SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

NIKOLINA BALEN

EUROPSKA REGULATIVA O GMO-U I SVJETSKO

POLJOPRIVREDNO TRŽIŠTE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka,srpanj 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

EUROPSKA REGULATIVA O GMO-U I SVJETSKO

POLJOPRIVREDNO TRŽIŠTE

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Ekonomika i politika međunarodne razmjene

Mentor: doc. dr. sc. Igor Cvečić

Student: Nikolina Balen

JMBAG: 0081133385

SMJER: Međunarodno poslovanje

Rijeka,srpanj 2015.

Sadržaj

1. UVOD ............................................................................................................................................. 1

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ........................................................................... 1

1.2. RADNA HIPOTEZA .............................................................................................................. 2

1.3. CILJEVI I SVRHA ISTRAŽIVANJA .................................................................................... 2

1.4. ZNANSTVENE METODE ..................................................................................................... 3

1.5. STRUKTURA RADA ............................................................................................................. 3

2. TEMELJNA OBILJEŽJA TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH DOBARA ....................................... 5

2.1. ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA .......................................................................... 5

2.2. ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA ................................................................. 6

2.3. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI (GMO) .......................................................... 10

3. EUROPSKA UNIJA I SVJETSKO TRŽIŠTE POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA................. 12

3.1. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKOM TRŽIŠTU ............................................. 14

3.1.1. Udio Europske unije u svjetskoj razmjeni ..................................................................... 14

3.1.2. Odnos EU-a i SAD-a ..................................................................................................... 17

3.1.3. Odnos EU-a i Kanade .................................................................................................... 18

3.2. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKO POLJOPRIVREDNO TRŽIŠTE ............. 18

3.2.1. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije ...................................................... 20

3.2.2. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u Europsku uniju ....................................................... 22

3.3. SVJETSKO TRŽIŠTE GENETSKI MODIFICIRANIH POLJOPRIVREDNIH

PROIZVODA .................................................................................................................................... 24

4. DETERMINANTE SVJETSKOG TRŽIŠTA GMO POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA........ 29

4.1. UTJECAJI SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE NA TRGOVINU GMO-OM .. 29

4.2. UTJECAJI MULTINACIONALNIH KOMPANIJA NA TRGOVINU GMO-OM ............. 30

4.3. UČINCI GMO-A NA POTROŠAČE I OKOLIŠ .................................................................. 31

4.4. REGULATIVA EUROPSKE UNIJE O GMO POLJOPRIVREDNIM PROIZVODIMA ... 32

4.5. UČINCI EUROPSKE REGULATIVE O GMO-U ............................................................... 35

5. PERSPEKTIVE EUROPSKE UNIJE U PODRUČJU TRGOVINE GENETSKI MODIFICIRANIM

POLJOPRIVREDNIM PROIZVODIMA ............................................................................................. 37

5.1. PRIJENOS OVLASTI EUROPSKE UNIJE NA ZEMLJE ČLANICE ................................ 37

5.2. TRANSATLANTSKO TRGOVINSKO I INVESTICIJSKO PARTNERSTVO (TTIP) ..... 38

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................... 40

LITERATURA ...................................................................................................................................... 42

POPIS TABLICA .................................................................................................................................. 47

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................................ 47

POPIS SLIKA ....................................................................................................................................... 47

1

1. UVOD

Poljoprivreda kao jedna od glavnih ljudskih djelatnosti, o kojoj ovisi opstanak ljudske

populacije, je često razlog međunarodnih nesuglasica. Vrtoglavim porastom svjetske

populacije, poglavito u slabije razvijenim zemljama, važnost poljoprivrede još više dolazi do

izražaja. Hrana postaje ograničen resurs te se uz konvencionalnu i organsku proizvodnju

pojavljuje i intenzivna proizvodnja koja uvodi genetski modificirane organizme.

U Europskoj uniji poljoprivreda je gospodarski sektor u kojem je proces europske

integracije otišao najdalje, ona predstavlja najveći, najopsežniji i proračunski najizdašniji

program EU-a te zauzima najveći dio zakonodavne regulative EU-a. Unija potiče svijest

svojih potrošača glede pitanja kvalitete i sigurnosti hrane, također potiče i kvalitetnu organsku

proizvodnju te zahtijeva informiranje potrošača o prisutnosti genetski modificiranih

organizama u hrani. Dok Europska unija teži zaštiti svoje potrošače i protekcionistički je

orijentirana prema vlastitim poljoprivrednicima, Svjetska trgovinska organizacija teži

liberalizirati međunarodnu trgovinu poljoprivrednim proizvodima.

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Temeljna problematika diplomskog rada leži u činjenici da, s jedne strane, Svjetska

trgovinska organizacija teži liberalizaciji svjetske razmjene poljoprivrednih proizvoda,

odnosno slobodnoj formulaciji ponude i potražnje na tržištu dok, s druge strane, Europska

unija teži protekcionističkim mjerama kako bi zaštitila svoje potrošače i poljoprivrednike te

tim mjerama zapravo sprječava slobodno formiranje ponude i potražnje.

Predmet istraživanja su razlozi i načini regulacije genetski modificiranih

poljoprivrednih proizvoda na području Europske unije i njen utjecaj na poljoprivredno tržište.

2

1.2. RADNA HIPOTEZA

Iz navedenog problema i predmeta istraživanja proizlazi radna hipoteza, koja glasi:

Europske regulative i mjere ograničavanja slobodnog kretanja genetski modificiranih

poljoprivrednih proizvoda, imaju značajan utjecaj na svjetsku trgovinsku razmjenu

poljoprivrednih proizvoda, te ostavljaju značajne posljedice na suradnju Europske unije s

glavnim trgovinskim partnerima.

1.3. CILJEVI I SVRHA ISTRAŽIVANJA

Temeljna svrha diplomskog rada je znanstvenim metodama utvrditi utjecaj europske

regulative o genetski modificiranim poljoprivrednim proizvodima na svjetsko tržište

poljoprivrednih dobara. Odnosno, utvrditi mehanizme Europske unije koji značajno utječu na

kretanje poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu.

Temeljni ciljevi su istraživanjem teorijskih i praktičnih primjera, utvrditi determinante i

instrumente kojima Europska unija utječe na svjetsku razmjenu poljoprivrednih proizvoda i

njen značaj na svjetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda.

Da bi se dokazala hipoteza, postigli svrha i ciljevi, te riješio problem istraživanja,

potrebno je odgovoriti na sljedeća ključna pitanja:

1. Kakav je položaj Europske unije na svjetskom poljoprivrednom tržištu?

2. Koja su osnovna obilježja svjetskog tržišta genetski modificiranim poljoprivrednim

proizvodima?

3. Tko su glavni proizvođači GMO-a?

4. Kakva je EU regulativa o GMO-u?

5. Kakav utjecaj EU regulativa o GMO-u ima na svjetsko poljoprivredno tržište?

3

1.4. ZNANSTVENE METODE

Prilikom izrade ovog diplomskog rada korištene su različite znanstvene metode među

kojima se posebno mogu istaknuti slijedeće metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda

analize i sinteze, metoda apstrakcije i deskripcije.

Pri izradi diplomskog rada korištena je domaća i strana literatura u obliku, statističkih

podatak, članaka, internetskih izvora te knjiga.

1.5. STRUKTURA RADA

Ovaj diplomski rad je strukturiran u sedam osnovnih i međusobno povezanih cjelina. U

prvoj cjelini, odnosno u Uvodu su razrađeni problem i predmet istraživanja, radna hipoteza,

znanstvene metode, struktura rada te svrha i cilj istraživanja.

U drugoj cjelini rada, Temeljna obilježja tržišta poljoprivrednih dobara, objašnjeni

su temeljni pojmovi vezani za temu rada, odnosno, Zajednička trgovinska politika, Zajednička

poljoprivredna politika te Genetski modificirani organizmi.

Treći dio rada, Europska unija i svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda,

obrađuje statističke podatke koji prikazuju stvarno stanje, položaj i značaj Europske unije na

tržištu poljoprivrednim proizvodima te podatke o tržištu genetski modificiranih

poljoprivrednih proizvoda.

U četvrtom dijelu rada, pod naslovom Determinante svjetskog tržišta GMO

poljoprivrednih proizvoda, prikazani su utjecaji na tržište GMO poljoprivrednih proizvoda

od strane Svjetske trgovinske organizacije i multinacionalnih korporacija koje se bave

proizvodnjom GMO proizvoda. Također su prikazane i posljedice europske regulative o

GMO-u na svjetsku trgovinsku razmjenu poljoprivrednim proizvodima, te su prikazane

pozitivne i negativne strane GMO-a kao utjecaja na trgovinsku razmjenu.

Peti dio ovog diplomskog rada, Perspektive Europske unije u području trgovine

genetski modificiranim poljoprivrednim proizvodima, prikazuje moguće posljedice

4

odobrenja uvoza i uzgoja GMO poljoprivrednih kultura, s obzirom na iskustva drugih

zemalja.

U posljednjem dijelu, Zaključku, izložene je sinteza osnovnih rezultata istraživanja

koja prikazuje dokazanost postavljene hipoteze.

5

2. TEMELJNA OBILJEŽJA TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH

DOBARA

Europska unija je jedinstveni oblik ekonomskog i političkog partnerstva između 28

zemalja članica, ona čini 16,5% ukupnog svjetskog uvoza i izvoza što ju čini najvećom

trgovinskom silom svijeta (Europska unija n.d.).

Zajednička trgovinska politika je jedna od najstarijih politika Europske unije. Kroz

svoju dugu povijest postojanja, reformirana je mnogo puta, poglavito u proteklom desetljeću

(Europska komisija n.d.).

U okviru svoje Agrarne politike, Europska unija je formirala Europsku agenciju za

sigurnost hrane (EFSA), tijelo koje procjenjuje rizik u vezi hrane i hrane za životinje. EFSA

pruža neovisne znanstvene savjete i podatke o postojećim i novim rizicima. Agencija je

financirana iz proračuna EU-a, a djeluje odvojeno od Europske komisije, Europskog

parlamenta i država članica EU-a (European food safey authority, n.d.)

Razvojem Europske unije, politika zaštite okoliša postaje zajednički čimbenik koji

utječe na javno mišljenje te zahtijeva promjene nacionalne prakse (Črnjar, 2002.).

2.1. ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA

Kako bi države ili integracije regulirale svoje gospodarske odnose sa inozemstvom,

primjenjuju skup mjera koje čine vanjskotrgovinsku politiku.

Europska unija svoju trgovinu s ostatkom svijeta temelji na jedinstvenim načelima,

osobito u pogledu zajedničkih carinskih stopa koje se odnose na sve zemlje članice EU-a.

Također, trgovinska politika EU-a obuhvaća i određuje trgovinske odnose s trećim zemljama

te odnose EU-a kroz suradnju s WTO-om (Gospodarska diplomacija, n.d.).

Zajednička trgovinska politika kao najrazvijenija vanjska politika EU-a ima za cilj

harmoničan razvoj svjetske trgovine, snižavanje carinskih i drugih prepreka te postupno

ukidanje ograničenja u međunarodnoj trgovini i izravnim inozemnim investicijama. S

obzirom na vodeću poziciju EU-a u svijetu, Zajednička trgovinska politika bi trebala

6

omogućiti održivi razvoj i poticati europske vrijednosti u svijetu, jačati konkurentski položaj

EU-a u svijetu i brinuti o potrebi za globalnim upravljanjem trgovine. Trgovinska politika

Europske unije ostvaruje se autonomno, odnosno oblik koji predstavlja unilateralne akte, kao

npr. opći sustav preferencijala, a drugi oblik je konvencionalan, u okviru sporazuma koji su

zaključeni sa trećim zemljama (Kandžija i Cvečić, 2010.).

Kako bi se oduprla izvoznicima u EU i potaknula svoje izvoznike, Europska unija se

koristi defenzivnih i ofenzivnim aktivnostima. Ofenzivnim aktivnostima olakšavaju izlazak

europskih proizvođača na tržište trećih zemalja i povećavaju udio europske trgovine u

svjetskoj. Defanzivne aktivnosti podrazumijeva radnje koje štite Unutarnje tržište od

izvoznika iz trećih zemalja (Kandžija i Cvečić, 2010.).

Zajedničkom trgovinskom politika EU-a je odredila i zajedničke carine koje vrijede

jednako za sve članice. Uvođenjem Carinske unije 1968. godine, ukinute su sve carine na

trgovinu na Unutarnjem tržištu te je uvedena zajednička carinska tarifa za trgovinu s trećim

zemljama (Europska komisija, 2014.).

Europska unija je posebno bila protekcionistički usmjerena prema poljoprivredi za čije

proizvode je bila i najviša carina. A veliku pažnju je usmjerila prema kontrolama i riziku za

zdravlje ljudi, životinja te okoliš (Europska komisija, 2014.).

