SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

GASTRONOMSKA I ENOLOŠKA

PONUDA ARGENTINE

SEMINARSKI RAD

OPATIJA, 2012.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

GASTRONOMSKA I ENOLOŠKA

PONUDA ARGENTINE

SEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Međunarodna gastronomija Student:Tatjana Stojanović

I somelijerstvo Matični broj: 20635/09

Mentor: prof.dr.sc. Slobodan Ivanović Smjer: Međunarodni menadžment u

turizmu i ugostiteljstvu

Opatija, ožujak 2012. godina.

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................4

1. Osnovna obilježja Argentinske kuhinje..............................................................................5

1.1. Meso sretnih krava..........................................................................................................6

1.2. Asado ili maratonsko roštiljanje.................................................................................7

1.3 „Okus Anda“...............................................................................................................8

1.4. Mate - nacionalni napitak............................................................................................9

1.5. Ljubav prema vinu, likeru i karamelu.......................................................................10

1.6. Svakodnevni obroci u Argentini...............................................................................11

1.7. Mala jela, prilozi i salate:..........................................................................................12

1.8. Glavna jela:...............................................................................................................13

1.9. Slatka jela:.................................................................................................................14

2. Sadnja GMO usjeva u Argentini i njihove posljedice......................................................14

3. Povijest i karakteristike Argentine kao vinske regije.......................................................15

3.1. Sjevernozapadna regija.............................................................................................17

3.2. Srednje zapadna regija..............................................................................................18

3.3. Južna regija...............................................................................................................18

4. Proizvodnja vina u Argentini............................................................................................19

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................21

UVOD

Argentina je država u Južnoj Americi, smještena između Anda na zapadu i Atlanskog

oceana na istoku. Na sjeveru graniči s Paragvajem i Bolivijom, na sjeveroistoku s Brazilom i

Urugvajem a na zapadu s Čileom. Argentina je dobila naziv po latinskoj riječi argentum, što

znači srebro, plemenitoj kovini koji je bio povod za europsku kolonizaciju. Glavni grad

Argentine je Buenos Aires. Argentinci su ljudi poznati po svojoj ljubavi prema hrani i

nogometu. Argentinska kuhinja bazira se na mesu tj. Na jako puno mesa.

Argentina je jedan od najvećih proizvođača hrane. Meso posebice govedina, pšenica,

kukuruz i grahorice nalaze se na vrhu njene proizvodne liste. Kuhinja Argentine se

zahvaljujući brojnim doseljenicima razvijala pod snažnim utjecajem mnogih europskih

kuhinja

Argentina sa svojih oko 3,5 milijuna km2 razvila je petu po veličini i važnosti vinsku

industriju svijeta. Usprkos veličini proizvodnje, Argentina je godinama bila nepoznanica široj

publici u svjetskim vinskim krugovima.

Zanimanje za vino nezaustavljivo raste. To je dovelo do deklariranja novih naziva,

nastavlja se razvoj novih tehnologija za proizvodnju vina, javljaju se nove generacije

proizvođača vina te se u prodaju puštaju nizovi novih godišta..

U ovom seminarskom radu obrađena je Argentina u smislu proizvodnje vina i

njezinog značaja za vinarstvo svijeta te svojoj gastronomskoj ponudi.

1. Osnovna obilježja Argentinske kuhinje

Uz jake španjolske, francuske i talijanske utjecaje argentinska kuhinja razlikuje se od

ostalih južnoameričkih kuhinja. Argentinska nacionalna kuhinja je zanimljiv mozaik vrlo

jednostavnih i vrlo ukusnih jela koja osim u prehrani domorodaca Indijanaca, svoje korijene

uglavnom imaju u Europi. Kuhinja Argentine se zahvaljujući brojnim doseljenicima razvijala

pod snažnim utjecajem mnogih europskih kuhinja.Ne možemo govoriti o argentinskoj kuhinji

bez spomena 2 najutjecajnija pravca.

Jedan je urban i pod utjecajem globalizacije, a drugi ruralan i tradicionalan. Argentina je

jedan od najvećih svjetskih proizvođača hrane. Meso, posebice govedina, pšenica, kukuruz i

grahorice nalaze se na vrhu njene proizvodne liste. Kruh iz bijelog brašna nezaobilazan je

prilog na stolu, dulce de leche, empanadaa tipična su argentinska jela.

Meso s roštilja, asado- grillani odrezak, steakovi, dio su argentinske kulinarske

ostavštine, zajedno s chorizam - svinjskim kobasicama, morcillama - krvavicama i drugim

mesnim specijalitetima. S odrescima i chorizom se najčešće servira chimicharri - umak sa

začinskim biljem i čilijem. Empanadas s mesom, sirom, slatkim kukuruzom i drugim

punjenjima začini su partya i piknika duž cijele Argentine.

Povrće i salate važan su dio argentinske kuhinje. Krumpiri, rajčice, luk, salata, patlidžani,

tikvice vrlo su visoko na argentinskoj ljestvici namirnica.

Yerba mate je nacionalno piće Argentine, a piju se još vino, čaj i kava.

K tome u njenim se ukusnim jelima prepoznaje i utjecaj Velike Britanije i Rusije te

zemalja bivše Austro-Ugarske, ali i Bliskog istoka, primjerice Sirije, Turske i Izraela. U

procesu nastajanja argentinske nacionalne kuhinje, talijanska i španjolska jela bila su

inspiracija za svakodnevnu prehranu, posebno za mala jela, a francuska, za jela u svečanim

prilikama, posebno za deserte. Zahvaljujući doseljenicima Talijanima na jelovniku Argentine

je pisa (pizza) pisa (pizza) koja je deblja od originala i peče se na roštilju i fogazza (focaccia)

te različite tjestenine, ravioles (ravioli), noquis (gnocchi), canelones (canelloni) itd.

