EPIDEMIOLOGIJA

1. DEFINICIJA EPIDEMIOLOGIJE- prati pojavu zaraznih i svih masovnih bolesti, proučava zakone po kojima se one šire i organizira mjere kojima se može njima suprotstaviti. Epidemiologija je znanost o rasprostranjenosti bolesti u populaciji i o čimbenicima koji utječu na pojavljivanje bolesti u toj populaciji.

2. DEFINICIJA ZDRAVLJA- stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti (SZO 1948.) Drugačije rečeno zdravlje podrazumijeva skladnu ravnotežu u građi i funkciji organizma, te adaptibilnost tj. sposobnost organizma u prilagodbi na vanjske čimbenike npr. zimu, napor, ekološke uvjete. Bitan je i subjektivni doživljaj zdravlja, mnoge osobe koje boluju od kroničnih bolesti dugo se vremena osjećaju zdrave. S druge strane hipohondri koji umišljaju nepostojeće bolesti.

3. PODJELA EPIDEMIOLOGIJE - deskriptivna (opisna) opisuje pojavu tko, gdje i kada obolijeva

• ti podaci se koriste kao temelj za planiranje zdravstvene službe• iz dobivenih podataka postavlja se hipoteza o etiološkoj povezanosti

- analitička testira postavljene hipoteze• svrha joj je odrediti razloge i pronaći uzroke bolesti• važna joj je primjena u prevenciji bolesti i javnom zdravstvu• pojednostavljeno, nastoje se pronaći razlike između skupine oboljelih ili

izloženih djelovanju nekog etiološkog ili rizičnog faktora i kontrolne skupine zdravih ili neizloženih

- eksperimentalna epidemiologija• pazeći napose na etička načela, uključuje kliničke pokuse (s bolesnicima)• terenske pokuse (sa zdravim osobama)• pokuse komunalne intervencije (intervencija se primjenjuje na skupinu

zdravih subjekata)• ispituje efikasnost neke interventne mjere

4. AKUTNA I KRONIČNA BOLESTAKUTNA – nastaje naglo, razmjerno kratko traje (nekoliko dana, tjedana), npr. gripa, prehladaKRONIČNA – nastaje polagano i podmuklo, dugo traje - mjesecima, godinama pa čak i doživotno, npr. zloćudne bolesti, hipertenzija, duševne bolesti. Smanjuje kvalitetu života, većinom dovodi do neke vrste invalidnosti i prijevremene smrti. Liječenje značajno opterećuje zdravstvene fondove.5. POJAM ZARAZNE BOLESTI – uzrokovane su živim uzročnicima, svaka bolest ima jednog posebnog uzročnika, početak se može gotovo sa sigurnošću odrediti, prenose se s jedne osobe na drugu, nakon preboljele bolesti gotovo redovito ostaje imunitet, a samo ponekad preosjetljivost, kratko traju i u pravilu završavaju potpunim ozdravljenjem

6. POJAM NEZARAZNE BOLESTI - Multikauzalna etiologija, niti jednu od tih bolesti ne izaziva samo jedan uzrok nego više njih. Početak je neodređen, traju dugo, doživotno, većina nije izlječiva, mogu smanjiti kvalitetu života, dovesti do invalidnosti i prijevremene smrtnosti te značajno opterećuju zdravstvene fondove. Broj se povećava s dobnom granicom. Demografski trendovi s rastućim brojem starijih osoba i suvremeni način života obilježen mehanizacijom, automatizacijom radnih procesa i kompjuterizacijom, sa sve manje fizičkih opterećenja na radnom mjestu, sedentarni način života, izloženost stresu i po zdravlje štetne životne navike pridonijeli su posljednjih desetljeća značajnom porastu kroničnih nezaraznih bolesti

7. NAČINA JAVLJANJA BOLESTI:- sporadički (pojedinačni slučajevi neke bolesti, međusobna nepovezanost slučajeva) - epidemijski 1. pojava dvaju ili više slučajeva međusobno povezanih, 2. pojava većeg broja oboljelih na nekom području u određenom razdoblju; 3. pojava bolesti na nekom području koja nadilazi uobičajenu učestalost; progresivno, masovno- pandemijski (vremenski kratkom razdoblju epidemija neke bolesti se proširi da zahvati više zemalja ili kontinenata) - endemijski (dugotrajno pojavljivanje neke bolesti na nekom području; neprekidno kruženje među osobama oslabjela imuniteta, sporadično, nepovezano) 8. TIPOVI EPIDEMIJA

I. tip : primjer salmoneloza • pokazuje nagli porast i pad• kratkotrajnost epidemije (svi oboljeli se pojave unutar vremenskog raspona

od jedne inkubacije relevantne bolesti)• nastaje zajedničkim izvorom zaraze i osjetljivi su zaraženi gotovo istodobno II. tip - gripa• epidemije se javljaju u periodu dužem od jedne inkubacije• bolest se širi od osobe do osobe, ili iz jednog, ali kontinuiranog izvora zaraze• progresivno širenje• na ovaj način se uz zarazne, pojavljuju i nezarazne bolesti Epizootija je epidemijska pojava neke zoonoze

10. KEMIJSKI RIZIČNI FAKTORI BOLESTI – mogu narušiti ljudsko zdravlje i svakodnevno smo izloženi djelovanju raznih kemijskih agenasa. To su razni kem. spojevi i elementi, mogu biti i lijekovi, alkoholi, ind. kem. spojevi, kiseline, lužine, teški metali, otrovi raznih biljaka i životinja. Pr. alkoholizam, intoksikacija lijekovima, trovanje gljivama, ugriz zmije, trovanja živom, olovom i arsenom11. BIOLOŠKI RIZIČNI FAKTORI BOLESTI– su živi uzročnici bolesti (mikroorganizmi) iz životinjskog (protozoe) i biljnog svijeta (bakterije – staphilokok, streptokok; rikecije, virusi – H. influence; gljivice – C. albicans)

12. EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOLESTI – mjesto, vrijeme, osoba (dobni učinak, periodski učinak, generacijski učinak), spol, zanimanje, bračno stanje, imunobiološko stanje, kolektivna imunost- vrijeme: učestalost neke bolesti može pokazivati • jednoliko, • nejednoliko • valovito - tip kod kojeg se u pravilnim razmacima izmjenjuju periodi s manjoj i

većom učestalosti oboljelih; a s obzirom na taj period može se raditi o:- sezonskim pojavama ako je taj period godinu dana, - više od 1 god manje od 10 god periodične pojave

- više od 10 god. sekularne pojave13. DOB I SPOL KAO EPIDEMIOLOŠKE ZNAČAJKE- dobni učinak posljedica diferencijacije i sazrijevanja tkiva (unutarnji faktor)Akutne zarazne bolesti češće su u mlađoj dobi, a kronične nezarazne u starijoj dobi- spol: Mt (mortalitet) veći u muškog roda Mb (morbiditet) veći kod ženaMuškarci češće obolijevaju od raka pluća, hernija, želučanog i duodenalnog ulkusa, ali i ozljede su češćeŽene više obolijevaju od hepatobilijarnih bolesti, reumatskih, psihičkih..

14. ZANIMANJE KAO EPIDEMIOLOŠKA KARAKTERISTIKA - profesionalne bolesti – bolesti koje se javljaju gotovo isključivo u osoba pojedinih zanimanja, ili zbog posebnih uvjeta rada, ili specifičnosti tehnološkog procesa (antropozonoze kod stočara, veterinara, mesara; serumski hepatitis kod zdravstvenih radnika; rak mokraćnog mjehura kod osoba koje rade s anilinskim bojama)

15. ZNAČAJ MJESTA I VREMENA KAO EPIDEMIOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOLESTI- mjesto: temperatura, vlaga, flora, fauna onečišćenje atmosfere, vode za piće lokalne navike stanovništva- endemske bolesti: ehiokokoza, endemska nefropatija, gušavost- vrijeme: bolest se može javljati tijekom cijele godine ili valovito (sezonski, periodički, sekularno)

16. PRIRODNI TIJEK NEZARAZNIH BOLESTI1. stadij – stadij osjetljivosti, adaptacija, nema simptoma2. stadij – predklinički stadij – još uvijek nema znakova bolesti, ali zbog duže izloženosti određenom rizičnom faktoru stvaraju se patološke promjene u organizmu koje mogu biti reverzibilne i ireverzibilne3. stadij – klinički stadij, prisutni su simptomi bolesti4. stadij – stadij invalidnosti ili nesposobnosti

17. PRIRODNI TIJEK ZARAZNIH BOLESTISvaku bolest možemo podijeliti na tri faze:1.Inkubacija – vrijeme od ulaska uzročnika u domaćina pa do razvoja bolesti2.Klinički stadij – prisutni simptomi bolesti, bolesnik najzarazniji, nestankom znakova bolesti nastupa treći stadij3.Rekonvalescencija (ili drugi ishodi)18. VOGRALIKOV LANAC:1. izvor zaraze2. putovi širenja bolesti3. ulazna vrata infekcije4. količina i virulencija uzročnika, okoliš5. osjetljivost domaćina19. IZVOR ZARAZE - može biti čovjek ili životinja koji izlučuju klice koje ulaze u drugu

osobu i u njoj izazivaju zarazu. Bolesnik može izlučivati klice u sve tri faze bolesti (inkubaciji, kliničkoj manifestaciji i rekonvalescenciji). Više izvora čini žarište zaraze20. PUTOVI ŠIRENJA ZARAZNE BOLESTI Izravnim kontaktom (preko kože i sluznica, spolni odnos, poljubac)Neizravnim kontaktom (preko raznih predmeta i medicinskih instrumenata)Zrakom, vodom i hranomPreko vektora (kukci, grinje, krpelji)Preko zemljePreko posteljice21. DEFINIRAJTE KLICONOŠTVOKLICONOŠA - bolesnik; naizgled zdrava osoba, koja u sebi nosi klice i izlučuje ih u okolinu /KLICONOŠTVO - infektivni agens koji kliconoša može ispuštati u okoliš svim tjelesnim izlučevinama: slina, krv, stolica, mokraćaPo trajanju: - akutno – učestalije / kronično - ako traje duže od godinu dana (trbušni tifus, AIDS, serumski hepatitis)/ kontaktno22. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ČLANKONOŠCIMA – bolesti koje prenose člankonošci zovu se transmisivne bolestiKukci: muhe, buhe, komarci, uši, ose, pčele i dr.Paučnjaci: krpelji, grinje, pauci i škorpioniMuhe – mehanički prenosioci: bacilarne dizenterije, trbušnog tifusa i dr. crijevnih zaraznih bolestiBuhe (xenopsila cheopis) prenosioci kuge sa štakoraKomarci (Anopheles) – biološki prenosioci malarijeUši (prtena uš) biološki prenosioc pjegavcaKrpelji – biološki prenosioc krpeljnog meningoencefalitisa i lyme-boreliozeGrinje (Sarcoptes scabiei) prenosi scabiesa ili svraba na čovjeka23. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI DODIROMIzravni kontaktRukovanje, poljubac, spolni odnos, masaža, ugriz, ...Primjer: bjesnoća nakon ugriza bijesne životinje

