filozofski fakultet -...

UNIVERZITET ZA POSLOVNI INŽENJERING I MENADŽMENT BANJA LUKA

FILOZOFSKI FAKULTET

Diplomski rad

SKLONOST KA ASTROLOGIJI KAO MODERATOR VEZE IZMEĐU

TRAUMATSKIH ISKUSTAVA I DEPRESIVNOSTI

Mentor: doc. dr Siniša Subotić

BANJA LUKA, NOVEMBAR, 2017. JELENA MIJATOVIĆ

“Pod moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem da sam ja autor ovog

rada, te sam upoznat/a da sam, ako se utvrdi da je rad plagijat, odgovoran/na

za štetu pričinjenu Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment, kao i

autoru originalnog rada.”

Sadržaj

Sklonost ka astrologiji kao moderator veze između traumatskih iskustava i depresivnosti .................... 1

Uvod ........................................................................................................................................................ 2

Zašto ljudi imaju sklonost ka astrologiji? ............................................................................................ 6

Aktuelno istraživanje ........................................................................................................................... 7

Metod ...................................................................................................................................................... 9

Uzorak i postupak ................................................................................................................................ 9

Instrumenti i varijable ....................................................................................................................... 10

Rezultati ................................................................................................................................................ 11

Diskusija ................................................................................................................................................ 14

Zaključak ........................................................................................................................................... 17

Reference ............................................................................................................................................... 18

Prilog ..................................................................................................................................................... 23

Astrološki opis koji je korišten u istraživanju ....................................................................................... 23

A general inclination towards astrology as a moderator between the adverse childhood experiences

and depressiveness ................................................................................................................................ 25

Mijatović – Astrologija, traumatska iskustva i depresivnost

1

Sklonost ka astrologiji kao moderator veze između traumatskih iskustava i

depresivnosti

Jelena Mijatović1

Astrologija spada u pseudonauku ili sujevjerje i može se definisati kao vjerovanje u to da

planete imaju uticaj na svakodnevni život i sudbinu ljudi, kao i na njihove karakteristike

ličnosti. Međutim, premda je astrologija naučno neutemeljeno, vjerovanje u nju ne mora nužno

biti maladaptivno ili štetno i postoji pretpostavka da u nekim okolnostima čak može poslužiti

kao sredstvo za kontrolu straha, distresa i anksioznosti, usljed stvaranja iluzije kontrole nad

životnim događajima. Hipotezira se da je ova potencijalno adaptivna funkcija astrologije

izraženija kod osoba koje su preživjele određene traume. Cilj ovog istraživanja jeste provjera

toga da li opšta sklonost ka astrologiji, samostalno ili u interakciji sa lokusom kontrole,

moderatorski umanjuje vezu između traumatskih iskustava iz djetinjstva i aktuelnog nivoa

depresivnosti. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 283 ispitanika (51.2% muškog pola),

prosječnog uzrasta od 27.41 godinu. Rezultati su pokazali da opšta sklonost ka astrologiji nije

povezana sa nivoom depresivnosti i da ne mijenja relaciju između traumatskih iskustava iz

djetinjstva i depresivnosti, samostalno ili u interakciji sa lokusom kontrole. Lokus kontrole

jeste bio značajan moderator, tako da sa porastom unutrašnjeg lokusa, korelacija između

traumatskih iskustava iz djetinjstva i depresivnosti opada. Može se zaključiti da opšta sklonosti

ka astrologiji nema ni adaptivnu ni maladaptivnu funkciju kada je riječ o predikciji nivoa

depresivnosti ili moderaciji veze između ranih traumatskih iskustava i depresivnosti.

Ključne riječi: astrologija, lokus kontrole, depresivnost, traumatska iskustva iz djetinjstva,

ACE skor

1 Prvi ciklus studija psihologije; email adresa: [email protected].

mailto:[email protected]


2

Uvod

Astrologiju je moguće definisati kao „učenje o kretanjima i relativnim pozicijama

nebeskih tijela, koja se tumače u kontekstu uticaja na ljudsko bivstvovanje i fizički svijet“

(„Astrology“, n.d.). Počeci astrologije se vezuju za Vavilon, u periodu oko 1000 godina prije

nove ere (Antonić, 2000). Sagledano iz sadašnje perspektive, astrologiju iz tog ranog,

prednaučnog perioda (Bauer & Durant, 1997; Feyerabend, 1978), nije moguće razdvojiti od

astronomije, današnje nauke o nebeskim tijelima i svemiru (Antonić, 2000; „Astronomy vs

astrology?“, n.d.). Prvi astrolozi/astronomi su prevashodno bili sveštenici, koji su se, između

ostalog, bavili pitanjima razvoja kalendara za potrebe planiranja poljoprivrednih radova, što je

bio najvažniji razlog zbog kojeg su iskazali interes za kretanje nebeskih tijela (Antonić, 2000).

Nedugo zatim, astrolozi su počeli da koriste pozicije nebeskih tijela u pokušaju predviđanja

ishoda važnih socio-političkih događaja (npr. ratova), zdravstvenog stanja i generalne sudbine

ljudi koji su rođeni pod uticajem (tj. „pod znakom“ ili „u znaku“) određenog nebeskog tijela i

sl. (Antonić, 2000). Može se reći da su rani astrolozi razmatrali važna pitanja, ali su u vezi s

njima pravili krupne greške, zbog svog limitiranog znanja o fizičkom svijetu i prirodnim

pojavama (Antonić, 2000; Bauer & Durant, 1997; Feyerabend, 1978). Negdje do početka 18.

vijeka, astrologija je uglavnom izgubila sav svoj naučni kredibilitet i poprimila je status

pseudonauke i sujevjerja, potpuno se razdvajajući od astronomije, koja se utemeljila kao

legitimna nauka (Antonić, 2000; „Astronomy vs astrology?“, n.d.).

Iz današnje perspektive, astrologija i fundamentalni astrološki principi su

nedvosmisleno opovrgnuti i uglavnom su u oštrom konfliktu sa bazičnim naučnim činjenicama,

zakonima i teorijama (za detaljan pregled vidjeti npr., Antonić, 2000). Neke od najpoznatijih

kritika astrologije svode se na to da astrologija ne primjenjuje validnu naučnu metodologiju,

da nema prediktivnu validnost veću od slučajne šanse, da koristi pogrešne, neprecizne i

arbitrarne opise i klasifikacije nebeskih tijela i drugo. Na primjer, sveštenici su otkrivali i

imenovali nebeska tijela uglavnom nasumice, dajući im nazive prema tadašnjim božanstvima.

Međutim, smisao i značaj tih nebeskih tijela su onda striktno vezali za ulogu i atribute

božanstava prema kojima su imenovana, smatrajući da od toga direktno zavise osobine i

sudbina ljudi koji su rođeni u znaku tog nebeskog tijela. Pri tome, astrologija ne uspijeva da

objasni kojim mehanizmima bi se uopšte ti uticaji mogli manifestovati, odnosno koje fizičke

sile su za njih odgovorne. Kako Antonić (2000) navodi, ako bi riječ bila o silama koje je

konvencionalna fizika opisala, onda je problem taj što je npr. elektromagnetna sila jedne

sijalice u sali za porođaje veća od kumulativnog elektromagnetnog uticaja koje na novorođenče


3

imaju sva nebeska tijela zajedno; odnosno, gravitaciono djelovanje babice prisutne prilikom

poroda je uporedivo sa silama svih okolnih planeta itd.

Novi talas popularnosti astrologija dobija 1930-ih godina, sa pojavom dnevnih,

sedmičnih i mjesečnih horoskopa po novinama i magazinima (Antonić, 2000), koji su

predstavljali opštenamjenske astrološke interpretacije i predikcije budućih događaja,

zasnovane na pojednostavljenoj verziji astrologije, koja se primarno fokusira na poziciju Sunca

u momentu rođenja osobe. Tu novu popularnost astrologija uglavnom zadržava i danas, uprkos

tome što je veliki broj ljudi svjestan njenog nenaučnog karaktera. Primjera radi, podaci iz SAD-

a ukazuju na to da više od polovine ljudi razumije da astrologija nije nauka i da nema naučno

validan status (National Science Board, 2014). Međutim, takođe veliki broj ljudi ima tendenciju

ka tome da pravi semantičku grešku, tj. da ne uviđa razliku između termina „astrologija“ i

„astronomija“, uz generalno nedovoljno poznavanje razlika između nauke i pseudonauke

(Allum, 2011, 2014; Landers, 2014). Kao upečatljivu ilustraciju, Antonić (2000) navodi da,

prema nekim anketama, oko 96% Evropljana zna u kom horoskopskom znaku je rođeno, ali

samo 34% zna svoju krvnu grupu. U SAD-u i Evropi oko četvrtine stanovništva smatra da je

astrologija naučna, iako mnogo manji broj (oko 7%) ima povjerenje u naučni karakter

novinskih horoskopa (Allum, 2011; Eurobarometer, 2005; National Science Board, 2014).

Astrologija je tokom godina privlačila i izvjesnu pažnju psihologa, premda se stiče

dojam da istraživački interes za nju jenjava, makar kada je riječ o istraživanjima koja se

fokusiraju na astrologiju u izolaciji. Tako istraživači posljednih deceniju do dvije uglavnom

vjerovanje u astrologiju ispituju samo kao jedan segment ljudske sklonosti ka sujevjerju i

paranormalnom u širem smislu (npr., Dudley, 2000; Sharps, Matthews, & Asten, 2006;

Tobacyk, 2004).