2.2. ZAJEDNIČKA POLJOPRIVREDNA POLITIKA

Sektor poljoprivrede je reguliran unutarnjim, ali i vanjskim regulativama, odnosno

politikom Europske unije i Svjetske trgovinske organizacije, kako bi se ostvarila liberalizacija

(Kandžija, 2013.).

Zajedničkom poljoprivrednom politikom je omogućeno udovoljavanje potrebama

europskih potrošača. Odnosno, omogućeno je europskim poljoprivrednicima da opskrbe

tržište od 500 milijuna potrošača. Uz to, Zajedničkom poljoprivrednom politikom omogućava

se poljoprivrednicima pristojan život i opskrba tržišta poljoprivrednim proizvodima po

odgovarajućoj cijeni (Europska komisija, 2013.).

Poljoprivreda i proizvodnja hrane je jedan od osnovnih elemenata gospodarstva i

društva Europske unije, budući EU broji 12 milijuna poljoprivrednika, dodatna 4 milijuna

7

zaposlenih u prehrambenom sektoru, odnosno poljoprivreda i prehrambeni sektor osiguravaju

7% ukupnog broja radnih mjesta i čini 6% ukupnog europskog bruto domaćeg proizvoda

(Europska komisija, 2014.).

Europski model poljoprivrede definiran u Luxembourgu 1997. godine navodi da je

Unija odlučna u razvijanju Europskog modela poljoprivrede tražeći veći stupanj unutarnje i

vanjske konkurentnosti. Također, navodi da europska poljoprivreda mora biti raznovsna,

održiva, konkurenta te prisutna širom Europe uključujući regije sa specifičnim problemima

(Kandžija i Cvečić, 2010.).

Poljoprivrednici su proizvođači hrane koji također brinu o okolišu, očuvanju krajolika i

tradicije, odnosno suočavaju se s dvostrukim izazovom: proizvoditi hranu istovremeno štiteći

prirodu i biološku raznolikost (Europska komisija, 2014.).

Načela Zajedničke agrarne politike su definirana 1958. godine kako bi se postigli ciljevi

određeni Rimskim ugovorom. No, Zajednička agrarna politika je počela s primjenom 1962.

godine s četiri ključna načela (Kandžija i Cvečić, 2010, str. 543):

1. Jedinstvenost tržišta – slobodno kretanje roba između država članica te

odrađivanje zajedničkih cijena

2. Prioritetnosti proizvoda Zajednice – prednost poljoprivrednih proizvoda iz Unije

pred uvoznim proizvodima te zaštita Unutarnjeg tržišta

3. Financijska solidarnost – troškovi CAP-a moraju biti podijeljeni među svim

članicama bez obzira na njihov nacionalni interes

4. Načelo pariteta i produktivnosti (kao načelo koje nije zapisano u Rimskom

ugovoru) - pravo poljoprivrednika na jednake razine dohotka kao zaposleni u

ostalim sektorima.

Zajednička poljoprivredna politika je od svog osnutka doživjela nekoliko značajnih

reformi koje su bile provedene 1972., 1988, 1992., 1999., 2003. i 2013. godine.

Prvu poljoprivrednu reformu (1972.) je obilježilo napuštanje poljoprivrede, no, i

modernizacija poljoprivrednih gospodarstava i osposobljavanje poljoprivrednika (Europska

komisija, 2015.).

8

Ulaskom Velike Britanije u EEZ došlo je do neravnoteže ponude i potražnje na tržištu

poljoprivrednih proizvoda te u skladu s „Delorsovim paketom I“ dolazi do druge reforme

CAP-a 1988. godine koju je pratila i reforma sustava vlastitih izvora te proračunska disciplina

te pratećih politika. Stabilizatori su prošireni na sve poljoprivredne sektore te se prekomjerna

proizvodnja kažnjavala smanjenjem cijena. No, unatoč poduzetim reformama Delorsov paket

mjera nije bio djelotvoran, te se CAP našao na meti kritika zbog negativnih učinaka na

svjetske trgovinske tokove. Zbog pritisaka SAD-a i multilateralnih pregovora u okviru

GATT-a, Zajednica je bila prisiljena smanjivati subvencije poljoprivrednicima za 30% od

1988. godine.

Treća reforma je značila prekretnicu u razvoju CAP-a, a cilj joj je bio poboljšati

konkurentnost europske poljoprivrede, stabilizirati poljoprivredno tržište i rashode proračuna

EU-a te zaštita okoliša (Europska komisija, 2015.).

Europska unija je primjenom ovih promjena olakšala liberalizaciju međunarodne

razmjene u okviru WTO-a.

No, i nakon uspješne reforme CAP i dalje nije bio stabilan te se sukobio s unutarnjim i

vanjskim izazovima. Unutarnji problemi su bili vezani za višak proizvoda te za

nefunkcionalno programiranje proračuna, u smislu dohodovne pomoći poljoprivrednicima.

Vanjski izazovi su bili značajni zbog povećanja troškova uzrokovanih širenjem Unije i

stvaranja zone slobodne trgovine sa zemljama mediteranskog bazena. Također, krize poput

„kravljeg ludila“ i trovanja pilića dioksinom, potaknule su nove zahtjeve potrošača te potrebu

za većom opreznošću. Pristup europskom tržištu postao je otežan za hormonsko meso, za

genetički modificirane organizme (GMO) te stoku koja se uzgaja uz antibiotičke dodatke.

Europski poljoprivrednici su podvrgnuti zahtjevu za etiketiranje, što je povećalo tenzije

između Europske unije i SAD-a (Kandžija i Cvečić, 2010).

Kao pokušaj suočavanja EU-a sa novim izazovima proizišla je četvrtka reforma CAP-a,

„Agenda 2000“ koja je potvrđena u Berlinu 1999. godine. Četvrta reforma CAP-a bila je

najradikalnija i najopsežnija reforma u povijesti CAP-a.

Peta poljoprivredna reforma, koja je dogovorena u lipnju 2003. godine, nazvana je

„Nova poljoprivredna politika“ kojom su donesena nova načela i mehanizmi (Kandžija i

Cvečić, 2010).:

- Načelo raskidanja

9

- Načelo uvjetovanosti

- Kompatibilnost s pravilima WTO-a

- Javna redistribucija plaćanja poljoprivrednicima na temelju povijesnih rezultata

pomoću tri mehanizma:

o Modulacija

o Nacionalne rezerve

o Primjena regionalnih „decoupling“ modela

- Fleksibilno upravljanje CAP-om

- Financijska disciplina te

- Progresivnost.

Najvažnija stavka nove politike bila je u financiranju pomoći poljoprivrednicima

neovisno o njihovoj proizvodnji, gdje se može ograničeno subvencionirati proizvodnja

ukoliko postoji bojazan od napuštanja iste. Također, dana je sloboda europskim

poljoprivrednicima da proizvode ono što tržište želi. Reforma je važna i zbog uvođenja

mehanizma financijske discipline, kojim bi se spriječilo prekomjerno trošenje zajedničkih

sredstava.

Šesta poljoprivredna reforma (2013.) je istaknula potrebu za jačanjem konkurentnosti

sektora poljoprivrede, za održivim uzgojem i inovacijama te potporu za radnja mjesta u

ruralnim područjima (Europska komisija, 2014.).

Sve navedene reforme su pridonijele uvođenju novih ciljeva CAP-a (Kandžija i Cvečić,

2010, str.553):

- Jačanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem i vanjskom tržištu

- Omogućavanje dostojnog dohotka osobama koje žive od poljoprivrede uz

pokrivenost proračunskih troškova

- Stvaranje održivog poljoprivrednog tržišta, implementacija ekološkog načina

promišljanja i strukturiranja CAP-a

- Osmišljavanje nove politike razvoja sela

- Poboljšanje sigurnosti i kvalitete hrane

- Povećanje moći pregovaranja u okviru WTO-a

- Racionaliziranje poljoprivrednog zakonodavstva i decentralizacija administracije

- Uključivanje poljoprivrednog sektora novih zemalja članica u unutarnje tržište

10

No, unatoč svim reformama CAP-a, Zajednička agrarna politika Europske unije se i

dalje preispituje te prilagođava novonastalim izazovima.

2.3. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI (GMO)

Kako bi se bolje razumjela problematika razmjene, odnosno tržišta GMO-a potrebno je

podrobnije objasniti sam pojam genetskog inženjeringa i genetski modificiranih proizvoda.

GMO je sastavni dio naših života, novčanice kojim plaćamo su napravljene od GM

pamuka, odjeća koju nosimo je također od GM pamuka, hrana kojom hranimo naše životinje

je također genetski modificirana. Svake godine EU uveze preko 33 milijuna genetski

modificirane soje (60kg po svakom od 500 milijuna stanovnika godišnje) što uvelike smanjuje

naš utjecaj na okoliš i pomoć EU-a vlastitim proizvođačima poljoprivrednih proizvoda

(EuropaBio, 2015.).

Suvremena tehnologija je omogućila da hrana i hrana za životinje koja je u

konvencionalnoj poljoprivredi pokazala najpoželjnije osobine, bude izabrana za uzgoj u

sljedećoj generaciji. Tako da se geni biljaka i životinja koji su najotporniji na pritiske iz

okoliša ugrađuju u slijedeću generaciju za uzgoj. Odnosno, postalo je moguće modificirati

gene živih stanica i organizama korištenjem tehnika moderne biotehnologije tzv. gen

tehnologija (Europska komisija, n.d.).

Genetski materijal se izmjenjuje umjetno kako bi npr. biljka bila otpornija na bolesti,

kukce, sušu, kako bi se poboljšala kvaliteta hrane, prehrambene vrijednosti ili kako bi se

povećao prinos. (Europska komisija, n.d.)

Jednostavnije rečeno, genetski modificirana hrana se dobije tako da se geni iz jednog

organizma prebacuju u drugi organizam kako bi imao karakteristike (npr. otpornost) prvog

organizma (Vrgoč, 2009.).

Genetski modificirana tehnologija je stvorena kako bi omogućavala farmerima veću

korist od usjeva, kao što je otpornost na nametnike i herbicide. To znači da su biljke otporne

na insekte i nametnike bez korištenja insekticida, dok otpornost na herbicide podrazumijeva

slobodno korištenje herbicida protiv rasta korova bez bojazni za oštećenje same biljke

(Disdier i Fontagne, 2010.).

11

Primjer korištenja GMO tehnologije je postupak stavljanja humanog gena u životinje,

gena insekata u krumpir, ribljeg gena u rajčicu itd. kako bi organizmi bili veći, jači, ljepši,

otporniji te dugotrajniji (Vrgoč, 2009.).

Iako takav postupak proizvođačima omogućava veće poljoprivredne prinose, bolju i

ukusniju hranu, ipak postoje i negativne karakteristike takve vrste uzgoja, kao što je negativan

utjecaj na ljudsko zdravlje i okoliš (Znanost, 2013.).

Upravo zbog navedenih karakteristika i načina proizvodnje GMO proizvoda javljaju se

nesuglasice i različiti stavovi o kvaliteti i utjecaju na zdravlje ljudi i okoliš, a samim time se

onemogućava slobodno kretanje GMO proizvoda na svjetskom tržištu.

Europska unija se odupire uvozu takve vrste proizvoda upravo zbog posljedica koje

ostavljaju na zdravlje i okoliš, no, zbog nedovoljno relevantnih dokaza o lošim utjecajima EU

snosi određene sankcije zbog sprječavanja slobodne trgovine tog tipa proizvoda.

12

3. EUROPSKA UNIJA I SVJETSKO TRŽIŠTE

POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

Poljoprivreda je uvijek bila sporno pitanje u okviru svjetske razmjene i WTO-a. Naime,

zemlje proizvođači poljoprivrednih proizvoda su željele zaštiti svoje proizvođače, tako je

poljoprivreda uvijek bila zaštićena protekcionističkim mjerama. Sama Europska unija je jedan

od primjera protekcionističkog režima usmjerenog prema poljoprivredi. Upravo zbog takvih

mjera, poljoprivreda je bila pokretač mnogih nesuglasica na svjetskoj razini i intervencija

Svjetske trgovinske organizacije.

Važnost poljoprivrede očituje se u podacima koji govore da više od 3 milijarde ljudi, što

je gotovo polovica svjetske populacije, živi u ruralnim područjima, a oko 2,5 milijardi tog

stanovništva živi od poljoprivrede. Mnoge ekonomije, poglavito zemalja u razvoju, ovise

upravo o poljoprivredi (Food and agriculture organization od the United Nations, 2013.).

Većina hrane koja se konzumira u svijetu je uzgojena lokalno. Ondje gdje domaća

proizvodnja nije dovoljna da bi se zadovoljila potražnja „uskače“ svjetsko tržište koje

zadovoljava preostalu potražnju (Food and agriculture organization od the United Nations,

2013.).

