Glasilo Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH • Godina III • Broj 16• Maj 2018. godine • Izlazi periodično

Ukoliko želite da podržite projekat časopisa „Damar“, svoje donacije možete uplatiti na transakcijske račune Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka:

Račun u konvertibilnim markama:PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVO

1011010000129531

Devizni račun:SWIFT: PBC CBA 22

PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVOOBALA KULINA BANA 18, 71 000 SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA

IBAN: BA39 1011010000129531

PRIMAOC: UDRUŽENJE GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKANOVA 2, 71 000 SARAJEVO, BOSNA I HERCEGOVINA

www.ugsandzakubih.ba

3

IMPRESUM

Glavni urednik:Ekrem Lekić

Redakcija:Ismet Dedeić, prof. dr. Halid Kurtović, prof. dr. Hana Korać, prof. dr. Rifat Škrijelj, mr. Muharem Hamzić, prof. dr. Selmo Cikotić, prof. dr. Duljko Hasić, prof. dr. Izet Šabotić, Zakira Mahmutović – Škrijelj, mr. Anes Ličina, Dževdet Nikočević, dr. Šemsudin Hadrović, Ekrem Ferhatović, Murat Kahrović, dipl.ecc. Firdus Hamzagić, prof. dr. Azem Kožar, prof. dr. Enes

Hašić, prof. dr. Ismet Kurtagić, prof. dr. Ramo Kurtanović, akademik prof. dr. Šefket Krcić, akademik prof. dr. Hasnija Tuna Muratagić, mr. iur. Hakija Kurtović, dr. Rizvan Halilović, mr. sci. ecc.Ferid Šabotić, mr. Erol Ramusović, prof. Zijah Bihorac, prof. Samir Kurtanović, književnik, eseista Faruk Dizdarević, književnica Šefka Begović-Ličina, književnica Sabrija Račić-Hadžimurtezić, književnica Sanela Karišik-Begović, Jasmina Kruševljanin-Bondžuković – Novi Pazar, mr. sci. Ismet Latić – Petnjica, Jakub Durgut - Pljevlja, Muharem M. Mutabdžija – Prijepolje, Vukoman Kljajević

– Bijelo Polje, Edin Jadadić – Plav, Mirza Luboder – Rožaje.

Tehnički urednik: Nelmedin Kolubara

Izdavač: Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

Adresa: Nova 2, 71000 Sarajevo Tel/fax: 033/ 220-995

Štampa: Unioninvestplastika Sarajevo

Transakcijski račun: 1011010000129531PRIVREDNA BANKA SARAJEVO D.D. SARAJEVO

Nakon što sam ponovo izabran za pred-sjednika Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka, mogu reći onu staru ali istinitu frazu – čast mi je, ali i obaveza. Budući da je član-stvo prepoznalo angažman i rezultate aktuelnog rukovodstva, dobili smo dodatni vjetar u jedra da još više radimo i doprinesemo prosperitetu svih nas. Umjesto klasičnog uvodnika, ukratko ću nabrojati samo dio aktivnosti koje smo planirali provesti u narednom periodu pa da idemo raditi.

Krajem juna, eventualno u julu, u saradnji sa Ministarstvom kulture i sporta Kantona Sarajevo i Gradom Novim Pazarom održat će se koncert Sara-jevske filharmonije na otvo-renom u Novom Pazaru.

U istom vremenskom periodu planirana je serija promocija knjiga akademi-ka Muhameda Filipovića „Bosanski duh“ i „Ko smo mi Bošnjaci“, kao i „Bosan-skog rječnika“, autora prof. dr. Dževada Jahića.

U septembru mjesecu su planirani Dani Sandžaka u Sarajevu sa jednom cen-tralnom manifestacijom, gdje bi se uključili svi gra-dovi iz Sandžaka, a nosilac kompletnog projekta bi bilo naše Udruženje.

Do početka školske 2018/2019. godine, pokušat ćemo osigurati sred-stva za dodjelu 30-35 stipendija za uspješne i talentirane, ali materijalno i finansijski ugrožene studente porijeklom iz Sandžaka.

Uz saradnju i dogovor sa gradovima iz San-džaka, pokušat ćemo reaktivirati manifestaciju „Sandžačke sportske igre“ u narednom periodu, tako da bi se naši sugrađani u takmičarskom ozračju i neformalnom druženju upoznavali,

zbližavali, razvijali prijateljske i poslovne veze.Poduzeti aktivnosti na uvezivanju i funkcio-

nalnom zbližavanju sličnih udruženja i nevladi-nih organizacija koje egzistiraju u državama gdje živi ili se naselio značajan broj građana Sandžaka (Srbija i Crna Gora, kao države kojima Sandžak teritorijalno pripada, te Turska, Njemačka, Make-donija, SAD, Australija, Kosovo itd.).

Navedene aktivnosti uvezivanja sličnih udru-ženja i nevladinih organizacija, morale bi rezul-tirati hitnom i kvalitetnom organizacijom Biznis Foruma iz što većeg broja zemalja gdje žive i eg-

zistiraju naši građani, koji bi se održao u Sarajevu. Biznis Forum bio bi organiziran kao poslovno-edukativni simpo-zij na kojem bi se povezali i upoznavali ljudi porijeklom iz Sandžaka. Kako bi Biznis Fo-rum postigao cilj, naše Udru-ženje bi preuzelo obavezu da osmisli i prezentira veći broj kvalitetnih projekata, za koje pretpostavljamo da bi bili in-teresantni biznismenima iz na-vedenih zemalja za ulaganja na prostoru Sandžaka i BiH.

Ono što nisam ili nismo uspjeli riješiti u proteklom mandatu, Udruženje je na do-brom putu da riješi - lokaciju za izgradnju reprezentativnog Kulturnog centra u Sarajevu,

koji bi bio simbol kulturnih i svih drugih dešavanja bitnih za naše članove, tj. građane. U sklopu Centra predviđeni su prostor za sastanke i druženja, upo-trebljiv za održavanje kulturno zabavnih programa, simpozija, izložbi, promocija itd. Također je pred-viđen manji ugostiteljski objekat - kaffe slastičarna, preko kojeg bi se bar dijelom finansirao Centar.

Još jednu stvar koju smo djelimično uspjeli rješiti, a trebali bi potpuno je da u sklopu Centra

prioritetno osposobimo mini ambulantu, koja bi pružala besplatne liječničke usluge, barem po dva sata dnevno, s obzirom da veliki broj naših sugrađa-na nema riješeno pitanje zdravstvenog osiguranja.

Rad udruženja građana porijeklom iz Sandžaka težište svoga djelovanja mora usmjeriti na sljedeće:

- Aktiviranje sredstava IPA Fondova EU, predviđenih za pogranična područja. (namjenje-na sredstva bi se koristila za olakšavanje života i rada ljudi koji žive u pograničnim područjima između Srbije i Crne Gore, Crne Gore i Bosne i Hercegovine te Srbije i Bosne i Hercegovine). Ovi projekti bi se sinhronizirali između nevladi-nih organizacija Srbije i Crne Gore i našeg Udru-ženja, uz saglasnost vlada Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Ta sredstva postoje u IPA Fondovima Evropske unije i samo su potrebni kvalitetni projekti koji bi aktivirali ova sredstva.

- Preko nevladinih organizacija i drugim legal-nim sredstvima vršiti pritisak na zemlje u kojima su građani Sandžaka nacionalna manjina, s ciljem što kvalitetnijeg rješavanja njihovih statusnih pitanja.

- Također, lobirati kod domaćih i stranih di-plomata s istim ciljem.

- Akcijama i programima omasoviti član-stvo Udruženja, a fokus staviti na mlade i obra-zovane. Podsticati mlade i obrazovane ljude da, kroz naučno-istraživački rad, izučavaju i prezen-tiraju bogatu baštinu, kulturu i historiju Sandžaka.

- Osnovati informativni portal „Damar“ UGPS-a, koji bi prenosio javnosti stavove i kri-tičke osvrte Udruženja te se očitavao po svim važnim pitanjima.

- Organizacijom kvalitetnih kulturnih sadr-žaja i aktivnim radom preko Portala „Damar“ bi konstantno radili na popravljanju imidža građana porijeklom iz Sandžaka

- Posredovati i pomagati razvijanju poslov-nih odnosa između vlasnika firmi iz BiH i San-džaka te vlasnika kompanija iz Turske, Njemač-ke, Makedonije, SAD, Srbije, Crne Gore, Koso-va, Australije itd.

- Prezentirati programe s ciljem očuvanja i promocije tradicije, kulture i običaja građana po-rijeklom iz Sandžaka.

- Pokrenuti i podržati izdavanje monogra-fija, studija, zbornika, naučnih radova i romana koji tematski tretiraju problematiku naučnog, kul-turnog, tradicijskog i ekonomskog razvoja građa-na porijeklom iz Sandžaka.

- Uvezati univerzitetske profesore, druge istaknute naučne djelatnike, sportiste, kulturne rad-nike i političare iz BiH, Sandžaka i drugih država.

- Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka neće se libiti da iznosi političke stavove o dešava-njima i trendovima u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i dru-gim državama u kojima žive građani porijeklom iz Sandžaka, a sve sukladno sa ciljevima Udruženja.

- Poštovati princip transparentnosti u vidu redovnih godišnjih izvještaja o radu, koji bi bili prezentirani na godišnjim Skupštinama Udruže-nja građana porijeklom iz Sandžaka. u

Ambiciozan, ali i realan plan rada UGPS-aUmjesto uvodnika

n Ekrem Lekić, predsjednik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH

4

PEČAT

Istaknuto je da je Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u prethodnom periodu djelovalo na polju napretka, privrede, ekonomije, kulture, sporta, uve-zivanja, protiv svih podjela, na rješavanju statusnih pitanja, zdravstvenog osigura-nja, promocije zajedničkih ciljeva, statu-sa studenata iz Sandžaka, dvojnog držav-ljanstva između BiH i Crne Gore, podrš-ke selu koje je na izdisaju, državljanstava, medijske promocije itd.

Posebno su istaknute sljedeće aktiv-nosti:

1. Reakcija Udruženja na informaci-ju o reviziji bh. državljanstava, kada je prijetila opasnost da 23.000 Sandžaklija izgube bh. državljanstvo. Naime, revizi-ja je bila predviđena na način da se re-vidira 98 procenata državljanstava ljudi koji su porijeklom iz Crne Gore i Srbije, dakle – iz Sandžaka. Stoga su odmah, u septembru 2016.godine, predsjednik Udruženja Ekrem Lekić, prof. dr. Rifat Škrijelj, general Ramiz Dreković, prof. dr. Rasim Lakota, advokat Hakija Kurto-vić i sekretar Almir Škrijelj, imali hitan sastanak kod Adila Osmanovića, mini-stra civilnih poslova i komunikacija, na temu revizije državljanstava, prethodno upoznavši bh. javnost sa problemom pu-tem medija. Ovi sastanci i aktivnosti su se nastavili u nekoliko narednih mjeseci, gdje se ukazivalo na navedenu proble-matiku i načine na koje se te stvari ne mogu i ne smiju prelamati preko građana porijeklom iz Sandžaka. Uz razumijeva-nje ministra i njegovih saradnika te zbog hitre reakcije rukovodstva Udruženja, već 17.000 državljanstava je riješeno, a i ostatak će biti uskoro po sistemu koji je utvrđen.

2. Istaknuto je da se posebno pono-sno na činjenicu da još ima dobrih ljudi u ovom vremenu. Naime, Udruženje je posredovalo povezivanju donatora sti-

pendija i talentiranih učenika i studena-ta slabijeg imovinskogh stanja, koji se, zahvaljujući i tim stipendijama, školuju i idu u bolju budućnost. „Ulažući u ob-

Za napredak i protiv podjela

Održana šesta redovna Izborna skupština Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka

Na šestoj Izbornoj skupštini UGPS-a, održanoj u subotu, 12. maja 2018. godine u reprezenta-tivnom prostoru Gazi Husrev-begove biblioteke, podnesen je Izvještaj o radu u prethodnom čet-verogodišnjem periodu, prezentiran Program za naredne četiri godine te izabrani novi Upravni odbor (39 članova), Nadzorni odbor (17 članova) i Sud časti (17 članova). Članstvo i rukovod-stvo Udruženja ponovo je izglasalo povjerenje dosadašnjem predsjedniku Ekremu Lekiću.

n Radno Predsjedništvo u sastavu (sa lijeva na desno): Bećo Hasanović, prof. dr. sc. Hana Korać, general Ramiz Dreković, prof. dr. sci. Redžep Dizdarević, prof. dr. Enes Pelidija, Nazif Babaić, Ismet Ramčilović

n Organizacioni odbor za pripremu Skupštine: (sa desna na lijevo): Bećo Hasanović, Muharem Hamzić, Nazif Babaić, Lejla Silajdžić, Ismet Ramčilović, Almir Škrijelj

5

PEČATrazovanje i mladost, ulaže se u buduć-nost“, rečeno je. U školskoj 2014/15 godini dodijeljeno je 13 stipendija, u naredne dvije godine taj broj se povećao na 31 stipendiju, dok je u ovoj 2017/18 dodijeljen je još veći broj stipendija - 35. Obećano je da će se, na ovom polju, ra-diti vrijedno i ubuduće, s ciljem da se, iz godine u godinu, povećava broj dodije-ljenih stipendija.

