Poštovani nastavnici, rodi-

telji, učenici i cijenjeni

gosti, Ekonomska i upravna

škola Osijek slavi 125 go-

dina svog postojanja. Bu-

dući da smo škola koja po-

tiče kreativnost i inovativ-

nost kod svojih učenika,

odlučili smo za 125. rođen-

dan pokazati svima samo

djelić prošlogodišnjeg ra-

da naših vrijednih učenika

i nastavnika. Stoga je, u

svrhu toga, nastalo prvo

tiskano izdanje školskih

novina EKOOS-a.

Dragi uvaženi gosti, hvala

vam što ste odvojili svoje

dragocjeno vrijeme i s na-

ma proslavili 125. obljetni-

cu rada i razvoja Ekonom-

ske i upravne škole Osijek.

Uživajte u čitanju!

Riječ uredništva

125. godina Ekonomske i upravne škole Osijek

5. listopada 2018.

Posebno izdanje EKOOS-a

EKOOS

U ovom broju:

Dani kruha u našoj školi!

10

EIUŠO u „srcu“ grada Osijeka

12

INTERLIBER 2017. 13

Novo „carevo ruho“ školske knjižnice!

14

Intervju mjeseca prosinca 2017.

28

Dan zagrljaja u našoj školi

31

TOP 5 KNJIGA 38

Ekonomska i upravna škola Osijek

Posebne zanimljivosti:

Intervju s ravnateljicom

Literarni kutak

LiDraNo 2018.

Posjet Azilu

Izlet zaposlenika Eko-nomske i upravne škole Osijek u Zlatnu Gredu

Ekonomske vijesti

Posebno izdanje EKOOS-a

Novinari: Poštovana Ravna-teljice, hvala Vam što ste pri-hvatili razgovarati s nama i primili nas. Cilj nam je pribli-žiti i Vas i Vaš rad čitateljima školskih novina, stoga smo pripremili pitanja. To još uvi-jek nisu sva pitanja koja bi-smo Vam htjeli postaviti.

N: Nakon više godina, Škola opet ima novine. Kako nas-tojimo biti suvremeni, izlazit će u digitalnom obliku. Što mislite o projektu pokreta-nja školskih novina?

Ravnateljica: Izuzetno sam vam zahvalna što ste izdvojili vaše vrijeme, a ja sam svoje vrijeme vrlo rado izdvojila kako bih s vama razgovarala. Drago mi je što su učenici po-krenuli novine, a naravno i mo-ji kolege, da se ovako nešto ponovno, ali u suvremenijem obliku, vrati u školu kako bi i profesori i učenici sigurno bili više informirani. U svakom slučaju ovo je čista petica!

N: Zanima nas što mislite, što je najveći problem da-našnje mladeži?

R: Naravno i ja sam majka te se često znam postaviti u položaj majke kada su učenici u pitanju. Imam dva velika prekrasna sina koji su također bili učenici ove škole i jako sam ponosna na njih. Mlada generacija nažalost je okre-nuta sama sebi, što znači da pokušava pratiti moderne trendove kojima se pokušava-ju približiti odraslim osobama. Često se to iskazuje na nepri-mjeren način njihovim godi-nama i ponašanju. Naglasila bih da mladi imaju nekoliko modela ponašanja. Jedan mo-del ponašanja imaju kod kuće, drugi na ulici i treći u školi. Kao profesorica biologije i kemije svjesna sam da hormo-ni naprosto čine čuda. U raz-doblju od prve do četvrte go-dine školovanja moji učenici

se doslovno transformiraju. Od onog početnog oblika tra-ženja sebe, na kraju prepoz-naju svoju osobnost i iz škole izađu kao odrasli, mladi ljudi koji nastavljaju tražiti svoju budućnost u svojoj zemlji ili na fakultetu, a moram reći i negdje izvan države. Ono što me boli, jest to što mladi ko-riste nedozvoljene tvari jer ih jako zanimaju. To su najčešće sredstva ovisnosti i različiti opijati, od modernih osvježi-vača, sintetičkih droga i mari-huane za koju misle da ona ništa ne znači, do najčešćeg alkohola koji je isto tako veli-ko zlo. Mi želimo biti partneri i suradnici s roditeljima u za-jedničkom odgoju i obrazova-nju, dok su učenici četiri go-dine kod nas u školi. Bitno nam je da učenicima, osim nastave, pružimo i znanje opće kulture.

N: Smatrate li kako danas djeca previše ili premalo uče? Možete li možda uspo-rediti to s Vašim srednjoš-kolskim obrazovanjem?

R: Dok sam išla u školu, bilo nas je četrdeset u razredu. Nismo se mogli izdvojiti i jako smo si međusobno pomagali u razredu. Suradničko (vršnjačko) uče-nje i nesebičnost je ono što bih voljela da svaki učenik primjenjuje u školi. Dakako, i u moje vrijeme, koristili smo različite trikove tijekom od-govaranja i pismenih provjera. Budite uvjereni, svaki profe-sor vas vidi kada pokušavate neke „smicalice“, samo je pi-tanje želi li profesor u tom trenutku reagirati.

N: Kako biste komentirali ovogodišnji smanjen broj u-pisanih učenika u Školu? Smatrate li da su smjerovi u našoj školi na neki način „ugroženi“? Mogu li se u školi uvesti neki novi smje-rovi? O komu ili možda o čemu to ovisi?

R: Škola planira i upisuje učenike kako naš osnivač (Osječko-baranjska županija) i nadležno Ministarstvo propi-suju. Cijelu Hrvatsku zahvaća smanjenje broja školske dje-ce u zadnjih nekoliko godina pa se broj učenika osmih raz-reda mora ravnomjerno ras-porediti za upise u srednju školu. Ovogodišnje smanjenje broja upisanih učenika za dva razredna odjela manje, sazna-li smo tek na dan upisa novih učenika u našu školu. Novi broj učenika u našoj školi ovi-si prije svega o Ministarstvu, ali udrugama poduzetnika, go-spodarstvenika i o onima koji osluškuju sve promjene na tr-žištu rada. Činjenica je da je potražnja veća za proizvodnim zanimanjima, a vi znate da u našoj školi niti jedan smjer nije vezan za proizvodnu dje-latnost. Jedina mogućnost nam je da upišemo dodatni razred koji je drugačiji od svih razreda koje do sada i-mamo.

Stranica 2

Intervju mjeseca listopada 2017.— razgovor s ravnateljicom Ekonomske i upravne škole Osijek, profesoricom Lidijom Žaper

Mi želimo biti partneri i suradnici s

roditeljima...

listopad 2017.

Posebno izdanje EKOOS-a

nije baš najbolje, čak ne baš i dobro rješenje?

R: Naša škola nema dvoranu za TZK i to je velika boljka, međutim nije nerješiva. U prošlosti, škola je imala dvo-ranu sastavljenu od dviju uči-onica koje su bile spojene ku-polastim vratima. Mogu reći da smo imali zaista problema s tadašnjom dvoranom. Osnivači škole prije moga dolaska na položaj ravnateljice, odlučili su da nastavu TZK učenici o-bavljaju u dvorani Gradski vrt. Pokušavala sam u nekoliko navrata dogovoriti nastavu TZK u dvorani Elektrotehni-čke i prometne škole. Nave-dena škola ima nastavu vlasti-tih škola, fakulteta i još škola sa strane. Također sam poku-šala dogovoriti nastavu u dvo-rani Zrinjevac. Nažalost, mi smo samo jedna u nizu škola koja nema dvoranu. Lijepo vri-jeme koristimo na Srednjoš-kolskom Igralištu Osijek i na-kon toga odlazimo u dvoranu koja je slobodna. Dvoranu nam ustupaju Športski objekti. Naglašavam da smo od osniva-ča tražili nešto bliže, ali sve dvorane su „zagušene“ termi-nima.

N: Čovjek je danas sve više izložen raznim opasnostima. Kolika je razina sigurnosti u

našoj školi od unutarnjih i vanjskih opasnosti, mislimo na razne napade kakvi se sve češće događaju? Naime, primijetili smo da u školske zgrade naše Škole u svako doba dana može ući tkogod želi.

R: Za sigurnost škole odgo-vorno je nekoliko ljudi. Smat-ram da imamo zadovoljavajuću razinu sigurnosti. Ovo je jav-na ustanova, učenici nisu u zatvoru i slobodni su ljudi. Bilo bi bolje da nismo škola koja djeluje u dvije zgrade i na dvije lokacije te da nam se nastava odvija pod istim kro-vom. Učenici iz male zgrade svakodnevno pohađaju nastavu u specijaliziranim učionicama. Kako bi bilo da zaključavamo ulazna vrata? To bi bio potpu-ni apsurd. Jedno vrijeme su spremačice dežurale na ulazu i događalo se da su nam rodi-telji govorili da se ponašamo prema njihovoj djeci kao da su u zatvoru te da ih ne puš-tamo van.

N: Kolike su mogućnosti što skorijeg pronalaska mjesta izgradnje nove školske zgra-de i njezina izgradnja?

R: O premještaju naše škole nije se uopće razmišljalo. Na-ša škola usklađeno djeluje u dvije različite zgrade. Prob-lem se javlja kada je riječ o prelasku učenika i profesora iz jedne u drugu zgradu po različitim vremenskim uvjeti-ma. Učenici su mi predložili jednom da sagradimo most između dvije zgrade. Simboli-čno rečeno, ponekad ne smi-jemo ni čavao zabiti u zid, a da nam to ne odobre naši kon-zervatori. U blizini naše škole obnavlja se Trg Vatroslava Lisinskog. Trebamo biti pono-sni na našu Tvrđu koju bismo mogli više turistički predsta-viti svijetu. U Tvrđi se nalazi Gradsko poglavarstvo. Imate mogućnost porazgovarati s pročelnicima ili gradonačelni-kom o dodatnim pitanjima. Smatram da smo škola koja imam dovoljno uvjeta za rad. Ne moramo imati svu silnu tehniku ako imamo srce i volju nešto naučiti.

N: Postoji li neki bolji način da se ublaži nedostatak školske športske dvorane jer izvođenje nastave TZK u gradskoj športskoj dvorani

O tim stvarima niti mogu, niti smijem govoriti, ali sigurna sam da ću u nekom sljedećem intervjuu, za dva do tri mje-seca, moći otkriti neke deta-lje planova koje imamo i onoga što radimo. U našoj školi ima jako dobrih i kvalitetnih pro-fesora koji osim redovnog ra-da žele napraviti nešto čime ćemo svi biti sretni i zado-voljni.

Stranica 3

listopadsko izdanje

Treba razumjeti da netko mo-ra otići na sportsko događa-nje, liječnički pregled, u pe-karu, itd. Vrata ostavljamo otvorenima kada je toplo zbog cirkulacije zraka, budući da naša škola nema klimatizaciju cijele zgrade. Spremačice, domar i dežurni nastavnici mogu primijetiti ukoliko se nešto neočekivano događa. Škola posjeduje video nadzor koji puno vidi i puno toga zna.

N: Znamo da naše školske zgrade ne pružaju baš naj-bolje uvjete za rad. Znamo i to da se i Vi, kao ravnate-ljica, izuzetno trudite kako bi svima nama rad bio što ugodniji. Kada biste imali čarobni štapić, što biste promijenili da rad u našoj Školi bude vrhunski?

R: Čarobni štapić nemam i sigurno ga neću imati. Dobra smo i kvalitetna škola zbog timskog rada, redovitog dogo-varanja i planiranja Stručne službe. Uvijek planiramo zaje-dnički napredak Škole kako bi bila prihvatljiva za sve učeni-ke koji žele nešto naučiti i postići u svojoj karijeri.

N: Sve češće se javljaju problemi oko provođenja ek-skurzija uvjetovani globalnim događajima. Znamo da je i sve manji broj učenika koji idu na putovanja koja orga-niziraju škole. Iako se mnogi možda srame priznati, često je razlog nedostatak novca. Kakvo je Vaše mišljenje o ekskurzijama, o maturalnim putovanjima? Smatrate li da se mogu izbjeći putovanja izvan Hrvatske?

R: Drago mi je što ste mi postavili ovo pitanje. Mogu reći da nam je organizacija maturalne ekskurzije ove go-dine zadala puno muka i, na neki način, prebacivanja od-govornosti. Ja sam za socijali-zaciju i upoznavanje domovine u kojoj živimo. Socioekonom-ska i gospodarska situacija je takva kakva jest. Ne možemo

ništa mijenjati, osim što se možemo prilagoditi novim u-vjetima i situacijama. Žao mi je što roditelji podižu kredite i ne žele svome djetetu u-skratit putovanje, iako je to za neke veliki problem i nema-ju petlju na roditeljskom sas-tanku reći da im je putovanje skupo.

Prema planu i programu mora-mo organizirati izvanučioničnu nastavu. Tu isključivo stavlja-mo jednodnevne posjete prvoj godini, a dvodnevne posjete drugoj godini. Učenici moraju izići iz okvira učionice. Ima toliko predivnih prostora i krajeva u neposrednoj blizini koji su još nepoznati kao turi-stičke destinacije. Kako bi se socijalizirali, nije potrebno ići tisuće kilometara. U trećem razredu treba otići na matu-ralno putovanje jer se to pam-ti cijeli život. Potrebno je promijeniti lokaciju matural-nog putovanja jer se već de-setak godina stalno ponavlja Španjolska kao destinacija. Ne preferiram odlazak tamo isključivo zbog vremena koji se potroši na samo putovanje. Zasigurno postoji bliža lokaci-ja koja će jednako ispuniti očekivanja učenika. Počevši od Dubrovnika pa sve do Istre može se putovati, ali samo ako ima dobre volje.

N: Kako škola pridonosi dru-štvenoj odgovornosti i osvi-ještenosti?

R: U svakom trenutku škola nastoji pridonositi društvenoj odgovornosti i osviještenosti, od Stručne službe do profe-sora koji svojim radom i zna-njem primjenjuju na učenike društvenu osviještenost. Sa-

mo zajedništvom to možemo ostvarivati, ali ujedno i po-boljšavati.

Stranica 4

Dobra smo i kvalitetna škola zbog timskog

rada

listopad 2017.

Posebno izdanje EKOOS-a

N: U Školi imamo Vijeće učenika. Koliki je zaista u-tjecaj Vijeća na odluke u našoj Školi?