Argentinski specijalitet su i izvorno španjolske tortille, naresci (picada) i punjene krafne

(churros), a tradicionalni kolač bosca de rejes koji se u Španjolskoj jede za sv. Tri kralja, u

Argentini se peče za Uskrs pa se naziva i pascuas. Jela u kojima se prepoznaje utjecaj

Njemačke su naprimjer palačinke sa sirom. Jedno od ukusnijih jela su i sirijsko pečeno pile s

koricom od sezama i badema (pollo al taratur)i ruska salata (ensalada rusa). Argentinska

kuhinja može se pohvaliti i izvorno domaćim složencem od mesa i povrća (locro) ili slatkom

kašom od kukuruza (mazamora), jelima quechua Indijanaca, mesom s roštilja (asado), izumom

legendarnih stočara gauča, zahvaljujući kojima je juneće meso i danas, baš kao i nekad u

kolonijalno doba kad su pašnjaci Pampe bili prepuni goveda, najomiljenija i najraširenija

namirnica. Argentinski ljudi su poznati po svojoj ljubavi prehrane. Društvena okupljanja

obično su usredotočene na dijeljenje obroka. U stvari, pozivajući ljude da imaju večeru kod

kuće obično se promatra kao simbol prijateljstva, topline, i integracije. Još jedna značajka

argentinske kuhinje je da se priprema domaća hrana kao što su pomfrit, hamburgeri i

tjestenina kako bi proslavili posebnu prigodu, u susret prijatelja, ili posebno, u čast nekoga.

Tradicija lokalno pripremanje hrane prenose se s generacije na generaciju, i domaća hrana je

također način na koji se pokazuje ljubav.

Opseg restorana jela u ponudi je također izuzetna, ljudi mogu birati između mnogo raznih

kuhinja, cijene, i okusa. Veliki gradovi mogu računati na jedinstvenim izbor restorana koji

nude internacionalnu kuhinju, te Argentina nudi večere s drugim opcijama, kao što su jeftine

tradicionalne skrivene konobe, manje stilizirani restorani i barovi i restorani koji nude manji

izbor jela po pristupačnim cijenama.

1.1. Meso sretnih krava

Bez sumnje, Argentinci najviše od svega vole meso, pa na njihovim tanjurima

prevladavaju mesna jela, ponajviše od junetine, ali i piletine, janjetine i svinjetine. To nimalo

ne čudi, jer je više od pola površine Argentine prekriveno pašnjacima, na kojima je, posebno

na području Pampa te Buenos Airesa i Mar del Plate razvijeno govedarstvo. Argentina je

među vodećim zemljama po mesnom govedarstvu, a Argentinci su s oko 68 kg po glavi

stanovnika godišnje najveći potrošači junećeg mesa na svijetu. Meso je doista prvoklasno te u

usporedbi s onim u drugim dijelovima svijeta ima potpuno drugačiji izvorni okus. Stoka se

uzgaja na prirodan način, boravi na otvorenom i pase sočnu travu pa Argentinci doista jedu

meso sretnih krava koje ne samo da je ukusnije već i zdravije od mesa životinja uzgojenih u

zatvorenim prostorima.

U Patagoniji i na sušnom zapadu rašireno je i ovčarstvo, prvenstveno zbog vune, ali i

za prehranu, a u okolici velikih gradova i peradarstvo. Kako je uz mesno, vrlo razvijeno i

mliječno govedarstvo konzumira se i mlijeko te različiti mliječni proizvodi. Iako se Argentina

može pohvaliti i s bogatim ribolovnim područjima, posebno u kontinentalnom dijelu, te je

razvijeno i ribarstvo, riba nije previše popularna. Više se jede u područjima s rijekama,

jezerima i potocima, primjerice u sjeveroistočnom području zemlje, nego uz obalu. No, iako

se ogromni odresci koji doslovno vise preko tanjura jedu i po nekoliko puta dnevno, uz

stočarstvo je razvijena i poljoprivreda, pa u prehrani ne nedostaje ni žitarica, ni povrća ni voća

(gotovo 10% površine su njive i trajni nasadi!). Najvažnija poljoprivredna području su u

istočnom dijelu Pampa u kojem se uzgaja pšenica, kukuruz, proso, riža i soja koja kao i

šećerna trska uspijeva i na sjeveru zemlje. Oko Buenos Aiersa, baš kao i u oazama u podnožju

Anda uzgaja se voće i povrće. Stoga se osim na mesu koje se najradije sprema na roštilju,

prehrana temelji i na žitaricama, pšenici, kukuruzu, riži i grahoricama te različitom povrću,

primjerice luku, češnjaku, krumpiru, slatkom krumpiru, rajčici, patlidžanima, tikvicama,

bundevama, paprici i rajčicama.

U kuhinji se ne koristi previše začina, najomiljeniji su luk, češnjak i čili te

mediteranske začinske biljke, posebno peršin i origano, a po ugledu na kuhinju Bliskog istoka

u upotrebi je i sušeno voće koje se poput grožđica dodaje mesnim jelima. Argentinci se

ponosno pohvale da se hranjenjem stoke u Pampau dobiva najsočnija govedina na svijetu.

Jedan od razloga zašto Argentinci jedu toliko govedine su i niske cijene po međunarodnim

standardima čime ljudi mogu priuštiti da jedu govedinu nekoliko puta tjedno, ali ne i

nedeljom jer je nedeljni roštilj nacionalni sveti ritual. Bez obzira na to da li se roštilja u vrtu

ili naručuje parrillada (mješoviti roštilj) u restoranu, Argentinaci objeduju i obično je

standardni izbor najmanje dva reza od govedine, jedan na kosti i jednu, Tira de asado

(premijera rebra) i vacío (bok odrezak), i obično sporo pečena u velikim komadima mase 5-10

kg.

1.2. Asado ili maratonsko roštiljanje

Argentina je zemlja, nogometa, tanga i asada, pečenja mesa na roštilju koje se naslanja

na tradiciju gaučo stočara, argentinskih kauboja, potomaka izvornog stanovništva, koji su

kraljevali prostranstvima Pampe. El Asado, argentinski roštilj, odnosno roštiljanje (asado

dolazi od riječi asar – ispeći, a znači i roštiljanje i meso s roštilja) najomiljenija je društvena

aktivnost koja podrazumijeva okupljanje obitelji, rodbine i prijatelja kako vikendom tako i za

obiteljske, vjerske i nacionalne svečanosti. Asado u pravilu počinje poslijepodne i traje satima

(prvi gosti odlaze tek nakon 12 i više sati), a za biranje, kupovanje, pripremanje, pečenje i

serviranje mesa zaduženi su muškarci. Domaćin, ujedno i majstor za roštilj, asador sate i sate

s neskrivenim uživanjem i ponosom stoji za svojim roštiljem te odbijajući svaku pomoć sa

strane, peče, a potom i servira, jedno za drugim ispečeno meso. Stoga ne čudi što prisutni i

više puta tijekom asada izvikuju "Un aplausa para el asador!", odnosno "Pljesak za

pečenjara!" Meso, uglavnom junetina, najčešće se peče na metalnom, rešetkastom roštilju