3. Štampano je i distribuirano 15 brojeva časopisa Damar, koji je pokre-nut kako bi se glas građana porijekom iz Sandžaka jasnije i glasnije čuo i kako bi svi relevantni imali pravo i prostor pisati i promovirati zajedničke ciljeve te kako bi talentirani i uspješni na svim poljima bili adekvatno promovirani. Damar je stizao i stiže u sve dijelove Sandžaka, u institucije, ambasade i domove običnih ljudi u regiji i svijetu.

4. Historija Sandžaka također je pro-movirana kroz brojne projekte, od kojih je najvažniji tradicionalna manifestacija obilježavanja Dana Sandžaka, svake go-dine 20. novembra, u znak sjećanja na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) u Pljevljima 1943. godine. To važi i za noviju historiju, koja se pamti i njeguje kroz posjete i saradnje sa udruženjima boraca, logoraša, ali i kroz evidencije, dokumente, knjige, podatke o poginulim borcima i civilima sa terito-rija Sandžaka itd.

5. Zalaganje za trasu auto puta Sa-rajevo-Beograd s ciljem da se što prije dođe do Sandžaka. Rukovodstvo je ista-klo sreću i zadovoljstvo da je na neki na-čin učestvovalo u povezivanju Sandžaka sa maticom i regionom.

6. Bilo se prisutno na većini mjesta i događaja, gdje se moglo izložiti i zastu-pati interese građana prijeklom iz San-džaka i time poboljšati njihov status, od regionalnih do svjetskih kongresa dijas-pore, išlo na radne sastanke u ambasade, nudilo rješenja, isticalo probleme, insi-stiralo na dvojnom državljanstvu između BiH i Crne Gore, razgovaralo sa doma-ćim predstavnicima vlasti i instutucija. Udruženje gostovalo, ali i ugostilo broj-ne važne ličnosti, među kojima je i bivši

n Sa desna na lijevo: Salih Akgul Hadžifejzović, biznismen iz Istanbula, bivša dekanesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Almira Hadžović – Džuvo, Almir Škrijelj, sekretar Udruženja, i prof. Izudin Bajrović

n Sa desna na lijevo: prof. dr. Zuvdija Kandić, dr. Lejla Kandić, potpredsjednik Opštine Petnjica Muslija Kalić i predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović

n Intoniranje himne Bosne i Hercegovine

n Predsjednik UGPS-a izlaže svoj Program rada

n Predsjedavajući Skupštine prof. dr. sci. Redžep Dizdarević

6

PEČAT

hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, ista-knuti intelektualac, državnik, humanista i prijatelj, kojemu su tom prilikom do-dijelili Zlatnu plaketu Udruženja, zatim brojni ambasadori, privrednici, umjetni-ci, intelektualci...

7. Mnogo se uradilo na uvezivanju iseljeništva Sandžaka direktno, ali i kroz projekte i prijave na konkurse. Također, kontaktirani su i uvezivani uspješni i pa-metni ljudi porijeklom iz Sandžaka di-ljem svijeta.

8. Stav i djelovanje Udruženja bilo je protivljenje svim unutarnjim podjelama.

9. Nije zapostavljena ni kulturu, kroz organizaciju ili suorganizaciju promoci-ja knjiga, izložbi slika i predavanja, uvi-jek kada bi procijenili da je to u skladu sa jačanjem zajedničkih ciljeva i objek-tivnim mogućnostima (promocija roma-na „Treći put“ autora Nijaza Turkovića;

predavanje akademika Šerbe Rastodera u prostorijama Udruženja o temi „Sa-rajevo svijet – doprinos građana porije-klom iz Crne Gore koji žive i rade u Sa-rajevu u sferi nauke, kulture, sporta i ko-mandanata u proteklom ratu“; promocija knjige „Bošnjaci-odani građani Turske“, autora prof. dr. Saita Kačapora; knjige

„U potrazi za smislom“, autora Faruka Dizdarevića; knjige Ulvije Mušovića iz Prijepolja „Putevi i stranputice“. Tako-đer i likovnih izložbi slika akademskog slikara Džeka Hodžića pod nazivom „Apokalipsa 1“ i „Apokalipsa 2“ itd.).

10. Interesi i ciljevi zastupani su beskompromisno i kroz medijski prostor.

n Obraćanje gosta Ejupa Nurkovića, predsjednika Opštine Rožaje

n Uspješan rad UGPS-u - prof. dr. Enes Pelidija u ime Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca

n Za dušu recitali jednog od naših najpoznatijih glumaca - prof. Izudina Bajrovića

n Pozdravni govor rektora Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifata Škrijelja

n Obraćanje gosta Mirsada Jusufovića, člana Gradskog vijeća Novog Pazara

7

PEČAT

Broj takvih izjava, saopćenja i intervjua je prevelik da bi se nabrojao. Najviše je to bilo povodom revizije državljanstava, kada je provedena veliku kampanju na svim poljima, pa i na polju medijskog djelovanja i to - u Avazu, na Al Jazeeri,

BHTV-u, TV Liberti, Radiju Slobodna Evropa, TV Vogošća, TV Alfa, portalima kao što su source.ba, depo.ba itd.

11. Njegovana je poštovana vjer-sku tradiciju kroz organiziraciju svako-ga ramazana po jednog tradicionalnog

iftara za: univerzitetske profesore u BiH porijeklom iz Sandžaka, donatore sti-pendija te članove Upravnog odbora i Predsjedništva.

12. 25 godina rada i djelovanja obilježeno je organizacijom šahovskog turnira u martu 2016. godine, na kojem su učestvovalo 9 takmičarskih ekipa - ta-kmičari iz skoro svih podružnica.

Urađeno je djelimično formiranje baze podataka o stanovništvu (socijalna karta).

13. Insistirano je na timskom radu, koordinaciji i interakciji te je, s tim ci-ljem, održano 9 sjednica Predsjedništa Udruženja (3 samostalne i 6 zajedničkih sa Upravnim odborom). Upravni odbor je održao 13 sjednica. Održana je i jedna sjednica u proširenom sastavu, kojoj su prisustvovali Nadzorni odbor, Sud časti i Statutarna komisija. u

n Amra Đečević

n Sa lijeva na desno: predsjednik Opštine Rožaje Ejup Nurković, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća u BiH prof. dr. Marinko Pejić, rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifat Škrijelj, akademik Šerbo Rastoder, glavni i odgovorni urednik „Almanaha“, časopisa za proučavanje, zaštitu i prezentaciju kulturno-istorijske baštine Bošnjaka/Muslimana Crne Gore

n U ime akademskog slikara Džeke Hodžića, poklon sliku UGPS-u uručio je Nazif Babaić

n Veliki broj uglednih gostiju

n Sa desna na lijevo: Emin Jašarbašić, bivši predsjednik Zavičajnog kluba Pljevljaka i prijatelja u BiH, Samir Vranj i Sakib Ibrahimović

8

Opšti uzroci iseljavanja

Razne okolnosti su u zadnja tri vije-ka uticale na iseljavanje Bošnjaka-Mu-slimana sa područja Balkana, daleko najviše iz Sandžaka i Crne Gore, a ogro-mna većina je utočište našla u Turskoj. Taj proces se odvijao kontinuirano, s tim što je u nerijetkim, burnijim periodima poprimao razmjere pravih talasa. O toj temi postoji skroman opus pisanih izvo-ra i radova, nastalih iz raznih poriva i uglova gledanja, ponekad časnih i činje-ničnih, a pretežno u funkciji dnevno-po-litičkih potreba. Te potrebe su se svodile što na pripremanje terena za predstoje-ća, što na opravdavanje već počinjenih zlodjela raznih režima, zarad kićenja njihovih vođa oreolima neizbježnih i istorijskih ili, pompeznije rečeno, svetih misija uklanjanja – sa raznim podvari-jantama gnusnosti – jednog naroda sa njegove rodne grude.

Cilj ovog tekst nije, nekakav istori-ografsko-dokumentaristički poduhvat nuđenja konačne verzije i istine o tim događanjima, odnosno opovrgavanja jednih, a afirmisanja drugih tvrdnji. Ovo je tek sažeti i ovlašni presjek sjećanja au-tora na ono što je imao prilike pročitati – vođen ne temeljitim istraživačkim ambi-cijama, već jednostavno onim što mu je spontano i u ličnoj radoznalosti dopalo ruku. Uz to, ovo je još više zapis o tome što sam mogao čuti iz daleko bogatijeg i uvjerljivijeg izvora – usmenog preda-nja o pomenutoj temi, brižno čuvanog u zavičajnom, sandžačkom i crnogorskom miljeu; dakle, onom podneblju koje su kroz ta zla stoljeća opustošili daleko naj-veći pogromi, progoni i seobe Bošnjaka.

Tek nakon sažetog predstavljanja tih saznanja do kojih sam došao iz pisanih

i nepisanih izvora o opštim uslovima u kojima se odvijala i uzroka zbog kojih se odvijala svekolika bošnjačka golgota u ranijim vremenima, opsežnije ću izni-jeti svoja lična iskustva i svjedočanstva vezana za odlaske mojih sunarodnika u jeku izgradnje socijalističkog društva te jačanja bratstva i jedinstva kao njegovog tobožnjeg temelja; za događaje koji su se od najranijeg djetinjstva bolno urezivali u psihu moje i niza približnih generacija.

Naravno, iseljeničke talase bošnjač-ko-muslimanskog naroda prema Turskoj su generisale prevashodno zločinačke aktivnosti raznih velikodržavnih proje-kata i koncepata, “osvajača” i “oslobo-dilaca”, kojima je ovaj narod bio nezao-bilazna i dežurna meta. Uz kraće pauze, pogromi i nasilni progoni su na području Sandžaka i Crne Gore vršeni kontinuira-no od kraja 17. vijeka, pa do okončanja Drugog svjetskog rata. Naravno, uz tu bogatu zločinačku hroniku, na iselja-

vanje su značajno uticale i razne vrste perfidnih pritisaka i diskriminacije Boš-njaka u režiji svih režima na ovim pro-storima koji su permanentno podsticali antibošnjačko i anti-muslimansko raspo-loženje, odnosno kreirali ambijent u ko-jem će se pripadnici ovog naroda osjeća-ti tuđincima na rodnoj grudi i budućnost potražiti drugdje (čitaj: u Turskoj).

To raspoloženje kod hrišćanskog, a naročito pravoslavnog stanovništva na Balkanu, izdašno je zloupotrebljavano od strane tadašnjih velikih evropskih sila. Tako su početni istrjebljivački po-hodi protiv bošnjačko-muslimanskog stanovništva bili podstaknuti upravo stvaranjem “Svete lige” – saveza protiv Turske koji su formirale Austrija, Polj-ska i Venecija 1684. godine, da bi im se poslije priključila i Rusija.

“Istraga poturica”

Iza kulisa Velikog bečkog rata (niz vojnih sukoba od 1662. do 1699. godi-ne) između “Svete lige” i Osmanskog carstva, kada je počela opadati moć Tur-ske, upravo tada formirana “Srpska do-brovoljačka milicija” izvršila je 1698. težak zločin nad civilnim stanovništvom i razorila grad Novi Pazar – ekonomsko, kulturološko i emotivno središte San-džaka iz kojeg se osmanska vojska bila povukla.

A kao početak institucionalnog (dr-žavnog) terora nad bošnjačko-musliman-skim narodom Balkana najčešće se uzima svirepi obračun sa pripadnicima bošnjač-ko-mus-limanskog naroda u Crnoj Gori, poznat kao istraga poturica. Jezikoslov-ci napominju da arhaični pojam “istra-ga” zapravo znači “zatiranje traga”, o čemu se u ovom slučaju istinski i radilo,

PEČAT

n Piše: Ismet DEDEIĆ

Istrage ljudi bez dušeIseljavanje u tursku (I dio)

Iseljeničke talase bošnjačko-muslimanskog naroda prema Turskoj su generisale prevashodno zločinačke aktivnosti raznih velikodržavnih projekata i koncepata „osvajača“ i „oslobodi-laca“, kojima je ovaj narod bio nezaobilazna i dežurna meta.

9

PEČAT

odnosno da se ta “istraga” ne podudara sa savremenim značenjem “istrage”. Wi-kipedija (sh.wikipedija) istragu poturica definiše kao “istrjebljenje crnogorskih Mus-limana”, zvanih “poturica”, koje su po nalogu vladike Danila I Njegoša (vla-dao u periodu 1697–1737.) preduzeli cr-nogorski plemenski glavari 1709. godine.

