Edipov kompleksEdipov kompleks je koncept koji je razvio Sigmund Freud, koji je inspirirao Carl Gustav Junga (on je opisao koncept i naveo naziv "Kompleks"), kako bi objasnio razvoj dječaka kroz identifikaciju sa ocem i željom prema majci. Često je korišten pojam u psihoanalizi. Dobio je ime po staro grčkom mitu o Edipu koji je ubio svog oca Laiusa i vjenčao se sa svojom majkom Jakostom. Edipski konflikt ili Edipski kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. faličkoj fazi u Frojdovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Razrješenje Edipovog kompleksa, kako se vjeruje, nastaje sa identifikacijom istospolnog roditelja. Sigmund Freud smatra ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa. Brojni psihijatri opisuju značaj Edipalnih odnosa u osobnom razvoju u zapadnoj kulturi u vidu ljubavi prema jednom roditelju i antagonizmu prema drugom, ne nužno kao seksualni rivalitet već kao reakciju na roditeljsku autoritarornu snagu. Kategorija:Psihijatrija Kategorija:Psihologija ja: エディプスコンプレックス

Sigmund FreudSigmund Freud (Pribor (tada Freiburg), Češka, 6. svibnja 1856. - Engleska, 23. rujna 1939.) Austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize.

Životopis

Djetinjstvo

Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiburg u Moraviji (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud. Freudov otac Jacob bio je duhovit i oštrouman trgovac vunom. Freudova majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega U 21. godini rodila je svog prvog sina, njezinog dragog Sigmunda. Sigmund je imao dva polubrata i šest mlađih braće i sestara. Kada je Freudu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ. Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije sprječavalo da nauči govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik te posveti se proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Kanta.

Studij

Kao što je prethodno rečeno kao Židov u Beču mogao je birati samo između medicine i prava i 1873. godine odlučio je studirati medicinu, iako je u prvi mah htio postati odvjetnikom, i shodno tome upisuje studij medicine na bečkom Sveučilištu. Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti. Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi puta je to učinio 1885. godine, a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski. Nakon završetka školovanja 1881. prihvaća radno mejsto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otrkiva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna 1885. godina biva značajna za Freudovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje - što je u to doba bilo uobičajeno - liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne. Stoga su su njegove ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim. Freudovi sljedbenici drže svog uzora ...velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji..., dok ga drugi vide (posebice na polju psihijatrije) kao filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi.

Obiteljski čovjek

U listopadu 1886. Freud stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta. Tako Sigmund 1885. godine u ljubavnom zanosu piše svojoj zaručnici: Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lijepo. Dolazim s novcem, ostajem dulje i donosim ti nešto lijepo. A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom i liječiti neizlječive neurotične slučajeve, a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te. Na što mu ona odgovara: Sigi, moj Sigi, jučer sam prvi put izgovorila tvoje ime. Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila. Čini se kako je vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan "štucao" bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim "slučajevima". Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i "mračne" ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu, rekla je jedna Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući (ipak je to bilo 19. stoljeće) da može izazvati ovisnost.

Znanstveni rad

Istraživanju problema histerije posvetili su se nešto kasnije zajedno Freud i Josef Breuer. Iz rezultata tog istraživanja proizašla je njihova zajednička knjiga Studije na području histerije u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sjećanja i traumatskih događaja. No, nedugo nakon objavljivanja knjige (1895.) iz javnosti neznanih razloga prekidaju suradnju. Poučen iskusustvima zajedničikih istraživanjima Freud zastupa stajalište da je uzrok histerije seksualne prirode i tada razvija dio onog što će

kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. Nakon raskida s Breurom Freud se i dalje posvećuje istom problemu. Tako u listopadu 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu Tumačenje snova koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri eseja o seksualnosti (1905.), Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim (1905.). U knjizi Tri eseja o seksualnosti Freud iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom. U djelu Fragment jedne analize histerije analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti. Godine 1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler). Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva. Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego. Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje. Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. Zbog raka 1923. godine ima i prvu operaciju grla. Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund Freud napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. rujna 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciena Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freud te Matthewa Freuda. Freud, Sigmund Freud, Sigmund Freud, Sigmund ja: ジ ークムント・フロイト ko: 지그문트 프로이트

Grčka mitologijaGrčka mitologija sastoji se od legendi o bogovima i herojima (mitova, od tuda i naziv - mitologija), a korijen joj je naravno u vjerovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu.

Kronologija - nastanak bogova Chaos ili Khaos – prvotno stanje postojanja iz kojeg nastaju prvi Bogovi Chaos je ništavilo iz kojeg prva bića dolaze u postojanje, te se ta prva bića opisuju kao djeca Chaosa. Ona su: - Gaia – Zemlja - Tartarus – Podzemlje - Eros – Žudnja; želja - Nyx – Noćna tama - Erebus – Tama podzemnog svijeta Za primjetiti je da po Orfičkim misterijama iz kaosa prvo proizlazi noć Nyx. Unutar Grčke mitologije vidljiva su dva načina za dolazak u život: # Dijeljenje (Gaia, Nyx) # Parenje (Hyperion, Zeus) : Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem iz kaosa, no poslije Gaiae gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nyxa (Noćne tame). Također božanstva nastala djeljenjem gotovo se nikada ne udružuju sa božanstvima nastalim parenjem. : Za primjetiti je model reprodukcije, iz akcije dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom tako i ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: “Koji je uzrok ovome?” postaje : “Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka”. Gaia – nakon Chaosa pojavljuje se Gaia, vječna osnova Bogova sa Olimpa. Djeljenjem ona stvara Ouranos (Uran, njen sin i muž), zvijezdano nebo, njoj jednakog da je prekriva, te dubine mora i planinske vrhunce (Pontus). :Parenjem sa Uranom nastaju Oceanus (svjetski ocean) i Crius, te Titani Hyperion, Japetus, Thea, Rea, Themis, Mnemosyne, Phoebe, Thethys, te nakon njih najmlađi (po nekim predajama najmoćniji i najstrašniji) Cronus. :Njeni kasniji potomci sa Uranom su divovski jednooki Kiklop graditelji zidova. Kasnije dobivaju individualna imena:

- Brontes – grmljavina - Steropes – grom - Arger (sjajni) – snaga i moć svih zanata Također tu su i tri strašna sina Zemlje i Neba, storuki i pedesetoglavi Hecatonchiri: Cottus, Brioreos i Gyges Gaia je po nekim tumačenjima Mjaka (božica) Zemlje kasniji oblik preindoeuropske Velike majke koja potječe iz razdoblja Neolitika Tartarus ili Tartorus jest u isto vrijeme i Božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada) U drevnim Orfičkim misterijama Tartarus jest također i neograničen prvopostojeća “stvar” iz koje nastaju svijetlost i Kozmos (svemir) Eros – Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo : Jedan od koncepata Erosa u Grčkoj misli je taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi već također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvo rođeno svietlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U Elusijanskim misterijama on je slavljen kao Protagonus – prvorođeni Titani – prvorođeni , prva božanstva nastala parenjem, bogovi sa Olimpa nastaju parenjem Titana. : U ratu između Bogova Titanomachy oni gube. U tome ratu Tatani su bili predvođeni sa Cronusom, a uključivali su: Ceusa, Criusa, Hyperiona, Japetusa, Atlasa i Menoetiusa. : Olimp je bio predvođen Zeusom (sin Cronusa i Rheae) i uključivao je: Hestiju, Demetera, Heru, Hada (Plutona), Posejdona, Hecatonchire, Divove i Kiklope (Zeus ih oslobađa iz tartausa da mu pomognu u ratu, kasnije ih ponovno zatvara). Nakon 10 godina rata Olimp odnosi pobjedu i razdjeljuje svijet među sobom. - Zeus - zrak i nebo - Posejdon – sva mora i sve vode - Had (Pluton) – podzemni svijet - Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima : Poraženi Titani zarobljeni su u Tartarus. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Oceanus i ženski Titani (Thea, Rhea, Themsia, Mnemosyne, Phoebe, Tethys) ostaju neutralni. Zbog toga nisu kažnjeni od strane Zeusa. Hecatonchire ostaju čuvari poraženih Titana, dok ih s vremenom Zeus sve ne oslobodi (osim Atlasa). : Grci klasičnog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu između Bogova sa Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preživjeti jest Theogony pjesnika Hesioda. Izgubljeni ep je Titaomochy slijepog Tracijskog barda Thomyris. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu seseja “O muzici” koji se nekada pripisivao Plerhtu. Zeus je s bogovima živio na Olimpu, sebi je zadržao vlast nad nebom, svojem bratu Posejdonu dao je vlast nad morem, a Had (bog)u u podzemnom svijetu. Zeus je bio otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji: sin Zeusa i kraljice Alkmene-Heraklo ili Herkules- odlikovao se snagom i izveo je niz junačkih pothvata. Prema priči razdvojio je stijene koje su sastavljale Europu i Afriku, spojio Atlantski ocean i Sredozemno more. Tako su nastali Heraklovi stupovi i između njih Gibraltarski prolaz. Grčki bogovi su imali sve mane i vrline ljudi: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluje Mojra.

Nepotpuni popis grčkih bogova Kronos - Otac svih bogova i junaka. Hiperion - Bog sunca (Helos Hyperion) Theia - Božica Rea Themsia Mnemosyne Feba Tetida Japet Kajra - boginja trenutne sreće Zeus - Otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, groma, munje i oluje! Atena,Palada - Ratoborna, božica mudrosti, zaštitnica gradova i obrtnika, simbol umjetnosti. Prema priči nije rođena od majke “Već iskoči iz glave ocu svom”! Artemida - Kći Zeusa i Lete, božica lova, sestra Apolonova i Atenina. Afrodita - Božica ženske ljepote i ljubavi.Nije rođena od majke već je “izrasla iz morske pjene” i posjedovala čarobni pojas zavođenja. Kći Zeusa i Diane, božice etera. Apolon,Feb - Sin Zeusa i Lete, strijelac i zaštitnik umjetnosti. Bog muške ljepote. Ares - Sin Zeusa i Here, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i

junačke snage. Asklepije - Bog liječništva. u latinskoj kulturi zove se PAN Amfitrita - Žena Posejdonova, jedna od 50 Nerejida, kćeri morskoga kralja Nereja, među njih je spadala i mati Ahilova, Tetida. Dioniz - Bog prirode, vinove loze. u latinskoj kulturi zove se BAKHO Demetra - Božica plodnosti, podučavala je ljude poljoprivredi. Eol - bog vjetra Eros - Bog ljubavi, Afroditin sin. Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom taj bi usplamtio od ljubavi. Erinije - Boginje osvete i prokletstva. Dužnost im je progoniti svakoga, tko ubije nekog krvnog rođaka, simbol zle savjesti. Hermes - Sin Zeusa i Plejade, bog laži, posrednik između bogova i ljudi. Had, Pluton - Bog podzemnog života, bog smrti, brat Zeusov. Heraklo - Sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog, odlikovao se snagom, izveo je niz junačkih pothvata. Leta - Jedna od Zeusovih žena, boginja ratara i stočara. Muze - Kćeri Zeusa i Mnemozine, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:   - Klio - Muza, pokroviteljica povijesti   - Kaliopa - Epske poezije   - Uranija - Astronomije   - Melpomena - Tragedije   - Talija - Komedije   - Terapsihora - Plesa   - Polihimnija - Lirske poezije,himna   - Euterpa - Glazbe,lirske poezije   - Erato - Ljubavne poezije Menade - Svećenice boga vina i ljubavi. Mojre - Božice životne sudbine. Božice usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zeusa. Kloto prede nit života, Lahezis baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropos presijeca nit života. Morfej - bog sna Posejdon, Ocean, Neptun - bog mora, vode, vladar potresa, brat Zeusov. Pan - Bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira. Provodi veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima. Perzefona - Demetrina kći. Oteo je Had da mu bude žena. U podzemlju u jesen i zimu a u proljeće i ljeto s majkom na zemlji da bi zemlja bila plodna. Tantal - Jedini od ljudi koji je bio prihvaćen za stolom bogova. Thanatos - Bog smrti, sin Noći i brat Sna. Category:Mitologija ja: ギリシア神話 ko: 그리스 신화

Sigmund FreudSigmund Freud (Pribor (tada Freiburg), Češka, 6. svibnja 1856. - Engleska, 23. rujna 1939.) Austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize.

Životopis

Djetinjstvo

Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiburg u Moraviji (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud. Freudov otac Jacob bio je duhovit i oštrouman trgovac vunom. Freudova majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega U 21. godini rodila je svog prvog sina, njezinog dragog Sigmunda. Sigmund je imao dva polubrata i šest mlađih braće i sestara. Kada je Freudu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ. Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije sprječavalo da nauči govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik te posveti se proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Kanta.

Studij

Kao što je prethodno rečeno kao Židov u Beču mogao je birati samo između medicine i prava i 1873. godine odlučio je studirati medicinu, iako je u prvi mah htio postati odvjetnikom, i shodno tome upisuje studij medicine na bečkom Sveučilištu. Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti. Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi puta je to učinio 1885. godine, a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski. Nakon završetka školovanja 1881. prihvaća radno mejsto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otrkiva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna 1885. godina biva značajna za Freudovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje - što je u to doba bilo uobičajeno - liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne. Stoga su su njegove ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim. Freudovi sljedbenici drže svog uzora ...velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji..., dok ga drugi vide (posebice na polju psihijatrije) kao filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi.

Obiteljski čovjek

U listopadu 1886. Freud stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta. Tako Sigmund 1885. godine u ljubavnom zanosu piše svojoj zaručnici: Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lijepo. Dolazim s novcem, ostajem dulje i donosim ti nešto lijepo. A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom i liječiti neizlječive neurotične slučajeve, a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te. Na što mu ona odgovara: Sigi, moj Sigi, jučer sam prvi put izgovorila tvoje ime. Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila. Čini se kako je vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan "štucao" bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim "slučajevima". Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i "mračne" ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu, rekla je jedna

Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući (ipak je to bilo 19. stoljeće) da može izazvati ovisnost.

