Euripid

Medeja

Preveo i komentare napisao:

Koloman Rac

Euripid: Medeja

2

SADRAJ

PRVI IN ________________________________________ 4

DRUGI IN _____________________________________ 11

TREI IN ______________________________________ 26

ETVRTI IN ___________________________________ 37

PETI IN _______________________________________ 46

RJENIK ________________________________________ 59

Euripid: Medeja

3

LICA: JASON MEDEJA, ena Jasonova. DVA SINIA NJIHOVA KREONT, kralj korintski EGEJ, kralj atenski DADILJA MEDEJINA UITELJ DJECE MEDEJINE GLASNIK ZBOR, gospoe korintske

Euripid: Medeja

4

PRVI IN

(Dvor Medejin u Korintu. Izlazi dadilja.)

Dadilja

Ej, brod da "Argo" nije u kraj kolanski Poletio sred Simplegada mrkijeh,1 Od sjekire da u umi na Peliju2 Bor nije pao nit se vesla maile Junaka prvih ruke, tono Peliji Po zlatno runo krenue! Ta gospa mi Medeja ne bi gradu Jolku dospjela, Nit oka die niti lica otkida Sa zemlje, slua prijatelja utjehu Koliko stijena kakva ili morski val. I katkad samo vratom makne prebijelim, Za ocem dragim sama za se zaplae, Za domovinom, kuom, to ih izdade I poe s muem, to je sada odbaci. U nesrei ti jadna spozna, kakva je Milina s domom se ne rastat oinskim. Na djecu mrzi, pogled ne veseli je, A strah me za nju, ne snuje li kakvo zlo, Jer kivno joj je srce, podnijet nee jad, to grdno trpi. Znam ja nju i bojim se: Bez rijei u kuu e, gdje joj krevet je, Unii, u srce e rinut otar ma Il' kraljevnu e ubit i mladoenju, A onda e je nesrea jo vea sna. Ta strana je, pa zavadi l' se tkogod s njom. Taj nee lako zapjevati s pobjede! (Dolazi uitelj s djecom.) Al' evo djece s trkalita, s igre sad! O jadu nimalo ne slute majinu, Jer srce mlado ba tugovat ne mari.

1 Pelija je oca Jasonova svrgao i sam zavladao u Jolku. Kad je Jason odrastao, zaite ezlo oevo. Pelija mu ga obea ako donese zlatno runo iz Kolhide. Jason krene po nj na "Argu" i proe Sim-plegadama na Bosporu. Stijene su udarale jedna o drugu, dok nije proao Jason. Odonda miruju. 2 Gora u Tesaliji.

Euripid: Medeja

5

DADILJA. UITELJ.

Uitelj

Ti - staro blago doma moje gospoe, to stoji tako sama tu pred vratima I sama sebi tui, pria nesreu? Pa kako se Medeji hoe samoj bit?

Dadilja

O Jasonove djece stari vodiu, Zla srea gospodara dobru robu je Bol, bijeda svoja, u srce ti dira ga. Tolika mene tuga, alost premori, Te enja nagna me, da amo izaem I zemlji, nebu jade kaem gospine.

Uitelj

Zar jo se jadna ne okani cvila svog?

Dadilja

Eh, kamo sree! Poe tek, - gdje j' srijeda jo?

Uitelj

O lude! - smije l' se gosparu rei to O nevolji zar nita ne zna novijoj?

Dadilja

A to je, stare? Kazat to ne krati se!

Uitelj

A - nita. alim, to sam i to reko sad.

Euripid: Medeja

6

Dadilja

Ne taji, tako t' brade, drugi, robinji, Jer ja u, ustreba li, muat o tome.

Uitelj

uh nekog, a uinih se, da ne ujem Ba dooh kockat se, gdje starci sijedi ti Sved sjede, do Pirene, svetog izvora, Iz zemlje, kae, korintske e istjerat Sa majkom djecu Kreont, ovog kraja kralj. A jesu l' te mu rijei prava istina, To ne znam. Htio bih, da nije tako to.

Dadilja

Zar to e Jason dati da mu djeca sad Podnesu, ako se i s majkom zavadi?

Uitelj

Rod stari s puta uklanja se novome, - Pa onaj3 ti i nije naem domu sklon.

Dadilja

Ah, propadosmo, privrgnemo l' novo zlo Tom starom, to iskusali ga nismo jo!

Uitelj

Al' ti - ta nije zgodno, da to gospa zna - De miruj, uti o tom, to ti rekoh sad!

Dadilja

O djeco, uste l', kakav vam je otac va? No ne kunem ga - ta gospodar on je moj, - Al' svojim mislim zao se pokaza on.

3 Kreont.

Euripid: Medeja

7

Uitelj

Tko smrtan nije takav? Vidje l' istom sad. Svak sebi vie nego blinjem da voli - Po pravu jedan, drugi rad dobitka svog? Zbog braka novog otac tih tu ne ljubi.

Dadilja

Hajd' djeco - sve e biti dobro - u kuu! A ti ih od majke to dalje dri sad I nemoj k majci ojaenoj putat ih! Ve vidjeh, okom ko bik bulji, gleda ih, Eh, neto snuje. Gnjeva nee proi se To dobro znam - dok ne srui ti na tle kog. No stiglo to dumane, a ne drage nam! (Uitelj ide s djecom u kuu.)

Medeja (u kui)

Oh, nesretne mene! Tekih li muka! Ao meni, ao! Da mi je mrijeti!

Dadilja

To, djeice draga, eto je ono! Jed u majke kipi, kipi joj srce! Pour'te se bre u kuu sada I nemojte blizu, na oi njojzi! Ne izlaz'te pred nju! Divlje se udi I prirode grozne, okrutne due Vi uvajte pomno! Ded idite bre, zaite pod krov! Ta jasno je: vaja oblak se die, Doskora e s veim, groznijim bijesom Provalit oluja. to e uradit To estoko, neumolno joj srce, Kad boli ga more?

Medeja (u kui)

Aj, aj! Aj, aj! Ja jadna pretrpjeh, jade pretrpjeh, - S njih vrijedno se tuit tunjavom silnom!

Euripid: Medeja

8

O zlosretne majke prokleta djeco, - Oh, propala s ocem, propao dom sav!

Dadilja

Ao meni, ao! Ao, jadna! to oevu grijehu djeca su kriva? to na njih mi mrzi? Ajme meni! Oj djeco, sva drem, nad vama zebem! U kralja se strana oholost koi, I rjetko kad slua, ve vlada veinom, A bijesa se svoga odrie teko. Po jednakom pravu ivjet je bolje. O da mi je, ako ve ne u sjaju, A ono bar mirno doekat starost! Ve ime ti umjerenosti sjaji, - Uitak je umjeren najljepi darak Smrtniku. Ni jedna prekomjerna srea U ovjeka nikad dobro ne ini, Jer naljuti l' bog se, nevolje tee Navaljuje na dom (Zbor dohrli.)

DADILJA, ZBOR

Zborovoa

Glas ula sam ovas, ula sam viku, Krik Kolanke bijedne, - Jo ne smiri se. Al', starice, kai, - Ta iz kue evo s vratima dvojim Cvil, jauk razabrah, a nikako, ene, Tog doma mi jadi na radost nisu, Jer ona ba srcu omilje mome.

Dadilja

Ah, doma ti nema, - nesta ga vee! Njeg4 druga ti ljuba, kraljevna, grli,

4 Jasona.

Euripid: Medeja

9

A gospoi ie u odaji vene. Ni jednom ti rijecom, utjehom milom, Sad ne mogu srca utjeit priji.

Medeja (iz kue)

Aj, aj! Oh, strijela da s neba mi projuri glavom! Od kakve je meni jo koristi ivot? Uh, uh! Sa ivotom da mi se mrskim Ve rastati, kraj mu uiniti smru!

Zbor

Da l' uje, Zeuse, zemljo, svijetlo, Jauk? Nesretnica mlada Plae, cvili. Kakva nezasitna enja Za muem te, ludo, mori, A uskorit smrt e tebi? To mi nemoj molit! Ako mu ti voli Zarunicu novu, Nemoj na nj se za to ljutit, - S tobom to e Zeus osvetit! Za dragim nemoj tuit, alit odvie!

Medeja

Oj Temido silna,5 Artemido asna,6 Da l' vidite patnje, to patim, a zakleh Svog prokletog mua zakletvom stranom? Oh, da mi je jednom ugledat njega I njegovu mladu satrte s domom, Kad krivicu meni drzli se init! O oe, o grade, - zapustih vas grdno I roenog brata svoga pogubih!

5 Boica pravde. 6 Boica braka.

Euripid: Medeja

10

Dadilja

Eh, ujete l', kako narie, zove Na osvetu Temidu i boga Zeusa, Kog ljudi uvarom zakletve dre? Ne, nee ti nikad osveta mala Utaiti jeda gospoi mojoj!

Zbor

Ah, kada bi na oi nam dola I iz usta rije nam milu Razabrala, Ne bi l' srdbu ljutu, teku, Naglo srce obuzdala! Ne ponestalo mi volje Za mile mi moje! Ali po nju idi, Iz kue dovedi amo, Zbori njojzi rijei mile! ur'se, zla dok ona svojim Ne uini, jer silno nju ti hvata bol.