R: Vijeće učenika postoji, ali je jako neaktivno svih ovih godina. Brojnim pozivima po-kušavali smo učenike zainte-resirati za sudjelovanje u do-nošenju odluka koje se odnose na cijelu Školu, a posebice na njih same. Glavna uloga Vijeća učenika je da rade na povezi-vanju učenika i samih razreda. Ako i postoje ideje, potrebno ih je reći svome predstavniku u Vijeću učenika kako bi se mogle i ostvariti. Upravo vaša školska novinarska skupina sastavljena je od članova koji su iz različitih razreda, što je meni fantastično i prvi put se susrećem s nečim takvim. Na-žalost, vidljiv je veliki razdor između učenika, a posebice između razreda. Moramo to-mu stati na kraj!

N: Jeste li upoznati s pro-blemom nedostatka toalet-nog papira u školskim sani-tarnim čvorovima? Kako mo-žemo riješiti taj problem?

R: Nedostatak toaletnog pa-pira ne bi trebao biti prob-lem. Poznato je koliko se toa-letnog papira naručuje i koliko se u toalete postavlja zaliha papira. Ne bi smjelo nedosta-jati higijenskih pomagala u tim prostorima. Primijetili smo da iz nekih nepoznatih, skrivenih i krajnje bezobraz-nih razloga, neki učenici izvla-če sav toaletni papir. Sama sam bila svjedokom jednom događaju kada se jedan uče-nik omotao toaletnim papirom i glumio mumiju po školi. Na-ravno, za takve „pothvate“ nije dovoljan samo jeda toale-tni papir iz jednog toaleta, već se skuplja iz svakog u ško-li. Nakon toga se taj papir ba-cao po cijeloj školi što čini veliki nered, ali i trošak same škole. Također, ponekad cijele tube toaletnog papira završe u sanitarnim odvodima zbog kojih često nadire voda, a svi-

ma nam je poznato što voda sa sobom nosi u takvim situa-cijama. Također, postoji i problem sa sapunom, gdje po-jedinci puste da iscuri cijeli sapun ili stave olovku u doza-tor za sapun čime spriječe njegovo korištenje. Postoji i novi „trend“, a to je mokrenje u koševe za smeće. Zapitajmo se da nam je majka spremači-ca i da svaki odmor sluti s ka-kvim strahom i s čim će se susresti. Mokrenje u koševe je donekle manje gadljivo od ostalih radnji što ih učenici rade, a ponovo naglašavam da su to pojedinci kojima je vrlo teško stati na kraj. Glavni ra-zlog je što nitko od učenika neće nikoga izdati, a da ih po-jedinac i izda, sigurno bi se taj učenik našao na stupu sra-ma. U tom slučaju, niti kame-re nisu od veće pomoći zbog velikog broja učenika koji za vrijeme odmora ulaze u toale-te.

Škola je, što se toga tiče, potpuno očajna. U pojedinim trenutcima razmišljali smo o ideji o prestanku stavljanja pojedinih higijenskih pomaga-la u toalete. U tom trenutku sjetim se oko 660 učenika koje ne želim kazniti zbog drugih desetak učenika koji rade probleme. U svakom slu-čaju bitka s problemima u školskim toaletima nije gotova te se aktivno nastavlja.

N: Zašto učenici iz udaljeni-jih mjesta nemaju status putnika ukoliko putuju Grad-skim prijevozom putnika, na primjer putnici iz Čepina?

R: Glavni čimbenik u određi-vanju putnika je način prije-voza. Osnivač naše Škole izri-čito naglašava kako učenici koji putuju Gradskim prijevo-

zom putnika (GPP-om) nisu pu-tnici i sama udaljenost Čepina nije dovoljna za status putni-ka s gledišta škole. Za nas su putnici učenici primjerice iz Beketinaca, Punitovaca, Valpo-va, Donjeg Miholjca, Darde, Vuke, Belog Manastira itd. Svakodnevno kašnjenje učeni-ka koji putuju, primjerice tramvajem, prvenstveno govo-ri da su neodgovorni prema samome sebi. Sve što je veza-no uz gradski prijevoz nemo-ralno je tražiti da su putnici. Putnici iz Donjeg grada, Ret-fale, Višnjevca i Cvjetnog na-selja jednaki su kao i oni iz Čepina, Tenje, Josipovca i Bi-lja. Gradske linije se neće pri-lagoditi učenicima, već radni-čkome narodu. Niti u jednom trenutku nisam zabranila da razrednici u dogovoru s rodi-teljima ne mogu apelirati da se primjerice u popodnevnoj smjeni puste učenici nekoliko minuta ranije sa zadnjega sa-ta kako bi stigli na svoj oblik prijevoza. Problem nastaje kad učenici svakoga dana od-laze sa sata, desetak ili više minuta prije kraja sata. Tada se predmetni profesori ljute jer na tome satu praktički učenici nisu uopće prisutni. Upućen je upit GPP-u, pokušali smo utjecati da se malo prom-jeni red vožnje, ali i tada je rečeno da je važna samo rad-nička klasa.

N: Što biste rekli ima li u Školi dovoljno izvannastavnih aktivnosti? Koliko su učenici uključeni u rad izvan nastave u Školi?

R: Izvannastavnih aktivnosti ima, a zainteresiranost i u-ključenost učenika je mala.

Stranica 5

Vijeće učenika radi na povezivanju učenika

listopad 2017.

Vijeće učenika trebalo bi na kraju školske godine ispitati učenike koje su njihove želje i ideje vezane uz izvannastavne aktivnosti. Većina učenika ima izvanškolske aktivnosti koje pohađaju još iz osnovne škole te se i zbog toga slabo u-ključuju u izvannastavne akti-vnosti. Prilikom predlaganja izvannastavnih aktivnosti, učenici ne žele svoje dragoc-jeno vrijeme provoditi izvan nastave, a u školi. Kako bismo povećali uključenost učenika u izvannastavne aktivnosti, pr-venstveno moramo riješiti ne-zainteresiranost učenika. Če-sto se učenici priključe aktiv-nostima jako kasno te nemaju priliku uživati u njima.

N: Učenici naše Škole, pod vodstvom mentora, nižu brojne uspjehe. Koje biste uspjehe mogli istaknuti?

R: Uvijek sam spremna poh-valiti aktivnosti koje su veza-ne za struku, ali i za općeob-razovne predmete. Posebno bih istaknula natjecanje Mladi poduzetnik. Na tom natjeca-nju redovito smo među prva tri mjesta. Upravo je to na-tjecanje u kojemu morate znati hrvatski jezik, poznavati strani jezik, poslovne komuni-kacije, ekonomiju, komunika-cijsko-prezentacijske vješti-ne, ali i računovodstvo. Ta-kođer, s Udrugom računovođa imamo odlične uspjehe gdje učenici na temu računovods-tva i financija pišu završni rad, gdje osvajaju i lijepe ma-terijalne nagrade. U stranim jezicima često iskoče poje-dinci koji postižu uspjehe, u-natoč tomu da ne radimo pre-ma gimnazijskom programu. Sportaši su zasigurno naš naj-veći ponos budući da nižu us-pjehe i u pojedinačnim i u tim-skim sportovima. Također, imamo uspjeha iz predmeta

koji nisu struka kao što su etika, sociologija i filozofija. Nedavno smo iz područja ljudskih prava imali simulaciju sudske rasprave u kojoj smo bili jako uspješni. Naši poslov-ni tajnici jednom su iz kom-pjutorske daktilografije bili četvrti u svijetu u brzini sli-jepoga pisanja. Svjesna sam da imam vrlo kvalitetan kadar profesora. Moje kolege redo-vno idu držati seminare u dru-ge županije i znam kako to oni rade. Iskreno, što rade druge škole, kako i na koji način, to me apsolutno ne zanima. Raz-mišljati o tuđem poslovima je kao da volim ručak koji je ne-tko drugi skuhao. Mislim da je bolje ono što mi „skuhamo“ pa makar su i mahune bez mesa. Kvalitetnost rada naših profe-sora se dokazuje u trenutku kada naši učenici odu na fa-kultet. Učenici vrlo lako pola-žu različite fakultetske ispite i učenici se iznenade s kojom lakoćom postignu određeni uspjeh. Jedina smo škola u ovom dijelu županije koja ima i pedagoginju, i psihologinju i defektologinju i asistente u nastavi. Vrlo sam ponosna na cjelokupni kolektiv što se u našoj Školi aktivno pomaže u nastavnom procesu učenicima s posebnim potrebama.

N: I učenici i nastavnici željeli bi da škola bude do-maćin raznim manifestacija-ma, smotrama, natjecanji-ma. Postoji li mogućnost da škola bude mjesto održava-nja primjerice regionalnog sajma vježbeničkih tvrtki?

R: Odluku o budućim domaći-nima sajama odlučuju voditelji Županijskih i Međužupanijskih vijeća. U našoj školi održavaju se Županijska vijeća stranog

jezika pod voditeljstvom prof. Vlaste Svaline. Također se kod nas održavaju i Županij-ska vijeća ekonomske grupe predmeta. Mi znamo da smo domaćini tek u trenutku kada naš osnivač nama uputi zamol-bu ili otvoreno pita školu. Ne mogu nametati vlastitu volju jer o tome odlučuju profesori naše škole i uvijek dajem po-dršku profesorima ukoliko oni to žele.

N: Što biste danas radili, a da niste profesorica?

R: Završila sam Medicinsku školu u Osijeku, smjer farma-ceutski tehničar. Vjerojatno bih otvorila privatnu ljekarnu koja odgovara mojem primar-nom zanimanju. Prirodoslovno-matematički fakultet sam upi-sala 1985. godine u Zagrebu i upisala biologiju i kemiju. O-duvijek sam htjela biti učite-ljica i ne znam što bi me to natjeralo da mijenjam svoju profesiju jer ovo je nešto što baš volim.

N: Što Vas je potaknulo da postanete ravnateljica? Je-ste li možda, kada ste bili u našoj dobi, maštali o tome kako želite biti ravnateljica? O čemu ste uopće maštali?

R: Radeći dvadeset i jednu godinu u prosvjeti kao profe-sorica Biologije i Kemije, radi-la sam u puno škola.

.

Stranica 6

listopad 2017.

Svjesna sam da imam vrlo

kvalitetan kadar profesora

Posebno izdanje EKOOS-a

Svoj rad obavljala sam u gim-nazijama, Medicinskoj školi Osijek, ali zadnjih desetak godina radim isključivo u ovoj školi. Ljubav prema prirodnim znanostima dosegla je vrhu-nac jer su Biologija i Kemija u ovoj školi predmeti koji se prikazuju kroz svakodnevni život. Uvijek sam željela uče-nicima prikazati predmete tako da nešto nauče o sebi, svome tijelu i različitim prom-jenama čitave prirode. Upravo zbog činjenice da su moji pre-dmeti na neki način sporedni u ovoj školi, shvatila sam da po-stoji vrhunac što mogu poučiti učenike ove škole. Poznavajući tijekom dvadeset godina ob-razovni sustav i činjenicu da je moj prethodnik odlazio u mirovinu, mislila sam da imam dovoljnu razinu elokvencije i organiziranosti da vodim svoj tim te sam se odlučila okušati u sadašnjem pothvatu. Lavica sam u horoskopu koji je sino-nim za osobine pravog vođe.

N: Smatrate li da je Vaša zadaća ravnateljice teška? Iscrpi li vas posao? Zapra-vo, možete li nam približiti posao ravnatelja/ica škole? Što je njihova zadaća? Kako izgleda ravnateljičin radni dio dana?

R: Lijepo mi je raditi kao ravnateljica iako se susrećem s nepoznanicama i teškoćama. U početku sam bila zatečena obujmom posla koji sam tre-bala obavljati. Za ovaj posao treba imati i dobrog pravnika. Naš tajnik, gospodin Mario Bede, izuzetan je prvi surad-nik koji odlično poznaje pravo i pravne popise. Bez njega bi mi bilo teško usklađeno raditi i reagirati sukladno zakonu. Suočena sam s mnogo odluka i ponekad je teško staviti pot-pis na svaki papir koji izađe iz Škole. Imala sam situaciju da su me roditelji htjeli tući jer je njihovo dijete imalo jedan iz nekog predmeta, bez obzira što mu ja ne predajem. Tempo izvođenja posla je jako dina-

mičan. Moj rad ne odnosi se samo na rad u uredu, nego i na „terenski rad“. Često moram u sjedište naše Županije, u razne državne urede, Zavod za zapošljavanje i sl. Mogu reći da mi radno vrijeme pro-leti brzinom svjetlosti. Nikad niste sigurni što vas čeka i posao mi je podložan promje-nama. Često saslušam pitanja roditelja, učenika, ali i prob-leme mojih kolega. Nastojim biti osoba koja će utješiti, saslušati, usmjeriti, no pone-kad i upozoriti da nešto nije urađeno kako treba. Ukratko mogu reći da imam vrlo široku lepezu zadataka na koje nakon radnog vremena zaboravim i vratim se kući gdje me čeka obitelj.

N: Ovo Vam je prvi mandat ravnateljice. Jeste li spre-mni biti ravnateljica Škole još nekoliko mandata?

R: Spremna sam biti ravna-teljica, ali to ne ovisi o meni. Ako me moji ljudi podržavaju i ukoliko su zadovoljni mojim radom, ne vidim razloga zašto to ne bih mogla raditi dalje. Međutim, ukoliko mi kolege kažu „doviđenja“, u svakom trenutku spremna sam raditi u razredu ili se čak okrenuti privatnom poslu. Nema straha i istini treba pogledati u oči.

N: Imate li neka posebna sjećanja i doživljaje iz raz-doblja dok ste raditi u nas-tavi? Molili bismo Vas da nam neka izdvojite.

R: Biologija i kemija dinami-čne su znanosti u kojima se učenicima ima puno toga ispri-povijedati i na primjerima po-kazati. Sjećam se, na modelu ljudskog tijela, jednom mi je jedan duhoviti učenik pokazao

da su bubrezi smješteni u predjelu vrata (smijeh). Mno-go sam još imala primjerenih i neprimjerenih događaja.

Uvijek sam željela da učenici moj sat ne shvaćaju preozbilj-no, ali i na praktičan način do-kazati da je biologija i kemija nešto što se živi.

N: Imate li neku neostvare-nu (poslovnu) želju i željeli biste ju ostvariti?

R: Nisam o tome razmišlja-la. Željela bih možda da svi u Školi pokušamo realizirati ne-ki novi razred i time se upus-titi u neke nove pothvate. Sve naše želje i prijedlozi moraju se pokazati i prikazati našem Ministarstvu.