“Krvoločni vijenac”

Meta ove akcije je bilo tada brojno bošnjačko-muslimansko stanovništvo šireg područja Cetinja. Dijelom je li-kvidirano, dijelom nasilno prevedeno u pravoslavlje, a jedan broj je pobjegao u gradove sa značajnijim prisustvom pripadnika ovog naroda.

Za izvršenje pokolja izabran je naj-veći hrišćanski praznik Božić, koji inače simbolizuje mir i ljubav među ljudima. Zbog toga je srpsko-slovenački publici-sta Pavle Rak ovaj božićni pokolj oka-rakterisao kao drastičan primjer “totalne inverzije smisla Božićnog praznovanja koje bi celom svetu trebalo da donese mir Božiji”, čime “Srpska pravoslavna crkva, radi ostvarenja svojih politič-kih ciljeva, odustaje od samih hrišćan-skih vrednosti.”

Sve to će “opjevati” sredinom 19. vi-jeka Petar II Petrović Njegoš u čuvenom epu “Gorski vijenac” koji je za jedne ne-nadmašno književno-istoriografsko dje-lo, a za druge morbidno i sramno slavlje-nje krvoločnosti i genocida. U svakom

slučaju i istraga poturica i Gorski vijenac će postati i dugo ostati nenadmašna in-spiracija za mnoge druge zločinačke ak-cije u narednim vremenima protiv boš-njačko-muslimanskog naroda.

Vukova osuda Karađorđa

A i prije nastanka tog epa desiće se niz zlodjela. Uz one manjih razmjera, ostaće naročito zapamćen krvavi pohod na Sjenicu, pod vodstvom Karađorđa Pe-trovića, u vrijeme Prvog srpskog ustanka 1809. Tom prilikom je u Sjenici ubijeno preko 2.500 Bošnjaka, što je bilo dvije trećine ukupnog broja stanovnika, a Novi Pazar je spaljen i tom prilikom je ubije-no na stotine Bošnjaka, što je bila repriza pogromaškog udara iz 1689. godine.

Poznato je i da se Vuk S. Karadžić, čuveni srpski književnik i jezički refor-mator, gnušao sjeničkog pokolja i digao glas protiv zločina: “Nije dužnost istori-čara da krije od naroda njegovu sramotu nego da mu je, kao istinoljubac, otkri-va u cilju odbacivanja takve prošlosti.” Zbog toga što je istinito prikazao neča-sno izigravanje dogovora sa braniocima Sjenice, te zlodjela koja su ustanici na čelu sa Karađorđem Petrovićem, poči-nili nad tamošnjim bošnjačkim življem, Vuka su osuđivali neki srpski istoričari.

Nasilna pokrštavanja

Četiri godine nakon pojave “Gor-skog vijenca” (knjiga je objavljena 1847. u jermenskom manastiru u Beču), otpočeo je proces prevođenja muslima-na u pravoslavnu vjeru u Vasojevićima.

n Danilo Petrović Njegoš

n Bošnjaci nekada

n Karađorđe Petrović n Vuk Karadžić

10

PEČATTada su 32 bratstva nasilno pokrštena. Između ostalih, spominju se: Fatići, od kojih su Đakovići, zatim Ćulafići, Laba-ni, Đukići, Šobajići, Mališići, Ćeranići, Guberinići, Savovići, Mašići, Čukići, Zečevići i dr. Pokrštavanje su izbjegli: Memovići, odnosno Memići, od kojih su današnji Crnovršani, Zujovići, Đukići, Garčevići. Godine 1858. prisilno su po-kršteni Ramhusovići i Mandžukići, da bi nakon izgradnje Berana 1862. uspjeli da prebjegnu u novoizgrađeni grad i da se ponovo vrate u islam.

O prisilnom pokrštavanju muslima-na u Vasojevićima ostalo je svjedočenje arhimandrita pri cetinjskom manastiru Nićifora Dučića, koji je ovo pokrštava-nje podrobnije objasnio u svom radu: “Krštenje poturčenjaka u Vasojevićima 1825–1867”, koji je objavljen u crnogor-skom godišnjaku “Orlić”, za 1866. godi-nu. (Mustafa Memić, “Bošnjaci (Musli-mani) Crne Gore”, Podgorica 2002, str. 135–137.)

Pogromi u Kolašinu i Nikšiću

Rat između Rusije i Turske 1853–1856. godine, poznat kao Krimski rat, bio je povod za nastavak istrjebljenja bošnjačkog stanovništva. U udarima crnogorskih snaga Vasojevića, Gornje i Donje Morače i drugih, pobijeno je oko 600 Bošnjaka u Kolašinu. O napadima na Kolašin i na Bihor obaviještena su konzularna predstavništva u Mostaru, uz isticanje podatka da je samo u Bihoru ubijeno 200 Bošnjaka Muslimana.

Odluke Berlinskog kongresa dovele su do novih stradanja Bošnjaka-Muslima-na i Albanaca. Naročito su teško stradali nikšićki i kolašinski Muslimani. To je ra-đeno iako su Berlinskim ugovorom (član 30) vjera i imovina bili zagarantovani. Od 625 bošnjačkih porodica u Nikšiću su ostale samo tri. U Kolašinu je prije Ber-linskog kongresa bilo 4.067 Bošnjaka, a nakon njega tamo ih više nije bilo.

“Neograničeni lov” na ovaj narod po-činje od okončanja turske uprave 1912. godine. Tada su srpska i crnogorska vojska preuzele i podijelile Sandžak. Kod istica-nja ratnih ciljeva, kralj Nikola je prven-stveno isticao “oslobođenje Zete i zemlje Nemanjića” i “Osvetu Kosova”. Započe-ti su višegodišnji zločinački pohodi čija meta je bilo civilno bošnjačko i albansko stanovništvo, od prvih prelaza preko Tare, do Mojstira, Plava, Gusinja i Đakovice.

Brodarevo

Prema svjedočenju Ruždije Potur-ka, u Brodarevu, kod Prijepolja, četnici Koste Pećanca su na svirep način ubili 15 uglednih mladih Bošnjaka iz tog kra-ja. Zločin je izvršen na imanju porodice Šehović gdje se i danas nalazi grobnica ubijenih. Tada su stradali: Hadžiabaz Balićevac, Zahir Bašić, Zejnil Bjelak, Rašid Jejna, Murat Kompirović, Zećir Kriještorac, Ramo Mujezinović, Ibrahim Pačariz, Jakup, Meho i Salko Poturak, Salko i Šemso Rovčanin, Šahin Tumbul i Zećo Šiljević.

Nakon počinjenog zločina, jedan od zlikovaca koji je bio komšija ubijenih, Ivan Marinković, tražio je od porodica stradalih zlato kako bi im tobože bili pošteđeni životi. Ne znajući da je zločin već izvršen, porodice su Ivanu Marin-koviću dale zlato koje je tražio. S tim u vezi, Ruždija Poturak napominje da da-nas od porodica Marinković, Ivana i nje-govog brata Milana, nema živućih poto-maka – “zatrle su se”. Ovaj zločin vlasti su ignorisale, te niko nije odgovarao.

Berane

Zbog nedostatka pisanih tragova i svjedočanstva, za što krivicu snosi i nedopustiva politika “netalasanja” boš-njačkih elita u raznim periodima, isuviše dugo su velom mračne tajne bile obavije-

ne pojedinosti stradanja Bošnjaka u Be-ranama potkraj 1912. Taj propust i grijeh je donekle ublažen napisom akademika Šerba Rastodera u reviji “Bihorac”, a neke podatke je zabilježio i Mihailo La-lić. Navodno, povod za to stradanje bilo je ubistvo vojnika Tripka Bulatovića. Vlasti su zbog toga započele široku kam-panju terora. Pri sprovođenju u Podgo-ricu grupe osumnjičenika za pomenuto ubistvo, na Trešnjeviku su 22. oktobra 1912., prema spisku koji postoji u istraž-noj dokumentaciji, ubijena 23 Bošnjaka.1

Autor pomenutog teksta ističe da imenovanima na spisku treba dodati i “dva nizama” koji nisu navedeni. Dalje napominje da su, uz 14 Ramhusovića sa spiska, još trojica njih – Kiko, Ze-kan-Zećo i Jupo Ramhusović strijelja-ni u Beranama odmah nakon pogibije vojnika, što čini ukupno 17 nastradalih pripadnika ovog bratstva. Pomenuta tro-jica su strijeljana po presudi vojnog suda koju je odobrio kralj Nikola, bez prava apelacije. Sudije vojnog suda su bili pop Miljan Cemović i Ivan Čukić.

Na pomenutom spisku su i dvojica Garčevića, jedan Đukić i šest Crnovr-šanina, sudeći po dokumentima, iako su nosioci prezimena Crnovršanin na spisku imenovani drugačije. Tako je smrt vojni-ka Bulatovića glavom platilo ukupno 31 lice bošnjačke nacionalnosti, od kojih je više od polovine iz mahale u kojoj je vojnik ubijen. O tome, kako je i pod ko-jim okolnostima nastradao Bulatović, u

n Bošnjački muhadžiri u Istanbulu

11

PEČAT

dokumemntima nema tragova. Očito da to nadležnima nije bilo zanimljivo ko-liko potreba da se taj slučaj iskoristi za neprimjerenu odmazdu, te da podstakne na druge zločine nad “Turcima”.

Upravo taj termin “Turci” je službeno korišten u istrazi o opisanom slučaju. Za istragu je bila zadužena Oblasna uprava Andrijevica, a njenom realizacijom je rukovodio sekretar Opštinske uprave Mirko Dedović. On je, pozivajući se na izjave pratilaca te jedne svjedokinje-čo-banice, utvrdio da je “25 Turaka ubijeno od strane pratnje pri pokušaju bjekstva”, te zaključio “imam čast predložiti da se ovaj slučaj stavi ad acta.”

Plav i Gusinje

Radi zastrašivanja stanovnika Plava i Gusinja, okupacione vlasti su u martu 1913. strijeljale dvanaest plavskih prva-ka na Racini. U istom mjesecu i godini,

okupacioni vojni sud osudio je na smrt 25 građana Gusinja. U drugoj grupi iz Gusinja i okoline strijeljano je 29 Boš-njaka i Albanaca. Uporedo se provodi prisilno pokrštavanje mještana Plava i Gusinja, a preko 700 onih koji su to od-bili, odvedeni su u bukagijama i konop-cima na Previju i strijeljani. Oko 5.000 je, pod prijetnjom smrću, pokršteno.

Ove zločine potvrđuju i neki srpski izvori, kao što je izvještaj komandanta jedne jedinice svom pretpostavljenom o zvjerstvima neregularnih crnogorsklih jedinica, koje je predvodio general Avro Cemović iz Berana. Dakako, ima svje-dočanstava i u “crnogorskoj arhivi”, a dokument koji ilustruje vrh vrhova okrutnosti i nečovječnog tretmana jed-nog naroda je izvještaj komandanta ko-lašinske brigade, upućen kralju Nikoli novembra 1912. godine. U njemu je navedeno da je “ukorijenjeno mišljenje da se prema Turčinu Srbin ne bi mogao

ogriješiti”, bez obzira šta da mu uradi. I izvještaj američke komisije iz Vašin-gtona, 1914. godine, koji se bavi Prvim i Drugim balkanskim ratom, govori o teškim zločinima i obespravljenosti mu-slimanskog stanovništva Sandžaka, Ko-sova i Makedonije.

Nakon raspada austrougarske monar-hije Bošnjaci postaju žrtva novih vlasti – Kraljevine SHS, a kasnije Kraljevine Jugoslavije. Memorandum sandžačkih Muslimana predsjedniku vlade Ljubi Davidoviću iz avgusta 1919. godine sa-drži zahtjev za državnom zaštitom ovog naroda, uz predočavanje da je od stvara-nja Kraljevine SHS u Sandžaku opljač-kano 194 muslimanskih sela, ubijeno 1.300 pripadnika ovog naroda i nanese-na velika materijalna šteta.

“Predizborni” pokolj

U avgustu 1921. godine, u priboj-skom srezu vršena su nasilja žandarma, komita i naoružanih seljaka nad Musli-manima kao i u prijepoljskom okrugu, u kojima je stradalo 21 lice, što je uticalo na poslanike Jedinstvene muslimanske organizacije (JMO) da intervenišu kod vlade i zatraže energične mjere protiv zlikovaca. U oktobru 1921. godine, ko-mandant tzv. “letećih vodova” kraljev-ske vojske Kosta Pećanac pozvao je na “predizborni skup” kmetove i odbornike iz Štavičkog i Šahovićkog sreza, i njih dvadeset, na čelu sa imamom Broda-revske džamije, Ibrahimom efendijom Pačarizom povezao i na svirep način poubijao. U julu 1922. godine, regularna vojska Kraljevine Jugoslavije, opet pod

n Ljubomir Davidović n Stevan Moljević n Kosta Pećanac

n Muslimani u izbjeglištvu

12

PEČATkomandom Koste Pećanca, bez ikakvog povoda ubila je 31 Bošnajaka u mirnom selu Starčevići u opštini Tutin, ne pošte-djevši ni tek rođenu bebu.