Dadilja

Uinit u, ali strah me je, hou l' Ja gospou sklonit. No tebi u za volju trudom se trudit. Ko lavica okom, kad okoti, sijeva, U robove bulji, kad prie joj koji I izusti u blizini gdje rjecu. Pogrijeit mi nee, nazove li ljude, to bijahu nekad, ludam', ne mudrim, Jer pjesmu su oni za slave sjajne, Za vesele gozbe, za ruak iznali, Da zaslade ivot slatkijem glasom, A nitko na svijetu lijeka ne nae, Da mrsku nam tugu iz srca kine Miloglasnim pjevom, icama zvonkim. Smrt, nevolja zato bije nam kue. Al' dobro bi bilo, pjesma da duu Smrtniku nam lijei. Na veseloj asti to uludo gosti napreu grlo? Ta obilje gozbe ve samo po sebi Slast, radost smrtniku podaje, nudi.

(Ide u kuu.)

Euripid: Medeja

11

DRUGI IN

Zborovoa

Krik, uzdaha bolnog ula sam jecaj. I glasno i tuno tui se, kune Svog nevjernog mua, mladoenju kletog. I patnica neduna Temidu zove, Ker Zeusovu, to na zakletve pazi, A dovede jadnu U Heladu amo mranijem morem, Neprohodnim vratima7 puine slane. (Izlazi Medeja.)

MEDEJA, ZBOR

Medeja

Korianke, izaoh evo iz kue, Da ne kudite mene. Oholicam', znam, Svijet mnoge krsti, - jedne, jer se od svijeta Sve kriju, druge, jer se vani kau vijek, A nekim nerad, lakoumlje kvari glas. U ljudskom oku nema suda pravedna. Jo dobro ne zna srca kome i ve ga, im vidi, mrzi, a nita ti nije kriv. Pa tuin treba da se gradu priljubi, Al' ne hvalim ni graanina prkosnog, to s ludosti je graanima nemio. Na mene iznenada jad se obori I pamet uze. Odoh, - ara ie sad Ve nema, drage, za me, samo elim mrijet. U kome meni krasna bjee nada sva, Taj, mu moj, najveom izae rom sad. Od svega stvora, to imade uma dar, Mi ene smo stvorenja najnesretnija. Ta prije sveg nam hrpom blaga kupit je

7 Bospor, Carigradski tjesnac.

Euripid: Medeja

12

Svog mua, gospodara primit tijelu svom; Od onog zla je ovo zlo jo bolnije. A igra jeste sree, hoe l' dobit zlo Il' dobro. Razvod braka eni dika ti Ba nije, - mua otjerat i ne moe. U nove stupa obiaje, zakone. Stog mora, od kue li ne zna, biti vra, Da znade, s kakvim drugom branim ivjet e. Pa ako sretno sve to preturimo mi, I s nama ivi, rado jaram nosi mu, Tad blaenstvo je ivot, inae je smrt. Na svoje kad se ovjek srdi u kui. Uvani stiat gleda peat srca svog, - Il' druga kojeg il' vrnjake potrai. A nama u duu je jednu gledat sve. No ivot, kau, bez pogibli tee nam U domu, dok je njima kopljem biti boj. Al' za te i za mene isto ne vrijedi; Tvoj ovo grad je, ovo dom je oinski, Uitak iu tvome, druga tvojih krug, A ja sam sama, bez doma, i ovjek moj, Iz zemlje strane to me tre, gazi me; Nit majke, brata, roda kakva imam ja, U nesrei da njima bih zatekla se. U tebe ovoliko posti rada bih; Put naem li il' sredstvo da se osvetim Svom muu za zlo ovo, a i onome, to ker mu da, i keri, koja poe za nj, Daj uti! ena j' straha puna inae I za boj slaba, maa gledat ne moe, Al' dira l' drsko tko u brani ivot joj, Eh, onda srca nema krvi ednijeg!

Zborovoa

Pa hou. S pravom svetit e se muu svom, Medejo! Ne udim se, to te mori jad. (Dolazi Kreont s pratnjom.) Al' eno Kreonta, glavara zemlje nam! Gle, ide nove naredbe da objavi.

Euripid: Medeja

13

MEDEJA, KREONT, ZBOR

Kreont

Ti - mrka, na svog mua kivna, ljutita Medejo, seli, bje' iz zemlje, kaem ti! I ono dvoje djece uzmi sa sobom I ne asi mi! Ja to tebi nalaem, Te ne u dvoru svome prije vratit se, Dok preko mea svojih te ne otjeram.

Medeja

Ao, ao! Jadna dokraja sam propala! Dumani moji jedra sva razapinju, Iz bijede meni nema laka izlaza. No ako se i patim, ipak pitat u; Iz zemlje zato mene goni, Kreonte?

Kreont

Jer strah me, - u govoru krit to ne treba - Zlo neko grozno keri mi uinit e. Kojeta sluti na to i strah budi taj. Ti mudra si i vjeta kojekakvu zlu, A ojaena si, jer mua izgubi, I, ujem, prijeti - tako meni javljaju - Da tastu i mladoenju i mladoj e Zamijesit neto. Tome u predusrest ja! A tebi, eno, omrznut je bolje mi, No s blagosti da poslije bolno uzdiem.

Medeja

Uh, uh! Ve esto, ne sad prvi put mi, Kreonte, Um, pamet moja silne jade zadade. I nikad ovjek, koji mudra glava je, Mudracim' silnim djecu stvarat ne smije, Jer mir ti vole, lijeninam' ih krsti svijet, U graana im ljutu mrnju jari to, A iznosi li novu mudrost ludama, Tad dangubom e, ne mudracem init se, A onim, to se znanjem grade nekakvim, U gradu smeta, jer te boljim dri svijet.

Euripid: Medeja

14

A ja sam ti sama takve sree ba. Ta - jer sam mudra, jedni na me ree stog, Ja drugim lijenina sam, treim protivno, A nekim dosadna, ne odve pametna. Al' ti se boji, na te ruku da u di. No nisam takva, ne boj mi se, Kreonte! O kralja ne u se ogrijeit nijednog. Ta to si kriv mi ti? Za onog uda ker, Kom srce vuklo te. Al' mua mrzim svog, A ti to, drim, razborito uradi. I sada srei tvojoj ja ne zavidim, Pa vjenajte se, uivajte sreu svu, Al' pustite me tu! Ja makar trpjela I krivdu, utjet u od jaih svladana!

Kreont

Ti krotko zbori, al' u dui, u srcu Sve strepim - snuje meni nekakovo zlo. Jo manje nego prije u te uzdam se, Jer enske nagle i mukarca takva se Ba lake uvat no podmukla utljivca, Al' napolje to bre, nemoj duljit mi! To odluka je, i vjetine nema te, Da u nas ostane ti, moja dumanko!

Medeja

Ne, nemoj, koljenma i mladom kunem te!

Kreont

Zaludu rije ti, sklonit nikad ne e me!

Medeja

Pa izgnat e me, molbe mi ne usliat?

Kreont

Ta ne volim te vie no dom roeni.

Euripid: Medeja

15

Medeja

Oj zaviaju, kako te se sjeam sad!

Kreont

I meni pored djece najdrai je grad.

Medeja

Uh, uh! Koliko li je ljudma ljubav zlo!

Kreont

Ve prema tomu, kakva koga snae kob.

Medeja

Ne smetni, Zeuse, s uma, tko je krivac zlu!

Kreont

Bje', nosi mi se, ludo! Muka rijei me!

Medeja

Da, ja se muim, muka tuih ne trebam.

Kreont

Eh, brzo e te pratnja popast, silom vu!

Medeja

Ne, nemoj, nego zaklinjem te, Kreonte.

Kreont

Ti, eno, dodijavat e mi, ini se.

Euripid: Medeja

16

Medeja

Pa bjeat u, al' to te nisam molila!

Kreont

A to se onda krati, ne e otale?

Medeja

Jo jedan dan mi daj da ovdje ostanem, Da smislim, kojim putem da se u bijeg dam I zaklon djeci naem, kad ve otac se Ba nita za njih pobrinut ne mari. De smiluj im se, i ti djeci otac si, Pa zato srca mora biti milosna! A za me, ako bjeat moram, nije mi, No njih ti alim, to ih stie nesrea.

Kreont

ud moja nipoto ti nije silnika, Sa dobra srca svog izgubih mnogo ve. Pa i sad, eno, vidim da pogrijeit u, Al' opet nek ti bude! Nego kaem ti, Trak sunca bojeg sine l' sutra na te jo I djecu s ovu stranu mea zemlje nam, Tad mrijet e! To ti rekoh ivu istinu. Sad, ako ostat mora, ostaj jedan dan, Te ne e zla nam init, kako bojim se. (Otie.)

MEDEJA, ZBOR

Zborovoa

O nesretna eno, Ao, ao, jadna sa svojijeh jada! A kuda e sada? Gdje prijaznu duu, Gdje krov e il' zemlju, utoite U nevolji nai? U valove burne, u bijedu, Medejo, Bog strovali tebe.