Najveći broj psiholoških istraživanja u vezi sa astrologijom sproveden je u drugoj

polovini 20. vijeka, posebno u periodu od polovine ‘70-ih do početka ‘90-ih godina. Psihologe

istraživače su prevashodno zanimala pitanja preciznosti astroloških procjena ličnosti i njihove

korespodencije sa standardizovanim psihološkim upitnicima, zatim pitanja karakteristika ljudi

koji vjeruju u astrologiju, kao i eventualne svrhe (adaptivne ili neadaptivne) koju vjerovanje u

astrologiju može da ima, uz utvrđivanje psiholoških mehanizama kojima se takvo vjerovanje

može objasniti.

Kada je riječ o preciznosti i validnosti astroloških procjena ličnosti, istraživanja

poprilično konzistentno pokazuju da one nisu od velike koristi. Tako istraživanje koje sprovodi

Tyson (1984) pokazuje da ljudi nisu u stanju da prepoznaju horoskope koji su za njih namjenski

kreirani, niti su njima bliske osobe u stanju da ih prepoznaju, pri čemu te horoskopske procjene


4

nisu pokazivale bilo kakve korelacije sa rezultatima standardizovanih psiholoških upitnika.

McGrew i McFall (1990) pokazuju da astrolozi, podjednako kao i neastrolozi, nisu u stanju da

upare natalne karte (tj. astrološke procjene) sa stvarnim ličnim podacima osoba za koje su te

natalne karte kreirane, čak i kada su u okviru tih podataka priloženi rezultati standardizovanih

upitnika ličnosti. Brojna istraživanja takođe ukazuju na izostanak bilo kakve veze astroloških

znakova i osobina ličnosti (Jackson & Fiebert, 1980; Saklofske, Kelley, & McKerracher, 1982).

Postoje čak i meta-analitički nalazi (Dean & Kelly, 2003), koji takođe pokazuju da astrolozi

nisu u stanju da dosljedno izvrše predikcije bazičnih osobina ličnosti.

Neki nalazi, koji su ipak pokazali određene korelacije astroloških predikcija/znakova i

osobina ličnosti, naknadno su objašnjeni drugim mehanizmima, dok većina tih nalaza nije

uopšte izdržala replikacije, a za neke čak postoje i naznake nesavjesne manipulacije podacima.

Kao najpoznatiji/najzloglasniji slučaj potencijalne manipulacije podatka navodi se „efekta

Marsa“, koji podrazumijeva tendenciju češćeg rađanja uspješnih sportista pod znakom Marsa.

Ovaj efekt je dobijen u istraživanju koje je polovinom ‘50-ih godina sproveo Mišel Goglen (fr.

Michel Gauquelin), ali su sve kasnije replikacije bile bezuspješne, uz snažne indicije da je

Goglen pristrasno formirao uzorak, kao i da nije izvršio prikladne korekcije statističkih falš-

pozitiva (Antonić, 2000; Kurtz, Nienhuys, & Sandhu, 1997; Nienhuys, 1997). Mayo, White i

Eysenck (1978) su dobili vezu ekstraverzije sa neparnim znakovima zodijaka, te vezu

introverzije sa parnim znakovima zodijaka, što je u skladu sa astrološkim predikcijama.

Međutim, replikativna istraživanja su pokazala da su ovi efekti vjerovatno produkt

samoatribucije (van Rooij, 1994; van Rooij, Brak, & Commandeur, 1988; za detaljan pregled

ove linije istraživanja vidjeti i: Wunder, 2003), koja se odnosi na veću sklonost ispitanika koji

imaju astrološko predznanje da svoju ličnost opisuju u skladu sa astrološkim znakom kojem

pripadaju.

Treba naglasiti da postoji i određeni (ali relativno mali) broj istraživanja koja su

pronašla izvjesne veze datuma rođenja i osobina ličnosti (npr. nešto niža prijatnost kod osoba

rođenih tokom zime; Tochigi et al., 2004), ali predložena objašnjenja takvih nalaza imaju veze

sa mjerljivim sredinskim uticajima na razvoj nervnog sistema i ne uključuju na bilo koji način

astrologiju ili eventualne efekte nebeskih tijela.

Kada je riječ o vezama sociodemografskih karakteristika i dimenzija individualnih

razlika sa sklonošću ka astrologiji, odnosno vjerovanjem u astrologiju, uglavnom se kao

najvažnije varijable pominju niže obrazovanje (Allum, 2011; National Science Board, 2014) i

mlađi uzrast (Allum, 2011; Bauer & Durant, 1997; National Science Board, 2014), ženski pol

(Allum, 2011; Bauer & Durant, 1997; Sosis, Strickland, & Haley, 1980) i viša religioznost


5

(Allum, 2011), posebno u slučaju katoličke vjeroispovijesti (Allum, 2011), kao i u slučaju

izostanka integracije u organizovane strukture religije (Bauer & Durant, 1997). Neka

istraživanja pronalaze i veću sklonost ka astrologiji kod osoba koje nisu u

partnerskoj/romantičnoj vezi (Bauer & Durant, 1997). U jednom od rijetkih recentnih

istraživanja sa BHS govornog područja (Mijatović, 2015), dobijena je veza opšte sklonosti ka

astrologiji sa mlađim uzrastom i vjerovanjem u boga, uz naznake veza sa nižim obrazovanjem,

ali bez polnih razlika i razlika u odnosu na partnerski status.

U literaturi postoje i naznake relevantnosti socio-ekonomskih faktora za sklonost ka

astrologiji. Tako npr. Padgett i Jorgenson (1982) demonstriraju porast interesa za astrologiju i

druge oblike sujevjerja i misticizma u periodu ekonomskih kriza u Njemačkoj, između 1918. i

1940. godine, pri čemu kao najvažnije prediktore izdvajaju: visinu plate, stopu nezaposlenosti

i nivo industrijske produktivnosti.

Postoje i sporadični nalazi o vezi vjerovanja u paranormalno (koje u svojem sastavu

poodrazumijeva i astrologiju) sa negativnim afektivitetom (Dudley, 2000). Međutim, veze

preferencija ka astrologiji (izdvojeno od drugih aspekata sujevjerja) sa neuroticizmom, kao

konstruktom koji je srodan i u vezi je sa negativnim afektivitetom, vrlo su nekonzistentne. Tako

npr. Fichten i Sunerton (1983) dobijaju korelaciju neuroticizma sa frekvencijom čitanja

horoskopa od .67 i sa samoprocjenom korisnosti predikcija iz horoskopa od .58, dok, obratno,

Startup (1983) ne pronalazi razlike u prosječnim skorovima neuroticizma između grupe

astrologa i pripadnika opšte populacije. Na osnovu ovog, Startup (1983) zaključuje da

preferencija ka astrologiji nije nužno znak maladaptivnosti. U skladu sa ovim zaključkom je i

izostanak korelacija astroloških preferencija sa skorovima depresivnosti, disocijacije i ADHD-

a iz drugih istraživanja (npr., Sharps et al., 2006).

Vjerovatno najvažniji, tačnije najkonzistentnije navođen korelat astroloških

preferencija (tj. vjerovanja u astrologiju) iz domena individualnih razlika jeste lokus kontrole.

Lokus kontrole se odnosi na pripisivanje uzročnosti za događaje u životu unutrašnjim faktorima

(vlastite akcije) ili spoljašnjim faktorima (npr. sudbina, moćni drugi) (Hui, 1982). Veći broj

istraživanja potvrdio je vezu spoljašnjeg lokusa kontrole sa vjerovanjem u astrologiju i

sujevjerje generalno (vidjeti npr., Hui, 1982; Randall & Desrosiers, 1980; Sosis, et al., 1980),

uz opasku da je uglavnom riječ o korelacijama nižeg intenziteta. Premda su vrlo uopšteni opisi

ličnost svojstveni za astrologiju, treba naglasiti da je niže izražen unutrašnji lokus kontrole u

vezi sa većom sklonošću ljudi da prihvataju opšte psihološke deskripcije kao precizne čak i

izvan konteksta astrologije (npr., Snyder & Larson, 1972).


6

Zašto ljudi imaju sklonost ka astrologiji?

Kada je riječ o mogućim objašnjenjima razloga zašto ljudi vjeruju u astrologiju, kao

jedan od glavnih mehanizama se pominje Barnumov, tj. Forrerov efekt, koji se odnosi na

tendenciju ljudi da vrlo generalne/opšte opise ličnosti doživljavaju kao da su vrlo lični i

precizni (Allum, 2011; Antonić, 2000). Karakteristična ilustracija Barnumovog/Forrerovog

efekta jeste poznato istraživanje u kojem je Forrer (1949) svojim studentima dao set identičnih,

vrlo uopštenih opisa ličnosti iz astrološke knjige, ali je studentima rekao da je riječ o opisima

koji su individualno napravljeni za njih. Od studenata je zatražio da na petostepenoj skali

procijene preciznost ovih opisa. Dobio je prosječnu ocjenu od čak 4.3. Istraživanja

Barnumovog/Forrerovog efekta pokazuju da postoji veća tendencija ljudi da kao precizne

prihvataju pozitivne i socijano poželjne generičke astrološke opise (Glick, Gottesman, &

Jolton, 1989). Takođe, čitanje pozitivnih astroloških opisa dovodi do javljanja veće naklonosti

ka astrologiji čak i kod osoba koje su skeptične prema astrologiji, dok ljudi koji vjeruju u

astrologiju imaju tendenciju da podjednako preciznim procjenjuju i pozitivne i negativne

astrološke opise (Glick et al., 1989).

