geração de 70

2
Geração de 70 [žerɐsau' δə se'tẽtɐ] filologija luzitanska skupina coimbarskih intelektualaca koja je potkraj XIX. stoljeća težila revolucionarnoj preobrazbi društva, inaugurirajući realizam u književnosti. osnovno značenje portugalski: naraštaj 1870. Mladu je liberalnu inteligenciju na angažman potaknula svijest o zaostajanju Portugala za naprednim europskim zemljama. Uz formalnoga vođu pokreta Teófila Bragu i stvarnoga idejnog vođu Antera de Quentala, začetnika portugalskoga modernizma, najutjecajniji su pripadnici José Maria Eça de Queirós, najveći majstor portugalskoga realizma, historiograf Joaquim Pedro de Oliveira Martins, José Duarte Ramalho Ortigão, te Abílio Manuel de Guerra Junqueiro. Premda je među pripadnicima skupine bilo i povjesničara, filozofa, povjesničara književnosti i književnih kritičara, prevladavaju pisci. Naglašavajući revolucionarno-političku aktivnost, oni spisateljske karijere ne razlučuju od javnoga djelovanja, te se zalažu za realizam kao kritiku društva i kulture, uz negaciju larpurlartizma. Počeli su djelovati studirajući zajedno u Coimbri, a u Lisabonu, okupljeni oko kružoka prozvanoga Cenáculo, održavaju Demokratske konferencije (Conferências Democráticas, poznatije kao Conferências do Casino), ciklus predavanja na kojima javno iznose revolucionarne ideje. Ubrzo pokreću časopis As Farpas (Sulice, 1871), “mjesečnu kroniku političkoga, književnog i društvenog života”; pod uredništvom Eçe de Queirósa i Ramalha Ortigãa, časopis kritički i satirički komentira tekuća zbivanja. Članovi će skupine s vremenom napustiti mladenačku radikalnost, a nakon zabrane djelovanja Cenácula 1871. postupno se razilaze. Premda nisu uspjeli ostvariti političke prevratničke ciljeve, temeljito su uzdrmali javno mnijenje pa su i smatrani junacima najveće portugalske kulturne i književne revolucije. Nina Lanović Usporedi

Upload: milan

Post on 17-Dec-2015

4 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

definicija

TRANSCRIPT

Gerao de 70 [ersau' se'tt] filologijaluzitanska skupina coimbarskih intelektualaca koja je potkraj XIX. stoljea teila revolucionarnoj preobrazbi drutva, inaugurirajui realizam u knjievnosti. osnovno znaenje portugalski: narataj 1870.

Mladu je liberalnu inteligenciju na angaman potaknula svijest o zaostajanju Portugala za naprednim europskim zemljama. Uz formalnoga vou pokreta Tefila Bragu i stvarnoga idejnog vou Antera de Quentala, zaetnika portugalskoga modernizma, najutjecajniji su pripadnici Jos Maria Ea de Queirs, najvei majstor portugalskoga realizma, historiograf Joaquim Pedro de Oliveira Martins, Jos Duarte Ramalho Ortigo, te Ablio Manuel de Guerra Junqueiro. Premda je meu pripadnicima skupine bilo i povjesniara, filozofa, povjesniara knjievnosti i knjievnih kritiara, prevladavaju pisci. Naglaavajui revolucionarno-politiku aktivnost, oni spisateljske karijere ne razluuju od javnoga djelovanja, te se zalau za realizam kao kritiku drutva i kulture, uz negaciju larpurlartizma.Poeli su djelovati studirajui zajednou Coimbri, a u Lisabonu, okupljeni oko kruoka prozvanoga Cenculo, odravaju Demokratske konferencije (Conferncias Democrticas, poznatije kao Conferncias do Casino), ciklus predavanja na kojima javno iznose revolucionarne ideje. Ubrzo pokreu asopis As Farpas (Sulice, 1871), mjesenu kroniku politikoga, knjievnog i drutvenog ivota; pod urednitvom Ee de Queirsa i Ramalha Ortiga, asopis kritiki i satiriki komentira tekua zbivanja.lanovi e skupine s vremenom napustiti mladenaku radikalnost, a nakon zabrane djelovanja Cencula 1871. postupno se razilaze. Premda nisu uspjeli ostvariti politike prevratnike ciljeve, temeljito su uzdrmali javno mnijenje pa su i smatrani junacima najvee portugalske kulturne i knjievne revolucije.Nina Lanovi UsporediCenculo , coimbarsko pitanje , Vencidos da Vida Literatura Talan, Nikica. Povijest portugalske knjievnosti. Zagreb 2004. Saraiva, Antnio Jos; Lopes, scar. Histria da Literatura Portuguesa. Porto 1985. Machado, lvaro Manuel. A Gerao de 70: uma revoluo cultural e literria. Lisboa 1998. Ferreira, Alberto. Estudos de Cultura Portuguesa (Sculo XIX). Lisboa/Porto 1998.