Znanstveni rad

Istraživanju problema histerije posvetili su se nešto kasnije zajedno Freud i Josef Breuer. Iz rezultata tog istraživanja proizašla je njihova zajednička knjiga Studije na području histerije u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sjećanja i traumatskih događaja. No, nedugo nakon objavljivanja knjige (1895.) iz javnosti neznanih razloga prekidaju suradnju. Poučen iskusustvima zajedničikih istraživanjima Freud zastupa stajalište da je uzrok histerije seksualne prirode i tada razvija dio onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. Nakon raskida s Breurom Freud se i dalje posvećuje istom problemu. Tako u listopadu 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu Tumačenje snova koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri eseja o seksualnosti (1905.), Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim (1905.). U knjizi Tri eseja o seksualnosti Freud iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom. U djelu Fragment jedne analize histerije analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti. Godine 1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler). Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva. Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego. Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje. Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. Zbog raka 1923. godine ima i prvu operaciju grla. Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund Freud napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. rujna 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciena Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freud te Matthewa Freuda. Freud, Sigmund Freud, Sigmund Freud, Sigmund ja: ジ ークムント・フロイト ko: 지그문트 프로이트

PsihijatrijaPsihijatrija (grčki psyche - duša, iatrea - liječenje) klasično je određena kao medicinska struka koja se bavi nastankom , razvojem, manifestacijama bolesti čovjekove ličnosti koji proizlaze iz subjektivnoga individualnog života ili njegova odnosa s okolinom. Osnovna su dva područja u medicinskoj struci psihijatrija: mentalni poremećaji i individualno ponašanje u zdravlju i bolesti. Oba su područja karakterizirana stupnjem znanstvene nesigurnosti. Psihijatrija upotrebljava modele ponašanja i mentalne aktivnosti da bi umanjila nesigurnost organizirajući znano u konceptualni okvir.

Konceptualni modeli psihijatrije

- Biologijska psihijatrija - Psihodinamska psihijatrija - Socijalna psihijatrija Moderan pokušaj objedinjenja teoretskih modela je Biopsihosocijalni model.

Povijesni razvoj psihijatrije Postupak sa duševnim bolesnikom u svojem je razvoju pratio razvoj društva i psihijatrije kao medicinske znanosti. U početku je zasnivano na magijskim ritualima, budući da se nastanak gotovo svih bolesti tumačio utjecajem nekih demonskih sila. Antička medicina donosi nove perspektive. Hipokrat u IV stoljeću prije Krista iznosi pretpostavku da su duševni poremećaji rezultat oboljelog mozga, i da je "sumanut čovjek" zapravo bolestan čovjek. U srednjem vijeku došlo je do vraćanja na demonomaniju. Duševni su bolesnici liječeni egzorcizmom, zatvaranjem u kazamate, okivani su, a ponegdje držani u kavezima izvan grada.

Grane psihijatrije Biologijska psihijatrija je psihijatrijska škola i disciplina koja naglašava fizikalne, kemijske i neurološke uzroke psihijatrijskih bolesti i pristupa u liječenju. Psihoterapija - Psihoterapijska i psihodinamska psihijatrija se bavi procesima kod kojih se osobe koje se žele osloboditi simptoma ili traže načine za osobni razvoj uz pomoć psihoterapeuta ili psihoanalitičara razumijevaju svoje ponašanje u zdravlju i bolesti, sa stajališta motivacije, naglašavajući psihološka značenja i biološke instinkte kao pokretače promjena. Forenzička psihijatrija - Forenzička ili sudska psihijatrija je grana psihijatrije koja se bavi pravnim pitanjima vezanim uz duševne poremećaje. Sudsko psihijatrijski vještaci izrađuju ekspertize tj. provode vještačenja osoba koje zbog duševnih poremećaja dolaze u kontakt s pravnim normama, kaznenog i građanskog prava i u vanparničnim postupcima. Socijalna psihijatrija je grana psihijatrije koja se bavi kulturološkim, ekološkim i sociološkim čimbenicima koji izazivaju, precipitiraju, pojačavaju, produžuju ili na drugi način kompliciraju neprilagođene modele ponašanja te njihovim liječenjem. Liaison - Konzultacijsko suradna (liaison) psihijatrija se bavi suradnjom s ostalim medicinskim stručnjacima kako bi se poboljšala dijagnostika, liječenje i vođenje bolesnika s primarnim tjelesnim bolestima. Dječja i adolescentna psihijatrija je grana psihijatrije koja proučava duševne poremećaje, njihovo dijagnosticiranje, prevenciju i liječenje kod djece i adolescenata, osoba mlađih od 18 godina. Psihijatrija ovisnosti se bavi bolestima ovisnosti, primjerice alkoholizmom Gerontopsihijatrija se bavi psihičkim problemima starijih osoba. Stres, psihotrauma i PTSP (posttraumatski stresni poremećaj) su posebno važno područje interesa psihijatara.

Vanjske poveznice

- [http://www.psihijatrija.hr/ Hrvatsko psihijatrijsko drušvo] - [http://www.psihijatrija.org/psihijatrija/ Psihijatrija u Slavoniji] - [http://www.moravek.net Medicinski obavjesni program] Category:Medicina

Kategorija:PsihologijaPsihološka terminologija + odličnici u polju ove znanosti. category:medicina ko: 분류 : 심리학 ja:Category: 心理 学

This page is based on the copyrighted Wikipedia article 'Edipov kompleks' it is used under the GNU Free Documentation License. You may redistribute it,verbatim or modified, providing that you comply with the terms of the GFDL.Święty Andrzej Apostoł

Święty Andrzej ApostołAndrzej Apostoł - święty, jeden z dwunastu apostołów, wg świadectwa Ewangelii Pierwszy Powołany (cs.Первозванный) spośród apostołów (wcześniej był uczniem św. Jana Chrzciciela), brat świętego Piotra, patron Szkocji i Rosji. Według tradycji chrześcijańskiej prowadził działalność misjonarską na terenach nad Morzem Czarnym. Do 1964 roku jego głowę przechowywano jako relikwię w bazylice św. Piotra w Watykanie, później wróciła do greckiego miasta Patrai (dawne Patras) na Peloponezie, gdzie podobno apostoł zmarł śmiercią męczeńską 30 listopada 70 roku na krzyżu w kształcie greckiej litery X (Ch od Χριστος=Chrystus). Jego relikwie znajdują się również w Amalfi pod Neapolem i w kościele środowisk twórczych w Warszawie. Warszawie Święto Andrzeja Apostoła przypada 30 listopada zarówno we wschodnich, jak i zachodnich Kościołach. Krzyż św. Andrzeja, forma krzyża (grecka litera Χ od Χριστος), której pochodzenie wiąże się z podaniem o ukrzyżowaniu w ten sposób św. Andrzeja. Formę krzyża świętego Andrzeja mają znaki drogowe ustawiane przy przejazdach kolejowych. Andrzejki, Dzień świętego Andrzeja. Obchodzone w Polsce: w noc z 29/30 XI, zaś w Szkocji: 30 listopada. Pierwotnie tylko przez panny (dla chłopców były "Katarzynki"), obecnie jest imprezą skupiającą młodzeż obojga płci. Święto pochodzące ze Szkocji. Tam czci się je hucznie, jedząc i pijąc. W Polsce w czasie tego dnia wróży się przyszłość w postaci lania wosku na zimną wodę często przez klucz. Ta wróżba przeznaczona jest dla wszystkich uczestników zabawy andrzejkowej. Inna znana powszechnie wróżba, związana z "Andrzejkami", przeznaczona jest tylko dla niezamężnych panien na wydaniu. Uczestniczki zabawy ustawiają swoje buty gęsiego jeden za drugim, przy czym ostatni trzewik przestawiany jest potem na początek kolejki, która zmierza do progu drzwi wejściowych. Wierzy się, że ta panna, której bucik pierwszy przekroczy próg izby pierwsza też wyjdzie za mąż. Zobacz: Andrzej Andrzej apostoł ko: 성 안드레 ja: アンデレ simple:Saint

AndrewEksperimentalna psihologijaAko proučavamo duševne čine sa svrhom da ih opišemo, rasporedimo i odredimo uvjete i neposredne uzorke koji vode do samih tih čina tada psihologiju pobliže određujemo nazivom empirička ili eksperimentalna psihologija (makar ova dva izraza nisu sinonimi u strogom smislu riječi: niži je stupanj znanstvene preciznosti u empiričko psihološkom istraživanju nego li je to u eksperimentalno psihološkim istraživanjima). Tako možemo proučavati npr. strah ili srdžbu ustanovivši učinke tih psihičkih stanja na licu čovjeka, a pomoću raznih instrumenata moći ćemo registrirati promjene koje ta psihička zbivanja proizvedu u ritmu disanja, cirkulacije krvi, u električkom otporu kože. Kategorija:Psihologija

PsihologijaPsihologija je skup akademskih, kliničkih i industrijskih disciplina koje se bave proučavanjem, objašnjavanjem i predviđanjem ponašanja, razmišljanja, osjećaja (emocija), motivacije, ljudskih međuodnosa i njihovih potencijala. Takodjer, ona se, po drugim autorima ubraja u discipline filozofije, od koje je i nastala u 2. polovici 19. stoljeća. Njeno polje proučavanja možemo proširiti na životinjski i biljni svijet.

Discipline Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su: - psihometrija-koja se bavi raznim oblicima mjerenja psihičkih osobina, karakteristika pojedinca i grupe, pomoću raznih psiholoških tehnika (npr. testova) - eksperimentalna psihologija - koja se bavi proučavanjem reakcija čovjeka na namjerno inducirane podražaje, bilo fizičke, bilo socijalne. - socijalna psihologija - koja proučava ljude i njihovo ponašanje u međuzavisnosti s njihovom (ljudskom) okolinom, sve oblike međuljudskih odnosa, te ponašanje grupe kao cjeline. - klinička psihologija - koja proučava (i traži lijek za) patološke oblike ponašanja - ergonomija - koja proučava odnos čovjeka prema radu, te nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čovjeku. - psihologija životinja - istražuje ponašanje životinja u laboratorijskim i prirodnim uvjetima života. - psihologija sporta - organizacijska psihologija - psihologija komunikacije - forenzična psihologija

Psihoterapija i tehnike psihološke analize

Psihologija i psihijatrija

Psihologija i neurologija, psihoneurologija

Psihologija i filozofija

Psihologija i umjetnost

Povijest psihologije

Zanimljivosti koje se tiču psihologije Na grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, znači duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića i, smatram da je ta upotreba ispravnija. Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos "otac i sin" u duhu teorije o Edipovom komplexu. U psihijatriji je donedavno masturbacija (onanija) smatrana patološkim stanjem, tj. poremećajem na polju seksualnih potreba.

Psihološka bibliografija

Psihološki testovi Testovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobićemo kvocijent inteligencije IQ. O podjeli testova i njihovim karakteristikama možete pročitati u daljem tekstu... - [http://www.perfectionnement.info/fr/agenda.php?i_pays=0&i_date=0&keywords=congr International PSY Congresses]

Psiholozi Njihovi radovi, teorije i život... - suvremeni psiholozi

Vanjske poveznice

Category:Društvene znanosti ja: 心理 学 ko: 심리학 ms:Psikologi simple:Psychology th: จิ�ตวิ�ทยา

This page is based on the copyrighted Wikipedia article 'Eksperimentalna psihologija' it is used under the GNU Free Documentation License. You may redistribute it,verbatim or modified, providing that you comply with the terms of the GFDL.Kategori:370

Kategori:370

Category:370lerForenzična psihologijaForenzična psihologija se ukvarja s psihologijo udeležencev pri kriminalu, predvsem storilcev kaznivih dejanj, pa tudi prič in žrtev kaznivih dejanj. Posamezni psihologi ločijo med forenzično, kriminalistično in policijsko psihologijo, ki vse zahtevajo tudi znanje o psihopatologiji in psihologiji travm. Sestavni del psihološkega sodnega izvedenstva je tudi profiliranje osumljencev, pogajanja z ugrabitelji, izdelovanje izvedenskih mnenj v sodnih obravnavah, intervjuvanje otrok pri zlorabah in podobno. Kategorija:Psihologija

PsihologijaPsihologija (starogrško psychē - duša in logos - beseda, govor) je znanstveno, pa tudi neznanstveno (ljudsko), obravnavanje psiholoških procesov pri človeku, čeprav se le-ti proučujejo tudi pri živalih (bodisi kot samostojen predmet raziskav, glej etologija, ali bolj sporno, kot sredstvo za razumevanje omenjenih procesov pri človeku glej primerjalna psihologija in evolucijska psihologija). Znanstvene psihološke teorije se deloma prekrivajo s sorodnimi znanstvenimi disciplinami, tako naravoslovnimi (glej fizika, psihofizika; biologija, evolucijska psihologija) kot tudi družboslovnimi (glej sociologija, socialna psihologija). Znanstvena psihologija večinoma sloni na filozofiji znanstvenega raziskovanja, ki izhaja iz pozitivizma, zato k raziskovanju najpogostjeje pristopa s pomočjo raziskovalnih metod empiričnega preverjanja preverljivih hipotez, pogosto v obliki eksperimenta, ter za evalvacijo rezultatov uporablja kvantitativne metode po zgledu naravoslovnih disciplin. Kljub temu pa se v znanstveni psihologiji uporablja tudi kvalitativne metode. Redki, predvsem humanistični psihologi, na svojem raziskovalnem področju povsem dvomijo v veljavnost (uporabnost) rezultatov kvantitativnih metod. Psihologiji tudi ni treba nujno temeljiti na fizioloških pojmih možgani in živčni sistem, zato, da bi bila znanstvena, saj lahko temelji tudi na fenomenologiji ali na teoriji procesiranja informacij. Se pa dognanja o delovanju možganov, ki jih prinašajo nove raziskovalne možnosti, na primer, uporaba funkcionalne magnetne resonance, vedno bolj vključujejo v psihološko teorijo in prakso. Psihologija se deloma razlikuje od družboslovnih disciplin (sociologije, antropologije, ekonomije in politologije), saj raziskuje procese, ki potekajo v posamezniku (samem ali v kontekstu skupine), ne pa prvenstveno delovanja samih skupin in agregatov. Čeprav so psihološka vprašanja znana že iz antične dobe tako v zahodnocivilizacijskem krogu (glej Aristotelova dela) kot v

daljnovzhodnocivilizacijskem (glej budistična psihologija), pa se je psihologija kot samostojna disciplina vzpostavila pozno v primerjavi s filozofijo, pravom, medicino in teologijo, saj se je za psihologa razglasil prvi šele Wilhelm Wundt, ki je leta 1879 odprl svoj psihološki laboratorij.