(parilla), u ruralnim područjima na drvima (con lena), a u gradskim i u restoranima, uglavnom

na ugljenu (parilla al carbon). Osim u kvalitetnom mesu, tajna savršenog okusa asada leži

kako u savršeno pripremljenom odnosno izrezanom mesu, tako i u asadorovom umijeću

pečenja. (Začini igraju sporednu ulogu, jer se meso prije pečenja uglavnom samo soli, a

rijetko marinira). S obzirom na karakteristike, neke vrste i dijelovi mesa peku se kratko i na

jakoj vatri, a većina ostalog polako i na laganoj vatri . Stoga roštilj ima mehanizam i lance s

pomoću kojih se podešava optimalna udaljenost mesa od vatre, odnosno žara. Asado se odvija

u bezbroj sljedova, a u pravilu započinje pečenjem različitih vrsta iznutrica među kojima su i

različite kobasice i nastavlja se s različitim vrstama mesa, odrezaka, rebara i slično.

Uglavnom se peče junetina, ali omiljena je i piletina (polo asado) te svinjetina koja slovi kao

delikatesa, a u području Pampa janjetina i kozetina, pa se nerijetko na roštilju nađu ne samo

različiti dijelovi već i puno različitih i raznovrsnih vrsta mesa.

Na roštilju se peče i različiti krumpir i kukuruz, a nezaobilazan dio asada je i provoleta,

odnosno sir provalone pečen na roštilju koji se servira posut origanom na pečenom kruhu s

maslinovim uljem. Uz roštilj se služe jednostavne salate, začinjene uljem, octom ili

limunovim sokom i kruh te naravno crno vino. Asado ne može proći ni bez najomiljenijih

umaka chimichuri i salsa criollo. Chimichuri koji se ponekad koristi i kao marinada za meso,

sprema se od svježih sastojaka, nasjeckanog češnjaka, luka, crvene čili papričice, peršina i

origana te soka od naranče i limuna, maslinovog ulja, vinskog octa, soli i papra. Salsa criollo

je pirjani umak od nasjeckanog luka, češnjaka, svježe crvene babura paprike, čilija,

maslinovog ulja, soli, papra te ovisno o podneblju i pirea od rajčice, celera, limunova soka i

maslina. 

1.3 „Okus Anda“

Nedvojbeno je da najneobičniji okusi u Argentini dolaze iz pre-kolumbijskih hrane koja je

tradicija Salta i Jujuy, na sjeverozapadu Argentine.

Kukuruz je okosnica andske kuhinje i dolazi u impresivnim veličinama i bojama. Jedno od

sve prisutnih jela je i slatki kukuruz začinjena i pomiješan s kozijim sirom .Djelovi suhog

bijelog kukuruza su popularni dodaci salatama i varivima. Možete čak i popiti kukuruza: to je

fermentirano u opasno snažne alkoholnih pića pod nazivom chicha Bucketfuls .

Ande su duhovni dom krumpira. Osnovne karakteristike Andskih sorta krumpira su da su

maleni, gusti, a mogu biti ljubičaste, grimizne, zelene, žute ljuske. Oni su zajednički prilog, a

čine dio pikantnim varivima. Ipak, tradicionalno, oni se pripravljaju na način da ih se ostavi

da se zamrznu izvana a zatim se događa dehidracija. Dobivaju se kugle škroba koje su

poznate kao chuno ili zajednički dodatak jelima i varivima. Proteinima bogata žita

tradicionalno su uključena u varivima, ali mogu se služiti kao rižota..

1.4. Mate - nacionalni napitak

U Argentini više od 80% ljudi barem jednom tjedno uživa, najčešće u društvu, u

ceremonijalnom pripremanju i ispijanju mate napitka. U mate napitku koji između ostalog

sadrži i kofein se uživa kod kuće, na poslu i u lokalima, u svako doba dana i u svakoj prilici.

Ime napitka, koji se naziva još i yerba ili yerbamate, dolazi od riječi quichua matia, imena

posude iz koje se pije, a dobiva se od osušenih listića i grančica zimzelene grmolike biljke

yerba. Yerba uspijeva u sjeveroistočnom području zemlje u kojem se i mate najviše pije.

Napitak su otkrili domoroci koji su živjeli na području današnjeg Paragvaja, a kako sadrži

vrijedne sastojke, vitamine i minerale, osim za uživanje i osvježavanje (u Argentini je

popularniji od kave) slovi i kao ljekoviti napitak. Mate je oduvijek omiljen pa su primjerice u

17. stoljeću Jezuiti njime plaćali domoroce ne samo za odrađeni posao, već i za pristanak na

pokrštavanje. Za mate se s pravom može reći da je nacionalni napitak pa u njemu s

podjednakim žarom uživaju gaučo stočari u Pampi, vinogradari u Mendosi i portenosi

stanovnici Buenos Airesa. Bez obzira u kojem kutku svoje velike zemlje živjeli, Argentinci

uvijek sa sobom imaju svoj mate, svoju posudu i svoju cjevčicu, a ako su na putu i termosicu

u koju mogu naliti vruću vodu. Mate se sprema i pije iz posebne posude, izdubljene, osušene i

ukrašene bundeve koja se naziva cuja (posuda može biti i od drva ili metala) posebnom

metalnom, najčešće srebrnom (ili drvenom) cjevčicom koja se zove bombilla, koja na jednom

kraju može imati i malo sito.

1.5. Ljubav prema vinu, likeru i karamelu

U Argentini uspijeva i više od 150.000 hektara vinograda (najviše ih je oko Mendoze,

San Rafaela i San Juana) pa je ona po nekim podacima sedma na svijetu po proizvodnji

grožđa te peta na svijetu po proizvodnji vina (druga, nakon SAD-a na američkom kontinentu).

K tome, kako se samo oko 10% vina izvozi, ne čudi što su Argentinci s oko 40 l vina po glavi

stanovnika godišnje prvi po konzumiranju vina na svijetu. Inače, najviše proizvodnje, čak

80% otpada na obična, stolna vina, među kojima je i Argentincima omiljeno crno vino (vino

tinto) koje tako dobro paše uz mesna jela, posebno ona s roštilja. Među najzastupljenijim

crnim vinima su vina sorte criolla, torrontes palomino, malbec, shiraz, sangiovese, barbera, a

bijelim, vina sorte semillon, chenin blanc, ugni blanc i chardonnay.