Europska unija, kao jedna od vodećih trgovinskih sila svijeta, igra važnu ulogu na

svjetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda, ona je jedan od najvećih potrošača, ali i

proizvođača. Ona svojim odlukama direktno utječe na trgovinske aktivnosti svojih glavnih

trgovinskih partera, budući da svojim obujmom uvoza drugim zemljama predstavlja važnog

trgovinskog partnera.

Kao najveći svjetski izvoznik, ali i uvoznik poljoprivrednih proizvoda, Europska unija

pridaje posebnu važnost zaštiti domaćih proizvođača poljoprivrednih proizvoda, ali i zaštiti

vlastitih potrošača te zbog toga je posebno oprezna prema GMO proizvodima. Dok su

proizvođači genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda moćne korporacije koje

pomoću svojih matičnih zemalja prijavljuju neželjena ponašanja zemalja uvoznica te jednim

dijelom utječu na odluke Svjetske trgovinske organizacije, dok WTO teži liberalizaciji

trgovine poljoprivrednim proizvodima.

13

Prikazan je sastav ukupnog svjetskog izvoza poljoprivrednih dobara u deset kategorija.

Prikazani podaci odnose se na razdoblje od 2000. do 2010. godine, a izraženi su u

milijardama dolara.

Grafikon 1.: Sustav globalnog izvoza poljoprivrednih dobara (2000.-2010., u milijardama

dolara)

Izvor: Food and agricutrure organization of the United Nations, 2013., FAO Statistical Yearbook

2013., dostupno na: http://www.fao.org/docrep/018/i3107e/i3107e.PDF, preuzeto: 22.5.2015.

Vidljivo kako je opseg svjetske trgovine poljoprivrednim proizvodima u posljednjih 50

godina porastao za oko pet puta. Međutim, takvo širenje i rast nije ravnomjerno raspoređeno

po regijama. Općenito, stopa rasta poljoprivredne proizvodnje u većini zemalja u razvoju je

manja od stope rasta potražnje. (Food and agriculture organization od the United Nations,

2013.)

Žitarice i

proizvodi

od žitarica

Mlrd.

$

Biljna ulja

Šećer i med

Uljarice

Mliječni proizvodi Meso i proizvodi

od mesa

Kava, čaj, kakao i

začini

Voće i povrće

Riba

Napici

14

3.1. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKOM TRŽIŠTU

Važnost Europske unije u svjetskom trgovinskom sustavu vidljiva je iz činjenice da je

gotovo cjelokupna globalna trgovina vezana za tri trgovinska bloka, odnosno za Europsku

uniju i pridružene zemlje, Sjevernu Ameriku te Istočnu Aziju. (Kanžija i Cvečić, 2010.)

Također, važnost Europske unije kao trgovinske sile iskazuje se u podatku da šestina

svjetske trgovine otpada upravo na trgovinu s Europskom unijom. Vrijednosno iskazano, 3

419 milijardi eura je ostvareno trgovinom (uvoz+ izvoz) Europske unije.

Kako bi EU zadržala jedno od vodećih mjesta u svijetu veoma je bitno održavanje

dobrih odnosa sa glavnim svjetskim ekonomijama kao što je SAD, Japan, Kina, Rusija itd.

Bitno je uspostavljanje kako ekonomskih i trgovinskih, tako i političkih sporazuma. (Kandžija

i Cvečić, 2010.)

U nastavku su opisani odnosi Europske unije sa SAD-om i Kanadom kao zemljama koje

su najveće izvoznice genetski modificiranih proizvoda, a ujedno i najvećim trgovinskim

partnerima Europske unije.

3.1.1. Udio Europske unije u svjetskoj razmjeni

Budući je Europska unija jedna od najvećih trgovinskih sila svijeta, ona mnogim

zemljama predstavlja jednog od, ako ne i najvećeg trgovinskog partnera. Svojim obimom

trgovine sa trećim zemljama, na globalnoj razini, osigurava si i veće pravo glasa pri

donošenju trgovinskih odluka u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

Prikazani su podaci o trgovini izvan Europske unije s glavnim trgovinskim partnerima,

a odnose se na uvoz, izvoz te trgovinsku bilancu.

15

Tablica 1. Trgovina izvan EU-28 prema glavnim trgovinskim partnerima (2003. – 2013.)

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

IZVOZ

EU-28 861,9 945,2 1.049,5 1.152,4 1.234,3 1.309,1 1.094,0 1.353,2 1.554,3 1.683,1 1.737,0

SAD 227,4 235,7 250,8 267,0 259,6 248,1 203,8 242,7 264,1 292,8 288,2

Kina 41,5 48,4 51,7 63,7 71,8 78,3 82,4 113,5 136,4 144,0 148,3

Rusija 37,3 46,1 56,7 72,4 89,2 105,0 65,7 86,3 108,6 123,4 119,8

Švicarska 71,4 75,3 86,3 88,5 93,1 100,6 88,8 110,5 142,1 133,5 169,6

UVOZ

EU-28 935,3 1.027,4 1.183,9 1.364,6 1.446,8 1.585,2 1.235,6 1.532,1 1.728,3 1.798,6 1.682,4

SAD 158,4 159,7 159,2 170,7 177,4 182,8 155,3 173,4 192,0 206,5 196,0

Kina 106,6 129,2 161,0 195,8 233,9 249,1 215,3 283,6 294,8 291,6 280,1

Rusija 71,3 84,9 114,0 142,7 146,9 180,4 119,6 162,1 201,3 215,1 206,5

Švicarska 59,3 62,2 66,7 71,6 77,0 82,7 80,9 85,5 93,5 105,9 94,3

TRGOVINSKA BILANCA

EU-28 -73,4 -82,2 -134,4 -212,2 -212,5 -276,1 -141,7 -178,9 -174,1 -115,5 54,6

SAD 69,0 76,0 91,6 96,4 82,2 65,3 48,5 69,3 72,1 86,3 92,3

Kina -65,1 -80,8 -109,3 -132,1 -162,0 -170,8 -132,9 -170,1 -158,4 -147,6 -131,8

Rusija -34,0 -38,8 -57,3 -70,3 -57,7 -75,5 -53,9 -75,8 -92,7 -91,7 -86,7

Švicarska 12,2 13,1 19,6 16,8 16,1 18,0 7,9 25,0 48,6 27,6 75,3

Izvor: Eurostat, 2014., International trade in goods, dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-

explained/index.php/International_trade_in_goods, preuzeto: 22.03.2015.

Vidljive su oscilacije u rasponu trgovanja s glavnim trgovinskim partnerima. Najveći

rast izvoza je zabilježen trgovini sa Švicarskom, dok su manja smanjena izvoza zabilježena u

trgovini s Rusijom i SAD-om. Usprkos smanjenju izvoza u SAD u 2013. godini, SAD je i

dalje najčešće odredište robe izvezene iz Europske unije.

Promatrajući podatke koji prikazuju uvoz Europske unije, uočava se kako je došlo do

smanjenja uvoza robe iz svih glavnih trgovinskih partnera. Razlog tome može biti i nedavna

ekonomska kriza koja je pogodila cijeli svijet. Iz podataka je također vidljivo kako Europska

unija, duži niz godina, najviše uvozi iz Kine.

16

Vidljivi su podaci za 2008., 2012. i 2013. godinu o trgovini izvan Europske unije prema

glavnim proizvodima. Podaci su prikazani u milijardama eura i u postotcima.

Tablica 2. Trgovina izvan EU- 28 prema glavnim proizvodima (2008., 2012. i 2013.)

2008 2012 2013

(milijardi EUR) (%) (milijardi EUR) (%) (milijardi EUR) (%)

IZVOZ

Ukupno 1.309,1 100,0 1.683,1 100,0 1.737,0 100,0

Hrana, piće i duhan 67,8 5,2 99,0 5,9 104,3 6,0

Sirovine 32,0 2,4 47,6 2,8 45,3 2,6

Mineralna goriva i maziva 84,7 6,5 125,6 7,5 120,8 7,0

Kemikalije i slični proizvodi 197,5 15,1 275,4 16,4 273,2 15,7

Ostali proizvodi 313,5 23,9 379,3 22,5 383,0 22,1

Strojevi i transp. uređaji 570,9 43,6 705,2 41,9 709,2 40,8

UVOZ

Ukupno 1.585,2 100,0 1.798,6 100,0 1.682,4 100,0

Hrana, piće i duhan 81,0 5,1 93,1 5,2 93,5 5,6

Sirovine 75,3 4,8 80,7 4,5 76,0 4,5

Mineralna goriva i maziva 460,2 29,0 548,5 30,5 498,7 29,6

Kemikalije i slični proizvodi 124,2 7,8 163,3 9,1 157,6 9,4

Ostali proizvodi 375,1 23,7 387,9 21,6 381,8 22,7

Strojevi i transp. uređaji 425,8 26,9 452,3 25,1 434,1 25,8

TRGOVINSKA BILANCA

Ukupno -276,1 - -115,5 - 54,6 -

Hrana, piće i duhan -13,2 - 5,9 - 10,9 -

Sirovine -43,3 - -33,2 - -30,8 -

Mineralna goriva i maziva -375,4 - -422,9 - -377,8 -

Kemikalije i slični proizvodi 73,3 - 112,1 - 115,5 -

Ostali proizvodi -61,6 - -8,5 - 1,3 -

Strojevi i transp. uređaji 145,1 - 252,9 - 275,0 -

Izvor: Eurostat, 2014., International trade in goods, dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-

explained/index.php/International_trade_in_goods, preuzeto: 22.03.2015.

17

Europska unija najviše izvozi strojeve i transportne uređaje te ostale proizvode gdje je

zabilježeno relativno malo povećanje, dok je izvoz hrane, pića i duhana dosegao najvišu

razinu od 104,3 milijarde eura, isto tako je i porastao uvoz hrane, pića i duhana. Najveće

smanjenje uvoza u razdoblju od 2012. do 2013. godine zabilježeno je za mineralna goriva i

maziva.

Pozitivna trgovinska bilanaca Europske unije u 2013. godini iznosi 54,6 milijardi eura,

poglavito zahvaljujući strojevima i transportnim uređajima koji su ostvarili pozitivan rezultat

u iznosu od 275 milijuna eura u korist izvoza te trgovinskom bilancom za kemikalije koja je

također ostvarila suficit u iznosu od 115,5 milijardi eura.

3.1.2. Odnos EU-a i SAD-a

Odnos između Europske unije i SAD-a temelji se na multilateralnim i bilateralnim

sporazumima, a glavni cilj EU-a prema SAD-u i Kanadi je slobodna razmjena roba, uz

održavanje interesa EU-a (Kandžija i Cvečić, 2010.).

EU i SAD su međusobno glavni trgovinski parteri na koje otpada više od 1/3 ukupne

svjetske trgovine, iako među njima ne postoji neki značajan trgovinski sporazum, osim

utjecaja Svjetske trgovinske organizacije (Kandžija i Cvečić, 2010.).

Nakon krize „kravljeg ludila“ dolazi do napetosti i nepovjerenja u trgovinskom odnosu

SAD-a i EU-a, privremeno se zatvaraju određena nacionalna tržišta, a glavna prepreka

trgovini postaje sanitarno i fitosanitarno pitanje i ograničavanje uvoza iz SAD-a hormonski

tretiranog mesa te genetski modificiranih organizama (GMO) (Kandžija, 2003.).

Trenutno aktualan pregovor između EU-a, SAD-a i Kanade je TTIP (Transantalntic

trade and investment partnership) a odnosi se na pregovore o trgovini i ulaganju između

navedenih zemalja. TTIP sporazum bi pomogao pri stvaranju novih radnih mjesta u EU,

snižavanje kupovnih cijena, više izbora za potrošače, može pomoći Europskoj uniji pri

utjecaju na svjetska trgovinska pravila (povećanje pondera EU-a) te projicirati vrijednosti EU-

a na globalnoj razini. No, Europska unija prije svega mora osigurati da proizvodi koji će se

uvoziti u EU, na osnovu TTIP sporazuma, udovoljavaju europskim visokim standardima koji

štite zdravlje i sigurnost ljudi i okoliša. Također, vlade EU-a u potpunosti zadržavaju pravo

donošenja pravila i zakona koji štite ljude i okoliš (Europska komisija, 2015.).

18

3.1.3. Odnos EU-a i Kanade

Odnos EU i Kanade uokviren je Sveobuhvatnim sporazumom o gospodarskoj i

trgovinskoj suradnji (CETA) koji je potpisan u rujnu 2014. godine. Predviđa se da bi se tim

sporazumom trgovina između dviju zemalja mogla povećati za 23% (Deutsche Welle, 2014.).