Stranica 7

Tempo izvođenja posla jako je dinamičan

listopad 2017.

N: Za nas učenike ravnate-lji/ce su ravnatelji/ce, a profesori/ce profesori/ce. Nekako mislimo da je to nji-hov posao 24 sata. I onda vidimo profesora u trgovini, u kinu, na sportskom terenu i pomalo se začudimo. Rado bismo saznali kako provodite slobodno vrijeme, čime se bavite, što Vam je hobi?

R: Koliko god mi bili poslovni na radnom mjestu i mi smo u slobodno vrijeme opušteni lju-di. Naravno da i mi u slobodno vrijeme želimo sjesti s nekim na „cugu“ i porazgovarati. Učenici često imaju predra-sude o tome kako se njihovi profesori ponašaju u slobodno vrijeme. U različitim situaci-jama se različito ponašamo i različito reagiramo. Uvijek mi je drago što me učenici poz-drave na ulici iako ja njih mo-žda i ne poznajem. Smiješno mi je kada čujem na ulici iza leđa: „Hej, ovo je naša ravna-teljica!“ Jako volim kuhati. Imam u sebi austro-ugarskih gena pa često volim eksperi-mentirati s različitim jelima. Volim šetati prirodom, pogo-tovo uz obalu mora ili rijeke. Također volim plivati. Uz dob-ru knjigu, naravno volim i pog-ledati dobar film. Bez obzira što kod kuće imam DVD, obo-žavam ići u kino. Preferiram više stara osječka kina kao što je „Kino Urania“. Ljubitelj sam kazališta, ali ne volim baš svašta u kazalištu gledati. Žao mi je što naš Osijek, osim HNK i Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, nema ne-ke druge vrste kazališta kao što ima grad Zagreb. Oboža-vam se puno smijati i „otkačiti“. Ono što najviše volim to je kartanje. Imam različite nagrade s kartaških natjecanja. Volim kartati remi i raub, ali najviše volim igrati belu.

N: Obično se kaže poruka za kraj! Mi bismo rekli: što nismo pitali, a Vi biste htjeli reći?

R: Ne sjećam se kada sam zadnji puta imala ovako duga-čak intervju. Drago mi je što sam imala intervju za školske novine. Voljela bih naglasiti da učenici u nama u ovom dijelu školske hijerarhije vide nas kao osobe koje bi učenike sa-mo dovodili u red i da želimo učenicima činiti stvari samo represivnog dijela našeg po-sla. Naravno da to nije tako. Predrasude između učenika i ravnatelja/ica trebalo bi pos-taviti u drugačije gledište jer i mi smo samo ljudi. Naravno, ne možemo biti prijatelji u smislu riječi na koji vi mislite, ali apsolutno možemo imati dobre odnose i dobru surad-nju. I da! Nadam se da me učenici neće smatrati više to-liko opasnom osobom! (smijeh)

N: Hvala Vam na vremenu koje ste nam posvetili i nada-mo se da smo učenicima na vjerodostojan način prikazali Vaš rad i djelovanje u našoj Školi.

.

Stranica 8

listopad 2017.

Novinari: učenici Gabrijel Knežević, 4. f i Bruno Ćosić, 4. h

Mentorica: Blaženka Budimčić, prof.

Posebno izdanje EKOOS-a Stranica 9

Intervju mjeseca listopada 2017.

Druženje s radnim kolegicama

Djelić radne atmosfere s tajnikom škole, gospodin Mario Bede

Nagradu za najljepšu prezentaciju i za krea-tivno uređen razred osvojili su učenici 1.b, 2.a i 2.h, 3.c i 3.b te 4.f razredni odjel. Ko-misija je imala „pune ruke posla“ pa učenici 2. i 3. razreda dijele prvo mjesto. Još jed-nom čestitke svima!

Dani kruha manifesta-cija je koja se obilje-žava 17.listopada. Da-tum je povezan sa Svjetskim danom hra-ne te ga obilježavamo da bismo zahvalili zem-lji na njezinim plodovi-ma koje nam je podari-la. Dani kruha obilježa-

vaju se najčešće u sre-dnjim i osnovnim škola-ma, vrtićima te ostalim institucijama gdje bo-rave djeca.

Uz dane kruha, ta-kođer se obilježavaju i dani žitarica pa su uče-nici učionice ukrasili plodovima zemlje poput pšenice, kukuruza, ječma, bundevama i o-rasima.

U našoj smo školi odr-žali kulturnu manifesta-ciju Dani kruha 13.10.2017. Već tradici-onalno, naši učenici pri-premaju pregršt doma-ćih proizvoda za taj dan. Nastava se odvija-la normalno u dvije smjene, a kako je pos-tojala i nagrada za naj-bolje ukrašenu učionicu i najbolju prezentaciju svojih domaćih pekar-skih proizvoda, svi su se razredi potrudili što kvalitetnije urediti i ukrasiti svoje učionice plodovima zemlje i do-maćim pekarskim proiz-vodima. Hvala svim ma-ma i bakama na tome.

Dani kruha u našoj školi!

Novinarke: učenice Martina Pacl, 1.a i Ivana Koprivnjak, 1.d

Stranica 10 EKOOS

Dana 12. listopada 2017. posjetili smo Azil Osi-jek. Učenike 2. b raz-rednog odjela vodio je prof. Vilson Nićin kao razrednik, 2. a prof. Doris Goljevački kao razrednica, a 2. c vodio je prof. Hrvoje Biuklić u sklopu predmeta Ljud-ska prava. Psima smo kupili 130 kg hrane. A-zil „Udruga POBJE-DE“ za napuštene živo-tinje nalazi se u osje-čkom prigradskom nase-lju Nemetin, a osnovali su ga 2009. godine vo-lonteri, koji su pomagali napuštenim životinjama.

Udruga ima razne ciljeve i djelatnosti, kao što su zaštita napuštenih živo-tinja, promocija prava životinja, edukacija o zaštiti i pravima životi-nja, promocija volontira-nja, promocija veganstva kao održivoga životnog stila i sl. Odrađeno je više od deset tisuća vo-lonterskih sati, a azil se pretvorio u ponos grada Osijeka. Osječki azil us-vojio je zakon da se na-puštene životinje ne ubi-jaju nakon 60-todnevnog boravka, već u skloništu ostaju do udomljenja ili prirodne smrti.

Posjetom azilu, pomogli smo volonterima tako što smo pse izveli u šetnju i obojali materijale koji će poslužiti za boksove.

Posjetom azilu, pokazali smo humanost i volju te pomogli dobrim ljudima koji brinu o napuštenim životinjama i time, ba-rem malo, zašli u prikri-veni problem naše svako-

dnevice.

Posjet Azilu Osijek — terenska nastava

Prikupili smo 130 kg hrane za

pse!

listopad 2017.

Novinarka: učenica Ivona Guštin, 2.a

Izvor: Clip art

Izvor: Clip art

Posebno izdanje EKOOS-a Stranica 11

Oduvijek volim povijest. Povi-jest je učiteljica života… Za 2. izdanje EKOOS-a, odlučio sam istražiti povijest stare Tvrđe budući da se moja škola nalazi u samom središtu stare gradske jezgre. Tvrđa Osječka Tvrđa izgrađena je polovicom 18. stoljeća, nastala je transformacijom zateče-nog starijeg povijesnog grada koji je stajao na ključnom strateškom prilazu rijeke Drave. Prvi je novi grad Tvrđa nastao u velikom strateškom sustavu barokno utvrđenih gradova na granici prema Os-manskom carstvu kojeg je 1712. godine koncipirao i iz-gradio princ Eugen Savojski. Nakon oslobađanja grada od osmanske vlasti 1687. godine, austrijske vojne vlasti pristu-pile su planskoj izgradnji nove Tvrđave. Gradnja nove Tvrđa-ve započela je 01.8.1712. go-dine pod nadzorom zapovjed-nika generala Johanna Stephana, baruna von Becker-sa, a u projektiranju se tije-kom gradnje priključio Maxi-milian Eugen Gosseau d'He-nef. Podignuta je po uzoru na nizozemske vojne fortifikaci-je. Do 1722. godine Tvrđava je uglavnom bila dovršena. U 19.

stoljeću bilježi se izgradnja manjeg broja zgrada unutar Tvrđave. Zbog potrebe voj-ske, sve su građevine građene od pečene opeke i kamena. U 18. i 19. stoljeću stanovnici Tvrđe bili su domaći ljudi i razni doseljenici iz Štajerske, Kranjske, Bavarske, Morav-ske, Italije, Francuske, Ugar-ske i Bugarske. Strani dose-ljenici učili su hrvatski jezik, ali ipak su službeni jezici bili latinski i njemački. Trg Sv. Trojstva Trg Sv. Trojstva jedan je od najstarijih osječkih trgova. Nastao je početkom 18. sto-ljeća s izgradnjom vojne tvrđave. Najstariji naziv trga bio je Vinski trg zato što se vino dopremalo iz Baranje svake subote i srijede te se na trgu prodavalo vojnicima i gostioničarima. 1729. godine udovica generala Petraša, za-povjednika osječke Tvrđave, podigla je kip Sv. Trojstva koja je trebala čuvati grad od kuge. Do kraja 18. stoljeća trg se nazivao Paradnim, Glav-nim, a 1898. godine naziva se Trg Franje Josipa u čast pe-desete obljetnice vladavine austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja. Između dva

svjetska rata poznat je po imenima Trg Sv. Trojstva i Karađorđev trg. Nakon 2. svjetskog rata bio je Parti-zanski trg, da bi 1992. dobio današnji naziv. Muzej Slavonije Muzej Slavonije jedan je od najstarijih, a po veličini fundusa i najznačajnija mu-zejska ustanova u Hrvat-skoj. Osnovan je 1877. go-dine kao Muzej slobodnog i kraljevstva grada Osijeka, donacijom bogate zbirke novca, oružja i medalja os-ječkog veletrgovca i skup-ljača starina Franje Sedla-kovića.

Stranica 12

Ekonomska i upravna škola Osijek u „srcu“ grada Osijeka

Novinar: učenik Alen Debeljak, 1. b

Izvor: http://www.aoot.hr/povijest

Posebno izdanje EKOOS-a

Učenici naše škole, u pratnji nastavnica Jadranke Varvo-dić, Marijane Biljan, Maje Kurtović i Marine Šutalo, pos-jetili su Interliber – međuna-rodni sajam knjiga i učila. Oko 120 učenika naše škole krenulo je iz Osijeka ujutro 9. studenoga 2017. godine na 40. jubilarni INTERLIBER u Za-grebu, najveću knjižnu mani-festaciju u Hrvatskoj.

Na Interliberu mogli smo upo-znati i mnogovrsno izdavaš-tvo: sve književne žanrove, popularnu i najnoviju beletris-tiku, slikovnice, stručnu lite-raturu, geografske karte, en-ciklopedije i sl. Na sajmu je bilo više od 300 izlagača i bilo je nemoguće vidjeti sve što sajam nudi (tužni izraz lica). Osim beskrajnih nizova polica i štandova s knjigama po pris-tupačnim cijenama, na sajmu su se odvijali kreativni i edu-kativni programi, poput radio-nice stripa, crtanja, zabavnog čitanje lektire i sl. Posebne zanimljivosti bile su kviz zna-

nja Interlibera – HIGH FIVE za učenike osnovnih i srednjih škola, zatim aukcije starih i rijetkih knjiga i KNJIGODAR – akcija darivanja knjiga je-dnoj školskoj knjižnici. Osim toga, učenici su na sajmu mo-gli vidjeti i tehnološke inova-cije i posjetiti Znanstveni kvart – interaktivni program popularizacije znanosti. S rukama punih knjiga, u ra-nim poslijepodnevnim satima, uputili smo se prema središtu Zagreba gdje smo proveli ugo-dno vrijeme uz šetnji i razgle-davanju ljepota našega glav-nog grada. Iako su se na neko-liko sati razdvojili i nestali u vrevi glavnoga grada Zagreba, učenici su se u dogovoreno vrijeme okupili u Palmotićevoj ulici (Bravo za točnost!). Po-malo umorni, ali bogatiji za nove knjige, učenici su s nas-tavnicama sretno stigli u Osi-

jek. Već razmišljamo kako bi-smo i iduće godine mogli zau-zeti mjesto u školskom auto-busu koji vozi na Interliber! Organizatori ovogodišnjeg In-terlibera procijenili su da je sajam posjetilo oko 130.000 ljudi, što predstavlja porast posjetitelja za oko 10 % više posjetitelja nego prošle godi-ne. To je zaista ohrabrujuća brojka budući da je istraživa-nje pokazalo da 47 % hrvat-skih građana godišnje ne pročita ni jednu knjigu, a 62 % uopće ne kupuje knjige. Odaziv i zadovoljstvo učenika uspješ-no popravlja navedene brojke i upravo zbog njih redovni pos-jet Interliberu postala je tra-dicija naše škole. Svi ljubitelji lijepe književnosti rekli bi da je posjet sajmu bio uspješan jer broj knjiga koje su „doputovale“ u Osijek daleko je nadmašio broj učenika. Si-gurno ćemo sajam posjetiti i sljedeće godine jer ovo je je-dan od rijetkih sajmova za sve generacije i ljubitelje knjiga.

Stranica 13

Novinari: učenici Ana Holeš, 3. a i Gabrijel Knežević, 4. f

Posjet sajmu knjiga — INTERLIBER 2017.

Stranica 14

Dinosauri su izumrli jer nisu čitali...

Novo „carevo ruho“ školske knjižnice!

Školska čitaonica najdraže mi je mjesto u školi. Iako dolazim samo jednom tjedno, za vrijeme slobodnog sata, spoznala sam brojne pogodnosti koje nudi naša knjižnica. Uz knjige koje su lektirna djela, mogu pronaći pregršt zanimljivih knjiga raznolikog sadržaja. Od trivijalne književnosti do knjiga koje se koriste i na fakultetima. Knjige su uglavnom dobro očuvane. Sviđa mi se što od ove školske godine ima knjiga za koje je red u Gradskoj knjižnici Osijek predugačak. Sviđa mi se i ugodna atmosfera i osjećaj dobrodošlice.