Začetki psihologijeKot začetek samostojne znanstvene discipline psihologije velja konec sedemdesetih let 19. stoletja, saj se leto 1879 navaja kot njeno rojstno leto, ker je takrat Wilhelm Wundt osnoval prvi laboratorij posvečen izključno psihološkim raziskavam (v nemškem mestu Leipzig). Med zgodnje psihologe običajno štejemo tudi imena kot so Hermann Ebbinghaus (začetnik raziskav o spominu), Ivan Pavlov ('odkritelj' pogojnega refleksa, pravzaprav fiziolog), ter Sigmund Freud (začetnik psihoanalize).

Glavne psihološke smeri v 19. in 20. stoletju Različne psihološke šole so se zavzemale za različne modele človekove psihe, ki naj bi pojasnili psihološke procese. Popularnost posameznih pristopov je skozi čas rasla in usihala. Posamezni psihologi se imajo za pripadnike določene smeri in zavračajo druge, večina pa sprejema različne smeri kot veljavne za posamezna področja in ne nujno medsebojno izključujoče se. - Strukturalizem - Funkcionalizem - Behaviorizem (glej tudi radikalni behaviorizem) - Psihoanaliza - Geštalt psihologija - Kognitivizem (psihologija) - Humanistična psihologija in fenomenologija

Sodobna psihologijaVelika večina sodobne psihologije temelji na konceptih iz kognitivne psihologije, čeprav svoje mesto še vedno najdejo tudi ostali pristopi. To pomeni, da je še vedno možno specializirati iz področja, kjer kognitivna psihologija nima prav velike uporabnosti. Psiholog običajno poskuša izmeriti ali testirati pri posameznikih različne predpostavke glede psihološkega funkcioniranja, s pomočjo psihometričnih in statističnih metod, med katerimi so že izdelani standardizirani testi pa tudi testi izdelani posebej za specifične situacije. Psihologi, ki so zaposleni kot raziskovalci in profesorji na raziskovalnih inštitutih in univerzah, se lahko posvečajo temeljnemu raziskovanju, aplikativnemu raziskovanju, ostali pa bolj ali manj neposredni uporabi izsledkov v praksi. Sodobna psihologija je široko področje in vsebuje različne pristope, se ukvarja z različnimi temami, in najde uporabo na različnih predmetnih področjih. Kjer so potrebna dodatna specialistična znanja (predvsem pri praktičnih znanjih in veščinah), obstajajo različna ožja poklicna združenja, ki postavljajo merila in zahteve za dosego licenc za poklicno delo na določenem področju, in nadzorna telesa, ki jih lahko odvzamejo v primeru njihovega grobega kršenja. Splošneje obstajajo merila za pridobitev univerzitetnega naziva iz psihologije, ki običajno – sicer različno od države do države – smatrajo kot temeljna spodaj našteta področja psihologije.

Discipline

- kognitivna psihologija - klinična psihologija - razvojna psihologija - pedagoška psihologija - forenzična psihologija - kadrovsko-menedžerska in industrijska psihologija - nevropsihologija - zdravstvena psihologija - socialna psihologija

Pomembnejše teme v psihologiji Čeprav sodobna psihologija proučuje zelo široko polje tem, pa zavzemajo nekatera področja zaradi lažje dostopnosti, pomembnosti, ki jim jo pripisujemo ljudje, ali preprosto njihove večje priljubljenosti, več prostora v psiholoških člankih, knjigah, učbenikih, študijskih predmetnikih, imajo več konferenc, kongresov na njihovo temo ter več združenj in organizacij. Tematike v psihologiji mnogokrat izvirajo iz vsakdanje “psihologije”, ki se ji v znanstveni psihologiji reče tudi folk psihologija zato, da se jo razlikuje od izsledkov pridobljenih z eksperimentalnim preverjanjem preverljivih teorij. Koliko prostora naj bi znanstvena psihologija posvečala tovrstnim temam ostaja predmet diskusij, čeprav so nekatere najuspešnejše teorije posvečene prav vsakdanjim temam. Glede na predmetno področje in raziskovalne postopke ter praktične pristope k obravnavanemu predmetu se psihologi(ja) deli(jo) v več psiholoških področij in pristopov. Meje med njimi so mehke in se deloma prekrivajo (čeprav jih zainteresirane skupine in združenja ter nadzorna telesa skušajo narediti čim manj mehke in bolj oprijemljive). Večina poklicnih psihologov v praksi uporablja več kot le en pristop, kljub temu, da je vsak lahko specialist tudi le za eno področje dela in pristop. Abecedno razvrščena predmetna področja (pristopi) sodobne psihologije - Abnormalna psihologija - Analitična psihologija - Anti-socialno vedenje (psihologija) - Aplikativna psihologija - Azijska psihologija - Biološka psihologija - Biopsihologija - Dinamična kognicija - Diskurzivna psihologija - Družben vpliv - Duševne motnje - Ekološka psihologija

- Eksperimentalna psihologija - Ergonomija - Evolucijska psihologija - Fiziološka psihologija - Forenzična psihologija - Glasbena psihologija - Odločanje - Humanistična psihologija - Industrijska in organizacijska psihologija - Interakcija med človekom in računalnikom - Inžinirska psihologija - Jezik in usvajanje jezika - Klinična psihologija - Kognicija - Kognitivna nevroznanost - Kognitivna psihologija - Komparativna psihologija - Komunikacija - Konformnost (psihologija) - Kriminal - Kritična psihologija - Motivacija - Možgani in živčni sistem - Možganske poškodbe - Nevropsihologija - Občutki in Percepcija oz. zaznava - Osebnost - Otrokov razvoj - Pedagoška psihologija - Pogojevanje) - Politična psihologija - Popularna psihologija, samopomoč, in alternativna psihoterapija - Porazdeljena kognicija - Pozornost - Pre- in perinatalna psihologija - Prometnapsihologija - Psihoanaliza - Psihofarmakologija - Psihofizika - Psihofiziologija - Psihologija individualnih razlik - Psihologija osebnosti - Psihologija zdravja - Psihološka evaluacija - Raziskovalne metode - Psihološko testiranje - Psihometrika - Psihonomika - Psihopatologija - Psihoterapija - Psihoterapija, tudi specilizacija psihiatrov, ne le psihologov - Psihozgodovina - Razvojna psihologija - Rehabilitacija - Reinforcement - Reševanje problemov - Sklepanje in Odločanje - Skupinska dinamika - Socialna kognicija - Socialna psihologija - Spolne vloge - Spomin - Stališča (psihologija) - Svetovalna psihologija - Teoretska psihologija - Transpersonalna psihologija - Umeščena kognicija - Utelešena kognicija - Učenje - Vedenjska eksperimentalna analiza - Behavioralna psihologija - Behavioralna psihologija - Vid - Zasvojenost - Zavest - Zaznavanje in prepoznavanje obrazov - Zaznavanje - Zdravstvena (medicinska) psihologija - Šolska psihologija - Čustva - Čutne zaznave

Abecedno razvrščene sorodne vede

- Analiza diskurza - Ekonomija in marketing

- Etologija - Filozofija duha - Filozofija psihologije - Hipnoterapija - Jezikoslovje posebej Psiholingvistika - Kognitivna znanost - Kompleksni sistemi - Literatura, literarna teorija, and teorija literarne kritike - Nevro-lingvistično programiranje - Nevroznanost - Pedagogika - Psihofizika - Psiholingvistika - Psihologija religije - Psihometrika - Računalništvo - Sistemska teorija - Sociologija - Svetovanje - Teorija iger - Umetna inteligenca - Zgodovina

Tuji slavni psihologi Glej seznam List of psychologists imen tujih slavnih psihologov.

Seznam slovenskih psihologov Glej Category:Slovenci:Psihologi

Tuje publikacije, reference Glej seznam publikacij List of publications in psychology

Zunanje povezave

Viri

- [http://www.vanguard.edu/faculty/ddegelman/amoebaweb/ AmoebaWeb Psihologija] - [http://www.apa.org/monitor/dec99/toc.html Stoletje psihologije (APA)] - [http://psychclassics.yorku.ca Klasična dela iz zgodovine psihologije] - [http://allpsych.com/dictionary/ Slovar psihologije] - [http://www.psychology.org/ Enciklopedija psihologije] - [http://reference.allrefer.com/encyclopedia/categories/psych.html Članki iz psihologije] - [http://www.abika.com/Help/Accuracy.htm Psihološki profil] - [http://www.sonoma.edu/psihologija/psychart.html Slike slavnih psihologov] - [http://www.conferencealerts.com/psychology.htm Konference psihologov] - [http://www.perfectionnement.info/fr/agenda.php?i_pays=0&i_date=0&keywords=congr Kongresi psihologov] - [http://www.sciencedaily.com/news/mind_brain.htm Novice iz področja psihologije na ScienceDaily] - [http://www.portalpsicologia.org/ Portalpsicologia.org] - [http://www.divinestra.com/np.html Skodelico nevropsihologije? Izbrani viri na temo povezave med možgani in vedenjem, Anthony H. Risser, Ph.D.] - [http://www.nevropsychological.blogspot.com/ Brainblog] - [http://www.psychcentral.com Spletišče PsychCentral] - [http://www.plebius.org/ Spletišče Plebius]

Tuja psihološka združenja

- [http://www.apa.org American Psychological Association] - [http://www.psychologicalscience.org/ American Psychological Society] - [http://www.bps.org.uk British Psychological Society] - [http://www.apdeba.org Buenos Aires Psychoanalytic Association] - [http://www.cpa.ca Canadian Psychological Association]

Slovenska psihološka združenja

- [http://www2.arnes.si/~dpsih/ Društvo psihologov Slovenije] Kategorija:Vedenje - Kategorija:Družbene vede Kategorija:Vedenjske vede Kategorija:Znanost ja: 心理 学 ko: 심리학 ms:Psikologi simple:Psychology

th: จิ�ตวิ�ทยา

Kategorija:PsihologijaTa kategorija zajema članke, ki se nanašajo na psihologijo. Kategorija:Vede ko: 분류 : 심리학 ja:Category: 心理 学

This page is based on the copyrighted Wikipedia article 'Forenzična psihologija' it is used under the GNU Free Documentation License. You may redistribute it,verbatim or modified, providing that you comply with the terms of the GFDL.Maharashtra

MaharashtraMaharashtra (महा�रा�ष्ट्र) é um estado na costa central ocidental da Índia. A sua capital é Bombaim (Mumbai), o centro económico da Índia. A população de Maharashtra era de 96 752 247, segundo os resultados do censo de 2001, o que o torna o segundo estado indiano mais populoso. Apenas onze países no mundo têm uma população superior à deste estado. É aí que se situa, também, Pune, uma cidade bastante famosa pela Comunidade Osho e também por suas indústrias. Outras cidades importantes de Maharashtra incluem: Amravati, Aurangabad, Bhiwandi, Kolhapur, Nagpur, Sholapur. Categoria:Subdivisões da Índia ja: マハラシュトラ州

simple:MaharashtraPsihologijaPsihologija je skup akademskih, kliničkih i industrijskih disciplina koje se bave proučavanjem, objašnjavanjem i predviđanjem ponašanja, razmišljanja, osjećaja (emocija), motivacije, ljudskih međuodnosa i njihovih potencijala. Takodjer, ona se, po drugim autorima ubraja u discipline filozofije, od koje je i nastala u 2. polovici 19. stoljeća. Njeno polje proučavanja možemo proširiti na životinjski i biljni svijet.

Discipline Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su: - psihometrija-koja se bavi raznim oblicima mjerenja psihičkih osobina, karakteristika pojedinca i grupe, pomoću raznih psiholoških tehnika (npr. testova) - eksperimentalna psihologija - koja se bavi proučavanjem reakcija čovjeka na namjerno inducirane podražaje, bilo fizičke, bilo socijalne. - socijalna psihologija - koja proučava ljude i njihovo ponašanje u međuzavisnosti s njihovom (ljudskom) okolinom, sve oblike međuljudskih odnosa, te ponašanje grupe kao cjeline. - klinička psihologija - koja proučava (i traži lijek za) patološke oblike ponašanja - ergonomija - koja proučava odnos čovjeka prema radu, te nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čovjeku. - psihologija životinja - istražuje ponašanje životinja u laboratorijskim i prirodnim uvjetima života. - psihologija sporta - organizacijska psihologija - psihologija komunikacije - forenzična psihologija

Psihoterapija i tehnike psihološke analize

Psihologija i psihijatrija

Psihologija i neurologija, psihoneurologija

Psihologija i filozofija

Psihologija i umjetnost

Povijest psihologije

Zanimljivosti koje se tiču psihologije Na grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, znači duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića i, smatram da je ta upotreba ispravnija. Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos "otac i sin" u duhu teorije o Edipovom komplexu. U psihijatriji je donedavno masturbacija (onanija) smatrana patološkim stanjem, tj. poremećajem na polju seksualnih potreba.

Psihološka bibliografija

Psihološki testovi Testovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobićemo kvocijent inteligencije IQ. O podjeli testova i njihovim karakteristikama možete pročitati u daljem tekstu... - [http://www.perfectionnement.info/fr/agenda.php?i_pays=0&i_date=0&keywords=congr International PSY Congresses]

Psiholozi Njihovi radovi, teorije i život... - suvremeni psiholozi

Vanjske poveznice

Category:Društvene znanosti ja: 心理 学 ko: 심리학 ms:Psikologi simple:Psychology th: จิ�ตวิ�ทยา

Filozofija. Praktički je nemoguće definirati što je to filozofija. Jedan aforizam, koji nije daleko od istine, glasi da ima isto toliko definicija filozofije koliko ima filozofa. Slavni filozofi često su drugim slavnim filozofima odricali da su uopće filozofi.

Problemi definiranja Kratke definicije, koje se daju u rječnicima, enciklopedijama ili popularnim prikazima, često su manjkave. Npr. Hrvatski enciklopedijski rječnik definira: "logičko i kritičko proučavanje izvora i naravi ljudske misli, znanja i spoznaje", što filozofiju svodi na jedan njen dio, epistemologiju ili gnoseologiju. Druge definicije sadrže pojmove za čije razumijevanje treba filozofsko obrazovanje, pa laiku koji traži osnovni uvid ništa ne govore. Ti se pojmovi također često različito tumače u raznim filozofskim učenjima (ili ih neka učenja sasvim odbacuju). :Npr. često se kaže da je filozofija racionalna djelatnost, ali ima filozofa koji sami sebe opisuju kao iracionaliste ili ih drugi filozofi takvima označavaju. :Još važnije: postoje vrlo različite definicije racionalnosti, pa neki filozofi većinu ostalih filozofa označavaju kao "iracionalne".