Euripid: Medeja

17

Medeja

Svud nesrea me bije, tko e pore to? Al' nee tako biti, ne vjerujte jo! Jo borba eka teka one mladence, A oca tasta brige, muke nemale, Zar ikad, misli, milo bih mu zborila, Da korist mi na umu, varka ne bjee? Nit rijece rekla bih nit ruke takla se! Al' ludost ti tolika njega zaslijepi, Te makar me iz zemlje bacit mogo on I razbit snutke moje, jedan da mi dan Da ostanem, i ja u tri dumana sad Pogubit: oca, ker mu i jo mua svog. A za umorstvo imam mnogo naina, Al' ne znam, drage, kojeg da se maim ja: Bi l' dvore nevjestine ja upalila Il' tiho ula u dom, gdje joj krevet je. I otar ma joj zarinula u srce. Al' jedno smeta mi, zateku l' oni me Gdje u kuu se uljam, snujem tako to, Tad glavom platit u, dumanma bit u smijeh. Put ravan najbolji je, njemu vjeta sam Ja najvie, umorit u ih otrovom. Pa dobro, Smrt pokosi ih, koji grad e primit me? Tko l' u zemlju me, pod krov pustit siguran I, ko domain, tijelo moje braniti? Tog nema! Kratko vrijeme priekat u jo, Ta moda kula mi se jaka ukae, Te lukavo ubistva tajom maim se. A nagna li me grozna kakva nesrea, Ma sama zgrabit u pa, makar da mi mrijet, Ubijat u ih, smjelost krajnju kuat u. Ne, Hekate8 mi gospe to je tujem ja Nada sve i odabrah sebi za pomo, A prebiva u kutu ognjita mi mog, Rastuit nitko od njih sebi na radost Mog srca ne e! Gorak, crn e bit im pir, A gorko srodstvo i bijeg moj iz zemlje te! Al' neka! Nemoj tedjet, radi sve, to zna, Medejo, savjetuj se, snuj! Strahote se De maaj, - junatva e borba, takma bit! Bol vidi svoj? No Sisifovu rodu mi9

8 Boica vraara. 9 Sisif, lukavi kralj korintski.

Euripid: Medeja

18

Ni Jasonovu braku nee biti rug Ti, edo plemenitog oca i Sunca!10 A vjeta si! Po prirodi smo ene mi Za plemenite umjee nepodobne, Al' mudre spletkarice svake spletke zle. (Povue se u pozadinu.)

Zbor

Svih rijeka se svetih okrenula vrela, I pravica i sve udara natrag. Mukarac te vara, u boga nema Sad vjere ti vie! Okrenut e glas se, moje e ie Do dike se popet! ast enskom se rodu primie vee, Glas nemili ensku ve morit nee. I stare e pjesme umuknut vila, O nevjeri mojoj pjevat ne e! Nam' ne dade lire nit obdari srca Kralj pjesama Febo: mukom bi rodu, Boanskijem pjevom Eh, drukije moja Odjeknula pjesma! Mnogo zna dug vijek O udesu naem i mukome priat. Ti doplovi iz dvora oinskoga S ljubavi mahnita, - na moru stijenama dvjema proe I u zemlji tuoj sad Dane traje. Bez mua ti, Jadna, krevet prazan stoji, Ko bjegunicu iz zemlje Grdno gone tebe. A kletve11 svetost ode, stida nema U nas u Heladi velikoj, - u nebo gore prhnu. Doma nema oinskog, Bol da tebi, jadna, tai Domu kraljica ti druga, Od miline tvoje jaa, Sad na elo stupi. (Dolazi Jason.)

10 Sunce (Helije) otac je oca Medejina. 11 Zakletve.

Euripid: Medeja

19

MEDEJA, JASON, ZBOR

Jason

Ve vie puta vidjeh, ne sad prvi put, Da neizmjerno zlo je divlji srca bijes. Ta mogla tu si imat kuu, kuite, Da drage volje slua jaih odredbe, Al' s rijei drskih ti iz zemlje selit e. A briga mene, zbori li bez prekida O Jasonu da ra on je najgora, Al' to o porodici ree kraljevskoj, Bud' sretna, to je izgon za to kazna ti, A ja sam svagda kralju, kad se srdio, Gnjev tiao i htio, tu da ostane, Al' ludosti se ne okani, - kraljev rod Sve grdi, zato e iz zemlje selit sad. No zato ipak dragih ne odrekoh se, Ve dooh za te, eno, evo u brizi, Bez novca il' inae kako potrebna Da s djecom ne ode. Zla mnogo povlai Bijeg sa sobom. Pa makar na me mrzila. Zla tebi eljet nikad ne bih mogao.

Medeja

Oj ro jedna! To je dato najgore, to tebi kukavici jezik moe re. Pa k meni doe? Doe li, a mrzak si I bogu, meni, svemu rodu ljudskome? To nije smjelost ni junatvo, svome zlo Kad radi i jo njemu gleda u oi, Ve uga od svih meu ljudma najgora, Da bestidnost! to doe, dobro uradi, Jer kad te izgrdim, a ti se najedi Zbog grdnje, srcu e mi onda lake bit. A prije svega od poetka poet u: Ja spasoh tebe - to Heleni znadu svi, to u brod isti "Argo" se ukrcae Kad poslan bi, da ravna jarmom bikova, to vatrom disahu, i poljem grobnijem Da sije. Zmaja, to se ovi mnogoput Oko runa, suha zlata, te ga uvae Vijek budan, ubih, bijah tebi sunce, spas. A sama svoga oca, dom svoj odvrgoh, U Jolk ja s tobom stigoh podno Pelija

Euripid: Medeja

20

Jest, vie srce nego razum sluah svoj I smakoh Peliju, te grozno poginu Od djece svoje. Svakog straha rijeih te. I to ti ja uinih, grdni ovjee, A ti me pusti, u nov sada stupi brak, Prem djece ima. Da si jo bez djece ti, Oprostit bi se moglo, to zavolje nju. Al' ode vjera, zakletva, te ne znam ja, Da l' dri, bozi stari da ne vladaju Sad vie, ve u ljudi vrijedi zakon nov, Kad svijestan si mi, vjerom da si krenuo. Ao desne ruke, to je esto prihvati! Ao koljena mi, kako ih se uludo Ti, ro, tae, moju nadu prevari! Ded, kao s prijateljem ja govorit u, Al' zar mi se od tebe dobru nadat jo? Al' neka! Pitanjem e izi grdniji. Pa kamo sad da krenem? Kui oevoj, S domajom to je izdah tebi za volju? Il' k jadnim Pelijadam'? Ele, krasna mi U domu doeka, kad ubih oca im! Da tako je: tko kod kue mi bjee drag, Zamrzih na nj; kom nisam smjela radit zla, Za ljubav tebi stvorih mu se dumankom. Jest, - za to uini me sretnom, kako je U Heladi ba malo koja! Divna li I vjerna mua imam nesretnica ja, Iz zemlje kadno bjeat moram prognana, Bez druga, sama, a sa samom djeicom! Ej, krasna li mi prekora mladoenji, Kad spasiteljka s djecom ti se potuca Ko prosjaci! O Zeuse, emu ljudima Za zlato, je li krivo, stalan poda znak, A tijelo ljudsko znaka nema nikakva, Po kojem bi upozno duu opaku?

Zborovoa

Ah, strast je strana, lijeit ju je teko ba, Kad drago s dragim ljutu svau zametne!

Jason

Lo, ini se, govornik biti ne smijem, Ve treba da se, ko na brodu krmar vjet, Sad krajnjim jedra rubom ljutu udaru, -

Euripid: Medeja

21

Tvog jezika bujici - eno, izmaknem. Ja drim - jer se odve gradi zaslugom, Da od bogova i od ljudi samo je Na putu morem Kipranka mi bila spas. U tebe um je otar, al' te mrzi rije, Kad kaem, tebe strijelom da neizbjenom Bog Eros nagna, ivot da tad spase moj. No odve natanko ti neu osje to. Ta pomo tvoja, kakva bila, nije zla. Al' opet vee primi dobro za spas moj No dade, kako u ti to dokazat ja. Ti prije svega prebiva u Heladi, A ne u zemlji divljoj, ivjet naui Po pravu, zakonu, ne sili surovoj. Heleni svi za mudrost tvoju znadu sad, Ti doe na glas, a da ondje boravi, Na kraju svijeta, ne bi tebi spomena! Ne imao u dome svome zlata ja Nit pjevat znao ljepe nego Orfej sam, Kad na glas izi ne bi srea dala mi! Toliko rekoh ti o svojim djelima. Ta ti si takmu rijei prva zavrgla. A to se na brak kraljevne mi obori, Dokazat prvo u, da bijah pametan, A onda trijezan, najzad - velik prijatelj I tebi i djeci. Al' samo mirno uj! Kad prijeoh ovamo iz zemlje Jolkije I mnoge strane nevolje me pratile, Tad kakvu sreu bolju nai mogoh ja, Bjegunac, no se eni kerkom kraljevom? Ne zato, to tvog braka, kako s' izjeda, Sit bijah i za enskom drugom planu strast, Nit zato, to potomstva vie elim ja - Ta dosta mi se rodi, to se ne tuim, Ve mi da - to je glavno - dobro ivimo I s oskudice ne patimo - bijednu se, Znam, s puta rado svaki makne prijatelj - I djecu odgojim svog doma dostojno. Pa ako tvojoj djeci rodim brae jo, Sve jednako u voljet, u rod zdruit ih I sretno ivjet. Tebi djece ne treba, Do toga mi je, djeca da mi budua Toj ivoj pomo budu. Zlo zar smislih to? Eh, ni ti rekla ne bi, brak da tebe taj Ne pee. Vi ste takve - sretan dok je brak, Vi, ene, mislite: imamo sreu svu, A zadre l' opet u brak kakva nesrea, Blagodat prva, najljepa je mrska vam.