Viktoria Drinovac, 4. b

Naša knjižnica vrlo je raznolika jer sadrži puno knjiga koje nisu na popisu lektira. Većina učenika nije svjesna toga, ali u našoj knjižnici postoji mnoštvo zanimljivih knjiga i svjetskih bestselera. Oduševljena sam zalaganjem i nabavom novih naslova. Primijetila sam da većina učenika mog razreda nije učlanjena u školsku knjižnicu, ali čitaju knjige izvan programa škole. Osobno se trudim pronaći što više vremena za čitanje. Žao mi je jedino što, kao maturantica, odlazim iz ove škole i neću uspjeti pročitati sve knjige koje me zani-maju, a primijetila sam ih u našoj knjižnici. Otkada je postavljen izložbeni pano s primjerci-ma zanimljivih knjiga, zamijetila sam veću zainteresiranost učenika.

Kažu da knjige izumiru, ali mene miris starih knjiga još više potiče na čitanje. Tada razmišljam: „Kroz što je sve prošla ta knjiga, koliko učenika ju je pročitalo i kako je ona utjecala na njih?“

Dajana Smiljanić, 4. b

Izvor: http://clipartandscrap.com/dinosaur-clip-art_13766/

Posebno izdanje EKOOS-a Stranica 15

Knjige su oduvijek bile moj bijeg od svakodnevnog života. Kako sam starija, knjige mi sve više služe za učenje, ali ne samo vezano uz školu, nego i uz svakodnevni život. Naša školska knjižnica pruža mi osobni i edukacijski rast, ali i uvijek zanimljive teme za razgovor. Umjesto da provodimo toliko vremena na mobitelima i društvenim mrežama, preporučila bih svima da se vrate u prošlost svojim najdražim piscima i djelima. Ja se uvijek vraćam Dostojevskom jer piše psihološke romane koji me potiču na razmišljanje čak i mjesecima nakon pročitanog djela...

Dijana Jurčević, 4. a

Najdraže mi je mjesto u školi školska knjižnica. Ne samo da je tiha, nego je i puna div-nih djela. Budući da volim čitati, u knjižnicu dolazim često. Osim lektire, volim pročitati i dob-ru knjigu po svom izboru. Ovdje utonem u čudesan svijet bajki, romana i novela, a ako radim neki seminar ili prezentaciju, volim se koristiti enciklopedijama i drugim velikim poučnim knji-gama.

Lea Đambo, 3. b

Naša knjižnica Ekonomske i upravne škole sastoji se od knjiga, čitaonice, knjižničarke i savršenog mira. Svaki mjesec posuđujem lektiru u toj knjižnici i brinem hoću li ostati bez knji-ge i je li se opskrbila novim „papirnatim ljubimcima“. Odlična stvar je što mogu posuditi dvije ili tri knjige jednim „mahom“. Idealna prilika za one koji vole svijet prikazan u papirnatom obli-ku, poput mene.

Ukoliko se u rasporedu ukaže slobodan sat, vani udara hladna studen, a praznih sam džepova, čitaonica postaje spas u rijeci nevolja. A ako mi se dodatno posreći i knjižničarka ta-da radi, mogu razmijeniti par riječi s njom. Žali se na manjak učenika u „svojim odajama“ i tje-ra nas na čitanje pa se trudim dolaziti što češće.

Gloria Ninković, 4. e

Stranica 16

Literarni kutak naših učenika

Izvor: http://www.baaz.nl/content/tips-om-beter-te-leren-schrijven

Jesen šušti i šapuće…

Kad prvi list padne i zubato sunce svane, jesen je! Jesenji dani tako su tmurni, a opet divni i posebni… Lišće pada i šušti, malo i veliko, crveno i žuto. Zar nije predivno? Ta jesen puna je iznenađenja, svakim danom sve ljepša i ljepša…

Pogledaj! Na proplanku se djeca igraju, sretna su. Igraju se šarenim lišćem i šarenilom boja. U jesen, skriveno kestenje leži u šarenom lišću, a dunja, još oroše-na, na ormaru stare bake stoji. Kad osjetiš taj miris, znaš da je stigla jesen. Vje-verica lješnjake u svoj dom nosi, priprema se za bijelu zimu, kukuruzi zriju, a u mojem selu berba kreće. Izlazim iz kuće i trčim k roditeljima. Dolazimo u polje, dok odrasli sijeku stabljike kukuruza. Sve je tako žuto i divno, konji s kočijama dolaze po već nabran klip kukuruza i perušine od kojih baka pravi lutke. Majka do-nosi okrjepu. Mrak već polako pada.

Vani je zahladilo, a baka nas na ulaznim vratima dočekuje. Cijeli šor miriše na bakinu pitu od dunja. Noć je hladna. Vatra tinja, a ja očarana sjedim i jedem bakinu pitu. Kasno je, treba poći na počinak, gledam u dunju na ormaru dok me sta-ra baka pokriva. Tonem u san i razmišljam, kako li je jesen lijepa…

Lea Štrbac, 1. b

Izvor: http://blog.espares.co.uk/espares/2016/09/tackling-pesky-autumn-leaves.html

Stranica 17

Nova Gogoljeva Kabanica

Nakon što je Akakije Akakijevič Bašmačkin preuzeo novu kabanicu od krojača Pe-troviča, nastao je novi nastavak Gogoljeve priče o Akakiju iz pera učenika trećih

razreda.

Kabanica

Akakije Akakijevič Bašmačkin osjećao se kao potpuno novi čovjek. Nakon što je zahvalio krojaču Petroviču i platio njegove usluge, zakopčao je dugmad svoje nove kabanice i čvrstim se korakom zaputio kroz snježnu maglu Petrograda.

Nakon svega nekoliko minuta uspio se progurati do svog stana. Zalupivši vrati-ma, ushićeno je odhodao do svoje spavaonice i stao se promatrati u zrcalu. Nije se mogao prepoznati i ni sam nije znao što bi mislio. Stajao je tako još neko vrijeme dok nije odlučio prepisati nekoliko nedovršenih spisa. Nikako nije mogao prestati razmiš-ljati o kabanici. Zaputio se u kuhinju da bi popio šalicu toplog mlijeka kako bi lakše zaspao. Kada se trgnuo iz dubokog sna, shvatio je da kasni na posao. Trkom je stigao do radnog mjesta. Primijetio je da ga svi promatraju no to je pripisao kašnjenju. Dan je proletio i Akakije se vratio kući. Sjeo je u svoju radnu fotelju i stao razmišljati o proteklom danu. Prišla mu je kolegica Anastazija s novim spisima, pozdravila ga i po-pričala o vremenu. Kolege su razgovarale s njim i pozvale ga da zajedno ručaju. Dobio je i povišicu. Pozorno je promatrao obješenu kabanicu i sve zasluge pridao njoj. Nedo-stajala mu je stara, istrošena kabanica, ali mu se sviđalo što je primijećen i što se os-jećao kao da postoji i kao da ima svrhu. Ne samo da se osjećao poput novog čovjeka, on je bio novi čovjek. S vremenom su kolege postali prijatelji, a Anastazija nešto više od prijateljice. Godine su prolazile i Akakije je postao bitnim poslovnim čovjekom, o-ženio se i imao četiri mačke. Imao je sve, ali ništa nije bilo usporedivo s njegovom srećonosnom kabanicom.

Akakije nikada nije mislio da mu odjevni predmet može promijeniti čitav život. Bio je preplavljen osjećajima koje prije nije poznavao. Akakije je, zadovoljan životom, umro u dubokom snu i bio je pokopan s kabanicom koja mu je dala sasvim nov, lijep i uzbudljiv život.

Iva Maria Marošičević, 3. d

Izvor: http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/126016-Akakije-Akakijevi-dolazi-svoje.html

Medeni kolačići

Mjesec prosinac već je na pragu. Tmuran je i hladan dan, a ni ja se ne osjećam bolje. Jedva čekam ući u toplu sobu jer ni kaput više ne pomaže ugrijati me. Trbuh se dugo žali što ga nisam nah-ranio, a i oči se već umorno sklapaju od napornoga dana. Evo me pred kućom, svjetlo s prozora pola-ko mi budi raspoloženje. Otvorih vrata, uđoh u kuću i uzdahnem od sreće što sam napokon stigao. Što je to? – zastao sam na sekundu. Slatki, topli miris širio se zrakom i u trenu me ugrije... ali ne tijelo, već oko srca.

Približavam se kuhinji, miris je sve poznatiji, ali odakle ga znam? Zaboravih na umor i napo-ran dan, stomak je od sreće počeo vikati. Ušao sam u sobu. Mama i sestra leže na kauču i mirno spa-vaju, a na stoliću, sad već prepoznajem miris, medeni kolačići. Stojim, gledam ih, ugodno se osjećam. Sjećam se... nekada prije, tako je bilo kod moje bake... mirno, tiho, ugodno. Sreća mi okruži srce i natjera mi osmijeh na lice. Ugrijao sam šalicu mlijeka, baš kao da sam kod bake. Uzimam kolačić, umočim u mlijeko, stavljam ga u usta... Božić je?! Barem u mojim mislima. Zatvorio sam oči. Svega se sjećam! Sjedimo za stolom, obitelj na okupu, na stolu hrane u izobilju, a tu su i medeni kolačići. Puno je smijeha i sreće. Prelijep osjećaj. Evo i susjeda. I oni donose ugodu u dom. Oh, kako je lijepo! Uzimam drugi kolačić. Sada sjedim pred prozorom i gledam kako snijeg pada. Okolne kuće ukrašene su božićnim ukrasima. Pogled oduzima dah! Uživam u svakome trenutku prisjećanja koji mi donosi kolačić. Sretan sam i euforično uzimam i treći da mi misli ostanu na tom jedinstvenom mjestu. U-močih ga u mlijeko, dodir na nepce. Gdje sam sada? Led? Ljudi... puno ljudi? Klizaljke? A, da! Sjetio sam se. Još malo će i to... Jurim na klizaljkama s prijateljima, snijeg pada, svi su sretni. Oh... – uzdah-nuo sam. Kako je bilo lijepo. A gdje je sada sve to? Bake nema. A prijatelji? Nema ni njih. Boli. Za-suzile su mi oči. Da se barem mogu vratiti u tu čaroliju. Da barem mogu...

Gledam majku i sestru kako spavaju. Osmijeh mi se vratio. Imam njih – pomislih. Što mi više treba? Bilo je lijepo, kako nije. No, može li biti ljepše? – kao da sam upitao kolačiće. Može. Hoće li boljeti još više ako i to sve prođe?

Marin Topalov, 4. f

Izvor: http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/bozicni-paprenjaci

Stranica 18

Posebno izdanje EKOOS-a

Sjećanja

Vrijeme je Božića. Sjedim na krevetu i čitam. Mama ulazi u sobu i donosi mi medenjake. U obliku su zvjezdica, srca i božićnog drvca. Širi se miris cimeta. Knjiga mi više nije zanimljiva, ostav-ljam ju sa strane i uzimam kolačić.

Zagrizem prvi zalogaj. Okus me vrati na Badnju večer u neko davno vrijeme… U vrijeme ka-da sam bila bezbrižna šestogodišnjakinja kojoj je najveća briga bila koju će igračku dobiti pod borom. Odjednom mi je pred očima prabaka. Stajala sam pored nje na stolici da bih bila viša. Sjećam se nje-zinih mršavih i ispucanih ruku kako slažu kolačiće na pladnjeve. Baka i mama u kuhinji dovršavaju večeru, baka majci odaje tajne kako da joj riba ispadne što sočnija. Djed unosi drva, polako hoda do peći. Vatra pucketa i osvjetljava sobu najtoplijim svjetlom. Sjedne pored peći, a ja mu dotrčim i sjed-nem u krilo, počinje mi pričati priče iz svog djetinjstva, ja ga slušam pokušavajući zapamtiti što više. Tata i sestra ukrašavaju bor. Pažljivo mu dodaje šarene kuglice. Plave, crvene, zlatne... Djed je poma-lo zadrijemao. Ostavljam ga i otrčim do tate i sestre. Vrijeme je za stavljanje božićne zvijezde na vrh bora. Tata me podiže, a ja dajem sve od sebe kako bi zvijezda stajala ravno. Spusti me dolje, a ja otrčim do sestre. Nas dvije sjednemo i gledamo kako tata završava s ukrašavanjem. Predivno je! Od-jednom bakin glas dopre iz blagovaonice. Vrijeme je za večeru. Svi dolazimo za stol. Prije večere se molimo i zahvaljujemo Bogu za sve što nam je podario. Prabaka na tanjuriću donosi jabuke i med. Pripovijeda priču o starom običaju i tradiciji. Na stolu stoji božićno žito omotano trobojnicom, a pok-raj žita stoje dvije upaljene bijele svijeće. Svi smo sretni i nasmijani.

Vraćam se u stvarnost. Pojela sam kolačiće. Sjetim se prabake i kako je voljela medenjake. Nje više nema i znam da se ti sretni trenutci s njom više nikada neće ponoviti. Odlazim po još mede-njaka. Možda se još jednom u mislima uspijem vratiti u to sretno i bezbrižno vrijeme.

Ana Stanković, 4. f

Izvor: http://wwww.mnovine.hr/kuharica/1/Deserti/Bo%C5%B

Ei%C4%87ni%20medenjaci.html

Stranica 19

Školski chick lit... Stranica 20

Dama i stranac

Sunce je zalazilo jedne jesenske noći. Hladan vjetar harao je ulicama starog Londona. Lišće i grančice pucale su pod vitkom damom koja je neprimjetno prolazila pored uzbuđenih građana Lon-dona koji su slavili krunidbu mlade kraljevne Viktorije.

