Seminarski rad iz predmeta: Komercijalno bankarstvo

Tema:

GLOBALNA FINANSIJSKA KRIZA I NJEN UTICAJ NA BOSNU I HERCEGOVINU

Mentor: PripremiliDoc. dr. Fikret Hadžić Fatima Sofović

Merima Ćeman Mirela Peco

Sarajevo, maj 2009. godine

2

Sadržaj

Sadržaj .................................................................................................................... 2

1. Uvod ....................................................................................................................... 3

2. Globalna finansijska kriza ...................................................................................... 4

2.1. Pojam finansijske krize ....................................................................................... 4

2.2. Kreditna kriza – nastanak, uzroci i osljedice ...................................................... 5

2.2.1. Visokorizični hipotekarni krediti ..................................................................... 6

2.2.2. Tradicionalni i „subprime“ modeli kreditiranja ............................................... 6

3. Spašavanje globalnog finansijskog sistema ........................................................... 9

3.1. Bankrot banke „Lehman Brothers“ ..................................................................... 9

3.2. Ogromni troškovi bankarskih institucija ............................................................. 10

4. Etički razlozi krize ................................................................................................. 11

5. Refleksije svjetskih dešavanja na BiH ................................................................... 12

5.1. Uticaj globalne finansijske krize na realni sektor ekonomije BiH ...................... 13

5.2. Uticaj globalne finansijske krize na finansijski sektor BiH ................................ 19

5.2.1. Uticaj globalne finansijske krize na bankarski centar BiH .............................. 19

6. Mjere za ublažavanje efekta globalne finansijske krize ......................................... 24

6.1. Mjere CBBH i njihov efekat ............................................................................... 25

6.2. Mjere Vlade FBiH ............................................................................................... 28

6.3. Mogiće dodatne mjere za ublažavanje efekata globalne finansijske krize ......... 29

7. Zaključak ................................................................................................................ 30

Prilig 1 ..................................................................................................................... 31

Literatura ................................................................................................................. 33

3

1. Uvod

Otkako postoje berze i složeni finansijski sistemi, javljale su se i finansijske krize.

Nekada su one obuhvatale dijelove svijeta, a nekada, kao na primjer 1929-1930. godine,

gotovo čitavu planetu. Aktuelna kriza, koja je nastala u ljeto 2007. godine slomom američkog

hipotekarnog tržišta, u početku se manifestovala u formi kreditne krize. Ubrzo nakon toga,

prerasla je krizu velikih razmjera, te je danas nazivaju različito: globalna finansijska kriza,

svjetska ekonomska kriza, globalna ekonomska kriza i slično. Uglavnom, riječ je o velikom

poremećaju na globalnom finansijskom tržištu za koji se koš uvijek ne zna tačno koliko je

gubitaka prouzrokovao, koliko će još prouzrokovati i koliko će trajati.

Kao što je i za očekivati, globalna finansijska kriza je imala i još uvijek ima veliki

uticaj na sve zemlje svijeta. Čak i najrazvijenije zemlje se suočavaju sa posljedicama krize i

pokušavaju ih ublažiti raznim mjerama. Kriza je izazvala ogromne promjene na svjetskom

tržištu i stručnjaci kažu da više ništa neće biti kao prije krize.

Naravno ni naša zemlja nije pošteđena uticaja krize, čije su posljedice sve vidljivije.

Kroz ovaj seminarski rad objasniti ćemo sam nastanak krize, njen uticaj na realni i finansijski

sektor BiH, te ćemo se osvrnuti na mjere koje su različite institucije, prije svega Centralna

banka BiH i vlada naše zemlje donijele kako bi se ublažile posljedice krize.

4

2. Globalna finansijska kriza

2.1. Pojam finansijske krize

Najopštije rečeno, finansijske krize predstavljaju kontinuirani proces opšteg pada

tržišnih cijena hartija od vrijednosti na određenom tržištu. I shodno tome, najčešće su samo

odraz privredne krize. Ipak, finansijske krize mogu prethoditi privrednim i biti njihov uzrok.

Privredna kriza iz 1929-1930. godine tipičan je primjer krize nastale usljed berzanskog kraha i

pada tržišne cijene gotovo svih hartija od vrijednosti.

Ovdje se ne završava problematika nastanka i razvitka krize jer se ona, sastoji od niza

elemenata koji se jedan na drugi nadovezuju, čineći gotovo nemogućim utvrđivanje njenog

početka i njenog kraja.

U slučaju krize, pad cijena na finansijskom tržištu uslovljen je, razumije se, padom

tražnje za hartijama od vrijednosti. Razlog ovome leži u činjenici da investitori ne mogu ili

jednostavno ne žele da svoj novac ulože u određenu hartiju. Bilo da je problem u

nepovjerenju ili nepostojanju slobodnih finansijskih sredstava, epilog je isti - cijene padaju.

Kada se ovaj proces odvija na opštem nivou, razumljivo dolazi da panične spirale

rasprodaje, u kojoj investitori žele da što prije izađu iz svojih pozicija kako bi sačuvali

uloženo. Ovaj proces prenosi se dalje na privredu i kompanije čije se hartije kotiraju na

berzama, pa tako one gube mogućnost daljeg finansiranja i prinuđene su na, u najmanju ruku,

usporavanje rasta, ali češće na smanjenje obima proizvodnje.

A kako je, nažalost, uvijek najlakše otpustiti radnike ili, u blažem slučaju, smanjiti im

plate, ionako oskudna tražnja za proizvodima dodatno se smanjuje, dovodeći privredu do

recesije – perioda osjetno smanjenog obima proizvodnje i trgovine, uz značajno povećanje

nezaposlenosti.

5

2.2. Kreditna kriza – nastanak, uzroci i posljedice

Najnovija kriza se manifestira u formi kreditne krize. Nastala je u ljeto 2007. godine

kada je došlo do sloma hipotekarnog kreditnog tržišta u SAD. Preciznije, njeno izbijanje se

veže za 09. august 2007. godine. Reklo bi se da korjen problema leži u samoj suštini

američkog potrošačkog društva, ali i u konstantnoj borbi za profitom američkih finansijskih

kompanija.

Uzrok njenog nastanka se veže za posebnu vrstu kredita pod nazivom sub-prime

krediti koji su odobravani kupcima stambenih nekretnina u SAD. Kod nas su ti krediti

predstavljeni, odnosno prevedeni kao drugorazredni hipotekarni krediti. Oni su odobravani

zajmotražiocima bez kreditne historije i onima čija kreditna historija nije bila čista, kao i

zajmotražiocima koji nisu mogli potvrditi, odnosno dokazati svoje prihode. Radi se,

praktično, dakle o kreditima visokog rizika koji se u žargonu nazivaju egzotičnim i toksičnim

kreditima.

Pored kategorije „sub-prime lending“ postoji sintagma „sub-prime mortgages“ koja

predstavlja mogućnost dodatnog uzimanja kredita po osnovu rasta vrijednosti stambene

nekretnine1. U uslovima povećanja potražnje za nekretninama rasle su im i cijene što je

omogućavalo dodatno zaduživanje postojećih kreditnih dužnika i povećavalo rizik neplaćanja

dospjelih obaveza po tim kreditima. Pored toga, banke su i refinansirale svoje dužnike tako

što su im odobravale sredstva kojima su oni otplaćivali obaveze prema drugim povjeriocima.

„Sub-prime lending“ i „sub-prime mortgages“ s visokim rizikom nevraćanja su i bili udarne

igle nastanka krize. Glavni korisnici ovih kredita dolazili su iz skupina radnika sa nestalim

zaposlenjem i niskim primanjima.

Život na kredit, odnosno olako zaduživanje građana SAD, ali i osjetno spušteni

kriteriji za dodjelu kredita građanima za kupovinu nekretnina, doveli su do osjetnog i

ubrzanog rasta cijena nekretnina na američkom tržištu

Finansijskim institucijama kao kreditorima i investitorima, bankama posebno, ovi su

krediti bili vrlo interesantni i forsirali su ih zbog toga što je prinos – kamata, na njih bio

daleko iznad prinosa na kredite niskog rizika. Poznata bankarska pohlepa za zaradom ih je

tjerala na povećanje obima kredita zajmotražiocima visokog rizika.

1 Mirko Puljić: „Kreditna kriza i finansije zemalja u tranziciji“

6

2.2.1. Visokorizični hipotekarni krediti

Visokorizični hipotekarni krediti su se u paleti bankarskih proizvoda pojavili tek u

drugoj polovici '90-tih godina prošlog stoljeća. Čak su smatrani nekom vrstom finansijske

inovacije koja je bankama i drugim finansijskim institucijama donosila dobru zaradu.