CETA-om se otklanjaju prepreke u trgovini dviju zemalja, odnosno uklanja se 99%

carina i drugih prepreka koje onemogućavaju poslovanje, omogućava se pristup javnim

ugovorima, otvara se tržište usluga, omogućava se protok investicija te se sprječava ilegalno

kopiranje inovacija EU-a i tradicionalnih proizvoda (Europska komisija, 2015.).

Otvaranjem poljoprivrednog tržišta potencira se snižavanje cijene i pružanje

potrošačima većeg izbora. Europska unija, kao glavnih proizvođač hrane visoke kvalitete,

imati će velike koristi od lakšeg pristupa tržištu Kanade (Europska komisija, 2015.).

Što se tiče osjetljivih proizvoda u EU-u (svinjetina, govedina i kukuruz) te osjetljivih

proizvoda u Kanadi (mliječni proizvodi) povlašteni pristup je reguliran kvotama. Dok, perad i

jaja nisu liberalizirana niti na jednoj strani (Europska komisija, 2015.).

CETA ne utječe na već donesene propise Europske unije vezane za hranu ili ekologiju.

Kanadski proizvodi se mogu uvoziti u EU samo ako u potpunosti poštuju relevantne europske

propise. Specifičnije, CETA ne utječe na europsku regulativu i ograničenja vezana za

hormonski tretiranu govedinu i GMO. Kanada i EU zadržavaju pravo na slobodno reguliranje

područja od javnog interesa kao što su okoliš, zdravlje i sigurnost (Europska komisija, 2015.).

3.2. UTJECAJ EUROPSKE UNIJE NA SVJETSKO POLJOPRIVREDNO

TRŽIŠTE

Europa je jedan od najvažnijih svjetskih proizvođača poljoprivrednih proizvoda, a na

tome može zahvaliti povoljnoj klimi, plodnom tlu i tehničkim vještinama svojih

poljoprivrednika. Poljoprivredni proizvodi EU-a su visokokvalitetni, te se EU smatra

predvodnicom u poljoprivrednim sektorima kao što je maslinarstvo, proizvodnja mliječnih

proizvoda, vina, mesa i alkoholnih pića (Europska komisija, 2014.).

19

Poljoprivredni i prehrambeni sektor Europske unije je važan dio Europskog

gospodarstva, što potkrepljuje podatak da je oko 40% proračuna EU-a namijenjeno upravo

poljoprivrednoj politici. No, prije samo 30-tak godina taj postotak je iznosi čak 75%

(Europska komisija, 2014.).

Na grafikonu je prikazano trgovinsko kretanje najvećih izvoznika poljoprivrednih

proizvoda na globalnoj razini u razdoblju od 2011. do 2013. godine.

Grafikon 2.: Glavni svjetski izvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011- 2013., u milijardama

eura)

Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno

na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.

Ukupno gledajući, trgovina poljoprivrednim proizvodima je lagano porasla u 2013.

godini u odnosu na godinu prije. Promatrajući izvoz EU-28, vidljivo je kako se konstantno

radi o porastu. Detaljnije, u 2011. godini izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU-28 je iznosio

101 milijardi eura, 2012. je porastao na 114 milijardi eura, dok je u 2013. godini zabilježen

nešto manji porast, točnije 120 milijardi eura. Ostvarivši izvoz poljoprivrednih proizvoda u

vrijednosti od 120 milijardi eura, Europska unija je postala najveći svjetski izvoznik upravo te

vrste dobara. U isto vrijeme, SAD je ostvario pad u 2013. godini u odnosu na prethodnu.

Godine 2012. vrijednost izvoza poljoprivrednih proizvoda SAD-a je iznosila 117 milijardi

eura, što je predstavljalo porast u odnosu na 2011. godinu, dok je 2013. godine zabilježen pad

izvoza na 115 milijardi eura. Brazil je 2013. godine ostvario jednaku vrijednost izvoza, od 65

milijardi eura, kao i godine prije. Kina je povećala vrijednost izvoza na 36 milijardi eura,

0

20

40

60

80

100

120 101 105

59

31 30 31

114 117

65

34 34 32

120115

65

36 34 302011.

2012.

2013.

20

Kanada je ostala na istoj razini od 34 milijarde eura, dok je Argentina bilježila pad od 2

milijuna eura, te ostvarila izvoz u vrijednosti od 30 milijardi eura.

Grafikon 3. prikazuje glavne svjetske uvoznike poljoprivrednih proizvoda u razdoblju

od 2011. do 2013. godine.

Grafikon 3.: Glavni svjetski uvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011-2013., u milijardama

eura)

Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno

na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.

Europska unija je opet dokazala da je najveći svjetski uvoznik poljoprivrednih

proizvoda, iako je ostala na istoj vrijednosti od 102 milijarde eura, kao i godine prije. SAD je

u odnosu na 2012. godinu smanjio uvoz poljoprivrednih proizvoda, te zapravo dijeli titulu

drugog najvećeg uvoznika sa Kinom, koja je povećala vrijednost uvoza sa 82 (2012.) na 84

milijarde eura u 2013. godini. Japan je također smanjio vrijednost uvoza, sa 52 milijarde eura

u 2012. godini, na 46 milijarde eura u 2013. godini. Rusija i Kanada su ostale na istim

vrijednostima uvoza kao i godine ranije.

3.2.1. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije

Izvoz poljoprivrednih proizvoda čini 7% ukupnog izvoza Europske unije u 2013.

godini. Na sljedećem grafikonu prikazan je sastav izvoza poljoprivrednih proizvoda Europske

unije.

0

20

40

60

80

100

120

EU 28 SAD Kina Japan Rusija Kanada

98

74

63

48

27 23

102

85 82

52

28 26

102

84 84

46

28 26

2011.

2012.

2013.

21

Grafikon 4. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU (2013, u postotcima)

Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno

na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.

Alkoholna pića i likeri su nastavili dominaciju u izvoznoj košarici Europske unije, iako

se vrijednost upravo tih proizvoda (10 milijardi u 2013. godini) smanjila za 1,6% u odnosu na

godinu prije. Izvoz vina je približan izvozu alkoholnih pića i likera te iznosi 9,1 milijardu eura

te bilježi porast od 1,3% u odnosu na prethodnu godinu. Pekarski proizvodi i tjestenina su

postigli porast izvoza za 12,5% te ostvarili vrijednost od 8,7 milijardi eura. Ostali proizvodi

koje se izvoze u većoj mjeri su pšenica, nespecifični prehrambeni proizvodi, sladoled,

čokolada i slastice, svinjetina, sir, prerađeno voće i povrće te duhanski proizvodi.

SAD je tržište na koje Europska unija najviše izvozi, odnosno, 13% od ukupno

izvezenih poljoprivrednih proizvoda, je namijenjeno za tržište SAD-a. Izvoz u SAD raste

kontinuirano od 2009. Godine, a tržište na koje se najviše izvozi, nakon SAD-a, je Rusija na

koju otpada 10% ukupnog izvoza poljoprivrednih proizvoda EU-a. Na trećoj poziciji je Kina

(6,1%), zatim Švicarska (5,9%) te Japan (2,3%) (Europska komisija, 2014.).

7%7%

6%

4%

3%

3%

3%

3%4%3%

57%

Alkoholna pića i likeri

Vino

Pekarski proizvodi,

tjestenina, dječja hranaPšenica

Čokolada, slastice, sladoled

Svinjetina

Prerađeno voće i povrće

Sir

Nespecifični prehrambeniproizvodiKoža i krzno

Ostalo

22

3.2.2. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u Europsku uniju

Ukupna vrijednost uvoza EU-a u 2013. godini, u odnosu na prethodnu godinu, se nije

značajno mijenjala, iako je uvoz pojedinih proizvoda porastao ili opao. Zapravo, niže cijene

kave, kakaa i šećera su prikrile i nadoknadile povećanje vrijednosti uvoza drugih proizvoda,

npr. voća, orašastih plodova te kukuruza (Europska komisija, 2014.).

Na slijedećem grafikonu prikazane su skupine proizvoda koje se najviše uvoze u

Europsku uniju. Podaci se odnose na 2013. godinu i prikazani su u postotcima.

Grafikon 5. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU (2013, u postotcima)

Izvor: Europska komisija, 2014, Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports, dostupno

na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf, preuzeto: 23.3.2013.

Tropsko voće i začini su se najviše uvozili u 2013. godini (9%). Sojine pogačice, kava i

čaj, masti i ulja (osim maslaca i maslinovog ulja) su zauzeli svaki po 8% od ukupnog uvoza

Europske unije. Nešto manje se uvozila soja (6%) te voće (5%),

Najveći dobavljač poljoprivrednih proizvoda za Europsku uniju je Brazil, sa udjelom od

13% u ukupnom uvozu Unije. Drugi najveći izvoznik u EU je SAD sa 10%, povećavajući

svoj udio (u 2012. udio SAD je bio 8%). Kina i Argentina zauzimaju po 5%, dok Indonezija,

Švicarska, Turska i Ukrajina broje po 4% u ukupnom uvozu Europske unije (Europska

komisija, 2014.).

9%8%

8%

6%

5%

8%

56%

Tropsko voće i začini

Kava, čaj

Masti i ulja (osim maslaca i

maslinovog ulja)

Soja

Voće (svježe ili sušeno)

Sojine pogačice

Ostalo

23

Uvoz iz SAD-a je najbrže rastući, poglavito zbog povećanog uvoza soje i sojinih

pogačica. Ta dva proizvoda čine 20% ukupnog uvoza hrane EU-a iz SAD-a. Uz soju i sojine

pogačice, najviše se uvoze iz SAD-a orašasti plodovi (16%) te etilni alkohol (7,5%). Također,

uz SAD, zemlje koje bilježe rast izvoza u Europsku uniju su: Južna Afrika (+13%), Čile

(+9,4%), Indonezija (+8,2%) i Turska (+5,2%). (Europska komisija, 2014.)

Na Slici 1. prikazani su podaci o uvozu poljoprivrednih proizvoda iz zemalja u razvoju.

Podaci prikazuju prosjek za razdoblje 2011.-2013. godine, a izraženi su u milijunima eura.

Slika 1.: Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU iz zemalja u razvoju (prosjek razdoblja 2011.-

2013., u milijardama eura)

Izvor: Europska komisija, 2014., Agriculture: The EU’s common agricultural policy (CAP): for our

food, for our countryside, for our envoronment, dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/cap-

overview/2014_en.pdf, preuzeto: 23.5.2015.

Vidljivo je kako EU, u razdoblju 2011-2013. najviše poljoprivrednih proizvoda uvozi iz

SAD-a, Japana i Kanade, dok su SAD i Kanada jedni od najvećih izvoznika genetski

modificiranih proizvoda, odnosno na njihovom teritoriju posluju jedni od najvećih

proizvođača genetski modificiranog sjemena.

24

Na Slici 2. je prikazana je trgovina poljoprivrednim proizvodima Europske unije, podaci

su izraženi u milijunima eura, a prikazuju prosjek za razdoblje 2010- 2012.

Slika 2.: Trgovina poljoprivrednim proizvodima EU-a

Izvor: Europska komisija, 2014., Agriculture: The EU’s common agricultural policy (CAP): for our

food, for our countryside, for our envoronment, dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/cap-

overview/2014_en.pdf, preuzeto: 23.5.2015.

Prema podacima prikazanim na prethodnoj slici vidljivo je kako je EU u razdoblju

2010.-2012. najviše izvozila u SAD, a najviše uvozila iz Argentine i Brazila.

3.3. SVJETSKO TRŽIŠTE GENETSKI MODIFICIRANIH

POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

U proteklim desetljećima su se dogodile velike promjene i otkrića u području

proizvodnje poljoprivrednih proizvoda. Kako bi se povećao urod poljoprivrednih usjeva i

zaštitilo od neželjenih utjecaja, razvio se genetski inženjering koji na određeni način mijenja

samu strukturu biljke te ju tako čini otpornijom.

Takav način proizvodnje naišao je, s jedne strane na prihvaćanje, a s druge na

protivljenje, dok velike i moćne korporacije imaju značajan utjecaj na svjetsku razmjenu

poljoprivrednim proizvodima.

25

Na Grafikonu 6. prikazano je kretanje uzgoja genetski modificiranih biljaka, na

globalnoj razini, u razdoblju od 1996-2013. godine, podaci su izraženi u milijunima hektara.

Grafikon 6: Uzgoj genetski modificiranog bilja (u razdoblju od 1996. do 2013., u milijunima

hektara)

Izvor: GMO Compas, 2014., Genetically modified plants: Global cultivation on 174 million hectares,,

dostupno na: http://www.gmo-

compass.org/eng/agri_biotechnology/gmo_planting/257.global_gm_planting_2013.html, preuzeto:

19.03.2015.)