Kao moguća objašnjenja vjerovanja u astrologiju Bauer i Durant (1997) nude tri

hipoteze: 1) površno znanje, koje postulira da je astrologija privlačna ljudima koji imaju

oskudno naučno znanje i koje impresionira prividna elaboriranost i sistematičnost astrologije;

2) astrologija kao vid zadovoljenja „metafizičkog nemira“, za ljude koji nisu (dovoljno)

integrisani u nekakve formalne crkveno-religijske strukture; 3) autoritarna ličnost, po kojoj je

astrologija mnogo svojstvenija ljudima sa takvim karakteristikama ličnosti. Istraživanja su

pronašla nekonzistentne, ali ipak nezanemarljive potvrde za sve tri hipoteze (Allum, 2011;

Bauer & Durant, 1997).

U literaturi postoje, premda donekle špekulativne, teze o mogućoj adaptivnoj funkciji

vjerovanja u astrologiju i paranormalno u najširem smislu. Odnosno, neki autori hipoteziraju

da ovakva vjerovanja mogu predstavljati način nošenja s problemima, tj. vid „kopinga“ (engl.

coping). Najdetaljniju sintezu dosadašnjih nalaza u ovom pogledu prezentuje Irwin (2009). On

ukazuje na postojanje većeg broja nalaza koji su u skladu sa viđenjem da je vjerovanje u

paranormalno povezano sa iluzijom kontrole, kao i da je vjerovanje u paranormalno izraženije

kod ljudi koji su doživjeli određena traumatska iskustva. Pri tome, kako Irwin (2009)

naglašava, ovo ne znači da svi traumatizovani ljudi vjeruju u paranormalno, niti da samo

traumatizovani ljudi postaju vjernici u paranormalno. Trauma je možda samo jedan od većeg

broja faktora koji mogu prouzrokovati potrebu za kontrolom i time stvoriti privlačnost


7

vjerovanju u paranormalno. Irwin (2009) podvlači da čak i kada nisu imali lično traumatsko

iskustvo, ljudi su tipično svjesni strašnih događaja koji se hipotetski mogu desiti u životu. Kod

nekih od ovih ljudi, vjera u paranormalno može poslužiti kao sredstvo za „menadžment straha“

i (di)stresa i redukciju anksioznosti, usljed stvaranja iluzije kontrole nad životnim događajima.

Direktnije potvrde moguće adaptivne uloge vjerovanja u astrologiju prezentuju Clobert,

Van Cappellen, Bourdon i Cohen (2016), koji su eksperimentalno pokazali da izloženost

pozitivnim (nasuprot negativnim) horoskopima dovodi do redukcije negativnih emocija kod

ljudi sa izraženim vjerovanjem u astrologiju. Takođe, bilježe i pozitivne efekte na kognitivne

performanse i kreativno ispoljavanje, koji su bili snažniji u slučaju ljudi kod kojih je unutrašnji

lokus kontrole bio niži.

Aktuelno istraživanje

Postojeći nalazi pokazuju da sklonost ka astrologiji nije nužno povezana sa aspektima

maladaptivnog afektivnog funkcionisanja (npr. nedosljedne veze sa neuroticizmom: Fichten &

Sunerton, 1983; Startup, 1983; izostanak korelacija sa depresivnošću, disocijacijom i ADHD-

om: Sharps et al., 2006). Istovremeno, postoje i nalazi i elaboracije o mogućoj adaptivnoj

funkciji vjerovanja u astrologiju i paranormalno (Clobert et al., 2016; Irwin, 2009). Polazeći

od takvog konteksta, problemsko pitanje na koje je ovaj rad pokušao da odgovori tiče se

provjere moguće protektivne funkcije vjerovanja u astrologiju, za afektivne probleme poput

depresivnosti. Depresivnost je odabrana za kriterijum zbog toga što nalazi konzistentno

pokazuju da stepen prethodnih traumatskih, odnosno iskustava zlostavljanja i zanemarivanja,

posebno iz perioda djetinjstva i adolescencije, predviđa (i vjerovatno u značajnoj mjeri

kauzalno uzrokuje) kasnije manifestacije depresivnosti. Na primjer, Chapman i saradnici

(2004) pokazuju da su traumatska iskustva iz djetinjstva prediktivna i za cjeloživotnu i za

nedavnu depresiju, dok Dube i saradnici (2001) specifikuju da rana traumatska iskustva

povećavaju rizik za pokušaj samoubistva u intervalu od 2 do 5 puta. U nedavnom istraživanju

sa našeg govornog područja, dobijena je korelacija traumatskih iskustava iz djetinjstva sa

aktuelnim nivoom depresivnosti od .22 (Šmit, 2017). Irwin (2009) naglašava da je sklonost ka

paranormalnom izraženija kod ljudi koji su preživjeli traume i da je protektivna uloga takvih

vjerovanja, u svrhu stvaranja iluzije kontrole, u ovim slučajevima potencijalno veća. Ilustracije

radi, Irwin (2009) navodi da je vjerovanje u vještičarenje, natprirodno i prekogniciju

(„proricanje sudbine“) izraženije kod ljudi koji su odrasli sa alkoholičarom (što predstavlja

jedan od mogućih vidova traumatskog iskustva), nego kod ljudi koji nisu imali takvo iskustvo.

U tom smislu, tročlana veza traumatskih iskustava, sklonosti ka astrologiji i depresivnosti čini


8

se kao prikladna i validna osnova za testiranje eventualne protektivne funkcije astroloških

preferencija.

Važna stvar za uzeti u obzir kada je riječ o relacijama traumatskih iskustava, sklonosti

ka astrologiji i depresivnosti, jeste i lokus kontrole. Lokus kontrole je dosljedan korelat

astroloških preferencija i sujevjerja (Hui, 1982; Randall & Desrosiers, 1980; Sosis, et al.,

1980). Istovremeno, lokus kontrole je neizostavan i iz perspektive potencijalnog mehanizma

kojim se manifestuje hipotezirana protektivna funkcija astroloških preferencija, pošto

praktično svi postojeći nalazi i teorijska razmatranja ukazuju na veću vjerovatnoću da se takav

efekt ispolji kod osoba kod kojih je osjećaj lične kontrole niže izražen (Clobert et al., 2016;

Irwin, 2009). Ljudi sa snažnom potrebom za kontrolom, ali koji osjećaju da je takva kontrola

nemoguća, skloniji su depresiji (Irwin, 2009). Odnosno, istraživanja tipično pronalaze vezu

spoljašnje usmjerenog lokusa kontrole sa depresivnošću (i drugim neželjenim ishodima u

kontekstu socijalnog i mentalnog zdravlja; vidjeti npr., Hui, 1982; Frenkel, Kugelmass,

Nathan, & Ingraham, 1995), premda postoje naznake da je ta veza u manjoj ili većoj mjeri

posredovana drugim varijablama, poput samopoštovanja (Yu & Fan, 2016) ili nivoa

raspoloženja (Aiken & Baucom, 1982).

Uzimajući sve navedeno u obzir, ako sklonost ka astrologiji zaista ima adaptivnu koping

funkciju, bilo bi racionalno pretpostaviti da se ona manifestuje i na depresivnost. Pri tome, u

kontekstu navoda o izostanku korelacija između sklonosti ka astrologiji i depresivnosti (Sharps

et al., 2006), umjesto očekivanja direktne negativne korelacije između njih, vjerovatnije bi bilo

za očekivati da viši stepen astroloških preferencija redukuje očekivanu pozitivnu korelaciju

traumatskih iskustava s jedne strane i depresivnosti s druge strane. Nadalje, u skladu sa

elaboracijama Irwina (2009) i nalazima koje navode Clobert i saradnici (2016), za očekivati bi

bilo da je ova veza snažnija kod osoba kod kojih je lokus kontrole više pomjeren ka spoljašnjem

kraju spektra, ali samo ako je i njihova sklonost ka astrologiji veća. Stoga je glavna hipoteza

ovog istraživanja da će veći stepen sklonosti ka astrologiji djelovati kao moderator između

traumatskih iskustava i depresivnosti, na način da će umanjivati korelaciju između njih (H1).

Dodatno, trebala bi i da postoji moderatorska interakcija između sklonosti ka astrologiji i

lokusa kontrole, u smislu da bi korelacija između traumatskih iskustava i depresivnosti trebala

biti niža u okolnostima u kojima je sklonost ka astrologiji visoka, a lokus kontrole je

naglašenije spoljašnji, nego u okolnostima u kojima je sklonost ka astrologiji visoka, ali je

lokus naglašenije unutrašnji (H2). U djelimičnoj suprotnosti sa H2, moguće je da lokus kontrole

sam po sebi moderira vezu između traumatskih iskustava i depresivnosti, na linearan način, tj.

tako da postoji tendenciju umanjenja korelacije traumatskih iskustava i depresivnosti sa


9

povećanjem unutrašnje orijentacije lokusa (H3). Ovakvo očekivanje iz H3 temelji se na

nalazima koji pokazuju da unutrašnji lokus, kada se posmatra izvan konteksta astroloških

preferencija, uglavnom korespondira sa pozitivnijim ishodima po socijalno i mentalno zdravlje,

a soljašnji sa negativnijim (npr., Frenkel et al., 1995; Hui, 1982).