U trci za zaradom banke su slabile standarde osiguranja kredita što je uticalo na stalno

povećanje njihovog obima i naravno porast rizika neplaćanja. U SAD-u je to bilo vrlo

izraženo u periodu od 2003.-2007. godine kada su i velike banke ublažavale uslove

odobravanja komercijalnih kredita i kredita stanovništvu. Ublažavanje uslova kreditiranja išlo

je na ruku zajmotražiocima slabije kreditne sposobnosti. Kako bi privukli što veći broj

klijenata kreditori su povećavali omjer visine kredita i vrijednosti založene imovine. Taj

omjer je u posljednje vrijeme najčešće bio 1:12. Pored toga banke su povećavale i omjer

između visine mjesečne rate i visine primanja tako da su zajmotražioci po osnovu istih

primanja mogli dobiti veći iznos hipotekarnog kredita. Banke su, uz to, omogućavale odgodu

plaćanja glavnice, pa čak i kamate i produžavale rokove otplate kredita. Uvele su i

promjenljivu kamatnu stopu. Dakle, sve je bilo moguće osim prijevremene otplate kredita za

što je čak bila predviđena finansijska sankcija. No, najsnažniji poticaj tražnji ovih kredita i

njihovom brzom rastu dolazio je od odnosa banke prema dokumentaciji o imovini i prihodima

zajmotražilaca koja, ako je i postojala, nije bila potpuna i dovoljna. „Sve dok se to nije vratilo

kao bumerang tim istim finansijskim kolosima koje su uzdrmali mali dužnici hipotekarnih

kredita“3. Upravo su, dakle, ti finansijski giganti bili prvi na udaru krize koja je nastala kao

posljedica nelikvidnosti odnosno nemogućnosti plaćanja obaveza dužnika stambenih kredita.

2.2.2. Tradicionalni i „subprime“ modeli kreditiranja

Krizu stambenih kredita su izazvale promjene tradicionalnog načina njihovog

odobravanja i tretmana (finansiranja). Izvorni ili tradicionalni model se zasnivao na direktnom

odnosu zajmotražioca, odnosno kupca kuće, i banke kao kreditora. Banka, dakle, kupcu

stambene nekretnine odobrava kredit, a kao pokriće (collateral) koristi upravo tu nekretninu

koja se finansira dobijenim kreditom. Ovaj pristup je bio karakterističan po relativno visokom

2 Visina kredita determinisana je vrijednošću hipoteke (nekretnine) koja se kreditom finansira. Obično se na jedinicu vrijednosti nekretnine odobravalo 0,70 – 0,90 jedinica kredita što je ovisilo o učešću koga je zajmotražilac morao osigurati i od stanja na tržištu nekretnina.3 Mirko Puljić: „Kreditna kriza i finansije zemalja u tranziciji“

7

stepenu opreza koga su banke slijedile prilikom određivanja visine kredita koga su

odobravale.

U nestabilnim tržišnim okolnostima, a posebno u uslovima u kojima cijene nekretnina

padaju, banke su spuštale koeficijent omjera visine kredita i vrijednosti nekretnine. Banke su,

dakle, relativno niskim omjerom i odgovarajućim gotovinskim učešćem zajmotražioca

praktično bile zaštićene od rizika nevraćanja kredita. One su bile formalni vlasnici nekretnina

sve dok se ne otplate krediti kojima su finansirane njihove kupovine. Kreditni dužnici su bili

samo korisnici stambene nekretnine, a stvarni vlasnici bi postajali po otplati kredita. Ako bi se

pojavio problem otplate banka bi, u krajnjoj nuždi, mogla prodati nekretninu i naplatiti svoje

kreditno potraživanje.

Problemi počinju uvođenjem novog, „sub-prime“ modela kreditiranja kupovine

stambenih nekretnina. U ovaj model se u odnosu na tradicionalni metod uvode novine koje

znatno napuhavaju i kompliciraju funkcioniranje tržišta stambenih kredita. Te novine dovode

do rizika nevraćanja kredita odnosno rizika neplaćanja kao posljedice pojave visoko-rizičnih

kredita koji su u tradicionalnom pristupu kreditiranju bili nepoznati. Banke su, naime, po

osnovu zaloga dobijenog za odobrene hipotekarne kredite emitovale obveznice i njihovom

prodajom dolazile do gotovine mnogo ranije nego što su krediti dospijevali na naplatu.4

Banke su čak mijenjale red poteza u tom smislu što su najprije izdavale obveznice i dobijeni

novac koristile za odobravanje hipotekarnih kredita. Ovakav vid emisije obveznica se zove

sekjuritizacija (securitization).

Sekjuritizacija sama po sebi, kao finansijska inovacija, nije problematična. Kreditni

dužnici u normalnim okolnostima otplaćuju svoj dug banci, a ona isplaćuje prinos i rokom

dospijeća isplaćuje obveznice kao rezultat sekjuritizacije. No, kada se počinju javljati drugi

papiri i izvedenice po osnovu sekjuritiziranih hipotekarnih kredita dolazi do komplikacija i

povećanog rizika neplaćanja. Problem je u tome što finansijske kompanije, banke naročito,

koje su sekjuritizirale svoje hipotekarne kredite visokog rizika istovremeno upravljaju drugim

finansijskom institucijama, prvenstveno investicijskim fondovima, uključivši i hedž fondove

(hedge funds) koji su, u pravilu, bili kupci (investitori) velikih paketa sekjuritiziranih odnosno

strukturiranih finansijskih instrumenata visokog rizika. U većini slučajeva banke su

osiguravale tu kupovinu i dolazile u apsurdnu situaciju tako što su prodati (preneseni) rizik

istovremeno preuzimale kao povezani rizik.4 Neke od njih su: inicijalni vrijednosni papiri (obveznice) emitovani po osnovu zaloga u stambenim nekretninama (Residential Mortgage-Backed Securities – RMBS), vrijednosni papiri s dodatnim jamstvom (Collateralized Debt Obligations – CDO) i drugi vrijednosni papiri i strukturirani finansijski instrumenti kao što su vrijednosni papiri osigurani imovinom (Asset-Backed Securities – ABS), vrijednosni papiri kojim se preuzima rizik putem swap transakcije (Credit Default Swaps – CDS)

8

Banke su zidale emisiju na emisiju vrijednosnih papira po osnovu stambenih kredita.

Radi se o cijeloj shemi odnosno piramidi instrumenata koji podsjećaju na finansijske

konstrukcije („finansijski inženjering“). Pomenuti vrijednosni papiri i njihove izvedenice su

predstavljale vrlo popularne i privlačne investicije jer su donosile relativno visok prinos. U

njih su posebno ulagali institucionalni investitori. Interes za njih bio je potaknut porastom

tražnje i cijena stambenih nekretnina kada je rizik gubitka na investiciju bio zanemariv

Lanac puca kada popusti odnosno pukne jedna karika u njemu, a to se obično desi

kada neko u lancu ne može izvršiti svoju obavezu i ugrozi likvidnost slijedećeg u lancu kada

se shema raspada odnosno piramida ruši. To se i počelo dešavati polovinom 2007. godine i

ozbiljnije razmjere nije dobilo samo zbog toga što su intervenirale centralna banka SAD

(Sistem federalnih rezervi – FED) i Evropska centralna banka sa kreditima za likvidnost.

Tipično za finansijske krize, stvari se lančano odvijaju, povlačeći za sobom čitav niz

učesnika finansijskog tržišta. Ono što se na Zapadu zove domino-efekat, a u našem narodu

vrzino kolo, zahvatilo je investicione banke, ali i investicione i penzione fondove i druge

učesnike, koji su se suočili sa ozbiljnim ugrožavanjem svoje likvidnosti. Ugrožena likvidnost

cjelokupnog finansijskog sistema dovela je do pada povjerenja u hartije od vrijednosti,

stvarajući paniku i kulminaciju finansijske krize čiji smo danas savremenici.

3. Spašavanje globalnog finansijskog sistema

9

Kada je Evropska centralna banka (ECB) u augustu 2007. godine odlučila da, za

dodatnu likvidnost, ubaci 95 milijardi eura na tržište novca, to je poslalo uznemirujuće signale

na finansijska tržišta i za mnoge je to bio prvi signal ozbiljnih problema. Sličnu mjeru je

kratko poslije toga poduzeo i američki FED (Federal Reserves – Centralna banka Amerike)

uz objašnjenje da se radi o preventivnim mjerama koje trebaju osigurati da ne dođe do

spiralnog povećanja troškova finansiranja. Međutim, dominiralo je mišljenje da će potresi na

drugorazrednim (sub-prime) tržištima nekretnina imati ograničeni uticaj i da će moći biti

kontrolisani.