Šahovići i rožajska sela

Pomenuti i drugi zločinački pohodi tzv. letećih odreda Koste Pećanca, koji su služili brutalnom učvršćenju nove vlasti od 1919. do 1923. godine, predstavljali su uvod u stravičan, ranije opisani zlo-čin nad Bošnjacima u opštini Šahovići. Kao što je ranije opisano, taj zločin je 1924. godine izvršila razularena i nao-ružana crnogorska svjetina, zbog osve-te za ubistvo jednog njihovog državnog službenika što su oni pripisivali bošnjač-kim komitskim vođama, mada je kasnije ustanovljeno da se radi o međucrnogor-skom obračunu koji nema nikakve veze s Bošnjacima. Na najgrozomornije nači-ne, ponoviću ranije već zapisano, pobi-jeno je između 500 i 1.000 stanovnika, a hiljade njih protjerano, nakon čega su Šahovići, Pavino Polje, Grnčarevo i ostala naselja u tom kraju ostala bez bošnjačkog stanovništva, do tada izrazi-to većinskog u Šahovačkoj dolini. Sve to je prošlo bez ikakve ozbiljnije istrage i zvaničnog utvrđivanja bilo čije odgovor-nosti, čime je država nezvanično stavila svoj potpis ispod ovog “mirnodopskog genocida”, pa su zločini mogli biti mir-no nastavljeni. Na meti pripadnika žan-darmerije u decembru te krvave 1924. godine našla su se rožajska sela Besnik, Balotiće, Bać, Malindubrava i Paučina, zbog navodne potrage za komitama. Bez obzira što komitama nije bilo ni traga, ubijen je 21 mještanin, a među njima i dva starca od 94 i 95 godina. Opisuju-ći sve ove zločine, mađarski akademik Jože Bajza u svojoj studiji “Crnogorsko pitanje” je napisao da se “gore prilike nego što su u Crnoj Gori ne mogu sresti ni u jednom dijelu Evrope.”

Albanci – jedini prijatelji

U narednim godinama, nije bilo zlo-činačkih akcija protiv običnog naroda, ali je vlast Kraljevine SHS, pomoću tajne policije, organizovala lov na vođe bošnjačkog komitskog pokreta, koji je bio jedina istinska zaštita ovog naroda, a koji su se većinom bili sklonili u Al-baniju i nisu više predstavljali nikakvu realnu opasnost po režim. Tim akcijama

klasičnog državnog terorizma, ubrzano je rasulo ostataka komitskog pokreta, s jedne strane, te unesen novi nemir među bošnjačko stanovništvo, s druge strane, što je i bio glavni cilj.

U Drugom svjetskom ratu Bošnjaci Sandžaka ponovo su se našli u raljama raznih interesa i ratno-političkih strate-gija, bez ijednog istinskog saveznika i prijateljski naklonjenog naroda, izuzev Albanaca, koji su se i sami pozabavili sopstvenim opstankom. Odmah po oku-paciji, ova regija je podijeljena na oku-pacione zone, pa se novopazarski kraj našao u njemačkoj, a rožajski i ostali cr-nogorski krajevi Sandžaka u italijanskoj okupacionoj zoni. Italijanske okupacione vlasti su svim sredstvima pomagale svo-je četničke vazale, koje je predvodio voj-voda Pavle Đurišić, a ovi opet nisu krili da svjetski ratni potres, ma čime da je iniciran i vođen, za njih u crnogorskom miljeu ne predstavlja ništa drugo do novi “krstaški rat”. Dakle, priliku da dokrajče “nekrst” i viševjekovnu “istragu poturi-ca”.

Moljevićev nastavak genocida

Poznato je da je četnički pokret već imao ideološko-programski temelj u vidu zloglasnog memoranduma “Homogena Srbija” koji je u junu 1941. sačinio Ste-van Moljević. Međutim, zbog “genocid-nog podebljanja” akcionog djelovanja, formulisana je i zasebna politička plat-forma četničkog pokreta u Crnoj Gori.

To je urađeno na Konferenciji četničkih intelektualaca Crne Gore, Boke i San-džaka koja je održana krajem novembra i početkom decembra 1942. godine u Ša-hovićima, dakle najvećem zločinačkom izvorištu i ishodištu nakon one početne “istrage” Vladike Danila u cetinjskom kraju.

Napravljen je jasan plan za uništenje bošnjačko-muslimanskog stanovništva. Tako se zločinačkom naumu, koji je spo-radično i uz manji broj žrtava provođen od samog početka rata, sada pristupilo sistematično i temeljito.

Bijelo Polje, Priboj, Pljevlja

U napadu oko 3.000 četnika na boš-njačko-muslimansko stanovništvo u bje-lopoljskom srezu koji je upriličen, tradi-cionalno već – na Božić, početkom 1943. godine, uništena su 33 bošnjačka sela na desnoj obali Lima (Donji Bihor). Tom prilikom je ubijeno oko 1.400 osoba, među kojima i znatan broj žena, staraca i djece. Ta brojka navodi se i u četničkom izvještaju višoj komandi od 10. januara 1943., što su prenijeli Vladim Dedijer i Antun Miletić u knjizi “Genocid na Mu-slimanima 1941–1945”.

Pored samih masovnih ubistava, ni-kada ne mogu biti zaboravljeni grozo-morni načini na koje su ona izvršava-na. Mirko Ćuković u knjizi “Sandžak” svjedoči: “Oni su ubacivali djecu, žene i starce u kuće i druge zgrade, zatim su ih punili slamom ili sijenom i palili. Jagoš

n Četnici i Nijemci

13

PEČATKorać je vezivao žene za hrastove, stav-ljao im slamu u dimije i spaljivao ih”.

U selu Stublo zvjerski je ubijeno tri-detoro djece i pet žena. A zločin u bjelo-poljskom selu Visočke ostao je posebno zapamćen i po svireposti zlikovaca, a istovremeno i po najuzvišenijem i naj-časnijem postupanju žrtava u svekolikoj tamnici sandžačke istorije. Najprije su u kući Ahmeta Bućana, u bjelopoljskom selu Visočke, zlikovci ubili svih petnaest članova porodice.

A zatim su krvave orgije nastavili u kući Ahmetovog brata Lata. S tim u vezi partizanski general Savo Joksimović u svojoj knjizi “U gerili”, (Titograd, 1963.) piše:

“To jutro, bubanjska gerilska grupa slušala je vrisak žena i djece, halak četni-ka, potmule pucnje, požar i dim. Vidjeli su golu i bosu djecu, raščupane i razdrlje-ne žene. Kamen da proplače, ali ne i pija-ne i ostrvljene četničke zvijeri. U malom muslimanskom selu Visočkom, u kući Lata Bućana bilo se zatvorilo 12 žena i djece. Emina, stara 20 godina, jedina je davala otpor puškom. Kad joj je nestalo metaka, pokušala je da pređe u susjednu kuću i i potraži municiju, ali je četnik uhvati. Ona mu reče: Ako si Crnogorac, da si mi pobogu brat, obraz mi sačuvaj, a krv ti halal. Drugi četnik je ubi u rukama prvog. Zapališe kuću i mrtvu je ubaciše da i ona izgori pored oca Lata, žene mu Kime, sina mu Meha od 18 godina, Ajne s dvoje djece od kojih je jedno imalo 3 a drugo 5 godina, i Crnovršanin Numana sa majkom i dvoje djece od 6 i 7 godina”.

Nakon što su u četnici u selu pobili desetine komišija, počev od braće Ra-ifa od 2 i Fajika od 4, pa do slijepog starca Murata Mehovića od 70 godina, koga su isjekli i bacili u vatru, herojski i samoubilački im se suprotstavila Bega Ličina iz Korita. Zbog toga su je vezali, napunili dimije kučinom i konopljom, i zapalili. Ostala je priča, da je Bega, dok se pretvarala u buktinju, prkosno učila Šehadet.

Prema objedinjenim podacima za 1943. godinu, ne računajući Bošnjake koji su nastradali kao učesnici pokreta otpora, već samo civile, četnici su u Pri-bojskom srezu ubili oko 1.900 pripadni-ka ovog naroda – svih uzrasta i polova; u Pljevaljskom srezu je bilo oko 1.500 žrtava, među kojima i 175-oro djece, a u bjelopoljskom srezu je evidentirano pre-ko 3.000 bošnjačkih civilnih žrtava.

Pomenuti ili njima približni podaci o stradanjima bošnjačkog stanovništva na ovim područjima navode se u nekoliko izvora, između ostalih i u knjizi Hajrudin Čengića “O genocidu nad Bošnjacima (Muslimanima) u zapadnom dijelu San-džaka 1943. godine”.

Zločini “oslobodilaca”

Već sam napomenuo da je Drugi svjetski rat, kao i u prethodne istorijske kataklizme, bošnjački narod u cjelini, a naročito u Sandžaku, zatekao bez ijed-nog savezničkog uporišta te bez ikaka-vog strateški profilisanog političkog ili ratnog cilja, izuzev nasušne zaštite svo-

jih ognjišta i života. Pa i narodnooslo-bodilački, odnosno partizanski pokret u Sandžaku i Crnoj Gori je bio opterećen okolnostima ne svojstvenim ostalim po-dručima bivše Jugoslavije, neobjašnjivo podozriv i rezervisan, a nerijetko i otvo-reno neprijateljski prema bošnjačkom nacionalnom korpusu u ovim krajevima.

U obimnoj registraturi zločina nad Bošnjacima Sandžaka i Crne Gore, čiji sažetak ovdje predstavljam u funkciji rasvjetljavanja uzroka njihovog iselja-vanja u Tursku, neizostavna su i zlodjela partizanske vojnopolitičke vlasti koja su naročito došla do izražaja prilikom pre-uzimanja sandžačkih gradova od strane partizana tokom 1945. godine i po uspo-stavljanju njihove uprave.

Dražini i Đurišićevi, pa “Titovi”

Već je isticano da su partizani od samog formiranja svog pokreta u Crnoj Gori i Sandžaku većinom imali neskri-vene rezerve i odbojnost prema bošnjač-kom stanovništvu – kao nekakvom tu-đinskom, pa i neprijateljskom etničkom elementu. Nerijetko se taj odnos u praksi, na terenu, malo ili nimalo razlikovao od četničkog.

Zlodjela koja su četnici radili tokom rata, a naročito do 1943., kada im je ka-pitulacija Italije, kao glavnog saveznika i logističkog skrbnika, “potkresala krila”, partizani su nastavili po okončanju rata. Tada počinje teror “oslobodilaca”, koji će počesto znati da nadmaše svoje četničke uzore. I premda je u ovoj publikaciji već pominjano, nipošto nije suvišno bezbroj puta ponoviti da je toj praksi umnogome doprinijela činjenica da se u Crnoj Gori, nakon pada Italije, daleko više nego na bilo kojem drugom području desio pre-obražaj “dražinovaca” i “đuriševaca” u “titovce”. Naravno, ne po idejama, već po obilježjima.

Kažem, nije suvišno to ponavljati, jer je koštalo života i života. Naravno, nisu partizani u svojoj opijenosti preuzi-manjem vlasti bili “nježni” ni u drugim regijama, niti prema ostalim narodima. Ali, ničija glava nije bila tako jeftina 1945/46. prošlog vijeka kao bošnjačka u Sandžaku, ponajviše zbog tog perfidnog prerušavanja zlikovaca.

Bila je to praksa širom Sandžaka ali ja, naravno, ponajviše raspolažem podacima i svjedočenjima vezanim za n Partizani u Bijelom Polju 1944.

14

PEČATrožajski kraj, premda je u drugim mje-stima bilo znatno više žrtava. Za tu či-njenicu Rožaje treba da budu zahvalne Rožajcima u partizansko-komunističkim redovima koji su se suprotstavili namje-rama svojih krvoločnih saboraca. Dakle, iz mog zavičaja ću početi ovu krvavu in-venturu, uz poneki kraći opis okolnosti u kojima su ubistva vršena. Naime, pored samih likvidacija veoma je važno predo-čiti i zlikovačku “maštu” s kojom je to či-njeno, a u čemu se prepoznaje kontinuitet “šahovačkog rukopisa”.