Jedna filozofija i razne filozofije

Riječ "filozofija" koristimo u jednini za oznaku jedne ljudske misaone aktivnosti i cjeline njenih tvorbi, kao što kažemo umjetnost, znanost isl. Također se govori o raznim "filozofijama" gdje se termin "filozofija" koristi za oznaku učenja (nauka, naučavanja) nekog mislioca ili neke škole ("stoička filozofija", "Hegelova filozofija" isl). U običnom govoru riječ "filozofija" često se koristi u širem smislu označujući nečiji svjetonazor, osnovna uvjerenja, ili pak neku posebnu zamisao, ideju, koncepciju. Npr. "Njegova je filozofija da u životu treba uživati" (hedonizam), "Naša je tvrtka bazirana na filozofiji da je kupac uvijek u pravu" isl. U odnosu na filozofiju u pravom smislu riječi, to je kao da svakoga tko nacrta neki crtež nazovemo umjetnikom.

"Filozofiranje" u svakodnevnom govoru

U svakodnevnom govoru riječi "filozofija" i "filozof", a posebno glagol "filozofiirati", često imaju negativno značenje nekoga tko "lebdi u oblacima", koji "puno mudruje" (a bez razloga i rezultata) itsl. Filozofi naravno to ne vole, ali ponekad takva upotreba riječi izražava opravdanu zamjerku apstraktnosti njihovih spekulacija. Ipak, češće se odnosi na olako nabacivanje "mudrostima", što nije djelatnost pravih filozofa; tako npr. znati da je "E=mc2" ne znači biti fizičar. Filozofija je misaona aktivnost usmjerena na dosljednost, iscrpnost i sustavnost.

Kratak opis Možemo pokušati približno opisati (a ne definirati) što filozofija jest. U slijedećem opisu korištene su riječi običnog jezika da se opiše o čemu se radi; u zagradama uvodimo neke stručne filozofske termine.

Ljubav, dijalog, sustavnost, temeljnost

- Filozofija znači ljubav prema mudrosti. Filozof iskazuje žudnju za mudrošću, ali ne tvrdi da posjeduje mudrost. On se ne zadovoljava nijednim odgovorom kao konačnim, on uvijek iznova postavlja pitanja. Zato se kaže da je filozofija kao takva kritička djelatnost, iako pojedini filozof može biti i dogmatičan u obrani nekih teza ili nekog posebnog učenja odnosno posebne "filozofije". - Filozofija je bitno vezana uz razgovor, dijalog, uz logos, tj. jezik. Filozof se služi jezikom i raspravom (dijalog, tj. "dijeljenje logosa". odatle i dijalektika) nadajući se tako doći do spoznaje istine, tj. do mudrosti. Zato se generalno kaže da je filozofija racionalna djelatnost, iako se filozofi znaju služiti i jezikom mita, poezije ("mitopoetski jezik"), propovijedi i sl. Također se kaže da je jezik filozofije

u načelu diskurzivan; postoje različiti diskursi. - Svako nabacivanje "filozofskim" tezama nije filozofija. Filozof nastoji dokraja domisliti neku temu, te sva svoja razmišljanja povezati u sustav. U aforističkoj ili slično formi ipak može biti dat sustav misli, ako i nije odmah vidljiv. - Filozofija se bavi temeljnim pitanjima raznih znanosti, umjetnosti i drugih ljudskih djelatnosti, te temeljnim pitanjima o svijetu, čovjeku, postojanju, dobru i zlu itd. Pritom je nemoguće precizno razgraničiti filozofiju od drugih umskih djelatnosti. Često su istaktnuti filozofi istovremeno ili naizmjenično i teolozi, znanstvenici, književnici, ideolozi itd. S druge strane, ljudi koji se bave tim djelatnostima često postaju filozofi kad preispituju osnove svojeg područja.

Biće, bitak i trebanje

- Filozofi nastoje spoznati ne samo ovaj svijet (biće), nego i ono po čemu on jest i po čemu jest takav kakav jest (filozofski pojam je bitak); filozofska disciplina koja se bavi bitkom (odnosno "bićem kao bićem") je ontologija (od grčkoga ons). Nastoje spoznati ne samo svijet pojava (fenomena), ne samo prirodu (grčki: fisis, odakle moderni naziv fizika) nego i ono "iza" prirode, ono skriveno iza (iznad, ispod) pojava (metafizika, "ono iza fizike"). - Filozof nastoji doći do spoznaje ne samo o onome što jest, nego i o onome što treba biti. U tom razlikovanju utemeljuje se etika, kao filozofska disciplina. - Filozofija uvijek preispituje i sebe samu i svoje metode. Primijeniti neko načelo na vlastito mišljenje važan je filozofski psotupak, koji filozofi često zanemaruju.

Neka filozofska pitanja

Immanuel Kant svoj kritički idealizam utemeljuje na tri filozofska pitanja: - Što mogu znati? (Kritika čistoga uma) - Što treba da činim? (Kritika praktičkoga uma) - Čemu se smijem nadati? (Kritika moći suđenja) A sva se pitanja spajaju u jedno: Što je čovjek? Filozofskinja Agnes Heller (druga polovica XX. st.) kaže da filozofija mora čovjeku pružiti odgovor na tri temeljna pitanja o "trebanju": - Kako trebam misliti? - Što trebam činiti? - Kako trebam živjeti? Za filozofiju je osobito značajan postupak primjene nekog pitanja na samo to pitanje. Filozof se uvijek pita: ;Što to zapravo znači? :Pa onda npr. i: »Što znači riječ značenje?« Pitanje o "značenju značenja" osobito je važno za razne smijerove filozofije XX. st. ;Otkuda to znate? :Pa onda i: »Što uopće možemo znati?«, »Koji su mogući izvori spoznaje?«. Odatle epistemologija kao filozofska disciplina. ;Što je čovjek? :Pa onda i: »A tko pita?«. Kada se pitam o sebi samom, onaj koji pita i onaj o kojem se pita su isti, a ipak su očito i nekako različiti. Otuda filozofi razlikuju svijest i samosvijest.

Ime i pojam filozofije Gornji kratki opis daje osnovnu predodžbu što filozofija jest, pri čemu su koliko je to moguće zahvaćena različite filozfske škole. Pokušaj da se ovaj grubi opis proširi u sustavni prikaz neminovno bi vodilo u izlaganje neke posebne filozofije, kao što se obično događa u knjigama naslovljenim Uvod u filozofiju ili slično. Zato je za upoznavanje filozofije kao takve bolji povijesni pristup. Riječi "filozof" i "filozofija" skovane su u VI. st. pr.n.e. u Grčkoj. U stalnu upotrebu riječ uvode Sokrat i Platon. Posebno značenje, koje i danas podrazumijevamo, uz Platona daje i Aristotel. Razmatrajući kako se sve riječ koristila tijekom oko tri stoljeća povijesti stare Grčke (te također njoj srodne riječi: mudrost, sofistika, znanost) možemo dobiti dobar (iako ne potpun) uvid u to što pod filozofijom razumijevamo i danas (i također u to, što ne ubrajamo u filozofiju).

Filozofija je ljubav prema mudrosti

Hrvatski oblik filozofija dolazi od grčkog "filosofia". Riječ je skovana od od "fila" (prijateljstvo, ljubav) i "sofia" (mudrost). Filozofija je dakle, u svojem osnovnom značenju, "ljubav prema mudrosti"; filozof je onaj koji iskazuje osobitu žudnju za mudrošću. Filozof, po Platonu, njeguje najviši oblik erosa: ljubav prema istini. Hrvatska kovanica mudroslovlje danas se rijetko koristi. Ona mijenja smisao riječi u smjeru "znanost o mudrosti", zbog nastavka "-slovlje" (dolazi od "-logija", tj. od logos, kao u "jezikoslovlje", "prirodoslovlje", "bogoslovlje"). Doslovnom značenju grčke riječi adekvatan bi prijevod bio mudroljublje. "Onaj koji ljubi mudrost" shvaća se kao netko različit od tradicionalnog pojma "mudrac": mudrac naprosto jest mudar, on "zna", ne mora tragati. :»U tom izvornom značenju riječi filozofija, koje nam se isprva čini veoma neodređenim, sadržan je međutim smisao traženja (!), tj: određenje filozofije kao istraživanja, traganja za smislom. Za razliku od mita, religije i svakidašnjeg tzv. prirodnog stava uopće, koji se svi drže kao da istinu već znaju, kao da je već posjeduju, filozofija je istovjetna s naporom da dosljedno, slobodno mišljenje, istinu i znanje tek dokuči. Mit i religija nastupaju monološki. Filozofija je posao traganja i bitno dijalog.« (Boris Kalin: Povijest filozofije, Zagreb 1982, str. 8) Pitagora je prvi od grčkih mudraca koji se prozvao filozofom. Kaže 3 su vrste ljudi koji dolaze na Olimpijske igre. Jedni dolaze kupovati i prodavati, drugi sudjeluju u natjecanjima, a treći dolaze samo promatrati. Upravo oni imaju najvažnije poslanje, i za sebe i za druge. Platon kaže u dijalogu Fedar da samo za boga priliči reći da je mudar, ne i za čovjeka. Jednako kaže Aristotel u Metafizici: filozof teži mudrosti, koju posjeduje samo bog. Sokrat je prototip filozofa, koji uvijek traga za smislom i uvijek vodi dijalog. Njega mudracem smatraju ne samo ljudi, nego i bogovi:Apolon je kroz usta delfijske proročice rekao da je Sokrat najmudriji. Međutim, sam Sokrat za sebe kaže »znam samo da ništa ne znam«. Svojom metodom raspravljanja on propituje navodno nepobitne istine i razotkriva lažno znanje.

Platonovo učenje o erosu Platon u nekoliko svojih dijaloga povezuje termin "filia" sa drugim terminom za ljubav: eros Od tih je dijaloga je najpoznatiji Simposion (odatle naš pojam simpozij). Eros je žudnja za lijepim. Od puke žudnje za lijepim tijelom, eros se dalje razvija ka žudnji za ljepotom po sebi, za idejom ljepote, a onda i drugih čistih ideja. Eros je prema tome čovjekov najbolji pomoćnik (synergos) na putu do najviše spoznaje i vrline. Sokrat je, po Platonu, utjelovljenje takvog (istinskog, filozofskog) erosa.

Pojam mudrosti

Na početku današnjih pregleda povijesti (zapadne) filozofije stoje mislioci koji su djelovali početkom VI. stoljeća. Kasnije su Grci skovali pojam sedam mudraca; popisi tko spada u tu sedmoricu razlikuju se, pa se navodi ukupno 17 imena (Diels, 10, 1). Diogen Laertije navodi da je Tales iz Mileta bio prvi nazvan mudracem za svog boravka u Ateni 582/581. g. pr.n.e, pa su prema njemu i ova sedmorica nazvani mudracima. (Diels, 11A 1) Platon tvrdi da su oni napisali na hramu u Delfima svima poznate izreke "Spoznaj samoga sebe" i "Ništa previše". (PLAT. Protag. 343A). Mudraci su ljudi kojima se ljudi dive zbog tajanstvenih znanja koja posjeduju, i zbog dobrih

savjeta, koje daju. Riječi i djela koje im legenda pripisuje pokazuju da im se pripisivalo duboko znanje o onome što jest, i o onome što treba činici. Kasnija ih legenda razmatra kao grupu i iste izreke pripisuju se sad jednome, sad drugome. Kako je razvoj kritičke misli doveo u pitanje predodžbu da netko zaista posjeduje mudrost, neki su kasnije govorili da »oni nisu bili ni mudraci ni filozofi, već razboriti ljudi i zakonodavci.« (Diels, 10, 1) Nasuprot tome, jedan od najvećih filozofa XX. stoljeća, Martin Heidegger, iznosi tvrdnju da su pred-sokratovski mislioci postigli uvid u bitak koji nadmašuje svu kasniju zapadnjačku matafiziku, koja od Platona do suvremene vladavine tehnike živi u zaboravu bitka.

Nastanak riječi

Riječ filozof, skovana je tijekom VI. st. pr, stojeće je već bila u širokoj upotrebi. Također se u to doba, za oznaku čovjeka koji se ističe nekim duhovnim sposobnostima a ipak nije mudrac (sofos) koristila riječ sofist; tek kasnije, zahvaljujući Platonovoj kritici sofista, riječ dobiva negativno značenje.