Na kraju 2007. godine mnoge od velikih finansijskih institucija su zabilježile ozbiljne

gubitke, što je govorilo o znatnim teškoćama na finansijskom tržištu. Uprkos tim teškoćama,

smatralo se da su finansijski sistemi SAD-a i svijeta dovoljno otporni i da ne može doći do

katastrofalne ugroženosti. Investitori, supervizori, vlade, dioničari velikih finansijskih

institucija su živjeli u uvjerenju da su rizici relativno dobro procijenjeni i osigurani, a i da

postoji spremnost vlada i centralnih banaka da intervenišu u slučaju krajnje nužde.

Kada su velike finansijske agencije za kreditiranje nekretnina, Fannie Mae i Freddie

Mac, efikasno nacionalizovane početkom septembra 2008. godine5 izgledalo je da postoji

„implicitna garancija“ države i za druge sistemski važne finansijske institucije.

3.1. Bankrot banke Lehman Brothers

Septembra 14. dolazi „crni vikend“ kada je jedna od najvećih i najuglednijih

investicionih banaka Lehman Brothers bila prisiljena da objavi bankrot, jer nije uspjela dobiti

vladinu pomoć i nije solidarno spašena od privatnih finansijskih institucija. Poslije tog

događaja nastaju tektonski poremaćaji na američkom finansijskom tržištu koji su se prenijeli,

u roku od nekoliko dana, u gotovo svaki kutak naše planete. Pad tako moćne finansijske

institucije, uzrokovao je totalni gubitak povjerenja u finansijska tržišta, preko noći je

ugrožena likvidnost, troškovi finansiranja su se enormno povećali i čitav sistem je doveden na

granicu kolapsa. Gotovo svi su bili zatečeni brzinom i dubinom ove krize.

5 Fannie Mae (Federal National Mortgage Association ili skraćeno FNMA) i Freddie Mac (Federal Home Loan Mortgage Corporation", FHLMC), u veoma složenom i komplikovanom sistemu američkog finasijskog sektora ove dvije kompanije najlakše se mogu okarakterisati kao posrednici, odnosno oni koji su pretvarali hipotekarne kredite građana u utržive hartije od vrijednosti. Kompanije su otkupljivale kredite od banaka, emitujući hartije od vrijednosti na bazi tih kredita. Ovim su potezom banke dobijale novac za dalji proces kreditiranja, finansijsko tržište nove hartije od vrijednosti, a američka tržišta nekretnina i hipotekarnih kredita fleksibilnost i likvidnost. Kada je kriza hipotekarnog tržišta počela 2007. godine, Freddie Mac i Fannie Mae našli su se u “nebranom grožđu”. Cijene dionica padaju za 90 %, a opstanak kompanija biva doveden u pitanje. Konačno, američka vlada u septembru 2008. godine odlučuje da nacionalizuje ove dvije kompanije, koje su do tog trenutka posjedovale ili garantovale za polovinu vrijednosti američkog hipotekarnog tržišta.

10

U takvim okolnostima vlade i centralne banke poduzimaju nezapamćen set mjera s

ciljem očuvanja svojih finansijskih sistema. Uz veliku dozu rezervi i negodovanja Kongres

ipak prihvata da sa 700 milijardi javnih finansija interveniše u posrnulim finansijskim

institucijama.

Suočeni sa sličnom krizom, vlade članica EU su postigle dogovor o setu koordiniranih

mjera za spašavanje finansijskih institucija,a zatim u roku od sedam dana i provele svoje

nacionalne procedure za implementaciju mjera. Obiman set mjera je uključivao

dokapitalizaciju, garantovanje međubankarskih dugova, garancije za depozite, kupovinu

problematičnih kredita, i sl. Ove mjere su popraćene koordiniranim smanjenjem kamatnih

stopa glavnih centralnih banaka i gotovo neograničenom ponudom likvidnosti centralnih

banaka.

3.2. Ogromni troškovi bankarski institucija

Dosadašnja kriza je prouzrokovala ogromne troškove finansijskih institucija. Daleko

najveće gubitke su pretrpjele banke u SAD-u, dok je najveći gubitak u Evropi pretrpjela

švicarska banka UBS. Za potpuni oporavak finansijskih institucija će trebati još mnogo

vremena, a veliko je pitanje da li će ove institucije više ikada biti tako jake kao što su bile

prije nekoliko godina. Iapk, sigurno je da će vlade i centralne banke učiniti sve da se spase

sistemski važne institucije i da se sačuva stabilnost finansijskih sistema. Ova kriza je pokazala

da odgađanje intervencija može samo pogoršati situaciju na tržištima i da zatajivanje

funkcionisanja finansijskih tržišta vodi ka ukupnom ekonomskom slomu.

11

4. Etički razlozi krize?6

I u realnoj se ekonomiji pokazalo da načelo tržišne samoregulacije u zadovoljavanju

općeg interesa na način da svatko gleda samo svoj interes u praksi rezultira neumjerenim

iscrpljivanjem prirodnih resursa, uništenjem tla, vode i zraka, izrabljivanjem siromašnih

radnika u dalekim zemljama, gladi milijuna ljudi i drugim socijalnim nepravdama. Zbog toga

je odavno spoznata nužnost uvođenja regulacije koja postavlja granice izvan kojih profit nema

opravdanja. U uvjetima globalne ekonomije nužna je i globalna regulacija, odnosno institucije

koje će onemogućiti ostvarivanje profita na račun gaženja osnovnih etičkih načela. Inače,

pohlepa pojedinaca neće imati branu i dovest će nas u opasnost da postanemo njezine žrtve.

U organizaciji globalnoga finansijskog sistema dominantno se provodi načelo tržišne

samoregulacije, pod vodstvom američke doktrine, gdje dobici ostaju uglavnom u američkim

investicijskim bankama a gubici se raspoređuju globalno. Također, na američkom smo

primjeru vidjeli državnu brigu za zdravlje bogatih investicijskih banaka usporedno s nebrigom

za nove stotine hiljada beskućnika koji više nisu mogli otplaćivati hipotekarne kredite. Već

ranije se preko razvoja tržišta kreditnih izvedenica, bez angažovanja kapitala izdavatelja,

omogućilo da se ulaganja mnogobrojnih investitora obezvrijede, a da izdavatelji i aranžeri

izdanja ne izgube ništa.

Ipak, najveći problem nalazimo u činjenici da je visok prinos na kreditne izvedenice

bio mamac za njihovu prodaju investitorima. Taj se prinos bazira na uvećanju pa čak i

udvostručavanju otplatne rate za drugorazredne hipotekarne kredite nakon isteka 3 do 5

godina otplate. Naravno, korisnici drugorazrednih hipotekarnih kredita jesu najsiromašniji

slojevi stanovništva koji danas tvore novu masu beskućnika.

6http://www.glas-koncila.hr/rubrike_interview.html?news_ID=15381 , Razgovor: Anton Starčević, ekonomski savjetnik, o globalnoj ekonomskoj krizi i njezinim odjecima na Hrvatsku

12

5. Refleksija svjetskih dešavanja na BiH

Neminovno se postavlja pitanje refleksije svjetskih dešavanja na BiH. Guverner

CBBH, Kemal Kozarić, na predavanju koje je održano u maju 2008. godine u Banjoj Luci,

napomenuo je da je već odavno poznato da BiH, kao mala i otvorena ekonomija, teško može

izbjeći uticaje svjetskih ekonomskih kretanja. “CBBiH priprema izvještaj o finansijskoj

stabilnosti koji jasno ukazuje na potencijalne izvore opasnosti po bh. finansijski sektor”, rekao

je guverner, naglasivši da je uloga CBBiH educiranje ostatka finansijskog sektora kako bi i

ostali učesnici u finansijskom sektoru BiH mogli prepoznati potencijalne opasnosti. “Problem

je što mnogi sebe ovdje vide u krivom svjetlu. Kao, kreditna kriza je bila, a nama se ništa nije

desilo. Nije nam se desilo ništa zato što smo mali sreću da banke koje su aktivne u BiH nisu

bile izložene na ovim rizičnim tržištima, a ne zato što imamo jako dobre odbrambene

mehanizme”.

"Možda je naša prednost, u ovom trenutku, u globalnoj situaciji poremećaja na

finansijskom tržištu, da ova naša dosadašnja mala izolovanost može biti naša prednost da

preživimo ove talase finansijskih udara“ rekao je premijer federalne vlade Nedžad Branković.