Dama se iskrala iz svojih aristokratskih odaja, pobjegavši od braka s osobom koju ne pozna-je. Dama je hodala beživotno, zamišljeno i sjela na klupu u park. Lišće je šuštalo i slabašno se drža-lo sa svoje grane dok je studeni vjetar mrsio dami svilenu bijelu kosu. Sjedila je na klupi zamišljeno i promrzlo promatrala svojim plavo-ljubičastim očima nasmijana lica prolaznika. Nije primijetila kako je visoki preplanuo muškarac plavih očiju i kosom boje najcrnjeg ugljena sjeo pokraj nje i paž-ljivo ju je promatrao dok je skidao otpalo lišće s njezine valovite kose. Dama se zamrznula, prepla-šeno je gledala tog stranca koju ju je ogrnuo svojim toplim sivim kaputom s velikom pažnjom kao da je od stakla. Dugo su sjedili zajedno u tišini i gledali kako se mjesec diže nad crnim nebom među sve te zvijezde, a ljudi se razilaze u istoj buci kao što su i došli. Dama je bila opčinjena zvijezdama zbog njihove slobode koju ona nije imala. Strančev tihi promukli glas razbio je jezovitu tišinu u par-ku: „Tražio sam Vas cijeli svoj život. Molim Vas da pobjegnete sa mnom. Znam da se ne poznaje-mo i da je ovo prvi put kako me vidite, ali ja sam siguran da ćemo se upoznati bolje kao ljudi, prija-telji i ljubavnici." Rekao je šaptom i bez daha ne odvajajući pogled s njezinog preplašenog lica pu-nog pitanja i nastavio: „Upoznat sam s Vašom situacijom, znam tko ste i to mi nije važno, ako se u bilo kojem trenutku predomislite, možete se vratiti. Dopustite da Vas odvedem. Možete me poslati u najtamniju tamnicu, a Vaša čast neće biti okaljana zbog bijega tj. otmice." Uhvatio je damu za njezi-ne promrzle ruke i poljubio svaki njezin vitki prstić, pogledao ju u oči zadnji puta noćas i rekao: „Ne morate prihvatiti moju zamolbu, ali ako želite biti sretni do kraja života, dođite sutra kada Big Ben otkuca ponoć, u luku na brod Sultana i odvest ću Vas daleko u svoju domovinu." Bez riječi dama je kimnula glavom, dok je stranac ustao, naklonio se i pošao u suprotnom smjeru.

Sluge i njezina straža našli su je i odnijeli u topao dom gdje su je dočekali bijesni roditelji i zaključali u odaje. Samo da su znali kako je ovo posljednji put da će ju vidjeti…

Nastavlja se… Lana Zubak, 2. a

Izvor: https://favim.com/image/413170/

Posebno izdanje EKOOS-a

Stranica 21 Posebno izdanje EKOOS-a

Sudbina?

Rujansko jutro. Dok sam pokušavala svoju, jednostavno neukrotivu, dugu smeđu kosu pove-zati u jednostavan rep da bude nekako prikladan, „stresirala“ sam se oko nadolazećeg razgovora za posao. Posao je u velikoj tvrtki magazina „Guess!“. Usprkos svim stereotipima, tvrtku su vodili muš-karci. Ah, Jason Longwhite. Visok, širokih ramena, plave kose i zaraznog osmijeha. San mi je, ako dobijem posao, upoznati ga. Makar ga vidjeti na sekundicu.

Izlazim u svom sretnom kaputu (jako praznovjerno znam) i krećem prema tramvajskoj stanici. Zvoni mi telefon. Lorena je. „Anamarija, hej! Ideš na onaj razgovor?“ – upita. „Da, poželi mi sreću. Trebat će mi.“ – odgovaram. „Hej, budi optimistična. Možda i vidiš Jasona Longwhitea.“ „Možda… Čuj, moram ići. Nazvat ću te kad završim.“ „Ok., ćao, pusa!“ Poklopim i vidim da imam vremena prije razgovora. Prolazim kraj omiljene trgovine i zastanem se pogledati u izlog. Klišej, zar ne? Ajme, imaju 70% sniženje na sve! Moram vidjeti čega ima. Ulazim i zamalo se zabijem u naočitog plavoko-sog muškarca. Tiho promrmljam ispriku, iako se ne okreće. U sekundi ugledam prelijepi crveni šal koji bi tako savršeno išao uz moj bež kaput. I od kašmira je! Ali preskup… Uzevši u obzir da sam trenutno nezaposlena, itekako je preskup. Upitam prodavačicu hoće li još biti u prodaji za nekoliko tjedana, na što ona odgovara da neće. Mogla bih zaplakati. Tužno odlazim iz trgovine i ponovno se upućujem prema stanici. Trgnem se kad mi čvrsta ruka hvata nadlakticu. Okrenem se da bih ugledala par blistavih plavih očiju ispod bujnih obrva. Nešto mi priča, ali ja ne čujem, izgubljena sam u tim očima. Kvragu, moram se trgnuti! Nešto mi priča! „Čujete li me? Jeste li dobro?“ Protresem glavom i upitam što me treba. „Zaboravili ste ovo.“ Kaže i namigne mi pružajući vrećicu. Unutra je onaj preli-jepi crveni šal od kašmira. Razrogačila sam oči i vratila pogled na njega. Krenem govoriti no on me zaustavlja: „U redu je. Prihvatite. Moj dar Vama.“ Ne znam što da kažem. Ne mogu ovo prihvatiti. Ni ne znam ga. Sekundu kasnije, nakon što se trgnem iz svojih misli, uviđam da je otišao i da držim vre-ćicu u ruci. Poželim još stajati i razmišljati o tomu no nemam vremena. Putem do stanice razmišljam o njemu. Nekako mi je poznat… oh, ne! Tramvaj je stigao! Odlučim potrčati i na kraju stignem. Nala-zim se pred zgradom magazina „Guess!“. Polako ulazim dok mi srce ubrzano tuče. Nakon kratkog objašnjena na recepciji upućena sam na 7. kat prema šefu. U liftu shvaćam što to znači: Jason Lon-gwhite! Upoznat ću ga. Stižem i krećem prema njegovom uredu. Okrenut je leđima. Nakašljem se i čim se okrene uzdišem. Toj je on! Čovjek iz trgovine! Mislim da sam više šokirana činjenicom da mi je kupio skupocjeni šal nego što stoji preda mnom. Upoznamo se i on samo kaže: „Primljeni ste.“ Ni-je me ni intervjuirao. Ne želim propitkivati njegovu odluku (jer ipak, treba mi ovaj posao) i samo se čudno nasmiješim, zahvalim i krenem izlaziti na što me on zaustavi i pozove na kavu. Prihvaćam i krenemo zajedno van. Svi su šokirani kad nas vide zajedno pogotovo kada on položi svoju ruku oko mog struka.

Znala sam da je jako opasna igra što sam mu dopustila to, ali iz nekog razloga nisam ga zaus-tavila. Nisam mogla ni znati u što se upuštam…

Kraj 1. dijela Laura Novotni, 2. a

Izvor: http://www.listchallenges.com/chick-lit-mary-has-no-shame-about-reading

Stranica 22 Posebno izdanje EKOOS-a

HVALA TI

Izgubila sam se kad sam tebe izgubila.

Tražeći tebe

pronašla sam sebe.

Upoznajući tebe počela sam zapisivati

naše stihove naše priče.

Hvala ti

na svakoj rečenici događaju

riječi gesti

čak i najmanjem pokre-tu.

Hvala ti

što si došao u moj život što si ga uljepšao

upotpunio donio mi inspiraciju.

Dolores Mak, 3. d

Literarni poetični kutak

Izvor foto: https://www.centarzdravlja.hr/zdrav-zivot/seks-i-veze/kako-tijelo-prepoznaje-pravu-ljubav/

Stranica 23

Izvor foto: https://www.news-medical.net/news/20170619/Broken-heart-syndrome-may-cause-permanent-damage.aspx

PUSTI TO

Pusti to, otišlo je nastavi dalje,

prošlo je.

Više se neće vratiti ne dozivaj ga, ne čekaj ga.

Ne pjevaj onomu

tko te neće slušati, ne gledaj onoga koji te ne gleda.

Pusti sve, sve riječi,

snove, maštanja o njemu.

Ne živiš u snu,

otvori oči, ovo je stvarnost.

Dolores Mak, 3. d

Posebno izdanje EKOOS-a

Draga moja Antigona, pišem ti ovo pismo kako bih ti izrazila svoje mišljenje o tvom hrabrom či-nu. Kao prvo, želim ti reći da mi je jako žao što su tvoja braća tako završi-la. Da mogu sada biti tu, bili bi ponosni na tebe. Bilo bi sve ljepše da Kre-ont nije donio tu okrutnu odluku. Tvoj brat Polinik ima čast što si mu ti se-stra jer da nema tebe, njegovo bi tijelo pojele ptice. Vjerujem da ti je u pokojem trenutku bilo teško donijeti odluku da se suprotstaviš Kreontu jer si znala da će to biti pogubno i za tebe. Ti si u najtežim trenutcima po-slušala svoje srce. Shvatila sam tada da te u odluci i samom činu vodila sa-mo ljubav prema bratu. U svemu te podržavam i mislim da bih se i ja odva-žila na takvo što da sam bila u tvojoj situaciji. Otkako si to učinila, postala si moj uzor jer i ja želim u životu biti hrabra i odvažna poput tebe. Svaki put kada mi bude teško, sjetit ću se prvo tebe, a na posljetku odlučiti ka-ko mi srce kaže.

Tvoja Lucija…

Lucija Bertol, 1.b

Književna pisma Sofoklo: Antigona

Draga Antigona,

ne znam kako započeti ovo pismo… Mislim da je najbolje zapo-četi ga sa: „Žao mi je.“ Tvoj brat Polinik zaslužio je, kao i svaka druga osoba, dostojan pokop. Ispravno si postupila što si ga po-kopala, unatoč mojoj zapovijedi. Pogriješio sam, a nažalost to prekasno shvatio. Zar mi je trebala sinova i ženina smrt pa da shvatim kako griješim i da je moje srce prehladno? Sada to shvaćam i da mogu vratiti vrijeme, sve bih drugačije napravio. Narod je bio na tvojoj strani, a ja sam bio ponosan i uvrijeđen što se moj sin Hemon suprotstavlja mojoj volji. Toliko hladno srce imam da sam naredio tvoju smrt pred Hemonovim očima. Kada te je ugledao mrtvu, zabio si je mač u srce, a moja je žena Euridika, oduzela sebi život čuvši to sve. Izmena je poštovala moje zakone, ne zato što nije voljela svoga brata, već me se bo-jala. Kada me je Tiresija uvjerio da sam pogriješio, bilo je kas-no, objesila si se. Od toga dana, dana tvoje, Euridikine i Hemo-nove smrti, i ja sebi priželjkujem smrt. Umrla si tako mlada, ne-ispunjenih snova, a ja sam kriv zbog toga.

Oprosti mi Antigona.

Kreont Lea Štrbac, 1. b

Izvor foto: https://sjedi5.com/antigona-sofoklo/

Stranica 24

Stranica 25 Posebno izdanje EKOOS-a

Polako je izašao iz kuće, držeći se za bok gdje ga je pogodila strijela iz Nic-holasovog luka dok mu je krv kapala na svježu travu. Krenuo je prema ulici još se držeći za bok. I, odjednom, pao je. Pred očima mu se počelo mutiti. Pokušao je us-tati, ali dok je bio na pola puta da ustane, pred očima mu se prikaže oštrica mača uperena prema grlu. Pred sobom je vidio priliku u crnom, priliku ustiju raširenih u osmijeh, koja je samo čekala da ga dovrši.

„Napokon smo te sustigli, Jason. Zar si stvarno mislio da imaš šanse da nam pobjegneš? Trebao si znati da će ovako završiti, našom pobjedom i vladanjem cije-lim svijetom kada uzmemo Zmajevo srce, kada moj gospodar postane apsolutni vla-dar. Ali ti to nećeš doživjeti”, rekla je prilika Jasonu, s istim osmijehom na licu. Ja-son je polako umirao, znao je to, znao je da mu se bliži kraj. Pred očima mu se mra-čilo, borio se da ih ostavi otvorenima, ali nije uspijevao. Sve mu se počelo vraćati, sve što su radili da bi spriječli Mephista da zavlada svijetom i promijeni cijeli tijek vremena, sjetio se Alecove borbe s bezdušnima, Michaelovog pogleda kada su pora-zili Tiera, kada ih je onaj koji sada stoji nad njim izdao, kada ih je odlučio sve uniš-titi, makar je bio jedan od njih, onaj koji ih je vodio kroz cijelo putovanje, onaj koji je bio jedini dovoljno jak da zaustavi sve ovo. Jason se polako nasmiješio i rekao prilici: „Pa, čini se da ću doista ovako završiti pa napravi ono što moraš, ali znaj, kad-tad, ostali će te poraziti!” „U to ne sumnjam, dopustit ću im da probaju iako će umrijeti pokušavajući, nadam se da si toga svjestan.” Prilika se približila Jasonu i polako spustila svoj mač njemu pred lice. Zrake sunca odbijale su se od oštrice, oči prilike činile su se kao oči zvijeri koja samo čeka ubiti svoj plijen. „Ovo je kraj, Ja-sone, tvoj put je gotov”, rekla je prilika i polako spustila mač. Jason se nasmiješio, zatvorio oči i pripremio se za kraj. Polako mu se sve vraćalo, mislima se vratio na početak kada je sve započelo, kada je započeo cijeli rat između dvaju svjetova. Po-lako je uzeo svoj zadnji dah, nasmiješio se i spremio se na dodir oštrice mača sa prsima. Prilika je polako skinula svoju masku s lica i pogledala Jasona s još istim os-mijehom, i polako, polako je svoj mač zabila u prsa onoga u koga je njegova oštrica bila uperena, smiješeći se. Pokušavao se boriti, ustati, ali jednostavno nije mogao, krv mu je i dalje tekla niz bok, a sada nova rana na prsima također je krvarila. Oči su mu se prisilno zatvarale, pokušavao ih je otvoriti, borio se, ali nije mogao, disanje mu je usporilo, zadnjim atomima snage pokušavao je ustati. Nije uspio. „Napokon si gotov, Jasone, neću te dovršiti, danas se osjećam vrlo milosrdno i ostavit ću te da umreš, možda poživiš još sat-dva”, rekla je prilika i polako se okrenula.

Jason je zatvorio oči i spremio se za agoniju koja je nastupila, polako se pri-sjećajući svega, svega što ga je dovelo do ovog trenutka u kojem se sada nalazi. Po-lako se prisjećao kada je krenuo iz kuće prema školi koja će mu promijeniti život i...