Metod

Uzorak i postupak

Istraživanje je zasnovano na istom uzorku na kojem su sprovedene analize iz prethodne

pilot studije Mijatović (2015), koja je za cilj imala pilot provjeru samog postupka mjerenja

sklonosti ka astrologijii i utvrđivanje sociodemografskih razlika u pogledu ove sklonosti. Ovaj

rad se nadovezuje na te nalaze, ali podrazumijeva tretiranje posebnog istraživačkog pitanja,

čime se opravdava upotreba istih ispitanika i dijela podataka. Originalno istraživanje Mijatović

(2015) obuhvatilo je 285 ispitanika. Za potrebe analiza u ovom radu, dva ispitanika muškog

pola su isključena zbog ekstremnih vrijedosti na varijabli traumatskih iskustava iz djetinjstva,

tako da je ukupan uzorak istraživanja obuhvatio 283 ispitanika (od čega je 51.2% bilo muškog

pola), prosječnog uzrasta od 27.41 (SD=8.67) godinu. Ukupno 32.9% ispitanika navelo je da

su u trenutku sprovođenja istraživanja imali status studenta, 31.8% je navelo da ima završenu

osnovu školu, 27.9% imalo je završen fakultet (I ciklus studija), dok je samo 3.9% navelo da

ima završenu osnovnu školu, a 3.5% je imalo završen master, magisterij ili doktorat (II ili III

ciklus studija). Nešto manje od pola ispitanika je navelo da je nezaposleno (45.6%), trećina

(30.0%) je bila zaposlena na određeno, dok su preostali ispitanici naveli da rade honorarno

(13.4%) ili na određeno (11.0%).

Podaci su prikupljeni elektronskim putem, na osnovu anonimne LimeSurvey onlajn

ankete (LimeSurvey Project Team/Carsten Schmitz, 2012), tokom proljeća i ljeta 2015. godine.

Astrološki opis i pitanja koja se na njega odnose dati su na početku anketnog obrasca, tj. odmah

nakon sociodemografskih pitanja, koja su uključivala i upit o datumu rođenja, kako bi se kod

ispitanika stvorila iluzija da je prikazani astrološki opis personalizovan. U uputstvu je

eksplicitno navedeno je da je riječ o personalizovanom astrološkom opisu ličnosti, premda je

tekst bio potpuno generički i isti za sve ispitanike. Tekst je kreiran na osnovu kompilacije više

različitih astroloških opisa. Kompletan astrološki opis dat je u Prilogu. Nakon procjene opisa,

ispitanici su ispunjavali upitnik depresivnosti i lokusa kontrole, listu traumatskih iskustava, kao

i nekoliko drugih upitnika ličnosti, koji nisu korišteni u ovom istraživanju.


10

Instrumenti i varijable

ACE skor (engl. The Adverse Childhood Experiences – ACE; Anda, Whitfield et al.,

2002; Anda, Felitti et al., 2006; Chapman et al., 2004; Dube et al., 2001; Larkin, Shields, &

Anda, 2012) je korišten kao mjera traumatskih, odnosno iskustava zlostavljanja i

zanemarivanja iz djetinjstva. ACE predstavlja listu od 10 kategorija adverzivnih iskustava koja

su se dogodila do navršenih 18 godina života ispitanika. Ispitanici za svaku stavku navode da

li su je doživjeli ili ne na da-ne skali. Prosječan ACE skor u ovom istraživanju iznosio je 1.34

(SD=1.60), a najfrekventniji skor je bio 0 (42.4%), pri čemu je ukupno 21.3% ispitanika imalo

ACE skor≥3, a 5.7% ispitanika je imalo ACE skor≥5.

PHQ-9 (Kroenke & Spitzer, 2002; Kroenke, Spitzer, & Williams, 2001) je korišten kao

mjera depresivnosti. Riječ je o trijažnom upitniku depresivnosti, sačinjenom od devet ajtema,

koji mjere učestalost simptoma depresije tokom prethodne dvije sedmice, u skladu sa DSM-

IV/DSM-V dijagnostičkim kriterijumima.Odgovori se daju na skali od 0=„nikad“, do 3=„svaki

dan“. Na osnovu preporuka iz literature (Subotić, 2016; Subotić et al., 2015), za potrebe analiza

je korišten ukupni sumacioni skor sa upitnika (M=7.33, SD=4.88). Pouzdanost unutrašnje

konzistencije (McDonald, 1999; Zinbarg, Revelle, Yovel, & Li, 2005) ukupnog skora je bila

dobra, sa vrijednošću McDonaldovog ω koeficijenta od .88 i Cronbachovog α koeficijenta od

.87.

20-ajtemski IPIP upitnik ukupnog lokusa kontrole (engl. Locus of Control: Total2)

predstavlja besplatni klon, odnosno simulaciju Levensonovog (Levenson, 1981) upitnika

lokusa kontrole. Simulirana verzija je dostupna u okviru IPIP projekta (Goldberg, 1999;

Goldberg et al., 2006; „International Personality Item Pool“, n.d.). Originalni Levensonov

upitnik obuhvata 24 ajtema (a IPIP pandani/klonovi za svaki ajtem su dostupni sa IPIP web

stranice) i tri supskale: 1) unutrašnji, 2) moćni drugi i 3) šansa. Međutim, u slučaju opcije

računanja ukupnog skora lokusa kontrole, što je bilo prikladno za potrebe ovog istraživanja,

četiri ajtema se ne uključuju u ukupni skor. Stoga je korištena 20-ajtemska verzija IPIP

upitnika, čiji svi ajtemi se mogu objediniti u jedinstveni skor lokusa kontrole (pri čemu je 10

ajtema potrebno rekodirati), koji na pozitivnom polu, tj. visokim skorovima, ima unutrašnji

lokus, a na negativnom polu, tj. niskim skorovima, ima spoljašnji lokus. Svi ajtemi su dati na

standardnoj 5-stepenoj Likertovoj skali. Pouzdanost interne konzistencije (McDonald, 1999;

Zinbarg et al., 2005) ukupnog skora IPIP lokusa kontrole bila je dobra, sa vrijednošću

2 http://ipip.ori.org/newSingleConstructsKey.htm#LocusOfControl

http://ipip.ori.org/newSingleConstructsKey.htm#LocusOfControl


11

McDonaldovog ω i Cronbachovog α koeficijenta od .86, što je identična vrijednost referisanoj

na IPIP web stranici („International Personality Item Pool“, n.d.).

Opšta sklonost ka astrologiji (OSKA; Mijatović, 2015) mjerena je po proceduri čija

validacija je prikazana u ranijem pilot istraživanju (Mijatović, 2015). Nakon što je ispitanicima

prezentovan generički astrološki opis, za koje je navedeno da je „personalizovan“,

prezentovana su tri pitanja na 10-stepenoj skali, koja su se odnosila na procjenu: 1) preciznosti

tog opisa, 2) korisnosti informacija iz opisa i 3) stepena povjerenja u astrologiji. Astrološki

opis je formiran tako da obiluje Barnumovim/Forrerovim tvrdnjama (Allum, 2011; Antonić,

2000; Forrer, 1949; Glick et al., 1989) i da podrazumijeva balans između

pozitivnih/optimističnih opisa i nešto negativnijih odrednica ili upozorenja. Kompletno

uputstvo, sam astrološki opis i tekst pitanja dati su u Prilogu.

U pilot istraživanju (Mijatović, 2015) je utvrđeno da tri pitanja, tj. samoprocjene

uglavnom visoko koreliraju, zbog čega su svedene na jednu zajedničku glavnu komponentu,

koja je imenovana kao „opšta sklonost ka astrologiji“ i koja je objašnjavala preko 68%

varijanse tri procjene (odgovora na pitanja) koja je sačinjavaju. Isti način operacionalizacije

varijable sklonosti ka astrologiji, tj. astroloških preferencija je korišten i u ovom istraživanju.

Pouzdanost interne konzistencije (McDonald, 1999; Zinbarg et al., 2005) kombinovanog skora

ova tri pitanja bila je dobra (McDonaldova ω=.89, Cronbachova α=.88; McDonald, 1999;

Zinbarg et al., 2005).

Rezultati

Veza između ACE skora (X varijabla, tj. predikor) i depresivnosti (Y varijabla, tj.

kriterijum), u funkciji dva pretpostavljena moderatora – lokusa kontrole (moderator br. 13) i

opšte sklonosti ka astrologiji (skr. OSKA; moderator br. 2), ispitana je na osnovu moderacione

analize, koja je zasnovana na ekstenziji linearne regresione analize, u skladu sa procedurom

koju predlaže Hayes (2013). Prije sprovođenja analiza, sve varijable su transformisane u Z-

skorove, u svrhu lakše interpretacije vrijednosti. Sprovođenje moderacione analize

podrazumijeva da se, pored primarne X varijable (ovdje: ACE skor), u prediktorsku poziciju u

regresioni model uvedu i moderatorske varijable (ovdje: lokus kontrole i OSKA), zajedno sa

3 Napomena: Redoslijed moderatora je određen iz tehničkih, a ne teorijskih razloga, tj. definisan je zbog

preglednijeg grafičkog prikaza nalaza, u svjetlu očekivanja iznijetih u okviru H2. Sam redoslijed moderatora i

način prikazivanja ne mijenja prirodu dobijenih nalaza.


