstvenih metoda Postoje mnogobrojne znanstvene metode: analitička (koja iz slože­nih cjelina izlučuje istovrsne elemente), sintetička (koja izlu-ćene elemente povezuje u cjeline i komplekse), induktivna (koja pojedinačna opažanja povezuje u općenite sudove), deduktivna(ko-ja opće utvrdjene pravilnosti primjenjuje na pojedinosti), kom­parativna (usporedjuje činjenice), deskriptivna (ograničava se samo na opisivanje gradje), genetička (koja obuhvaća sukcesivna stanja iste pojave ili procesa). Valja posebno istaći razliku izmedju racionalne (spekulativne)me-tode,koja dolazi do svojih zaključaka misaonim raščlanjivanjem i razvijanjem smislenog sadržaja pojedinih logičkih jedinica(pojmo va»termina)i empiričke metode,koja izvodi svoje sudove iz izrav­nog opažanja i pokusa("eksperimenta!na metoda"). (6,4/328)

(optimalne forme komunikacija izmedju znan­stvenika, optimalne forme za odgoj mladjeg znanstvenog kadra,in­dividualnu i kolektivnu produktivnost znanstvenika itđ)jDugo vre_ mena dominirao je isključivo individualni znanstveni rad.Povi­jest znanosti u suštini je individualistička.Naime,velika otkri­ća vezana su za imena pojedinaca,a ne institucija(sveučilišta, akademije,instituti itd.).Danas je individualan rad manje znača­jan,ali je još uvijek neophodan.Nasuprot njemu raste značenje . grupnog-timskog rađa.Znanost zahtijeva organizaciju. Pod strategijskim aspektima znanstvenog rađa razumijeva se posta­vljanje dugoročnijih teorijskih ciljeva i praktičnih potreba ko­je bi mogle biti zadovoljene ako se riješi neki značajan teorij­ski problem u znanosti.Metodologija pomaže u procjenjivanju rea­lističnosti tih ciljeva (24,28-29).

115

Zuoai M.Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2 - 3

Za cjelovitije i pravilnije sagledavanje pojava i formuliranje za­konitosti u pojedinačnim znanostima,6) potrebno je poznavanje naj­važnijih načela dijalektičke metode (sve se zbiva u stalnom raz­voju teza, antiteza i sinteza u okviru jedinstva i borbe suprotno­sti, skokovita prijelaza kvantiteta u novi kvalitet i negacija ne­gacije). 1.3. Opće metode u organizaciji proizvodnje Organizacija proizvodnje je objekt znanstvenog istraživanja. Kod znanstvene spoznaje u velikom broju slučajeva polazimo od iskus­tva iz kojeg se razmišljanjem izvode zaključci i onda provjera­vaju u praksi. To ipak nije uvijek dovoljno. Za organizaciju proizvodnje osobito su važne spoznaje društvenih odnosa, kao i zakonitosti uopće koje vladaju u proizvodnji. Kako je proizvodnja širok pojam i kako postoje mnogobrojne vrste pro izvodnje (industrijska, poljoprivredna i dr.), tako su mnogobroj­ne i zakonitosti koje vladaju u njoj. Kao primjer navodimo da je u poljoprivrednoj proizvodnji nužno poznavati prirodne zakonito­sti . Poznavanje specifičnih zakonitosti i odnosa, za svaku vrstu pro­izvodnje, te poznavanje društvenih zakonitosti i odnosa omoguću­je prognoziranje razvoja organizacije kao i njezinu maksimalnu efektivnost u praksi. Smisao znanstvenog istraživanja je u pro­nalaženju optimalnog rješenja organizacije proizvodnje. U organizaciji proizvodnje ne možemo se služiti samo jednom me­todom jer ne postoji univerzalna koja bi zadovoljila sve situaci^ je u proizvodnji. Prema tome, možemo govoriti o metodama u orga­nizaciji proizvodnje. Neke od njih su suvremenije, a neke su zastarjele.7) Proizvod­nja koja treba da bude na suvremenoj razini mora se organizirati 6)Koristeći načelo koordinacije,znanost možemo podijeliti na poje

dinačne i univerzalne znanosti. 7)V.Dešić,pišući o korištenju naučnih metoda u poslovanju poduze­

ća,ostavio je ove retke(1966.g):"Primamljivost empirijskih meto­da u organizaciji proizvodnje sastoji se u tome,što one zahteva-ju manje rada i sposobnosti od organizatora proizvodnje,a istov­remeno manje obaveza od onih koji je izvršavaju.Pri tome mora bi ti jasno da svaki kompromis sa naukom u ovom pogledu ide na ra­čun količine upotrebnih vrednosti,koje društvo može da realizu-je i da se,kao takav,suprotstavija progresivnom razvoju društva. Empirijske metode su i zato primamijive što kod ljudi stvaraju uverenje o visokim ličnim kvalitetima,jer su lako u stanju da ostvare sve što zamisle.Medjutim ovako ostvareni rezultati,ma kako oni bili krupni,sa društvenog stanovišta manje su korisni od onih koji bi bili ostvareni na racionalniji način"(3,156-157).

116

2ugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979), 2-3

prema suvremenim metodama.Naravno,kod toga postoje opće i konkre­tne (posebne) metode. Ovdje nas u prvom redu zanimaju opće meto­de. Od tih metoda u organizaciji proizvodnje najčešće se primje­njuju: a) induktivna, b) deduktivna, c) analiza i d) sinteza. Organizacija proizvodnje polazi od iskustva,tj. od organizacijs­ke prakse. Ona počinje s konstatiranjem i opisivanjem činjenica iskustva,odnosno organizacijskih mjera i njihovih efekata. Na is kustvo ona primjenjuje metode indukcije i dedukcije (9,443). Induktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena induktivnog načina zaključivanja s ciljem da se otkrije i dokaže istina. 8) Induktivni zaključak je zaključak od pojedinačnog i posebnog na opće. Dakle, na temelju promatranja pojava zaključujemo da će sli­čne pojave, koje još nisu ispitane, imati iste osobine, ista svoj^ stva. Kod odabiranja niza pojedinačnih slučajeva promatranja treba pazi­ti da se odaberu reprezentanti. Za to treba imati smisla. K.Marx je uglavnom na izučavanju jednog kapitalizma,i to engleskog koji je tada bio najrazvijeniji, otkrio ekonomsko-društvene zakonitos­ti kapitalističkog društva. Razlikujemo dvije vrste indukcije: potpunu i nepotpunu. Potpuna indukcija je ona čiji se izvod temelji na potpunom nabrajanju svih pojedinačnih slučajeva.U praksi su rijetki slučajevi njezine prim­jeni jivosti .Njezin rezultat nikako ne znači proširenje,već u najbo 1jem siučaju samo sistematiziranje znanja. Nepotpuna indukcija st­vara zaključke na temelju manjeg ograničenog broja pojedinačnih po java,a njeni su zaključci primjenljivi na ostale činjenice iste vr ste.Ona se u znanosti upotrebljava mnogo češće nego potpuna induk­cija.

8)Treba praviti razliku izmedju indukcije kao načina zaključivanja i indukcije kao metode.Doduše,ima logičara koji tvrde da su in -duktivna metoda i induktivan zaključak isto.Istina je da nema in duktivne metode bez induktivnog zaključka,no obratno to ne vri -jedi.Slučajna upotreba induktivnog zaključka ne daje nam pravo da kažemo kako se radi o primjeni induktivne metode.Samo doslje­dna upotreba induktivnog zaključka,kada se u prvom redu pretežno ili jedino pomoću nje dolazi do spoznaje,daje nam pravo da veli mo kako upotrebljavamo induktivnu metodu.