Heraklit i Pitagora: riječ i broj Prvi koji je uveo novu kovanicu možda je bio Pitagora (oko 580-500 g.pr.n.e.); njemu pripisuju da je filozofiju u Grčku donio iz Egipta (Diels, 14, 4). Ciceron navodi da je Pitagora prvi sebe nazvao filozofom uspoređujući se sa onim koji na Olimpijske igre dolazi samo gledati, za razliku od takmičara koji teže za slavom i kladioničara koji teže za dobitkom. Neki pak smatraju da je prvi koji je upotrijebio taj pojam bio Heraklit (540-480), kojem se pripisuje izjava da »filozofi moraju biti znalci veoma mnogih stvari«. (fr. 35) :Odnos Heraklita prema Pitagori pokazuje da su "ljubitelji mudrosti" zarana počeli jedni o drugima prezrivo govoriti i odricati ne samo mudrost, nego i pamet ili razum, onima koji zastupaju drugačije koncepcije. Heraklit navodi Pitagoru kao jednog od onih koji »mnogo znaju, ali nemaju razuma« (fr. 40), te ga optužuje da je »vođa lažljivaca« (fr. 81). Mnogoznalaštvo je po Heraklitu preduvjet za filozofiju, ali samo po sebi nije dovoljno. Modrost je spoznavanje onog što upravlja stvarima: »Jedno je naime mudrost: spoznavati duhovnu moć koja upravlja sve kroz sve« (fr. 41). To se ne može vidjeti očima: »nevidljiva harmonija jača je od vidljive« (fr. 54). Tu duhovnu moć i nevidljivu harmoniju (bitak) naziva Heraklit logos, tj. riječ ili govor. To pouzdanje u moć jezika, uvjerenje da je svijet u svojem temelju "logičan", da bitak ima strukturu govora (diskurzivnu strukturu), pa se ljudskih govorom (dijalektikom i logikom) može doći do uvida u ono po čemu jest sve što jest (bitak, temeljna je pretenzija koja utemeljuje filozofiju kao "racionalnu" djelatnost. To uvjerenje, na svoj način, preuzima i kršćanska teologija. :Tome nasuprot, mistika tvrdi da se jezikom i logikom može spoznati, u najboljem slučaju, samo svijet, a ne i ono, po čemu on jest. Lao Tzu uspoređuje svijet s tapiserijom: pažljivim proučavanjem možemo spoznavati tkanje, ali ne i iglu, koja ga je isplela. :Mnogi su se filozofi, vrhuski majstori logike i jezika uopće, suočili sa nedovoljnošću tog alata. U XX. st. Martin Heidegger ostaje vjeran uvjerenju da riječi mogu voditi ka bitku, ali ne u okviru logike, nego pjesništva. Ludvig Wittgenstein zaključuje: ne samo da ne možemo izreći odgovore na naše životne probleme; ne možemo izreći ni pitanje. Pitagorejci su pak tvrdili, da osnova svijeta nije riječ, nego broj. To ih je vodilo u složenu mistiku brojeva: njihovo naslućivanje važnosti matematike nije se moglo plodotvorno primijeniti u istraživanju prirode tijekom slijedećih 2000 godina jer je matematika bila nedovoljno razvijena. :Tek renesansa dovodi do dramatičnog napretka matematičkih metoda, na temelju kojeg Galileo Galilei može izreći misao da je »knjiga prirode napisana jezikom matematike«. Kada se pak matematika udružila sa pažljivim i nepristrasnim promatranjem prirode, kao što su Herodot i Tukidid promatrali ljude, mogla je filozofija prirode načiniti divovski napredak, kakav nijedno ranije doba nije moglo ni približno zamisliti.

Herodot i Tukidid: znanost i filozofija U V. stoljeću pr.n.e., Herodot (484-424) i Tukidid (oko 460 - oko 396) koriste riječ "filozofija" za oznaku ljubavi prema znanju i kulturi općenito. Herodot u svojoj Historiji upotreblja glagol filozofirati govoreći o Solonu, jednom od sedam mudraca. :Solona se u historiji ne spominje kao fizofa. On je bio državnik, donio je novi historiji ustav 594. g.pr.n.e. Bio je dakle društveno angažiran, daleko od "filozofa" kao neutralnog promatrača u Pitagorinom smislu. Povijesni prikazi razvoja filozofije obično počinju od Talesa, koji djeluje u Ateni (i zaslužuje naslov sofos) desetak godina kasnije. :Taj raskol na teorijsku mudrost koju donosi filozofija i praktičnu mudrost političara ili državnika (a onda i filozofa, koji napusti područje teorije i poželi svoje ideje primijeniti da bi promijenio svijet) ostaje aktualan kroz cijelu povijest filozofije do današnjeg dana. U to je doba u upotrebi i riječ sofist, koja je tek kasnije dobila pogrdno značenje. Herodot je nazvao sofistima Solona i Protagoru, koje inače nazivahu mudracima (sofos). Publije Elije Aristid, koji piše u II st.n.e, otuda zaključuje: »Mislim da je riječ "sofist" bila opći naziv, a da se pod "filozofijom" podrazumijevala neka ljubav prema lijepom i zaokupljenost teorijom, opća kultura – a ne kao danas.« (Diels, 79, 1) Herodota i Tukidida ne navode u povijesti kao filozofe. Njihov rad, međutim, od bitnog je značaja za nastanak pojma znanost, a filozofiju je Aristotel definirao kao jednu od znanosti. :Oni su prvi, koji na području historije, geografije i etnografije teže objektivnoj istini: prikazati stvari onakvima kakve jesu, odbacujući fantazije, predrasude i prosudbe. Narljivo su prikupljali informacije o prošlim događajima i o stranim zemljama iz svih dostupnih izvora (uključujući i neprijatelje s kojima su Grci ratovali); sustavno ih i metodski jedinstveno sređivali i iznosili na (koliko je moguće) neutralan način (Herodot kaže: »ne mogu dati svoj sud, ja samo izvještavam«). :Takav »samostalan i samosvijestan spoznajni rad, koji metodički traži znanje zbog samog znanja« (Windelband, str. I/67) definicija je onog što nazivamo znanost (grčki: episteme, latinski: scientia). Taj pojam preuzima Aristotel i unutar njega filozofiju određuje kao jednu od znanosti.

Dijalog i dijalektika

U Sokratovoj osobi, osim ljubavi prema mudrosti, utjelovljena je i druga temeljna osobina filozofije: korištenje razgovora (raz-govor, "dijeljenje govora", prema dija-log[[, "dijeljenje [[logosa]]") kao klljučne metode. Sam Sokrat nije ništa zapisivao, samo je razgovarao sa svojim sugrađanima. Razgovor ovdje nije samo puta metoda, jer govor, [[logos, kako smo vidjeli gore kod Heraklita, ujedno označava temeljnu "harmoniju" (strukturu) svijeta. U dijalogu Fedar Platon razjašnjava pojam dijalektika (od grčkog dialektikos: koji se odnosi na raspravljanje) kao filozofske metode. Da bismo shvatili bit nekog predmeta, moramo pojam tog predmeta razmatrati u odnosu prema drugim pojmovima. Moramo sagledati kako pojmovi proizlaze jedni iz drugih. Platon (odnosno Sokrat u dijalogu) razlaže da se pojam može odnositi prema višem pojmu koji ga obuhvaća (rod, rodni pojam) ili prema nižim pojmovima koji iz njega proizlaze (vrsta, vrstni pojam). Zato se dijalektička misao kreće u dva smijera: uspinjanje (sinagoge ili sinopsis) i spuštanje (diairesis) »To ja volim, o Fedre, naime te razdiobe i ta sažimanja, da bih mogao i govoriti i misliti.« (Fedar, 266b) Filozofija, odnosno rezultati njenih dijalektičkih razmatranja, mora biti osnova za retoriku, koja je »umijeće vođenja duše«. Sofistička retorika, koja ljude zavodi praznim trikovima, po Platonu je opsjenarstvo. To je zloupotreba umijeća, kao što liječnik svoje umijeće može zloupotrijebiti da nekome nanese štetu, umjesto da ga izliječi. Filozofski dijalog, vođen dijalektičkim umijećem, u Sokratovoj i PLatonovoj metodi treba dovesti do uvida, do razumijevanja skrivene istine: »Ako se sve pojedine danosti s trudom ispituju jedna naspram drugoj, imena i pojmovne odredbe, nazori i opažanja, i osporavaju u dobrohotnim osporavanjima, od ljudi koji pritom bez zavisti rabe pitanje i odgovor, onda iznad svakog pojedinog bljesne uvid i razumijevanje.« (Platonovo Sedmo pismo, Ep. VII, 344b) Ovaj uvid, jednom kada je zadobiven dijalektičkim razmatranjem, najbolje se prenosi drugima u dijaloškoj formi, smatraju Platon i njegovi sljedbenici u Akademiji, i to u neposrednom, živom razgovoru. Zapisani dijalog je tek oponašanje ovakvih živih razgovora. :Takav pristup kasnije kod nekih platonista i neoplatonista vodi do teze da postoje tajna, ezoterična znanja koja učitelj prenosi učeniku samo u osobnom razgovoru i koja se ne smiju otkrivati neiniciranima. Tako se neoplatonisti ponekad spajaju sa pitagorejcima, gnosticima i drugim školama ezoterije i mistike. To je jedan od primjera kako se specifičnim razvojem filozofskih ideja dolazi do zaključka o napuštanju filozofije. Sam Platon, međutim, koristi i mitopoetski jezik tamo gdje dijalektičko razvijanje pojmova nije dovoljno ili nije dostatno. Tako su npr. teza o besmrtnosti duše i prikaz njenog života poslije tjelesne smrti, koji se sreću u više Platonih dijaloga, preneseni iz dionizijskih misterija.

Znanstveni sustav, logika i metafizika

Aristotel, Platonov učenik koji se kasnije odvojio od Akademije i zasnovao vlastitu školu (peripatetici), napušta u svojim knjigama Platonovu formu dijaloga. On piše rasprave u modernom smislu riječi. Metoda filozofije nije više samo dijalektika, razmatranje usmjereno na postizanje uvida; no logos ostaje i cilj i sredstvo. U "raspravi" se teži sustavnom i potpunom ispitivanju pojmova, što u živom dijalogu može biti zanemareno. Filozof razlaže logos koristeći vlastiti um, na temelju svojih uvida u zbilju, te uvida u mišljenja ranijih filozofa. Takva metoda dobiva naziv logika. Logika je kod Aristotela znanost o logosu. Ona proučava oblike (forme) mišljenja, koji su u vezi s oblicima bitka. Filozofija je kod Aristotela jedna među znanostima. Definirana je kao "motriteljska" (teorijska) znanost, koja teži istini radi nje same. (U Metafizici se pojavljuje i sintagma "motriteljska filozofija" koja je zapravo pleonazam.) Filozofija je znanost »misaonog promatranja«, odnosno teorijska znanost (riječ theoria označava misaono ili zunanstveno motrenje ili promatranje). Svrha filozofije je spoznaja istine; spoznati istinu (odnosno biti mudar) znači spoznati uzroke. (Metafizika, II 1, 993b) Najtočnije su pak one znanosti koje se bave prvim počelima i uzrocima. (Metafizika I 982a) Odatle je filozofija (mudrost, metafizika) »znanstveno istraživanje prvih počelâ i uzrokâ«. Spoznaji prvih počela i uzroka teži se zbog istine same, ne zbog vanjskih svrha. Tako je ona »jedina slobodna među znanostima, jer jedina je ona radi sebe same«. (Metafizika I 2, 982b) »I tako su sve znanosti nužnije od nje, ali bolja nije ni jedna.« (Metafizika I 2, 983a) :U toj je definiciji važno utvrditi da uopće postoji predmet te znanosti, naime: »da postoji nekakvo počelo, te da uzroci bićâ nisu beskonačni, niti u izravnu slijedu niti prema vrsti.« Aristotel smatra da je to očito i tu tvrdnju obrazlaže u Metafizika II 2. :Ova tvrdnja međutim u moderno je doba široko osporavana. Niz filozofa tragalo je za uvjerljivijim utemeljenjem na vrlo različite načine; npr. René Descartes, Immanuel Kant, Edmund Husserl, logički pozitivisti. Povijest filozofije može se periodizirati upravo po velikim misliocima koji nastoje na novim pokušajima davanja sigurnih, neporecivih temelja spoznaje.

Filozofija i druge "teorijske znanosti" Motriteljske znanosti Aristotel dijeli na matematiku, naravoslovlje i bogoslovlje (teologiju.

Metafizika i teologija

Bogoslovlje je kod Aristotela znanost o onom najvišem, o prvim načelima bitka. Ono se bavi spoznajom »onoga što je vječno, nepokretno i izdvojivo«. Ono je »prvotna znanost«. (Metafizika, VI 1, 1026a) Aristotel ga naziva i prva filozofija, a također i jednostavno sofia, mudrost (postoji određeno preklapanje i nedosljednost u korištenju pojmova filozofija, mudrost, znanost i teologija). Tek u rimsko doba počinje se za "prvu filozofiju" koristiti naziv metafizika (lat. metaphysica), koji dolazi od grč. ta meta ta phisika, »ono što dolazi iza fizike«. Riječ teologija dobiva u okviru kršćanske (kasnije i islamske) religije posebno značenje tumačenja Objave. Tako nastaje napetost između teologije i filozofije i problem odnosa "dviju istina", što je jedan od osnovnih problema srednjovjekovne filozofije.

Logika, fizika i etika

Modifikacijom spomenute Aristotelove podjele "motriteljskih znanosti" na tri dijela u helensko i rimsko doba koristi se podjela filozofije na logiku, fiziku i etiku. Fizika (tj. naravoslovlje) obuhvaća sve prirodne znanosti u našem smislu riječi. U srednjem vijeku često se logika i fizika spajaju kao teorijska filozofija, dok je etika praktična filozofija. (Windelbland, 1950/1956:60) Teologija je, kako je spomenuto, izdvojena. Dodana je pak kao posebna disciplina etika, koja se bavi pojmovima dobra i zla, onim što se treba i onim što se ne smije činiti.

Praktična filozofija

Aristotel je u spisu Nikomahova etika uveo pojam praktična filozofija, koja se dijeli na etiku, ekonomiku i politiku. Mislioci kasnijeg doba nisu bili zainteresirani za ekonomiku kao umijeće i tek u novom vijeku nastaje ekonomija kao posebna znanost. Politika također tek u renesansi ponovo postaje tema filozofije politike. Etika je međutim uvijek bila, i do danas je ostala, jedna id ključnih filozofskih disciplina.

Matematika i logika

Matematika je nakon Aristotela također izdvojena iz općeg pojma filozofije. Ona je postala posebna struka, koja zahtijeva naporno studiranje i usvajanje specifičnog načina mišljenja. Više se nije moglo slijediti Platonovo načelo, koje je stajalo na ulazu u Akademiju: »Neka ne ulazi tko ne zna matematiku.« Tako je ostalo i do danas. Logiku je kao posebnu znanost utemeljio upravo Aristotel. Više od 2000 godina u njoj je bilo malo inovacija. U XIX. stoljeću u filozofiji matematike, koja nastoji sigurno utemeljiti matematički način spoznavanja, pojavljuje se problem odnosa matematike i logike. U XX. st. logika dramatično razvija svoj formalni instrumentarij i postaje posebna struka, koja zahtijeva naporni studij i isti "formalni" način mišljenja kao i matematika.

Filozofija prirode i prirodne znanosti

Naravoslovlje ostaje dio filozofije, kao filozofija prirode, sve do XIX. st. Tada se stvara pojam prirodne znanosti i njihova podjela na različite znanosti i discipline. Međutim, faktički već od XVII. st. se "filozofija prirode" razvila u posebnu disciplinu. U XIX i XX st. metode i izvori sigurnosti prirodnih i društvenih znanosti predmet su intenzivnih filozofskih istraživanja. Egzaktnost prirodnih S druge strane dostignuća prirodnih znanosti i matematike, koja dramatično mijenjaju ustaljene pojmove, navode znanstvenike na filozofska promišljanja, a filozofe da se za znanost zainteresiraju. treći element odnosa prirodnih znanosti i filozofije jesu etičke i političke dvojbe koje izaziva nevjerojatno uspješna primjena znanosti kao tehnike.