12

samim pretpostavljenim moderacijama, odnosno interakcijama, koje su zapravo matematički

proizvodi varijabli od interesa. U ovom slučaju, cilj je provjera toga da li se veza između ACE

skora i depresivnosti (ACE→depresivnost) mijenja u funkciji lokusa kontrole, OSKA i njihove

kombinacije. Odnosno, potrebno je provjeriti da li na različitim nivoima lokusa kontrole i

OSKA (npr. kada su lokus kontrole i OSKA niskog, umjerenog i visokog intenziteta) ista visina

ACE skora predviđa istu ili različitu (nižu ili višu) visinu depresivnosti. Pri tome, od interesa

je provjeriti ne samo kako izgleda ACE→depresivnost veza kada je lokus kontrole nižeg,

umjerenog ili višeg intenziteta i kada je OSKA nižeg, umjerenog ili višeg intenziteta, već i

kako izgleda veza ACE skora i depresivnosti po kombinaciji, tj. moderatorskoj interakciji

lokusa kontrole i OSKA. Odnosno, potrebno je utvditi kako se mijenja ACE→depresivnost

veza na nižem, umjerenom i višem intenzitetu lokusa kontrole, ali sve to zasebno kada je OSKA

niža, umjerena i viša.

Tabela 1. Predikcija depresivnosti na osnovu adverzivnih iskustava iz djetinjstva (ACE), sa lokusom kontrole i

opštom sklonošću ka astrologiji kao moderatorima

Prediktori

Kriterijum: depresivnost

R2=.3316

β p

(Konstanta) -.02 .709

Lokus kontrole -.53 <.001

Adverzivna iskustva iz djetinjstva – ACE skor .15 .003

Opšta sklonost ka astrologiji (OSKA) .05 .373

Interakcija 1: ACE skor * lokus kontrole -.12 .031

Interakcija 2: ACE skor * OSKA -.004 .928

Interakcija 3: lokus kontrole * OSKA -.08 .184

Interakcija 4: ACE skor * lokus kontrole * OSKA .02 .690

Legenda i napomene: R2=koeficijent determinacije. β=regresioni koeficijent. p=statistička značajnost.

Bivarijaciona korelacija između ACE skora i OSKA iznosila je: .11 i nije bila statistički značajna, iako se

približavala nivou značajnosti (p=.068). Nije postojala korelacija između ACE skora i lokusa kontrole: -.08

(p=.157). Korelacija između lokusa kontrole i OSKA iznosila je: -.18 (p=.002).

U skladu s navedenom elaboracijom, u moderacionu analizu su uvrštene četiri

pretpostavljene moderacije/interakcije:

1) ACE skor * lokus kontrole (dvosmjerna interakcija prediktora i moderatora 1),

2) ACE skor * OSKA (dvosmjerna interakcija prediktora i moderatora 2),

3) lokus kontrole * OSKA (dvosmjerna interakcija moderatora 1 i moderatora 2),


13

4) ACE skor * lokus kontrole * OSKA (trosmjerna interakcija prediktora, moderatora

1 i moderatora 2).

Rezultati ovako specifikovane moderacione analize su prikazani u Tabeli 1. Na osnovu

pretpostavljenog regresiono-moderacionog modela, moguće je objasniti ukupno 33.16%

varijanse depresivnosti, što bi po Cohenovim (1992) kriterijumima odgovaralo efektu visokog

intenziteta. Lokus kontrole je u najsnažnijoj vezi sa depresivnošću, pri čemu izrazitije

unutrašnji lokus predviđa nižu depresivnost. Drugi najbolji prediktor depresivnosti je ACE

skor, čije više vrijednosti su u vezi sa višim nivoima depresivnosti. OSKA sama po sebi ne

predviđa depresivnost u značajnoj mjeri.

Slika 1. Vizuelni prikaz rezultata moderacione analize za ACE→depresivnost vezu, na različitim nivoima lokusa

kontrole i opšte sklonosti ka astrologiji, kao moderatorima. S obzirom na to da su oba pretpostavljena moderatora

numeričke varijable, za potrebe prikaza, njihove vrijednosti su redukovane na tri moderacione tačke, koje

odgovaraju aritmetičkoj sredini (M) i vrijednostima koje su po jednu standardnu devijaciju ispod (M-1SD) i iznad

(M+1SD) aritmetičke sredine. Odnosno, lokus kontrole, kao prvi moderator, posmatran je na granici više

spoljašnjeg lokusa (M-1SD), podjednako spoljašnjeg i unutrašnjeg lokusa (M) i više unutrašnjeg lokusa (M+1SD);

opšta sklonost ka astrologiji (OSKA), kao drugi moderator, posmatrana je na granici sniženih (M-1SD), prosječnih

(M) i povišenih (M+1SD) vrijednosti. Na svakom od nivoa moderatora izračunati su regresioni koeficijenti (β),

koji pokazuju koliki intenzitet depresivnosti predviđa ACE skor na tri nivoa lokusa kontrole, posebno za svaki

nivo OSKA.

Kada je riječ o pretpostavljenim interakcijama, tj. moderacionim efektima, samo jedna

moderacija (interakcija br. 1: ACE skor * lokus kontrole) se pokazuje značajnom i ona dodatno


14

objašnjava oko 1.4% varijanse depresivnosti. Pogledati Sliku 1. Ova interakcija sugeriše da sa

porastom vrijednosti lokusa kontrole (tj. kako lokus postaje sve naglašenije unutrašnji),

ACE→depresivnost veza se umanjuje, tj. isti broj adverzivnih iskustava predviđaće nižu

depresivnost kod osobe čiji lokus je naglašenije unutrašnji, u odnosu na osobu čiji lokus je

podjednako unutrašnji i spoljašnji ili je naglašenije spoljašnji. Zapravo, kada je vrijednost

lokusa kontrole 1SD iznad prosjeka, adverzivna iskustva iz djetinjstva prestaju da budu

značajan prediktor aktuelnog nivoa depresivnosti, tj. ACE→depresivnost veza se funkcionalno

prekida.

Pošto se niti jedna od preostalih pretpostavljenih moderacija ne pokazuje značajnom,

može se konstatovati da izuzev promjene u ACE→depresivnost vezi, za koju je odgovoran

lokus kontrole, mijenjanje visine OSKA ne dovodi do dodatnih promjena u odnosu ACE skora

i depresivnosti, tj. astrološke preferencije ovdje ne igraju bitnu ulogu. Ovo takođe znači i da je

utvrđeni značajni moderacioni efekt lokusa kontrole funkcionalno identičan nevezano od toga

da li je OSKA sniženog, prosječnog ili povišenog intenziteta. Kao što se može vidjeti sa Slike

1, korespodenti regresioni koeficijenti za različite nivoe lokusa kontrole su gotovo isti, na svim

prikazanim OSKA nivoima.

Diskusija

Astrologija se može okarakterisati kao prenauka, pseudonauka ili sujevjerje (npr.,

Antonić, 2000; Bauer & Durant, 1997; Dudley, 2000; Feyerabend, 1978; Sharps et al., 2006;

Tobacyk, 2004). Uprkos tome, sklonost ljudi ka astrologiji (i sujevjerju generalno) ne mora

nužno predstavljati odraz maladaptivnosti ili psihopatologije (Clobert et al., 2016; Irwin, 2009;

Sharps et al., 2006; Startup, 1983). Prema nekim nalazima, jedna od glavnih varijabli po kojoj

se ljudi koji vjeruju u astrologiju razlikuju od ljudi koji ne vjeruju jeste – (di)stres, a astrologija

je jedan od mogućih načina suočavanja sa njim (Tyson, 1982). Ovo se posebno odnosi na

događaje koji su povezani sa narušavanjem međuljudskih odnosa ili nedostatkom socijalnih

vještina, kao što su npr. razvod, rastavljanje, problemi sa šefom itd. Ovakvi događaji češće

navode ljude da kontaktiraju astrologe i astrologiju, dok neprijatni događaji koji ne zahtijevaju

socijalne vještine (npr. smrt supružnika) neće nužno rezultovati pojačanim posezanjem za

astološkim predikcijama (Tyson, 1982). Brojni drugi nalazi ukazuju na to da je kod ljudi koji

su preživjeli traumatska iskustva nešto prisutnija sklonost ka posezanju za sadržajem i

aktivnostima koje se mogu okarakterisati kao sujevjerje (Irwin, 2009). Sve ovo je naglašenije

kada ljudi imaju nizak osjećaj kontrole nad vlastitim životom (Irwin, 2009). Stoga se sklonost


15

ka astrologiji i sujevjerju, pod nekim okolnostima, može shvatiti kao potencijalno adaptivni

način suočavanja sa problemima i distresom, makar samo kroz stvaranje iluzije kontrole (Irwin,

2009). Utvrđeno je, na primjer, da izlaganje pozitivnim horoskopima može rezultovati

redukcijom negativnih emocija, kao i poboljšanjem kognitivnih performansi, posebno u slučaju

ljudi koji imaju snižen osjećaj kontrole nad vlastitim životom (nizak unutrašnji lokus kontrole)

(Clobert et al., 2016).