U Argentini se spremaju i neka tradicionalna alkoholna pića među kojima je rakija od

šećerne trske (cana), napitak sličan džinu (ginebra) te različite domaće rakije koje se peku u

ruralnim područjima pod imenom aquardiente, među kojima je rakija od kukuruza (chica).

No, uz vino, jedan od najomiljenijih napitaka Argentine je gorki biljni liker fernet

branca (sadrži pepermint, encijan, kamilicu, mirtu, šafran i bazgu) koji se rado pije s Colom

(fernet con cola). Zanimljivo je da iako je domovina fernet branca, likera Italija, Argentinci

popiju čak 50% svjetske proizvodnje ovog napitka. U Argentini se rado piju i kava i crni čaj,

uglavnom s kriškom limuna ili naranče te različiti voćni sokovi (licuados) koji se najčešće

piju razrijeđeni mlijekom ili vodom. Uz mate, vino i liker fernet branca, u domovima

Argentinaca ne smije nedostajati ni slatkog i ljepljivog zlatnožutog mliječnog karamela dulce

de leche koji se dobiva kuhanjem kondenziranog mlijeka sa šećerom. Dulce de leche se jede

za svaki obrok, posebno za doručak, a često i između obroka kao malo jelo. Koristi se kao

namaz za kruh ili preljev i osnova za druge deserte, primjerice sladoled te kao nadjev za torte,

kolače i peciva. Od njega se sprema i liker, a osim što se kuha kod kuće kupuje se i kao gotov

proizvod.

Dulce de leche koji se naziva i manjar, aromatizira se cimetom ili vanilijom, a sprema

se i s kukuruznim sladom.  Mlijeko, šećer, a ne cijeli mnogo drugi idu u ovaj gloopy smeđe

mlijeka karamela, što je gotovo hrana grupa u Argentini. Dobiti svoj prvi pogodak svaki dan

šireći neke na tost za doručak. gdje se također mogu naći dulce de leche oozing iz valjkastih

millefeuille kolača poznat kao cañoncitos (mali topovi) ili duge umišljen krafne zove churros.

Mid-jutro ćete naići je u sendviču između dva kolačiće čine alfajor, narod je omiljeni slatki

snack.

Dulce de leche je standard okusa za sladoled, tu ćete naći i čokolada-chip dulce de

leche. Slastica poput krema karamel (rožata) ili flambiranim palačinke omiljene su među

Argentincima. Slatki čokoladni kolači punjeni dulce de leche su kolači koji se mogu naći u

pekarama. Desert od banane i dulce de leche je ubojita kombinacija za nebce i lako se

pripravlja.

1.6. Svakodnevni obroci u Argentini

Svakodnevni obroci u Argentini, doručak , ručak i večera , ovise o socijalnim

uvjetima i podneblju u kojem ljudi žive. No, doručak je uglavnom europski obojen, pa se

sastoji od kruha, slatkog peciva, primjerice kroasana ili prepečenca s marmeladom i

maslacem, toplih sendviča te kave s mlijekom. Za doručak se piju i mate i crni čajevi, kakao

ili napitak od vrućeg mlijeka s topivom pločicom čokolade .

Za ručak koji je između 12 i 14 sati, zaposleni u gradovima jedu najčešće u

zalogajnicama i restoranima. Mnogi ljudi s posla odlaze u svoje domove na ručak nakon kojeg

tradicionalno slijedi poslijepodnevna siesta, spavanje ili odmor uz TV, a potom ponovo

odlaze na posao. U ruralnim područjima, zemljoradnici i stočari ručak nose sa sobom te jedu

na poljima ili pašnjacima.

U Argentini je obavezna i merineda, obrok između 16 i 18 sati za koju se uglavnom

pojede neko slatko punjeno pecivo te popije mate ili kava.

Kako se ljudi s posla vraćaju između 19 i 19.30 sati, večera je kasno, pa u gradskim

područjima nije neuobičajeno večerati između 20 i 23 sata. Uz jela od mesa, za večeru su

uobičajena i omiljena mala jela, primjerice pizza, a ako je ručak glavni obrok u danu onda se

jedu ostaci od ručka od tog dana..

U Argentini više od 80% ljudi barem jednom tjedno uživa u ceremonijalnom

pripremanju i ispijanju mate napitka.Osim u domovima Argentinci rado jedu i vani, u brojnim

i različitim lokalima, štandovima, zalogajnicama, pečenjarnicama, pekarama i fast-food

restoranima te restoranima različitih kategorija. Popularni su i posebni lokali s jelom, pićem i

muzikom, kombinacija bara i restorana, u kojima se služe uglavnom mali zalogaji, ali i dnevni

ili tjedni specijaliteti. U lokale se, najčešće u društvu, najradije odlazi na omiljeno meso s

roštilja, jelo koje je zapravo asado, a u restoranima se naziva parillada. Parillada se sastoji od

mesa, kobasica i iznutrica koje se peku i poslužuju na stolu na malom metalnom roštilju s

ugljenom. Osim u mesu s roštilja, vani se uživa i u brojnim malim jelima, među kojima su

različiti sendviči, pizze, tjestenina, prženi i pire krumpir, salate te različiti dodaci jaja, sirevi,

šunka i slanina. No, među najomiljenijim malim jelima koja se spremaju i kod kuće su

jastučići od tijesta, oblika polumjeseca, empanadas punjeni različitim nadjevima, poput

pirjanog sjeckanog mesa, maslina i kuhanih jaja , blitve i sira , rajčice i bosiljka , luka i sira ,

šunke i sira . Između obroka je uobičajena i picada, svojevrsna hladna plata s različitim

narescima, kobasicama, salamama, šunkom, sirevima i ukiseljenim povrćem, uz koje se pije i

pivo.

1.7. Mala jela, prilozi i salate:   

Chipa - pogačice od brašna manioke, tvrdog sira, jaja, mlijeka i maslaca

Choripan - sendvič od bijelog kruha s chorizo kobasicom pečenom na roštilju, začinjen

chimichuri umakom.

Empanadas - jastučići od tijesta u obliku polumjeseca punjeni različitim nadjevima, najčešće

pirjanim nasjeckanim lukom i mesom, povrćem, sirom i šunkom koji se osim kao malo jelo

serviraju i kao prilog.

Enslada completa - salata od kuhanih jaja, mrkve i cikle.