Zero

Lanci vremena: Prvi dio

Stranica 26

MOJ PJEŠČANI SAT Svakodnevno možemo čuti razne teme o životu, kako je on težak, brzo prolazi, a vrijeme se nikada neće vratiti. To je opisao i poznati talijanski pjesnik Giambattista Marino u svojoj baroknoj pjesmi „Ljudski život“. Iako mnogi nisu svjesni vrijednosti ljudskoga života, on je nešto najdragocjenije što je čovjeku podareno. Svaki dan negdje trčimo i žurimo… upravo tom brzinom prola-zi i naš život. Prolazi poput vjetra, poput brzog vlaka… Život često donosi puno uspona i padova, no to je njegov sastavni dio. Ponekad trebamo zastati i zapitati se što je vrjed-nije - provest život tako da stvorimo uspomene i ostavimo iza sebe trag ili da samo leti-mo kroz ovu prolaznost vremena. Ponekad mislimo kako imamo cijelu vječnost pred so-bom, međutim, to se često pokaže kao krivo. Dok trepnemo, život je prošao, a mi ni sa-mi ne shvaćamo kako. Tako je Marino u svojoj pjesmi opisao kako nas od kolijevke do groba dijeli samo jedan korak. Tek kada odrastemo, stignu nas ozbiljna i teška vremena i naša sreća prelazi u bol te shvaćamo težinu ljudskoga života. Za život možemo reći da je teški kamen, da je gorak i baš iz tog razloga ga tre-bamo iskoristiti najbolje što možemo jer svaki trenutak ovoga života je dragocjen.

Ivona Guštin, 2. a

Izvor foto: http://www.misucell.com/group/sand-clock-wallpaper/

Odjeci baroka...

MOJ PJEŠČANI SAT

Luis de Gongora y Argote u svojoj pjesmi ,,Ljudski život'' upotrebljava metafo-ru. Pijesak je oduvijek simbolizirao prolaznost vremena i tom metaforom iskazuje pjes-ničku sposobnost pretvaranja običnih motiva u poetsku slobodu.

Život je prolazan, ali se često ne ponašamo kao da smo svjesni te činjenice. Mno-ge stvari odgađamo za kasnije, misleći kako imamo vremena. Istina, vremena ima, ali ka-ko za koga. Nekima je smrt suđena puno prije nego li dožive starost te zbog toga tre-bamo biti oprezni kako provodimo životne trenutke. On je uistinu prekratak da bismo ga trošili na nevažne stvari. Trebamo se osvrnuti oko sebe i primijetiti osobe kojima je stalo do nas. Trebamo se znati boriti sa svim problemima koji naiđu. Život je jedna teš-ka igra u kojoj sami moramo odlučiti hoćemo li biti igrač ili igračka.

Ako ne krenemo na vrijeme, jednoga ćemo se dana probuditi i shvatiti da više ne-ma vremena. Sve stvari koje smo željeli ostvariti, ostvarimo sad!

Martina Foki, 2. a

I keep your name in my heart

But you're not there for a while.

In my head there's a sound

And it reminds me of your voice,

But you're not around.

You're always there in my head,

Right now I wish that you were here.

I tell myself I don't care that much,

But I feel like I'd die till I feel your touch.

Say I wouldn't care if you walked away,

But every time you're there I'm begging you to stay.

Karla Milinković, 2. b

Vječni ples

U dvorani veličanstvenoj

Pod svjetlima zlatnim,

Balerina bijela poput snijega

Započinje svoj ples.

Uzvanici zastanu

Kao hladni kipovi na mjesečini srebrnoj.

Šarene maske padnu.

O tužnog li prizora!

A ona laka poput pera

Lepršavo se uvija

Kao kakva silueta golubice.

O predivnog li prizora!

Svaki okret postaje jedinstven

Kao kakva čarolija.

Svi uzvanici stanu plesati.

O čudnog li prizora!

Uvija se balerina

Uvija se dvorana cijela

Kao kakvo jato lastavica.

O čarobnog li prizora!

Vrijeme se mijenja.

Uzvanici nikada ne prestanu

A balerina bijela nastavlja svoj ples vječni.

O strašnog li prizora!

Stranica 27

Ivona Martinčević, 4. f

Poštovana profesorice, zahva-ljujemo što ste za EKOOS iz-dvojili svoje izvannastavno vrijeme i drago nam je što ste upravo Vi prva nastavnica u nastavi koju intervjuiramo.

N: Kako ste se odlučili postati profesorica TZK-e?

Prof. Tihi: Imala sam sreću da sam od samog početka zna-la što želim jednog dana raditi u životu. Nakon odlaska u sre-dnju školu, postala sam u pot-punosti sigurna da će sport biti presudan u onome čime ću se baviti cijeli život i u cijeloj poslovnoj karijeru. To je bio jedini životi put i životna opci-ja za mene.

N: Koji Vam je omiljeni sport?

Prof. Tihi: Ne bih mogla iz-dvojiti neki sport posebno. Svaki mi je od njih na neki poseban način drag. Sport ima veliku širinu i uvjerena sam da svatko može naći nešto za sebe.

N: Kojim ste se sportom bavi-li u mladosti?

Prof. Tihi: Najveći dio svoga sportskog života posvetila sam rukometu. Jedanaest godina igrala sam aktivno rukomet u Osijeku. Kada sam počela i-grati rukomet, bio je najpopu-larniji ženski sport toga vre-

mena. Nakon toga više od dva-deset godina igrala sam ruko-met veteranski i rekreativno, tako da sam jedan veliki dio života ostavila u tome sportu koji je jako utjecao na mene.

N: Koji sport najviše pratite?

Prof. Tihi: Velika sam navija-čica i pratiteljica rukometa. Budući da je ostavio veliki trag u mome životu, jako ga pratim te svakodnevno tražim nove informacije o uspjesima ruko-metaša i rukometašica.

N: Pratite li više muški ili žen-ski rukomet?

Prof. Tihi: Moram priznati da puno više pratim muški ruko-met. Razlog tomu je što ženski rukomet u državi, nažalost, nije dovoljno medijski po-praćen sport.

N: Atletika ili gimnastika?

Prof. Tihi: Ne kaže se uzalud-no da je atletika kraljica spor-tova, ali nikako ne smijemo zaboraviti ni gimnastiku. Ta dva sporta u osnovi su temelj za sve druge sportove. Imala sam sreće što sam u mladosti imala priliku imati trenere koji su uz rukometne tehnike jako obraćali pozornost na atletiku i gimnastiku. U današnje vrije-me nitko ne može biti dobar nogometaš, rukometaš ili ko-šarkaš ako ne vlada upravo temeljnim elementima iz tih dvaju sportova. Prije svega, ako učenici i neće postati pro-

fesionalni sportaši, moraju naučiti trčati, skakati ili neku drugu tehniku kako bi razvili motoričke sposobnosti.

N: Kako komentirate trenut-ne uvjete za obavljanje nasta-ve TZK-e u našoj Školi?

Prof. Tihi: Današnje genera-cije vjerojatno nisu ni čule gdje se do prije devet godina održavala nastava TZK-e. Bile su to učionice broj šest i se-dam u velikoj zgradi koje su tada bile spojene u jednu pro-storiju.

Intervju mjeseca prosinca 2017. Lidija Tihi, nastavnica TZK-e

Stranica 28

mlađi preuzmu. Želim u potpu-nosti uživati u mirovni.

N: Što ćete najviše pamtiti iz svojega radnog iskustva u na-šoj Školi?

Prof. Tihi: Najveće emocije i sjećanja povezana su uz učeni-čka i sportska natjecanja. U mom dugom radnom iskustvu imala sam sreću da je kroz na-šu školu prošao veliki broj učenika koji su bili izvrsni sportaši. Veliki trag ostavile su rukometašice s kojima sam tri puta išla na državno natjeca-nje, a zatim atletičarke i košar-kašice s dva državna natjeca-nja. Najveći trag ostavila je jedna generacija muške odboj-ke, koja je tri godine zaredom odlazila na državno natjeca-nje, a jednu godinu su bili i državni prvaci. S mnogim uče-nicima, s tih različitih natjeca-nja, ostala sam u dobrim od-nosima i danas.

N: S kakvim Vam sposobnos-tima i znanjima dolaze učeni-ci u prve razrede?

Prof. Tihi: Već na prvim sati-ma primijetim tko je što radio i koju je školu pohađao. Primje-rice, kada se radi o odbojci, mnoge učenice iz različitih ge-neracija dolazile su upravo iz čepinskih osnovnih škola, gdje znam da se posebno radi na odbojci i odbojkaškim tehnika-ma.

N: Kakva je tjelesna aktivnost današnje mladeži i što biste preporučili mladima za zdrav život?

Prof. Tihi: Učenici redovno izvršavaju zadatke na nastavi TZK-e, ali kada im pružim slo-

bodno vrijeme, oni najčešće negdje sjednu i čekaju trenu-tak kada će sat završiti. Uko-liko ova država drastično nešto ne promijeni od najra-nije dječje dobi, nećemo ni-kada napredovati u smislu tjelesnog odgoja. Djeca u vrtićima ne uče dovoljno os-novne motoričke sposobnos-ti, a to su: trčanje (naprijed i nazad), kretanje bočno ili cik-cak, kolut naprijed i nazad, skok sunožno itd. Ako djeca to od najranije dobi ne na-uče, bit će vječno uskraćena i to će im zadati velike poteš-koće u daljnjem školovanju.

Posebno izdanje EKOOS-a

Najveće emocije i sjećanja

povezana su uz učenička i

sportska

natjecanja.

Uvjeti nisu bili prilagođeni nastavi, ali dvadeset godina rada u ovoj školi provela sam upravo s generacijama učenika u tim uvjetima. Smatram da su učenici tada, iako su uvjeti bili lošiji, puno više cijenili i radili TZK-u. Danas su uvjeti na za-vidnoj razini, no jedini je prob-lem lokacija dvorane koja je poprilično udaljena od Škole. Ali to sada ne možemo ništa mijenjati, već se možemo samo pomiriti sa situacijom i biti zahvalni na onome što imamo jer uvijek može biti gore.

N: Mnogi učenici ne znaju da idete u mirovinu. Koji je ra-zlog odlaska u mirovinu?

Prof. Tihi: Učenici kojima predajem upoznati su sa situa-cijom, ali iznenađena sam da i učenici kojima ne predajem znaju ponešto o tome. U ovoj školi predajem trideset i šest godina, a imam i jednu godinu radnog staža prije toga. To su lijepe godine s kojima zado-voljno mogu otići u mirovinu. Nisam željela izvući potpuni maksimum iz ovoga posla, ne-go otići mirna i spokojna da je to moja osobna odluka. Sustav rada se uvelike promijenio i smatram da je vrijeme da

Stranica 29

N: Nakon odlaska u mirovi-nu, čime ćete se svakodnev-no baviti?

Prof. Tihi: U životu imam nekih svojih dodatnih aktiv-nosti koje redovno obavljam u slobodno vrijeme. Imam 62 godine i moj je život u sva-kom trenutku ispunjen spor-tom i bez sporta ne znam ži-vjeti. Često me ljudi pitaju kako imam volje baviti se sportom, a ja im odgovorim da kada se više ne budem mo-gla baviti sportom, tek tada ću se zapitati što ću onda sa životom. Redovno se sastajem s planinarima i s grupom že-na s kojima radim vježbe. Riječ je o ženama od 60 do 70 godina. Ne mogu opisati koliko me ispunjava rad s tim ženama jer one žele i hoće raditi. U školi odradim posao koji moram, a tamo odradim dodatni rad sa srcem i du-šom. Znale su mi se obratiti žene od sedamdeset godina koje se nisu mogle samostal-no ni počešljati, a sada uz primjenu vježbi, češljanje o-bavljaju bez ikakvih proble-ma. Ne bih htjela da mladi dođu u te godine i osjete svo-je nemogućnosti. Trebaju ra-diti na sebi dok su mladi i dok to mogu obavljati bez poteškoća. Svaki pojedinac može naći nešto što njemu odgovara: pilates, aerobik, jogu, hodanje, šetanje, trča-nje, bicikl... Ne volim čuti izjavu da netko nešto ne mo-že, ako nije ni pokušao. Spre-mna sam u svakom trenutku života prenijeti svoje znanje i pružiti drugim ljudima sreću i zbog toga osjećam veliko za-dovoljstvo.

N: Što će Vam najviše nedo-stajati nakon umirovljenja?

Prof. Tihi: Možda ću vas ra-zočarati i možda zvuči grubo, ali neće mi nešto posebno ne-dostajati. U mirovinu idem svojevoljno, iako još mogu ra-diti. Sa sobom ću odnijeti veli-ki broj uspomena koje ću zau-vijek pamtiti. Usporedila bih svoju prekretnicu u životu sa sportašima koji dožive vrh svo-je karijere i nakon toga odjed-nom odluče se povući iz svijeta sporta. Nakon 36 godina rad-nog staža, ostat će zaista puno prekrasnih uspomena. Krećem dalje i više, samo u drugom smjeru.

N: Odlazite li sa zadovolj-stvom u mirovinu?

Prof. Tihi: Odlazim sa zado-voljstvom u mirovinu, bez ikak-ve prisile ili neke velike doze stresa. Sama sam odlučila o umirovljenju. To nije bila ishit-rena odluka, ali kada sam sve „postavila“ na dugovnu i pot-ražnu stranu, rezultat razmiš-ljanja pokazao je pozitivnu od-luku i spremna sam za umirov-ljenje.

N: Obično se kaže poruka za kraj! Mi bismo rekli: Što Vas nismo pitali, a Vi biste htjeli reći?

Prof. Tihi: Sport je dio mog života. Danas imamo sve više profesionalnih sportaša koji to postaju od najmlađe dobi. Vrlo mlada došla sam u ovaj kolek-tiv i te 1981. bio je to jedan relativno star kolektiv. U ovoj školi radi veliki broj nastavni-ka koji su išli u ovu Školu i mnogi su bili moji učenici. Vr-lo mi je drago bilo s njima ra-diti i surađivati. Iznenadim se kada vidim svoje bivše učenike

i drago mi je što sam im preni-jela određeno iskustvo u živo-ta. Želim da učenike život od-nese tamo gdje žele ići jer uvi-jek možemo promijeniti životne odluke i krenuti nekim novim početkom.

Hvala Vam na izdvojenom vremenu. Želimo Vam mnogo sreće u mirovini i još mnoge godine uživanja u sportskim aktivnostima.