Prenose se crijevne, kožne, spolne bolesti Neizravni kontaktRazni predmeti naročito u okolici bolesnika: pribor za jelo i piće, posteljina, igračke….Medicinski instrumenti: igle, šprice, kirurški, ginekološki i zubarski instrumenti, i sl.Primjer: prijenos HIV-a nesterilnom iglom24. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI HRANOMMeso, mlijeko i jaja, njihove prerađevineNajčešće se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (Salmonella, Staphyloccocus, Clostridium)Čovjek može kontaminirati hranu, ili hrana može biti već inficirana od oboljele životinjePrimjer: Salmonella se razmnožava u hrani bogatoj bjelančevinama (meso, mlijeko i jaja) takva je hrana kontaminirana, a da bi postala infektivnom, S. se morarazmnožiti u velikom broju (od 105 i više).Razmnožava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 CS druge strane, Campylobacter može u hranu doći samo ako je životinja (pile, svinja) bila inficirana za vrijeme života, jer se u hrani ne razmnožava25. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI PUTEM PLACENTERubeola – virus se prenosi od oboljele trudnice na plod – najveća vjerojatnost oštećenja ploda je u 1. Mjesecu trudnoće 40%, zatim u 2.mjescu 20% i u 3. mjesecu oko 10 %. Može doći do smrti ploda, većih ili manjih anomalija i deformiteta naročito na vidnim i slušnim organima ali i drugdje.AIDS – virus se prenosi na dijeteToxoplasma gondii i citomegalovirus se također prenose posteljicom na fetus26. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI VODOMZa piće je najbolja DUBOKA PODZEMNA VODA, prolazeći kroz više slojeva zemlje, ta se voda oslobađa infektivnih agensa, a istodobno obogaćuje različitim mineralima. Površinska voda (rijeke, jezera) se mogu koristiti za piće, ali je treba dobro pročistiti: filtrirati, taložiti, klorirati. Oborinska voda se kod nas koristi za piće u obalnom pojasu. Kišnica se skuplja na naplavnim površinama, filtrira se i sprema u cisterne. To je mekana voda, sa vrlo malo mineralaVodoopskrbni objekti su: pumpe, zdenci i vodovod. Najčešće hidrične epidemije u svijetu su epidemije: kolere, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se šire i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjunktivitis i streptokokoze, a isušivanjem močvara nastoji se eradicirati malarija.Uzročnici se u vodi uglavnom ne razmnožavaju, pa je broj uzročnika unesen vodom manji nego hranom, inkubacija je produžena, epidemija dulje traje i ima više abortivnih i blažih oblika bolesti. Češće ima zdravih kliconoša, koji mogu dodatnozaraziti i one koji se inače ne bi razboljeli - epidemijski rep.Hidrične epidemije nastaju: miješanjem otpadnih voda sa pitkom vodom –korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge; uzimanjem površinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija; zbog proloma oblaka, velikih kiša i već oštećenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbušnog tifusa i paratifusa u Splitu 1948.god.)

Obolijevaju se samo osobe koje piju zaraženu vodu – postojanje kontrolne skupine.Nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije ( u 1-2 danajavljaju se svi oboljeli).Epidemija prestaje rasti čim se spriječi daljnja konzumacija zaražene vode.Ako je bilo fekalno onečišćenje pitke vode, kemijska analiza će ukazivati na povećanje nitrita, nitrata i potrošnju kisika u takvoj vodi.Bakteriološki nalaz istog uzročnika u vodi i zaraženoj osobi, ukazivat će na VODU kao put širenja epidemije.27. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ZEMLJOM Tetanus: izvor zaraze: govedo, konji - put širenja: zemlja (Clostridia tetani u obliku spore) – ulazna vrata: ozljeda – u anaerobnim prilikama spora prelazi u vegetativni oblik i izlučuje toksin koji uzrokuje bolestCrijevni paraziti: dječja glista, trakavica, itd.Antrax i plinska gangrena28. ŠIRENJE ZARAZNE BOLESTI ZRAKOM - kapljične zaraze, gdje se uzročnici prenose velikim, manjim i sitnim kapljicama (aerosol) ili uskovitlanom prašinom zovu se još i aerogene infekcije – većina respiratornih zaraznih bolesti prenose se na taj način.- prijenos velikim kapima (većim od 10 mikrona): izvor zaraze - bolesnik ili zdravi

kliconoša, nalazi se vrlo blizu (do 1 metra) osobe koju će zaraziti; to je ujedno i direktan put širenja. Kašljanjem, kihanjem, govorom, poljupcem prenosi se infekt od izvora u još nezaraženu osobu. Velike kapi mogu u zraku ili na tlu izgubiti svoju ovojnicu (slina, sluz) i tako jezgra (bakterija ili virus) može još dugo lebdjeti u zraku, ili padaju na tlo i ponovno su uskovitlane prašinom – širenje putem zraka.

- prijenos manjim kapljicama (oko 5 mikrona) – ulaskom u osjetljivu osobu zadržavju se u nosu i grlu ili malim (1-4mikrona) koje prodiru do plućnih alveola i sitnim kapima (manjim od 1 mikron - aerosol) koje mogu biti natrag izdahnute

Male i sitne kapljice mogu vrlo dugo lebdjeti u zraku (i do 16 sati), pa i nije nužno da izvor zaraze bude blizu ili uopće u toj prostoriji (škola, tvornica, druge radne prostorije, kino, kazalište i dr. Male i sitne kapljice također konačno padnu na tlo i mogu biti uskovitlane prašinom.Zrakom se prenose svi uzročnici bolesti respiratornog trakta (tuberkuloza, influenca, prehlade, angine, pneumonije itd), dječje zarazne bolesti (ospice, vodene kozice, pertusis, parotitis, skarlatina itd.), teške i smrtonosne epidemije (variola, plućni oblik kuge, ebola) a također i neke crijevne zarazne bolesti, naročito u dojenčadi i male djece – česte su kao hospitalne infekcije: salmonele, šigele i E.coli.Neke se zoonoze šire zrakom: Q-groznica, antrax, tularemija, bruceloza.