Ensalada criolla - salata od rajčice i paprike.

Faina - tanki plosnati kruh, lepinja od brašna slanutka koja se jede i s pizzom.

Lomito - sendvič od bijelog kruha s kriškom roastbeefa, rajčicom, sirom, šunkom, kuhanim

jajetom i zelenom salatom.

Martin Fierro - svojevrsni kanape sendvič koji se sastoji od krekera na koji se stavlja vrsta

cheddar sira (manchego), a potom i čvrsti žele od dunje (dulce de membrillo) koji je ime

dobio po gauču Martinu Fierro iz epa Jose Hernandeza.

Morcipan - sendvič od bijelog kruha s krvavicom pečenom na roštilju.

Picada - hladna plata, plata s različitim narescima, suhomesnatim proizvodima, sirom,

maslinama, kiselim krastavcima.

Provaleta - sir pečen na roštilju obilno posut origanom.

Quso y dulce - deblja šnita sira sa želeom od dunje ili slatkog krumpira.

1.8. Glavna jela:

Bife a cabalo - odrezak bilo koje vrste pečen na roštilju i serviran s jajetom na oko.

Carbonada criolla - složenac od komada mesa, najčešće junetine i povrća, luka, češnjaka,

paprike, kukuruza, rajčice, krumpira, slatkog krumpira, tikvica, ali i sušenih grožđica ili

marelica.

Guiso - pirjano jelo od svinjetine ili piletine, luka, krumpira, slatkog krumpira, rajčica, ali i

grožđica, zgusnuto brašnom koje se jede s rižom ili tjesteninom.

Humitas en chala - jelo od kukuruznog brašna, odnosno palenta sa začinima koja se zamata u

komušinu kukuruza i peče na roštilju te najčešće služi uz složenac od piletine.

Locro - složenac od mesa narezanog na komade, najčešće junetine i kobasica chorizo, ali i

dimljene slanine te različitog povrća, luka, češnjaka, poriluka, klipova bijelog kukuruza,

krumpira, rajčica, tikvica, graha, čilija, a ponekad i paprika začinjeno origanom koji se

najčešće kuha dan ranije i jede podgrijani.

Matabre - marinirano meso povrće i kuhana jaja.

Milanesas - panirani juneći odrezak začinjen origanom pržen u masti koji se osim kao glavno

jelo jede i u sendviču kao malo jelo.

Parillada - različite vrste mesa, iznutrice i kobasice pečene na roštilju koje se u restoranima

peku i služe na malom metalnom roštilju.

Picante de pollo - pile pečeno na roštilju servirano s pireom od krumpira ili rižom s umakom

od paprike.

Pollo al taratur - pile premazano pastom od sezama i badema pečeno na roštilju.  Puchero -

složenac od mesa juneće potkoljenice i povrća, luka, krumpira, slatkog krumpira, tikvica,

mrkve i blitve.

1.9. Slatka jela:  

Alfajores - punjeni okrugli "sendvič" kolačići od kukuruznog brašna, brašna, praška za pecivo

i rakije pisco, koji se najčešće nadijevaju s karamelom od mlijeka dulce de leche  i posipaju

kokosovim brašnom.

Dulce de leche - mliječni karamel koji se dobiva kuhanjem kondenziranog mlijeka sa

šećerom.

Facturas - pecivo sa šećernim želeom koje se jede za doručak.

Flan casero - jelo od jaja, mlijeka, šećera i vanilije.

Helado - sladoled inspiriran talijanskim sladoledom.

Mazamorra - kaša od riže ili kukuruza kuhana na mlijeku i aromatizirana sokom od limuna.

Medialunas - slatko pecivo, kroasan.

Pasta frola - rešetkasta okrugla pita od tijesta s maslacem nadjevena marmeladom od dunja.

Pastelitos - jastučići od tijesta nadjeveni marmeladom od dunje ili slatkog krumpira.

Tortas fritas - pogačice, tanke krafne s rupom u sredini koje se prže u svinjskoj masti posute

šećerom i serviraju s dulce de leche ili džemom od dunja.

2. Sadnja GMO usjeva u Argentini i njihove posljedice

Danas, dvanaestak godina nakon početka masovne komercijalne proizvodnje GM-soje u

Argentini vidljive su stravične posljedice. Argentina je danas najveći proizvođač GM soje na

svijetu. Tradicionalno zemlja pšenice, goveđeg mesa i mlijeka, danas žanje soju na oko 13

milijuna hektara (340 puta povećanje površina pod sojom – na štetu pšenice i govedarstava). Sve

površine zasijane su GM-sojom korporacije Monsanto. Ova divovska transformacija argentinske

poljoprivrede uvjetovana je željom da se masovnom proizvodnjom i izvozom soje smanji veliki

državni dug. Procijenivši Argentinu kao lako osvojivo tržište, korporacija Monsanto je 1996.

ponudila sjeme GM-soje po nižim cijenama. Ovom mamcu i neistinitim obećanjima o većoj

rodnosti GM-soje teško je bilo odoljeti.

Naglo širenje RR-soje u Argentini posljedica je prije svega odluke Vlade i sjemenskih

kompanija, a nikako udjela javnosti u donošenju odluka.

U Argentini nakon samo nešto više od jednog desetljeća na vidjelo su došle negativne socijalne,

ekonomske, zdravstvene i ekološke posljedice tako masovna uzgoja GM soje, a cijena je visoka

i previsoka. Nekada zemlja s gotovo najvećom proizvodnjom hrane po glavi stanovnika (10 puta

više od potreba), zahvaljujući GM soji dovela je svoj narod u stanje gladovanja:

Udvostručena je nezaposlenost, a gotovo 160 tisuća obitelji malih farmera moralo je napustiti

svoj posjed.

Utrostručio se broj prosjaka i beskućnika, a gotovo polovina argentinske populacije

smatra se siromašnom.

Nekada vrlo značajan i ugledan argentinski Nacionalni institut za poljoprivrednu tehnologiju

(INTA), ostaje bez stručnog kadra i gubi svoj utjecaj.

Masovnom sječom šuma (uništeno preko od 130 tisuća hektara) nastoji se osigurati površine za

povećani uzgoj soje.

Povećana potrošnja herbicida: Zbog pojava 'superkorova’ otpornih na totalni herbicid

uzgoj GM soje zahtijeva dva do tri puta više herbicida.

Povećana potrošnja insekticida i fungicida: Zbog uvećane pojave štetnih insekata na plantažama

se moraju koristiti insekticidi označeni kao vrlo toksični za pčele, ribe i ptice.