Novinari:

učenici Gabrijel Knežević, 4. f i Bruno Ćosić, 4. g

Mentorica:

Blaženka Budimčić, prof

Stranica 30

Međunarodni dan zagrljaja obilježava se 21. siječnja. Obilježavanje tog dana po-krenuo je još 1986. godi-ne Kevin Zaborney i to u SAD-u, a s vremenom se običaj proširio i na ostatak svijeta. Zaborney je odab-rao datum 21. siječnja jer se nalazi između božićnih i novogodišnjih praznika te Valentinova. U tom je raz-doblju zagrljaj najpotreb-niji jer to je razdoblje, prema nekim istraživanji-ma, najdepresivnije u godi-

ni. Svrha je proslave tog dana potaknuti ljude na češće grljenje obitelji i prijatelja. Grljenje je toli-ko važno da od 1992. godine postoji Institut za istraži-vanje dodira na sveučilištu u Miamiju. Grleći se gradi-mo povjerenje, osjećaj si-gurnosti i jačamo poveza-nost s osobom koju grlimo. Donosi nam puno koristi, a najbolje od svega jest to što je potpuno bes-platan!

I naši su učenici proslavili Dan zagrljaja te upriličili aktivnost 26. siječnja 2018. u Školi. Učenici 2. a i 3. f razrednog odjela su-djelovali su u izradi plaka-ta, a središnja se aktivnost održala u petak. Naši su učenici dijelili zagrljaje sr-cem i iskrenošću, a aktivno-sti su se pridružili, osim učenika, i naši nastavnici. Hvala svima na VELIKOM srcu i podršci!

Dan zagrljaja u našoj školi

Izvor: http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/medunarodni-dan-zagrljaja

Stranica 31

U četvrtak, 18. siječnja 2018. godine s početkom u 11: 00 sati, održano je predstavljanje projekta „Abeceda pismenosti“ u prostorijama Ekonomske i upravne škole Osijek. Pred-stavljanje projekta popra-tili su novinari za koje su voditelji projekta iznijeli osnovne podatke o projek-tu, njegovom ishodu i cilju koji se očekuje završetkom projekta. Uvodnu riječ u predstavljanju vodila je ravnateljica Ekonomske i upravne škole, prof. Lidija Žaper, koja je ukratko po-jasnila o čemu je riječ i ko-ja je važnost tog projekta za nastavnike i učenike u sadašnjem i daljnjem obra-zovanju. Projekt se temelji na poboljšanju kompetenci-ja nastavnog osoblja i razi-ne pismenosti učenika na području medijske, digital-ne, financijske te multikul-turalne pismenosti. Od veli-kog je značaja za našu ško-lu jer nažalost Republika Hrvatska je jedna od zema-lja koja najmanje izdvaja u obrazovanje i općenito cje-loživotno učenje. Ravnate-ljica je dodala kako je pro-jekt financirao Europski socijalni fond te da mu je vrijednost 1.478.872,99 kuna. Trajanje je procije-njeno na dvije godine od 11. mjeseca 2017. godine do 11. mjeseca 2019. godine. Part-neri u projektu su Osnovna

škola Vladimir Becić Osijek i tvrtka Gauss d.o.o. Ravna-teljica Lidija Žaper zado-voljna je odabirom partne-ra jer kako je izjavila: „Uz dobre i voljne partnere br-zo su krenuli u realizaciju projekta.“ Koordinatorica projekta u našoj školi, prof. Sanda Duk Pritišanac, izja-vila je kako se ne može već sada znati sa sigurnošću što će se konkretno raditi na radionicama koje će se održavati u Ekonomskoj i upravnoj školi kao i Osnov-noj školi Vladimira Becića Osijek. Radionice će voditi stručno obrazovani i pisme-ni ljudi. Naglasak projekta je na edukaciji nastavnika, koja će se provesti u prvoj godini trajanja projekta raznim predavanjima i stru-čnim posjetima. Tijekom druge godine u projekt će se uključiti 40 učenika sva-ke škole kojima će se krei-rati korisnički računi za sudjelovanje. Učenici će sudjelovati u raznim radio-nicama koje će im pomoći u poboljšanju pismenosti za cjeloživotno učenje. Nasta-vnica Maja Gligorov Radić, voditeljica aktivnosti u Os-novnoj školi Vladimir Becić, pojasnila je što će se točno učiniti s novcem iz fonda za realizaciju projekta te plan provođenja aktivnosti u nji-hovoj školi. Učenici će do-biti suvremeni kurikul čija

je svrha poboljšanje njiho-ve pismenosti. Škole će se opremiti laptopima, 3D printerom i sličnim suvre-meni pomagalima kojima će se moći koristiti tijekom nastave. Ravnateljica Lidija Žaper za kraj je naglasila kako je cilj postići ono što je zamišljeno te osigurati bolju budućnost učenicima ne samo naših dviju škola, već proširiti ideju tog pro-jekta i dalje. Zahvalila se svima, posebice učenicima koji su prisustvovali preds-tavljanju projekta u tako velikome broju te vjeruje da ćemo zajedničkim sna-gama i trudom uspjeti u projektu.

Izvor foto: Glas Slavonije, http://www.glas-slavonije.hr/

Stranica 32 Posebno izdanje EKOOS-

PROJEKT „ABECEDA PISMENOSTI“ Unaprjeđenje pismenosti – temelj cjeloživotnog učenja

Izjava koordinatorice San-de Duk Pritišanac o znače-

nju Projekta:

Novinarka: Što ovaj pro-jekt znači za našu školu?

Nastavnica Sanda Duk Pritišanac: Projekt „Abeceda pismenosti“ od-nosno unaprjeđenje pisme-nosti od velikog je značaja za našu školu. Nažalost, Re-publika Hrvatska jedna je od zemalja koja najmanje izdvaja u obrazovanje i cje-loživotno učenje što se vidi i na provedenom PISA is-traživanju među učenicima. Ispodprosječni smo u digi-talnoj, medijskoj, financij-skoj, multikulturalnoj i či-talačkoj pismenosti. Da bi postigli zadovoljavajuće re-zultate, potreban je doda-tan napor vodstva i nastav-nika škole putem ovakvih projekata. U iduće dvije godine osigurali smo gotovo 1.500.000,00 milijuna kuna za provedbu ovog projekta koji će upravo biti utrošeni

za poboljšanje navedenih pismenosti. U prvoj godini projekta nastavnici škole educirati će se putem pre-davanja, radionica i stru-čnih posjeta, a iduće godine zajedno s učenicima kreću u izradu novih sadržaja.

N: Tko će sve biti u-ključen u projekt?

S. Duk Pritišanac: Naša škola nositelj je ovog pro-jekta, a partner nam je OŠ Vladimir Becić Osijek. U edukaciji sudjeluje 30 nas-tavnika obje škole, a u pro-jekt će biti uključeno mini-malno 80 učenika. Partner nam je i tvrtka Gauss d.o.o. iz Osijeka koja će izraditi program za učenje na dalji-nu te nam izraditi mobilnu aplikaciju koja će pomoći učenicima pri učenju.

N: Što naši učenici imaju od projekta?

S. Duk Pritišanac: Učenici će dobiti kvalitetan i suvre-meni kurikul koji za svrhu ima poboljšanje njihove di-gitalne, medijske, multikul-turne i financijske pisme-nosti. Kroz projekt nabavit će se laptopi, tableti, 3D printer, interaktivni proje-ktor i druga suvremena po-magala koja će se moći ko-ristiti u nastavi i izvannas-tavnim aktivnostima. Učeni-ci koji sudjeluju direktno u projektu, posjetit će RTL studio u Zagrebu, a tu su i partnerska događanja i ra-dionice u suradnji s OŠ Vla-dimir Becić Osijek.

Stranica 33

Izvor foto: Glas Slavonije, http://www.glas- Tekst napisao/la: I. J.

Stranica 34

Što je LiDraNo?

Gradska razina smotre Li-DraNo za učenike osječkih srednjih škola održana je 26. siječnja u Medicinskoj školi i u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osije-ku.

Glavna su načela Smotre sloboda stvaralaštva učeni-ka i skupina, stvaralačko izražavanje i dobrovoljnost sudjelovanja. Razvijati i po-ticati učeničko literarno, dramsko-scensko i novinar-sko stvaralaštvo, promicati učeničko pisano i govorno stvaralaštvo na hrvatskom jeziku, otkrivati, pratiti i poticati učenike posebnih sklonosti, sposobnosti i kreativnosti i predstaviti stvaralaštvo smotre LiDra-No javnosti, glavne su za-daće ove smotre, koja obu-hvaća literarno, dramsko i novinarsko stvaralaštvo.

Literarno stvaralaštvo

I ove godine naša Škola i-mala je predstavnike na o-vom hvalevrijednom natje-canju.

U literarnom stvaralaštvu predstavili su se učenici 4. f razrednog odjela Ivona Martinčević djelom Naviko sam biti sam i Marin Topa-lov djelom Medeni kolačić te Marko Vidaković teks-tom ...ruža plava, lijepa i mirisna. Prosudbeno povje-renstvo za literarno stva-ralaštvo činili su ugledni stručnjaci svijeta umjet-nosti: književnica i prevo-diteljica Ivana Šojat, doc. dr. sc. Krešimir Šimić i A-nja Križek, profesorica hr-vatskoga jezika. Osim ra-dova naših učenika, povje-renstvo je imalo priliku ču-ti i komentirati sedamna-est naslova učenika sred-njih osječkih škola. Ovoga puta naši predstavnici imali su manje sreće, ni jedan od naša tri predstavnika nije prošao dalje. Marin Topalov izjavio je kako je konku-rencija bila jaka, no da je zadovoljan što je sudjelo-vao na Gradskoj smotri Li-DraNo i što je široj javno-sti mogao prikazati svoj talent u pisanju. Mentorice učenicima literatima bile su Marija Luc, profesorica (Marku Vidakoviću) i Bla-ženka Budimčić, profesori-ca (Ivoni Martinčević i Ma-rinu Topalovu).

Novinarsko stvaralaštvo

Ako se dobro pamti, učeni-ci naše Škole prvi puta su sudjelovali na Smotri LiD-raNo u novinarskom izriča-ju. Samostalnim novinar-skim radovima Školu su predstavljali Gabrijel Kne-žević iz 4. f reportažom lika Ustrajni borac i Bruno Ćosić iz 4. h intervjuom Tko je i što radi profesor edukacijske rehabilitacije? Za prolazak na višu stepe-nicu natjecalo se još šest autora i radova. Prosudbe-no povjerenstvo činili su novinari Anita Martinović i Tin Kovačić i Daniela Mar-šalek, profesorica hrvat-skoga jezika. S malim zam-jerkama i velikim pohvala-ma Gabrijel Knežević i Bruno Ćosić upućeni su na Županijsku smotru LiDra-No. Osim samostalnih novinar-skih radova, prosudbeno povjerenstvo imalo je prili-ku čuti dvije radijske emi-sije. Nakon dijela održanog u Medicinskoj školi, dram-sko-scenski prikaz stvara-laštva nastavio se u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Novinarski tekstovi naših predstavni-ka nastajali su pod budnim okom mentorice profesori-ce Blaženke Budimčić.

Novinar: učenik Bruno Ćosić,

4. h

LiDraNo 2018. – Smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva

Gradska – općinska - razina Smotre

Stranica 35 Posebno izdanje EKOOS-a

Nakon prvog dijela ovogo-dišnje Smotre LiDraNo, u kojem smo čuli literarne i novinarske radove učenika, iz Medicinske škole prese-lili smo se u, ne previše da-leku, dvoranu Dječjeg ka-zališta Branka Mihaljevića u Osijeku. Program je započeo u 17.30 sati prigodnim otvo-renjem koji smo mogli vi-djeti i u Medicinskoj školi. Prezentna voditeljica i vo-ditelj, učenici Medicinske škole, zahvalili su Kazalištu na ustupljenom prostoru, a učenicima i mentorima na sudjelovanju. Dramsko-scenska smotra sastoji se od pojedinačnih i skupnih nastupa. U ovogodi-šnjoj Smotri sudjelovalo je petnaest učenika u pojedi-načnim nastupima i sedam skupina u dramsko-scenskim nastupima, ukup-no četrdeset i osam učeni-ka u svojim „malim predsta-vama“. Članovi prosudbenog povje-renstva za dramsko-scensko stvaralaštvo bili su Ivan Kristijan Majić, glu-mac, redatelj i samostalni umjetnik, Areta Ćurković, poznata kazališna i filmska umjetnica i književna kriti-čarka Anđela Vidović. Po-vjerenstvo je iz prvoga re-da pomno pratilo svaku iz-vedbu na kazališnim daska-ma. Pojedinačni nastupi U pojedinačnim nastupima, u krasnoslovljenju teksto-va, sudjelovalo je petnaest izvođača. Našu Školu pred-stavljali su Gloria Ninković i Marko Jagustin (recitacijom Tadijanović-

evog Prstena), oboje uče-nici 4. e razreda. Iako su bili izvrsni, pro-sudbeno povjerenstvo nije smatralo da trebaju sudje-lovati na Županijskoj smo-tri. Gloria Ninković na vrlo simpatičan i ležeran način predstavila je ulomak iz djela Marka Zusaka Krad-ljivica knjiga. Gloria je re-kla da je posebno odabrala Kradljivicu knjiga zato jer Zausak ima posebnu vješti-nu pripovijedanja i iskazi-vanja činjenica na šokan-tan, ali realan način. Spon-tana Gloria priznala je da izvođač ne može nikako prosuditi reakcije publike. Tek nakon samog nastupa, kada se dobije povratna informacija, izvođači shva-te koje su dobre i loše strane njihovih izvedbi. Nažalost, prosudbeno po-vjerenstvo nije javno ob-razložilo Glorijin nastup i ona ne zna točno kako ga je povjerenstvo doživjelo.

Gloria tvrdi da povjeren-stvo ima drugačije opaža-nje i svjesna je da je po-vjerenstvo tražilo odre-đene glumačke elemente koji se usavršavaju u glu-mačkim školama. - Svaka kritika je dobro došla. Prošli su oni koji su morali proći i ja sam za-dovoljna svojim nastupom te mi je drago što sam dobila pozitivan „feedback“ od mentorice, učenika i ostalih sudionika Smotre. Najvažnije mi je bilo da se drugi ljudi os-jećaju ugodno tijekom mog monologa i da su me poistovjetili s likom koje sam iznijela pred publiku. Budućim natjecateljima Smotre poručila bih da ostanu svoji i da pronađu djelo koje njima odgova-ra. Odgovarajuće djelo je ono djelo s kojim se poje-dinac može najbolje pois-tovjetiti. Potrebno je sa-mo dobro naučiti tekst, a sve ostalo bi uz pravi oda-bir trebalo „teći“ samo od sebe. U tom trenutku mi „gospodarimo“ publikom i scenom. – objasnila je Gloria svoj doživljaj s o-vogodišnje Smotre LiDr-No.