Euripid: Medeja

22

Potomstvo odrugud bi moro raat svijet, A toga roda enskog ne bi smjelo bit, Na svijetu onda vie ne bi bilo zla.

Zborovoa

O Jasone, ba lijepo govor iskiti, Al' ini mi se - makar uz nos rekla ti - Da krivo radi, kada enu zaputa.

Medeja

Jest, od mnogih se mnogo razlikujem ja. Tko nepravedan je, a mudro zborit zna, Taj kaznu ba mi najteu zasluuje. Jer tko se dii, rijema da zna nedjelo Ukrasit, na zlo brz je, nije razborit. A tako i ti preda mnom se ne kiti, Ne gradi vjetim! Jedna e te sruiti rije: Da nisi ra, meni otkrit bjee ti, Pa svadbu slavit, a ne tajit svojima!

Jason

Ah, divno bi podupirala naum moj, Da prosidbu ti odah, kad mi ne moe Ni sada uspre svoga srca silan gnjev!

Medeja

Al' ne skloni te to, ve sa mnom, s barbarkom, Brak do starosti ne bjee na diku ti!

Jason

Sad dobro znaj: ne uzeh keri kraljeve, to sad je moja, radi udnje, ljubavi, Ve jer sam - rekoh to i prije - elio, Da tebe spasem, djeci brau porodim, Krv kraljevsku, a svome domu branik vrst.

Euripid: Medeja

23

Medeja

Oj, bogat me, a tuan ivot ne stigo Nit srea, to bi meni srce kidala!

Jason

Okreni eljom, svanut e pametnijom! Nek dobro ti se bolnim nikad ne vidi, I dok si sretna, ne smatraj se nesretnom!

Medeja

Da, rugaj se! Ti ima gdje zaklonit se, Al' ja iz zemlje ove sama bjeat u.

Jason

To sama izba. Nemoj kriviti drugoga!

Medeja

Po emu? Ja se vjenah? Ja te izdadoh?

Jason

Vladarev rod si kletim klela kletvama.

Medeja

Jest, ba sam i tvoj dom ja kletvom proklela.

Jason

Al' o tom vie neu s tobom preti se, No za djecu li eli ili za bijeg svoj Od novca moga kakvu primit potporu, Ti kazuj! Punom rukom podat spreman sam I znancima poruit, da te pomau. A odbije li, eno, ludo radit e. No pro' se gnjeva - jo e dobit i vie.

Euripid: Medeja

24

Medeja

Nit marim ja za znance tvoje niti bih Od tebe primila to, - nemoj davat nam! Bez blagoslova dar je od zla ovjeka.

Jason

A bogove ti zovem za svjedoke ja, - Svud tebi, djeci rad sam ii na ruku, Al' ne mari za dobro, prkos odbija Sad prijatelje, - zato jae alit e. (Otide.)

Medeja

Bje'! enja te za mladom mori enicom, Jer dugo - dugo vee biva od kue! Da, en' se! Jo e - dao bog! - ta enidba Bit takva, da e s nje se ljuto pokajat.

Zbor

Kad granice ljubav prijee, Mukarcu dike, hvale ve Ona ne nosi onda, Svane li Kipranka blago, Nema druge boice milije od nje. Na me, Gospo, nikad nemoj Ti odapet s luka zlatnog Strijele stalne, - ne kvasi je udnjom! udoree krasilo me, Dar najljepi sa nebesa! Nikad nek svadljive strasti, Razdora vjenog u dui, Afrodita silna ne raspiri meni! U tui me brak ne svela! Nek otrinom uma kroji ensko pravo i brak titi miran! Domovino, dome mili, Oh, ne bila bez svog grada! Ne zadesilo mene ie teko, Bijeda krajnja

Euripid: Medeja

25

S tugom i alou svom! Ne doivjela nikad dana toga! Smrt, da - smrt nek prije skona mene! Druge bijede vee ti Nema no dom svoj gubit. Vidjesmo, iz usta tuih Ne doznasmo glase takve. U najgroznijem jadu tvome tebe Ne poali Ni grad ni prijan jedan. Mrsko propao tko, ko kljuem, srce Ne otkljua irom i druga svog tovat ne zna! Taj mi se Nikada milit ne e. (Dolazi Egej.)

Euripid: Medeja

26

TREI IN

MEDEJA, EGEJ, ZBOR

Egej

Medejo, zdravo! Ljepim nitko pozdravom Svog prijatelja pozdraviti ne moe.

Medeja

Zdrav i ti, sine mudrog mi Pandiona, Oj Egeju! A otkle pade u taj kraj?

Egej

Iz starog dooh proroita Febova.12

Medeja

to krenu prorokome svijeta sreditu?

Egej

Ta pitah, kako da mi nikne djece rod.

Medeja

Bez djece, tako t' boga, vijek jo vjekuje?

Egej

Bez djece sam po nekoj bojoj sudbini zloj.

12 Iz Delfa.

Euripid: Medeja

27

Medeja

Da l' ima enu il' si samac, neenja?

Egej

Ne oteh ti se branom vezu, jarmu ja.

Medeja

Pa to o djeci ree tebi Febo bog?

Egej

Rije mudriju, no ovjek moe shvatiti je.

Medeja

A smijemo li znati boje prorotvo?

Egej

O da i tako treba glave pametne.

Medeja

A to proree? Reci, ako smijem ut!

Egej

Na mijehu kraja krajnjeg da ne odrijeim.

Medeja

to radi ti je prije, kojem kraju sti?

Egej

Dok ognjitu se oinskome ne vratim.

Euripid: Medeja

28

Medeja

A emu ti u ovu zemlju doplovi?

Egej

Eh, ima neki Pitej, Trezenije kralj.

Medeja

Sin Pelopov je, dua, kau pobona.

Egej

I njemu kazat elim boje prorotvo.

Medeja

Ba mudar ovjek je i rijema takvim vjet.

Egej

A meni najdrai od saveznika svih.

Medeja

Pa dobra t' srea, nao, to ti elja je!

Egej

A to je tebi oko, lice turobno?

Medeja

Ah, mu mi ra najgora je, Egeju!

Egej

to veli? Jasno dajde otkrij svoj mi bol!

Euripid: Medeja

29

Medeja

Bez krivnje moje Jason krivo radi mi.

Egej

to uradi? De kai meni jasnije!

Medeja

U domu nama druga ena vlada sad.

Egej

Na takvo on se drznu djelo, sramotu?

Medeja

Jest, znadi! Mila bijah, sad sam prezrena.

Egej

Zar drugu voli? Il' je mrzak tvoj mu brak?

Medeja

Ba silno voli, vjeru svojim pogazi.

Egej

Nek ide, ako ra je, kako veli ti.

Medeja

S kraljima u rod stupit bjee eljan on.

Egej

Pa daje l' ker mu tko? De svri govor svoj!

Euripid: Medeja

30

Medeja

Jest, Kreont, vladar ove zemlje korintske.

Egej

Oprostit ti je, gospo, to si snudena.

Medeja

Ah, propadoh! Iz zemlje mene tjeraju.

Egej

Tko? Drugi novi opet pominje mi jad.

Medeja

Pa Kreont me iz zemlje goni korintske.

Egej

A Jason doputa? Eh, ni to ne hvalim.

Medeja

Po rijema ne, al' on to eli u srcu. A tako t' brade tvoje, tvojih koljena, Gle, molim te i tebi ja se utjeem, Daj smiluj, smiluj na mene se nesretnu I nemoj da me vidi samu, izgnanu, Ve u zemlju me primi, u dom, k ognjitu! Pa zato bozi ispunili elju ti Za djecom, i sam umro sretan, blaen sav! Ti ne zna, kakvo si naae13 nao sad. Bez djece ne e to u stvorit biti ve, Plod djece posijat e, takav znadem lijek.

13 Misli sebe.

Euripid: Medeja

31

Egej

Rad kojeega, gospo, ljubav sam ti tu Iskazat spreman, prije svega bozima, A onda djeci, to je nuda, za volju. Jer u tom sam ti krajnji ba siromah ja. Ovako ti je: doe li mi u zemlju, Ko gosta u te titit, jer sam pravian. Al' gospo, ovoliko naprijed kaem ti: Iz zemlje ove nisam voljan vodit te, Al' ako sama jednom doe pod krov moj, Tad sigurna si, nikom predat neu te. Iz ove zemlje sama kreni, makni se, Ta i pred strancim' elim biti neduan.

Medeja

Pa neka! Ako vjeru za to zada mi, Do tebe to je, sve u redu za me je.

Egej

Zar ne uzda se? Briga l' kakva mori te?

Medeja

Pa uzdam se, al' duman dom je Pelijin I Kreont meni. Vee li se kletvom tom, Tad ne e dati, da iz zemlje vode me. No rijeju li se nagodi, bez zakletve, To sprijateljit e se, porukama se Pokorit moda, jer sam ena slaba ja, A u njih eno blaga i dvor kraljevski.