Likvidacije iz ćeifa

Pored ubistava istaknutih narod-nih vođa i uglednika u rožajskom kra-ju – mula Jakupa Kardovića, Ademage Kurtagića, Meha Kalača i drugih, što je prethodno već opisano, “oslobodioci” Rožaja nisu zaobilazili ni običan svijet. Da su ubijali iz ćejfa i obijesti povrđu-je slučaj Ćamila Kurpejovića koji je, prema knjizi Alije Matovića “Rožaje i okolina ...”, teško ranjen dok je radio na njivi, izvan naselja. Slučajni prolaznici su ga teško ranjenog donijeli u kuću Će-rima i Tahira Sutovića, gdje mu je pru-žena najnužnija pomoć. Kad je ta vijest došla do partizanskih egzekutora, oni su ga ranjenoga pokupili i dokrajčili u obližnjem šumarku.

U Grahovu, nadomak Rožaja, parti-zani su za vodiča uzeli mladog Muhare-ma Murića. Kad ih je doveo gdje su tra-žili, iz čista mira su ga likvidirali, baš kao i Ćerima Kuča iz Biševa, te devetnaesto-godišnjeg Hazira Kuča iz Donjeg Biševa.

Pošto je po nepisanom pravilu – pro-sto zbog demonstracije sile, moći i naci-onalističke mržnje, koja se petokrakom nije mogla sakriti – trebalo krvlju “zaliti” cijelo područje, partizanska kaznena ek-spedicija je išla od sela do sela. Na Ma-lindubravi su likvidirali Arslana i Vejsela Hota samo zato što su na njih naišli, baš kao i u Suhom Polju Ibrahima Hajdarpa-šića, mladića slučajno dospjelog iz Bije-log Polja.

Nije smjelo ostati nekažnjeno ni Ko-ljeno, pa su partizani ubili, bez ikakvog povoda i objašnjenja, braću Dedeić – Beku i Avda. Beka im je možda bio “kriv” kao istaknuti branilac legendarne linije odbrane na Kacuberu, gdje su slo-mljeni brojni četnički napadi, a Avdo sa svojih 66 godina, valjda, zbog toga što je klanjao na livadi. Rafalima su prekinuli

molitvu, polomivši mu obje noge, pa je zbog nepodnošljivih bolova Avdo molio komšije koji su naišli da mu skrate muke. U blizini su ubili i Cena-Zejnela Nurko-vića, takođe bez ikakvog razloga, izuzev ako grijeh nije bilo to što je bio jedan od čuvara pravoslavne Radeve Mahale u vrijeme najvećih iskušenja.

Među grozomornije zločine spada ubistvo trojice Hadžića iz Balotića: Idri-za, njegovog amidže Mehdije i amidžića Adema. Adem mi je bliža rodbina; on i moja majka su bili djeca od sestre i brata. Njih trojicu su partizani pokupili u mobi-lizaciji 1944. Ne prihvatajući da budu u vojsci gdje se ubija bez suđenja, iako je rat završen, te da prisilno jedu svinjetinu, oni su se vratili u svoje selo. Pošto im je dojavljeno da su pod prijetnjom smrtne kazne, sklonili su se u jednu pećinu. Po-tjera, prepuštena mučiteljskom užitku, nije žurila sa okončanjem “posla”, pa su pozvali Ademovu majku Razu i, unezvi-jerenu od straha, prisilili je da dovikuje sina i ostale na “prijeki sud”. Na kraju su na ulazu u pećinu naložili slamu, i kad su bjegunci, gušeći se, izletjeli, sasječeni su rafalima.

Nije li ovo Razino prisilno dozivanje sina istovjetno jednom od najpotresijih prizora iz srebreničkog genocida 1995., čiji je video snimak šokirao cijeli svijet: Otac Ramo doziva sina: “Nermineee, hajde dol amo, ja sam dol amo. Slo-bodno kod Srba, svi hajte”. Tim riječi-ma je Ramo dozivao sina Nermina, ne sluteći pritom da ga doziva u smrt, jer su pripadnici Vojske Republike Srpske obećali da im “neće ništa”. Nerminov kostur pronađen je u masovnoj grobni-

ci u Snagovu kod Zvornika, a Ramin na suprotnom kraju – u Zelenom Jadru kod Srebrenice.

Ljudi bez duše

A u rožajskom kraju, da nastavimo priču od pedesetak godina ranije, četnici s petokrakama, na istom – strateškom i vječitom zadatku, nisu posustajali. Kako opisuje Alija Matović u knjizi “Rožaje i okolina...”, došli su pred kuću Rašita, drugog Idrizovog i Ademovog amidže. Prisilili su Rašita da zakolje ovnove i da im priredi gozbu, a komšijama nare-dili da zaigraju kolo i pjesmom proslave zločin. U ciničnom žargonu nove vlasti, otimanje ovnova je kvalifikovano kao “ekonomsko kažnjavanje jataka”. Rašit se, poput mnogih drugih žrtava nepod-nošljivih partizansko-komunističkih zu-luma, iselio u Tursku čim mu se ukazala prilika. “Behu to neki ljudi bez duše”, zabilježio je nekoliko decenija kasnije Alija Matović zaključak bolne ispovi-jesti o ovom slučaju Rašitove kćerke, Asife Hadžić Murić, takođe iseljenice u Istanbulu.

Među najbizarnije razloge za torturu spada slučaj jednog pripadnika bratstva Nurkovića. On je ispričao da je sanjao Tita, a ta vijest je, prema tadašnjem ure-đenju i funkcionisanju društvenog po-retka, munjevito došla do OZN-e, što je “sanjara” koštalo tri mjeseca teškog zatvora.2 Istovremeno je taj slučaj “anti-državnih snova” iskorišten da se “osum-njiči” cijelo bratstvo, pa je vlast zatvorila 27 Nurkovića – 18 muškaraca i 9 žena. Svakodnevno su ih ih tukli, noću kljukali

15

PEČATu Ibar, a najteže su mučili Meda Maljćo-va tražeći da im preda pištolj koji je za-plijenio od italijanskog majora prilikom razoružanja Italijana na Turjaku. Vrhu-nac zvjerske okrutnosti je bilo onesposo-bljavanje testisa, tako da više nije mogao imati djece. To je učinio oficir OZN-e Arso Mujović iz Police, iste one Police iz koje se krenuli mnogi zločinački po-hodi na Bošnjake u raznim vremenima i režimima.

Većinu ovih slučajeva je istražio i za-pisao u svojoj knjizi “Rožaje i okolina...” rožajski publicista i nekada perspektivni sandžački komunistički kadar Alija Ma-tović. On je i lično, zajedno sa svojim najbližima, bio žrtva “zločina” crnogor-skog pravosuđa, montiranog u republič-kom političkom vrhu. Na pravdi boga odležao je 11 godina zatvora, o čemu ću opširnije govoriti kasnije.

Matović je, nakon svega što je pre-živio, “građu” sakupljao tek početkom ovog vijeka, a knjigu objavio 2009. godi-ne. Od tada se pojavljuje još nekoliko pu-blikacija koje se sa poprilične vremenske distance bave ovom tematikom na cije-lom prostoru Sandžaka. Nažalost, blije-đenje sjećanja i prirodno osipanje svje-doka, uz višedecenijski strogi režimski muk o tome, s jedne strane, te konformi-zam i nesklonost bošnjačke intelektualne elite, prije svega u BiH, pa i u Sandžaku i Crnoj Gori, s druge strane, da zadire u ovu osjetljivu tematiku, urezali su teško otklonjive tragove zaborava.

Hodrovica “Ekspedicija smrti”, na-kon rožajskog, nastavila je “posao” u susjednom bihorskom kraju. Jeziv zločin počinili su pripadnici OZN-e u proljeće 1945. u pećini Hodrovica iznad sela Rad-manaca. O tome je opširnije pisao Zum-ber Zuko Muratović u knjizi “Sandžački

gazija mula Osman Rastoder”. Zbog nepovjerenja prema partizani-

ma i izbjegavanja da se priključe u nji-hove redove, što je bilo uzorokovano prethodnim partizanskim brojnim zlo-činima, jedna grupa Bošnjaka iz Bihora se sklonila u pećini Hodrovica, u nepri-stupačnom brdskom predjelu iznad sela Radmanaca. Sve do septembra 1943. godine oni su bili zaštitnici Bošnjaka Gornjeg Bihora i šire, što je umnogome preduprijedilo četničke zločine kakvi su počinjeni na drugim područjima. Novo-postavljeni komandir Stanice milicije u Petnjici Tale Đukić dobijao je informa-ciju gdje se kriju, ali znajući da se radi o časnim ljudima koji nisu načinili ništa što bi im partizanska vlast mogla staviti na dušu, nije preduzimao nikakve akcije. Ali, na višem nivou nisu mislili tako, pa je u martu 1945. organizovana potjera.

Napadači su opkolili pećinu i pozvali Bihorce da se predaju. Pošto su ovi odbili, dopremljena je i zapaljena slama na ulazu, kako bi ih dimom istjerali van. Pošto je unutra postajalo nepodnošljivo, Hašir-beg Ćorović iz Lozne je predlagao da na juriš izađu iz pećine i pokušaju proboj, jer će u suprotnom svi biti ugušeni i likvidirani. Ali, ostali su bili u nedoumici. U pećini je postojao uzani tajni otvor za koji oznaši nisu znali, ali kroz njega su se mogli izvu-ći samo oni najsposobniji, penjući se na pojaseve koje su imali oko struka. Tako su se izvukli samo četvorica.

Pošto je gusti dim sve više stezao grla, Hašir-beg Ćorović je bacio bombu na napadače u zasjedi i jurišajući kroz gusti dim uspio da izbjegne sigurnu smrt. Kasnije je uhvaćen i osuđen na višego-dišnju robiju. Izdržao je zatvorsku ka-znu, te u Rožajama zasnovao porodicu, doživjevši duboku starost. Ličina Hako

se ugušio u pećini, a ostale koji su bili priseljeni izaći, napadači su poredali u vrstu, vezali ruku za ruku i strijeljali ih. Tako su nastradali:

Ćamil Rastoder, Desto-Daka Rasto-der, Ramo Palamar, Kožar Šećo, Hivzo Ličina, Nail Ličina, Jonuz Šabotić, Hivzo Škrijelj i Ćako Šahman.

Šemso Kožar i Džimso Klica ubijeni su u potjeri 1946. u Jajevicama kod Dod-brodola, Reku Šahmana su oznaši ubili u blizini njegovog rodnog sela Lozne, Meta Kožar i Mursel Rastoder su se ka-snije predali, osuđeni i na pravdi boga odležali robiju. Jedina “krivica” svih ovih ljudi je što nisu mirno i krotko, sa glavama na panju, čekali da četnici pobi-ju i njih i sve ostale Bošnjake u Bihoru.

Bez ikakvog povoda, pred kraj rata su partizani ubili Latifa Šabotića. Njegov brat Ramiz je istom prilikom uspio po-bjeći dok su ga sprovodili, ali ga je na-knadno ubio Dervo Agović iz sela Bare. Pred sami kraj rata ubijeno je još nekoli-ko mladih Bihoraca iz porodica Kočan, Palamar, Muratović i drugih. Nakon rata, zbog navodnih zločina koji uopšte nisu dokazivani, pogubljeni su Habo i Elmaz Šabotić i još trojica Šabotića. Njihove porodice su nakon toga označene kao ne-prijateljske i taj status, sa svim popratnim tegobama, imale su sve do potkraj dvade-setog vijeka.

Niko nije odgovarao za zločin koji su pravoslavci iz zloglasne Police počinili nad bratstvom Garčevića (Bošnjaci sa Police). Ubijeno je oko 30 muškaraca. O ovom zločinu se, pod pritiskom režima, moralo šutjeti kao da ga uopšte nije bilo, sve do 1968. kada su ostaci tijela izvađe-ni iz pećine u koju su bili bačeni. Nakon svega, više nema Bošnjaka na Polici.

Novi Pazar

Najveće zločine partizani su počinili u Novom Pazaru o čemu je pisano u ne-koliko publikacija. Strijeljanja svih onih koji nisu bili po volji majoru Đorđu Pe-runičiću iz Pljevalja i njegovim saradni-cima – zločincima iz OZN-e, započeta su u novembru 1944. i trajala tokom cijele 1945. Najmasovnija likvidacija je izvr-šena u januaru 1945. kada je na Hadžetu i drugim stratištima ubijeno preko 2.000 Bošnjaka. Najprije su likvidirani ugled-ni prvaci i predvodnici naroda, poput pominjanog Aćifa ef. Hadžiahmetovića i njegovih saradnika. u

1 Na spisku su: Mustafa Garčević, Ako Fejzov Ramhusović, Buto Ahmetov Ramhusović, Mustafa Olev Ramhusović, Sejdo Smajiljov Ramhusović, Kujo Sejfov Ramhusović, Amo Medov Ramhusović, Dulko Smailov Ramhusović, Smail Dulkov Ramhusović, Sefo Usov Ramhusović, Zekac (?!) Ramhusović, Redžo Nezirov Ramhusović, Murat Ramhusović, Kadrija Muratov Ramhuso-vić, Šaban Ram-husović, Neko Đukić, Arif Mandžuka, Bahto Mandžuka, Uso Trakalica, Šaban Usov Trakalica, Arif Bošnjak, Bećo Šahinov Ko-lašinac, Mujo Selmanov Garčević .