117

2ugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979),2-3

Induktivna metoda se oslanja na neke druge metode (promatranje, eksperiment, brojenje, mjerenje) koje se smatraju pomoćnim meto­dama indukcije. Promatranje je prva i osnovna metoda svake znanosti. Tako se pro­matranjem na neposredan način upoznajemo s predmetima, pojavama i činjenicama, zatim upoznajemo veze i odnose medju njima. Ono pre­dstavlja temeljnu i nužnu pretpostavku za otkrivanje objektivnih zakona 6 pojavama i procesima. Sistematskim promatranjem proučavaju se i otkrivaju pozitivni i negativni utjecaji pojedinih činitelja i uvjeta. Otkrivaju se ob­jektivne i subjektivne smetnje i prednosti činitelja i uvjeta.Si­stematsko promatranje omogućuje proučavanje važnih i značajnih pi_ tanja. Podatke dobivene sistematskim promatranjem treba uredno bilježiti i sredjivati po izvjesnom planu. Iz uredno zapisanih i sredjenih podataka mogu se izvesti važni, obrazloženi zaključci. Kad govorimo o promatranju, sjetimo se F.W.Taylora.Prema njegovim zapažanjima veći radni učinak mogao se postići boljim korištenjem radnikove energije, potpunijim korištenjem vremena i boljom orga­nizacijom poduzeća. Za razliku od promatranja eksperimentalnom metodom namjerno i plan ski, u odredjenim uvjetima i okolnostima, izazivaju se pojave i IT procesi u svrhu njihova promatranja i proučavanja. Eksperiment je u stvari organizirano usavršeno promatranje. Valja naglasiti da je eksperimentalno ispitivanje važna i dragocjena metoda u prirodnim znanostima (fizika, kemija, biologija, psihologija itd). Eksperi­ment ima i u proizvodnji teoretsko i praktično značenje.Njegova vrijednost sastoji se u pronalaženju novih boljih putova i postu­paka. Ovdje se ogradjujemo od pomisli da eksperimentiramo cijelom proizvodnjom, da ne znamo što želimo, da lutamo i da'zato ekspe­rimentiramo. Radi se o namjernom i planskom eksperimentu u malom (mikro-pokus).Eksperiment može biti u laboratoriju i pogonu. Poznat je eksperiment koji je izveo F.W.Taylor s čišćenjem kotla parnog stroja. Ovo čišćenje trajalo je prije eksperimenta 36 sa­ti. Poslije uzaludnih pokušaja da specijalnim nagradama to vrije_ me skrati F.W.Taylor je odlučio da osobno očisti kotao, čim je ušao u kotao, uvidio je da je posao vrlo naporan zbog nezgodnog položaja u kome radnik radi. Da bi se te nezgode otklonile, dao je napraviti posebne jastučiće za koljena i Taktove. Osim toga skraćen je i držak čekića kojim su odbijane naslage kotlovca.Pos­lije ovih mjera čišćenje kotla trajalo je svega 6 sati.Ovo ujedno pokazuje da metoda eksperimenta ne postoji sama za sebe izolirano i bez veze s ostalim metodama. U spomenutom primjeru teško bi bi­lo povući granicu izmedju promatranja i eksperimenta. 118

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979),2-3

Deduktivna metoda je sistematska i dosljedna primjena deduktivnog načina zaključivanja s ciljem da se otkrije ili dokaže istina. Ova metoda nasuprot induktivnoj polazi od izvjesnih općih sta­vova i najčešće se sastoji u tome da se ustanovi kako ono, što važi uopće, važi i u jednom odredjenom posebnom slučaju. Logički oblik deduktivnog postupka predstavlja silogizam.Kao p H mjer deduktivnog zaključivanja navodimo: ako velimo da svi tek­stilni kombinati u SFRJ imaju dobru organizaciju (opći sud),onda je nužan istiniti sud da dobru organizaciju ima i "Varteks"(p£ jedinačni sud). U logici dijalektičkog materijalizma indukcija i dedukcija čine cjelinu i dva su vida iste misaone operacije, ali imaju značenje samo onda ako se uskladjuju s osnovnim načelima o teoriji spoz­naje. Kako svaka dedukcija polazi od iskustva i vraća se njemu, ne može biti deduktivnog zaključivanja koje se ne oslanja na indukciju.

2. ANALIZA 2.1. Pojam i definicije analize

Analiza i sinteza spadaju medju najranije otkrivene i upotreblja­vane metode u znanstvenoj spoznaji. Analizom u užem smislu nazi­vamo raščlanjivanje misaonih tvorevina na njihove elemente.Posto ji mnogo definicija analize. One su nastale u pokušajima da se što preciznije definira ova metoda. Kao primjere navodimo ove de_ f inicije: 1. Analitička metoda je postupak pri kome se putem razlaganja,ra_

zdvajanja itd. djelatnost subjekta postepeno razvija od neke kompleksne cjeline, kao polazne točke istraživanja, k iznala^ ženju i utvrdjivanju elemenata, sadržaja, činilaca danog ob­jekta i odnosa tih činilaca u njemu.

2. Prema Hegelu analiza je postupak mišljenja u kretanju od po­sebnog k općem.

3. Kod Hegela i Kanta moguće je susresti i ovakvu definiciju:Ana liza je preobražavanje predodžaba u pojmove.

4. Analiza je proces redukcije nejednakoga na sve veću jednakost. Ovo je definicija koja posebno važi za područje matematičkih spoznaja.

5. Analiza je rastavljanje složenog,odnosno neke cjeline na svo­je elemente, dijelove (25, 77-78).

6. Analiza je misaono teorijsko i praktično rastavljanje svake složene spoznaje na njegove činioce ili na sastavne dijelove, momente ili aspekte (23,70).

119

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2-3

Znanstveni rad nije moguć bez analize. Bilo kako da smo prikupi­li podatke prilikom nekog istraživanja, oni se moraju na neki na čin analizirati. Onda se na temelju njih mogu stvoriti odredjenT zaključci u odnosu na hipoteze koje su trebale biti formulirane u početnoj fazi istraživanja. Proces analize podataka usko je povezan s metodama pomoću kojih su ti podaci dobi veni.Naime,od metode kojom su oni prikupljeni ovisi njihov oblik i sadržaj. Od oblika i sadržaja podataka ovise opet mogućnosti i putovi njihove analize. Mi moramo već u prvoj fazi is_ traživanja,osim metoda za prikupljanje podataka, predvidjeti i me­tode njihove analize.Ukoliko nas neki podaci iznevjere, onda meto­du analize treba sužavati. Ukoliko pak podaci premaše očekivanja, onda možemo u njihovoj analizi primijeniti i neke dodatne metode na koje nismo u početku računali. 2.2. Vrste analize Postoji više vrsta analize. Pokušat ćemo ih klasificirati. 2.2.1. Analize prema gnoseološkoj funkciji Prema ovom kriteriju možemo razlikovati deskriptivnu i eksplikati-vnu analizu. 2.2.1.1. Deskriptivna analiza Kod deskriptivne analize radi se samo o opisivanju elemenata neke cjeline. Neki autori ovu analizu nazivaju i formalnom. Ona ima ove veće nedostatke: a)Ogram'čena je i pogrešna zato što dolazi do nekih elemenata

gdje se zaustavlja proglašavajući ih dalje nerastavljivima. Tu je pogrešan pojam "zadnjih dijelova" koji stvarno ne postoje, jer i atomske čestice pokazuju razna svoja svojstva te se mora­ju smatrati složenim kao što su i druge pojave.

b)Rastavljajući pojavu na jednostavne elemente kidaju se žive ve­ze koje postoje u unutrašnjosti pojave i koje čine njezinu bit.

c)U osnovi ove analize,kao i deskriptivne sinteze,krije se meta­fizičko shvaćanje dijela i cjeline.Dio i cjelina shvaćaju se svako za sebe kao jednostavna izolirana kategorija samo izvana povezana jedna s drugom. Drugim riječima,dio se shvaća samo kao dio,cjelina samo kao cjeli na,prema formalnoj elementarno logičkoj zakonitosti mišljenja. Stvarnu unutrašnju povezanost kategorija dio i cjelina nemoguće je shvatiti formalnim elemen­tarnim mišljenjem uopće. Deskriptivna analiza uvijek ostaje je­dnostrana, ograničena, površna i više ili manje pogrešna. Ovo još više dolazi do izražaja ukoliko je objekt kojim se ona ba­vi složen (23, 48-50).