Ipak, da li je izolacija prednost BiH u prevladavanju finansijske krize, i može li jedna

evropska država biti imuna na globalne procese?! Ekspert za ekonomiju, prof. dr. Boris Tihi

je na ovo pitanje odgovorio: "Mi ipak živimo u svijetu globalne ekonomije i ne može se ništa

značajno desiti u toj globalnoj ekonomiji, a da na neki način i naša zemlja ne bude tangirana. I

mi smo dio tog svijeta. Ne može se više ništa potpuno izolovati. To su davno prošla

vremena."

Različiti su stavovi i mišljenja kada je riječ o Bosni i Hercegovini u kontekstu

trenutnih dešavanja u globalnom finansijskom sistemu. Na pitanje u kojoj se mjeri mogu

očekivati njene posljedice na domaću ekonomiju mogu se dobiti različiti odgovori i

predviđanja. Ipak, svi se slažu u tome da ekonomska kriza BiH neće zaobići.

13

5.1. Uticaj globalne finansijske krize na realni sektor ekonomije BiH

Svaki dan čujemo riječi kriza, recesija, depresija i potrebno je reći što je zajedničko za

te pojmove. Zajedničko obilježje i krize i recesije i depresije je pad ekonomske aktivnosti, što

za posljedicu ima smanjenje proizvodnje, a time i potrošnje, smanjenje investicionih

aktivnosti, smanjenje zaposlenosti, ugrožavanje vitalnih funkcija društva i socijalne sigurnosti

stanovništva. U kojoj mjeri navedene simptome možemo prepoznati i u našem okruženju!?

Da li je i koliko se kriza reflektovala na domaću ekonomiju, možemo zaključiti iz

događaja koji su uslijedili nakon što je vijest o njoj bila sve više zasupljena u domaćim

medijima.

Kriza se prvo uočila u gubljenju povjerenje građana u domaće banke koji su sredinom

oktobra 2008. god., u velikom strahu, počeli da dižu iz banaka svoje štedne uloge i depozite,

stvarajući na taj način klasičnu paniku.

Tada je zabilježen pad depozita u iznosu od 818 miliona KM, to je oko 6 posto od

ukupnih depozita Po sektorima to izgleda ovako: stanovništvo 678 miliona KM, preduzeća 60

miliona KM, javna preduzeća 40 miliona KM. U pogledu ročnosti zabilježen je slijedeći pad

depozita: oročeni i štedni depoziti 277 miliona KM, a depoziti po viđenju 541 milion KM.7

Još jedan dokaz da je kriza ipak zakucala i na vrata naše ekonomije su podaci Uprave

za indirektno oporezivanje BiH i Agencije za statistiku koji pokazuju da je u BiH došlo do

pada potrošnje, odnosno usporavanja rasta prihoda od PDV-a koji se svakog dana slijevaju na

državni račun. Ovaj trend je primjećen u decembru 2008. godine. Posljednjih mjeseci 2008.

godine rast prihoda od PDV-a koji je bio prisutan od uvođenja te vrste poreza više nije

intenzivan kao ranije. Razlog tome je, prema podacima Agencije za statistiku, pad ukupne

potrošnje za 12 %. Manje kupovine znači manje PDV-a i prihoda. Posebno je indikativna

činjenica da se pad uglavnom odnosi na kupovinu trajnih i vrijednih dobara.

Niz faktora može dovesti do smanjene potrošnje - smanjenje potražnje iz psiholoških

razloga i jednako tako iz pogoršanih ekonomskih uslova usporenog rasta dohodaka, ili čak

smanjenih dohodaka, veće neizvjesnosti za radna mjesta i sl.

7 Podaci preuzeti sa: http://investitor.ba, Kemal Kozarić za Investitor.ba: Bankarski sektor položio težak ispit, Petak, 19 Decembar 2008

14

Još jedna u nizu posljedica globalne finansijske krize na našu zemlju je i porast

inflacije.

Kretanje inflacije u BiH

0

1

2

3

4

5

6

7

8

2004 2005 2006 2007 2008 03.2009.

Stopa inflacije

Grafik 1: Kretanje stope inflacije u BiH8

Kao što se vidi na grafiku, u 2008. god. došlo je do značajnog porasta stope inflacije,

koja je na kraju godine iznosila 7,4%, u odnosu na stopu inflacije u 2007. god. koja je iznosila

1,5%. Godišnja inflacija u martu 2009. god. je iznosila 6,1%.

Prema prognozama i podacima EBRD-a u našoj zemlji je došlo do pada stope

privrednog rasta usljed globalne finansijske krize, a prognoze govore da će se taj pad nastaviti

i u 2009.godini. Naime, u 2008. god. stopa privrednog rasta se smanjila na 6% u odnosu na

6,8% kolilko je iznosila 2007.godine, a prognozira se da će ta stopa u 2009. god. iznositi oko

4,5%.

Kao posljedica pada potražnje na svjetskim tržištima, naše izvozne kompanije već su

suočene s problemom manjih potraživanja. Nivo priliva kapitala iz inostranstva se značajno

smanjuje jer su krediti skuplji, a kriza na tržištima kredita izvan BiH ne samo da je usporila

kreditno širenje, nego je sada znatno otežano kompanijama i pojedincima da dođu do kredita.

Guverner CBBiH je ocijenio da će kriza imati najveći uticaj na dva makroekonomska

pokazatelja koja su već veoma loša u BiH - nezaposlenost i spoljnotrgovinski deficit. 8 Izvor: CBBiH i Agencija za statistiku BiH

15

Poteškoće u realnom sektor ekonomije se najviše ogledaju u težem pristupu sredstvima za

finansiranje proizvodnih projekata i smanjenoj potražnji domaćih proizvoda na

međunarodnim tržištima koja se, usljed krize, suočavaju sa značajnim padom potražnje.

Prema njegovim riječima, kriza će dovesti i do smanjenja direktnih stranih investicija,

doznaka i kredita iz inostranstva.

Tabela 1: Uvoz i izvoz BiH9

Godina Uvoz Izvoz Saldo Stopa pokrivenosti

2003 8365183 2428234 -5936949 29.03%

2004 9422969 3012763 -6410206 31.97%

2005 11180797 3783199 -7397598 33.84%

2006 11388783 5164295 -6224488 45.35%

2007 13898242 5936583 -7961659 42.71%

2008 16287044 6714302 -9572742 41.22%

01.2009 823154 385648 -437506 46.85%

02.2009 942827 415662 -527165 44.08%

03.2009 1027479 436107 -591372 42.44%

Kaže se da su tri moguće tačke na kojima će biti negativnih efekata svjetske

ekonomske krize na BiH. To je prije svega nivo priliva kapitala iz inostranstva, pogotovo

doznaka koje je u zemlju slala bh. dijaspora. I bh. izvoznici će također platiti određenu cijenu,

budući da su svjetskom ekonomskom krizom uzdrmana tržišta na koja su izvozili. Kao i u

svakoj krizi, i u ovoj najviše su pogođeni oni sa najnižim životnim standardom, ljudi koji

nemaju posao i oni koji rade slabo plaćene poslove, te penzioneri. Nizak standard bh. građana

već je pogođen svjetskom ekonomskom krizom, tvrde ekonomski stručnjaci. No, prognozira

se da će 2009. godina biti još teža.

Da je kriza uzela maha pokazuje i podatak da je stopa nezaposlenosti u BiH jedna od

najvećih u Evropi i iznosila je u januaru ove godine 40,1%. Stanje u BiH u ovoj oblasti već je

alarmantno i zahtijeva hitnu reakciju. Prema podacima zavoda i službi za zapošljavanje u

BiH, zaključno s 28. februarom 2009., na evidencijama je prijavljeno 491.797 nezaposlenih, a

što u odnosu na 31. januar 2009. predstavlja povećanje za 3.299 osoba ili 0,68 %.

Alarmantno je stanje kada je riječ o otpuštanju bh. radnika u zemlji i inostranstvu.

Vlade na svim nivoima treba da s poslodavcima naprave strategiju za suzbijanje situacije u

kojoj se nalazimo. Od oktobra prošle do februara ove godine broj nezaposlenih u BiH

porastao za 14.277 zbog otpuštanja usljed pada ekonomske aktivnosti.

9 Izvor: Agencija za statistiku BiH

16

“Najviše radnika ostalo je bez posla u metalskoj industriji, posebno auto-industriji, te u

trgovini i građevinarstvu. Od oktobra prošle do februara ove godine prestao je radni odnos za

26.683 osobe zbog recesije, stečaja i tehnološkog viška. Od septembra 2008. do februara ove

godine otpušteno je 1.702 bh. radnika u inostranstvu, najviše u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i

Austriji”.10

U BiH je zabilježen pad proizvodnje od 20%, uz očekivanje njenog pada na 50%.