2 Odjeljenje za zaštitu naroda, OZN ili OZN-a, je bezbijednosna (kontraobavje-štajna) služba Titove Jugoslavije. Ustanovljena je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u maju 1944., a poslije rata, u martu 1946., je reorganizovana u civilnu Upravu državne bezbednosti (UDB) i vojnu Kontraobaveštajnu službu (KOS) Jugoslovenske narodne armije. .

16

EKONOMIJA

Imajući u vidu ovako širok spektar oblasti u okviru kojih se pominje pojam konkurentnost postavljaju se mnoga pitanja kao: šta je to konkuren-tnost, koji faktori utiču na konkurentnost, kako se mjeri konkurentnost, kako posti-ći konkurentnost, kako održati konku-rentnost, itd.

Iako se stiče utisak da je to novi fe-nomen koji se pojavio sa liberalizacijom spoljne trgovine u uslovima opšte globa-lizacije u toku posljednjih decenija, pa-žljivo čitanje klasika ekonomske litera-ture pokazuje da su suštinska pitanja na-cionalne konkurentnosti bila na samom vrhu skale interesovanja političara već stotinama godina. Ono što se vremenom mijenjalo jeste terminologija kojom se „briga“ za konkurentnost nacionalne pri-vrede javno iskazivala: od Adama Smita na ovamo govorilo se o „komparativnim prednostima“, o „kvalitetu spoljne trgo-vine“ (koji se mjeri dugoročnim odno-sima razmjene, tačnije odnosima cijena izvoza i uvoza, ili rastućim učešćem industrijskih proizvoda u izvozu itd.), o „proizvodnom i industrijskom potenci-jalu zemlje“, o „tehnološkim prednosti-ma“, o „kompetitivnim prednostima“ itd. U svim navedenim primjerima suština je bila i ostala gotovo neizmjenjena, a to je interes da se podigne sopstvena konku-rentnost i, istovremeno, ostvari pozitivan pomak u odnosu na ostale zemlje

U domaćoj i stranoj literaturi, na-vedeno je više definicija pojma konku-rentnost. Ovdje ću navesti samo jednu, koju je prihvatila OECD, 1997 godine. Ona glasi: “Konkurentnost je nivo do kojeg zemlja može da u slobodnim i rav-

nopravnim tržišnim uslovima proizvede robe i usluge koje prolaze test međuna-rodnog tržišta, uz istovremeno zadrža-vanje i dugoročno povećavanje realnog dohotka stanovništva”.

Analizom ove definicije, može se konstatovati da ona upućuje na novi pri-stup mjerenja konkurentnosti, te se može koncipirati kao sinteza:

- teorijskog izučavanja ekonomskog rasta, bogatstva nacija, produktivnosti, investicija, faktorske raspoloživosti, ge-ografske lokacije, regionalne orijentacije i specijalizacije u proizvodnom sektoru;.

- sposobnost nacionalne ekonomije da postigne održiv razvoj-srednji rok, posmatranog s makroekonomskog as-pekta konkurentnosti i sposobnost po-slovnog sektora da doprinese blagostanju nacionalne ekonomije - kratki rok, sa mi-

krokonomskog aspekta konkurentnosti; i- ekonomske stabilnosti i strukturnih

prilagođavanja.

Teorijski okvir istraživanja međunarodne konkurentnosti

Kako je proučavanje međunarodne konkurentnosti i značajno iscrpilo svoje postojeće mogućnosti to se fokus ranijih teorija, koje su bile na državi i njenim prirodnim komparativnim prednostima, pomjerilo na pitanje nacionalne konku-rentnosti. Kompleksnost i multidiscipli-narnost konkurentnosti, naročito njene međunarodne dimenzije, osnovni su ra-zlog što u literaturi postoji mnoštvo defi-nicija ovoga pojma.

Može se reći da je neka država konku-rentnija od druge u proizvodnji određene robe, međutim ovakva logika zaključiva-nja se ne može primjeniti na cjelokupnu nacionalnu ekonomiju jer države ne kon-kurišu jedna drugoj kao preduzeća. Zbog toga, moram reći, da je opsesija konku-rentnošću opasna i pogrešna.

Ako pođemo od činjenice, da naj-važniji faktori konkurentskih prednosti u industrijama naprednih ekonomija nisu naslijeđeni već stvoreni faktori unutar nacija, kroz procese koji su karakteri-stični za svaku naciju i industriju i među-sobno se razlikuju. Za naciju je bitno da posjeduje institucionalne mehanizme za kreiranje specijaliziranih faktora, da ih neprekidno stvara, poboljšava i razvija. Najvažniji proizvodni faktori su oni koji uključuju konstantne i velike investicije i koji su specijalizirani. U ovom kontekstu posebno su bitni vještine i znanje popu-

Konkurentnost bosanskohercegovačke privrede

n Piše: Prof. dr. Halid KURTOVIĆ

Termin „konkurentnost“ se, posebno u 21. vijeku, široko upotrebljava u ekonomskoj litera-turi, a često ga koriste ekonomisti, biznismeni, političari, novinari, univerzitetski profesori i oko njega se vode rasprave. U ovom kontekstu govori se o mnogim aspektima kao naprimjer stabilnom deviznom kurentnosti, mikrokonkurentnosti, itd.

17

EKONOMIJA

lacije, naučna baza, sofisticirana fizička infrastuktura, od koje su transportna i komunikacijska najbitnije za povećanje stepena konkurentnosti određene zemlje.

Često se, sada u eri globalizacije, govori o tome, da bi globalna konku-rentnost mogla umanjiti značaj domaće potražnje. I to s pravom, jer se u praksi ovaj uslov posmatra kao posebno važan. Pored veličine domaće potražnje, važan je i njen karakter. Sastav i karakter do-maćeg tržišta obično ima disproporcio-nalni uticaj na to kako firme shvataju, in-terpretiraju i reaguju na potrebe kupaca. Nacije postižu konkurentske prednosti u industrijama gdje domaća potražnja pru-ža njihovim kompanijama jasniju i raniju sliku o narastajućim potrebama kupaca, i gdje zahtjevi kupaca pritiskaju kompani-je da inoviraju brže i postižu sofisticira-nije konkurentske prednosti od njihovih stranih rivala.

Posebna determinanta konkurentske prednosti nacije su povezane i potporne industrije koje su međunarodno kon-kurentne. Mnogo značajnija od pukog pristupa dijelovima i mašinama je pred-nost koju domaće i povezane industrije ostvaruju u inovacijama i poboljšanjima, prednost zasnovana na blizini poslovnih relacija. Dobavljači i krajnji korisnici lo-cirani jedni blizu drugih mogu ostvariti prednosti zbog kratke linije komunikaci-je, brzog i konstantnog protoka informa-cija i tekuće razmjene ideja i inovacija. Konkurentska prednost se ostvaruje iz

bliskih poslovnih relacija između svjet-ski priznatih dobavljača i industrije. Međutim, korist od domaćih dobavljača i povezanih industrija zavisi od ostalih determinanti, jer se bez pristupa napred-nim faktorima ne mogu ostvariti značaj-ne prednosti.

Okolnosti, prisutne u nacionalnim privredama, utiču na tendenciju i način na koji su firme stvorene, organizovane i vođene, kao i na način kako konkurišu. Neke od najvažnijih nacionalnih okol-nosti su naklonost prema vlastima, na-klonost radnika prema menadžmentu i obratno, socijalne norme individualistič-kih ili grupnih ponašanja i profesionalni standardi. Pri čemu se poseban akcent stavlja na intenzitet rivalstva između do-maćih firmi. Lokalni rivali vrše pritisak jedni na druge da inoviraju proizvode i procese, da snižavaju troškove, da po-većavaju kvalitet proizvoda i usluga, da kreiraju nove proizvode i usluge.

Pored ove četiri osnovne determinan-te konkurentnosti, treba imati u vidu i važnost dvije druge komponente: ulogu šansi (slučajni događaji koji mogu pozi-tivno utjecati na biznis) i ulogu vlade u vođenju ekonomske politike, kao bitnog faktora za kreiranje ambijenta u kojem biznis funkcioniše.

Shodno navedem, može se zaključiti, da je konkurentnost jedne zemlje, grani-ca do koje je ta zemlja sposobna da gene-riše bogatstvo, mjereno u odnosu na dru-ge zemlje, na svjetskom tržištu. Zemlja

može poboljšati svoju konkurentnost ako poveća svoje produktivne sposobnosti na nivou zemlje, na nivou industrije, na nivou firme i na nivou pojedinaca. Pro-movisanje tehnoloških inovacija i us-postavljanje odgovarajućih institucija je bitno zbog razvoja bazičnih naučnih spo-sobnosti istraživanja i razvoja, podrške obrazovnim institucijama koje istražuju, uče i podupiru ekonomski razvoj.

U cilju postizanja ekonomskog zdrav-lja, zemlje pokušavaju da razviju potenci-jal za održivi ekonomski rast kreiranjem odgovarajućih politika koje promovišu investicije, potrošnju, rast realnih priho-da, performanse uslužnih i proizvodnih sektora i razvoj infrastrukture. Izgradnja finansijskog sektora je vrlo bitna jer omo-gućuje inostrane investicije. Internacio-nalizacija se odnosi na granicu do koje zemlja participira u međunarodnoj trgovi-ni i investicijama. Pri tome se otvorenost odnosi na lakoću prekograničnih tokova resursa, roba, usluga, ljudi, rada, tehno-logije, informacija i kapitala. Poboljša-nje konkurentnosti na nivou industrije je vezano za poboljšanje četiri atributa nacionalnih prednosti: prvi se odnosi na poziciju nacije u faktorima proizvodnje; drugi atribut je vezan za uslove potražnje, tj. na prirodu tržištne potražnje za indu-strijskim proizvodima i uslugama; treći atribut su odgovarajuće i podržavajuće industrije, koji se odnosi na prisustvo i podršku nacionalnih dobavljača ili dru-gih povezanih industrija, kao i na prisu-stvo razvijenih klastera; četvrti atribut se odnosi na rivalstvo i poslovnu praksu, tj. na prirodu domaćeg rivalstva, na uslove pod kojima se poslovanje organizira i iz-vršava. Konkurentnost na nivou firmi se odnosi prvenstveno na razlike u strategi-jama, principima ili pristupima domaćih firmi u odnosu na firme iz drugih zemalja, tehnološke inovacije i principe organiza-cije. Konkurentnost na nivou pojedinaca se odnosi na ljude ili ljudske resurse i to radnike, preduzetnike, managere, inže-njere, edukatore, političare.

Faze u razvoju konkurentnosti

Uspješan ekonomski razvoj države je proces postepene nadgradnje, tokom koga se nacionalno poslovno okruženje razvija kako bi podržalo sofisticiranije i produktivnije načine konkurisanja kom-panija u datoj ekonomiji. Države se na različitim nivoima ekonomskog razvoja

Konkurentnost bosanskohercegovačke privrede

18

EKONOMIJA

suočavaju sa različitim izazovima, odno-sno napreduju u smislu karakterističnih konkurentskih prednosti i načina konku-risanja. Mjerenje konkurentnosti država počiva na pretpostavci da ekonomije zemalja prolaze kroz tri faze konkuren-tnosti.

a) faktori vođenja ekonomijeb) ekonomija bazirana na investira-

nju, ic) ekonomija bazirana na inovacija-

ma.U prvoj fazi troškovi inputa primarno

određuju nivo konkurentnosti tzv. faktor-ski vođene ekonomije. U faktorski vođe-noj privredi, osnovni izvori konkurentno-sti i izvoza su jeftina radna snaga i prirod-ni resursi. Preduzeća proizvode robe ili relativno jednostavne proizvode dizajni-rane u drugim visoko razvijenim zemlja-ma. Tehnologija je uvozna i dostupna kroz direktne strane investicije i kopiranje. U ovoj fazi razvoja kompanije konkurišu na osnovu cijena i obično kompanije nemaju direktan pristup stranim potrošačima.