Uzgoj genetski modificiranog bilja na globalnoj razini iz godine u godinu raste. Tako je

u 2013. godini veličina usjeva GMO-a porasla na 174 milijuna hektara, dok 18 milijuna

poljoprivrednika koristi GMO sjeme. Najveće povećanje usjeva zabilježeno je u Brazilu. No,

sve u svemu, trend rasta GMO usjeva je usporen (GMO Compas, 2014).

Zemlje koje posjeduju najveći broj usjeva su SAD (70,1 milijun hektara), Brazil (40.3

milijuna hektara), Argentina (24,4 milijuna hektara), Indija (11 milijuna hektara), Kanada

(10,8 milijuna hektara) te Kina (4,2 milijuna hektara) (GMO Compass, 2014).

Brazil je povećao svoje GMO usjeve sa 36,7 na 40,3 milijuna hektara, Indija je

povećala uzgoj GMO pamuka na 11 milijuna hektara, što pokriva 95% indijskog uzgoja

pamuka, dok je Kanada GMO usjeve smanjila za 0,8 na 10,8 milijuna hektara.

Industrijske zemlje Zemlje u razvoju Ukupno

26

Na svjetskom tržištu postoji deset velikih korporacija koje kontroliraju gotovo ukupno

svjetsku ponudu sjemena za sadnju poljoprivrednih kultura. Više od 75% sjemena posađenog

na svim poljima diljem svijeta dolaze upravo od tih deset korporacija, a gotovo 50% tog

sjemena otpada na samo tri korporacije (Nation of change, 2013.).

Na Grafikonu 7. prikazano je deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom

genetski modificiranog sjemenja.

Grafikon 7.: Tržišni udjeli deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom genetski

modificiranog sjemenja

Izvor: Nation of change, 2013., The 10 companies contorlling the world´s seed supply, dostupno na:

http://www.nationofchange.org/10-companies-controlling-world-s-seed-supply-1382363748, preuzeto:

23.5.2013.

Monsanto (SAD) je najveća korporacija za ponudu sjemena za poljoprivredne kulture.

Godišnje zarađuje više od 11,8 milijardi dolara, a od ukupno posađenih usjeva, 27% potječe

upravo od Monsantovog sjemenja (Nation of change, 2013.).

Dupont (Pioneer) (SAD) kao druga najveća korporacija za ponudu sjemenja godišnje

zarađuje više od 4 milijarde dolara. Njezin udio na svjetskom tržištu sjemena iznosi 17%. Ova

korporacija zajedno sa Monsantom i Cargillom je potrošila više od 25 milijuna dolara na

onemogućavanje zahtjeva za označavanjem GMO-a u SAD-u (Nation of change, 2013.).

27%

17%

9%5%

4%3%2%

2%

2%

29%

Monsanto

Dupont (Pioneer)

Syngenta

Groupe Limagrain

Land‘O Lakes

KWS AG

Bayer Crop Science

Sakata i Takii

Trifolium

Ostali

27

Syngenta (Švicarska) je jedan od najvećih konkurenata Monsantu, njihov tržišni udio u

ponudi sjemena iznosi 9%. Ova korporacija je treća najveća tvornica sjemenja na svijetu

(Nation of change, 2013.).

Groupe Limagrain je Francuska tvrtka koja je četvrta najveća tvornica sjemena u

svijetu. Posjeduje 5% tržišta sjemena i od prodaje zarađuje više od 1,5 milijardi eura godišnje

(Nation of change, 2013.).

Land´O Lakes (SAD) godišnje na prodaji sjemenja zaradi oko neto 76,9 milijuna dolara.

Njihov tržišni udio iznosi prosječno 4% (Nation of change, 2013.).

KWS AG je Njemačka tvrtka koja zauzima oko 3% tržišta te ostvaruje zaradu od 702

milijuna dolara godišnje. Bayer Crop Science također Njemačka tvrtka na koju otpada oko

2% tržišnog udjela i zarađuje prosječno 525 milijuna dolara godišnje od prodaje sjemenja

(Nation of change, 2013.).

Iduće tri korporacije su japanski Takii i Sakata koje zauzimaju oko 2% tržišta i Danski

DLF Trifolium koji također zauzima oko 2% tržišnog udjela. Sve tri korporacije zarađuju oko

4 do 5 milijuna dolara od prodaje na godišnjoj radini (Nation of change, 2013.).

Snaga proizvođača genetski modificirane snage se očituje u podatku koji govori da kada

se Europska unija (odnosno Francurka) usprotivila uvozu genetski modificiranog sjemena,

Monsanto, koji je najveći proizvođač GMO sjemena, je zatražio potporu američke vlade.

Monsanto je zatražio da se sve zemlje koje odbiju suradnju, uvoz GMO sjemena, ekonomski

kazne (Agroklub, 2012.).

Problem u trgovanju GMO proizvodima nije rijetka pojava. Razlog tome je što mnoge

zemlje imaju različite propise, postupke ispitivanja i odobravanja GMO proizvoda kako bi se

oni mogli plasirati na tržište, također nemaju sve zemlje isti stav oko označavanja takvih

proizvoda. Neke zemlje brane uvoz i prodaju genetski modificiranih proizvoda, dok je u

drugim zemljama veliki dio proizvodnje pojedinih kultura genetskog podrijetla, kao što su

kukuruz i soja, te prilikom skladištenja, transporta i obrade urod genetskog podrijetla miješaju

sa urodom koji nije modificiran. Te zemlje smatraju da bi bilo nepotrebno i skupo odvajati

usjeve te da je označavanje GMO proizvoda ništa drugo doli nepotrebna trgovinska barijera

(WTO, 2015.).

28

Najveći dio teritorija Europske unije je slobodan od uzgoja genetski modificiranih

organizama. To prikazuje slika u nastavku koja se temelji na podacima iz 2012. godine.

Slika 3.: Područje EU-a slobodno od uzgoja GMO-a (2012.)

Izvor: GMO free regions, n.d. Maps of GMO – free zone sin Europe, dostupno na: http://www.gmo-

free-regions.org/gmo-free-regions/maps.html, preuzeto: 23.5.2015

Europska unija nije pobornik genetski modificirane hrane, ona strogo kontrolira prodaju

i uzgoj GMO-a u Uniji, bilo za ljudsku ili životinjsku upotrebu, a prisutnost GMO-a je

označena na etiketama proizvoda. Budući Europska unija potiče kvalitetnu, organsku

poljoprivredu te potiče svijest o zdravlju, kvaliteti i sigurnosti hrane kod svojih potrošača, ona

zahtjeva informiranost svojih potrošača o prisutnosti genetski modificiranih organizama

(Kandžija i Cvečić, 2010.).

Općine bez GMO-a i

proglašena poljoprivredna područja bez GMO-a Pokrajine, departmani i

prefekture bez GMO-a

Regije koje su potpisale

Povelji iz Firence i

članice su Europske mreže regija bez GMO-a

Ostala EU područja i područja izvan EU-a

(osjenčano)

Regija bez GMO-a

29

4. DETERMINANTE SVJETSKOG TRŽIŠTA GMO

POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

Na tržište genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda utječe nekoliko

komponenata, od kojih su najbitniji utjecaji Svjetske trgovinske organizacije,

multinacionalnih korporacija, Europske regulative te pozitivne i negativne posljedice GMO-a.

4.1. UTJECAJI SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE NA

TRGOVINU GMO-OM

Komercijalizacija GMO proizvoda započinje tek 1996. godine, dakle nakon osnivanja

WTO-a 1994. godine. Upravo zbog toga se trgovinski propisi koji su doneseni u okviru

Urugvajske runde pregovora (1986.-1994.) nisu odnosili na takvu vrstu proizvoda. No, bez

obzira na to, pitanje zdravlja ljudi, odnosno, proizvoda koji bi mogli štetiti zdravlju ljudi,

životinja ili biljaka, je odigralo veliku ulogu u pregovorima u okviru Urugvajske runde

(International center of trade and sustainable development, 2015.).

Svjetska trgovinska organizacija svojim mjerama ne zahvaća uzgoj GMO proizvoda, ali

njena pravila postaju relevantna kada se radi o trgovini GMO proizvodima između zemalja.

Dakle, pravila GATT-a nalažu da zemlja uvoznica ne može primjenjivati manje povoljan ili

nepovoljan tretman određenim grupama proizvoda koji potječu iz zemalja članica WTO-a.

diskriminacija određenih proizvoda, npr. soje nekih inozemnih dobavljača je kršenje klauzule

„najpovlaštenije nacije“, dok je dodatno testiranje ili označavanje uvezenih proizvoda

tretirano kao kršenje načela „nacionalnog tretmana“ (International center of trade and

sustainable development, 2015.).

Ugovor koji se više odnosi na pitanje GMO-a je Ugovor o sanitarnim i fitosanitarnim

mjerama (SPS) u okviru WTO-a koji je omogućio ograničavanje uvoza s obzirom na

sigurnost proizvoda za zdravlje ljudi. Ugovor se odnosi na sigurnost i zaštitu ljudi, životinja i

biljaka te se upravo njime može u određenoj mjeri ograničiti ili čak zabraniti uvoz određenih

proizvoda, kao npr. GM kukuruza ili soje. No, kako bi to bilo moguće, potrebno je imati

znanstveno dokazane podatke koji govore o negativnim utjecajima. Uz to SPS sporazum

potiče rad prema standardima CODEX-a, tijela zajednički upravljanog od strane Organizacije

za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). To tijelo potiče

postavljanje međunarodnog standarda za hranu, odnosno, postavljanja zajedničkih pravila i

30

smjernica u vezi sigurnosti međunarodne trgovine hranom (International center of trade and

sustainable development, 2015.).

Ugovor o tehničkim barijerama i trgovini (TBT) u okviru WTO-a omogućava tehničke

regulative, uključujući označavanje proizvoda te ocjenjivanje sukladnosti. Prema tom

ugovoru, proizvod uvezen u određenu zemlju podliježe pravilima upravo te zemlje te su zbog

toga proizvođači prisiljeni pridržavati se određenih pravila kako bi mogli izvoziti u tu zemlju.

Dakle, svaka zemlja može odlučiti hoće li zahtijevati označavanje GM hrane (International

center of trade and sustainable development, 2015.).

4.2. UTJECAJI MULTINACIONALNIH KOMPANIJA NA TRGOVINU GMO-

OM

Multinacionalne korporacije koje se bave proizvodnjom GMO proizvoda imaju velik

utjecaj na donesene odluke u vezi s takvom vrstom proizvoda. poznati su podaci o politički

nekorektnim postupcima, odnosno, osoba koja je zadužena za američku politiku kasnije

postaje potpredsjednik najveće GMO korporacije. Uz to, u određenim situacijama su

korporacije podmićivale u milijunima dolara kako se ne bi vršila testiranja nad genetski

modificiranim proizvodima. Korporacija Monsanto je američkom Ministarstvu pravosuđa

platila kaznu od 1,5 milijuna dolara jer je ponudila mito velikom broju indonezijskih

službenika kako bi dobila odobrenje za GM pamuk (Znakovi vremena, n.d.).

Također, postoje primjeri o izravnim prijetnjama visokih dužnosnika znanstvenicima

koji su otkrili inkriminirajuće dokaze ili koji su samo izrazili sumnju u vezi s genetičkim

inženjeringom. Primjer toga je američki znanstvenik koji je radeći na projektu, sponzoriranom

od strane vlade, otkrio da štakori koji su hranjeni GM rajčicom imaju ozbiljna zdravstvena

oštećenja. Izašavši s tim podacima u javnost, sljedećeg dana znanstvenik je otpušten (Znakovi

vremena, n.d.).

Američka GMO korporacija, Monsanto, je zahtijevala od svoje vlade da ekonomski

kazni države koje odbijaju suradnju. Tako je zatražila da se izvrši pritisak na Francusku koja

je odlučila zabraniti neke vrste Monsantovog kukuruznog sjemena (Advance, 2013.).

31

Na taj način korporacije utječu na trgovinu genetski modificiranih organizama pritiščući

svoje vlade na izglasavanje zakona koji su im odgovarajući, a znanstvenicima ili prijete ili

koriste mito kako bi prikrili negativne posljedice genetskog inženjeringa.

4.3. UČINCI GMO-A NA POTROŠAČE I OKOLIŠ

Jedan od bitnih utjecaja na trgovinsku razmjenu GMO proizvodima je sam stav o

karakteristikama i kvaliteti takve vrste proizvoda. Genetski modificirana hrana susrela se s

mnogo zagovornika i protivnika. Dok jedna strana ističe pozitivne strane GMO-a, kao što je

povećanje usjeva i otpornosti biljaka, druga strana izlaže negativne posljedice korištenja i

konzumiranja GMO-a.