Egej

Pokaza u govoru brigu veliku, Pa ako ti se mili, ne kratim se ja, Sigurnost to je onda za me najvea. Jer pred dumanima imam neki izgovor, Pa i za te. Kai boga, kojim u se klet!

Euripid: Medeja

32

Medeja

De kun' se grudom Zemlje, onda Helijem, Mog oca ocem, cijeli boji dodaj rod

Egej

to eli, to l' ne eli? Dajde kazuj mi!

Medeja

Iz zemlje svoje da me ne e prognati Nit ikad dumaninu, htjedne l' me Da vodi, drage volje mene predat iv!

Egej

Pa Zemljom, sjajnim Helijevim svijetlom se. Svim bozim' kunem, da u tvoju vrit rije.

Medeja

Stan'! A to onda, ako ne odri rije?

Egej

Tad bilo meni kao ljudma bezbonim!

Medeja

Sad zbogom, sretno putuj! Sve u redu je. Tvom gradu ja u brzo sti, kad obavim to mislim, kanim i, to elim, postignem. (Egej odlazi.)

Euripid: Medeja

33

Zborovoa

Pa Majin te sin,14 kralj, vodi na putu, Tvom odveo dvoru! Izvrio ono, to ima na umu, dok hrli odavde! O Egeju kralju! U tebi upoznah estito srce.

MEDEJA, ZBOR

Medeja

O Zeuse, Zeusa Pravdo, sjaju Helijev, Dumane svoje sada, drage, sjajno u Pobijedit, ravnim evo putem stupam ja. Gle nade, platom u dumanma platit sad! Taj ovjek, ba kad krajnja bjee nevolja, Ko luka eljam' mojim, gle, ukaza se. O nj s krme svoje konop u privezat ja. Kad u grad, tvru Paladinu prispijem. A sve u namjere ja svoje tebi otkriti, Al' nemoj mislit, da e milu uti rije! Po Jasona u poslat jednog slugu svog I molit u ga, da mi amo doe on. Kad doe, ljupke rei u mu zboriti Jest, tako mi se mili, a i dobro je Da kraljevski je brak, po kojem izda me. I koristan i razborito zamiljen. Pa molit u ga, tu nek djeca ostanu, Al' pustiti ne u njih u zemlji dumanskoj, Dumanma da mi moju djecu budu rug, Ve kralju u na prijevaru pogubit ker, Sa darovima u u rukam' poslat ih, Nek mole mladu, da ih otud ne goni, Plat tanan, vijenac zlatan njojzi poslat u, Pa ako primi, nakit metne na tijelo, Svak grdno mrijet e, tko god mlade takne se. Da takvim otrovom u dare nakvasit. Al' o tom vie dalje ja ne govorim. Kad djela sjetim ti se, to mi radit je, Sve srce puca mi, ta djecu ubit u Ja svoju! Nema toga, tko e spasti ih.

14 Hermo.

Euripid: Medeja

34

I itav dom u zatrt, smrvit Jasonu, Iz zemlje s drage krvi djeje bjeat u. Kad drsko djela prokletoga latih se. Ne mogu, drage, trpjet smijeha dumanskog. Nek ide, na to ivot? Ni domaje ve Ni kue ni od bijede nemam zaklona. Pogrijeih onda, dom kad pustih oinski, Helena jednog rijema povjerovah ja! Al' uz pomo e boju meni platit to! Od mene djecu nit e ivu vidjet on Sad ikad vie nit e mlada neva mu Porodit eda, jer je grdna eka smrt. Mrijet mora, mora ona od mog otrova! Nek nitko me ne dri slabom, plaljivom Ni krotkom, tihom, sasvim druga sam ti ud; Dumanu kruta, prijatelju prijatna. Ta ivot takvih vjena slava najvea.

Zborovoa

Kad tajnu nama oda, od koristi ti Ja elim biti, pa jer ljudske zakone Ja tujem, zato velim ti; ne ini to!

Medeja

No nema druge, pratam tebi rijei te. Ta ne pati se tako ljuto, kao ja.

Zborovoa

A svoju djecu, eno, ti e ubit zar?

Medeja

Jest, tako ujest najjae u mua svog.

Zborovoa

Al' ti e onda ena bit najbjednija.

Euripid: Medeja

35

Medeja

Pa neka! Suvie je o tom duljit jo. (Dadilji) Hej, idi i pozovi meni Jasona! Svud, gdjeno vjere treba, slui meni ti, Pa jesi l' sklona gospoi i enski stvor, Ti nemoj nita odat, to nakanih ja! (Dadilja otie.)

Zbor

Erehteja sinci.15 vi sretnici stari, Vi bogova blaenih ogranci pravi, U svetoj ste, nikad zgaenoj zemlji, Na cvijeu se mudrosti predine pasli, Vijek svijetlim ste zrakom kroili divno, Gdje Pijerke, devet svetijeh Muza, Harmoniju - kau - rodie, plavku. Tu Kipranka - kau - iz Kefisa vode, Iz krasnijeh vala, zahvati kaplju I dahom vjetrica, lahora ljupka Tud krajinom dahnu; u vlas je plela Vijek ruina cvijeta mirisni struak, A Erote slala, mudrosti drubu I raznih vrlina potporu, pomo. Pa kako e onda tebe Svetijeh voda grad Il' kraj mili milo U krilo kletu primit, - Ubicu djece svoje? Klat - pomisli! - djecu e? Ne, tako koljena ti - Mi od srca molimo -Ne ubijaj djece! Odakle e smjelost, snagu Ruci il' srcu svom, Kerce moja, smoi, Umorstva se groznog latit? Kako e okom svrnut Bez suza na djeju kob? Al' djeice krvlju ne e, Pred koljena kad ti padnu,

15 Atenjani

Euripid: Medeja

36

Ti kruta srca mo Omastiti ruke! (Dolazi Jason.)

Euripid: Medeja

37

ETVRTI IN

MEDEJA, JASON, ZBOR

Jason

Na poziv evo me! Pa bila kivna ba, Od tebe s' odbit ne u, nego, eno, daj Da ujem, to od mene novo trai ti!

Medeja

Moj Jasone, de, molim te, oprosti mi to rekoh! Pravo je da trpi moj mi gnjev, Kad mnogu tebi ljubav ba iskazah ja. U sebi sama uzeh misli prevrtat, Izgrdih sebe: "Strana! emu mahnitam I jedim se, a dobro meni svjetuju, I mrazim se s gospodom kraja ovoga I s muem, koji po nas misli najbolje, Kad uze kraljevnu i brau djeci mi On raa? Neu li se gnjeva proi svog? A to se kinjim, kad mi dobro daje bog? Zar djece nemam? Ne znam, da bjegunci smo16 I sami bez svakoga prijatelja svog?" Jest, tako mislih i razabrah, da je moj Nerazbor velik, da se jedim ni za to. Sad hvalim tebe, vidim da si pametan, Kad rod nam stee takav, a ja bezumna, Jer meni bjee tvom pomagat naumu I s tobom truditi se, sklopiti brani vez I zarunicu ti s veseljem milovat. Al' takve smo ve - ne u kazat nita zlo Mi ene. Zato ao za sramotu mi Ti vratiti nemoj, ni ludost ludou Pobijat. Poputam i velim: onda sam Zlo sudila, al' sad sam bolje smislila. (Zove djecu.)

16 Iz Jolka u Tesaliji.

Euripid: Medeja

38

O djeco, amo, djeco, kuu ostav'te Izaite i zagrlite oca svog I pozdrav'te ga sa mnom! (Dolaze djeca.) Mrnje stare se Na svoje mile s majkom skupa proite! Sad mir je u nas, srdba sva se smirila. Pa prihvatite desnicu - oh nesree! Ah, neka tajna meni na um pada sad! O djeco, hoete l' i iva dugo jo Ovako pruat milu, dragu ruicu? O jadna ja! Oh, kako na pla brza sam I puna zebnje! Jer spor s ocem napokon Sad minu, suza lice njeno natopi.

Zborovoa

I meni krupna suza skoi na oi, Ej, bijeda ne porasla vea no je sad!

Jason

To, eno moja, hvalim, ono ne kudim. Ta prirodno je, ensko srce na mua Da plane, drugu kada stane snubit on. No srce tvoje k boljemu se okrenu. Ti svjet bolji spozna ipak napokon! Jest, tako dolikuje eni razumnoj. A za vas, djeco moja, s bojom pomoi Svom brigom otac od srca se pobrinu. Ta mislim, da ete u zemlji korintskoj Vi prvo mjesto uz brau zapremit jo. Pa rastite! A ostalo je ocu vam I onom bogu, to nam sklon je, na brizi. A vidio vas lijepo odgojene ja U jeku punom, jae od dumana, svih! A ti - zat' bijelo lice svoje odvrati I oi svoje bujnim kvasi suzama I rijei ove ne slua mi s radou?

Medeja

A - nita. Na pameti su mi djeca ta.

Euripid: Medeja

39

Jason

Ma ne boj se! Ta dobro za njih skrbit u.

Medeja

Da, tako u. O rijema sumnjat ne u ti. Al' enska ti je meka, za pla stvorena.

Jason

A to mi, jadna, radi djece uzdie?