120

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979) ,2-3

2.2.1.2. Eksplikativna analiza Eksplikativna analiza predstavi ja višistupanj od deskriptivne analize. Ona pokušava objasniti cjelinu na temelju njenih dije­lova. U njo1' se konstatiraju relacije ovisnosti koje postoje me dju dijelovina je^ne cjeline. Prema tome ona ide dalje i dublje -

od deskriptivne analize. "Da bi objasnili pojave, ona mora is­traživati veze i odnose činilaca jedinstvene i celovite pojave" (23,50). Eksplikativna analiza predstavlja korak dalje od deskriptivne k dijalektičkoj analizi kao višem razvojnom obliku ove metode(ana lize). No, ni u eksplikativnoj analizi (kao i eksplikativnoj sTn tezi) ne shvaća se odnos razloga i posljedice, odnosno dijelova -

i cjeline kao dijalektički odnos unutrašnje povezanosti i dija­lektičke polariziranosti (23,50). 2.2.2. Analize prema složenosti Prema ovom kriteriju analizu možemo podijeliti na elementarnu,ka uzalnu i funkcionalnu. 2.2.2.1. Elementarna analiza U elementarnoj analizi traga se za elementima cjeline. Kao pri­mjer navodimo elementarnu analizu u kemiji. To je postupak odre-djivanja postotka pojedinih kemijskih elemenata u organskim tva­rima. Dakle, ona pokazuje odnos broja pojedinih elemenata u mo­lekuli organskog spoja, ali ne i molekularnu težinu supstancije. 2.2.2.2. Kauzalna analiza (26,178-179) Kauzalna analiza utvrdjuje uzročno-posljedične veze. U okviru ove analize osnovni pojam jest pojam uzroka. Taj pojam nije nimalo la ko definirati. Imajući na umu praktičnu potrebu "prepoznavanja" uzroka i njegova razlikovanja od srodnih kategorija "nužnog uvje­ta'^) i "povoda"10) uzrok možemo shvatiti kao svaku pojavu ili proces (odnosno konstelaciju takvih pojava ili procesa) koji vre menski prethodi nekoj drugoj pojavi, posljedici,a čija prisutnost i djelovanje su nužni, nezamjenljivi i direktni u nastanku ove druge pojave.

9) "Nužan uvjet jest pojava ili proces (odnosno konstelacija po­java) koji vremenski prethode nekoj drugoj pojavi ili procesu i čija je prisutnost nužna za razvoj ove druge pojave, iako nije s njome direktno povezana" (23,178).

10) "Povod je, medjutim, pojava ili proces koji vremenski pretho­de pojavi - posljedici i nužan je za njeno nastajanje, ali ni_ je nezamjenljiv" (23,178).

121

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2-3

11) Direktni eksperiment pretpostavlja istraživačevu kontrolu o¬ kolnosti. Indirektni eksperiment "dogadja se kad god je nor­malan tok pojave predusretnut na bilo koji uvjetovan način. Spontana priroda promjene nema utjecaja na naučnu vrijednost slučaja ako su elementi poznati" (A.Comte). Prema tome nije bitno da li istraživač može po svojoj volji utjecati na poje­dine faktore i varijable,nego to da svaki faktor i svaku va­rijablu u nekom zbivanju točno identificira i limitira, te da utvrdi vrstu i opseg njenih odnosa s drugim faktorima i varijablama.Stoga istraživač mora što preciznije izraditi svoj okvirni nacrt istraživanja,jer upravo to može dati naj­jasniju sliku čitava kompleksa faktora i varijabli koji se u odredjenom zbivanju javljaju (23,93-94).

122

U svim istraživanjima koja u svojem okvirnom nacrtu sadrže direk­tan ili indirektan eksperiment 11) možemo s više ili manje uspje­ha i jasnoće pratiti lanac "nužan uvjet" - "uzrok" - "povod" -"posljedica". Kod kauzalnih analiza pojavljuju se osim ostalih poteškoća i po­teškoće oko utvrdjivanja "bližih" i "daljih" uzroka u smislu vre menske dimenzije, površinskih i dubljih itd. Kauzalna je analiza najsloženiji oblik analize podataka.Ona zah­tijeva znatne logičke i metodološke pripreme. Misli se prije sve ga na definiranje osnovnih pojmova na kojima se ona temelji (nu­žni uvjet, uzrok i povod). "Kauzalna je analiza ujedno i glavna poluga u naučnoj spoznaji jer omogućuje razumijevanje pojava koje istražujemo pa je bitna čak i onda kad te pojave izmiču našoj kontroli" (23,180). 2.2.2.3. Funkcionalna analiza Ova analiza utvrdjuje medjusobne odnose i ovisnosti čimbenika ili dijelova pojave. Ovisnosti mogu biti statičke ili dinamičke, kvan­titativne i kvalitativne, kao i kauzalne. Prema B.šešiću kauzalna analiza je samo jedna specijalna vrsta funkcionalne analize. 2.2.3. Analize prema stupnju konkretnosti Po ovom kriteriju analize su materijalne ili idealne, odnosno ob­jektivne ili subjektivne. Ponekad se veli: empirijske i logičke. 2.2.3.1. Materijalne (objektivne) analize To su analize kod kojih se bavimo analizom samih predmeta kao ob­jektivnih stvari. Prema tome po objektu analiza se može usmjeriti prema predmetu, ili prema značenju znaka, odnosno znakova.

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979), 2-3

2.2.3.2. Idealne (subjektivne) analize U njihovom slučaju mi analiziramo pojmove predmeta. Analiza se usmjerava prema pojmovnim konstrukcijama. 2.2.4. Analize prema predmetu i cilju analize S obzirom na predmet i cilj analize prema B.šešiću razlikujemo: strukturalnu, funkcionalnu, komparativnu i genetičku analizu.To su osnovne vrste analize koje igraju fundamentalnu ulogu u suv­remenoj znanstvenoj spoznaji. Kako je o funkcionalnoj analizi bilo govora, zadržat ćemo se samo na ostalim trima. 2.2.4.1. Strukturalna analiza Ova analiza otkriva strukturu, tj. čimbenike i veze izmedju ovih čimbenika ili dijelova predmeta, pojava ili dogadjaja koji se a¬ nalizom spoznaju, što je predmet istraživanja složeniji, to je ova analiza potrebnija. 2.2.4.2. Komparativna analiza Komparativna analiza je složena metoda spoznaje koja na temelju analize strukture raznih ili sličnih predmeta ili pojava uspore-djuje svojstva, strukturu i zakonitost tih pojava.Tom se metodom zapravo otkrivaju strukturalne, funkcionalne i genetičke jednako sti, ili različitosti ili sličnosti, više pojava. Ova analiza igra važnu ulogu u otkriću znanstvenih zakona. 2.2.4.3. Genetička analiza Genetička analiza otkriva promjene, postanak, prestanak, kao i razvoj neke pojave. Dijalektička analiza je posebna vrsta gene­tičke analize u kojoj se služimo strukturalnom i funkcionalnom analizom, pa je ona u stvari složena analiza. 2.5.5. Analize prema znanstvenom području Po ovom kriteriju razlikujemo ekonomsku, sociološku, psihološku, historijsku, fizikalnu, matematičku i druge analize. S obzirom na svrhu i ciljeve rada u ovom dijelu zadržat ćemo se na ekonomskim analizama. 2.2.5.1. Ekonomska analiza U ekonomskim istraživanjima osobito se upotrebijavaju(28,41-42): metoda kvantitativne i kvalitativne analize te metoda makroekonom ske i mikroekonomske analize. 2.2.5.1.1. Metoda kvantitativne analize Ona se sastoji u tome da se ekonomske činjenice i pojave najprije zahvate pomoću raznih ekonomskih pojmova, količina i količinskih odnosa. Zatim se sadržajno rasporede, te protumači njihovo uzroč­no djelovanje i značenje. Ekonomske činjenice svode se na količi­ne i brojeve koji se medjusobno i kauzalno objašnjavaju.

123

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979),2-3

Ovakve pojave i odnose zapažamo u proizvodnji, transportu, raspo­djeli i potrošnji u svijetu, uvozu i izvozu itd. 12)