Stranica 36 EKOOS

Nakon prikaza svih pojedi-načnih nastupa, organizira-na je stanka u kojoj je pro-sudbeno povjerenstvo mo-ralo kratkim „okruglim sto-lom“ procijeniti koja bi točka mogla ići u nastavak natjecanja, na županijsku razinu natjecanja LiDraNo. Iako je uobičajeno da na sljedeću razinu natjecanja bude upućeno pet učenika, povjerenstvo je odlučilo uputiti samo troje učenika jer je bilo teško odabrati još samo dvoje, prema nji-hovu sudu. Odluka o sma-njenju broja učenika za sljedeću razinu natjecanja izazvalo je nevjericu u ka-zališnoj dvorani. Prema na-vodu povjerenstva, mnogi su učenici imali poteškoća i nedostataka u svojim nas-tupima od kojih su najviše izdvojili neusklađenu arti-kulaciju, neusavršenu dik-ciju i problem s govornim aparatom. Povjerenstvo je moglo biti blaže u ocjenji-vanju nastupa i trebali su uzeti u obzir da je riječ o učenicima srednje škole koji su pripremali svoj rad čak nekoliko mjeseci kako bi što bolje nastupili na Smotri. Kakogod, trebamo biti ponosni i zahvalni Glo-riji i Marku što su preds-tavljali Ekonomsku i uprav-nu školu na gradskoj smo-tri i njihovoj mentorici

prof. Mariji Luc što je pripremala učenike za ovo vrlo prestižno natjecanje. Skupni dramsko-scenski nastupi U 18.15 sati počeli su sku-pni dramski nastupi sedam skupina iz osječkih sred-njih škola. Posebno smo ponosni na učenike 3. f razrednog odjela naše Škole koji su članovi dramske skupine. TO su: Elena Anatovski, Toni Hu-njadi, Bruno Jarabek, A-namarija Lagator, Dominik Mršo, Marko Rešetar Ru-dić i Helena Vlaškovac i njihovu mentoricu profe-soricu Blaženku Budimčić koja je i autorica teksta Smičiklasova 13. Naša dramska skupina izabrana je (s još dvije) predstav-ljati općinu na županijskoj Smotri. Povjerenstvo je prosudilo izvedbe skupina i savjeto-valo kako bi što bolje iz-vodili svoje predstave u budućnosti. LiDraNo je natjecanje na kojem može svaki učenik

sudjelovati i pokazati svo-je umijeće u literarnom, novinarskom ili u dram-skom stvaralaštvu. Time su uspjesi naših učenika na Smotri LiDraNo izuze-tni. Zahvaljujemo svim na-šim učenicima i mentori-cama koji su i ove godine sudjelovali na Smotri lite-rarnog, dramskog i novi-narskog stvaralaštva LiD-raNo 2018. na općinskoj i županijskoj razini. Od dramske skupine Škole očekujemo izvođenje predstave za učenike Škole.

Novinar: učenik Gabrijel Knežević, 4. f

Stranica 37

Jeste li znali?

1% KARIPSKIH OTOKA JE NASELJENO

OD 25 NAJVIŠIH VRHOVA U SVIJETU, NJIH JE 19 NA HIMALAJI

KUBA JE JEDINI OTOK U KARIBIMA KO-JI IMA ŽELJEZNICU

PRVI GLAVNI GRAD RUSIJE BIO JE LADO-GA

Izvor foto: https://vimeo.com/thinkabout

GLENDON (KANADA), KNEDLA VI-SOKA 9 m I TEŠKA 2700 kg

NAJVEĆA PUSTINJA U EUROPI IZMEĐU JE RIJEKA VOLGE I URALA

JAPAN BROJI 3900 OTOKA

Željka Kovačević, prof

TRANSIBIRSKA ŽELJEZNICA PRELAZI PREKO 3901 MOSTA

FILIPINSKI ARHIPELAG OBUH-VAĆA 7107 OTOKA

RUSIJA, KANADA, KINA, SAD, AUSTRALIJA, BRAZIL, ARGENTI-NA — 1/2 SVJETSKOG SU TERITO-RIJA

6 DRŽAVA IMA GRANICU SAMO S JEDNOM DRŽAVOM (PORTUGAL, IRSKA, DANSKA, SAN MARINO, VATIKAN I MO-NACO)

PARIKUTIN VULKAN U MEXICU — ERUPCIJA TRAJALA 9 GODINA ( VIŠI 2774 m)

Dosta zna onaj koji ne zna, samo ako zna šutjeti.

(Italija)

Tko drugome otkrije svoju tajnu, postaje njegov sluga.

(Engleska )

Pametni prave šale, a buda-le ih ponavljaju.

(Engleska)

Kad bi škrtac mogao zaku-piti sunce, drugi bi ljudi če-sto sjedili u mraku.

(Njemačka)

Teret godina najteži je te-ret koji čovjek može nositi.

(Italija)

Tko traži ono što ne bi tre-bao, nađe ono što ne bi že-lio.

(Njemačka )

Željka Kovačević, prof

Malo mudrosti...

Stranica 38 Posebno izdanje EKOOS-a

1. Paula Hawkins: Djevoj-

ka u vlaku

Prvi krimić ove autorice

pravo je književno čudo:

odmah po objavljivanju na-

šlo se na vrhu najprodava-

nijih knjiga i ne silazi već

mjesecima. Glavna prota-

gonistica Rachel svaki dan

putuje na posao vlakom.

Zna da će svaki dan vlak

stati na istom semaforu.

Jedna kuća će joj posebno

zapeti za oko. Promatrat

će stanare i umisliti da ih

poznaje. Sve dok se ne do-

godi nešto šokantno. Sve

će se promijeniti. Obitelj

koju je promatrala završit

će na naslovnici novina, a

Rachel u njihovoj kući…

2. T. C. Boyle: Pričaj pri-

čaj

U središtu ovoj iznimno

napetog romana nalazi se

Dana Halter, gluhonijema

profesorica engleskog je-

zika. Dana će završiti u za-

tvoru zbog običnog prome-

tnog prekršaja i doznati

da je policija tereti za niz

teških kaznenih djela koje

nije počinila. Ubrzo shvaća

da je žrtva krađe identi-

teta te se upušta u opasnu

pustolovinu te odlučuje

pronaći osobu koja joj je

ukrala život. Pričaj pričaj

vrlo je živopisna psihološ-

ka studija koja nam otkri-

va kako osobni identitet

može biti krhak, odnosno

koliko ga je lako ukrasti.

3. Jonas Jonasson: Sto-

godišnjak koji se spustio

kroz prozor i nestao

Stogodišnji Allan je nakon

burnog života, uoči svog

svečanog stotog rođenda-

na, pobjegao iz doma za

starije osobe jer je alergi-

čan na troznamenkaste

proslave. Ta je priča is-

prepletena Allanovim bez-

brižnim, uglavnom slučaj-

nim sudjelovanjem u mno-

gim znamenitim događaji-

ma 20. stoljeća pa će se

tako u njegovom društvu

naći Staljin, Truman,

Churchill, prekrasne žene

Mao Ce Tunga…

Vrlo maštovito i duhovito!

4. Cecilia Ahern: P. S. vo-

lim te

P.S volim te najprodavaniji

je prvijenac u Irskoj i naj-

prodavaniji roman prema

ljestvici Sunday Timesa.

Holly i Gerry imali su savr-

šen život. Ili su tako misli-

li. Kada je Gerry umro,

Holly je mislila da ne može

živjeti bez njega. Dan pri-

je svojega tridesetog ro-

đendana, čovjek koji joj je

bio ljubavnik i najbolji pri-

jatelj napustio ju je. Ali

Gerry je obećao biti uz

Holly. I bio je. Ostavio joj

je poruke. Holly svakoga

mjeseca čita novu…

Šarmantna i topla priča

mlade autorice koja slavi

ljubav i život!

5. Stephen King: Rose

Madder

Kapljica krvi na plahti nje-

zina bračnog kreveta pro-

budit će Rose Daniels iz

četrnaestogodišnje noćne

more.

TOP 5 KNJIGA PO PREPORUCI KNJIŽNIČARKE :)

Stranica 39

Njezin suprug Norman, od-

jednom je postala sasvim

sigurna u to, jednog će ju

dana ubiti. Ili, što je još

gore, možda i neće.

Rose Madder mračna je

pripovijest o sudbini žene

u braku sa surovim, luka-

vim i pokvarenim policaj-

cem i njezinoj borbi za do-

stojniji život, ispletena od

napetih niti trilera i prot-

kana ljubavnom pričom.

Izvor foto: http://magic97.net/2018/01/04/5966/

Maja Kurtović, prof.

na internetu. Ove je godine događaj bio 6. veljače.

Profesorica Galošević svoje je učenike poz-vala da na satu infor-matike naprave kvizo-ve, križaljke, spajali-ce, osmosmjerke i sl. koje će kasnije moći poslužiti i drugim učenicima.

Bravo za naše uče-nike!

Svake veljače udru-ženje Insafe/INHOPE, uz potporu Europske Komisije, organizira Dan Si-gurnijeg interne-ta kojemu je cilj promicanje sigurnije i odgovornije upotre-be online-tehnologije i mobilnih uređaja, posebice među dje-com i mladima.

Svake godine na dru-gi dan drugog tjedna drugog mjeseca ti-suće se ljudi diljem svijeta udruže kako bi sudjelovali u do-gađajima i aktivnos-tima kojima žele po-dići svijest o sigur-nosnim problemima

DAN SIGURNIJEG INTERNETA

veljača 2018.

Izvor foto: http://www.medijskapismenost.hr/dan-sigurnijeg-interneta-2018/

Ekonomske vijesti

Stranica 40 Posebno izdanje EKOOS-a

ponašanje te zaštitu potrošača,

elektroničko poslova-nje.

Učenici su slobodno vrije-me proveli na Adventu u Zagrebu, koji je proglašen jednim od najljepših Adve-nata u Europi.

U četvrtak 14. prosinca 2017. godine učeni-ci Ekonomske i upravne škole Osijek posjetili su Zagrebačku bur-zu i Hrvatsku narodnu ban-ku u organizaciji nastavnica Zore Biuklić, Jadranke Kri-stić i mr.sc. Marije Mesić Škorić, prof. Učenici su upoznali: poslovanje Zagreba-

čke burze i osnove fi-nancijske pismenosti,

financijska znanja i

POSJET UČENIKA ZAGREBAČKOJ BURZI i HNB-u prosinac 2017.

Izvor foto: http://mojzagreb.info/zagreb/hrvatska/zagrebacka-burza2

Prekrasnim glazbenim i scenskim programom naši su učenici uljepšali dan dje-ci i njihovim roditeljima ko-jima blagdani, bez pomoći sugrađana, ne bi bili tako radosni. Akciju su vodile rehabilitatorica Jelena Soudil-Prokopec i nastavni-ca Vlasta Svalina. Na ponos Škole!

Školski volonterski klub, kao i prošle godine, uprili-čio je dodjelu darova za djecu-korisnike humanitar-ne udruge „Rijeka Ljubavi“. Dana 20.12.2017. Udruga je organizirala dodjelu bo-žićnih darova za oko 200 socijalno ugrožene djece grada Osijeka, a dio slatki-ša za dječje paketiće pri-kupili su i volonteri Eko-nomske i upravne škole Osi-jek. Volonteri su nekoliko tjedana izrađivali božićne ukrase te ih na prigodnom štandu, na Trgu Ante Star-čevića, razmjenjivali za do-nacije građana našeg grada. U akciji prikupljanja slatki-ša i igračaka sudjelovali su i ostali učenici naše škole, kao i nastavnici.

UDRUGA „RIJEKA LJUBAVI“ i NAŠI VOLONTERI

Stranica 41

Mladi poduzetnik

ožujak 2018.

Učenice D. Pakšec, A. Bagu-dić i N. Pavičić sudjelovale su na natjecanju „Mladi podu-zetnik” u Valpovu.

Učenice su osvojile prvo mje-sto koje dijele s učenicama iz Đakova.

Natjecanje se održalo 2. o-žujka 2018. godine. Mentori-ca je bila prof. Ljiljana Du-mančić.

Čestitamo!

Europski tjedan novca

vodio uz pomoć Kahoot platforme koja se po-kazala kao edukativan i zabavan način vježbe i provjere znanja.

Mentorice učenika: profeso-rice Antonija Čalić, dipl. oec.

i Sanda Duk, dipl. oec.

Učenici 1. d, 1.e i 1.f razrednog odjela su-djelovali su 16. ožujka 2018. godine na na-tječaju Europski kviz o novcu. Natjecanje je organizirala Hrvat-ska udruga banaka u suradnji s udrugom Štedopis i uz podršku Agencije za odgoj i obrazovanje. Europski kviz o novcu, projekt Europske bankarske federacije, organizi-rao je ove godine prvi puta natjecanje u ci-jeloj Europi, s ciljem

povećanja financijske pismenosti mladih. Fi-nancijsko obrazovanje važnije je nego ikada, ali nažalost ono nije dovoljno zastupljeno u hrvatskim školama. Kao što mladi znaju čitati i pisati (literarna pisme-nost), računati (matematička pisme-nost), služiti se raču-nalom (informatička pismenost), važno je znati raspolagati svo-jim novcem, a to znanje jest financijska pisme-nost. Natječaj se pro-

Stranica 42 Posebno izdanje EKOOS-a

Našu su nastavnici i

djelatnici škole i ove

godine tradicionalno

upriličili kraj nastavne

godine 2017./2018. te

posjetili izletište i ad-

renalinski park Zlatnu

Gredu 11. srpnja 2018.

godine. U srcu Kopa-

čkog rita, naši su nas-

tavnici uživali u ljepo-

tama Baranje i druže-

nju.

Izlet zaposlenika Ekonomske i upravne škole Osijek u Zlatnu Gredu

Fotografije su iz privatne zbirke te su objavljenje uz privolu djelatnika Ekonomske i upravne škole Osijek

Uredništvo i lektura: Doris Goljevački, prof.

Korektura:

Marijana Biljan, prof.

Trg sv. Trojstva 4 31000 Osijek

Web: http://ss-ekonomska-upravna-os.skole.hr/

031/212-670 fax: 399-353

e-mail: ured@ss-ekonomska-upravna-

os.skole.hr

Ekonomska i upravna škola Osijek

Ekonomska i upravna škola Osijek