Medeja

Ah, moja su! Kad ivot ti zaelje im, Tad obuzme me tuga, hoe l' zbit se to. No zato pozvah tebe ja na razgovor, To rekoh, a drugo u tebi rei sad. Kad mene otpravit iz zemlje misli kralj, I za me to je - dobro vidim - najbolje, Da nisam tebi ni glavarim' zemlje te Na putu, i kad dre, da sam domu im Ja dumanka, iz ovog kraja bjeat u, Al' moli Kreonta, nek djece ne goni Iz zemlje, da ih tvoja ruka othrani!

Jason

Eh, ne znam, hou li ga sklonit. Kuat u.

Medeja

A ti de reci ljubi svojoj, oca svog Nek moli, da iz zemlje djecu ne tjera!

Jason

Jest, hou, pa i mislim, sklonit u je ja, - Da, ako je, ko ene to su ostale.

Euripid: Medeja

40

Medeja

I ja u u tom trudu ii ti na ruku. Ta poslat u joj dare, to na svijetu se Od svega, znam ja, najljepima dre sad: Plat tanahan i k tomu vijenac od zlata, A nosit e joj djeca. Ali bre mi Donesi nakit amo koja slukinja! I ne e sreu jednu, nego stostruku Uivat, jer e imat tebe za mua Junaka prvog, pa jo nakit, to ga da Mog oca otac Helije potomstvu svom. (Slukinja donese nakit.) Dar vjenani ded prim'te, djeco, u ruke I kraljici ga, sretnoj mladoj, nosite I dajte! Daru prigovorit nee mo.

Jason

to sebi, ludice, iz ruku kida to? Zar misli: nema halja kua kraljevska? Il' zlata, - misli? uvaj ovo, ne davaj! Ta eni ako svojoj neto vrijedim ja, Znam stalno, voljet e me nego blago sve.

Medeja

Ma nemoj! Dar ti, kau, smeka i boga. Ta zlato jae je no tisu' razloga. Nju srea prati, bog sad sipa blagoslov, - I kraljica je mlada, a rad izgona Krv za djecu, ne zlato samo dala bih. Al', djeco, u dvor u'te sjajni, mladoj se Svog oca, mojoj gospoi, zatecite Pa dajte nakit, nek ukine Va izgon! Pazite mi na to najvie, Da svojoj rukom ove primi darove! Pour'te se! Izvr'te sretno, dobar glas Dones'te majci da se elja ispuni! (Jason otide s djecom.)

Euripid: Medeja

41

Zbor

Sad za ivot djece nemam nade vie - Nemam vie, u smrt vee idu ona. Od zlata e vijenac mlada primit sada, Primit bijedu nesretnica, Oko kose plave nakit - smrt e savit Sama rukom svojom. Nju milina i boanski sjaj e smamit, - Halju e i vijenac na se zlatni stavit, Za dan vjenan u donjem se svijetu kitit! U mreu e takvu jadna, - U smrt, njojzi sudbom dosuenu, pasti, Bijedi ute ne e. A ti mi, jadni, kralja zete, Zarunie bijedni, iu djece svoje Propast prijeku eno nosi i smrt mrsku Ljubi svojoj, a ne sluti! Nesretnie, - srea minu tebe! I tvoje alim bole, jade, Jadna, tuna majko, - Radi svadbe, braka Ti e djece svoje krvcu sada prolit, Jer bezakono te pusti I drugoj se ljubi mu tvoj skloni. (Dolazi uitelj s djecom.)

MEDEJA, UITELJ, ZBOR

Uitelj

O gospo, izgon djeci ti je oproten. S veseljem dare primi mlada, kraljevna U svoje ruke, - odande je djeci mir. Gle! to stoji sva smetena, kad ti radost sja? to obraz svoj od mene sada odvrati I ne slua sad vijesti moje s radou?

Medeja

Kuku!

Euripid: Medeja

42

Uitelj

Al' tako to se s mojom vijeu ne slae.

Medeja

Kuku! i opet.

Uitelj

Nesreu li javljam ja, A ne znam? Dobar glas mi bjee puki san?

Medeja

to javi, javi. Za to ja te ne kudim.

Uitelj

to oi obori i suze roni sad?

Medeja

Eh, nema druge, stare! Bozi tako to I opako mi srce smisli, zasnova.

Uitelj

Ne kloni! Jo e ti po djecu vratit se.

Medeja

Al' prije otpravit u druge jadna ja!

Uitelj

Od djece svoje ne dijeli se samo ti, Smrtniku valja mirno snosit nezgode.

Euripid: Medeja

43

Medeja

Da, tako u. Al' deder idi u kuu I radi s djecom, to ve mora svaki dan! Oh, djeco, djeco, grad imate i dom sad, Gdje bez matere vijekom ete boravit, I mene ete nesretnicu ostavit. A ja u, prije no se naradujem vam I sretne vidim vas, pa svadbu, enu vam I brani spremim krevet, zublje17 podignem, U izgon, u kraj drugi poi odavde. Ah, teko meni jadnoj s mojeg prkosa! Zaludu dakle, djeco, ja othranih vas, Zaludu trudih se i mukam' namuih I ljute bole podnijeh, kada raah vas. Jest, mnogu nekad nadu gajih kukava, Da u starosti mojoj ete hranit me, A mrtvu lijepo rukama sahraniti, Te svijet e zavidjet mi. Ali ode sad Sva briga slatka. ivot odsad tuan u I za se bolan bez vas vijek provodit ja. A majke vie milim gledat oima Vi neete, - u ivot ete drugi po. A joj! O djeco, to me tako gledate? to smijekom mi se zadnji put sad smijeite? Aj, aj! A to u? Snaga meni ode sva, Kad, ene, sjajno oko djeje pogledah! Ne mogu! Zbogom, odluke mi preanje! Iz zemlje ove djecu svoju povest u. Pa emu oca da im jadma njihovim Rastuujem, a dvaput da toliko zla Ja sama trpim? Na u! Zbogom, odluke! A to je sa mnom? Hou l' da se obrukam, Bez osvete dumane svoje da pustim? Odvait mi se. Kukava li srca mog, Kad ono mi se rjema preda mekima! Al' id'te, djeco, u kuu! A kome sad Pribivat rtvi mojoj nije slobodno, Nek ukloni se! Ruka nee klonut mi. Ah, ah! Ne, nemoj, srce moje, nemoj init to! Daj, jadno, pusti ih, - potedi djeicu! Da, ondje18 sa mnom ivjet e, veselit me. Al' Hadovih mi osvetnika podzemnih,

17 Zublje svadbene. 18 U Ateni.

Euripid: Medeja

44

Lje nikad to bit nee, - pustit neu ja Dumanma djecu, da ih oni zlostave! Zacijelo mrijeti moraju; - kad moraju, A ono ja u ubit, majka njihova! Zacijelo e se to izvrit, minut ih Lje nee! Ve na glavi stoji vijenac sad, U halji - stalno znam - mre mlada, kraljica. Gle, idem na put teak, jo na tei u Ja poslat ove. S djecom svojom elim se Oprostit. Dajte, djeco, dajte materi Tu desniicu svoju, da je izljubim! Oj ruice mi draga, draga glavice, Oj plemenito djeje lice, oblije! Ah, budite mi sretni - tamo! Ovdje vam Sve ote otac. Slatki zagrljaju ti, Oj tijelce njeno, djeji daku preslatki! Ded id'te! id'te! Vie ja ne mogu vas Da gledam, jadi moji mene srvae! Jest, znam ja, kakvo mislim zlo poinit sad Al, strast je jaa nego to je razbor moj, Smrtniku ona uzrok zlu je najveem. (Uitelj ide s djecom u kuu.)

Zbor

Ve puno se puta U umnije misli duhom zavezoh, Zamaniju zavrgoh prepirku, takmu, No enskome to se doputa rodu. Al' ima i u nas zanosa takva, - Od elje za znanjem raa se, javlja, No ne ba u sviju. Malo je koja - Tek jednu e moda med stotinam' nai - U enskome rodu Muzama sklona. I velim, da ljudi, to braka ne znadu I nikada djece rodili nisu. Do vee se sree redovno vinu No oni sa djecom. Tko djeteta nema, ne iskusi nikad, Da l' radost su djeca il' alost smrtniku; Jer nikada on ih imao nije, To mnoga ga mine nevolja, muka. A u kome domu podmladak slatki, Roj djeice raste, njega ti, vidim, Vijek dovijeka tare vjeita briga - Da, najprije, hoe l' ih lijepo uzgojit

Euripid: Medeja

45

I otkle e onda namaknut imutka; A trude l' se, mue za ravu oni Il' opet za dobru, To za njih je vazda zastrto tajnom. A jedna ti - kaem - nevolja najzad Ve treba i eka svakog smrtnika U obilju on ti stee imutka, I mladosti cvijetom procvatu mu djeca I dobra narastu, al' iako njemu Ta srea kad sine, a ono mu djecu Smrt zgrabi i netragom u Had odnese. Pa koja li korist od toga nama, Kad uz druge jade jo preljutu tugu, Bol poradi djece, Smrtniku jadnom navaljuju' bozi?

Medeja

Ve davno, drage, evo ekam konac, kraj I vrebam, to e ondje zbit se u kui. Al' eno Jasonova sluge jednoga Gdje ide amo! Zaduhan je, - vidi se, Zli neki novi da on nosi nama glas.