Problem u trgovini genetski modificiranim organizmima je i njihovo djelovanje na

okoliš i zdravlje ljudi. Provedena su mnoga istraživanja koja iznose podatke u korist ili protiv

genetskog inženjeringa.

Neke od pozitivnih karakteristika genetskog inženjeringa je mogućnost povećanja

prinosa. Kako bi se osigurala veća količina, odnosno opskrbljenost tržišta riboflavinom

(vitaminom B2), farmaceutska industrija je morala klonirati bakteriju roba Subtilis kako bi

povećala prinose tog vitamina. Također, genetskom manipulacijom kukuruza se iz njegovih

klica dobije bolji odnos nezasićenih i zasićenim masnih kiselina, pšenica bolje podnosi mraz,

a sjeme pamuka daje više ulja (Vrgoč, 2009.).

Znanstvenici su stvorili genetski modificiranu rižu (tzv. zlatna riža) koja sadrži velike

količine vitamina A, koji je vodeći uzrok sljepoće kod čak 250 milijuna djece. Ekonomski

stručnjaci opisuju taj razvoj vitamina A kao borbu za poboljšanje zdravlja milijuna siromašnih

ljudi (Food and agriculture organization od the United Nations, 2005.).

Još neke prednosti genetski modificira hrane je modificiran prehrambeni sastav,

odnosno povećana količina bjelančevina i vitamina, promijenjen sastav masti. Također GMO

omogućava produljenje vijeka trajanja, povećan prinos (veličina ploda, otpornost na sušu ili

niske temperature) te otpornost na bolesti (Vrgoč, 2009.).

Genetskim inženjeringom se može poboljšati svojstvo hrane tako da ona više ne utječe

štetno na ljudski organizam, npr. moguće je stvoriti žitarice bez glutena, bjelančevine koje

kod nekih ljudi, koji boluju od crijevnih bolesti, mogu uzrokovati tegobe (Čorić, 2003.).

32

No, geni koji usjeve održavaju „zdravima“, odnosno štite ih od insekata i nametnika,

ugrožavaju kako štetne insekte, tako i one korisne, te na taj način utječu na prirodne

hranidbene lance i ravnotežu, mogu doprinijeti smanjenju prirodne raznolikosti te čak dovesti

do izumiranja određenih osjetljivih vrsti kao što je pčela.

Također, genetski modificirani usjevi zagađuju okoliš tako što stalnih prskanjem

herbicidima i pesticidima zagađuju tlo, podzemne vode, a samim time zagađuju i usjeve koji

nisu genetski modificirani. Tako da i usjevi koji su u blizini genetski modificiranih usjeva

poprimaju GMO materiju (Znanost, 2013.).

Provedena su brojna istraživanja o utjecaju GMO-a na životinje i ljude, a neka od njih

potvrđuju kako genetski modificiran kukuruz može izazvati tumore i skratiti životni vijek, kod

glodavaca je smrtnost dvostruko veća, dok je pet puta povećana opasnost od oštećenja jetre i

bubrega, dolazi do poremećaja imunološkog sustava. Utvrđeno je da se u 93% slučajeva kod

ženki glodavaca tumor pojavio u drugoj godini života, što kod čovjeka odgovara dobi od 35-

40 godina. Kod hrčaka, hranjenih genetski modificiranom hranom, je ustanovljeno da u trećoj

generaciji dolazi do potpunog gubitka sposobnosti reprodukcije. Kod ljudi se pojavljuju

alergije, artritis, upala crijeva i autoimune bolesti (Alternativa za Vas, n.d.).

Nakon što je Monsantova genetski modificirana soja uvezana u Veliku Britaniju

porastao je trend alergija na soju za 50%, dok je slična situacija zabilježena u Rusiji i u SAD-

u. Upravo zbog navedenog postoji zabrinutost da GM žitarice pridonose porastu alergija i

imunološke osjetljivosti (Vrgoč, 2009.).

Osim opasnosti za zdravlje i okoliš, razlog ograničavanja GM usjeva na globalnoj razini

je i strah od smanjenja izvoza zbog političkog i regularnog okruženja u mnogim zemljama

izvan SAD-a koje se protive GMO-u.

4.4. REGULATIVA EUROPSKE UNIJE O GMO POLJOPRIVREDNIM

PROIZVODIMA

Europska unija, u skladu sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije, donosi odluke

koje su najbolje za njezine proizvođače i krajnje potrošače. Upravo zbog toga je sporno

pitanje uvoza i uzgoja genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda na području Unije.

33

Područja pomoću kojih EU regulira uvoz ili pak proizvodnju GMO proizvoda su

istraživanje i razvoj (npr. uvjeti u kojima se izvode eksperimenti, uvjeti testiranja), odobrenja

za komercijalizaciju, uključujući da se prije toga obavi znanstvena procjena rizika za čovjeka,

životinje, okoliš, nužna udaljenost GM usjeva od ekološke proizvodnje (ne GMO polja),

označavanje, post-komercijalni nadzor i odgovornosti te uvozne regulative (Food and

agriculture organization od the United Nations, 2005.).

Početkom 1990-ih godina Europska unija je odobrila uvođenje GMO-a u okoliš i na

tržište za eksperimentalne svrhe, cilj toga je bilo osiguravanje visoke i jedinstvene razine

zaštite zdravlja i okoliša ljudi (Food and agriculture organization od the United Nations,

2005.).

Godine 2002. na snagu je stupila nova direktiva koja ima za cilj zaštiti ljudsko zdravlje i

okoliš od namjernog uvođenja GMO-a te ujednačavanje zakona država članica o namjernom

uvođenju GMO-a. Direktiva uvodi obvezni post-marketinški nadzorni sustav GMO-a i

uspostavlja napredni sustav za izravno informiranje i savjetovanje javnosti o postupcima

odobrena GMO-a i uspostavljanja sustava označavanja (Food and agriculture organization od

the United Nations, 2005.).

Direktiva donosi postupke i kriterije koji se moraju ispunjavati pojedinačno od slučaja

do slučaja, a podrazumijevaju procjenu rizika za zdravlje ljudi, za okoliš, otpuštanje GMO-a u

okoliš, pozicioniranje na tržištu, otpad te označavanje i pakiranje. Procjena rizika treba

procijeniti negativne učinke GMO-a, bilo izravne ili neizravne, neposredne ili odgođene,

uzimajući u obzir dugoročne posljedice na zdravlje ljudi i okoliš. Dakle, direktiva predviđa

prilično složen postupak odobravanja proizvoda genetskog podrijetla (Food and agriculture

organization od the United Nations, 2005.).

U srpnju 2003. godine institucije EU-a su dogovorile dva nova propisa, o reguliranju i

stavljanju proizvoda na tržište te označavanje hrane i hrane za životinje koje sadrže GMO.

Proizvodi koji su ovlašteni od strane Unije unose se u javni registar GM hrane i hrane za

životinje, a odobrenje se odnosi na razdoblje od 10 godina pod uvjetom post-marketinškog

praćenja (Food and agriculture organization od the United Nations, 2005.).

Za zemlje poput EU-a i Japana koje su veoma strogih regulativa i koje imaju pristup

„bez rizika“ glavna preokupacija je uspostaviti stroge uvjete za uvoz proizvoda, kako bi mogli

garantirati svojim potrošačima visoku razinu zaštite zdravlja i okoliša. Nametnute su stroge

34

kontrole prilikom oglašavanja GMO-a i GM proizvoda, uz to, nametnuto je označavanje

proizvoda kako bi se potrošači pravilno informirali (Food and agriculture organization od the

United Nations, 2005.).

Označavanje prehrambenih proizvoda omogućava potrošačima uvid u informacije o

sastavu i sadržaju proizvoda, o podrijetlu proizvoda ili metodama proizvodnje. Takav pristup

Europske unije dobio je naziv „od farme do stola“, a jamči sigurnost hrane od proizvodnog do

prodajnog procesa (Kandžija i Cvečić, 2010.).

Pravila o označavanju genetski modificirane hrane i hrane za životinje odnosi se na

označavanje proizvoda koji se isporučuju do krajnjeg potrošača i do masovnih ugostitelja, a

koji sadrže genetski modificirane organizme i koji se proizvode od genetski modificiranih

organizama.

Tako bi se označavao npr. genetski modificiran kukuruz ili rajčica koji služe kao hrana

ili kao sastojci u prehrambenim proizvodima, sojino ulje koje se dobiva od genetski

modificirane soje, aditivi u hrani koji su izvedeni iz sojina ulja itd. No, nije sve pokriveno

zahtjevom za označavanje, sir koji u svojoj proizvodnji koristi enzime genetskog podrijetla te

mlijeko, jaja i meso životinja koje su hranjene genetski modificiranom hranom ne zahtijevaju

označavanje.

Ako je prisutnost genetski modificiranih organizama u proizvodu do 0.9% ne zahtjeva

se označavanje, ali samo pod uvjetom da je prisutnost GMO-a tehnički neizbježna. No, ako

proizvođač namjerno dodaje GMO, pa čak i ispod praga od 0,9%, označavanje je nužno

(Andersen, L., B., 2010.).

Uzgoj genetski modificiranih usjeva je dopušten samo nakon detaljne procjene rizika, a

na zahtjev zemalja članica Vijeće EU-a je donijelo prijedlog prema kojem bi zemlje članice

imale fleksibilnost o odlučivanju o GM usjevima u svojim zemljama (Europski parlament,

2015.).

Europska unija ima najrigoroznija pravila što se tiče regulacije uzgoja i trgovanja

genetski modificiranim poljoprivrednim proizvodima, a pravila o označavanju koja je EU

uvela smatrana su kao kršenje pravila koja su donesena sporazumom sa WTO.

35

4.5. UČINCI EUROPSKE REGULATIVE O GMO-U

SAD, Kanada i Argentina su u svibnju 2003. godine prijavile WTO-u slučaj protiv

Europske unije u vezi režima za genetski modificirane organizme. Politikama Europske unije

o GMO-u je smanjen izvoz iz navedenih zemalja na tržište Europske unije, a WTO je u

studenom 2006. godine presudio protiv europskog režima o GMO-u. Ocjenjeno je kako

europske mjere za određene proizvode imaju negativan učinak na trgovinu, kao i zaštitne

mjere koje su poduzele Njemačka, Italija i Grčka. Također, izneseno je kako je EU odstupila

od sporazuma (SPS) koji govori o sprječavanju trgovinskih barijera u trgovini poljoprivrednih

proizvodima u okviru WTO-a. Tim sporazumom se nastoje izbjeći trgovinske barijere pod

krinkom sanitarnih i fitosanitarnih zahtjeva.

Zakonodavstvo Europske unije o GM proizvodima provodi se od početka 90-ih godina

prošlog stoljeća te ima dva glavna cilja, zaštita ljudi i okoliša i slobodno kretanje sigurnih

GM proizvoda u Europskoj uniji. Hrana za ljude i hrana za životinje može biti stavljena na

tržište tek nakon znanstvene procjene o svim rizicima vezanim za te proizvode, a za te

procjene je odgovorna Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).

Europska unija je najavila prilagodbu donesenoj odluci, no zatražila je rok za

prilagodbu od 12 mjeseci. No, taj rok je nekoliko puta odgođen. Između SAD-a i EU-a je do

2008. godine održano sedam sastanaka o GMO pitanju. Nadalje, Argentina i EU su

dogovorile produljenje razdoblja za prilagodbu koje je isteklo 28. veljače 2010. godine, a s

Kanadom je postignut dogovor o produljenju do 2009. godine (Disdier i Fontagne, 2010.).

Regulativama EU-a o GMO-u je najviše pogođen SAD, poglavito izvoz kukuruza.

Izvoz u Europsku uniju je od velike važnosti za SAD, točnije, američki izvoz kukuruza,

kukuruznog glutena, uljane repice i pamuka u EU iznosi 26,4% ukupnog izvoza navedenih

proizvoda. Što se Kanade i Argentine tiče njihov izvoz u EU navedene skupine proizvoda čini

28,1% za Kanadu i 3,7% za Argentinu. Prema procjenama, u razdoblju od 2003. do 2005.

godine, izvoz SAD-a u EU je opao za 1.97 milijardi dolara. Kanada je smanjila izvoz u EU za

349,6 milijuna dolara, dok je izvoz Argentine u EU smanjen za 52,2 milijuna dolara (Disdier i

Fontagne, 2010.).

36

Europska unija svojim aktivnostima i regulativama usmjerenim ka GMO proizvodima

nije utjecala samo na zemlje proizvođače takvih proizvoda, već i na trgovinske odluke drugih

zemalja.