Povijest filozofije Vidi poseban članak Povijest filozofije

Filozofske discipline 1.Metafizika i ontologija (opća metafizika) Pravci: - Materijalizam, idealizam

- Monizam, dualizam, pluralizam 2.Gnoseologija Pravci: - Empirizam - Senzualizam - Racionalizam - Intuicionalizam - Kriticizam - Iracionalizam (i drugi) 3.Etika 4.Estetika 5.Antropologija 6.Logika i metodologija

Vanjske poveznice

- [http://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=115133 Diskusija "Filozofija na wikipediji" na www.forum.hr] :Topic na forum.hr>društvo>filozofija. - [http://www.filozofija.net/ www.filozofija.net] :Mrežno sjedište na hrvatskom namijenjeno prvenstveno "profesionalnim" filozofima. Članci, linkovi, forum i chat. - [http://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=30669 Mali leksikon filozofskih pojmova] Category:Društvene znanosti ja: 哲 学 ko:철학 ms:Falsafah simple:Philosophy th: ปรัชญา

Eksperimentalna psihologijaAko proučavamo duševne čine sa svrhom da ih opišemo, rasporedimo i odredimo uvjete i neposredne uzorke koji vode do samih tih čina tada psihologiju pobliže određujemo nazivom empirička ili eksperimentalna psihologija (makar ova dva izraza nisu sinonimi u strogom smislu riječi: niži je stupanj znanstvene preciznosti u empiričko psihološkom istraživanju nego li je to u eksperimentalno psihološkim istraživanjima). Tako možemo proučavati npr. strah ili srdžbu ustanovivši učinke tih psihičkih stanja na licu čovjeka, a pomoću raznih instrumenata moći ćemo registrirati promjene koje ta psihička zbivanja proizvedu u ritmu disanja, cirkulacije krvi, u električkom otporu kože. Kategorija:Psihologija

Klinička psihologijaKlinička psihologija je disciplina unutar primijenjene psihologije, koja se bavi evaluacijom individualnih sposobnosti i crta ličnosti, s naročitim naglaskom na patološke reakcije, odnosno ponašanje koje se smatra aberantnim, ili je posljedica neke bolesti. U svom radu klinički psiholozi se koriste velikim brojem tehnika, u prvom redu kliničkim intervjuom, te psihološkim testovima sposobnosti i upitnicima ličnosti. Category:Psihologija

Psihologija životinja

Pristup proučavanju psihe životinja Na Zapadu postoje psiholozi i psihijatri koji se bave isključivo psihičkim životom životinja. Oni podučavaju vlasnike kućnih ljubimaca kako da se ophode prema svojim štićenicima, a da im ne nanesu nikakvu psihičku bol niti prouzrokuju kakvu traumu. Životinje, pak, imaju poseban osjećaj, "šesto čulo", koje nepogrešivo registrira mentalno stanje njihovog gazde. Psiholozi pokušavaju "mentalno razgovarati" sa svojim "pacijentima" i tako im otkloniti traumu, a usput naučiti vlasnike mjerama usmjerenim ka prevenciji psihičkih oboljenja životinja. Kategorija:zoologija

Sigmund FreudSigmund Freud (Pribor (tada Freiburg), Češka, 6. svibnja 1856. - Engleska, 23. rujna 1939.) Austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize.

Životopis

Djetinjstvo

Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiburg u Moraviji (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud. Freudov otac Jacob bio je duhovit i oštrouman trgovac vunom. Freudova majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega U 21. godini rodila je svog prvog sina, njezinog dragog Sigmunda. Sigmund je imao dva polubrata i šest mlađih braće i sestara. Kada je Freudu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ. Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije sprječavalo da nauči govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik te posveti se proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Kanta.

Studij

Kao što je prethodno rečeno kao Židov u Beču mogao je birati samo između medicine i prava i 1873. godine odlučio je studirati medicinu, iako je u prvi mah htio postati odvjetnikom, i shodno tome upisuje studij medicine na bečkom Sveučilištu. Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti. Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi puta je to učinio 1885. godine, a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski. Nakon završetka školovanja 1881. prihvaća radno mejsto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otrkiva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna 1885. godina biva značajna za Freudovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje - što je u to doba bilo uobičajeno - liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne. Stoga su su njegove ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim. Freudovi sljedbenici drže svog uzora ...velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji..., dok ga drugi vide (posebice na polju psihijatrije) kao filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi.

Obiteljski čovjek

U listopadu 1886. Freud stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta. Tako Sigmund 1885. godine u ljubavnom zanosu piše svojoj zaručnici: Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lijepo. Dolazim s novcem, ostajem dulje i donosim ti nešto lijepo. A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom i liječiti neizlječive neurotične slučajeve, a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te. Na što mu ona odgovara: Sigi, moj Sigi, jučer sam prvi put izgovorila tvoje ime. Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila. Čini se kako je vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan "štucao" bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim "slučajevima". Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i "mračne" ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu, rekla je jedna Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući (ipak je to bilo 19. stoljeće) da može izazvati ovisnost.

Znanstveni rad

Istraživanju problema histerije posvetili su se nešto kasnije zajedno Freud i Josef Breuer. Iz rezultata tog istraživanja proizašla je njihova zajednička knjiga Studije na području histerije u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sjećanja i traumatskih događaja. No, nedugo nakon objavljivanja knjige (1895.) iz javnosti neznanih razloga prekidaju suradnju. Poučen iskusustvima zajedničikih istraživanjima Freud zastupa stajalište da je uzrok histerije seksualne prirode i tada razvija dio onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. Nakon raskida s Breurom Freud se i dalje posvećuje istom problemu. Tako u listopadu 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu Tumačenje snova koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri eseja o seksualnosti (1905.), Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim (1905.). U knjizi Tri eseja o seksualnosti Freud iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom. U djelu Fragment jedne analize histerije analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti. Godine 1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler). Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva. Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego. Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje. Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. Zbog raka 1923. godine ima i prvu operaciju grla. Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund Freud napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. rujna 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciena Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freud te Matthewa Freuda. Freud, Sigmund Freud, Sigmund Freud, Sigmund ja: ジ ークムント・フロイト ko: 지그문트 프로이트

Edipov kompleksEdipov kompleks je koncept koji je razvio Sigmund Freud, koji je inspirirao Carl Gustav Junga (on je opisao koncept i naveo naziv "Kompleks"), kako bi objasnio razvoj dječaka kroz identifikaciju sa ocem i željom prema majci. Često je korišten pojam u psihoanalizi. Dobio je ime po staro grčkom mitu o Edipu koji je ubio svog oca Laiusa i vjenčao se sa svojom majkom Jakostom. Edipski konflikt ili Edipski kompleks opisuje se kao stanje psihoseksualnog razvoja u tzv. faličkoj fazi u Frojdovoj teoriji, u dobi od tri do pet godina života. Razrješenje Edipovog kompleksa, kako se vjeruje, nastaje sa identifikacijom istospolnog roditelja. Sigmund Freud smatra ovaj kompleks bazom superega i nukleusom svih ljudskih odnosa. Brojni psihijatri opisuju značaj Edipalnih odnosa u osobnom razvoju u zapadnoj kulturi u vidu ljubavi prema jednom roditelju i antagonizmu prema drugom, ne nužno kao seksualni rivalitet već kao reakciju na roditeljsku autoritarornu snagu. Kategorija:Psihijatrija Kategorija:Psihologija ja: エディプスコンプレックス

This page is based on the copyrighted Wikipedia article 'Psihologija' it is used under the GNU Free Documentation License. You may redistribute it,verbatim or modified, providing that you comply with the terms of the GFDL.List of Disney animated features

List of Disney animated featuresThis is a list of theatrical animated feature films produced by Walt Disney Productions/The Walt Disney Company:

Official canon The following is a list of the forty-four feature films officially part of the Walt Disney Feature Animation (WDFA) canon. The canon only includes traditionally animated features produced entirely by WDFA. Not included are animation/live-action combination films, spin-offs from Disney television shows, the direct-to-video films produced by the DisneyToons studio in Australia (some of which received theatrical releases), or the Pixar films (which Disney "presents" but does not produce). WDFA released its first computer animated feature, Chicken Little on November 4th, 2005.

Post-2004 filmsDisney has continued to release computer-animated films after Home on the Range:

Live-action films which feature Disney animationThese films are not part of the canonical list of animated features.

Animated films produced by other divisions at Disney and/or outsourced

- DuckTales the Movie: Treasure of the Lost Lamp - A Goofy Movie - Doug's 1st Movie - The Tigger Movie - Dinosaur - Return to Neverland - The Jungle Book 2 - Piglet's Big Movie - Pooh's Heffalump Movie - Mickey in Space

Other animated films released by Walt Disney PicturesThese films were either released or, in the case of Pixar films, "presented" by the studio, not produced: - The Brave Little Toaster - The Nightmare Before Christmas (Released under Touchstone Pictures label) - Toy Story† - James and the Giant Peach - A Bug's Life† - Toy Story 2† - Monsters, Inc.† - Finding Nemo† - Spirited Away(A Studio Gibhli Production) - The Incredibles† - Howl's Moving Castle(A Studio Gibhli Production) - Cars† - Valiant (in North America) †indicates Pixar-produced films

See also

- Disney feature film source material - List of Disney people - Pixar - Female protagonists in Disney animated films

External links

- [http://www.ultimatedisney.com/ultimateclassics.htm UltimateDisney.com - List of All Animated Classics, their DVD availability, and links to Reviews and Pictures] - [http://www.toon.com/info/Disney_Classic.html Disney Classic Animated Film Information] - [http://www.bcdb.com/cartoons/Walt_Disney_Studios/Feature_Films/index.html Big Cartoon DataBase: Disney animated features] - [http://homepage.usask.ca/~jjs142/movielist.htm Complete List of Disney's Animated Features (incorporating all Disney subsidiaries)] -

- Disney animated features simple:List of Disney animated moviesSigmund FreudSigmund Freud (Pribor (tada Freiburg), Češka, 6. svibnja 1856. - Engleska, 23. rujna 1939.) Austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize.

Životopis

Djetinjstvo

Sigmund Freud rođen je 6. svibnja 1856. godine u mjestu Freiburg u Moraviji (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud. Freudov otac Jacob bio je duhovit i oštrouman trgovac vunom. Freudova majka Amalie bila je žena vedra duha, ujedno druga supruga svoga muža koja je uz to bila 20 godina mlađa od njega U 21. godini rodila je svog prvog sina, njezinog dragog Sigmunda. Sigmund je imao dva polubrata i šest mlađih braće i sestara. Kada je Freudu bilo četiri godine s roditeljima se seli u Beč jer očev posao trgovine vunom više nije bio isplativ. Još dok je bio dijete roditelji su uočili kako je mali Sigmund izrazito bistro dijete te je stoga uživao i poseban status unutar obitelji. Iako su živjeli u malenom stanu sa sedmero djece Sigmund je imao vlastitu sobu i uljnu svjetiljku dok su ostala djeca u obitelji za rasvjetu pri učenju koristila svijeće. Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Židov nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije sprječavalo da nauči govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik te posveti se proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa posebice djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea i Kanta.

Studij

Kao što je prethodno rečeno kao Židov u Beču mogao je birati samo između medicine i prava i 1873. godine odlučio je studirati medicinu, iako je u prvi mah htio postati odvjetnikom, i shodno tome upisuje studij medicine na bečkom Sveučilištu. Tu će upoznati sestrinu prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije oženiti. Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više. Prvi puta je to učinio 1885. godine, a 1907. po drugi puta. Spisi koji su nastali kasnije bili su pohranjeni i brižno čuvani u Freudovu arhivu koji je bio dostupan samo njegovu osobnom životopiscu Ernestu Jonesu te nekolicini psihoanalitičara koji su mu bili bliski. Nakon završetka školovanja 1881. prihvaća radno mejsto u Institutu za cerebralnu anatomiju gdje radi istraživanja uspoređujući mozgove odraslih ljudi i fetusa. Nekoliko godina kasnije radi studiju o kokainu te 1884. godine otrkiva njegova analgetska svojstva i iskušava ga na sebi. Naredna 1885. godina biva značajna za Freudovu karijeru. Tada je pozvan da proboravi četiri mjeseca u Parizu i radi s jednim od najpoznatijih neurlogoa toga vremena Jeanom Charcotom koji je istraživao uzroke i terapiju histerije putem hipnoze. Godine 1886. vraća se iz Pariza u Beč i otvara privatnu praksu. Otvorivši privatnu praksu Freud se posvećuje oboljelima od histerije koje - što je u to doba bilo uobičajeno - liječi elektroterapijom i hipnozom. Kasnije će odustati od hipnoze te primijeniti metodu slobodnih asocijacija i analize snova. Njegove teorije i tretman pacijenata bile su, a i danas ima dosta spora o tome, kontroverzne. Stoga su su njegove ideje često obrađivane u raznim djelima, kako stručnim tako i laičkim. Freudovi sljedbenici drže svog uzora ...velikim znanstvenikom na polju medicine koji je otkrio važne istine o ljudskoj psihologiji..., dok ga drugi vide (posebice na polju psihijatrije) kao filozofskog vizionara koji je preoblikivao sliku ljudske prirode i pomogao nam suprostaviti se tabuima, ali čije su teorije, koje je ponudio znanosti, posrnule u praksi.