29. ULAZNA VRATA INFEKTIVNOG AGENSAUsta: bolesti probavnog i dišnog sustavaNos: bolesti dišnog sustavaOko: trahom, leptospiroza, i još neke infekcijeSpolni organi: AIDS, sifilis, gonoreja i druge spolno prenosive bolesti

Koža: kožne bolesti, svrab, ubod krpelja, komarca, buhe,uši, ozljeda zaražena Clostridijom tetani ili uzročnikom plinske gangreneAko uzročnik uđe na pogrešna ulazna vrata, do bolesti neće doći.30. POJAM KOLIČINE UZROČNIKA – da bi infektivni agens izazvao bolest potrebna je dovoljna količina uzročnika - količina uzročnika = infektivna doza Visoka infektivna doza za: otrovanje hranom Salmonelama Mala infektivna doza za obolijevanje od npr.: morbila, trbušnog tifusa, bjesnoće 31. INDEKS KONTAGIOZNOSTI – stupanj osjetljivosti domaćina prema pojedinoj bolestiKontagioznost (zaraznost):- indeks kontagioznosti = broj zaraženih/broj izloženih

- ispoljavanje bolesti: indeks kliničke manifestacije = broj bolesnih/broj zaraženih

32. ZNAČAJKE INFEKTIVNOG AGENSA - kako će domaćin reagirati ovisi o svojstvima mikroorganizma:

a) INFEKTIVNA DOZA – količina patogenih mikroorganizama koji će uzrokovati bolest u osjetljivih b) INFEKCIOZNOST – mogućnost širenja infekcije sa osobe na osobu u bilo kojem stupnju bolesti, tako kod subkliničkih infekcija je infekcioznost vrlo velika, dok kod fatalnih je vrlo mala c) PATOGENOST – sposobnost uzročnika da izazove bolest; slaba patogenost rezultira većim brojem subkliničkih infekcija d) VIRULENCIJA – stupanj patogenosti; veća virulencija znači da je i manja infektivna doza dovoljna da izazove bolest i obrnuto, ujedno slaba virulencija uz veliku infekcioznost uzrokuje veliku, ali bezazlenu epidemiju

33. INFEKCIOZNOST UZROČNIKA – sposobnost uzročnika da izazove infekciju u drugog domaćina, sposobnost prenošenja bolesti prisutna u svim stadijima bolesti

34. INFEKTIVNA DOZA UZROČNIKA - količina patogenih mikroorganizama koji će uzrokovati bolest u osjetljivih - visoka infektivna doza za: otrovanje hranom salmonelama- mala infektivna doza za obolijevanje od npr.: morbila, trbušnog tifusa, bjesnoće

35. PATOGENOST UZROČNIKA – sposobnost uzročnika da izazove bolest.Niska patogenost: mnogo latentno bolesnih ili sa abortivnim i blagim oblicima = mnogo zdravih kliconošaVirulencija je stupanj patogenosti; ako je patogenost visoka, tada je visoka i virulencija, a to je ako: - i mali broj uzročnika izazove bolest,

- bolest ima tešku kliničku sliku, teške posljedice, - je čest smrtni ishod

36. VIRULENCIJA - je stupanj patogenosti; ako je patogenost visoka, tada je visoka virulencija, a to je ako: i mali broj uzročnika izazove bolest,

bolest ima tešku kliničku sliku, teške posljedice, je čest smrtni ishod.- veća virulencija znači da je i manja infektivna doza dovoljna da izazove bolest i obrnuto, ujedno slaba virulencija uz veliku infekcioznost uzrokuje veliku, ali bezazlenu epidemiju

37. DISPOZICIJA (osjetljivost) DOMAĆINA PREMA ZARAZNOJ BOLESTI- apsolutna osjetljivost (morbili) kod koje domaćin uvijek oboli kada prvi put dođe u kontakt s uzročnikom- relativna osjetljivost (polomijelitis, meningokokni meningitis) kodkoje će domaćin oboljeti ako se inficira velikim brojem uzročnika, odnosno ako se radi o uzročniku velike virulncije38. ODGOVOR DOMAĆINA NA UZROČNIKA- nema reakcije – organizam je imun, premala doza ili je uzročnik unesen na kriva vrata- nevidljiva reakcija - domaćin reagira sam stvaranjem protutijela što se naziva infekcija- vidljiva reakcija – blagi ili teški simptomi, ili smrt

39. PRVA LINIJA OBRANE DOMAĆINA – integritet kože i sluznice- koža: ne propušta mikroorganizme(iznimka kod leptospiroze)- sluznica – respiratorna (dlačice, cilije, sluz, fagociti) - gastrointestinalna (enzimi, acidiret želuca, alkalnost crijeva) - urinarna (sterilna)

40. DRUGA LINIJA OBRANE DOMAĆINA – nespecifični celularni i kemijski odgovor a) interferon- sprečava sintezu virusa u stanicib) komplement – dopunjava reakciju protutijelac) properdin – surađuje s proteinskim komplementom, pojačava fagocitozu, upalu, destrukciju bakterijad) prostanglandin – lipidi vezani za membranu stanice, povećavaju kapilarnu propustivljost 41. TREĆA LINIJA OBRANE DOMAĆINA - specifični imuni odgovor na poticaj antigena (proteini, polisaharidi)- protutijela produciraju B limfociti uz pomoć T limfocita

42. VRSTE IMUNOSTI

IMUNOST je stanje sigurnosti protiv određene bolesti, a može biti prirođena koja je pasivna i dobiva se od majke, i stečena koja može biti pasivna – davanjem gamaglobulina ili aktivna – nakon preboljene bolesti ili nakon cijepljenja. - razlikujemo apsolutnu osjetljivost tj. domaćin će uvijek oboljeti kada prvi puta dođe u kontakt s uzročnikom i relativnu tj. domaćin će oboljeti ako se radi o velikoj infektivnoj dozi ili uzročniku velike virulencijeNespecifična (urođena, prirođena) imunost jest otpornost na strane tvari svojstvena organizmu koji s tim antigenima nije došao nikad ranije u dodir. Ona nije specifično usmjerena baš protiv tog antigena koji narušava antigenski integritet, niti ostavlja sjećanje na njega. Predstavlja prvu liniju obrane i od rođenja osigurava vrlo dobru zaštitu protiv većine mikroorganizama. Specifična je imunološka reakcija usmjerena baš protiv antigena koji je ušao u organizam i rezultat je podražaja imunološkog sustava.