Projekt menadžer u sektoru za makroekonomski sistem Spoljnotgovinske komore BiH, Igor

Gavran, kaže da neke kompanije već sada imaju ozbiljnih problema: “ Teško možemo

očekivati bilo šta dobro, a ono što je posebno zabrinjavajuće je trend otpuštanja radnika koji

se sada mjeri u stotinama i hiljadama radnika. Međutim taj bi broj uskoro mogao biti veći jer i

trenutne cifre puno su manje od stvarnih.”

Još jedan od problema je da će upravo sada doći na naplatu svi oni projekti koji nisu

imali pokrića što će dodatno pogoršati situaciju. Ekonomista Svetlana Cenić kaže: “Mi

plaćamo vlastitu neodgovornost, neračunajući da iza svega mora da stoji realan sektor, realan

proizvod, nova vrijednost. Umjesto da okrenemo stvar i stavimo proizvodnju na prvo mjesto,

mi tu cijenu plaćamo, kojoj dolazi sada rok naplate za sve ove pogrešne poteze.” Sve je više

protesta radnika u BiH koji traže od entitetskih vlada da intervenišu kako ne bi došlo do

otpuštanja radnika i kako bi održali proizvodnju. Oni sami nisu optimistični kada je riječ o

mjerama koje bi ublažile krizu.

U nastavku ćemo izložiti samo neke od zaključaka koji su doneseni na sa konferenciji

"Utjecaj globalne finansijske krize na BiH" održanoj u Kantonalnoj privrenoj komori Tuzla.

Dakle, možemo zaključiti da finansijska kriza produbljuje svoje negativne utjecaje na

realni sektor ekonomije BiH i to putem: pogoršanja uvjeta pribavljanja kapitala (više kamate

i kraći rokovi otplate), smanjenja tražnje na domaćem i izvoznim tržištima i pooštravanjem

konkurencije na regionalnom i evropskom tržištu. To ozbiljno ugrožava postojeća radna

mjesta, smanjuje perspektive novog zapošljavanje i prijeti pogoršanju socijalnog stanja u

zemlji. Realna je prijetnja pada stope rasta GDP na 3,5 do 4% u 2009. godini i pad stope rasta

industrijske proizvodnje na 4-5%. Lična potrošnja bi mogla pasti i do 10%, a priliv stranih

direktnih investicija bi se mogao prepoloviti.

Tabela 2: GDP BiH11

10 Direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Huso Sarić.

11 Izvor: CBBiH

Godina Nominalni BDP (u milionima KM)

BDP po stanovniku BiH (u KM)

Realni BDP (stopa rasta u %)

2004 15786 4109 6.27

2005 16928 4405 3.92

2006 19121 4976 6.88

2007 21647 5634 5.97

2008 25100 6533 5.5

17

Mjere koje se moraju poduzimati u ovoj situaciju odnose se na ulogu vlada, kompanija

i nauke. Vlade moraju u maksimalnim granicama pokušati neutralizirati pogoršanje

makroekonomske situacije i poslovne okoline, a kompanije maksimalno restrukturirati

proizvodnju, podići efikasnost i produktivnost, kako bi u težim uvjetima okoline održale svoju

tržišnu poziciju.

Vlade bi trebalo prioritetno da se posvete slijedećim mjerama:

1) poboljšanju ponude novca ( kreditne linije za izvoznike i mala i srednja

poduzeća i mikro biznis,

2) smanjenju javne potrošnje, pogotovo u plaćama i troškovima administracije i

većoj kontroli izdataka za socijalne potrebe mimo zakonskih prava,

3) procjeni okolnosti i uvjeta za privatizaciju u sadašnjim uvjetima, kako za

komercijalne, tako i za infrastrukturne kompanije,

4) pripremu razvojnih projekata za financiranje iz fondova EU, Svjetske banke, i

drugih

5) unapređenje ambijenta za privlačenje stranih direktnih investicija,

6) ubrzanoj realizaciji javnih investicionih projekata, pogotovu u programu cesta,

ali i oštroj selekciji javne potrošnje u neproizvodne svrhe, razvijajući za takve

investicije oblike javnog i privatnog partnerstva,

7) unapređenju javne uprave koja servisira izvozno orijentiranu proizvodnju i

kontrolira kvalitet uvoznih proizvoda, kako bi se spriječila nelojalna uvozna

konkurencija koja u krizi još više ugrožava domaću proizvodnju,

8) procjeni okolnosti i uvjeta za privatizaciju u sadašnjim uvjetima, kako za

komercijalne, tako i za infrastrukturne kompanije,

Kompanije ne mogu očekivati od domaćih vlada onaj nivo pomoći koji će uživati

njihovi konkurenti na regionalnom i evropskom tržištu. Osim smanjenja troškova, treba se

18

posvetiti prestrukturiranju proizvodnje i tržišta, uvođenjem kriznog menadžmenta, u kome se

kratkoročno mogu i žrtvovati ciljevi profitabilnosti u korist stvaranja novih osnova

produktivnosti. Pritisci na tržištu će ići u pravcu sniženja cijena, ali je dugoročno potrebno

slijediti kurs stvaranja novih izvora konkurentnosti kroz inovacije u načinu odvijanja

proizvodnje ili pružanja usluga i u razvoju novih proizvodi i usluga. U tome je realni sadržaj

ideje da kriza može stvoriti šansu.

Naučne institucije do sada ni na kakav način nisu pozvane od vlada da daju procjene

efekata krize ili da na bilo kakav drugi način budu uključene u pripremu mjera za

suprotstavljanje krizi. Naučni radnici su pojedinačno istupali i ukazivali na efekte krize, ali to

je nedovoljno spram pravih srazmjera problema sa kojima se susrećemo. Zato se apeluje da

nauka bude, na odgovarajući način, uključena u situacionu analizu zemlje i mjere koje treba

hitno formulisati za djelovanje u nastaloj situaciji.

U Bosni i Hercegovini je potrebno zajedničko djelovanje da bi se sa što manje štete za

privredu prebrodio period globalne finansijske krize.

 

19

5.2. Uticaj globalne finansijske krize na finansijski sektor BiH

Globalna finansijska kriza je imala negativan uticaj na finansijski sektor BiH, međutim

ne u tolikoj mjerio kao na realni sektor. Ipak, kriza realnog sektora svakako ugrožava i

finansijski sektor (prije svega bankarski sektor), jer usljed rasta nezaposlenosti i pada prihoda,

stanovništvo može doći u situaciju da ne izvršava svoje kreditne obaveze. Za sada ipak

možemo reći da finansijski sektor BiH nije ugrožen, kao ni finansijske institucije naše zemlje.

Tome su najviše doprinijele mjere za ublažavanje posljedica krize, i to najprije mjere

Centralne banke BiH. Naš finansijski sektor, pogotovo bankarski je očuvao svoju likvidnost.

O tome će u nastavku biti više riječi.

Ni tržište osiguranja u BiH sasvim sigurno nije pogođeno "velikim talasom", koji je

potresao svjetske igrače, ali je sigurno da će određene vibracije da se prenesu na naše tržište

uglavnom kroz "firme majke", koje su osnovale svoja osiguravajuća društva u BiH unazad

nekoliko godina. Činjenica je da naša društva za osiguranje uglavnom razmišljaju krajnje

konzervativno u smislu plasmana i ulaganja na tržišta kapitala, ali taj oprez nije rezultat

detaljnih analiza, već popriličnog manjka znanja u oblasti ulaganja.

5.2.1. Uticaj globalne finansijske krize na bankarski sektor BiH

Sredinom prošle godine bila su zastupljena optimistična mišljenja kada je u pitanju

bankarski sektor BiH i globalna finansijska kriza. Smatralo se da globalna finansijska kriza

neće imati direktnih posljedica na poslovanje banaka u BiH što je prvenstveno rezultat

činjenice da banke u BiH nemaju rizičnih vrijednosnih papira i drugih finansijskih

instrumenata.

”Stabilnost banaka u BiH još uvijek je obezbijeđena visokim likvidnim rezervama i

pozicijom dužnika, a ne povjerioca prema problematičnim tržištima”, rekao je Muris

Šećerkadić iz Kancelarije za informisanje Federalne bankarske agencije (FBA). Prema

njegovim riječima, banke u BiH nemaju i neće imati problema u izmirenju svojih obaveza

prema štedišama i depozitarima, jer posluju kao čisto komercijalne banke i imaju zdrav

portfolio. “Banke majke naših banaka su regionalne i nisu značajno aktivne na

međunarodnom finansijskom tržištu, a uz to ni naše banke nemaju ulaganja, niti plasmana u

takva rizična tržišta” - rekao je Šećerkadić.