Obiteljski čovjek

U listopadu 1886. Freud stupa u brak s Marthom Bernays s kojom će imati šestero djece. Između ostalog i kćerku Annu Freud koja će kasnije postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Iako različitih karaktera ljubav Sigmunda i Marhte bila je čvrsta. Tako Sigmund 1885. godine u ljubavnom zanosu piše svojoj zaručnici: Princezo, moja mala princezo, kako će to biti lijepo. Dolazim s novcem, ostajem dulje i donosim ti nešto lijepo. A onda ću u Pariz, da postanem velik, potom ću se oženiti tobom i liječiti neizlječive neurotične slučajeve, a uz tebe ću sam ostati zdrav i ljubiti te. Na što mu ona odgovara: Sigi, moj Sigi, jučer sam prvi put izgovorila tvoje ime. Dragi moj, sretna sam, da sretnija nikada u životu nisam bila. Čini se kako je vladala gotovo pa idila, ali Sigi je bio gotovo dosadan muškarac zbog svoje pretjerane organiziranosti. Svaki je dan "štucao" bradu i brkove kod istog brijača, svake subote kartao s istim društvom i, nakon 11 godina braka, u koji je ušao poslije petogodišnjih zaruka, više nije bilo intimnosti. Martha se posvetila odgoju šestero djece, a Freud je danonoćno radio na svojim "slučajevima". Tako dosadno? Čini se da ipak nije. Martha je, tvrde neki proučavatelji, bila strastvena žena, tvrdila je da ljubav mora biti ekstremna ili je uopće nema. Kao da je imala dva života, onaj kućanice i majke i onaj žene koja je slutila i "mračne" ženske želje. Freud je pak bio ljubomoran, isključiv, uvjeren da su žene ograničene svojim spolom i bez imalo želje da u tom dijelu nadiđe svoje vrijeme. Moja je majka vjerovala u moga oca, a ne u psihoanalizu, rekla je jedna Freudova kćerka jer je Martha očito bila tu kad je trebalo pa je čak, navodno, i izvukla Freuda iz moguće kokainske ovisnosti dok je tom drogom eksperimentirao ne znajući (ipak je to bilo 19. stoljeće) da može izazvati ovisnost.

Znanstveni rad

Istraživanju problema histerije posvetili su se nešto kasnije zajedno Freud i Josef Breuer. Iz rezultata tog istraživanja proizašla je njihova zajednička knjiga Studije na području histerije u kojoj postavljaju hipotezu da simptomi histerije proizlaze iz potisnutih sjećanja i traumatskih događaja. No, nedugo nakon objavljivanja knjige (1895.) iz javnosti neznanih razloga prekidaju suradnju. Poučen iskusustvima zajedničikih istraživanjima Freud zastupa stajalište da je uzrok histerije seksualne prirode i tada razvija dio onog što će kasnije postati poznato kao psihoanalitička teorija. Nakon raskida s Breurom Freud se i dalje posvećuje istom problemu. Tako u listopadu 1897. otkriva Edipov kompleks, a 1899. pojavljuju se i njegovi prvi značajni tekstovi. Godine 1900. objavljuje knjigu Tumačenje snova koja se temelji na analizi njegovih vlastitih snova. Nakon nje slijede: Psihopatologija svakodnevnog života (1901.), Tri eseja o seksualnosti (1905.), Šale i njihova povezanost sa nesvjesnim (1905.). U knjizi Tri eseja o seksualnosti Freud iznosi ideju da se djeca rađaju sa seksualnim potrebama, a njihovi roditelji su početni seksualni objekti, nakon čega je u javnosti proglašen luđakom. U djelu Fragment jedne analize histerije analizira traumatsku funkciju seksualnosti u histeriji, kao i ulogu homoseksualnosti. Godine 1902. osniva Psihološko društvo srijedom u kojem okuplja svoje prve učenike (Ferdern, Ranka, Adler). Od 1912. bavi se pitanjem oca, pojmovima nagona života (eros) i nagona smrti (tantos), principa realnosti i principa zadovoljstva. Osam godina kasnije (1920.) zbog epidemije gripe umire Freudova kćerka Sophie, a iste godine on predlaže novi model društvenog sklopa u kome se pojavljuju ego, id i superego. Njegov istraživački doprinos uključuje i otkrivanje novih osobina živčanih stanica kod zlatne ribice i postojanje testisa kod mužjaka jegulje. Ipak, najvažnijim otkrićem smatra se činjenica da kokain može biti upotrebljen za liječenje mnogih bolesti. Sam Freud je uzeo drogu bez pojave nekih štetnih učinaka, no njegovo oduševljenje ovim otkrićem ubrzo se smanjilo zbog spoznaje da kokain stvara ovisnost. Zbog raka 1923. godine ima i prvu operaciju grla. Nakon što su nacisti okupirali Austriju 1938. godine, a prije toga u Berlinu javno spalili Freudove knjige, Sigmund Freud napušta Austriju i preseljava se u Englesku gdje sve do same smrti, 23. rujna 1939. godine, uzrokovane rakom grla liječi svoje pacijente. Sigmund Freud djed je slikara Luciena Freuda te komediografa i pisca Clementa Freuda te pradjed novinarke Emme Freud i modnog dizajnera Belle Freud te Matthewa Freuda. Freud, Sigmund Freud, Sigmund Freud, Sigmund ja: ジ ークムント・フロイト ko: 지그문트 프로이트

6. svibnja

6. svibnja (6.5.) je 126. dan godine po gregorijanskom kalendaru (127. u prijestupnoj godini). Do kraja godine ima još 239 dana.

Događaji

-

Rođenja

- 1758. - Maximilien Robespierre, francuski revolucionar († 1794.) - 1841. - Ivan Dežman, hrvatski književnik i liječnik († 1873.) - 1856. - Sigmund Freud, austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize († 1939.)

Smrti

- 1859. - Alexander von Humboldt, njemački prirodoslovac i istraživač (- 1769.) - 1992. - Marlene Dietrich, njemačko-američka glumica i pjevačica (- 1901.)

Blagdani

- ---- Vidi i: 5. svibnja - 7. svibnja - 6. travnja - 6. lipnja - Kalendar Siječanj - Veljača - Ožujak - Travanj - Svibanj - Lipanj - Srpanj -

Kolovoz - Rujan - Listopad - Studeni - Prosinac Svibanj, 6. svibnja ja:5 月 6 日 ko:5 월 6 일 simple:May 6 th:6 พฤษภาคม

EngleskaEngleska je najveće i najgušće naseljeno područje Ujedinjenog Kraljevstva Naziv Engleska se vrlo često pogrešno koristi kao sinonim za državu Ujedinjenog Kraljevstva ili za otok Velika Britanija

ZemljopisVelika Britanija Engleska obuhvaća južni dio otoka Velike Britanije, na sjeveru graniči sa Škotskom a na zapadu sa Velsom i Irskim morem. Na istoku graniči sa Sjevernim morem a na jugu Engleska leži na Engleskom kanalu.

Politika Sjedište Vlade kraljevstva kao i kraljevske obitelji je u glavnom gradu Londonu. Za razliku od Škotske , Velsa ili Sjeverne Irske nema ni svoj parlament ni svoju vladu. Njihovu su ulogu preuzeli Parlament i Vlada Ujedinjenog kraljevstva. Pri tome je uobičajeno, da o pitanjima koja se tiču isključivo Engleske zastupnici drugih dijelova zemlje u Parlamentu ne glasaju. Međutim, planira se podjela Engleske na više administrativnih područja sa vlastitom upravom (Devolucija).

Heraldika Engleska zastava, poznata i kao Križ Svetog Đorđa, je crveni križ na bijeloj podlozi. Drugi heraldički simboli su Tjudorska ruža i Tri lava

PovijestGlavni članak : Engleska povijest

Upravna podjela Engleska povijest 39 povijesnih grofovija (engl. Counties) Tih 39 povijesnih grofovija postoje od kasnog srednjeg vijeka. Od polovine 20. stoljeća su grofovije u svojoj ulozi kao upravna područja više puta ponovo organizirani, ali u svijesti stanovništva i dalje postoje kao povijesne grofovije. Veći gradovi i dalje su bili dijelovi grofovija, ali se njima samostalno upravljalo kao (engl) Borougs. Suvremena upravna podjela Tijekom 20, stoljeća je upravna podjela djelomično prilagođena novonastalim velikim gradskim aglomeracijama. Na taj su način promijenjene i granice navedenih 39 povijesnih odnosno tradicionalnih grofovija. Tako je, na primjer, 1965 ustanovljeno upravno područje "veliki London". 1974 su ustanovljeni 6 Metropolitan Counties kao i t.zv. Non-Metropolitain Counties, među njima i nekoliko manjih grofovija kao Avon , Humberside i Cleveland , koje su 1990-tih dijelom raspuštene (tako recimo Rutland i

Westmorland). Counties se dijele na okruge ˙Districts) koji bi se po svom djelokrugu ovlasti mogli uporediti sa našim gradskim upravama. Ti se distrikti sastoje od nekoliko gradova i naselja koji nemaju vlastitu upravu. Tu je riječ o "dvostupanjskom upravnom sistemu" (1. stupanj grofovija; 2. stupanj okrug ili distrikt). 1986 su raspušteni savjeti grofovija kao i "Metropolitain Counties". Njihove zadaće su prenijete na "Metropolitian Districts" tako da su oni obavljali sve poslove i grofovija i district-a ("jednostupanjska uprava"). Njihovu ulogu moglo bi se opisati kao "jedinstvena vlast". Ipak je i dalje zadržan pojam 6 "Metropolitain Counties" ali odnosi se još samo na zemljopisni položaj i služi za potrebe statistike. Brojni Non-Metropolitain distrikti su sredinom 1990-tih kao "jedinstvena vlast" izdvojeni iz grofovija. Od tada obavljaju i upravne poslove grofovija pa su time uporedivi sa "Metropolitain Districs"

Veliki gradoviEngleski jezik razlikuje pojmove City od Town , što bi se kod nas oboje prevelo samo sa grad. Pravo da se mjesto nazove City proizlazi iz kraljevske povelje o takvom imenovanju (Royal Charter) Pri tome je kao orijentacija služio podatak, da li naselje ima katedralu. Dok, primjerice, mali Herford sa nepunih 60.000 stanovnika ima naziv City, Stockport sa svojih 285.000 stanovnika je Town. Lista "velikih gradova Engleske" sadržava i t.zv. "Metropolitain Boroughs". Neki od tih upravnih središta sastoje se od više gradova (Town ili City). Ti "Metropolitain Boroughs" su jednostupanjske upravne jedinice. Najveće gradske upravne jedinice u Engleskoj sa više od 200.000 stanovnika (podatci iz 2001., iskazano u tisućama) su: - London (7 1729) - Birmingham (977) - Leeds (715) - Sheffield (513) - Bradford (468) - Liverpool (439) - Manchester (393) - Kirklees (389) - Bristol (381) - Wakefield (315) - Wirral (312) - Dudlei (305) - Wigan (301) - Coventry (301) - Doncaster (287) - Stockport (285) - Sefton (283) - Sandwell (283) - Sunderland (281) - Leicester (279) - Nottingham (266) - Bolton (261) - Newcastle-upon-Tyne (260) - Walsall (253) - Rotherham (248) - Kingston upon Hull (244) - Stoke-on-Trent (241) - Plymouth (240) - Wolverhampton (237) - Derby (222) - Barnsley (218) - Southampton (217) - Oldham (217) - Salford (216) - Tameside (213) - Trafford (210) - Milton keynes (210) - Rochdale (205) - Solihull (200)

KulturaVrtlarenje je prava strast Engleza; veliki broj vrtova su otvoreni za javnost. Kategorija:Ujedinjeno Kraljevstvo

193919. stoljeće | 20. stoljeće | 21. stoljeće

1900-1909 | 1910-1919 | 1920-1929 | 1930-1939 | 1940-1949 | 1950-1959 | 1960-19691934 | 1935 | 1936 | 1937 | 1938 | 1939 | 1940 | 1941 | 1942 | 1943 | 1944

----

Događaji

- počeo drugi svjetski rat - Lavoslav Ružička dobio Nobelovu nagradu za kemiju

Rođenja

-

Smrti

- 23. rujna - Sigmund Freud, austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize (

- 1856.) Category:Godine ja:1939 年 ko:1939 년 ms:1939 simple:1939 th: พ . ศ . 2482

PsihologijaPsihologija je skup akademskih, kliničkih i industrijskih disciplina koje se bave proučavanjem, objašnjavanjem i predviđanjem ponašanja, razmišljanja, osjećaja (emocija), motivacije, ljudskih međuodnosa i njihovih potencijala. Takodjer, ona se, po drugim autorima ubraja u discipline filozofije, od koje je i nastala u 2. polovici 19. stoljeća. Njeno polje proučavanja možemo proširiti na životinjski i biljni svijet.

Discipline Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su: - psihometrija-koja se bavi raznim oblicima mjerenja psihičkih osobina, karakteristika pojedinca i grupe, pomoću raznih psiholoških tehnika (npr. testova) - eksperimentalna psihologija - koja se bavi proučavanjem reakcija čovjeka na namjerno inducirane podražaje, bilo fizičke, bilo socijalne. - socijalna psihologija - koja proučava ljude i njihovo ponašanje u međuzavisnosti s njihovom (ljudskom) okolinom, sve oblike međuljudskih odnosa, te ponašanje grupe kao cjeline. - klinička psihologija - koja proučava (i traži lijek za) patološke oblike ponašanja - ergonomija - koja proučava odnos čovjeka prema radu, te nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čovjeku. - psihologija životinja - istražuje ponašanje životinja u laboratorijskim i prirodnim uvjetima života. - psihologija sporta - organizacijska psihologija - psihologija komunikacije - forenzična psihologija

Psihoterapija i tehnike psihološke analize

Psihologija i psihijatrija

Psihologija i neurologija, psihoneurologija

Psihologija i filozofija

Psihologija i umjetnost

Povijest psihologije

Zanimljivosti koje se tiču psihologije Na grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, znači duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića i, smatram da je ta upotreba ispravnija. Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos "otac i sin" u duhu teorije o Edipovom komplexu. U psihijatriji je donedavno masturbacija (onanija) smatrana patološkim stanjem, tj. poremećajem na polju seksualnih potreba.

Psihološka bibliografija

Psihološki testovi Testovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobićemo kvocijent

inteligencije IQ. O podjeli testova i njihovim karakteristikama možete pročitati u daljem tekstu... - [http://www.perfectionnement.info/fr/agenda.php?i_pays=0&i_date=0&keywords=congr International PSY Congresses]

Psiholozi Njihovi radovi, teorije i život... - suvremeni psiholozi

Vanjske poveznice

Category:Društvene znanosti ja: 心理 学 ko: 심리학 ms:Psikologi simple:Psychology th: จิ�ตวิ�ทยา

185618. stoljeće | 19. stoljeće | 20. stoljeće

1820-1829 | 1830-1839 | 1840-1849 | 1850-1859 | 1860-1869 | 1870-1879 | 1880-18891851 | 1852 | 1853 | 1854 | 1855 | 1856 | 1857 | 1858 | 1859 | 1860 | 1861

----

Događaji

-

Rođenja

- 11. veljače - Antun Bauer, teološki i filozofski pisac, zagrebački nadbiskup († 1937.) - 6. svibnja - Sigmund Freud, austrijski neurolog i utemeljitelj psihoanalize († 1939.) - 10. srpnja - Nikola Tesla, znanstvenik († 1943.) - 26. srpnja - George Bernard Shaw, englesko-irski pisac († 1950.) - 25. listopada - Dragutin Gorjanović Kramberger, hrvatski paleontolog, paleontropolog i geolog († 1936.) - 18. prosinca - Joseph John Thomson, engleski fizičar († 1940.) - 31. prosinca - Oton Kučera, hrvatski znanstvenik i astronom († 1931.)