1. Humoralna imunost je imunost posredovana protutijelima. Protutijela se stvaraju nakon ulaska nekog antigena u organizam, bilo slobodnog topljivog ili vezanog uz površinu neke čestice.

2. Stanična imunost je imunost posredovana stanicama, pretežno limfocitima T i makrofagima. Ona se obično javlja pri ulasku nekih unutarstaničnih bakterija, virusa, stanica transplantata ili tumora.

Prema načinu stjecanja specifična se imunost dijeli u:

1. Aktivna imunost je onaj oblik imunosti koji se stječe aktivnošću organizma u dodiru s antigenom. Organizam postaje imun zahvaljujući proizvodnji vlastitih efektora imunosti, humoralnih, ili staničnih. To se može dogoditi prilikom prirodnog ulaska antigena (npr. zarazna bolest) u organizam ili umjetnog unošenja (npr. cijepljenje).

2. Pasivna imunost stječe se prijenosom već gotovih protutijela što ih je stvorio neki drugi organizam. I ta se imunost može steći na prirodan način (npr. prijenos imunoglobulina od majke u čedo putem posteljice ili kolostrumom) ili umjetan način (eroterapija ili seroprofilaksa). Pasivna imunost traje kratko, posebno ako se daju ksenogenični imunoglobulini. Zbog toga se danas taj oblik imunosti terapijski primjenjuje samo kada ne postoji djelotvorniji način lječenja zarazne bolesti (npr. neke bolesti uzrokovane virusima), ili ako se zbog prirode bolesti ne može čekati pojava vlastitih protutijela (npr. ugriz zmije otrovnice).

3. Adoptivna imunost postiže se prijenosom senzibiliziranih imunokompetentnih stanica iz imune u neimunu životinju. Prenijeti limfociti se nasele u svom novom domaćinu i obavljaju svoju uobičajenu funkciju. Da naseljenje bude uspješno potrebno je da primalac bude genski indentičan davaocu (singeničan) ili da je imunološka reaktivnost primaoca potisnuta. U protivnom presađene stanice budu odbačene transplantacijskom reakcijom. Pri prijenosu limfocita u nesrodnog davaoca može doći i do smrtonosne reakcije transplantata protiv primaoca (GVH reakcija prema engl. graft versus host).

43. PASIVNA IMUNOST - stječe se prijenosom već gotovih protutijela što ih je stvorio neki drugi organizam. I ta se imunost može steći na prirodan način (npr. prijenos imunoglobulina od majke u čedo putem posteljice ili kolostrumom) ili umjetan način (eroterapija ili seroprofilaksa). Pasivna imunost traje kratko, posebno ako se daju ksenogenični imunoglobulini. Zbog toga se danas taj oblik imunosti terapijski primjenjuje samo kada ne postoji djelotvorniji način lječenja zarazne bolesti (npr. neke bolesti uzrokovane virusima), ili ako se zbog prirode bolesti ne može čekati pojava vlastitih protutijela (npr. ugriz zmije otrovnice).

44. AKTIVNA IMUNOST- onaj oblik imunosti koji se stječe aktivnošću organizma u dodiru s antigenom. Organizam postaje imun zahvaljujući proizvodnji vlastitih efektora imunosti, humoralnih, ili staničnih. To se može dogoditi prilikom prirodnog ulaska antigena (npr. zarazna bolest) u organizam ili umjetnog unošenja (npr. cijepljenje).

45. KARAKTERISTIKE EPIDEMIJA KOJE SE ŠIRE ZRAKOM - velik je broj oboljelih, raštrkani su na velikom prostoru. Češće se javljaju u hladnije doba godine, sezonski i to zbog većeg boravka u zatvorenom, ne dobro prozračenom prostoru. Obično su to kapljične zaraze, gdje se uzročnici prenose velikim, manjim i sitnim kapljicama (aerosol) ili uskovitlanom prašinom zovu se još i aerogene infekcije Zrakom se prenose svi uzročnici bolesti respiratornog trakta (tuberkuloza, influenca, prehlade, angine, pneumonije itd),dječje zarazne bolesti (ospice, vodene kozice, pertusis, parotitis, skarlatina itd.), teške i smrtonosne epidemije (variola, plućni oblik kuge, ebola) a također i neke crijevne zarazne bolesti, naročito u dojenčadi i male djece – česte su kao hospitalne infekcije: salmonele, šigele i E.coli.Neke se zoonoze šire zrakom: Q-groznica, antrax, tularemija, bruceloza.

46. KARAKTERISTIKE EPIDEMIJA PUTEM HRANE – imaju kraću inkubaciju i težu kliničku sliku, epidemija izbija eksplozivno, broj oboljelih ovisi o broju koji su jeli zaraženu hranu, postoji kontrolna skupina (oni koji nisu jeli tu hranu), učestalije su u toplijim mjesecima i kraće traju. Zaraženo može biti meso, mlijeko i jaja, njihove prerađevine. Najčešće se ovako prenose crijevne zarazne bolesti (Salmonella, Staphyloccocus, Clostridium). Čovjek može kontaminirati hranu, ili hrana može biti već inficirana od oboljele životinje. Primjer: Salmonella se razmnožava u hrani bogatoj bjelančevinama (meso, mlijeko i jaja) takva je hrana kontaminirana, a da bi postala infektivnom, S. se mora razmnožiti u velikom broju (od 105 i više). Razmnožava se uz pogodne okolinske uvjete: temperatura od +5 do +60 °C. S druge strane, Campylobacter može u hranu doći samo ako je životinja (pile, svinja) bila inficirana za vrijeme života, jer se u hrani ne razmnožava