Polazeći od ovakvih shvatanja i nalaza, cilj ovog istraživanja bila je provjera

potencijalne koping, odnosno adaptivne uloge sklonosti ka astrologiji, tj. njene moguće

funkcije u umanjenju korelacije između ranih traumatskih iskustava i depresivnosti (Chapman

et al., 2004; Dubeet al; 2001; Šmit, 2017). Međutim, nalazi ovog istraživanja ipak ne potvrđuju

ovakav pretpostavljeni efekt.

Sklonost ka astrologiji nije sama po sebi korelirala sa depresivnošću, što je u skladu sa

ranijim nalazima koje navode Sharps i saradnici (2006) i što sugeriše da vjerovanje u

astrologiju, ako ništa, bar nije direktno maladaptivno (bar u ovom kontekstu). Takođe, sklonost

ka astrologiji jeste pokazivala naznake pozitivne veze sa traumatskim iskustvima, što je u

skladu sa pretpostavkama i pregledom nalaza koje daje Irwin (2009), a bila je izraženija i u

okolnostima u kojima je unutrašnji lokus kontrole niži, odnosno spoljašnji viši, što je u skladu

sa većim brojem dosadašnjih nalaza (npr., Hui, 1982; Randall & Desrosiers, 1980; Sosis, et al.,

1980). Međutim – sklonost ka astrologiji nije djelovala kao umanjivač veze između traumatskih

iskustava s jedne i depresivnosti s druge strane. Odnosno, premda se, u smislu veza sa drugim

varijablama, sklonost ka astrologiji ponaša u skladu sa korpusom dosadašnjih istraživanja, u

pogledu hipotetske adaptivne ili maladaptivne funkcije, rezultati ovog istraživanja sugerišu da

se, tehnički, ne može govoriti ni o jednoj ni o drugoj funkciji.

Nadalje, nije bilo nikakve naznake ni u pogledu pretpostavljenog efekta po kojem bi

korelacija između traumatskih iskustava i depresivnosti bila niža u okolnostima u kojima je

sklonost ka astrologiji visoka, a lokus kontrole je naglašenije spoljašnji, u odnosu na okolnosti

u kojima je sklonost ka astrologiji visoka, ali je lokus kontrole naglašenije unutrašnji. Odnosno,

nevezano od toga koji je nivo procijenjenog stepena lične kontrole nad događajima u vlastitom

životu, opšta sklonost ka astrologiji ne igra nikakvu ulogu u smislu promjene veze između

traumatskih iskustava i depresivnosti.

Jedini moderator koji se pokazao važnim jeste nivo lokusa kontrole samog po sebi, koji

dosljedno ostvaruje moderatorski statistički efekt na korelaciju traumatskih iskustava i

depresivnosti, u smislu da što je lokus naglašenije unutrašnji, tj. manje spoljašnji, veza između

traumatskih iskustava i depresivnosti je slabija. Nacrt ovog istraživanja ne daje nikakvu


16

slobodu u smislu špekulacije o prirodi eventualnog kauzaliteta između ovih varijabli ili o

ustrojstvu psiholoških mehanizmima koji leže u osnovi takvog efekta. Izostanak korelacije

između ACE skora i lokusa kontrole upućuje na zaključak da viši stepen traumatskih iskustava

ne znači nužno i direktno ni naglašeniji unutrašnji ni naglašenije spoljašnji lokus kontrole.

Međutim, da li i na koji način naglašeniji unutrašnji lokus direktno amortizuje efekte

traumatskih iskustava, što onda potencijalno rezultuje nižom depresivnošću – iz ovih nalaza

nije moguće reći. Međutim nalazi ipak daju za pravo da se konstatuje da lokus kontrole, kao

korelat astroloških preferencija, jeste potencijalno relevantan u smislu razumijevanja prirode

veze između traumatskih iskustava i depresivnosti, dok same astrološke preferencije izgleda

da nisu relevantne na bilo koji način.

Treba, ipak, uzeti u obzir i potencijalne limitacije samog nacrta ovog istraživanja.

Istraživanje je planirano i sprovedeno prije nego što su objavljeni nalazi Clobertove i saradnika

(2016), koji su ukazali na korisnost samo pozitivnih astroloških opisa u kontekstu redukcije

negativnog afektiviteta. Rukovodeći se ranijim nalazima o tome da ljudi koji imaju afinitete ka

astrologiji podjednaku važnost pridaju i pozitivnim i negativnim astrološkim opisima (npr.,

Glick et al., 1989), protokol koji je korišten u ovom istraživanju podrazumijevao je izlaganje

astrološkog opisa koji sadrži i pozitivne i negativne odrednice. Nije vršeno nikakvo variranje,

tj. zasebno izlaganje naglašeno pozitivnih i naglašeno negativnih opisa. Ideja je bila da se

prikaže balansiran opis, kakav se tipično javlja po novinskim horoskopima, onlajn stranicama

i sličnim izvorima. Pod normalnim okolnostima, osobe koje su konzumenti astroloških

predikcija i opisa, nemaju preveliku mogućnost da selektivno biraju da li će njihov aktuelni

horoskop biti pozitivan ili negativan. U tom smislu, rezon je bio da ako sklonost ka astrologiji

ima adaptivnu funkciju, ona bi trebala da se manifestuje i pod ovakvim „svakodnevnim“

okolnostima, koje uključuju kombinaciju afirmativnih i neafirmativnih opisa. Eksperimentalna

diferencijacija na pozitivne i negativne opise, kakvi su korišteni u istraživanju Clobertove i

saradnika (2016), predstavlja donekle „idealizovan scenario“. Ipak, s obzirom da mogućnost

variranja pozitivnog i negativnog tona astrološkog opisa nije uzeta u obzir u ovom istraživanju,

nije moguće ni isključiti mogućnost da naglašeno pozitivni astrološki opisi ipak ostvaruju efekt

na relaciju između traumatskih iskustava i depresivnosti. Dalje, limitaciju predstavlja i

činjenica da su u istraživanju posmatrane samo astrološke preferencije, a ne i sklonost ka

drugim vidovima sujevjerja. Poznato je da sklonost ka astrologiji korelira sa različitim oblicima

sujevjerja (Dudley, 2000; Sharps et al., 2006; Tobacyk, 2004). Moguće je pretpostaviti da u

okolnostima u kojima je astrološki opis pozitivan, on zaista može djelovati moderatorski na

vezu između traumatskih iskustava i depresivnosti. Međutim, kada opis nije pozitivan, moguće


17

je da osoba poseže za drugim oblicima sujevjerja, koje su u tom momentu pozitivnije obojeni.

Odnosno, sujevjerje u širem smisli može biti moderator, a sklonost ka astrologiji je dio

moderacinog lanca samo onda kada su predikcije i opisi povoljni po osobu.

Zaključak

Nalazi ovog istraživanja ne potvrđuju pretpostavku da je vjerovanje u astrologiju

validan koping mehanizam u konteksu umanjenja veze između traumatskih iskustava iz

djetinjstva i aktuelnog nivoa depresivnosti. Ovaj efekt nije dobijen ni za sklonost ka astrologiji

u izolaciji, niti u okolnostima kada je sklonost ka astrologiji posmatrana u interakciji sa

lokusom kontrole. Lokus kontrole sam po sebi jeste u vezi sa sklonošću ka astrologiji (što je

lokus kontrole naglašenije spoljašnji, to je naglašenija sklonost ka astrologiji) i on moderira

vezu između broja traumatskih iskustava i nivoa depresivnosti, tako da naglašenije unutrašnji

lokus kontrole umanjuje ili čak i eliminiše ovu korelaciju. Može se zaključiti da opšta sklonost

ka astrologiji ne pokazuje ni adaptivnu, ali ni maladaptivnu funkciju, kada je riječ o relaciji

između traumatskih iskustava i depresivnosti. Odnosno, nalazi ovog istraživanja sugerišu da

opšta sklonost ka astrologiji ne djeluje ni pozitivno ni negativno na mentalno zdravlje ljudi,

makar u kontekstu depresivnosti. Vjerovanje u astrologiju ne pomaže ljudima da lakše

prevaziđu probleme i prihvate događaje oko sebe, ali nema ni naznaka da im to šteti.

Moguće da izrazito pozitivni astrološki opisi i predikcije (Clobert et al., 2016), nasuprot

negativnih, neutralnih ili mješovitih, zaista imaju izvjesnu adaptivnu (koping) funkciju, ali

takva diferencijacija u ovom istraživanju nije specifično testirana. Većina istraživanja koja su

sprovedena posljednjih godina i decenija astrološke preferencije uglavnom tretira kao samo

jedan od aspekata sklonosti ka sujevjerju i/ili paranormalnom (Dudley, 2000; Sharps et al.,

2006; Tobacyk, 2004). Naredna istraživanja na ovu temu bi vjerovatno u obzir trebala da uzmu

i druge vidove sklonosti ka sujevjerju i paranormalnom i da ih posmata u kombinaciji i

interakciji sa preferencijom astrologije. Takođe je moguće i da se astrologija može smatrati

„zastarjelom“ metodom kopinga i regulacije raspoloženja. U današnje vrijeme, ljudi imaju

mnogo načina za instant-gratifikaciju i regulaciju raspoloženja, kao što su Facebook,

Instagram, Tinder i sl. Komparacija relativnog doprinosa astrologije i sujevjerja s jedne stane

i socijalnih mreža i modernih tehnologija s druge strane, kao potencijalnih medijatora ili

moderatora u odnosu između traumatskih iskustava i negativnog afektiviteta i psihopatoloških

manifestacija čini se kao potencijalno produktivna linija istraživanja – ili makar kao

produktivnija od izučavanja astroloških preferencija u izolaciji.