U drugoj fazi efikasnost upravljanja determinira ekonomski razvoj koji je ba-ziran na investiranju. U investicijama vo-đenoj fazi, proizvodnja naprednijih proi-zvoda i više efikasnijih usluga je osnova konkurentske prednosti zemlje. Velike investicije u efikasnu infrastrukturu, ad-ministraciju koja će kvalitetno podržavati biznis, jaki investicioni podsticaji, pobolj-šanje vještina i bolji pristup investicionom kapitalu omogućuju značajna unapređenja produktivnosti. Iako se proizvodi i uslu-ge ne razlikuju od globalnih, tehnologija i dizajn u velikoj mjeri i dalje dolaze iz inostranstva. Tehnologija je dostupna kroz licenciranje, zajednička ulaganja, direktne strane investicije i kopiranje. Države u

ovoj fazi usvajaju stranu tehnologiju, ali također počinju da razvijaju kapacitete da poboljšaju vlastitu tehnologiju. Privreda u ovoj fazi ostaje osjetljiva na finansijske i vanjske krize, specifične sektorske šoko-ve, ali konkurentnost je stabilnija nego u zemljama koje zavise od cijena faktora proizvodnje.

U trećoj fazi jedinstvena vrijednost određuje ekonomiju zasnovanu na inova-cijama. Ovdje su konkurentske predno-sti bazirane na sposobnosti proizvodnje inovativnih proizvoda i usluga korište-njem najnaprednije svjetske tehnologi-je. Nacionalno poslovno okruženje je u potpunosti razvijeno u svim oblastima uz prisustvo razvijenih klastera. Kompani-je konkurišu jedna drugoj jedinstvenim strategijama koje su često globalne. Ino-vativno vođena ekonomija se karakteriše visokim učešćem usluga i otpornošću na spoljne šokove.

Druga bitna pretpostavka na kojoj po-čiva mjerenje konkurentnosti je struktura baziranog na 12 stubova konkurentnosti koji nude cjelovitu sliku konkurentnosti

zemlje mjerene u globalnom okruženju na svakoj od faza njenog razvoja.

Stubovi konkurentnosti su:- Institucije, - Infrastruktura, - Makroekonomska stabilnost, - Zdravstvo i primarno obrazovanje, - Visoko obrazovanje i specijalistička

obuka, - Efikasnost tržišta roba, - Efikasnost tržišta radne snage, - Efikasnost finansijskog tržišta, - Tehnološka spremnost, - Veličina tržišta, - Sofisticiranost poslovanja i - Inovativnost. Prva četiri stuba 1.- 4., koji su karak-

teristični za faktorski vođenu ekonomiju, predstavljaju bazne uslove, stubovi 5.-10. predstavljaju pojačivače efikasnosti i karakteristični su za efikasnošću vođe-nu ekonomiju, dok su stubovi 11. i 12. faktori inovativnosti i sofisticiranosti i karakteristični su za inovacijama vođenu ekonomiju.

Konkurentnost privrede Bosne i Hercegovine

Polazeći od definicija konkurentno-sti, pristupa njenom izučavanju i prikazu iste, kada je privreda u pitanju, a imaju-ći u vidu, da utvrđujemo konkurentnost naše zemlje s aspekta privrednih kretanja u odnosu na okruženje, počet ćemo od geoprometnog položaja.

Geoprometni položaj zemalja koje graniče s Bosnom i Hercegovinom (Sr-bija, Crna Gora i Hrvatska), a u tom kontekstu, posebno geoprometni položaj Republike Hrvatske, koji omogućuje na-šoj zemlji različite vidove privrednih ak-

19

EKONOMIJA

tivnosti, a prije svih međunarodne eko-nomske odnose. To potvrđuju dosadašnja iskustva, koja govore, da su naši najzna-čajni partneri u vanjskotrgovinskoj raz-mjeni Republike Hrvatska i Srbija. Ovo potvrđuje tvrdnju, da blizina privredno razvijenih zemalja, nije konkurencija, već suprotno od toga, stvara realne pret-postavke za uspostavljanje utakmice, odnosno takmičenja u tome, koja će od tih zemalja biti konkurentnija na među-narodnom tržištu.

Navedeno, posebno dolazi do izraža-ja, kada se promatra geoprometni položaj Bosne i Hercegovine. Geografsko-pro-metni položaj naše zemlje predstavlja di-namičnu komponentu ukupnog razvitka. Ovakav geoprometni položaj posebno dolazi do izražaja u činjenici, da se Bo-sna i Hercegovina nalazi na raskrižju dva osovinska komunikacijska pravca:

- regionalnog, državnog, međudr-žavnog (BIH-RH) i

- europskog karaktera što determinira sadašnju, ali određuje i njegovu buduću poziciju u ovom dijelu Europe.

Oba su podjednakog značenja ali je onaj osovine sjever - jug važniji. Ta po-veznica mora i kopna, dolinom Neretve,

je završni dio vertikale europskih komu-nikacija iz poznatog Koridor C-5 (Bal-tik-Adriatik).

Druga osovina, Jonski pravac, slijedi obalu Jadranskoga mora i povezuje Eu-ropu preko Balkana sa Bliskim istokom. Podjednako je važan, ali ne tako priori-tetan.

Poznavanje privrednih potencijala svih zemalja, predstavlja uvod u osmi-šljavanju projekta Bosne i Hercegovine i postavljanje takve organizacije privred-nih aktivnosti, koja će umanjiti uticaj konkurentskih privrednih potencijala ze-malja iz okruženja.

Osnovno polazište u planiranju privrednog razvoja Bosne i Hercego-vine, predstavlja realno sagledavanje naše konkurentske sposobnosti u odno-su na okruženje. Analiza i procjena tre-ba da se baziraju na sagledavanje odre-đenih prednosti Bosne i Hercegovine, koje se ogledaju u rudnom bogatstvu, hidrpotencijalu i mogućnostima unapre-đenja drvne industrije.

Ako konkurentnost naše zemlje, kao izvoznika roba i usluga na inozemnom tržištu, posmatramo kroz ostvareni izvoz, tada na osnovu statističkih podataka,

Tabela br. 1: Vanjskotrgovinslka razmjena BiH s inostranstvom u 2010 godini

Država IZVOZ UVOZ % Izvoz/Uvoz OBIM RAZMJENE

Hrvatska 1,092.310 2,507.828 43,55 3,600.138

Srbija 925.058 1,627.242 56,85 2,552.300

Njemačka 1,120.481 1,196.481 93,65 2,316.961

Slovenija 617.801 1,286.272 48,03 1,904.074

Italija 866.460 1,035.235 83,7 1,901.695

Austrija 478.148 892.990 53,58 1,371.138

Švajcarska 162.700 912.803 17,82 1,075.503

Mađarska 127.026 482.329 26,34 609.355

Turska 82.022 337.457 24,31 419.480

Velika Britanija 32.367 364.355 8,88 419.480

Crna Gora 327.385 64.370 508,60 391.755

Češka Republika 80.723 232.348 34,74 313.071

Ostale zemlje 1,381.335 2,389.739 57,80 3,771.074

UKUPNO: 7,293.816 13,329.450 54,72 20,623.266

Tabela br. 2: Vanjskotrgovinska razmjena FBiH s inostranstvom 2010. g. (u 000)

Država IZVOZ UVOZ % Izvoz/Uvoz OBIM RAZMJENE

Hrvatska 765.332 2,052.487 37,29 2,817.819

Njemačka 925.397 918.780 100,,72 1,844.177

Slovenija 394.373 944.862 41,74 1,339.235

Italija 519.927 678.076 76,68 1,198.002

Srbija 470.723 565.139 83,29 1,035.862

Austrija 392,913 506.279 77,61 809.192

Mađarska 96.872 321.815 30,10 418.687

Turska 56.213 264.577 21,25 320.790

Švicarska 24.985 280.003 8,92 304.988

SAD 6.992 234.291 2,98 241.283

Češka Republika 48.820 187.801 26,00 236.621

Luksemburg 35.608 177.071 20,10 212.680

Ostale zemlje 1,258.698 1,644.384 76,54 2,903.082

UKUPNO: 4,871.245 8,598.493 56,65 13,469.738

20

EKONOMIJA

slobodno možemo reći da Bosna i Her-cegovina spada u zemlje koje još uvijek nemaju značajno mjesto na međunarod-nom tržištu. U tom kontekstu, dat ćemo prikaz ostvarene razmjene naše zemlje s inostranstvom.

Iz podataka navedenih u tabeli 1, da se zaključiti, da je u 2010. godini ukupna vanjskotrgovinska razmjena tokom 2010. godine iznosila 20,623.266.000,00 KM od čega na izvoz otpada 7, 293.816.000,00 KM, a na uvoz 13,329.450.000,00 KM. Deficit ostvaren tokom 2010. godine iznosi 6,035.634.000,00 KM, odnosno da je izvozom pokriveno svega 54,72% vrijednosti uvezenih roba i usluga.

Međutim, ako ostvarenu razmjenu s inostranstvom posmatramo po uvozu i izvozu koji su ostvareli entiteti Bosne i Hercegovine i Distrikt Brčko, tada ćemo uočiti ne srazmjer, odnosno, uočit ćemo, da je ta razmjena ostvarena između Fe-deracije Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, u najvećoj mjeri, vršena sa Re-publikom Hrvatskom, odnosno razmjena Republike Srpske sa Srbijom

Tokom 2010 godine najveći obim prometa FBiH ostvarila je s Republikom Hrvatskom, i to:

- Izvezla robe u vrijednosti 765.332.000,00 KM, što iznosi 23,87% ukupnog izvoza

Odnosno, izvoz u Hrvatsku čini 10,49% ukupno ostvarenog izvoza Bo-sne i Herecegovine

- Uvezla roba i usluga u iznosu u vri-jednosti od 2,052.487.000,00 KM, što čini 23,87% ostvarenog uvoza, odnosno 15,40% ukupnog uvoza Bosne i Hercegovine.

Ako analiziramo vanjskotrgovinski promet Republike Srpske, tokom 2010 godine, tada ćemo uočiti sljedeće:

- Izvezla robe u vrijednosti 2,231.997.000,00 KM, što iznosi 30,60% ukupnog izvoza Bosne i Hercegovine

- Izvezla robe u Republiku Srbiju u 406.904.000,00 KM, što iznosi 18,23% ukupnog izvoza

- Uvezla roba i usluga iz ino-stranstva u iznosu u vrijednosti od 4,081.807.000,00 KM, što čini 30,62% ostvarenog ukupnog uvoza Bosne i Her-cegovine.

- Uvezla roba i usluga iz Repu-blike Srbije u iznosu u vrijednosti od 990.319.000,00 KM, što čini 7,43% ostva-renog ukupnog uvoza Bosne i Hercegovi-ne, odnosno 24,26% ostvarenog uvoza RS

Tabela br. 3: Vanjskotrgovinska razmjena RS s inostranstvom 2010. god. (u 000)

Država IZVOZ UVOZ % Izvoz/Uvoz OBIM RAZMJENE

Srbija 406.904 990.319 41,09 1,397.223

Švicarska 136.297 623.587 21,86 759.884

Italija 342.374 337.660 101,40 680.034

Hrvatska 290.693 388.869 74,75 679.562

Slovenija 212.226 318.098 66,72 530.323

Njemačka 182.318 203.773 89,47 386.092

Austrija 132.194 210.798 62,71 342.992

Velika Britanija 12.514 299.785 4,17 312.298

Crna Gora 157.745 29.953 526,64 187.698

Mađarska 28.882 127.088 22,72 155.970

Nepoznata država 109.216 109.216

Češka Republika 31.731 41.958 75,62 73.689

Ostale zemlje 298.120 400.703 74,40 698.823

UKUPNO: 2,231.997 4,081.807 54,68 6,313.804

Tabela br. 4: Vanjskotrgovinska razmjena BiH s inostranstvom 2017. god. (u 000)

Država IZVOZ UVOZ % Izvoz/Uvoz OBIM RAZMJENE

Hrvatska 1,326.886 2,968.806 44,69 4,295.692

Srbija 1,157.928 2,545.462 45,49 3,703.390

Njemačka 1,610.227 1,750.942 91,96 3,361.169

Italija 1,218.253 1,620.460 75,18 2,838.713

Slovenija 987.937 1,689.569 58,47 2,677.507

Austrija 908.856 906.272 100,28 1,815.128

Turska 432.118 656.150 65,85 1,088.268

Mađarska 258.055 679.069 38,00 937.123

Ruska Federacija 146.939 575.974 25,51 722.914

Nizozemska 259.103 424.031 61,10 683.134

Švicrska 177.320 468.607 37,84 645.927

Poljska 137.483 485.446 28,32 622.930

Ostale zemlje 2,763.669 3,676.550 75,17 6,440.219

UKUPNO: 11,384.774 18,447.340 61,71 29,832.114

21

EKONOMIJA

Radi sveobuhvatnijeg prikaza, vanj-sko trgovinske razmjene Bosne i Herce-govine s inostranstvom, uradit ću kom-paraciju, vanjskotrgovinske razmjene ostvarene tokom 2017 godine, u odnosu na 2010 godinu.