Euripid: Medeja

46

PETI IN

MEDEJA, GLASNIK, ZBOR

Glasnik

Medejo, ti zloinstvo grozno uini! Bje', bjei, nemoj preret lae krilate Nit kola, koja putem jure suhijem!

Medeja

Pa ime ja zasluih, da se u bijeg dam?

Glasnik

Ba ovas izdahnu nam mlada, kraljica I Kreont, otac njezin, s tvoga otrova.

Medeja

Rije divnu ree, - meu dobroince u I prijatelje svoje odsad brojit te!

Glasnik

to veli? eno, jesi l' pri pameti ti Il' luda? Kralju opustoi ognjite I raduje se glasu! Nije l' tebe strah?

Medeja

Odvratit i ja na rije tvoju neto znam, - Al' nemoj, dragi, hitjet, nego kai mi Smrt njihovu, jer dvaput e toliko nam Ugodit, ako grdno pokosi ih smrt.

Euripid: Medeja

47

Glasnik

Kad doe ono dvoje djece, porod tvoj, Sa ocem i unie pod krov nevjesti, Mi sluge, to nas tvoji jadi boljeli, Veselimo se, - dvorom mah se iri glas, Ti i mu da ste stari izgladili spor. I jedan ruku, drugi plavu glavicu Toj djeci ljubi, a ja i sam i radostan Sa djecom u odaje enske krenem tad. A gospi, to se mjesto tebe svia sad, Na Jasonu ti milo poivae gled, Dok dvoje djece tvoje ne ugleda jo, Al' onda oi svoje stisnu, zaklopi I bijelo lice svoje od njih odvrati, - Doae djece ujede je, a mu tvoj Gnjev mlade tiat stane, njezin tait jed. On ree: "Valjda ne e dragih mrzit mi? Zar srdbu ne e pustit, glavu svratiti I dragim drat, koga dri mu ti tvoj, Pa dare primit i namolit oca svog, Da izgon djeci prosti meni za volju?" A kako vidje nakit, ne odolje mu, Te muu sve obree. A kad nije jo Daleko otac s djecom bio od kue, arenu halju uzme, njom se ogrne, Na kovrice zlatni vijenac postavi, U svijetlom ogledalcu kosu redi tad I liku tijela, sjeni pustoj, smjeka se. Sa stolice se die, trijemom eta se, I sitno kroi noica joj prebijela. Preko mjere se daru svome raduje, Na sebi oi svoje pari punoput, Al' onda - strana prizora ti na pogled! Sve boja joj se mijenja, noge klecaju, Tetura natrag, jedva stigne stolici, Tu padne prije nego na pod srui se. A jedna stara slukinja ti pomisli, Da Pana gnjev il' drugog boga shvati je, I jaukne, - jo bijele pjene ne vidje Gdje navire na usta, zjene prevraa, U licu svome krvi nema ni kapi. U lelek, grozan odjek bola, udri tad. I jedna mahom oca u stan potri, A druga skoi brzo po mladoenju, Da nesreu mu javi mlade nevjeste. Od trke mnoge, este cio jei dom. Brz trka ve bi, grabe nogom, pretro

Euripid: Medeja

48

U trku trkalitem, meti stigao, - Sve donda bjee nijema, oi sklopila, Tad jadna grozno zastenje i prene se. Jad onas na nju nasrtae dvostruki: Iz vijenca zlatnog, to na glavi bjee joj, Prodrljiv - uda! - arke vatre sukne mlaz, A tanka, meka halja, tvoje djece dar, Sa zlosretnice meso kida mekano. Sa stolice se digne, bjei, gori sva I amo tamo trese glavom, viticam' I vijenac zbacit eli, ali zlato se Ko prikovano dri. Dvaput jae joj, Dok kosom trese, rasplamsa se plama ar. I na pod padne, - nevolja je nadrva; Ve osim oca nitko j' ne bi poznao. Ta ne vidi joj zjena, s lica nestade Krasota one, a sa vrha glave joj Krv kapljam' kaplje, s vatrom arkom mijea se, A s kosti meso, kao s lua smole kap, Sve spada, - tajni otrova ga troi zub. Uh, prizora li strana! A svi mrtve boje se Da dodirnu je, - to nas zla kob naui. Al' otac jadnik - zla tog nije slutio - Unie iznenada, k mrtvoj baci se I mahom zajauka, tijelo zagrli I ljubi, 'vako zbori: "Keri nesretna, A koji bog te tako grdno uniti? Tko meni starcu, grobu ivom, ote te? Ao meni! S tobom, dijete, da je meni mrijet!" A kada jauk se i lelek umiri, On pridi htjede svoje tijelo starako, Al', ko u lovor - grane brljan, prione O nj halja tanka, - strano nasta rvanje. On uspravit eli svoje koljeno, Al' ona pritee ga. Silom upne l' se, Sa kosti meso sebi trga starako. I najzad klone, duu pusti nesretnik, - Grozoti ve odoljet kadar ne bjee. I mrtvi lee, jedno pokraj drugoga, - Ki, starac otac. Suze s kobi mora lit! A putit tebe nije na pameti mi, - I sama znat e kazni se izmaknut ve. Ve odavno ja drim sjenom ljudski sjaj I smjelo velim: tko od ljudi gradi se Mudracem mudrim, misliocem dubokim, Tog prijekor stigne sa ludosti najvee. Ta sretan nije ovjek smrtnik nijedan:

Euripid: Medeja

49

U blagu plivaj, - bolje sree moe bit No drugi, ali sretan nikad, nikada! (Otide.)

MEDEJA, ZBOR

Zborovoa

Boanstvo danom, ini mi se, dananjim Jad mnogi s pravom navali na Jasona. O jadna, kako bijedu tvoju alimo, - Oh, keri Kreontova! K vratim' Hadovim Ti sae, a rad Jasonove vjeridbe!

Medeja

Izvrit, drage, bre mislim djelo ja, Pogubit djecu, iz te zemlje krenut tad. I neu dangubiti, djece predat ja Sad tuoj, bjenjoj ruci, da ih zakolje. Zacijelo mrijeti moraju, - kad moraju, A ono ja u ubit, mati njihova! Oruaj mi se, srce! Zato asimo, Ne izvrimo strano, nuno djelo zlo? Ded, jadna ruko moja, zgrabi sada ma, Ded zgrabi, tunom ia kraju priide! Ne - nemoj klonut, nemoj djece sjetit se, Oh, kako draguna su, kako rodi ih! Bar za dan kratak s uma smetni djeicu, A onda plai! Ma ih smakla, draga ti Svjedno bjehu, a ja - ena bijedna sam. (Otide.)

Zbor

Oj Zemljo! Zrako Suneva, to svuda sja, gle, glete na sablast, Na enu, dok na djecu ne digne Pest, ubojnicu ruku krvavu! Od tvog su zlatnog koljena Potekla; a krv boja da gine

Euripid: Medeja

50

Od ljudi - groza je. Al', sjaju boji, sprijei, zadr' je! Odagnaj Srdu jadnu, krvavu Iz dvora, - zloduh grdni alje je! Zaludu roaj, trudi svi, - Zar zalud porod mili rodi ti I Simplegadam' proe mrkima, Tim stijenam' neprijaznim, mrskima? to, jadna, u srce se bijes Uulja tebi, ljubav izmijeni Ubistvo prokleto? Kad krv se roda lije na zemlju, Smrtnika titi, - na dom od boga Ubici pada zaslueni jad. (uje se vika djece iz kue.)

Jedno dijete

Ajme meni! to u? Kud da majci pobjegnem?

Drugo dijete

Oh, ne znam, braco dragi - evo ginemo!

Zbor

uje, uje li mi djece vrisku? Ao, jadnice! Oj eno zlosretna! Da u dom uem? Od umorstva spremna sam Odbranit djecu.

Oboje djece

Pomoz'te, bogova vam! Krajnji jeste as! Ve u mreu nas svoju hvata bliski ma.

Zbor

Jadna! Stijena si mi ili gvoe ti, Kad djecu, plod svoj to ga rodi, Ba svojom rukom ima srca klat! Tek za jednu - jednu davnu enu uh,

Euripid: Medeja

51

Na djecu da dragu ruku podie, - Za Inu,19 kojoj bozi pamet smutie, Kad Hera nju ti ludu pogna od kue. I jadna djecu ubi bez srca, Skoi u more, - Sa ala morskog nogom ti se otisnu I s dvoje djece skupa tonu, izdahnu. Moe l' se grozota vea zbiti jo? enska bolna brana ljubavi, Zla koliko ve smrtniku donese! (Dolazi Jason.)

JASON, ZBOR

Jason

Vi, ene, to stojite ovdje pred kuom, Unutra da l' je ona grozna zlotvorka - Medeja il' se bijegom vee otkrala? Duboko pod zemlju se dolje mora skrit Il' k nebu se visoko na krilma di, Utei eli l' kazni roda kraljevskog. Zar uzda se, odavde da e bez kazne Umai, a vladare zemlje pogubi? Al' marim za nju! Samo za djecu me strah! Njoj svetit e se oni, koje ucvijeli. A dooh, ivot da bar spasem djeci, Rod, svojta da mi njima to ne uini Umorstvu kletu, majinu, za osvetu.

Zborovoa

Eh, ne zna, dokud u zlo greznu, jadnie, Oh Jasone! Ma ne bi tako zborio.

Jason

A to je? Zar i mene eli ubit jo?