18

Reference

Aiken, P. A., & Baucom, D. H. (1982). Locus of control and depression: That confounded

relationship. Journal of Personality Assessment, 46(4), 391-395.

Allum, N. (2011). What makes some people think astrology is scientific? Science

Communication, 33(3), 341-366.

Allum, N. (2014, July 1). Some people think astrology is a science – here’s why [Blog].

Retrieved from http://goo.gl/Wjnk49

Anda, R. F., Felitti, V. J., Bremner, J. D., Walker, J. D., Whitfield, C. H., Perry, B. D., ... &

Giles, W. H. (2006). The enduring effects of abuse and related adverse experiences in

childhood. European Archives of Psychiatry and Clinical Neuroscience, 256(3), 174-

186.

Anda, R. F., Whitfield, C. L., Felitti, V. J., Chapman, D., Edwards, V. J., Dube, S. R., &

Williamson, D. F. (2002). Adverse childhood experiences, alcoholic parents, and later

risk of alcoholism and depression. Psychiatric Services, 53(8), 1001-1009.

Antonić, V. (2000). Da li postoje stvari koje ne postoje? Vodič za kritičko razmišljanje.

Beograd, RS: Autor. Preuzeto s http://goo.gl/fjsUpu

Astrology [Def. 1]. (n.d.). In Oxford Dictionaries, Retrieved September 10, 2017, from

https://goo.gl/enSmaK

Astronomy vs astrology? (n.d.). In Oxford Dictionaries, Retrieved September 10, 2017, from

https://goo.gl/dR6sCw

Bauer, M., & Durant, J. (1997). Belief in astrology: A social-psychological analysis. Culture

and Cosmos, 1, 55-72.

Bauer, M., & Durant, J. (1997). Belief in astrology: A social-psychological analysis. Culture

and Cosmos, 1, 55-72.

Chapman, D. P., Whitfield, C. L., Felitti, V. J., Dube, S. R., Edwards, V. J., & Anda, R. F.

(2004). Adverse childhood experiences and the risk of depressive disorders in

adulthood. Journal of Affective Disorders, 82(2), 217-225.

Clobert, M., Van Cappellen, P., Bourdon, M., & Cohen, A. B. (2016). Good day for Leos:

Horoscope's influence on perception, cognitive performances, and creativity.

Personality and Individual Differences, 101, 348-355.

Cohen, J. (1992). A power primer. Psychological Bulletin, 112(1), 155-159.

Dean, G., & Kelly, I. W. (2003). Is astrology relevant to consciousness and psi? Journal of

Consciousness Studies, 10(6-7), 175-198.

http://goo.gl/Wjnk49

http://goo.gl/fjsUpu

https://goo.gl/enSmaK

https://goo.gl/dR6sCw


19

Dube, S. R., Anda, R. F., Felitti, V. J., Chapman, D. P., Williamson, D. F., & Giles, W. H.

(2001). Childhood abuse, household dysfunction, and the risk of attempted suicide

throughout the life span: findings from the Adverse Childhood Experiences Study.

JAMA, 286(24), 3089-3096.

Dudley, R. T. (2000). The relationship between negative affect and paranormal belief.

Personality and Individual Differences, 28(2), 315-321.

Eurobarometer, S. (2005). Europeans, Science and Technology. European Commission.

Retrieved from http://goo.gl/Lqw0WU

Feyerabend, P. (1978). Science in a free society. London, GB: New Left Books.

Fichten, C. S., & Sunerton, B. (1983). Popular horoscopes and the “Barnum effect”. The

Journal of Psychology, 114(1), 123-134.

Forer. B. R. (1949). The fallacy of personal validation: A classroom demonstration of

gullibility. Journal of Abnormal and Social Psychology, 44(1), 118-123.

Frenkel, E., Kugelmass, S., Nathan, M., & Ingraham, L. J. (1995). Locus of control and mental

health in adolescence and adulthood. Schizophrenia Bulletin, 21(2), 219-226.

Glick, P., Gottesman, D., & Jolton, J. (1989). The fault is not in the stars: Susceptibility of

skeptics and believers in astrology to the Barnum effect. Personality and Social

Psychology Bulletin, 15(4), 572-583.

Goldberg, L. R. (1999). A broad-bandwidth, public domain, personality inventory measuring

the lower-level facets of several five-factor models. In I. Mervielde, I. Deary, F. De

Fruyt, & F. Ostendorf (Eds.), Personality Psychology in Europe, Vol. 7 (pp. 7-28).

Tilburg, The Netherlands: Tilburg University Press.

Goldberg, L. R., Johnson, J. A., Eber, H. W., Hogan, R., Ashton, M. C., Cloninger, C. R., &

Gough, H. C. (2006). The International Personality Item Pool and the future of public-

domain personality measures. Journal of Research in Personality, 40, 84-96.

Hayes, A. F. (2013). Introduction to mediation, moderation, and conditional process analysis:

A regression-based approach. New York, NY: Guilford Press.

Hui, C. C. H. (1982). Locus of control: A review of cross-cultural research. International

Journal of Intercultural Relations, 6(3), 301-323.

International Personality Item Pool: A scientific collaboratory for the development of advanced

measures of personality traits and other individual differences. (n.d.). Retrieved from

http://ipip.ori.org/

Irwin, H. J. (2009). The psychology of paranormal belief: A researcher's handbook. Hatfield,

UK: University of Hertfordshire Press.

http://goo.gl/Lqw0WU

http://ipip.ori.org/


20

Jackson, M., & Fiebert, M. S. (1980). Introversion-extraversion and astrology. Journal of

Psychology, 105(2), 155-156.

Kroenke, K., & Spitzer, R. L. (2002). The PHQ-9: A new depression diagnostic and severity

measure. Psychiatric Annals, 32(9), 1-7.

Kroenke, K., Spitzer, R. L., & Williams, J. B. (2001). The PHQ-9: Validity of a brief depression

severity measure. Journal of General Internal Medicine, 16(9), 606-613.

Kurtz, P., Nienhuys, J. W., & Sandhu, R. (1997). Is the "Mars effect" genuine? Journal of

Scientific Exploration, 11(1), 19-39.

Landers, N. R. (2014, February 14). NSF report flawed; Americans do not believe astrology

is scientific [Blog]. Retrieved from http://goo.gl/le22z7

Larkin, H., Shields, J. J., & Anda, R. F. (2012). The health and social consequences of Adverse

Childhood Experiences (ACE) across the lifespan: An introduction to prevention and

intervention in the community. Journal of Prevention & Intervention in the Community,

40(4), 263-270.

Levenson, H. (1981). Differentiating among internality, powerful others, and chance. In H. M.

Lefcourt (Ed.), Research with the locus of control construct, Vol. 1 (pp. 15-63). New

York, NY: Academic Press.

LimeSurvey Project Team / Carsten Schmitz. (2012). LimeSurvey: An open source survey tool

[Computer Software]. Hamburg, Germany: LimeSurvey Project. Retreived from

https://www.limesurvey.org/

Mayo, J., White, O., & Eysenck, H. J. (1978). An empirical study of the relation between

astrological factors and personality. Journal of Social Psychology, 105(2), 229-236.

McDonald, R. P. (1999). Test theory: A unified treatment. Mahwah, NJ: Erlbaum.

McGrew, J. H., & McFall, R. M. (1990). A scientific inquiry into the validity of astrology.

Journal of Scientific Exploration, 4(1), 75-83.

Mijatović, J. (2015). Ko vjeruje u astrologiju? – preliminarni nalazi iz BiH. U S. Subotić (Ur.),

STED 2015. zbornika radova iz psihologije (pp. 42-53). Banja Luka, BiH: Univerzitet

za poslovni inženjering i menadžment.

National Science Board. (2014). Science and Engineering Indicators 2014. Arlington, VA:

National Science Foundation. Retrieved from http://goo.gl/KSlVxh

Nienhuys, J. W. (1997). The Mars effect in retrospect. Skeptical Inquirer, 21(6), 24-29.

Retrieved from https://goo.gl/6KSXHq

http://goo.gl/le22z7

https://www.limesurvey.org/

http://goo.gl/KSlVxh

https://goo.gl/6KSXHq


21

Padgett, V. R., & Jorgenson, D. O. (1982). Superstition and economic threat: Germany, 1918-

1940. Personality and Social Psychology Bulletin, 8(4), 736-741.

Randall, T. M., & Desrosiers, M. (1980). Measurement of supernatural belief: Sex differences

and locus of control. Journal of Personality Assessment, 44(5), 493-498.

Saklofske, D., Kelley, I., & McKerracher, D. (1982). An empirical study of personality and

astrological factors. Journal of Psychology, 110(2), 275-280.

Sharps, M. J., Matthews, J., & Asten, J. (2006). Cognition and belief in paranormal phenomena:

Gestalt/feature-intensive processing theory and tendencies toward ADHD, depression,

and dissociation. The Journal of Psychology, 140(6), 579-590.

Snyder, C. R., & Larson, G. R. (1972). A further look at student acceptance of general

personality interpretations. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 38(3), 384-

388.