47. KARAKTERISTIKE GASTROENTERITISA KOD STAFILOKOKNE INTOKSIKACIJE

- uz salmoneloze je najčešće bakterijsko otrovanje hranom. Stafilokok je otporan na toplinu (izdrži temperaturu vrenja 1 sat), tako da ga kuhanje hrane ne uništava. Inkubacija traje 2-6 sata, nema temperature, javlja se mučnina, proljev i eksplozivno povraćanje, stanje se brzo popravlja. Javlja se sporadično ili grupno, mogu se javiti epidemije ljeti (sladoled, kolači i sl.). 48. KARAKTERISTIKE GASTROENTERITISA UZROKOVANOG SALMONELOM Inkubacija : 12-72 h Simptomi: temperatura, mučnina, povraćanje, grčevi u trbuhu i proljev Trajanje bolesti: približno 1 tjedanSALMONELOZEDEFINICIJA: sve bolesti izazvane salmonelama, uključujući trbušni tifus. Salmoneloze

u užem smislu su netifusne salmoneloze.ETIOLOGIJA: Salmonele, primarno su paraziti crijeva različitih sisavaca, ptica i ljudi, ali

mogu biti zaraženi i gmazovi, a i neki kukci (muhe, žohari isl.). često se nalaze i u domaćih životinja. Poznato je preko 2200 različitih tipova salmonela. Najz-načajnije su : S.typhimurium, S.enteritidis, S.heidelberg, S.java, S.thompsoni, S.manhattan itd.

EPIDEMIOLOGIJA: primarni izvor zaraze za čovjeka su domaće životinje, miševi i štakori. Salmonele se mogu nalaziti u jajima, mlijeku, mesu, a moguće je i fekalno-oralni prijenos. Za oboljenje čovjeka je potrebna vrlo visoka infektivna doza (nekoliko milijuna ili milijardi klica). Moguć je i prijenos kontaktom, ali samo kod imunodeficijentnih osoba.

PATOGENEZA: ulaze u organizam ingestijom, inficiraju probavni trakt, a bolest se manifestira gastroenteritisom ili enterokolitisom. Mogu ući i u krv, a putem krvi i u druge organe.

49. KARAKTERISTIKE HIDRIČNE EPIDEMIJERazbolijevaju se samo osobe koje piju zaraženu vodu – postojanje kontrolne skupine. Nakon produljene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije (u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli).Eepidemija dulje traje i ima više abortivnih i blažih oblika bolesti. Češće ima zdravih kliconoša, koji mogu dodatno zaraziti i one koji se inače ne bi razboljeli - epidemijski rep. Uzročnici se u vodi uglavnom ne razmnožavaju, pa je broj uzročnika unesen vodom manji nego hranomHidrične epidemije nastaju:

- miješanjem otpadnih voda sa pitkom vodom (korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge)

- uzimanjem površinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija

- zbog proloma oblaka, velikih kiša i već oštećenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi (velika epidemija trbušnog tifusa i paratifusa u Splitu 1948.god.) Najčešće

hidrične epidemije u svijetu su epidemije: kolere, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije.

Vodom se šire i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjunktivitis i streptokokoze, a isušivanjem močvara nastoji se eradicirati malarija.

50. PREVENCIJA ZARAZNIH BOLESTI 1. primarna – stalno provođenje profilakse a) opće i higijensko sanitarne b) specifične ili epidemiološke 2. sekundarna – čine one mjere koje se provode kada se određena bolest već pojavila u jednom ili više slučajeva

51. OPĆE MJERE PREVENCIJE ZARAZNIH BOLESTI – postupci koji nisu usmjereni samo prema jednoj posebnoj bolesti već djeluju općenito u vidu sprečavanja zaraze:

• osobna higijena, higijena okoline• pitka, higijenski ispitana voda• dispozicija fekalija, otpadnih voda i smeća• nadzor smještaja i boravka ljudi u zajedničkim prostorijama• nadzor nad izgradnjom stambenih, obrtničkih i industrijskih objekata• nadzor nad čistoćom javnih površina i objekata• nadzor nad proizvodnjom, uskladištenjem i prodajom svježeg mesa, i

industrijskih prehrambenih proizvoda te osoba koje njima rukuju• zdravstveni odgoj

52. POSEBNE MJERE PREVENCIJE ZARAZNIH BOLESTI 1.Mjere prema kliconošama: - otkrivanje kliconoša u populaciji, s posebnim naglaskom na one koji rade s vodom, hranom, u dječjim vrtićima, školama, staračkim domovima, zdravstvenim ustanovama 2.Obavezna cijepljenja 3.Mjere zaštite stanovništva na granicama (karantene, međunarodni sanitarni pravilnik, hrvatski sanitarni pravilnik za malariju i koleru) 4.Sekundarna prevencija koja se provodi da ne dođe do epidemije: - terenski epidemiološki izvidi - anketiranje pri pojavi epidemije ili pojave cijelog niza zaraznih bolesti

53. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA IZVORU ZARAZE- rano postavljanje dijagnoze: lako je kod tipične slike, teže kod blagih simptoma; obavezna je lab. Obrada- izolacija: Bolnička – tifus, pjegavac, hemoragijske groznice, bjesnoća, tetanus, antraks Kućna Rano liječenje

- evidencija i prijava bolesti- dezinfekcija (u tijeku, završna, obvezna – kuga, kolera, difterija, polio, dizenterija, TBC) - dezinsekcija i deratizacija

54. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA KONTAKTIMA- karantena (kuga, hemoragijska groznica)- zdravstveni nadzor- seroprofilaksa i kemoprofilaksa

55. PROTUEPIDEMIJSKE MJERE PREMA PUTOVIMA ŠIRENJA ZARAZE – istodobno kada i prema izvoru zaraze (kontakt, hrana,voda, zrak, člankonošci)

56. CIJEPLJENJE – imunizacija ili vakcinacija je namjerno unošenje antigena u organizam domaćina da bi ga se potaknulo na stvaranje protutijela tj. stimulacija imunološkog sustava cjepljenika radi sprečavanja (infekcije), bolesti ili teškog oblika bolesti.Podjela prema aktivnoj tvari – antigenu:• Živa (atenuirana) virusna