12)Kvantitativna analiza prikupljenih podataka izvor je prilično velikih teorijskih i praktičnih nesporazuma medju istraživači­ma. Pojedinci idu čak tako daleko da poriču svaku vrijednost kvantitativnim analizama na području društvenih znanosti. Oni naime smatraju da su društvene pojave toliko različite od os­talih pojava u prirodi da ih nije moguće podvrgavati onakvim kvantitativnim obradama kakve su uobičajene u prirodnim zna­nostima. Prema M.Zvonareviću kvantitativna analiza ima svoje nesumnjivo opravdanje ako se imaju na umu ove napomene: a) Kvantitativne metode otkrivaju nam ono što vrijedi općeni­to za odredjene skupine,te je stoga vrijednost dobivenih poka_ zatelja za individualne slučajeve ograničena. b) Ova je metoda opravdana ako se pomoću nje može preciznije-ili barem jednako precizno-izraziti ono što želimo.Npr.preciz­nije je reći da u nekoj skupini tvornica papira ima 40% onih koje posluju s negativnim financijskim rezultatima i 60% onih koje posluju s pozitivnim financijskim rezultatima nego ako bismo samo opisno ustvrdili da ima više onih tvornica papira koje posluju pozitivno nego onih koje posluju negativno. c) U nekim nam slučajevima kvantitativne metode otkrivaj u vi­še u podacima kojima raspolažemo nego što bismo mogli doznati na drugi način.Npr.faktorska analiza otkriva takve odnose me-dju var ijablama,koje istražujemo,kakve ne mogu otkriti nikak­ve kvantitativne metode. d)Vrlo je važno paziti da pokazatelji,koje dobijemo kvantita­tivnom metodom,imaju svoj logički smisao u pojmovnim okvirima dotične znanosti. e) Nikakva kvantitativna analiza ne može zamijeniti bazičnu va­ljanost i veritabilnost podataka koje obradjujemo.Zanemarimo li to,lako se može dogoditi da rezultat našeg rađa bude"točan zbroj netočnih podataka", kao što se to zna dogoditi. Prikaz glavnih ciljeva kvantitativne analize: a) Najjednostavniji oblik kvantitativne analize jest utvrdji-vanje r e l a t i v n e čestoće(najčešće u obliku postotka)intenzite­ta,trajanja i drugih dimenzija s kojima se neko obilježje ja­vlja u uzorku, b) Određjivanje reprezentativnih vrijednosti jest slijedeći po_ stupak(aritmetička sredina,mođ,medijan,standardna devijacija itd). c) Izuzetno značenje pripada izračunavanju korelacije i kova_ rijacije medju varijablama koje ispitujemo. đ) Na korelaciji se temelji faktorska analiza koja omogućuje da otkrijemo neke zajedničke faktore medju varijablama koje istražujemo.

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979),2-3

2.2.5.1.2. Metoda kvalitativne analize Metoda kvalitativne analize je metoda ispitivanja kvalitativnih svojstava objektivne realnosti, odnosno ekonomskih fenomena.Pri­mjer kvalitativne analize jest u stvari istraživanje suštine pro izvod nih odnosa, kvalitativnih svojstava pojedinih ekonomskih ka tegorija i zakona. Cesto se kvantitativna analiza identificira sa strukturalnom analizom uz primjenu induktivno-deduktivne meto­de i verbalno-deskriptivnog izlaganja. Iako se u ekonomiji češće upotrebljava kvantitativna metoda, ne smije se zanemariti ni kvalitativna analiza. Ne treba favorizi­rati ni jednu od njih, nego ih treba kombinirati, jer se one medjusobno dopunjuju i oplemenjuju. Primjer jedinstva kvalitativno-kvantitativne analize može pred­stavljati Marxov zakon opadajuće profitne stope. Istraživanju kva ntitativnih proporcija opadanja profitne stope prethodi i istov­remeno teče kvalitativna analiza prirode varijabilnog kapitala, mase viška vrijednosti i orqanskon sastava društvenog kapitala (5,635-636). 2.2.5.1.3. Metoda makroekonomske analize Metoda makroekonomske analize usmjerena je na istraživanje i ana­liziranje pojava,odnosa »procesa i problema narodne privrede,na nji^ hovo grupiranje,usporedjivanie i utvrdjivanje funkcionalnih veza. Takve globalne veličine u narodnoj privredi jesurdruštveni proiz­vod ,nacional ni dohodak,ukupna zaposlenost i stopa rasta,ukupne in vesticije,opća razina cijena i si.Začetnici ove analize su K.Marx i J.M.Keynes.

e") Izračunavanje trendova omogućava nam da prijedjemo iz opisa trenutnog stanja u prognoziranje budućih dogadjaja. To je is­tovremeno i izvrsno sredstvo verifikacije dobivenih spoznaja, budući da je upravo prognoziranje onoga što dolazi jedan od najbolj ih kriterij a,iako ne jedini,znanstvene vrijednosti spo_ znaja do kojih smo stigli' u svojim istraživanjima. Svi ovi i drugi nespomenuti oblici kvantitativne analize prim­jenjuju se u najrazličitijim kombinacijama jer najčešće tako daju najbolju 1 najkompleksniju sliku podataka koje smo želje­li obraditi (26,176-177).

13) "Za shvaćanje pojma kvalitativne analize najbolje je poći od klasične "analitičke"nauke—kemije.Ovdje se pod kvalitativnom analizom razumijeva postupak u toku kojega se odredjenim ke­mijskim metodama ili organoleptički,utvrdjuje prisutnost odre djenih elemenata u nekim složenim spojevima,otopinama,smjesama itd. Bit te analize je,prema tome,da se utvrdi što,a ne koliko (ovo drugo je osnova kvantitativne analize) "(25,174) .U ovoj vr sti analize glavni su postupci komparacija i diferencija razli_ čitih svojstava istih predmeta ili pojava,odnosno istih svojs­tava različitih pojava.Njeni su glavni rezultati deskripcija,

klasifikacija i definicija tih objekata analize (25,174). - i ^ r

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979),2-3

2.2.5.1.4. Metoda mikroekonomske analize Ova metoda usmjerena je na kvalitativno registriranje i objaš­njavanje raznih oblika ponašanja industrijskih OOUR-a,banaka,za­druga, individualnih proizvodjača i si. Kao primjer ovakve anali­ze navodimo analizu osobnih dohodaka, investicija, troškova pro­izvodnje u nekom OOUR-u. 2.2.5.1.5. Marxova metoda analize Materijalističko shvaćanje zakona prirode i ljudskog društva do­šlo je do punog izražaja u Marxovoj metodi analize. "Moje je is­traživanje", veli K.Marx,"dovelo do rezultata da se ni pravni od nosi, ni oblici države ne mogu razumeti ni iz sebe samih,ni iz takozvanog razvitka ljudskog duha,nego da im je koren naprotiv,u materijalnim životnim odnosima"(16,8). Proizvodne snage su odlu­čujući faktor za odnose u proizvodnji i ukupnu društvenu nadgra­dnju,jer"u društvenoj proizvodnji svoga života ljudi stupaju u od redjene, nužne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proiz­vodnje,koji odgovaraju odredjenom stupnju razvitka njihovih mate­rijalnih proizvodnih snaga. Celokupnost tih odnosa proizvodnje sačinjava ekonomsku strukturu društva,realnu osnovu na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju odredjeni oblici društvene svesti.Način proizvodnje materijalnog života us-lovljava proces socijalnog, političkog i duhovnog života uopšte. Ne odredjuje svest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo druš­tveno biće odredjuje njihovu svest"(16,9). Dijalektički promatrati život i svijet znači promatrati prirodu i ljudsko društvo kao proces neprekidnog kretanja. U tom kreta­nju javlja se borba suprotnosti na temelju koje se prelazi iz kvantiteta u kvalitet. Zahvaljujući dijalektičkom načinu mišljenja, K.Marx je ukazao na mnoge proturječnosti i sukobe u ljudskom društvu. Osim toga, on je ukazao na puteve rješavanja tih proturječnosti, kao i na pot­rebu daljnjeg perspektivnog razvitka ljudskog društva. U svojim proučavanjima K.Marx je upotrebljavao drugu metodologi­ju u odnosu na metodologiju gradjanskih ekonomista. On je bio pristaša apstraktno-deduktivne metode. K.Marxova metoda analize zakona kretanja ljudskog društva jest: a) metoda apstrakcije, b) historijsko-logička metoda i c) metoda postepenog približavanja stvarnosti. 2.2.5.1.5.1. Metoda apstrakcije Dijalektička logika shvaća apstrakciju kao misaoni postupak sva­kog odvajanja,14) npr. odvajanje nebitnih i bitnih osobina odre-14)Vidi:l.B.KlaićfRječnik stranih riječi,Nakladni zavod MH Zagreb,

1978,str.91 ili 1yr 2.M.Vujaki ija,Leksikon stranih reči i izraza,Prosveta,Be-

obrad 1954,str.69.