U 2002. godini Zambija je odbila američku ponudu kukuruza koja je sadržavala GM

proizvode. Razlog tome je bila zabrinutost u pogledu neizvjesnosti o sigurnosti GM kukuruza

za prehranu ljudi, briga o onečišćenju domaćih sorti te zbog zabrinutosti da bi to moglo

ugroziti izvoz govedine i kukuruza u Europsku uniju. Dok je Uganda odobrila uvoz GM

proizvoda isključivo za potrošnju, a ne za uzgoj (Food and agriculture organization od the

United Nations, 2005.).

Budući su Europska unija i Japan odbijali konzumirani hranu od GM soje te meso,

mlijeko i jaja od životinja koja su hranjenja GM sojom, Argentina je počela ponovno razvijati

tržište konvencionalnih sorta soje (Novi svjetski poredak, 2013.).

Gubitak statusa „GMO free“ (slobodno od GMO-a) može kod nekih zemalja, imati

negativne posljedice za cijeli izvozni sustav poljoprivrednih proizvoda. To se događa zbog

potrošačke percepcije koja čak i proizvode koji nemaju veze sa GMO-om povezuju upravo s

tim, a takva je reakcija poglavito u zemljama EU-a (Food and agriculture organization od the

United Nations, 2005.).

37

5. PERSPEKTIVE EUROPSKE UNIJE U PODRUČJU

TRGOVINE GENETSKI MODIFICIRANIM

POLJOPRIVREDNIM PROIZVODIMA

Poljoprivreda je dugi niz godina sporno pitanje između WTO-a i zemalja članica,

poglavito Europske unije koja je izrazito protekcionistička u tom području, no, kako se čini

EU pomalo popušta pred pritiscima zemalja izvoznica GM proizvoda.

5.1. PRIJENOS OVLASTI EUROPSKE UNIJE NA ZEMLJE ČLANICE

Europska unija je prenijela ovlast o odlukama o uzgoju GMO-a na teritoriju Unije na

države članice. Tom odlukom se članicama omogućuje da dodatno ograniče uvođenje GMO

kultura u okoliš ili da, ako to žele, lakše mogu započeti uzgoj GM kultura. Prema riječima

stručnjaka, ta direktiva omogućava razvoj biotehnologije i njezine primjene na teritoriju EU-a

te bi moglo doći do naglog povećanja broja zemalja koje će započeti s uzgojem GMO kultura

(Tportal, 2015.).

Bivše ministrica zaštite okoliša, Mirele Holy, smatra da je takva direktiva zapravo

velika opasnost, budući se omogućava velikim korporacijama da vrše pritisak na pojedine

članice EU-a u vidu tužbi protiv onemogućavanja stvaranja profita temeljem slobodne

trgovine (Agroklub, 2015.).

Budući je Europska unija pod pritiskom otvaranja svog tržišta GMO-u važno je

sagledati mogućnosti i posljedice koje bi se ukazale otvaranjem ili pak zatvaranjem tržišta. Te

posljedice se lako mogu vidjeti na primjerima drugih zemalja.

Ako bi EU otvorila svoje tržište, odnosno svoje oranice, velikim poljoprivrednim

korporacijama mogla bi imati ekonomske koristi od toga. Porastao bi izvoz na razini Unije te

bi se poboljšali i politički odnosi sa zemljama izvoznicama GM proizvoda. Istraživanjem je

pokazano da bi npr. Rumunjska uzgojem GMO kukuruza, na velikim površinama, mogla

zaraditi 21.500.000€, a EU članice godišnje gube 929.000.000€ jer ne uzgajaju GMO kulture

(EuropaBio, 2014.).

38

No, s druge strane, to bi moglo biti kobno za domaće poljoprivrednike. Primjer toga je

Argentina, koje je dopuštanjem velikoj korporaciji ulazak na domaće oranice osudila svojih

čak 200 tisuća malih poljoprivrednika na iseljavanje iz zemlje (Novi svjetski poreda, 2013.).

Naime, jedno istraživanje je pokazalo kako proizvodnja GM soje zahtjeva iste troškove

kao i konvencionalna proizvodnja, no, GM proizvodnja donosi manje prinose te

poljoprivrednicima ostaje manje profita (Kameleon, 2009.).

Osim ekonomskih i socijalnih posljedica, važno je sagledati utjecaje na okoliš i zdravlje

ljudi. Kao prvo, potrebno je osigurati dovoljan broj obradivih površina za uzgoj, a to se,

dakako, postiže sječom šuma. Regije u kojima se uzgajaju genetski modificirani usjevi

godišnje se prskaju sa oko 200 do 300 milijuna litara herbicida. Upravo u tim regijama uočeni

su veliki zdravstveni problemi stanovništva te je zabilježeno čak 40 novih vrsta biljnih bolesti

(Novi svjetski poredak, 2013.).

Uz to, genetski materijal s jedne oranice lako dolazi do druge koja nije GMO, putem

vjetra ili pak podzemnih voda. Dakle, konvencionalna ili organska polja ili oranice moraju biti

dovoljno udaljeni od GMO usjeva kako ne bi poprimili GM materiju. Što bi zapravo značilo

seljenje oranica ili izolacija GMO usjeva (Kameleon, 2009.).

No, s druge strane, kada bi EU potpuno zabranila uvoz ili uzgoj GMO kultura i

proizvoda i to bi izazvalo nezadovoljstvo europskih proizvođača koji pokušavaju ostati

konkurentni na svjetskom tržištu, a godišnje im manjka oko 35 milijuna tona proteinskih

dodataka za stočnu hranu. Upravo zbog tih manjkova prisiljeni su uvoziti iz Argentine i

Brazila GMO hranu. Naime, GMO soja je čak 30% jeftinija od obične.

Svaka od navedenih opcija ima svoje pozitivne i negativne strane, potrebno je samo

dobro promisliti kako bi se izvuklo ono najbolje iz zatečene situacije.

5.2. TRANSATLANTSKO TRGOVINSKO I INVESTICIJSKO

PARTNERSTVO (TTIP)

Transatlantski trgovinski i investicijski sporazum (TTIP) je partnerstvo između SAD-a i

U-a, a odnosi se na trgovinu i ulaganja između navedenih zemalja. Partnerstvom bi se ukinula

trgovinska i investicijska ograničenja u obliku carina i birokracija, dok bi rezultat bilo

39

poticanje gospodarstva, stvaranje novih radnih mjesta, povećanje ponude te smanjenje cijena

za potrošače. Potaknula bi se trgovina između zemlja potpisnica te bi Europska poduzeća

lakše sudjelovala na natječajima vlade SAD-a, a izvoz iz SAD-a u EU bi i dalje trebao biti u

skladu s visokim standardima zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja (Europska komisija,

2015.).

Korist od ovog sporazuma bi mogli imati i europski poljoprivrednici, budući EU izozi

visoko kvalitetne proizvode (sir, vino, malinovo ulje) na koje SAD naplaćuje carinu od 30%

što uvelike povećava cijenu tih proizvoda te su oni samim time preskupi za američko tržište,

što otežava europskim proizvođačima izvoz u SAD. TTIP sporazumom bi se suzbile carine te

omogućio lakši izlazak europskih proizvođača na američko tržište (Europska komisja, 2015.).

No, glavna briga europskih potrošača je olakšavanje trgovine, odnosno olakšani ulazak

genetski modificiranih proizvoda na tržište EU-a te utjecaji na okoliš i zdravlje ljudi i

životinja.

Prema navodima Europske komisije TTIP sporazumom se neće mijenjati zakonske

regulative EU-a, odnosno i dalje će biti na snazi visoki standardi kojima se štiti ljudsko i

životinjsko zdravlje, okoliš te potrošači. Europski strogi sustav odlučivanje o GMO-u u Uniji

je odvojen od pregovora o trgovini te se o tom pitanju ne može pregovarati u okviru TTIP-a.

Kao i do sada, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) će ocjenjivati sve zahtjeve za

prodaju GMO proizvoda na području Europske unije (Europska komisija, 2015.)

Između SAD-a i EU-a je dogovoreno da se neće mijenjati postojeća pravila o sigurnosti

hrane te da Europska unija zadržava svoje restrikcije o hormonski tretiranim organizmima.

Uzgoj genetski modificiranih organizama podliježe zakonima Europske unije, zemlje članice

EU-a se također moraju složiti oko uzgoja GMO-a te TTIP sporazum ne može utjecati na to

pitanje. Također. TTIP sporazum neće utjecati na zakone koji se odnose na dobrobit životinja

(Europska komisija, 2015.).

Postoji mogućnost da jeftiniji proizvodi SAD-a preplave europsko tržište te tako ugroze

neke poljoprivredne proizvode EU-a (hrana za životinje, sastojci za prehrambenu industriju),

no u tom slučaju EU bi pregovarala o uvoznim kvotama (Europska komisija, 2015.).

40

6. ZAKLJUČAK

Poljoprivreda je već dugi niz godina sporno pitanje u okviru Svjetske trgovinske

organizacije, koja pokušava raznim mjerama liberalizirati njezin promet na međunarodnoj

razini. No, to nije jednostavan zadatak budući sve zemlje teže protekcionističkom režimu u

sektoru poljoprivrede. U Europskoj uniji, sektor poljoprivrede je daleko najstrože formiran,

odluke koje donosi prate ono što je najbolje za potrošače i za proizvođače poljoprivrednih

proizvoda. Upravo zbog toga EU se našla u središtima raznih sukoba, poglavito sukoba sa

SAD-om, najvećim proizvođačem genetski modificiranih proizvoda.

Kroz rad je moguće uvidjeti položaj Europske unije u sustavu svjetske trgovine,

odnosno, položaj i značenje u ukupnom svjetskom uvozu i izvozu poljoprivrednih proizvoda.

Europska unija je najveći svjetski uvoznik poljoprivrednih proizvoda, dok slijede SAD, Kina i

Japan. Što se tiče izvoza, Europska unija je najveća trgovinska sila, a slijede ju SAD, Brazil te

Kina. Prema tim podacima je vidljiva važnost Europske unije u prometu poljoprivrednim

dobrima u okviru svjetske razmjene. Osim toga, EU predstavlja mnogim zemljama glavnog

trgovinskog partnera.

Prikazom statističkih podataka u diplomskom radu, vidljivo je kako poglavito SAD

ovisi o izvozu u Europsku uniju, odnosno, najveći dio izvoza iz SAD-a je namijenjen za

tržište Europske unije. Dakle, svaka odluka Europske unije, koja ograničava ili sprječava,

slobodan protok dobara u Europsku uniju, za SAD označava gubitke.

SAD, koji je najveći izvoznik u Europsku uniju, je ujedno i najveći proizvođač GMO

proizvoda. Od deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom GMO sjemenja, dvije

najveće su upravo iz SAD-a, a zauzimaju 44% udjela u svjetskom tržištu sjemenja. Budući je

Europska unija protivnica GMO-a, ona ograničava uvoz takve vrste proizvoda na svoje

tržište, što izrazito pogađa glavne proizvođače.

Svojim procjenama rizika za okoliš i zdravlje ljudi u području prometa poljoprivrednih

proizvoda, Europska unija nastoji osigurati ravnotežu na unutarnjem tržištu, zaštiti domaće

proizvođače poljoprivrednih proizvoda ali i kvalitetnu ponudu na domaćem tržištu te tako

osigurati vlastite potrošače. Također, odlukom o označavanju genetski modificiranih

poljoprivrednih proizvoda želi informirati svoje potrošače, kojima je usadila svijest o važnosti

kvalitete i sigurnosti hrane. No, u tom procesu nailazi na žestoko protivljenje velikih

41

izvoznica genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda, a to su SAD, Kanada i Argentina.

Protekcionizam Europske unije je pred WTO-om prikazan kao trgovinska barijera, odnosno

stvaranje prepreka i ograničenja za slobodnu i liberalnu međunarodnu razmjenu kojoj WTO

teži.

Naime, budući je Europska unija bila pod velikim pritiskom prenijela je ovlast

odlučivanja o uzgoju GMO kultura na svom teritoriju na zemlje članice te time izazvala

brojne kritike protivnika GMO-a.

Kroz diplomski rad je prikazano kako Europske regulative i mjere ograničavanja

slobodnog kretanja genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda, imaju bitan utjecaj na

svjetsku trgovinsku razmjenu poljoprivrednih proizvoda. Odluke Europske unije ostavljaju

značajne posljedice na suradnju s glavnim trgovinskim partnerima, što je dokazano

odgovaranjem na ključna pitanja.

Položaj Europske unije na svjetskom tržištu je značajan budući je EU jedna od najvećih

uvoznica i izvoznica dobara, a kada se radi o poljoprivrednim proizvodima tada je i najveća.

Sukladno tome, kako je u radu i dokazano, regulative EU-a o genetski modificiranim

proizvodima izravno utječu na trgovinske odnose Europe i trgovinskih partnera te EU često,

zbog nedovoljnih dokaza o negativnim posljedicama GMO-a, snosi sankcije zbog

onemogućavanja slobodnog kretanja proizvoda.