– MoPaRu, OPV, Ž. groznica, varičela/zoster, rota • Živa (atenuirana) bakterijska

– BCG... – S. typhi (ne koristi se više)

• Mrtva virusna – Cijeli virusi – IPV, bjesnoća, rabijes, KME, hepatitis A– Fragmentirani virusi (split) – gripa– Podjedinična cjepiva (subunit) – gripa– Rekombinantne bjelančevine omotača virusa – Hepatitis B, HPV

• Mrtva bakterijska– Pertusis, oralna kolera,

• Proteini, polisaharidi, konjugati, VLP– acelularni pertusis, pneumokokno, meningokokno, H. influenzae tip

B, Ana-Di, Ana-te, HPVOstali sastojci cjepiva:

• adjuvansi – aluminijeve soli, emulzije - skvalen, (toksoidi)

• konzervansi– tiomersal, 2-fenoksietanol, fenol, formaldehid

• stabilizatori– magnezijeve soli, sorbitol, želatina, sukroza,

• inaktivne rezidue– ostaci sredstava za inaktivaciju (formaldehid, glutaraldehid, vodikov

peroksid

– ostaci staničnih kultura- antibiotici (strepromicin, polimiksin B, gentamicin, neomicin), proteini kvasnica, proteini jaja, rezidue DNA

– ostaci hranilišta – albumini, šečeri, (prioni?)• bakterjski proizvodi

– endotoksini (pirogeni)

57. KALENDAR CIJEPLJENJA OD ROĐENJA DO ŠKOLE

Novorođenčad: BCG vakcinacija + hepatitis B

a) Ako su rođena u rodilištima cijepit će se BCG cjepivom i protiv hepatitisa B odmah u rodilištu.

b) Ukoliko nisu rođena u rodilištu cijepit će se BCG cjepivom do navršena dva mjeseca starosti, a protiv hepatitisa B u prvom mjesecu života

c) Sva djeca koja nisu cijepljena u rodilištu odnosno do dva mjeseca starosti moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života.

Novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju):hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rođenju (NN 164/04), prema postekspozicijskoj shemi.

S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana), sa 4 mj: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib

Nakon 2 mjeseca (8 tjedana), sa 6 mj:Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B

2. godina života:

- po navršenih 12 mjeseci života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)

- Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib

4. godina života: DI-TE-PER acelularno

58. KALENDAR CIJEPLJENJA U ŠKOLI

I. razred osnovne škole :

OSPICE – ZAUŠNJACI - RUBEOLA (MO-PA-RU) (ili prilikom upisa)

DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)

VI. razred osnovne škole: HEPATITIS B: 2 puta s razmakom od mjesec dana i treći puta pet mjeseci nakon druge doze

VII. razred osnovne škole: tuberkulinsko testiranje i BCG docjepljivanje nereaktora i epidemiološka obrada hiperreaktora

VIII razred osnovne škole: DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)

Završni razred srednjih škola: DI-TE pro adultis (19. godina života)

59. NAČINI CIJEPLJENJA – cijepiti se može davanjem pojedinačnog cjepiva (monovakcina) ili protiv više zaraznih bolesti davanjem miješanih kombiniranih cijepiva, ili istodobnim davanjem više pojedinačnih cjepiva (simultano davanje)

60. IMUNOPROFILAKSASprečavanje pojavljivanja (imunoprofilaksa) zaraznih bolesti provodi se na dva načina, aktivno i pasivno. Aktivna imunoprofilaksa je postupak koji nazivamo cijepljenjem, a kojim se organizam potiče da sam razvije specifičnu obranu prema određenoj zaraznoj bolesti. Pasivna imunoprofilaksa je postupak kojim se organizam privremeno zaštićuje od određene infekcije davanjem gotovih zaštitnih protutijela Budući da su zarazne bolesti česte i osobito opasne cijepljenje ima veliki značaj u redukciji pobolijevanja te sprečavanja širenja zaraznih bolesti.

61. KEMOPROFILAKSAUpotreba kemoterapijskih lijekova u cilju sprečavanja nastanka infekcijeObavezna protiv:

- kolere (osobe koje su bile u obiteljskom dodiru)- tuberkuloze (za sve osobe do navršene 3. godine koje nisu besežirane, a

reagiraju pozitivnom reakcijom; osobe do 14 godine koje burno reagiraju na tuberkulin; osobe zaražene virusom AIDS-a)

- malarije (osobe koje odlaze u zemlje u kojima postoji endemska malarija)- streprokoknih bolesti (osobe koje u anamnezi imaju reumatsku vrućicu, djecu

u obiteljskom kontaktu)- menigokokna bolest (osobe koje žive u uskom dodiru s bolesnikom)

62. PREVENTIVNE MJERE KOD GRIPE:- izbjegavanje izloženosti i izloženosti dišnih putova:

• izbjegavanje gužve u zatvorenom prostoru• provjetravanje• zaštita dišnih putova maskom• zaštita sluznica oka naočalama• pranje ruku

- antivirusni lijekovi – kemoprofilaksa (Tmiflu, Relenza)- cijepljenje – najbolja i dugotrajnija zaštita (Fluad, Flocetria)63. KOLEKTIVNA IMUNOST

- otpornost određene skupine osoba na ulazak i širenje nekog infekcioznog agensa, koja se temelji na imunosti visoke proporcije članova te skupine prema tom agensu

- za većinu bolesti protiv kojih se provodi obavezno cijepljenje proporcija cijepljenih treba doseći najmanje 90 % predviđene djece (iznimka morbili sa 95% to jest tetanus gdje pravilo o kolektivnoj imunosti ne vrijedi)

- broj imunih povećava se obolijevanjem od te bolesti, cijepljenjem ili samo inficiranjem (tiha imunizacija) ali i doseljavanjem imunih pojedinaca

64. PRIMARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI – usmjerena je na sprečavanje razvoja bolesti tj. provodi se u prvoj fazi prirodnog toka bolesti – prepatogeneza - stadij osjetljivosti kada nema ni kliničkih ni patoloških znakova bolestiOpće mjere:

- stvaranje uvjeta (u kući, na poslu, u okolini)- odgovarajuća prehrana- prikladna odjeća i obuća- kvalitetni uvjeti stanovanja- odmor i rekreacija- zdrava voda za piće- udisanje čistog zraka- zdravstveni odgoj

Posebne mjere: djelomično ili potpuno uklanjanje rizičnih čimbenika te otkrivanje novih; poznati su: pušenje,alkohol, unos masne hrane…Primarna prevencija mijenja štetne navike uklanja u potpunosti ili barem ograniči djelovanje smanjenjem osjetljivosti ili smanjenjem izloženosti.

65. SEKUNDARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI – usmjerena je na rano otkrivanje bolesti kada postoji najveća mogućnost izlječenjaDva su načina:- otkriti bolest u predkliničkom stadiju (nema nikakvih simptoma)- otkriti bolest u prvom kliničkom javljanju Uz redovite kontrolne liječničke preglede npr. Papa-test, mjerenje krvnog tlaka, guk-a, mamografija, skrining test raka debelog crijeva…

66. TERCIJARNA PREVENCIJA NEZARAZNIH BOLESTI - preventivni postupci u 4. stadiju prirodnog toka bolesti kada je nastupila invalidnost:- fizioterapija- djelovanje fizikalnih faktora na poboljšanje funkcije pojedinih dijelova tijela- bavi se djelomičnim poboljšanjem- rehabilitacija – osposobljavanje za povratak na radno mjesto - medicinska, socijalna i profesionalna

67. GRANICA GUSTOĆE- proporcija neimunih koja je potrebna da se bolest u nekoj populaciji može širiti (ako postoji izvor zaraze i prikladni putovi širenja). Ako je infekcija unesena nakon što je dosegnuta ta granica, oboljet će samo mali broj, a ako je znatnije prijeđena (osjetno povećana proporcija neimunih), onda će nastati epidemija koja će se ugasiti sama tek kad oboli 2x veći broj ljudi od onih za koliko je bila prekoračena granica – tzv. mehanizam samoregulacije epidemije

68. INCIDENCIJA- mjere incidencije su stopa i rizik- stopa incidencije izražava trenutačni potencijal za promjenu stanja zdravlja u

stanje bolesti- u brojniku je broj novih događaja u određenom vremenskom razdoblju, a u

nazivniku je rizična populacija, a dobiveni rezultat se izražava kao osoba– vrijeme (osoba-mjesec, osoba-godina)

69. NEONATALNI MORTALITET- smrtnost dojenčadi u prva 4. tjedna (0 – 28 dana)

70. OPĆI MORTALITET- broj umrlih osoba (u odnosu na cijelo stanovništvo) na određenom području

bez obzira na dob, spol, zanimanje, uzrok smrti i ostale karakteristike

71. PERINATALNI MORTALITET- umiranje djece od 28. tjedna trudnoće do 7. dana nakon rođenja, obuhvaća i

mrtvorođene

72. POSTNEONATALNI MORTALITET- broj umrle djece od 29. dana do kraja prve godine života

73. PREVALENCIJA- broj svih oboljelih od neke bolesti (ili svih bolesti) na određeni broj stanovnika

(100, 1 000, 10 000…) u određenom razdoblju- izražava stanje bolesti- ovisi o incidenciji, veća incidencija veća prevalencija

74. SKRINING – prosijavanje: ispitati naizgled zdrave osobe da se otkriju bolesni (identifikacija vjerojatno bolesnih među zdravima)- otkrivanje bolesti u drugom stadiju- nema vidljivih znakova bolesti- skriningom dobivamo:a) skrining negativan – vjerojatno zdravib) skrining pozitivan – vjerojatno bolesni što ne znači uvijek i stvarnu bolest, nju treba dokazati definitivnom dijsgnostikom- skrining mora biti: neškodljiv, brz, jednostavan, jeftin, pouzdan, validan

75. ZDRAVSTVENI NADZOR- postupak sekundarne prevencije kod zaraznih bolesti prema ugroženoj populaciji (kontaktima). Sastoji se u tome da se takve osobe svakodnevno javljaju u zdravstvenu ustanovu kako bi se odmah uočila eventualna pojava bolesti kod njih

76. SEKULARNE PROMJENE

– pojava većeg broja neke bolest nakon svakih 10 i više godina

77. ZOONOZE – bolesti koje se javljaju kod ljudi i kod životinja te mogu prelaziti s jednih na druge. Naša genetika ne dozvoljava većini zaraznih bolesti da prelazi s životinja na čovjeka ali manji broj ipak je univerzalan. Bolest mačjek ogreba, mikrosporoza, trihineloza, bjesnoća

9. RIZIČNI FAKTORI BOLESTI Rizični faktor je u medicini varijabla koja ukazuje na povećani rizik od obolijevanja ili zaraze. Rizični faktori se mogu dovesti u korelacijsku, ali se ne mogu nužno dovesti i u uzročno-posljedičnu svezu. Tako se primjerice ne može reći da niska životna dob uzrokuje ospice, ali je zato vjerojatno da mlađa osoba razvije imunost na tu bolest tijekom života.

Potencijalni rizični faktori se vrednuju usporedbom rizika izloženih rizičnom faktoru s rizikom neizloženih ( povezanosti bolesti srca s krvnim tlakom, kolesterolom i pušenjem )ETIOLOŠKI ČIMBENICI – uzročni čimbenici patoloških procesa, djeluju kao pokretači patološkoga procesa kada prijeđu prag štetnoga djelovanja. Ispod toga praga djeluju podražajno i često su neophodni za život, pa njihov nedostatak također uzrokuje patološke procesePodjela: ENDOGENI (nastaju u samom organizmu): genski poremećajiEGZOGENI (izvana djeluju na organizam): biološki (virusi, bakterije, paraziti), fizički, kemijski, socijalni