Smrti

- 3. svibnja - Adolphe Adam, francuski skladatelj (- 1803.) - 29. srpnja - Robert Schumann, njemački skladatelj (- 1810.) - 17. veljače - Heinrich Heine, njemački književnik (

- 1797.) Category:Godine ko:1856 년 ms:1856 simple:1856 th: พ . ศ . 2399

BečBeč (njemački Wien, mađarski Bécs) je glavni i najveći grad Austrije, i jedna od devet austrijskih saveznih zemalja. Grad leži na obalama Dunava, 40 km od granice sa Slovačkom i slovačkog glavnog grada Bratislave. Ima oko 1,6 milijuna stanovnika (petina stanovništva Austrije). Simbol Beča je katedrala sv. Stjepana, sjedište bečkog nadbiskupa. Administrativno je podijeljen na 23 okruga (njem. Bezirk). Sjedište je nekoliko međunarodnih organizacija: OPEC-a (Organizacije zemalja izvoznica nafte), IAEA (Međunarodne agencije za atomsku energiju) i UNIDO-a (Organizacije za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda).

PovijestBeč su osnovali Kelti oko godine 500 p.n.e.. Godine 15 p.n.e. postaje pogranični grad (Vindobona) u sustavu obrane Rimskog Carstva od germanskih plemena na sjeveru. U srednjem vijeku postaje sjedište dinastije Babenberg, a kasnije i Habsburgovaca i posljedično glavni grad Svetog Rimskog Carstva i, kasnije, Austro-Ugarske monarhije. Od 1527. do 1918. Beč je bio glavni grad država kojima je pripadao i veći dio Hrvatske pa je odigrao značajnu ulogu u povijesti hrvatskog naroda. Grad su dva puta neuspješno opsjedali Turci (1529. i 1683.) Godine 1815. u njemu je održan Bečki kongres na kojem je ustanovljen politički poredak nakon poraza Napoleona, a koji se održao s manjim izmjenama sve do Prvog svjetskog rata. Bečko sveučilište osnovano je 1365. Na njemu su se školovali mnogi studenti iz Hrvatske, a i prvo hrvatsko moderno sveučilište, Sveučilište u Zagrebu osnovano je prema bečkom uzoru 1874. U Beču je dio svoje karijere kao profesor slavistike proveo hrvatski jezikoslovac Vatroslav Jagić. Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. Beč postaje glavni grad Republike Austrije i njegovo značenje se smanjuje. U doba hladnog rata Beč je kao prijestolnica neutralne Austrije bio jedno od središta međunarodne špijunske aktivnosti. Category:Glavni gradovi category:austrija ko: 빈 ja: ウィ ーン simple:Vienna

MedicinaMedicina je znanost koja se bavi tjelesnim ljudskim zdravljem, prevencijom i liječenjem. Srodna joj je psihologija, koja se bavi duševnim zdravljem čovjeka.

Povijest medicine Medicina je do dana današnjeg (2005. godina) prešla dug put, još spadaju u domenu znanstvene fantastike ljudi-androidi, oživljavanje mrtvih dulje od 20-ak minuta i transplantacije mozga, ali transplantacije skoro svih ostalih vitalnijih organa su moguće (srce, bubrezi, koža). Zapadna medicina počela je s Hipokratom.

Grane medicine Popis medicinskih područja je opsežan, ovdje su nabrojena samo neka. Ukoliko dobro poznajete neku koja ovdje nije navedena, dodajte je u popis i napišite članak o njoj. - anatomija i fiziologija - histologija - anesteziologija - biokemija - citologija - embriologija - endokrinologija - epidemiologija - farmakologija - gastroenterologija - genetika - ginekologija - hematologija - humana genetika - infektologija - imunologija - kirurgija - kardiologija - nefrologija - neurologija - ortopedija - otorinolaringologija - pedijatrija - prehrana - psihijatrija - pulmologija - radiologija - reumatologija Popis zaraznih bolesti opisanih na wikipediji: - aktinomikoza - bruceloza - campylobacter - clostridium - encefalitis - enterobakterije - gripa - hepatitis - kolera - kuga - Lyme borelioza - malarija - mononukleoza - Pseudomonas - salmonela - šigeloza - tetanus - trbušni tifus - tuberkuloza - tularemija

- žutica Category:Primijenjene znanosti als:Medizin fiu-vro:Arstitiidüs ja: 医学 ko: 의학 simple:Medicine th: แพทยศาสตรั� zh-min-nan:I-hamk

Francuski jezikFrancuski jezik je jedan od romanskih jezika koje se primarno koristi u Francuskoj i Belgiji te u bivšim kolonijama koje su držale osnovne govornice ovog jezika, te u nekim drugim područjima kao Quebec u Kanadi. Ovaj jezik koristi 77 milijuna stanovnika na Zemlji kao prvi jezik, te 128 milijuna ljudi kao drugi jezik. Francuski jezik je jedanesti jezik po brojnosti govornika. Category: Jezici

als:Französische Sprache ko: 프랑스어 ja: フランス語 simple:French language th: ภาษาฝรั�งเศส

This page is based on the copyrighted Wikipedia article 'Sigmund Freud' it is used under the GNU Free Documentation License. You may redistribute it,verbatim or modified, providing that you comply with the terms of the GFDL.Benny Goodman

Benny GoodmanBenny Goodman (født 30. mai 1909 i Chicago, Illinois, USA, død 13. juni 1986 i New York City, New York, USA) var en kjent amerikansk jazzklarinettist og storband-leder. Goodman, Benny Goodman, Benny Goodman, Benny Goodman, Benny ja: ベニ ー・グッドマン

StrukturalizemIzraz strukturalizem je razvil Claude Levi Strauss, ko je leta 1949 izdal znanstveno delo-elementarry structures of Kinschip, kjer opozarja na različne socialne organizacije v družbi. Njegovo delo je posegalo v področje antropologije vendar je zaradi aktualnosti zelo močno preseglo okvire raziskav. V Evropi je v tem času najmočneje zastopana filozofska smer eksistencializem o katerem so tudi v Sloveniji na dolgo in široko diskutirali tako filozofi, pisatelji, politiki, pesniki in vrabčki, le o strukturalizmu ni bilo kaj slišati. To je bila nekakšna tabu tema in se je ni smelo obravnavati. V bistvu gre za to, kako določena politično prevladujoča struktura družbe prevlada vse ostale in jih potisne na obrobje dogajanja, kljub temu da lahko razpolagajo z veliko znanja in izkušenj. V Sloveniji se je to zgodilo po drugi svetovni vojni, tisti hip, ko so vodilni ljudje iz "vojaških škornjev" prestopili v civilne "salonarje". Družbeni produkt je padel na polovico prejšnjega. To se je najlepše odrazilo v arhitekturi in gradbeništvu. Izobrazbena struktura je pomembna samo do izobrazbenega nivoja političnega vodstva, mojstra, učitelja, strugarja, tehnika, itd. V arhitekturi je zavladal "LukaMatija"-(Leskovšek-Maček) v gradbeništvu "MEgrad"-(Maček-Edvard gradita), tu so bili dobri arhitekti in inženirji odveč. Gradilo se je veliko, vendar primitivno in marsikaj se je kmalu podrlo, zlomilo, stroji pa so se ustavljali. Inženirji, doktorji, znanstveniki so postajali čisto obrobna struktura, njihovo mnenje se lahko upošteva, največkrat pa sploh ni pomembno. Na vseh področjih družbenega življenja je nastal zastoj. Strukturalizem je načel našo družbo navznoter, se širil v podjetja in ustanove ter družbeno politične organizacije. Ko so se lokomotive začele ustavljati-(tehniške preobremenitve), je nastal "vik in krik", zato je bilo treba sklicati Kongrese KP od 1 do 7, da se ugotovi krivca vseh nesreč. Glavni krivec pa je zahrbtna "družbena bolezen", ki se imenuje "Strukturalizem" in nanjo nobena družba ni imuna, slovenska pa žal še ozdravela ni. Kategorija:Družboslovje ja: 構造主義 ko: 구조주의

FilozofijaFilozofija je znanost o pomenu in zagovor prepričanj o najbolj splošni ali obči podobi stvari. :»Znanost je kar vemo in filozofija kar ne vemo.« --Bertrand Arthur William Russell :»Kaj je tvoj namen v filozofiji? Pokazati muhi pot iz mušje steklenice.« --Ludwig Wittgenstein

Filozofske panoge

- ontologija - gnoseologija - filozofska antropologija - filozofija zgodovine - etika - estetika - logika

Glej tudi

- filozof - Bibliothèque philosophique Kategorija:Družbene vede

- ja: 哲 学 ko: 철학 ms:Falsafah simple:Philosophy th: ปรัชญา

FilozofKo govorimo o filozofih, ne moremo mimo vprašanja »kaj je filozofija?«. Odgovor na slednje je daleč od tega, da bi bil lahek, podobno kot vprašanja, kot so »kaj je glasba?« ali, če še bolj posplošim, »kaj je umetnost?«. Vseeno bom poskušal na le-to odgovoriti. Torej, filozofija je iskanje resnice. Kakšne resnice? V tem primeru resnica ne pomeni odgovor na vprašanje, ki ga starši zastavljajo svojim otrokom in po navadi dodajo stavek »Povej resnico.«, ampak resnica o človeškem obstoju. Ob tem se najbolj pogosto pojavljajo vprašanja: »Kdo smo?«, »Zakaj smo?« in »Kje smo?«. Filozofija je torej, če se smem tako izraziti, iskanje »večne resnice«. Potemtakem je filozof tisti, ki le-to išče.

Glej tudi

- seznam filozofov Kategorija:Filozofija -

Politik

Politik je posameznik, kateri je vključen v politiko, včasih to vključuje tudi politologe. V drugih besedah, politik je neke vrste politična figura. V demokratičnih družbah zahodnega tipa je termin navadno rezerviran za ljudi na izvoljenih položajih ali tiste, ki si prizadevajo za izvolitev, ne pa za izvedence, zaposlene v upravi. V nedemokratičnih družbah je ločnica manj jasna.

Politični položaji Nekateri politični položaji so: - Predsednik - Ministrski predsednik - Senator - Poslanec - Guverner - Minister - Svetnik - Državni sekretar - Župan

Seznam

- seznam politikov

Glej tudi

- javni uslužbenec - uradnik Kategorija:Politika - ja: 政治家

StrukturalizemIzraz strukturalizem je razvil Claude Levi Strauss, ko je leta 1949 izdal znanstveno delo-elementarry structures of Kinschip, kjer opozarja na različne socialne organizacije v družbi. Njegovo delo je posegalo v področje antropologije vendar je zaradi aktualnosti zelo močno preseglo okvire raziskav. V Evropi je v tem času najmočneje zastopana filozofska smer eksistencializem o katerem so tudi v Sloveniji na dolgo in široko diskutirali tako filozofi, pisatelji, politiki, pesniki in vrabčki, le o strukturalizmu ni bilo kaj slišati. To je bila nekakšna tabu tema in se je ni smelo obravnavati. V bistvu gre za to, kako določena politično prevladujoča struktura družbe prevlada vse ostale in jih potisne na obrobje dogajanja, kljub temu da lahko razpolagajo z veliko znanja in izkušenj. V Sloveniji se je to zgodilo po drugi svetovni vojni, tisti hip, ko so vodilni ljudje iz "vojaških škornjev" prestopili v civilne "salonarje". Družbeni produkt je padel na polovico prejšnjega. To se je najlepše odrazilo v arhitekturi in gradbeništvu. Izobrazbena struktura je pomembna samo do izobrazbenega nivoja političnega vodstva, mojstra, učitelja, strugarja, tehnika, itd. V arhitekturi je zavladal "LukaMatija"-(Leskovšek-Maček) v gradbeništvu "MEgrad"-(Maček-Edvard gradita), tu so bili dobri arhitekti in inženirji odveč. Gradilo se je veliko, vendar primitivno in marsikaj se je kmalu podrlo, zlomilo, stroji pa so se ustavljali. Inženirji, doktorji, znanstveniki so postajali čisto obrobna struktura, njihovo mnenje se lahko upošteva, največkrat pa sploh ni pomembno. Na vseh področjih družbenega življenja je nastal zastoj. Strukturalizem je načel našo družbo navznoter, se širil v podjetja in ustanove ter družbeno politične organizacije. Ko so se lokomotive začele ustavljati-(tehniške preobremenitve), je nastal "vik in krik", zato je bilo treba sklicati Kongrese KP od 1 do 7, da se ugotovi krivca vseh nesreč. Glavni krivec pa je zahrbtna "družbena bolezen", ki se imenuje "Strukturalizem" in nanjo nobena družba ni imuna, slovenska pa žal še ozdravela ni. Kategorija:Družboslovje ja: 構造主義 ko: 구조주의

This page is based on the copyrighted Wikipedia article 'Strukturalizem' it is used under the GNU Free Documentation License. You may redistribute it,verbatim or modified, providing that you comply with the terms of the GFDL.Pilchowo

PilchowoPilchowo to wieś w gminie i powiecie polickim. Położone jest u podnóża Wzgórz Warszewskich na terenie Puszczy Wkrzańskiej na północ od stolicy województwa – Szczecina; przylega do dzielnicy o tej samej nazwie. Powstało w XII w. początkowo jako widlica, następnie owalnica. Rozrost wsi w kierunkach północnym i południowym spowodował ostateczne przekształcenie jej w nieregularna ulicówkę. W 1228 zbudowano tu kościół z kamienia granitowego. Na przełomie XIII i XIV wieku staje się wsią książęcą stanowiąc zaplecze gospodarcze dla miasta. W 1945 południową część wsi (poniżej Wieleckiego Potoku) włączono w obszar miejski Szczecina. Kategoria:Powiat policki