Zugaj M.Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979) ,2-3

djene pojave, predmeta ili grupe predmeta. Istovremeno se ističu bitne osobine. Apstrakcija počiva na analizi, ali i svaka anali­za, kao rastavljanje, predstavlja i odvajanje, apstrakciju dije­lova iz cjeline predmeta. Apstrakcija se razlikuje od analize time što analiza predstavlja samo razdvajanje jednog ili razlikovanje različitih faktora, od­nosno svojstva jedinstvene stvari, a apstrakcija znači i nešto više,naime: izdvajanje pojedinih odredjenih, općih ili posebnih, bitnih ili nebitnih svojstava (23,67). U svakom istraživanju istraživač se mora odlučiti od čega da ap­strahiraj od čega da ne apstrahira.Kod toga se postavljaju dva pitanja: prvo, kakav je predmet istraživanja i, drugo, koji su bitni elementi objekta (predmeta) istraživanja. Marxov predmet istraživanja je zakon ekonomskog kretanja moder­nog društva. Otkriti taj zakon temeljni je znanstveni cilj svih Marxovih djela. Odnosi medju ljudima u procesu proizvodnje predstavljaju "bitno" u predmetu istraživanja Marxove ekonomske teorije. To je prema V.I.Lenjinu ono "gde su buržoaski ekonomisti videli odnos stvari (razmenu robe za robu),tamo je Marx otkrio odnos medju ljudima" (14,171). U središte svojih istraživanja K.Marx je stavio kapi­talističke odnose proizvodnje. To je zapravo odnos izmedju bur­žoazije i proletarijata. Prema njemu se je cijelo društvo cije­palo i sve se više cijepa na dva velika neprijateljska tabora, na dvije velike klase koje stoje neposredno jedna nasuprot dru­goj - na buržoaziju i proletarijat. Zadatak je proučavanja da se ovi odnosi izdvoje, apstrahiraju od svega sporednog i nebit­nog i u najčistijem obliku analiziraju. Prema tome, kao primjer apstrakcije navodimo da je K.Marx u ana­lizi kapitalističkog društva vidio i analizirao odnose izmedju dviju osnovnih društvenih klasa (kapitalističke i radničke),dok je ostale klase zanemario. Svaka apstrakcija predstavlja pojednostavljenu i samo relativno točnu sliku stvarnosti.To je pojednostavljenje prijeko potreb­no da bi se spoznala zakonitost predmeta i pojava.Zato su znan­stvene apstrakcije djelotvoran instrument za teoretsko upoznav£ nje predmeta i praktično ovladavanje njima(6,1/157). 15) 15) U jednoj široj raspravi moglo bi biti riječi o tipovima apst­

rakcije.Na ovom mjestu dodat ćemo samo riječi H.Lefebvre-a:"Ima više tipova ili oblika apstrakcije:čisto formalna apstrakcija, jednostavna apstrakcija,stvarna apstrakcija fetiša i varljiva apstrakcija fetišizma,naučna apstrakcija zasnovana na koncep­tu.To je jedno od najtežih i najmanje poznatih pitanja auten­tične marksističke misli.Vulgarni marksista veruje da se sme-

127

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2-3

2.2,5.1.5,2. Historijsko-logička metoda Za shvaćanje Marxove metode analize treba istaći da je to u bi­ti historijska metoda. Marx je prvi otkrio veliki zakon kreta­nja u povijesti,zakon po kome sve povijesne borbe, odigravale se one u političkom, religioznom, filozofskom ili u bilo kojem dru­gom ideološkom području, ustvari predstavljaju samo više ili ma­nje jasan izraz borbi društvenih klasa (21,167-168). K.Marx je dakle analizirao dogadjaje iz prošlosti. Tako je otkrivao stup­njeve razvoja i uzroke koji su proizveli razne promjene. Osim to ga, historijska metoda mu je omogućila da se kritički analizira svaka posebna društveno-ekonomska formacija, svaki zaseban zakon razvitka ljudskog društva. K.Marx je oštro kritizirao ekonomiste koji su nehistorijski objašnjavali društvene zakone. Od neobične je važnosti što je K.Marx ukazao na povijesni karakter kapitali­stičkog načina proizvodnje. 16) Marxova metoda nije samo historijska već i logička. "Bilo bi,da­kle", kaže K.Marx,"nedopušteno i pogrešno iznositi ekonomske ka­tegorije onim redom u kome su istorijski bile odredjujuće. Nap­rotiv, njihov redosled odredjen je odnosom koji one imaju, jed­na prema drugoj, u buržoaskom društvu, i koji je upravo obrnut od onoga što se pojavljuje kao nj i hov prirodni odnos ili što od govara redu istorijskog razvitka. Ne radi se o mestu koji eko­nomski odnosi istorijski zauzimaju u uzastopnom sledovanju razli-čitih društvenih obiika...Radi se o njihovoj strukturi u modernom buržoaskom društvu" (16,217). Na pitanje:"što je kretanje u apstraktnom stanju?" K.Marx odgova­ra: "čisto logička formu1 a kretanja i 1 i kretanja čistog uma.U če mu se sastoji kretanje čistog uma? Postaviti se, protivstaviti se sam sebi i naposletku se sa samim sobom ponovo sastaviti: for­mu! i sati se kao teza, antiteza i sinteza, ili najzad, potvrditi se, negirati se i negirati svoju negaciju" (15,113). Historijsko-logička metoda se upravo sastoji u izučavanju i logičkom formu1i-ranju kretanja ekonomskih kategorija(21,169).Na odnos historijs­kog i logičkog promatranja i proučavanja problema,kategorija i kretanja posebno je ukazao u svojim radovima F.Engels.

stio u"svet kakav jeste",u praksu.On stalno ima na jeziku reč "konkretno"i propoveđa veliki prezir prema apstrakciji.I brzo gubi svaku analitičku sposobnost i ne uspeva više da shvati pravi koncept"(11,137).

16)Nedostatak historijske metode sastoji se u tome što ona često ne raspolaže potpunim materijalom koji bi dopustio da se sa svih strana osvijetle dogadjaji koji se istražuju. Ponirući u prošlost,podaci koji nam stoje na raspolaganju jesu fragmentarniji.Stoga uvijek pri stvaranju zaključaka valja bi­ti na oprezu.

128

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2-3

2.2.5.1.5.3. Metoda postepenog približavanja stvarnosti (21,171-174)

Marxova metoda analize jest put i metoda stupnjevitog približava nja konkretnom svijetu koji čini objekt proučavanja.K.Marx naj­prije promatra živu društveno-ekonomsku stvarnost da bi na teme­lju odredjenih pretpostavki apstrakcija formulirao društvene za­kone u najčišćem obliku, a odatle se opet vratio praksi i prou­čavao društvene zakone onako kako se oni na površini pojave ma­nifestiraju. Dijalektički put upoznavanja istine, upoznavanja objektivne is­tine vodi od živog promatranja k apstraktnom mišljenju i od nje­ga k praksi.Dakle, K.Marxov postupak približavanja stvarnosti je stupnjevit. Društveni zakoni,pojave i problemi se proučavaju naj^ manje dva puta, i to: prvo pod odredjenim pretpostavkama,i drugo, u konačnom obliku. Prvi stupanj spoznaje u K.Marxovom postupku približavanja stvar­nosti jest uzimanje izvjesnih pretpostavki (apstrakcija) koje o¬ mogućuju da objekt proučavanja shvatimo u njegovoj jezgri, u nje­govoj suštini, u čistom obliku. Ovom prvom stupnju odgovara nje­gova shema reprodukcije koja čini polaznu točku njegove cjeloku­pne analize i koja leži u osnovi izlaganja već u I.tomu "Kapita­la". U analizi društvene reprodukcije on uzima ove pretpostavke: postojanje čistih kapitalističkih odnosa proizvodnje, postojanje samo klase kapitalista i klase najamnih radnika i apstrahira sve tzv."treće osobe"»nepostojanje vanjske trgovine,nepostojanje kre­dita, isključivanje tehničkog progresa itd. Drugi stupanj istraživanja zahtijeva da se razmatraju svi oni e¬ lementi koji su u prvom stupnju bili zanemareni. S time se mogu naknadno korigirati sve pretpostavke koje su imale zadatak da problem pojednostave i svedu ga na njegov unutrašnji sadržaj.Ta, ko se zapravo približavamo realnom svijetu. Takav metodološki postupak u proučavanju društvenih pojava omo­gućio je Marxu da dodje do pretpostavke "opće i isključive vla­davine kapitalističkog načina proizvodnje" i da tako analizira kapital kao društveni odnos u čistom obliku. "Mada takvo teorijsko urpošćavanje u stvarnosti nikad nije mog­lo biti ostvareno u čistom obliku, ono je omogućilo i pružilo materijal da se objasne zakoni kretanja modernog društva"(21,172). 2.3.Objekti analize u organizaciji proizvodnje Analiza kao metoda znanstvenog istraživanja nalazi svoju primje­nu u organizaciji proizvodnje. Na temelju raščlanjivanja cjeli­ne, na dijelove, te usporedbom dijelova i upoznavanjem odnosa izmedju njih ona je u stanju:

129

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979) ,2-3

1. upoznati kvalitativni sastav (strukturu) analitičke mase i 2. ustanoviti kvantitativne odnose izmedju elemenata te mase. Ovime je ona u mogućnosti: a) utvrditi činjenično stanje u organizaciji proizvodnje, b) objasniti uzroke činjenica, c) ustanoviti odgovornost za činjenično stanje i d) formulirati zaključke. Objekti analize u organizaciji proizvodnje jesu: 1. postavljanje OUR-a (mikrolokacija, izbor djelatnosti, izbor i

konstrukcija proizvoda, projektiranje tehnološkog procesa,pro­jektiranje budućih uvjeta rada u OUR-u i dr),

2. organizacija svih proizvodnih podsistema (priprema proizvod­nje, studij rada, unutrašnji transport, održavanje sredstava, unapredjenje proizvodnje, tehnička kontrola proizvodnje i dr.),

3. organizacija ljudskih odnosa u OUR-u i 4. organizacija proizvodnje u užem smislu. 17) Ne upuštajući se u konkretne analize u organizaciji proizvodnje, ovdje ćemo samo primjera radi ukazati na neke analize u studiju rada. To su: 1. analiza organizacije radnih mjesta (opis radnih mjesta s upo­

trebom simbola za radni proces, tj. "Pregled toka rada","Re­doslijed dogadjaja", "Flow Charts" i slično. Analiza pripreme na radnom mjestu,redoslijed operacija,odmor,raspremanje rad­nog mjesta,položaj radnika na radnom mjestu itd),

2. analiza rada i proučavanje metoda (ona predstavlja srž svih anal iza,a cilj joj je da pojednostavi /racionalizira/ rad .Njen temelj predstavlja "Analitički upitnik" pomoću kojeg se dolazi do zaključka kako se zahvati ili operacije često mogu: izosta­viti ,kombinirati .promijeniti u redoslijedu,pojednostaviti i u-aavršiti),

3. proučavanje tehničke opremljenosti radnog mjesta (analiza opre me,kupovina nove opreme, specijalna izrada opreme),

4. proučavanje pokreta (pregled simultanih pokreta, pregled sin-hroniziranog rada čovjeka i stroja,analiza "Simo-snimka rada čovjeka" i "Snimka rada čovjek-stroj),

17) Organizacija proizvodnje u užem smislu bavi se aktivnostima koje su neposredno vezane za samu proizvodnju, a pretposta­vlja da su radnje od 1-3 već obavljene. Naime,OUR mora biti osnovana,moraju biti osnovane njene temeljne funkcije, zatim u načelu regulirani ljudski odnosi i si,Organi zacija proizvo­dnje u užem smislu vezana je sa spomenutim organizacijama i ne djeluje izolirano.

130

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979),2-3

5. analiza vremena (analiza vremena izrade i analiza gubitaka u radu (SRD i MTZ) i drugo),

3. SINTEZA 3,1.Pojam i definicije sinteze Znanstveni rad nije moguć ni bez sinteze kojom u užem smislu na­zivamo spajanje jednostavnih misaonih tvorevina u složene i slo­ženih u još složenije. Tako ćemo, na primjer, sintezom pojmova samoupravljanje i radnici doći do pojma radničko samoupravljanje ili u drugom slučaju svestranom analizom kapitalističkog načina proizvodnje zaključit ćemo da je to eksploatatorski društveno-e-konomski sistem koji se temelji na prisvajanu viška vrijednosti. Postoje razne definicije sinteze. Izmedju njih ukazujemo na ove (23,80-81). 1. Metoda sinteze je postupak u kome djelatnost subjekta postepe

no teče od jednostavnog, prostog, apstraktnog, kroz sjedi nj a vanje i povezivanje ka konstruiranju ili rekonstruiranju cje lovi tog objekta, pojave ili dogadjaja.

2. Sinteza je proces uopćavanja u kome nastaju sve apstraktniji pojmovi u usporedbi s prethodnim pojmovima.

3. Sinteza je tok mišljenja od općeg k posebnom. 4. Sinteza je povezivanje analizom dobivenih elemenata. 5. Sinteza je napredovanje od jednostavnog k složenom. 6. Sinteza je metoda misaonog sastavljanja oznaka u pojmove, a

pojmove u sudove i zaključke. Prema tome, kada spajamo dva pojma u sud, onda in sintetiziramo.

Osim ovih u stručnoj literaturi moguće je susresti i druge defi­nicije sinteze. 3.2.Vrste sinteze Vrste sinteze možemo klasificirati prema odredjenim načelima dje 1idbe. Prema gnoseološkoj funkciji razli kuju se deskriptivna i eksplika tivna sinteza. Kod deskriptivne sinteze radi se uglavnom o opisu i o jednostavnom nabrajanju dijelova neke cjeline, npr: dijelo­vi elektroničkog računala (ulazna jedinica, centralna jedinica, eksterne memorije, jedinica za računanje i izlazna jedinica).No, "nekakva čisto deskriptivna sinteza predstavlja samo graničan, primaran stupanj eksplikativne sinteze kojom se shvata dijalek­tičko jedinstvo, veza svih činilaca jednog predmeta ili pojave" (23,79). Po složenosti razli kujemo elementarnu, kauzalnu i funkcionalnu sintezu.

131

2ugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979) ,2-3

Prema cilju, odnosno usmjerenosti spoznaje, sintezu možemo podi-jeliti na genetičku i strukturalnu. Po prirodi objekta razli kujemo materijalnu i idealnu sintezu. Prema karakteru djelatnosti treba razlikovati reproduktivnu i produktivnu sintezu. Reproduktivna je ona koja se zadovoljava jednostavno sakupljanjem, sjedinjavanjem dijelova nekog predme­ta koji su utvrdjeni analizom. Dakle, ona samo potvrdjuje rezul tat analize. Na primjer, kada se u kemiji sintetizira vodik i kT-sik u omjeru 2 : 1 , time se dobiva voda, tj. ono od čega je ana-1 iza pošla (23,79). Produktivna sinteza je ona u kojoj se dobiva neki novi objekt u procesu sinteze. S njom nastaju nova dijalek­tička jedinstva kakvih nema u objektivnoj stvarnosti izvan miš1 je nj a, ili kakva nisu direktno dana u praktičnoj djelatnosti."Ova stvaralačka sinteza čini suštinu stvaralačkog mišljenja.I pojam kao "jedinstva mase i brzine svetlosti (E = mc^)" i pojam "druš­tvenog sistema kao jedinstva proizvodnih snaga i reprodukcionih odnosa", i pojam "robe kao jedinstva robnog tela i vrednosti" ,kao i svaki pojam dijalektičkog jedinstva raznovrsnih, suprotnih i 1 i protivrečnih činilaca nekog predmeta - svi se ovi pojmovi za snivaju na produktivnoj sintezi" (23,79). 18) Osim nabrojenih sinteza poznate su i filozofske, historijske,ke­mijske, ekonomske i druge sinteze, već prema znanstvenom podru­čju na kojem se upotrebljavaju.

4. DIJALEKTIČKA ANALIZA I SINTEZA 1 9) Nasuprot formalno logičkoj analizi, tj. analizi samih obi i ka mi­šljenja, stvarna dijalektička analiza je uvijek anal iza samih predmeta (pojava, procesa), a ne samo njihovih misaonih odnosa. Predmet stvarne dijalektičke analize jesu pojave objektivne ma­terijalne stvarnosti, a njena svrha je spoznaja pojava te stva­rnosti .

18) Naročito veliku ulogu igra stvaralačka sinteza u spoznaji ma­tematike, fizike,kemi je i tehnike.Matematički predmeti i obli­ci kao što su: broj,1 ini je,koordinatni sistemi, rezultat su stvaralačke sinteze.U kemiji je proizvodnja sintetskih spoje­va (materi ja) rezultat stvaralačke,misaone-produktivne sinteze. Najočigledniji je stvaralački karakter sinteze u tehnici:ele­ktroničko računalo,televizor,ciklotron,avion,kombajn(23,79).

19) O tome vidi: 1.Legradić,R.,Lauc,A., Dijalektička teorija i praksa društva, Sveučilište u Osijeku-Ekonomski fakultet, Osijek,1977, str.34-38, ili 2.Legradić,R.,0 znanosti i znan­stvenim metodama,Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Osi­jeku, Osi jek, 1971, str .11-25.