Posljedice krize se u BiH manifestovale su se kroz povećanje kamatnih stopa, s

obzirom na to da je bilo sve manje slobodnih sredstava na svjetskom tržištu novca, a zbog

20

nepovoljne ročne strukture izvora sredstava naših banaka jedan dio upravo tih sredstava im je

potreban za dugoročnije kreditiranje potreba u BiH. Također su uslovi davanja kredita

pooštreni i sve je teže biti dobiti kredit. Iako je došlo do smanjenja EURIBOR-a i LIBOR-a

komercijalne banke u BiH ne pokazuju namjeru da smanje svoje kamatne stope. Naime, to

pravdaju činjenicom da ne mogu doći do sredstava po nižim cijenama i da se zbog toga

okreću drugim izvorima, odnosno depozitima što dovodi do rasta pasivnih kamatnih stopa što

ima za posljedicu rast aktivnih kamatnih stopa.

Tabela 3: Aktivne kamatne stope na kredite komercijalnih banaka BiH12

Datum

Kratkoročni krediti za preduzeća

Kratkoročni krediti za stanovništvo

Dugoročni krediti za preduzeća

Dugoročni krediti za stanovništvo

1.2008 7.1 9.3 8.43 9.51

2.2008 6.85 9.47 7.57 9.11

3.2008 6.79 9.87 7.08 9.49

4.2008 6.82 9.47 6.9 9.95

5.2008 6.84 9.69 6.65 9.78

6.2008 6.83 9.33 7.25 8.82

7.2008 6.92 9.58 6.8 8.76

8.2008 6.86 9.99 6.3 8.66

9.2008 6.93 9.8 6.47 8.93

10.2008 7.12 9.46 7.47 10.73

11.2008 7.26 9.24 7.21 11.87

12.2008 7.42 9.14 7.36 10.93

1.2009 7.44 9.8 6.32 10.01

2.2009 7.46 9.69 6.59 9.5

3.2009 7.53 9.27 6.2 9.33

12 Izvor: CBBiH

21

Tabela 4: Pasivne kamatne stope na depozite komercijalnih banaka BiH13

Datum

Depoziti po viđenju- preduzeća

Depoziti po viđenju- stanovništvo

Oročeni i štedni depoziti- preduzeća

Oročeni i štedni depoziti- stanovništvo

1.2008 0.33 0.39 3.11 3.53

2.2008 0.33 0.38 3.26 3.38

3.2008 0.26 0.36 3.29 3.23

4.2008 0.23 0.35 3.26 3.43

5.2008 0.36 0.35 3 3.42

6.2008 0.34 0.35 2.97 3.67

7.2008 0.36 0.34 3.54 3.38

8.2008 0.35 0.35 3.72 3.45

9.2008 0.34 0.34 3.49 3.87

10.2008 0.33 0.34 2.96 3.28

11.2008 0.37 0.32 2.95 3.57

12.2008 0.37 0.32 2.99 3.61

1.2009 0.37 0.35 3.99 3.48

2.2009 0.36 0.31 3.83 3.56

3.2009 0.35 0.31 3.95 3.48

Usljed porasta kamatnih stopa i pooštravanja uvjeta za odobravanje kredita došlo je do

smanjenja kreditne aktivnosti komercijalnih banaka. Također je došlo i do smanjenja depozita

u komercijalnim bankama.

Ukupni krediti i depoziti komercijalnih banaka BiH (u mil. KM)

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

1.2008 2.2008 3.2008 4.2008 5.2008 6.2008 7.2008 8.2008 9.2008 10.2008 11.2008 12.2008 1.2009 2.2009 3.2009

Ukupni depoziti

Ukupni krediti

Grafik 2: Ukupni krediti i depoziti komercijalnih banaka BiH14

13 Izvor: CBBiH 14 Izvor: CBBiH

22

Što se tiče bankarskog sektora BiH uticaj krize je limitiran, a za to je zaslužno nekoliko

faktora:15

Bolja kapitalizacija nego u Zapadnoj Evropi. Banke u BiH zbog rigoroznijih zahtjeva imaju

povoljnije indikatore kapitaliziranosti. Naši indikatori adekvatnosti kapitala su znatno viši

nego u zapadnoevropskim zemljama i iznose oko 16%, dok u zapadnoevropskim zemljama

iznose oko 11 i 12%.

Banke ne pokazuju znakove pogoršanja u poslovanju. Banke u BiH funkcionišu bez

poremećaja, nemaju problema s likvidnošću, ostvaruju solidne profite i ne pokazuju znakove

slabosti.

Mogući su problemi sa kreditima, ali ne sa depozitima. Usljed globalne finansijske krize

smanjena je kreditna ekspanzija banaka, kao i raspoloživost kredita.

Strane banke mogu lahko pomoći svojim kćerkama. Udio bh. banaka unutar stranih

bankarskih grupacija je veoma mali i iznosi oko 3 do 5%. Stoga, strane grupacije neće imati

problema da pomognu svojim bankama kćerkama u BiH i da intervenišu po potrebi.

Implicitna garancija za strane banke u BiH. Šefovi vlada EU su naglsili da ni po koju cijenu

neće dozvoliti slom svojih banaka. Takvim garancijama data je implicitna garancija za sve

članice bankarskih grupacija iz Austrije i Italije, koje dominiraju na našem tržištu.

Struktura poslovanja naših banaka je značajno drugačija. Naše banke se bave tradicionalnim

bankarstvom i svojoj aktivi nisu uključivale potencijalno opasnu aktivu, već gotovo isključivo

kredite za domaću ekonomiju. Stoga, njihova aktiva nije ugrožena značajnim padom

vrijednosti dionica i nekretnina.

Nerizičan način finansiranja. Naše banke nisu u pogledu finansiranja oslonjena na tržišta koja

su nastala preko noći. Problem mnogih banaka je nastao kada više nisu mogle svoje

finansiranje ostvariti na novčanim tržištima i tržištima kratkoročnih obveznica, koje su

investitori napustili čim je poljuljano povjerenje. Zahvaljujući zahtjevima u pogledu ročne

usklađenost, naše banke nisu imale fleksibilnosti da se zadužuju na kratko vrijeme i da daju

dugoročne kredite. Naše banke se značajno finansiraju na osnovu domaćih depozita.

Banke u BiH nisu kotirane na berzama. Banke u BiH nisu predmet špekulacija na berzama i

njihovi kreditori dobro znaju njihovu finansijsku sposobnost i na osnovu toga im daju

neophodno finansiranje sa odgovarajućom cijenom koja odražava njihovu finansijsku

sposobnost.

FBA je, prema važećoj zakonskoj regulativi, upozorila sve banke da su obavezne da

imaju planove koji su u skladu sa postojećom regulativom i da ih prilagođavaju, ažuriraju i

15 Izvor: Uticaj globalne finansijske krize na BiH, mr. Kemal Kozarić, januar 2009. god.

23

primjenjuju, određujući prioritete, naročito u segmentu očuvanja likvidnosti, odnosno

upravljanja rizikom likvidnosti

Otpornost bankarskog sistema, između ostalog, obezbijeđena i zakonskim mjerama

Agencije za bankarstvo FBiH vezanim za minimalnu likvidnost i adekvatnost kapitala, kao i

stopom obavezne rezerve koje banke moraju držati kod Centralne banke BiH. Uz to, propisi

koji regulišu rad bankarskih institucija u BiH su, u određenim segmentima, strožiji nego u

zemljama visoko razvijenih ekonomija.

Može se zaključiti da finansijski sistem BiH nije ugrožen. Kriza se osjeti kroz razne

oblike, ali naše finansijske institucije nisu ugrožene i biće veoma važno da građani počnu više

štedjeti da bi se ta sredstva stavila na raspolaganje za proizvodne aktivnosti. Čuvanje

neokamaćenog novca izvan banka u inflatornim uvjetima je neisplativo. Ukoliko npr. inflacija

iznosi 4%, umjesto da za godinu zaradi npr. 5% za depozit u banci, štediša čuvajući novac

kod kuće gubi 4%.

6. Mjere za ublažavanje efekata globalne finansijske krize

24

Centralne banke BiH i vlada su donijele određene mjere za ublažavanje efekata

globalne finansijske krize. U nastavku ćemo izložiti te mjere i osvrnuti se na njihov uticaj, te

ciljeve koji su se njima željeli postići.