Sosis, R. H., Strickland, B. R., & Haley, W. E. (1980). Perceived locus of control and beliefs

about astrology. The Journal of Social Psychology, 110(1), 65-71.

Startup, M. (1983). Belief in astrology: A symptom of maladjustment? Personality and

Individual Differences, 4(3), 343-345.

Subotić, S. (2016). Priručnik za PHQ-9 upitnik depresivnosti za psihologe u školi (NVO

„Persona“ radni dokument br. 03-2016) [PHQ-9 manual for school psychologists (NGO

“Persona” working paper No. 03-2016)]. Banjaluka, BiH: NVO „Persona“. Retrieved

from http://personapsiho.com/wp-content/uploads/2016/06/PHQ-9-SKL.pdf

Subotić, S., Knežević, I., Dimitrijević, S., Miholjčić, D., Šmit, S., Karać, M., & Mijatović, J.

(2015). The factor structure of the Patient Health Questionnaire (PHQ-9) in a non-

clinical sample. In S. Subotić (Ed.), STED 2015 Conference Proceedings – Psychology

Section (p. 20-28). Banja Luka, B&H: University for Business Engineering and

Management.

Šmit, S. (2017). Evaluacija konstrukta rođendanskog bluza (Neobjavljeni diplomski rad).

Filozofski fakultet, Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment, Banjaluka, BiH.

Tobacyk, J. J. (2004). A revised paranormal belief scale. The International Journal of

Transpersonal Studies, 23(23), 94-98.

Tochigi, M., Marumo, K., Hibino, H., Otowa, T., Kato, C., Marui, T., ... Sasaki, T. (2004).

Season of birth effect on personality in a general population. Neuroscience Letters,

365(2), 120-123.

Tyson, G. A. (1982). People who consult astrologers: A profile. Personality and Individual

Differences, 3(2), 119-126.

http://personapsiho.com/wp-content/uploads/2016/06/PHQ-9-SKL.pdf


22

Tyson, G. A. (1984). An empirical test of the astrological theory of personality. Personality

and Individual Differences, 5(2), 247-250.

van Rooij, J. J. F. (1994). Introversion-extraversion: astrology versus psychology. Personality

and Individual Differences, 16(6), 985-988.

van Rooij, J. J. F., Brak, M. A., & Commandeur, J. J. (1988). Introversion-extraversion and

sun-sign. Journal of Psychology, 122(3), 275-278.

Wunder, E. (2003). Self-attribution, sun-sign traits, and the alleged role of favourableness as a

moderator variable: Long-term effect or artefact? Personality and Individual

Differences, 35(8), 1783-1789.

Yu, X., & Fan, G. (2016). Direct and indirect relationship between locus of control and

depression. Journal of Health Psychology, 21(7), 1293-1298.

Zinbarg, R. E., Revelle, W., Yovel, I., & Li, W. (2005). Cronbach’s α, Revelle’s β, and

McDonald’s ωH: Their relations with each other and two alternative conceptualizations

of reliability. Psychometrika, 70(1), 123-133.


23

Prilog

Astrološki opis koji je korišten u istraživanju

Različiti ljudi imaju različite stavove o astrologiji, horoskopu i natalnim kartama, kao i o metodologiji procjene ličnosti iz pozicije nebeskih tijela u trenutku rođenja. Molimo Vas da pročitate kratki personalizovani astrološki opis ličnosti dat ispod i procijenite koliko smatrate da Vas precizno opisuje! Hvala!

Sunce konjukcija Neptun

Možda osjećate potrebu da se identifikujete sa drugima, da ih razumijete i

da im se približite. U isto vrijeme, možete osjetiti potrebu da pobjegnete

od osuđivanja okruženja i da se povučete u svoj sopstveni svijet. Nemojte

bježati i suočite se sa stvarima! Ipak, budite na oprezu zbog prevara!

Mjesec - negativni aspekt - Venera

Kod vas može da bude prisutna razočaranost u ličnim odnosima sa drugima.

Posjedujete moćnu akumulaciju ljubavi i naklonosti, ali način iskazivanja

izaziva teškoće sa partnerom. Žurite da uđete u vezu i prikrivate male

probleme, koji vremenom postaju veoma ozbiljni. Ako su Venera ili Mjesec u

Djevici ili Jarcu ili ako Saturn interveniše sa svojim aspektom, imate manjak

samopouzdanja u ponašanju sa partnerski privlačnim osobama. U tom slučaju,

lekcije o ljubavi učite na teži način. Bilo kakvu neodlučnost bi trebalo

svjesno da kontrolišete.

Merkur - pozitivni aspekt - Uran

Imate talenat i dopadaju vam se neke neobične stvari. Originalne i jasne

ideje su u potpunom skladu sa vašom ličnošću i ako su Lav ili Jupiter

istaknuti u vašoj karti, kod vas se može razviti osjećaj za dramu. Vaša

inventivna mašta može da bude upotrebljena u kreativnom ili naučnom radu.

Neophodna vam je nezavisnost i to posebno ako su Merkur ili Uran vaše lične

planete ili u slučaju da Merkur zauzima isti znak kao i Sunce.

Venera - negativni aspekt - Uran

Negativni aspekti pokazuju vašu priličnu zategnutost i napetost u emotivnim

odnosima. Vi uopšte ne umijete ili ne možete da se opustite. Ova mana vam

donosi vrlo teške momente, jer vaša samovolja ide do granica da uradite

potpuno suprotno od onoga što ste rekli. U vrijeme kada ste izloženi stresu,

dobro bi vam došle tehnike opuštanja kao što je npr. joga.

Uran u devetoj kući

Uran u devetoj kući je filozofski otvoren, ali uvijek suprotan od glavnih

tokova, daje vam originalan i jasan misaoni pravac. Posjedujete dar za nauku

ili jedinstven literalni talenat. Izazovi su obuhvaćeni velikim entuzijazmom

i vaš um ne zna za ograničenja. Mjesto Urana u ovoj kući znatno pojačava

intelektualni potencijal i potrebu za uzbuđenjima, kao i novim i različitim

iskustvima. Imate sposobnost da rješavate probleme kroz sporedno

razmišljanje. Intelektualna i fizička putovanja su vam veoma važna. Vi ste

neobjašnjivo privučeni inostranstvom ili dalekim zemljama, čije su kulture

veoma različite od one u kojoj živite. Uran u ovoj kući daje neobična iskustva

za vrijeme putovanja. Neprijatnosti na putovanjima vam se dešavaju kada je

Uran pod uplivom negativnih tranzita.


24

Pluton u sedmoj kući

Sa Plutonom u sedmoj kući imate potrebu da dominirate u emotivnoj vezi. U

oblasti poslovnih ortakluka, Vi ste odličan partner, u smislu raspodjele

posla i novca u kompaniji. Mjesto Plutona u sedmoj kući je odlično za poslovne

veze, ali je veoma komplikovano za emotivne veze. U Vašim odnosima

istovremeno postoje i prelijepi trenuci i strašne “oluje“; usponi i padovi

su stalno prisutni. Trebalo bi da veoma pažljivo postupate sa svojim

emotivnim partnerom i da ne pokušavate da dominirate. Vi ste podsvjesno u

potrazi za slabijim partnerom, jer nad njim možete da vladate. Ako Vaš natal

u cjelini ukazuje na saosjećajnost, simpatiju i dobro razumijevanje drugih,

onda su Vaše emotivne snage dovoljne i za Vas i za partnera i sve je u

apsolutnoj harmoniji.

Molimo Vas da na skali od 1 („nimalo“) do 10 („potpuno“) iskažete...

...koliko Vas prethodni opis precizno procjenjuje:

1 ("Nimalo") 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ("Potpuno")

...koliko smatrate da su Vam informacije iz prethodnog opisa korisne:

1 ("Nimalo") 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ("Potpuno")

...koliko generalno imate povjerenja u astrologiju:

1 ("Nimalo") 2 3 4 5 6 7 8 9 10 ("Potpuno")


25

A general inclination towards astrology as a moderator between the

adverse childhood experiences and depressiveness

Astrology is a pseudo-science or superstition and can be defined as the belief that the planets

have an impact on everyday life and destiny of humans, as well as on their personality traits.

However, although astrology is scientifically unfounded, belief in it does not necessarily have

to be maladaptive or harmful, and there is a hypothesis that in some circumstances it can even

serve as a means of controlling fear, distress, and anxiety, by creating an illusion of control

over life events. It is hypothesized that this potentially adaptive function of astrology is more

pronounced in people who have survived certain traumatic events. The aim of this study is to

test whether the general inclination towards astrology, alone or in interaction with a locus of

control, moderates, i.e., reduces the link between the adverse childhood experiences and the

current level of depressiveness. The research was conducted on a sample of 283 respondents

(51.2% male), of the average age of 27.41 years. The results showed that the general inclination

towards astrology is not related to the level of depressiveness and that it does not change the

relationship between the adverse childhood experiences and depressiveness, alone or in

interaction with the locus of control. Locus of control was a significant moderator, meaning

that with the rise of the internal locus, the correlation between the adverse childhood

experiences and depressiveness tends to decline. It can be concluded that general inclination

towards astrology has neither adaptive nor maladaptive function when it comes to predicting

levels of depressiveness or moderating the relationship between the adverse childhood

experiences and depressiveness.

Keywords: astrology, locus of control, depressiveness, the adverse childhood experiences,

ACE score

filozofski fakultet -...

Documents