Vidljivo je kako je hipoteza potvrđena. Odnosno, regulative Europske unije o kretanje

genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda na njenom unutarnjem tržištu uvelike utječu

na glavne proizvođače GMO-a, a samim time i na svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda.

Također hipoteza tvrdi da EU regulativa utječe i na odnose sa glavnim trgovinskim parterima,

kao što je SAD, što je u radu i potvrđeno.

42

LITERATURA

KNJIGE

1. Črnjar, M.,(2002.) Ekonomika i politika zaštite okoliša, Rijeka: Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci.

2. Kandžija, V. (2003.) Gospodarski sustavi Europske unij. Rijeka: Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci.

3. Kandžija, V. i Cvečić, I. (2010.) Ekonomika i politika Europske unije. Rijeka:

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

ČLANCI

1. Andersen, L., B., 2010. „The EU Rules on Labelling of Genetically Modified Foods:

Mission accomplished?“ preuzeto: 9.12.2014

2. Disdier, A., C., Fontagne, L., „Trade impact of European measures on GMOs

condemned by the WTO panel“ preuzeto: 9.12.2014

Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=92901,

preuzeto: 9.4.2015.

3. Vizjak, A., 2006. „Djelovanje međunarodnog monetarnog fona (MMF) unutar

međunarodne ekonomije“, Tourism and hospitality management, vol.12, no.1., str.

164.

INTERNET

1. Advance, 2012., Wikileaks: američka korporacija Monsanto prijeti državama koje

odbiju GMO hranu, dostupno na: http://www.advance.hr/vijesti/wikileaks-americka-

korporacija-monsanto-prijeti-drzavama-koje-odbiju-gmo-hranu/, preuzeto: 25.6.2015.

2. Agroburza, 2015., GMO-free Europe više ne važi, EU odobrila uzgoj GMO hrane,

Jakovina: Hrvatska je protiv!, dostupno na: http://www.agroburza.hr/2015/01/gmo-

free-europe-vise-ne-vazi-eu-odobrila-uzgoj-gmo-hrane-jakovina-hrvatska-je-protiv/,

preuzeto:25.5.2015.

43

3. Agroklub, 2012., Američke prijetnje EU zbog odbijanja GMO sjemena, dostupno na:

http://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/americke-prijetnje-eu-zbog-

odbijanja-gmo-sjemena/6157/, preuzeto: 11.4.2015.

4. Alternativa za Vas, n.d., GMO – „Sjeme uništenja“, dostupno na: http://alternativa-za-

vas.com/index.php/clanak/article/oprez-gmo-brandovi, pregledano: 20.2.2015.

5. Čorić, A., 2003., Nedostatci i prednosti genetski modificirane hrane, dostupno na:

http://www.plivamed.net/?plivamed%5Bsection%5D=documentmanager&plivamed%

5Baction%5D=download&plivamed%5Bid%5D=2173&, preuzeto: 21.5.2015.

6. Deutsche Welle, 2014., CETA priprema teren za TTIP, dostupno na:

http://www.dw.de/ceta-priprema-teren-za-ttip/a-17959044, preuzeto: 21.5.2015.

7. EuropaBio, 2015., New rules on GMO trade would end EU internal market, dostupno

na: http://www.europabio.org/press/new-rules-gmo-trade-would-end-eu-internal-

market,preuzeto:21.5.2015

8. Europska komisija, 2013., Zajednička poljoprivredna politika (ZZP) i poljoprivreda u

Europi – Najčešća pitanja, dostupno na: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-

13-631_hr.htm, preuzeto:25.6.2015.

9. Europska komisija, 2014., Agricultural trade in 2013: EU gains in commodity exports,

dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/trade-analysis/map/2014-1_en.pdf,

preuzeto: 23.3.2013.

10. Europska komisija, 2014., Agriculture: The EU’s common agricultural policy (CAP):

for our food, for our countryside, for our envoronment, dostupno na:

http://ec.europa.eu/agriculture/cap-overview/2014_en.pdf, preuzeto: 21.5.2015.

11. Europska komisija, 2014., Carinska unije EU-a: štiti ljude i olakšava trgovinu,

dostupno na: http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/hr/customs_hr.pdf, preuzeto:25.6.2015.

12. Europska komisija, 2014., Partnerstvo Europe i poljoprivrednika, dostupno na:

http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/hr/agriculture_hr.pdf, preuzeto:25.6.2015.

13. Europska komisija, 2015., About TTIP, dostupno na:

http://ec.europa.eu/trade/policy/in-focus/ttip/about-ttip/, preuzeto: 21.5.2015.

14. Europska komisija, 2015., EU-Canada, Comprehensive economic and trade agreement

(CETA) dostupno na: http://ec.europa.eu/trade/policy/in-focus/ceta/, preuzeto:

21.5.2015.

15. Europska komisija, 2015., Food safety and animal and plant health in TTIP, dostupno

na:

44

http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/january/tradoc_153004.3%20Food%20safet

y,%20a+p%20health%20(SPS).pdf, preuzeto: 25.6.2015.

16. Europska komisija, 2015., The 1992 reform („MacSharry reform“), dostupno na:

http://ec.europa.eu/agriculture/cap-history/1992-reform/index_en.htm,

preuzeto:26.6.2015.

17. Europska komisija, 2015., The crisis years I: the 1970s, dostupno na:

http://ec.europa.eu/agriculture/cap-history/crisis-years-1970s/index_en.htm,

preuzeto:26.6.2015.

18. Europska komisija, 2015., The history oft he CAP, dostupno na:

http://ec.europa.eu/agriculture/cap-history/index_en.htm, preuzeto: 26.6.2015.

19. Europska komisija, 2015., Transatlantic trade and investment partnership (TTIP),

dostupno na: http://ec.europa.eu/trade/policy/in-focus/ttip/about-ttip/questions-and-

answers/index_en.htm, preuzeto: 25.6.2015.

20. Europska komisija, n.d., Genetically modified organisms, dostupno na:

http://ec.europa.eu/food/plant/gmo/new/index_en.htm, preuzeto: 21.5.2015

21. Europska unija, n.d., Kako funkcionira Europska unija, dostupno na:

http://europa.eu/about-eu/index_hr.htm, preuzeto: 16. 3. 2015.

22. Europska unija, n.d., Trgovina, dostupno na: http://europa.eu/pol/comm/index_hr.htm,

preuzeto: 16.3.2015.

23. Europski parlament, 2015., „Parlament odlučio: Države članice same odlučuju o

ograničavanju i zabrani GM usjeva“, dostupno na:

http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-

room/content/20140902STO57801/html/Parlament-Dr%C5%BEava-%C4%8Dlanice-

same-odlu%C4%8Duju-o-ograni%C4%8Davanju-i-zabrani-GM-usjeva, pregledano:

14.4.2015.

24. Eurostat, 2014., International trade in goods, dostupno na:

http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-

explained/index.php/International_trade_in_goods, preuzeto: 22.03.2015.

25. Food and agriculture organization od the United Nations, 2005., International trade in

GMOs and products: national and multilateral legal frameworks, dostupno na:

http://www.fao.org/fileadmin/user_upload/gmfp/resources/UNITED%20NATIONS%

20CONFERENCE%20ON%20TRADE%20AND%20DEVELOPMENT.en.pdf,

preuzeto: 25.5.2013.

45

26. Food and agricutrure organization of the United Nations, 2013., FAO Statistical

Yearbook 2013., dostupno na: http://www.fao.org/docrep/018/i3107e/i3107e.PDF,

preuzeto: 22.5.2015.

27. GMO Compas, 2014., Genetically modified plants: Global cultivation on 174 million

hectares, dostupno na: http://www.gmo-

compass.org/eng/agri_biotechnology/gmo_planting/257.global_gm_planting_2013.ht

ml, preuzeto: 19.03.2015.

28. GMO free regions, n.d. Maps of GMO – free zone sin Europe, dostupno na: http://www.gmo-

free-regions.org/gmo-free-regions/maps.html, preuzeto: 23.5.2015

29. Gospodarska diplomacija, n.d., Zajednička trgovinska politika Europske unije,

dostupno na: http://gd.mvep.hr/hr/trgovinska-politika-europske-unije/, preuzeto:

25.6.2015.

https://www.wto.org/english/thewto_e/minist_e/mc10_e/mc10_e.htm, preuzeto:

14.3.2015.

30. International ceneter of trade and sustainable development, 2015., A review of WTO

rules and GMO trade, dostpno na: http://www.ictsd.org/bridges-news/biores/news/a-

review-of-wto-rules-and-gmo-trade, preuzeto:25.6.2015.

31. Kameleon, 2009., 10 razloga zašto GMO hrana ne može prehraniti svijet, dostupno

na: http://udruga-kameleon.hr/tekst/1751/, preuzeto: 26.5.2015.

32. Nation of change, 2013., The 10 companies contorlling the world´s seed supply,

dostupno na: http://www.nationofchange.org/10-companies-controlling-world-s-seed-

supply-1382363748, preuzeto: 23.5.2013.

33. Novi svjetski poredak, 2013., Argentina i Indija – stravični primjeri posljedica GMO

uzgoja, dostupno na: http://www.novi-svjetski-poredak.com/2013/07/08/argentina-i-

indija-stravicni-primjeri-posljedica-gmo-uzgoja/, pregledano: 20.2.2015.

34. Savjetodavna služba, n.d., Razvoj Zajedničke poljoprivredne politike u EU, dostupno

na: http://www.savjetodavna.hr/vijesti/2/2787/razvoj-zajednicke-poljoprivredne-

politike-u-eu/, 25.6.2015.

35. Tportal, 2015., Što donose nova revolucionarna pravila EU-a o GMO-ima?, dostupno

na: http://m.tportal.hr/vijesti/365837/Sto-donose-nova-revolucionarna-pravila-EU-o-

GMO-ima.html, preuzeto: 27.5.2015.

36. Vrgoč, I.,2009., Genetski modificirana hrana, dostupno na:

http://www.pbf.unizg.hr/content/download/10708/50092/version/1/file/EGenetski+mo

dificirana+hrana.pdf, preuzeto: 21.5.2015.

46

37. Word trade organization, 2014., Tenth WTO Ministerial Conference“ dostupno na:

https://www.wto.org/english/thewto_e/minist_e/mc10_e/mc10_e.htm, pregledano:

16.3.2015.

38. World trade organization, 2015., Genetically modified organisms (GMOs), dostupno

na: https://www.wto.org/english/tratop_e/sps_e/sps_agreement_cbt_e/c8s1p1_e.htm,

preuzeto: 24.5.2013.

39. Znakovi vremena, n.d., GMO hrana, dostupno na: https://www.znakovi-

vremena.net/gmo_hrana.htm, preuzeto: 25.6.2015.

40. Znanost, 2013., Genetski modificirana hrana: Za ili protiv?, dostupno na:

http://znanost.geek.hr/clanak/genetski-modificirana-hrana-za-ili-protiv/, pregledano:

11.4. 2015.

47

POPIS TABLICA

1. Tablica 1.Trgovina izvan EU-28 prema glavnim trgovinskim partnerima (2003. –

2013.)…………………………………………..……………………………………..15

2. Tablica 2. Trgovina izvan EU-28 prema glavnim proizvodima (2008., 2012. i

2013.).......……………………………………….……………………………………16

POPIS GRAFIKONA

1. Grafikon 1.: Sustav globalnog izvoza poljoprivrednih dobara (2000.-2010., u

milijardama dolara)…...………………………………………………………………13

2. Grafikon 2.: Glavni svjetski izvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011- 2013., u

milijardama eura)……………………………………………………………………..19

3. Grafikon 3.: Glavni svjetski uvoznici poljoprivrednih proizvoda (2011-2013., u

milijardama eura)……………………………………………………………………..20

4. Grafikon 4. Izvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU (2013, u postotcima)……….....21

5. Grafikon 5. Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU (2013, u

postotcima)…………………………………………………………….……………...22

6. Grafikon 6: Uzgoj genetski modificiranog bilja (u razdoblju od 1996. do 2013., u

milijunima hektara)………………………………………………….…………..……25

7. Grafikon 7.: Tržišni udjeli deset najvećih korporacija koje se bave proizvodnjom

genetski modificiranog sjemenja……………………………………………………..26

POPIS SLIKA

1. Slika 1.: Uvoz poljoprivrednih proizvoda u EU iz zemalja u razvoju (prosjek razdoblja

2011.-2013., u milijardama eura)…………………………………………………….23

2. Slika 2.: Trgovina poljoprivrednim proizvodima EU-a……………………………..24

3. Slika 3.: Područje EU-a slobodno od uzgoja GMO-a (2012.)………………………..28

48

484848484848484848484848