Ako kompariramo podatke o uvozu i izvozu roba i usluga u periodu 2010 – 2017 godina, uočit ćemo sljedeće:

- Izvoz iz BiH je u 2017 godini, u od-nosu na 2010 godinu, povećan za iznos od 4,090.958.000,00 KM, odnosno za 56,10%;

- Uvoz je porastao sa 13,329.450.000,00 KM u 2010 godini, na 18,447.340.000,00 KM u 2017. godi-ni ili za 38,40%;

- Deficit u vanjskotrgovinskoj raz-mjeni smanjen je za 12,77%, jer je u 2010 godini iznosio 54,72%, dok je u 2017 godini, smanjen na 61,71% pokri-venosti uvoza – izvozom.

Međutim, ako ostvarenu vanjskotrgovin-sku razmjenu posmatramo, na osnovu ostva-renog uvoza i izvoza s pojedinim zemljama, tada se uočava da je Republika Hrvatska najzanačajniji partner Bosne i Hercegovine.

Kao što se to, iz prezentiranih podata-ka vidi, kako ostvareni izvoz u Hrvatsku,

tako i ostvareni uvoz iz ove zemlje, ima-ju konstatno povećanje.

Tokom 2010. godine, uvoz iz Hr-vatske učestvovao je sa 18,8% u uku-pnom uvozu roba i usluga u Bosni i Hercegovini, u 2013 godini sa 18,09%, u 2016 godini 15,71% i 2017 godine sa 16,09%. Znači, da je tokom posljed-njih godina od 2010. do 2017 godine, svaka šesta konvertibina marka, koja se isplaćivala za uvoz, odlazila na uvoz roba i usluga iz Republike Hrvatske. Zanimljivo je podatke o ostvarenom uvozu, analizirati po entitetima FBiH i RS. Na osnovu zvaničnih podataka koji se nalaze na stranicama koje objavljuje Vanjskotrgovinska komora Bosne i Her-cegovine, može se zaklučiti sljedeće:

- FBiH na osnovu podataka za 2017 godinu, iz Republike Hrvatske uvezla je roba i usluga u vrijednosti od 2,436.182,000,00 KM, što predstavlja 19,42% ukupno ostvarenog uvoza u ovaj entitet, odnosno 13,21% u ukupnom uvo-zu Bosne i Hercegovine.

- S druge strane, Republika Srpska, u istoj godini, ostvarila je uvoz iz Srbije u vrijednosti od 1,202.736.000,00 KM iz Srbije, koji u strukturi ukupnog uvoza u

Tabela br. 5: Vanjskotrgovinska razmjena FBiH tokom 2017. godine (u 000)

Država IZVOZ UVOZ % Izvoz/Uvoz OBIM RAZMJENE

Hrvatska 825.655 2,436.182 33,89 3,261.837

Njemačka 1,292.680 1,372.704 94,17 2,665.384

Slovenija 626.223 1,180.333 53,054 1,806.556

Srbija 643.178 1,127.021 57,07 1,770.200

Italija 664.498 1,072.780 61,94 1,737.278

Austrija 636.813 669.925 95,06 1,306.737

Turska 199.341 509.136 39,15 708.477

Mađarska 171.448 513,650 33,38 685.098

Poljska 93.750 380.995 24,60 474.705

SAD 59.554 391.946 15,19 451.500

Holandija 134.846 291.639 46,23 426.485

Švicarska 83.332 339.683 24,53 423.015

Ostale zemlje 1,945.458 2,259.754 86,09 4,205.212

UKUPNO: 7,376.774 12,545.711 60,17 19,922.485

Tabela br. 6: Vanjskotrgovinska razmjena RS u 2017. godini (u 000)

Država IZVOZ UVOZ % Izvoz/Uvoz OBIM RAZMJENE

Srbija 482.303 1,202.736 40,10 1,685.039

Italija 544.414 518.718 104,95 1,063.131

Hrvatska 473.175 394.048 120,08 867.224

Slovenija 350.620 465.280 75,36 815.900

Njemačka 301.801 274.513 109,94 576.314

Ruska Federacija 46.400 482.959 9,60 529.559

Austrija 261.826 208.892 125,34 470.718

Holandija 122.195 112.077 109,03 234.272

Mađarska 81.998 133.734 61,31 215.732

Švicarska 89.842 93.207 96,39 155.970

Crna Gora 145.974 35.487 414.89 181.461

Velika Britanija 44.774 124.794 35,88 169.568

Ostale zemlje 719.726 970.792 74,14 1,690.518

UKUPNO: 3,665.248 5,017.237 73,05 8,682.484

22

EKONOMIJA

Republike Srpske učestvuje sa 24%, od-nosno sa 6,52% u strukturi uvoza Bosne i Hercegovine.

Na osnovu ovih podataka, s pravom možemo reći, da su u Bosni i Hercegovini prisutni lobiji. Jedan, koji preferira uvoz roba iz Republike Hrvatske u Federaciju Bosne i Hercegovine i drugi, koji preferira uvoz roba iz Srbije u Republiku Srpsku.

Prema podacima, Vanjskotrgovinske komore BiH, naša zemlja je najviše izvo-zila robe, koje spadaju u kategoriju me-talnih proizvoda. To su proizvodi koji se svrstavaju u sektor “Običnih metala i pro-izvoda od običnih metala”, u ovu grupu su proizvodi od željeza, čelika, bakra, nikla, aluminija, olova, cinka, itd.i oni učestvuju sa 24,7 posto od ukupnog izvoza.

Drugim riječima, od ukupnog izvoza koji je ostvarila BiH u proteklim godina-ma, skoro trećina se odnosi na proizvode od metala. Trenutno je metalni sektor naj-veći izvozni sektor BiH. Vodeći izvozni proizvod ovog sektora su metali, odnosno aluminij i čelik, na drugom mjestu je au-tomobilska industrija koja bilježi stabilan rast uz značajan razvojni potencijal.

Evidentno je da postoji veliki poten-cijal u sektoru metalnih resursa tako da država i privredni subjekti u BiH trebaju dodatno intenzivirati aktivnosti kako bi se promovisala ova proizvodna grana. Međutim, nisko učešće ovog sektora u BDP-u ukazuje na nisku dodanu vrijed-nost izvoza, odnosno dodatno potvrđuje potrebu za inovacijama i integracijama u

lancima vijednosti ovih roba, kako bi se postigla njihova veće konkurentnost na stranim tržištima.

Međutim, ako sagledavamo učešće Bosne i Hercegovne u dijelu izvoza na globalnom nivou, utvrdit ćemo, da naša zemlja sudjeluje sa svega 0,03 posto u globalnom izvozu u sektoru roba i usluga. Prekomjernom liberalizacijom omogućio se lagan uvoz roba u BiH što se negativno odrazilo i na jačanje domaće proizvodnje.

Također, BiH je ostvarje vrlo značajan izvoz robe koja spada u rude i mineralne tvari u koje spadaju proizvodi kao što su sol, sumpor, zemlja, kamen, gips, kreč, cement, mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije, bitumenske tvari i mineralni voskovi.

Kada posmatramo strukturu proizvoda koji se najviše uvoze, vidi se, da BiH zna-čajan uvoz ostvaruje i u sektoru “Mašine, elektrotehnička oprema”, u koje spadaju proizvodi kao što su nuklearni reaktori, ko-tlovi, mašine te aparati i mehanički uređaji; njihovi dijelovi, električne mašine i opre-ma i njihovi dijelovi; aparati za snimanje ili reprodukciju zvuka; televizijski aparati za snimanje ili reprodukciju slike i zvuka i dijelovi i pribor za te proizvode. Najzna-čajni proizvodi koje BiH uvozi su nafta i ulja dobivena od bitumenskih minerala, naftna ulja, kameni ugalj, osobni automo-bili i druga motorna vozila, lijekovi, pri-rodni plin, električna energija, pivo i šećer.

U BiH je i prošle godine bio prekomje-ran uvoz vode, jer su uvezene 16.102 tone

negazirane prirodne mineralne vode u vrijednosti od 6,5 miliona KM, te 18.851 tona gazirane vode ukupne vrijednosti 8,5 miliona KM, a izvezeno je 17.526 tona vode u vrijednosti od 2,8 miliona KM.

Zanimljivo je da BiH ima znatno po-voljnije uslove za uvoznike vode nego za proizvođače, što je rezultat daleko većih količina mineralnih voda koje se uvoze, nego onih koje se izvoze iz naše zemlje. To je rezultat svih zakonskih propusta i nemara domaćih vlasti, jer samo na uvoz vode iz susjednih zemalja i zemalja EU, BiH je niz godina gubila godišnje više od 50 miliona eura. Posebno, ako se imau vidu činjenica, da BiH sadrži više vode nego cjelokupna srednja Evropa. Naša ze-mlja je prva u regiji, sedma u Europi kada govorimo o izvorima pitke vode. Usprkos tome, godinama unazad BiH uvozi enor-mne količine ovog prirodnog resursa. Sa 9.460 kubnih metara pitke vode po stanov-niku, BiH je vodeća u regionu. Ipak, uvozi skoro 8 puta više vode, nego što izvozi.

I dok bi prema svim relevantnim ana-lizama i naučnim istraživanjima BiH mo-gla sigurno ostvariti konkurentnu pred-nost u sektoru vodnih resursa, desilo se upravo suprotno, zemlja je postala uvozno orijentisana u ovoj oblasti.

Stoga, slobodno možemo reći, da umjesto da štiti domaću proizvodnju, pa tako i proizvodnju vode, ekonomska poli-tika u BiH se više okretala uvozu, iako je često ista domaća roba mnogo kvalitetnija i pouzdanija, što je rezultat lobija koji su prisutni u našoj zemlji. U ovom radu smo naveli vodu, kao jedan od ilustrativnih primjera kako se vlasti u Bosni i Hercego-vini odnose prema domaćim proizvodima i promociji domaće privrede.

S napomenom, da se domaća proi-zvodnja štiti, poticanjem konkurentno-sti i ulaganjem u istraživanja i razvoj, povećanje fonda znanja, olakšavanjem transfera tehnologija. Čime bi značajno ojačali domaću proizvodnju, sposobnu da se uhvati u koštac sa proizvodnjom iz drugih zemalja. Posebno, ako se ima u vidu činjenica da Bosna i Hercegovina ima niz konkurentnih prednosti, a poseb-no u oblasti prirodnih resursa.

Shodno navedenom, smatram da bi sinhronizovane mjere vanjskotrgovinske, monetarne i fiskalne politike mogle do-vesti do povećanja obima robne razmje-ne sa inostranstvom, poboljšanju uslova razmjene i poželjnog smanjenja visokog nivoa vanjskotrgovinskog deficita. u

n Bistre i čiste vode Bosne i Hercegovine

23

DRUŠTVO

Radoslav Rakonjac, koji je bio glav-ni inženjer akcije, kaže da je ova šuma danas značajno bogatstvo Sjenice, ali i cijele zemlje. Međutim, dio nje je zarastao u korov, na pojedinim mje-stima je zgusnuto i po nekoliko stabala, pa ovaj 70-četvorogodišnji inženjer šumar-stva smatra da joj je hitno potrebno pružiti odgovarajuću njegu, kako ne bi potpuno propala. Posmatrajući isječena stabla po-red puta, sumnjičav je da se danas čak i nezakonito eksploatiše.

“U minulih 20 godina, na lokalitetu Štavljanske Breze izostale su gotovo sve mere nege šume, ako se hitno ne prorede stabla, nećemo moći da ostvarimo cilj koji smo postavili na početku akcije, a to je da drvna masa šume bude 500 kubika drveta na svakom njenom hektaru”, dodaje Rakonjac.

On ističe da je u procesu upravljanja četinarskom šumom od 12 hiljada hektara potrebno zatražiti smjernice šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo Srbije, a kako bi se kvalitet postojećih četinara očuvao i dao kvalitet koji im garantuju pešterska klima i zemljište.

Sa sjedištem u selu Štavlju, Omladin-ska radna akcija – ORA “Pešter 78” traja-la je punih 12 godina – od 1978. do 1989.

Svake godine je radilo sedam brigada sa po približno 50 brigadista u tri mjesečne smje-ne, ili prosječno 1.050 brigadista godišnje.

Za 12 godina, radilo je oko 12.600 bri-gadista iz cijele tadašnje Jugoslavije, koji su posijali oko 12.000 hektara pešterskih goleti na brdima Cmiljevac, Kapura, Žit-nićka brda, Trabinac, Crni vrh, Stupska i Štavljanska Lisa, Štavljanska Breza, Sje-ničko Dubinje, Lupoglav, Žari kod Trije-

bina, Goveđak, Jadovnik, Ozren… Za to vrijeme posađeno je oko 24 miliona mla-dih sadnica četinara (oko 2.300 po hekta-ru), i to uglavnom smrče, crnog i bijelog bora, obične i srebrene jele, ariša i Panči-ćeve omorike.

Ovako pošumljene goleti trebalo je da imaju višestruku korist za prostor Pešter-ske visoravni, i to: promjenu klime hlad-ne visoravni, smanjenje erozija zem