132

2ugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979),2-3

Bit dijalektičke analize i sinteze pokazali su K.Marx i V.I.Le-njin. Na temelju njihove dijalektičke analize izvedene u prak­si mogu se utvrditi slijedeće bitne osobine ove posebne metode spoznaje (23,75): 1.Dijalektička analiza nije nikada čisto formalno misaona,ogra­

ničena na analizu samih pojmova.Ona je uvijek konkretna. 2.Dijalektička analiza nije ograničena u tom smislu da bi se za­

ustavila na nekim posljednjim,apsolutno jednostavnim elementi­ma,kao što to čini formalna elementarno logička i mehanicisti­čka analiza.Ona shvaća i dijelove cjelina složenih predmeta kao dijalektički složena jedinstva različitih činilaca, odre­daba,strana itd.

3.Dijalektička analiza ne raskida veze i odnose činilaca jedin­stvene pojave, jer otkrivajući razne čimbenike, strane, svoj­stva i oblike pojava,ima cilj da otkrije veze i odnose ovih činilaca, strana i odlika u jedinstvenoj cjelini pojave.

4.Bit dijalektičke analize čini razdvajanje jednog predmeta i spoznaja njegovih različitih, suprotnih i protivrječnih fak­tora.

5.Dijalektička analiza doprinosi objašnjenju veza prijelaza i razvoja pojava i oblika svih predmeta objektivne i subjektivno-psihičke stvarnosti.

6.Dijalektička analiza temelji se na dijalektički složenoj,pro-tivrječnoj i razvojnoj predmetnoj odredjenosti i ona služi otkrivanju dijalektičke zakonitosti kako objektivne stvarno­sti tako i samog mišljenja.

7.Svaka dijalektička analiza je eksplikativna u najdubljem smi­slu riječi.

8.Svaka dijalektička analiza-je funkcionalna, jer dijelove shva­ća kao funkcije cjeline predmeta, ali i kao činioce jedinstva raznovrsnog.

Dijalektička sinteza obuhvaća raznovrsne čimbenike u jedinstve­nu cjelinu. No,to nije samo jedinstvo raznovrsnih nego i suprot­nih faktora. Ako se "klasa" shvaća kao dijalektička sinteza,onda je ona jedinstvo raznovrsnih odredaba kao što je mjesto u društ­vu, odnos vlasništva, način stjecanja bogatstva, uloga u društ­venoj organizaciji rada itd. Svi su ovi elementi različiti, ali su dijalektički povezani. Dijalektičke sinteze nalazimo i u osnovnim pojmovima suvremenih prirodnih znanosti i matematike. Tako pojam "skup" u teoriji sku_ pova predstavlja dijalektičku sintezu, jer se tim pojmom skup shvaća kao jedinstvo raznovrsnih elemenata s nekim zajedničkim svojstvom (23,78).

133

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(l979), 2-3

Bitne su odlike dijalektičke sinteze (23,79): 1.Dijalektička sinteza ne shvaća složenu pojavu kao jednostavan

mehanički skup samo izvana spojenih, u sebe zatvorenih, izoli­ranih elemenata. Dijalektička sinteza shvaća svaku pojavu kao dijalektičko jedinstvo raznovrsnih, ali unutra povezanih čini­laca u jedinstvenu cjelinu.

2.Dijalektička sinteza shvaća jedinstvo ne samo raznovrsnih nego i suprotnih, pa čak i protivrječnih čimbenika, zaključno s i-dentitetom protivrječnosti u jednom jedinstvenom predmetu.

3.Dijalektička sinteza jedina shvaća kategorije kao dijalektički polarizirane.tj.da se "u jednom polu već sadrži začetak drugog pola"(uzrok sadrži začetak posljedice).

4.Dijalektička sinteza,u vezi s dijalektičkom analizom, u stanju je da shvati i da objasni genezu i razvitak novih pojava sta­rim, i preko starog.

Po dijalektičkoj logici analiza i sinteza nerazdvojene su u spoz­naji. Ove se dvije metode medjusobno isprepliću, postoji jedin­stvo analize i sinteze. 20) B.šešić, pišući o dijalektičko analitičko-sintetičkoj metodi n a ­vodi da su konkretno uzevši odnosi izmedju analize i sinteze sli^ jedeći: a) Analiza i sinteza imaju zajednički predmet istraživanja. b) Analiza je početni proces spoznaje složenih pojava. No, spozna

ja jednog predmeta završava sintezom. Tako npr. kada je K.Marx analizom otkrio dvojnost vrijednosti robe, sintezom je došao do pojma robe kao jedinstva upotrebne vrijednosti i vrijednosti.

c) Analiza i sinteza su suprotne, a to je očito u tome što se ana­lizom otkrivaju raznovrsnost i dijelovi predmeta, a sintezom jedinstvo i cjelina predmeta.

Dijalektičko jedinstvo analize i sinteze sastoji se u slijedećem: a) Analiza i sinteza se medjusobno pretpostavljaju. Analiza pret­

postavlja nepoznatu sintezu, a sinteza pretpostavlja analizu.

20) Analiza bez sinteze je besmislena i neznanstvena. Na tu me-djusobnu povezanost analize sa sintezom upućuje i F.Engels kada ističe da se "mišljenje isto tako (sastoji) u rastavija_ nju predmeta svijesti na njene elemente kao i u ujedinjava­nju pripadajućih elemenata u jednu cjelinu i kada naglašava da sinteza pretpostavlja analizu (10,9).

134

Zugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2-3

b) One ne samo da se pretpostavljaju, da dopunjuju jedna drugu nego one i prelaze jedna u drugu. Najdublju vezu izmedju ana­lize i sinteze čini to što se one sadrže jedna u drugoj.Dija lektička anal iza je poseban trenutak dijalektičke sinteze.Di­jalektička pak sinteza jest sustav ili jedinstvo trenutaka di_ jalektičke analize.

No, dijalektička analiza i dijalektička sinteza samo su dva di_ jalektički suprotna, ali jedinstvena metodička postupka jedinst­vene složene osnove analitičko-sintetičke metode spoznaje. Shvatimo li ovo, onda je jasno da smo spominjući objekte anali­ze u organizaciji proizvodnje u isti mah govorili o sintezi, od­nosno njihovom jedinstvu.

5.ANAL IZA I SINTEZA U ZNANSTVENOM RADU Analiza i sinteza primijenjene su još u starogrčkoj filozofiji, a i u drugim filozofijama. Može se čak kazati da je filozofija po­čela kao sintetička znanost jer je bila okrenuta cjelini, a tek onda dijelovima, pojedinostima. 21) Platon je eksplicitno napravio razliku izmedju analitičkog i sin­tetičkog postupka, premda ona nije tako jasno odredjena. Aristo­tel je pokušao tu razliku jasnije odrediti. On je kazao da je ana 1itička metoda ona u kojoj se od datoga ide prema načelu, a u sin tetičkoj metodi ide se od načela prema onome što je dato. Pitanjem analize i sinteze bavili su se i Decartes i Gal i 1 ej. Hegel je nas­tojao da zaobidje suprotnosti ovih dviju metoda, odnosno suprot­stavljanje jedne metode drugoj. "Po Hegelu je upotreba metoda za visna od sadržaja. To odredjuje da 1 i ćemo u jednom slučaju prT-meniti analitički i 1 i sintetički metod i 1 i možda oba metoda u njihovom jedinstvu" (26,83).

21) Smatra se da je filozofija znanost o cjelini. No, tu se posta_ vija pitanje: što je preostalo da kaže filozofija ako do spo­znaje pojedinih dijelova dolazimo pojedinim znanostima. Odgo­vor bi trebao glasiti da je sinteza dijelova nešto više nego samo detaljizirano znanje koje je čovjek postigao naukom o dijelovima u razdiobi. Filozofiju zanima konačna sinteza.Fi­lozof i jska sinteza treba da pokaže da je ono, čime se u poje­dinostima bavimo,dio cijeloga koje se iz uskladjenih dijelova sastoji. Odnos izmedju filozofijo i ostalih znanosti može se do izvjesne mjere okarakterizirati kao odnos uzajamnog utje­caja . Najvišu i najsveobuhvatniju sintezu materijalizma i dijalekti­ke doživljava razvoj filozofije u djelima Marxa i Engelsa.