Te konačno i najznačajnije: Suprotno najavljenom, GM soja daje od 10-15 posto niže urode

zrna, te dodatno umanjuje upitnu dohodovnost uzgoja ovog usjeva.

»Prehrambeni apartheida«: bogati se i nadalje hrane raznoliko kao i prije, a

siromašnima se nameće jednolična prehrana sojom druge klase, namijenjene industriji ulja i

prehrani stoke. Pokazalo se, da prehrana stanovništva gotovo isključivo sojom ima katastrofalni

učinak po zdravlje nacije. Zbog visokog sadržaja fitata soja spriječava usvajanje željeza i cinka,

te nije dobar izvor kalcija. U djece se javlja slabokrvnost, slabe kosti, pokvareni zubi,

hormonalni poremećaji i pothranjenost. Visok sadržaj estrogena u zrnu soje kod djece uvjetuje

preranu spolnu zrelost.

Zahvaljujući promijeni Argentine, od zemlje koja proizvodi hranu za ljude, u zemlju

koja proizvodi krmu za stoku bogatih nacija, Argentina je postala zemlja monokulture, koja

razara život svojih državljana i priprema put stradavanju od gladi. Korist ima samo vrlo mali

broj veleposjednika.

3. Povijest i karakteristike Argentine kao vinske regije

Argentina, ta južnoamerička država locirana istočno od planinskog lanca Anda, koja sa

svojih oko 3,5 milijuna km2 zauzima površinu četri puta veću od Francuske, razvila je petu po

veličini i važnosti vinsku industriju u svijetu. Usprkos veličini proizvodnje, Argentina je

godinama bila nepoznanica široj publici u svjetskim vinskim krugovima. Razlog niske razine

ponude globalnim vinoljupcima bila je velika zaljubljenost Argentinaca u svoja vina i

kvantiteta kojom su tu ljubav iskazivali. Drugi, ne toliko romantični razlog bio je i nedostatak

kvalitete. Argentina je proizvodila jednostavna, prejeftina vina. Predvođena velikim uspjehom

Čilea i Argentine Južna Amerika je postala važan igrač na južnoj polutki. Vino se počelo

raditi dolaskom Španjolaca i Portugalaca koji su razvili sistemsko vinogradarstvo u srednjoj i

južnoj Americi. Napredak u uzgoju vinove loze dogodio se pohodom na jug iz Meksika preko

Perua do čilea i Argentine.

U današnje vrijeme organizirana vinska industrija postoji u desetak južnoameričkih

zemalja od najvećih proizvođača Argentine gdje se stvari i dalje zahuktavaju do neznatnih

pokušaja uzgoja uglavnom domaćih sorti u Venezueli. Bilo je potrebno tek desetak godina da

argentinska vina postanu poznata kao ona čileanska iz 80.-ih. Za razliku od Čilea, ova zemlja

nije imala znatnije koristi od inozemnih ulaganja zato su tamošnji prvaci u vinskoj industriji

pokušavali na različite načine uči u globalni vinski cirkus koji je uvijek gladan noviteta.

Ono što je Argentini nesumljivo pomoglo je to što nije ograničena samo na sorte koje

se tamo uzgajaju. Malbec jedna od minornih sorti u crnom bordeauxu stekla je status koji ne

uživa gotovo nigdje izvan Cahorsa (jugozapad Francuske). Mirisna bijela sorta torrontes

srodnik je jedne što se uzgaja u Galiciji na SZ Španjolske, vrlo je rasprostranjena i od nje se

mogu dobiti izuzetno mirisna vina s jasno određenom kiselošću. U Andama su vinogradi

Mendoza u Zapadnoj Argentini kao i vinogradske regije centralnog Čilea s jednom važnom

vinogradskom prednošću.

U sušnim klimama Južne Amerike vinovoj lozi vrlo često nedostaje vode u onom

dijelu sezone kad joj je zbog rasta najpotrebnija. U većem dijelu Europe ima dovoljno kišnih

padalina pa je unutar EU vinskih zona zabranjeno navodnjavanje, no u toplim zemljama bez

toga ne bi bilo uspjeha..Imavši najbolji primjer za put do uspjeha kod svojih susjeda s druge

strane Anda, Argentinci nisu krenuli izmišljati toplu vodu , već su kopirali čileanski primjer.

Argentina je podigla kvalitetu svojih vina, prilagodila ih međunarodnom ukusu, cjenovno ih

pozicionirala u viši rang te ih marketinški namjenila tržištu SAD-a, donekle i Velike Britanije.

Uz direktne investicije francuskih i američkih tvrtki, te uz simultano dovođenje francuskih i

američkih stručnjaka, započeo je konstantni uzlet argentinskih vina.

Povijest navodi kako 1534. godine dvojica doseljenika iz Europe, svećenik otac

Cidron i señor Juan Juffre, osnivaju gradić Mendoza, te zasađuju prvi vinograd u Argentini.

Jedna legenda kaže kako je anno domini prve berbe bila 1551. godina1. Bilo kako bilo,

argentinska vinska tradicija, slično kao i čileanska, stara je preko 450 godina. Kada su

španjolci prvi put došli na područje dotad naseljeno Huarpe indijancima, vidjeli su da

domorodačka populacija sadi prehrambene kulture u pustinjskoj klimi. Još su Inke ovo

područje otrgle pustinji i dale mu život, tako da je navodnjavanje već odavno bilo poznato

domorodačkim narodima kada su tu stigli prvi europski doseljenici.

Doseljenici su unaprijedili sistem navodnjavanja uzdajući se, kao i uvijek, u snijeg s

obližnjih Anda. Izgradili su veliku mrežu brana i kanala, kojim su kanalizirali vodu u željena

područja. Naprosto je zadivljujuće kako su velika područja pretvorena u zelene oaze otrgnute

od pustinje u kraju gdje nema gotovo nikakvih padalina. U 19. stoljeću industrija počinje rasti

pod utjecajem talijanskih i španjolskih imigranata, koji su sa sobom donjeli nove vinske sorte,

kao i kulturu i tehniku proizvodnje vrhunskih vina.

Tako su tipično europske sorte poput Malbeca, Cabernet Sauvignona, Merlota i

Chenin Blanca značajno unaprijedile kvalitetu argentinskih vina, a europski doseljenici udarili

temelje modernoj argentinskoj vinskoj produkciji, dajući joj temelj za bogatstvo i profinjenost

kakvu danas posjeduje. Vinogradi položeni uz obronke Anda posjeduju idealne prirodne

uvjete za uzgoj i pripremu vrhunskih vina.