Dobro koordinirane mjere za cijelu BiH su nužne za:

Očuvanje stabilnosti bankarskog sektora

Ublažavanje posljedica krize na realni sektor

Jačanje mreža socijalne zaštite i bolja preraspodjela socijalne pomoći

Za očuvanje stabilnosti bankarskog sektora potrebno je:

Nastaviti sa mjerama za poboljšanje likvidnosti banaka

Razmotriti adekvatnost sistema osiguranja depozita

Raditi na unapređenju supervizije banaka

Poboljšati sistem upravljanja, kontrole i transparentnosti razvojnih banaka

Nastaviti konzistentnu monetarnu politiku CBBiH

Kao što je već rečeno dobro koordinirane mjere za cijelu BiH su nužne i za ublažavnje

posljedica krize na realni sektor. Da bi se te posljedice ublažile potrebno je:

Koordinacija i dodatni spoljni izvori finansiranja

Poboljšati strukturu javne potrošnje, a posebno: racionalizovati transfere privatnim

licima, smanjiti udio plata u javnoj potrošnji…

Činiti sistemske napore kako bi se obezbjedila dodatna sredstva za finansiranje

ključnih infrastrukturnih projekata i kreditnih linija za privatni sektor, te ubrzala

implementacija odobrenih razvojnih kredita

6.1. Mjere Centralne banke BiH i njihov efekat

25

Guverner Centralne banke Bosne i Hercegovine, Kemal Kozarić, je istakao da je

finansijski sektor u BiH, prije svega bankarski, očuvao likvidnost zahvaljujući i mjerama

Centralne banke.

Centralna banka BiH je donijela četiri mjere za ublažavanje posljedica globalne

ekonomske krize. Cilj tih mjera je povećati likvidnost i kreditni potencijal banaka, da bi banke

povećanom kreditnom aktivnošću doprinijele ekonomskoj aktivnosti privrednih subjekata.

Upravno vijeće Centralne banke BiH (CBBH) 14. oktobra 2008. godine je donijelo

odluku o smanjenju stope obavezne rezerve koju komercijalne banke u BiH drže kod

CBBH sa 18 na 14 posto. ovom mjerom CBBiH je bankama oslobodila 727 mil. KM.

Upravno vijeće Centralne banke BiH donijelo je odluku prema kojoj od 1. novembra

2008. godine sve nove kreditne linije koje komercijalne banke povuku iz inostranstva

neće ulaziti u osnovicu za obračun obavezne rezerve. Ovakvu odluku Upravno vijeće

je donijelo kako bi se stimulirao priliv kapitala u domaći bankarski sektor i dao

dodatni podsticaj kreditnim aktivnostima komercijalnih banaka.

Zatim je Upravno vijeće CBBiH donijelo odluku o uvođenju diferencirane stope

obavezne rezerve na depozite komercijalnih banaka. Prema ovoj odluci, stopa

obavezne rezerve na depozite koji ulaze u osnovicu za obračun obavezne rezerve, čija

je ročnost do godine, ostaje 14 posto, dok se stopa obavezne rezerve na depozite

oročene na period duži od godine smanjuje za četiri posto, odnosno sa 14 na deset

posto. Ovom odlukom bi dodatna likvidna sredstva za komercijalne banke iznosila

oko 370 miliona KM. Odluka je stupila na snagu 01. januara 2009. godine.

Upravno vijeće CBBiH donijelo je 16. aprila 2009. godine odluku kojom obavezne

rezerve na depozite oročene na period duži od jedne godine smanjuje sa 10 na 7%.

Osim toga, iz osnovice za obračun obavezne rezerve isključeni su depoziti vlada

namijenjeni za razvojne projekte. Ovom mjerom CBBiH je bankama oslobodila

dodatnih 262 mil. KM.

Iako mjere CBBiH do sada nisu dale svoj puni doprinos i još uvijek nisu ispunjeni

krajnju ciljevi tih mjera, one su ipak veoma značajne u borbi protiv finanasijske krize. Svim

dosadašnjim mjerama CBBiH je komercijalnim bankama oslobodila preko milijardu KM.

26

Tabela 5: Prosječne obavezne rezerve komercijalnih banaka ( u mil. KM)16

Datum

Osnovica za obračun obavezne

rezerveProsječne obavezne

rezerve

Ukupna sredstva za održavanje obavezne

rezerve

2004 6596.9 406.6 1061.7

2005 8456.6 885.5 1516.2

2006 10905.9 1635.9 2372.9

2007 14328.5 2149.3 3309.6

2008 17320.1 2961.9 3630.6

1.2008 16719.4 3009.5 3874.7

2.2008 16696.1 3005.3 3772.6

3.2008 16659.5 2998.7 3672.7

4.2008 16945.1 3050.1 3645.3

5.2008 17094.8 3077.1 3661.9

6.2008 17305 3114.9 3656.1

7.2008 17652.8 3177.5 3742.3

8.2008 17937.5 3228.8 3814.6

9.2008 18038.7 3247 3825.9

10.2008 17995.1 2761.9 3554.8

11.2008 17472.9 2446.2 3220.5

12.2008 17324.6 2425.4 3125.4

1.2009 17097.5 2048.8 3144.5

2.2009 17013.7 2033.9 3057.8

3.2009 16892 2013.5 2991.3

6.2. Mjere Vlade FBiH

16 Izvor: CBBiH

27

Polazeći od toga da su se posljedice globalne ekonomske krize već osjetile u privredi

Bosne i Hercegvine, pa tako i u privredi Federacije BiH, izražene kroz smanjenje obima

ugovorenih isporuka i zastoja u novom ugovaranju, naročito sa INO partnerima, te da bi se

negativni uticaji u sve većem intenzitetu mogli nastaviti i u narednoj godini, a u cilju

ublažavanja posljedica negativnih uticaja i osiguranja daljeg rasta nivoa privrednih aktivnosti,

povećanja investicija, zapošljavanja i unapređenja socijalne sigurnosti, socijalni partneri u

Ekonomsko socijalnom vijeću za teritorij Federacije BiH, prihvatili su Program mjera za

ublažavanje globalne ekonomske krize i unapređenja poslovnog ambijenta.

Osnovni ciljevi Programa:

- da stopa rasta GDP-a u periodu 2009-2012.godina ne bude manja od 4,5% u odnosu na

GDP u 2008. godini;

- da stopa rasta zaposlenosti u periodu 2009-2012.godina ne bude manja od 2%;

- da učešće javne potrošnje u Federaciji BiH, u periodu 2009-2012. godina u GDP bude

smanjeno za 8 % u odnosu na učešće u 2008. godini;

- da se pokrivenost uvoza izvozom u perioud 2009-2012. godina poveća za 6 procentnih

poena u odnosu na pokrivenost u 2008. godini;

- da se udio javnih investicija u GDP-u za period 2009-2012. godina zadrži najmanje u

procentu 25% GDP-a;

- da se do 2010. godine izvrši reforma javne uprave, uz racionalizaciju broja zaposlenih u

administraciji;

- da se procenat neformalnog sektora u periodu 2009-2012. godina smanji za 20% u odnosu

na procjenu za 2008. godinu.

- da se unaprijedi poslovni ambijent;

- da se definiše socijalni minimum u Federaciji BiH, te osigura zaštita standarda

najugroženijih kategorija stanovnika;

- da se očajaju robne rezerve kako bi osigurale mogućnost brze intervencije u slučaju

poremećaja na tržištu;

- da se intenzivira i unaprijedi efikasnost u borbi protiv kriminala i korupcije;

28

Ekonomsko – socijalno vijeće za teritoriju Federacije BiH traži od institucija

zakonodavne i izvršne vlasti, da se hitno pristupi realizaciji slijedećih mjera:

- na svim niovima vlasti pri izradi budžeta za 2009.godinu, ukupne okvire budžeta planirati u

skladu sa odlukama Fiskalnog vijeća Bosne i Hercegovine;

- na svim nivoima vlasti pojačati mjere kontrole cijena životnih namirnica i energenata,

izmjenom zakonâ i jačanjem kontrolnih funkcija;

- u osiguranju robnih rezervi uključiti i vlade kantona;

- smanjenje neformalnog sektora unapređenjem zakonske regulative jačanjem kontrolnih

funkcija;

- usaglasiti i potpisati Socijalni sporazum za period 2009-2010. godina;

- donijeti Zakon o reviziji i kontroli privatizacije;

- u oblasti direktnih poreza pristupiti izmjenama zakonâ u pravcu smanjenja doprinosa i

drugih fiskalnih i parafiskalnih opterećenja privrede (naknade za šume, vode, turizam idr.);

- u skladu sa Zakonom o Razvojnoj banci Federacije BiH obezbijediti sredstva za povećanje

temeljnog kapitala Banke iz budžeta i drugih izvora, i time osigurati finansijsku podršku

firmama koje će biti pogođene ekonomskom krizom. Za ove namjene osigurat će se 100

miliona KM, a tražit će se podrška od međunarodnih institucija za povećanje investicija.