135

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova (1979), 2-3

Dijalektičko shvaćanje odnosa analize i sinteze, kakvo nalazimo u djelima Marxa, Engelsa i Lenjina, može se rezimirati na taj naein što ćemo prihvatiti da postoji jedna jedinstvena analitičko-sinte-tička dijalektička metoda. U gotovo svim znanstvenim disciplinama analiza i sinteza imaju značajnu ulogu, često puta od načina i obujma njihove primjene ovisi i razvijenost odredjene discipline. Znanstveno istraživanje ima više faza. Primjena analize u pojedi­nim fazama ima primarno značenje.Pri tome se primjenjuju razli­čite vrste analize.Naglašavamo da je odlučujuća uloga analize kod proučavanja potrebne gradje bilo u kojoj fazi istraživanja,te pri­likom postavljanja hipteze i njenog ispitivanja. Značenje sinteze je najveće kada treba sumirati rezultate istraži­vanja i dati im odgovarajući oblik da bi bili pristupačni drugima. Prikazivanje tih sumarnih zaključaka treba da je takvo da pokaže veze i odnose u njihovom logičnom poretku.Sinteza ima značajnu ulogu pri sastavljanju plana istraživanja i postavljanja hipote­ze da bi se u daljnjoj razradi nailazile na manje poteškoća. Ukoliko želimo shematski prikazati analizu i sintezu,kao uzasto­pne faze istraživanja,dobili bismo ovakvu jednu shemu(4,187-188):

A

c

SINTEZE

ANALIZE

FAZA

FAZA

136 B

žugaj M. Metode analize i sinteze Zbornik radova(1979), 2-3

Obrazloženje sheme: A = pojava, pojam, rezultat, činjenica koju treba analizirati. A-C = faza analize: prikupljanje, opisivanje, raščlanjivanje,

klasifikacija činjenica (elemenata) radi definiranja po­jave i njihovih odnosa.

C-B = faza sinteze: tumačenje činjenica, elemenata, dijelova,is­ti na i ideja dobivenih misaonom spoznajom.

B = opći zaključak, cjelina, kompleks, ocjena rezultata, isti­na i ideja.

Iz ove sheme vidljivo je da analiza i sinteza imaju različite smje rove kretanja. Kao metode one se uzajamno dopunjuju i ispreplićuT Na kraju treba spomenuti da se u znanstvenom radu primjenjuje velik broj općih i posebnih metoda. Kad govorimo o općim metoda­ma, teško je dati prvenstvo bilo kojoj metodi.No, sigurno je da analiza i sinteza spadaju medju one metode koje se najčešće ko­riste. Budući da ove dvije metode imaju stvaralački karakter, ne­moguće ih je zaobići u znanstvenom radu.

L I T E R A T U R A :

1. Buble,M., Projektiranje organizad je, Informator, Zagreb, 1976.

2. Bulat,V.r Organizacija proizvodnje-Analiza i sinteza-Izdava-čko-informativni centar studenata,Beograd 1976.

3. Dešić,V., Metode naučne organizacije rada, Naučna knjiga,Be­ograd, 1966.

4. Dejanović,P., Organizacija samoupravnog preduzeća, Savremcna administrad ja,Beograd , 1971.

5. ... Ekonomski leksikon, Savremena administrad ja,Beograd, 1975.

6. ... Enciklopedija leksikografskog zavoda,sv.1-6/Jugosla­venski leksikografski zavod,Zagreb,1966-1969.

7. Filkorn,V., Die wissenschaftliche Analyse (wissenschaftliche Zeitschrift Halle-Witenberg,br.4/5)

8. Koen,M.Nejgel,E., Uvod u logiku i naučni metod(prijevod "s en­gleskog), II izdanje,Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1977.

9. Kostić,Z., Osnovi organizacije preduzeća, Savremena administra^ cija, Beograd, 1974.

10. KrajčevićfF., Znanstveni karakter analize poslovanja,Zbornik radova Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu, Du­brovnik, 19 75. 127

Zugaj M. Metode analizei sinteze Zbornik radova(1979),2-3

11. Lefevr, A., Marksizam-Aktuelni problemi marksizma,BIGZ,Beo­grad, 1973.

12. Legradić,R., Lauc,A,, Dijalektička teorija i praksa društva, Sveučilište u Osijeku-Ekonomski fakultet,Osijek, 1977.

13. Legradić,R., O znanosti i znanstvenim metodama,Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Osijeku,Osi jek,1971.

14. Lenjin,V.I., Izabrana dela, knjiga 8, Kultura, Beograd, 1960. 15. Marks,K., Beda filozofije, Kultura, Beograd, 1946. 16. Marks,K., Prilog kritici političke ekonomi je,Kultura,Beograd,

1960. 17. Medarić,J., Uvod u naučni rad, nastavno ispitna gradja, Zag­

reb, 1968 (skripta). 18. Pilić, V. ,Aničić,R., Simaković,Lj., Marksov metod ekonomske ana_

lize u šemama, modelima i dijagramima, Privredni pregled, Beograd, 1973.

19. Rosental,M.M., Die marxistixche dialektische Methode,Berlin, 1955.

20. Salitrežić,T.,Žugaj,M.,Uvod u znanstvenoistraživalački rad, Fakultet organizacije i informatike Varaždin,1977.

21. Stojiljković,D., Marksov metod analize, Zbornik radova Pravno-ekonomskog fakulteta u Nišu, Niš,1967.

22. Šešić,B., Opšta metodologija, IV popravljeno i dopunjeno izda­nje, Naučna knjiga, Beograd, 1974.

23. Šešić,B., Osnovi metodologije društvenih nauka, Naučna knjiga, Beograd, 19 74.

24. Šušnjić,Dj., Kritika sociološke metode, Gradina, 1973. 25. Zaječaranović,G., Osnovi metodologije nauke, Institut za poli­

tičke studije Fakulteta političkih nauka,Beograd, 1974.

26. Zvonarević,M., Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1976.

27. Žugaj,M., Organizacija proizvodnje, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, 1976.

28. Žuvela,!., Uvod u znanstvenoistraživalački rad (Prošireni pro­gram za izvanredne studente), Centar ekonomskih znanosti Rijeka, OOUR Ekonomski fakultet,Rijeka, 1976.

Primljeno: 1979-10-1

138

i y r a i î M . Mer onu a H a j i H s a M C H H T e a a

( C y n o M M H a n w e M H a o p r a H H 3 a i i H i o n p o i O B O ü C T B a

P E 3 M E

. 0 p r a H M 8 a u M H nposissof lCTBa H B J i f l e T C H o Ô b e K T O M

H a y w K o r o w c c j e ^ o B a H M H , C M H C J I K O T o p o r o a a K J i c ^ a e T C H

B paabiCKaHHB o r r r y m a j i b H o r o peuieHMH opraHMSumiM

n p o M a B o n c T B a . f í p i í HCcaeflOBaHHH nojib8yETCfl p a a j r i m -

H U e M e T O ß M . ß KOHKpeTHOH C î î T y a n M i î , OTHOCHTeJIbHO K

o ô - b e K T y m n e j i H JÍC c a e m o s a H H H , H y j c H O npaBKJïbHO B H -

ö p a T b HQTQXu.KpoMe T o r o , H a Ó p a H H H A ueron AOJixeH

Ö i J T b X O p C U i O 3 H 8 K 0 M H M H n p a B K J ï b H O H C I I 0 J ï b 8 0 B a H H H M .

b o p r a H M a a i i M M npowsBOflCTBa wacTo n p x M e H f l -

JDTCH aHajiaa H C M H T 6 8 • C y j ^ e c T B y e T H e c K O J i b i c o p a a p a -

nois ana j iHaa H c M H T e a a . ß p a Ö O T e O H M i c n a c c n ( í > H U . H p o -

B a H H H a ocHOBe H e c K O J t b K M x K p H T e p i a e B .

0 6 - b e K T a M H a H a j m a a B n p o K S B O ^ C T B Ô H H O M o p -

r a H H a a u H « Ä B J I H D T C H :

1 . / c T a H O B J i e H i s e o p r a H H s a i i M H o 6 ï > e , m i H e H H o r o T p y ^ a

( 0 0 T ) ,

2 . O p r a H w a a i i M H B c e x n p o M 3 B O ^ C T B 6 H H H x n o ß C T c r e M ,

3 . ü p r a H M a a m í H i i e a r a e j ï O B e q e c K H X O T H O I U @ h i c m B O O T ,

4. C o Ö C T B e H H o o p r a H M a a u H H n p o K 8 B o ^ c T B a .

K p o M e T o r o y i caaHBaeTca H a ^ H a j s e i c T H M e c K o e

e^MHCTBO a H a j i x a a M C H H T Ô 8 a . T a i e Ha n p H M e p , H a n o -

Hafi o 6 i > e K T H a H a j i n a a B o p r a H H a a m i H n p o H 3 B O # C T B a ,

B T O ace B p e M f l mu r o B o p i u i c o C H H T e a e , * r o e c T b o

K X e^ M H C T B e .

139