Argentinske vinske regije prostiru se između 22 i 42 južne paralele. Pustinjska klima,

koja naravno pruža sve samo ne poticajne uvjete za rast, no navodnjavanjem vodom, s

prepunih, vječnim snijegom prekrivenih Anda i kombinacijom veoma sunčanih i toplih dana,

te često vrlo hladnih noći stvorena je jedinstvena i vrlo zdrava okolina za uzgoj i proizvodnju

vina. Svaku od vinskih regija obilježavaju različite klimatske specifičnosti i karakteristike, što

omogućava uzgoj i produkciju različitih sorti i stilova u proizvodnji vina.

3.1. Sjevernozapadna regija

Obuhvaća provincije Salta i La Rioja. Vinogradima obuhvaćeno područje čini tek 4%

ukupne argentinske produkcije, a koncentrirano je na obrancima planina na sjeveru zemlje.

Klimatski ju karakterizira velike temperaturne amplitude, duga ljeta, te veoma male i rijetke

padaline. Takvo okruženje i duboko, pjeskovito tlo pogoduje uzgoju Torrontes sorte grožđa,

koja je u sjeverno zapadnoj regiji i najraširenija2.

1 http://www.podroom.net/sadrzaj/pregled/vinske_regije/3/ 10.03.2012.2 http://www.podroom.net/sadrzaj/pregled/vinske_regije/3/ 10.03.2012.

3.2. Srednje zapadna regija

Centralna, najveća i najvinorodnija regija Argentine, a svojom površinom i kapacitetima

jedna je i od važnijih u svijetu. Regija obuhvaća najveću i najpoznatiju vinsku provinciju

Mendozu te provinciju San Juan, koje zajedno proizvode 90% argentinskog vina. Mendoza,

na čijih 145 tisuća hektara otpada oko 70% cjelokupne argentinske vinske proizvodnje, sastoji

se od dvije podregije: Luján de Cuyo i Maipú. Tlo na kojem su formirani vinogradi je

vapnenačko, a nedostatak organskih tvari ograničava snažan rast. No upravo takvi (škrti)

uvijeti pogoduju produkciji visoko kvalitetnih vinskih sorti. Padaline su također rijetke i

godišnje ne prelaze 200 mm/m2, no snijeg iz okolnih planina omogućava navodnjavanje iz

planinskih rijeka, kada i gdje je to potrebno. Karakteristične vinske sorte za ovu regiju su

Malbec, Cabernet Sauvignon, Syrah (Syraz) i Chardonnay. Postojeći resursi (prostorni i

tehnološki), kao i klimatski preduvijeti omogućavaju u Mendozi proizvodnju vanserijskih

vina bogatih bojom, aromom, voćnim okusima i naravno kvalitetom na radost nas

wineloversa širom svijeta.

3.3. Južna regija

Smještena je u Patagoniji najjužnije je smještena vinska regija u svijetu. Provincija Rio

Negro sudjeluje sa oko 3% u proizvodnji vina Argentine. Tipično pustinjsko tlo i velike

temperaturne razlike daju specifične uvijete za uzgoj kvalitetnog vina. Najrasprostranjenije

sorte su Merlot, Semillon i Sauvignon (bijeli). Glavne sorte grožđa u Argentini su, među

crvenim, Malbec, Cabernet Sauvignon, Syrah, Merlot, Bonarda, Tempranillo i Sangiovese, a

među bijelim Torrontes, Chardonnay, Chenin Blanc, Sauvignon Blanc i Semillon. Malbec je

pronašao fenomenalno poticajne uvijete rasta u Argentini, te je bez sumnje argentinski

Malbec jedan od najuspješnijih i najukusnijih na svijetu, prava zvijezda među argentinskim

vinima. Ta sorta crvenog grožđa porijeklom iz Bordeauxa tek je u Argentini dosegla svoj

vrhunac Sa svojom intenzivnom bojom, aromom bobičastog voća, grožđica i meda, te

karakteristikom kvalitetnog sazrijevanja, Malbec kreira vino savršene teksture i dugog i

sočnog okusa. Sazrijevanjem u hrastovim bačvama (122 l - barique) vino dobiva dodatnu

kvalitetu i dimenziju, gdje se u bouquet ugrađuje aroma vanilije, te mekani tanin čineći

prekrasnu strukturu. Malbec je savršeni partner beefsteaku ili čokoladi i primjerice voćnom

desertu od ribizla.

Drugi je argentinski ponos bijela sorta Torrontés autohtona i potpuno jedinstvena

Argentini. Iako ne postoje jednoznačni dokazi, smatra se da je sorta Torrontés potekla iz

Španjolske i u zemljopisnoj izolaciji podno Anda razvila vlastitu originalnost.

Vina rezultiraju svježinom i elegancijom protkanim mirisnom paletom od cvjetne arome s

dodatkom limuna do egzotičnijih voćnih nijansi marelice i breskve. Dobrim podrumarstvom

ova sorta može proizvesti vina vrlo slična nama znanim Muškatima.

4. Proizvodnja vina u Argentini

Daleko je najveći dio vinogradskog zemljišta u Argentini smješten na zapadu u

provinciji Mendozi u podnožju Anda. Najstarije trsove tamo su zasadili isusovački redovnici

sredinom 16. st. To je jako sušna regija i uglavnom ovisi o navodnjavanju s planina na kojima

se topi snijeg i sprečava da se vinova loza osuši. U prošlosti je kvaliteta vina bila upitna zbog

činjenice da je nakon spore ručne berbe slijedilo dugo i mučno putovanja do najbliže središnje

vinarije nakon čega je grožde bilo daleko od prvobitnog stanja. Kao i drugdje glavni prioritet

pri uvođenju vinogradarstva ove zemlje u modernu eru bilo je ulaganje u novu tehnologiju

koja bi ubrzala proces i postupak učinila higijenskim pa su se vinarije morale graditi bliže

mjestima uzgoja grožđem. Godinama su temelj argentinske industrije vina bile ružičaste sorte

grožđa koje predstavljaju masovnu proizvodnju vina u Južnoj Americi.