19 ena kralja tebanskoga Atamanta. On odvre prvu enu Nefelu, mater Friksa i Hele, i uze Inu. Kad poludje, skoi Ina s djecom svojom u more.

Euripid: Medeja

52

Zborovoa

Smrt djecu pokosi ti s ruke majine!

Jason

Ajme meni! to to ree? eno, ubi me!

Zborovoa

Znaj, uzmi na um, - djece tvoje nema ve!

Jason

Gdje ubi? U kui zar ili vani gdje?

Zborovoa

Otvori vrata, - ugledat e djece krv!

Jason

Odkrin'te sluge, bre bolje vrata mi, Razval'te ih, da jad svoj vidim dvostruki, Ah, - mrtve, a njoj za krv da se osvetim! (Medeja se s mrtvom djecom ukae u zraku na zmajskim kolima.)

JASON, MEDEJA, ZBOR

Medeja

to ovo trga, kida, trese vratima I trai mrtve, a i mene, - krivca tom? Okan' se truda! Mene l' treba, kazuj mi, to eli, - rukom ne e me se nikad ta, Jer takva kola oca otac Helije Sad daje nam, - od ruke kivne brane nas.

Euripid: Medeja

53

Jason

O gade, eno na svem svijetu najmra - Da, bozim', meni, svemu rodu ljudskome! Ti, - mati na djecu odolje trgnut ma I mene upropasti, djece lii me! To uradi, a sunce, zemlju gleda jo! Zloinstvo drznu se poinit najvee! Ej, propala! Sad znadem, - onda bijah lud, Kad od kue iz barbarije pod krov svoj U Heladu povedoh tebe, - grozno zlo, Uh, izdajicu oca, doma roenog! I takva bozi meni dali zloduha! Ti kod ognjita ubi brata roenog, Tad pope se na "Argo", brod ljepokljuni! Jest, tako poe, a kad za me uda se I meni djece rodi, evo ubi ih, A samo radi kreveta i brata svog! Eh, Helenke ti nema, to bi ikad se To drznula, a voljeh tobom enit se No njima, - tobom, enom mrskom, pogubnom, Jest, lavicom, ne enom. udi, srca si Ti krueg nego ona Skila tirenska!20 Al' pregrtima grdnja ujest ne u te, - Tolika ti je priroena bestidnost! Bje', krvlju djece okaljana rugobo! A meni s nesree je moje stenjat sad, - Nit mladoj u se ljubi svojoj radovat, Nit djeci, to je rodih i othranih ja, Ve zborit neu moi, - vie nemam ih!

Medeja

Otegla ja bih odgovorom dugim sad, Da otac Zeus ne znade, koje dobro ti Od mene primi, kako li mi uzvrati! Ti prezre ljubav moju, zato ne smjede Provodit ivot blaen, meni smijat se, Nit smjede bez kazni iz zemlje bacit me Ta kraljevna ni Kreont, koji ker ti da. A ti me zovi, volja li te, lavicom I Skilom, kojoj tirensko je polje dom, - Ja u srce te, kako treba, ujedoh.

20 U Tirenskom moru.

Euripid: Medeja

54

Jason

Pa sama tuguje i sa mnom dijeli jad.

Medeja

Jest, ali bol mi blai, to te minu smijeh

Jason

Oj djeco, kakva dopade vas nemajka!

Medeja

Oj sinci, kako oca ludost ubi vas!

Jason

Ne, - desnica ih ruka moja ne smaknu!

Medeja

Al' obijest tvoja, tvoja svadba, mladi brak.

Jason

Pa zar rad' braka bjee vrijedno ubit ih?

Medeja

Zar misli, da za enu to je malen jad?

Jason

Jest, ako razumna je, - za te sve je zlo.

Medeja

Al' ovih nema vie, - to e pei te.

Euripid: Medeja

55

Jason

Al' osvetnici kruti tvojoj glavi su.

Medeja

No bozi znaju, tko je jadu zaetnik.

Jason

Da, znaju onu tvoju duu odvratnu.

Medeja

Pa mrzi me! Rije tvoja jetka gadi se.

Jason

I tvoja meni, - lak e biti bar rastanak.

Medeja

to onda hoe? I ja elim rastat se.

Jason

Mrtvace daj, da sahranim ih, oplaem!

Medeja

Ne, ne! Sahranit u ih svojom rukom ja. Da, - Heri, boici na visu, u gaj u Ja odnijet, da mi duman ih ne pogrdi, Raskopa grob. U zemlji Sisifovoj21 u Naredit svetu slavu, rtve odsad ja, Za kleto nek umorstvo budu okajne. A sama u Erehtjevu zemlju u, Do Egeja, Pandinova sina, po, A ti e, kako lii, grdan grdno mrijet:

21 U Korintu.

Euripid: Medeja

56

Ostatak "Arga" tebi glavu razbit e, Mog braka e svretak tebi gorak biti!

Jason

Al' satrla tebe Erinija22 djece I krvava Pravda.

Medeja

Al' koji te bog il' demon sad slua, Gdje pogazi vjeru, domainu slaga?

Jason

Uh, zlotvorka jedna, djece ubico!

Medeja

Hajd', - kui de idi i enu sahrani!

Jason

Pa idem, - al' dvoje djece izgubih!

Medeja

Jo ne kuka dosta, - ekajde starost!

Jason

O premila djeco!

Medeja

Da, majci, ne tebi!

22 Srda osvetnica.

Euripid: Medeja

57

Jason

Pa ipak ih ubi?

Medeja

Da rastuim tebe.

Jason

Ao meni! Ustaca draga bih jadan Poljubiti rado djeici sada!

Medeja

Sad govori njima, sada ih ljubi, A onda ih gurnu!

Jason

Tako ti boga, Daj njenog da tijelca djejeg se taknem!

Medeja

Ne, ne moe biti, - zaludu ti rijei.

Jason

O Zeuse, uje li, kako me goni, I kako od nemani, djeje ubice, - Od lavice ove stradam i trpim? A koliko iole smijem i mogu, Gle, nariem, plaem, bogove zovem, Svjedoci nek oni sada mi budu, Da nejaad ubi, a ne daje meni, Da mrtvih se taknem, u grob ih legnem. Oh nikad ih, nikad da rodio nisam Nit vidio tvojom sad zaklane rukom! (Nestaje Medeje. Jason odlazi.)

Euripid: Medeja

58

Zborovoa

Na Olimpu mnogo odreuje Zeus-bog. Preko nade e tota bozi izvrit; Kad tvrdo se nada, izda te nada, Gdje nade i nema, put nae boanstvo. I ovo se sada zavri tako.

59

Euripid: Medeja

RJENIK

Artemida - boginja mjeseca i lova (rim. Dijana)

barbarija - za stare Grke, sve ne-Helen-ske zemlje (Medeja je iz Kolhide)

Delfi - glasovito starogrko Apolonovo svetite i proroite u Fokidi pod plani-nom Parnas

Erehtej - mitski atenski kralj (Erihtonije), sin Hefesta i Geje, kojemu je posveen glasoviti hram na Akropoli; Erehteja sin-ci - Atenjani; Erehtjeva zemlja - Atena Erinije - tri boginje osvete (rim. Furije) Eroti - pratitelji Erosa, boga ljubavi

Febo - Apolon, bog ljepote, medicine, glazbe i sunca

gled - pogled

Helada - Grka Hermo - Hermes, glasnik bogova, zatit-nik putnika

Jolk (gr. Iolks) - grad u Tesaliji iz kojega je Jason Jolkija - v. Jolk

Kefis - rijeka u blizini Delfa, posveena Haritama, Afroditinim pomonicama Kipranka - Afrodita, boica ljubavi (roe-na na otoku Cipru) Kolhida - regija i kraljevstvo na Crnom moru i planini Kavkaz (dananja Gruzi-ja), u koju je Jason otplovio brodom Argo i otamo doveo Medeju Kolanka - iz Kolhide (v.); kolanski - kolhidski Korint - grad u Grkoj, na Korintskoj

prevlaci izmeu Peloponeza i sredinje grke

Maja - najstarija Plejada, jedna od sedam Atlantovih i Plioninih keri; boginja pla-nina i polja; sa Zeusom rodila Hermesa

odvri - odbaciti

Palada - Atena, boica mudrosti; Pala-dina tvra - grad Atena Pandion - Pandion II, mitski atenski kralj, Egejev otac Pelijade - Pelijeve keri Pelop - Pelops, kralj Pise na Peloponezu, po kojemu je taj poluotok dobio ime; pre-ko svoga sina Atreja, koji je otac Menelaja i Agamemnona, osniva loze Atrejida Pijerke - Pieride, vodene nimfe povezane s helikonskim i pirenskim izvorom, tj. Muze Pitej - mitski kralj Trezene (v.), Pelopsov sin Pravda - boica Temida preti se - prepirati se, svaati se

roaj - poroaj

Skila - ili Scila, morska neman koja u uskom tjesnacu zajedno s Haribdom, morskim virom, vreba pomorce Srda - v. Erinije svjet - savjet

Temida - ili Temis, boica pravde, ki Geje i Urana, majka Suenica (Mojra) i Hora Trezenija - Trezena, grad u Argolidi (sjeverozapad Peloponeza)

zublja - baklja

PRVI INDRUGI INTREI INETVRTI INPETI INRJENIK