Dvije sorte grožđa zvane criolla grande i chica i druga zvana cereza, a ta riječ znači

trešnja. Te sorte grožda mogu se vinificirati da bi se dobilo bezizražajno bijelo vino osebujne

ružičaste nijanse ili se može miješati s nešto tamnijim no opet se dobije nedovoljno crno vino.

To su tipična vina koja se konzumiraju lokalno i koja inozemne došljake nisu zanimala, a

grožđe od kojeg su rađena i dalje će se nastavljati neizbježno uzgajati neposredno uz

internacionalne zvijezde. među bijelim grožđem dominira jedna neosebujna sotra zvana

predro gimenez (nesmije se pobrkati s pedro ximenez iz Jereza) i jednoličan aleksandrijksi

muscat od kojega se rade olovno slatka vina. visoko kvalitetna vina proizvodne se od

obećavjućeg citričnog torrntesa kao i od chardonnaya i cemillona. malbec vodi među crnim

sortama i o d njega se rade, mnoga najsofisticiranija argentinska crna vina za dozrijevanje.

talijansko cnog grožde iz Piedmnonta i Toskane dobro ovdije uspijeva, kao i španjolski

tempranillo. tome se može dodati cabernet i nekoliko vrlo uspjelih syraha koji će se naći na

popisu mnogih ljubitelja crnih vina.

U Mendozi se proizvodi gotovo ¾ svih argentinskih vina, a tu su smještene i sve

tvretke koje imaju značajno mjesto na izvoznim tržištima. Najomiljeniji malbec nalazi se na

vrhu liste grožđa koje se ovdije sadi, a ztim slijede barbera,sangiovese, tempranillo i cabernet.

Malbeci iz Mendoze su krepka i opojna crna vina, s naglašenim ali kontroliranim taninima i

prilično otvorenih utjecajem hrasta. Caberneti mogu biti gušći i tamniji i često podsjećaju na

dobar cru bourgeois Medoc. Bijelim izvoznim vinima što nije očekivano, dominira

chardonay- fini, lagani chardonney s okusom maslaca i prekrasnim okusem hrasta u slučaju

vrhunskih boca Trapichea, a ima čak i malo saugvinona.

Etiketu Trapichee posjeduje golema zadruga pod nazivom Penaflor, i njihovi različiti

cuvess nude i kvalitetu i vrijednost. Ostali dobri proizvođači su Cavas de Veinert, NORTON,

Esmeralda, Santa Julia, Lopez i Catena.

San Juan je područje sjeverno od Mendoze važno je zbog količine proizvedenog vina

ali ne i zbog njegove kvalitete. S klimom koja nije tako pogodna kao ona u Mendozi, vinarije

u San Junau zadovoljavanju se opskrbljivanjem samo domaćeg tržišta.

La Rioju karakteriziraju razbacani vinogradi smješteni sjeveroistočno od San Juana.

Iako je to vjerojatno mjesto gdje su se pojavili prvi argentinski vinogradi, sad ovdije nema

ništa što bi pobudlio maštu. Slabi muscat nije odveć tražen.

Sjeverozapadna provincija Salta trenutno proizvodi najbolja argentinska vina nakon

Mendoze. ovdije se proizvodi zadovoljavajuće zreo cabrnet i specijatet torrentes, također

doalzi na svoje. Etchart radi izvrstan prijmer cafayate u dolini Ealchaquies, svi s mirisom

narančinog cvijeta i okusom cimeta na reskoj jabučnoj bazi.

Rio Negro je južna regija, iako još prilično neiskorištena, izgleda da ima najbolje

potencijle od svih. Njezina hladnija klima i vrlo povoljni tipovi tla mogli bi predstavljati pravi

plijen za nove investitore kad se stavri zakotrljaju. Bijele sorte kao što u torrones, saugvinon,

chenin, i obavezni chardonnay mogli bi biti među najfinijim argentinskim vinama, dok

proizvodnja pjenušavih vina dobiva poticaj dolaskom horde Champagne VIP-ov s novcem za

ulaganje.

ZAKLJUČAK

Argentinska nacionalna kuhinja je zanimljiv mozaik vrlo jednostavnih i vrlo ukusnih

jela koja osim u prehrani domorodaca Indijanaca, svoje korijene uglavnom imaju u Europi. U

procesu nastajanja argentinske nacionalne kuhinje, talijanska i španjolska jela bila su

inspiracija za svakodnevnu prehranu, posebno za mala jela, a francuska, za jela u svečanim

prilikama, posebno za deserte. Tradicija lokalno pripremanje hrane prenose se s generacije na

generaciju, i domaća hrana je također način na koji se pokazuje ljubav.

Opseg restorana jela u ponudi je također izuzetna, ljudi mogu birati između mnogo raznih

kuhinja, cijene, i okusa. Argentinci najviše od svega vole meso, pa na njihovim tanjurima

prevladavaju mesna jela, ponajviše od junetine, ali i piletine, janjetine i svinjetine koja se

smatra delikatesom. Argentinska kuhinja se ne koristi previše začinima a najomiljeniji su luk,

češnjak i čili te mediteranske začinske biljke, posebno peršin i origano. Sadnja GMO-usjeva u

Argentini imala je katastrofalne posljedice vezano uz zdravlje ljudi, proizvodnju hrane,

ekonomski standard, i kvalitetu dobivenih proizvoda.

Danas je Argentina zemlja sa najdinamičnijim razvojem vinogradarstva i vinirastva, ne

samo u Južnoj Americi, već u čitavom vinarskom svijetu – „pospani div, spreman za

buđenje“. Međutim, nalazi se na raskrižju dva puta: francuskog starog svijeeta - prodati vina

koja si proizveo, i novog australijskog modela - proizvesti vina koja ćeš prodati. Čini se da su

ipak bliži ovom drugom, ali ga usporavaju mentalitet i tradicionalizam. Argentina je razvila

petu po veličini i važnosti vinsku industriju u svijetu. Argentinske vinske regije prostiru se

između 22 i 42 južne paralele. Svaku od vinskih regija obilježavaju različite klimatske

specifičnosti i karakteristike, što omogućava uzgoj i produkciju različitih sorti i stilova u

proizvodnji vina

.

LITERATURA:

1.http://www.podroom.net/sadrzaj/pregled/vinske_regije/3/ 10.03.2012

2.Walton, S., Enciklopedija svjetskih vina, Leo Commerce, Rijeka, 2006.

3.http://regionalexpress.hr/site/more/ileanska_vina_na_nivou/

4. http://hr.wikipedia.org/wiki