- U 2009. godini putem Razvojne banke Federacije BiH i komercijalnih banaka osigurati

sredstva od najmanje 1.000 miliona KM, koja će se koristiti za nove kreditne linije privredi,

uz kamatnu stopu ne veću od 6% i podsticaj privrednim subjektima, a naročito izvoznicima.

- U saradnji sa Agencijom za bankarstvo Federacije BiH omogućiti reprogram već plasiranih

kredita građanstvu i privredi u cilju podsticanja potrošnje.

- Intenzivirati aktivnosti na regulatornoj reformi tzv. giljotina propisa.

29

6.3. Moguće dodatne mjere za ublažavanje efekata globalne finansijske krize

Na sastanku u Sarajevu17, koji je organiziralo Udruženje banaka BiH (UBBiH), a kojem

su prisustvovali predstavnici Centralne banke BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH i

entitetskih ministarstava finansija, Agencije za osiguranje depozita BiH, entitetskih agencija

za bankarstvo i predstavnici banaka u BiH usvojeni su zaključci, koji bi trebali biti u funkciji

preventivnog djelovanja, odnosno hitnih mjera radi ublažavanja uticaja svjetske ekonomske

krize u BiH.

Predložene su sljedeće mjere:

1. Formirati zajednički organ ili tijelo od predstavnika vlasti, CBBiH, entitetskih agencija za

bankarstvo i UBBiH, koje bi imalo ulogu kriznog štaba za praćenje tih mjera i procjenjivanje

potrebe za donošenje dodatnih mjera. Cilj je očuvanje kreditnog rasta u 2009. godini.

2. Povećati nivo osiguranih depozita iznalaženjem najracionalnijih rješenja.

3. Da agencije za bankarstvom, u saradnji sa ministarstvima finansija entiteta i Distriktom

Brčko, uvaže prijedlog banaka da troškovi rezerviranja za potencijalne gubitke ne budu u

osnovici za plaćanje poreza na dobit.

4. Da agencije za bankarstvo preispitaju svoje odluke o minimalnim standardima za

upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka te da se bankama omogući brz i

jednostavan reprogram kredita, sa mogućnošću grejs perioda za plaćanje glavnice.

5. Da CBBiH preispita snižavanje visine naknada za svoje usluge.

6. Banke će kontinuirano analizirati i racionalizirati troškove poslovanja, izbjegavajući

povećanje kamatnih stopa na kredite.

7. Banke će učiniti sve na eliminaciji nelojalne konkurencije među njima, koja se ogleda kroz

nuđenje besplatnih usluga i visokih kamatnih stopa na depozite.

17 www.investitor.ba

30

7. Zaključak

Aktuelna finansijska kriza je počela u ljeto 2007. god. slomom američkog

hipotekarnog tržišta. Od tada pa do sada ona je zahvatila gotovo sve zemlje svijeta. Čak i

najrazvijenije zemlje su suočene sa teškim posljedicama po njihovu ekonomiju. Troškovi

borbe protiv krize su ogromni i njihov konačan iznos još nije poznat.

Suočene sa krizom, vlade i centralne banke poduzimaju čitav set mjera i izdvajaju

ogromne sume novca da bi ublažili posljedice krize i spasili finansijske institucije koje su

bilježile ogromne gubitke, a neke su čak i proglasile bankrot.

Na udaru krize se našla i naša država. Iako su u početku mnogi stručnjaci tvrdili da

će BiH kriza zaobići, to se ipak nije dogodilo. BiH je indirektno pogođena krizom, ali za našu

slabo razvijenu privredu to je bio težak udarac. Dolazi do porasta inflacije, pada GDP-a, stope

priverdnog rasta, stope industrijske proizvodnje, a prognoze govore da će se taj trend nastaviti

i u tekućoj godini, pa čak i da će biti još teže.

Vlada, Centralna banka BiH te druge institucije preduzimaju niz mjera da bi se

posljedice krize ublažile što je moguće više. Treba istaći da je jedna od prvih koja je

reagovala i poduzela konkretne korake u borbi protiv krize bila Centralna banka BiH.

Donijela je četiri mjere koje su se prije svega odnosile na komercijalne banke, oslobodivši im

preko milijardu KM za povećanje kreditne aktivnosti i kreditnog potencijala.

Poduzete mjere još uvijek nisu dale svoj puni doprinos i do sada nisu ostvareni

definisani ciljevi. Međutim, obzirom da su neke od mjera tek odnedavno u primjeni, njihov

uticaj će biti vidljiv tek za neko vrijeme.

Ostaje da se vidi koliko su poduzete mjere doista efikasne i da li je urađeno sve što

je bilo moguće da bi se što uspješnije i sa što manje posljedica izvukli iz krize.

31

Prilog 1. Pregled događanja u toku bankarske krize u SAD-u i Evropi (2007.-2008.)

Datum Pregled dešavanja: bankarska kriza7. 02. 2007. HSBC objavljuje gubitke vezane za

američke hipotekarne kredite.Septembar 2007.god. Britanska banka Nothern Rock objavljuje

poteškoće i traži pomoć od Banke Engleske. Cijene dionica padaju.

5. 10. 2007. Merryl Lynch objavljuje gubitaka od 5,5 milijardi dolara.

15. 10. 2007. Citigroup objavljuje 6,5 milijardi dolara gubitak u prva tri kvartala.

13. 02. 2008. Nothern Rock je nacionalizovan.16. 03. 2008. Bear Stearns doživljava kolaps a preuzima

je JP Morgan.7. 9. 2008. Fannie May i Freddi Mac su hitno

nacionalizovani i Ministarstvo finansija ih stavlja pod nadzor.

14. 9. 2008. Lehman Brothers objavljuju bankrot. Berze doživljavaju nagli pad. Centralne banke ubacuju milijarde dolara u tržišta novca. Bank of America pristaje da kupi Merryl Lynch.

18. 9. 2008. FED i druge centralne banke ubacuju milijarde u globalna tržišta kako bi olakšali situaciju.

29. 9. 2008. Britanski Bradford and Bingley su nacionalizovani. Santander kupuju depozite u vrijednosti 38,2 milijardi dolara. Njemačku banku Hypo Real Estate spašavaju banke i vlada. Citigroup objavljuje kupovinu Wachovia. Belgijski gigant Fortis su spasile Holandija, Belgija i Luksemburg. Dionice Royal Bank of Scotland gub petinu svoje vrijednosti. Island djelimično nacionalizuje Glitnir, jednu od najvećih banaka.

01. 10. 2008. Američki senat usvaja plan za spašavanje banaka vrijedan 700 milijardi dolara.

03. 10. 2008. Švicarska banka UBS otpušta 2000 radnika. Holandska vlada nacionalizuje banke i osiguravajuće aktivnosti Fortisa.

8. 10. 2008. Ministarstvo finansija Velike Britanije zamrzava sredstva islandske Landsbank u Velikoj Britaniji i prijeti pravnim mjerama. Ministarstvo finansija Velike Britanije objavljuje plan za spašavanje banaka vrijedan 500 milijardi funti. Kanada, SAD, Kina, Švicarska, Velika Britanija, Švedska i ECB smanjuju kamtne stope.

32

10. 10. 2008. Crni petak, katastrofalan pad na svjetskim berzama. Sastanak ministara finansija G7 u Washingtonu i dogovor o planu od pet tačaka.cijena nafte pada na 80 $ po barelu. Islandska banka Kaupthing je nacionalizovana.

11. i 12. 10. 2008. U Parizu 15 lidera EU sreću se na hitnom kriznom samitu i Gordon Brown insistira na mjerama kao u Velikoj Britaniji. Lideri pristaju da daju garancije na međubankarske kredite do kraja 2009. godine. U ponedjeljak Njemačka, Italija i Francuska objavljuju individualne planove. Australija pristaje da garantuje depozite za sljedeće tri godine.

13. 10. 2008. Berze u EU se oporavljaju zbog najavljenog paketa pomoći. Velika Britanija spašava tri banke: RBS, HBOS i Lloyds TSB po cijeni od 63 milijarde $. Bank of England kreditira islandsku banku Landsbanki sa 174 mil. $ kako bi pomogla isplatu britanskih štediša.

16. 10. 2008. Švicarska vlada spašava UBS sa 59,2 milijardi $. Credit Suisse objavljujue 1,3 milijardi franaka gubitka u prva tri kvartala i prikuplja 8,7 milijardi $ od investitora. Mađarska centralna banka dobija pozajmicu od ECB-a od 6,7 milijardi $. Na Samitu u Briselu lideri EU pozivaju na potpunu rekonstrukciju međunarodnog finansijskog sistema.

33

Literatura:

1. Bilten CBBH info, juli/srpanj – septembar/rujan 2008. godine, Centralna banka BiH

2. Bilten 3, 2008.god., Centralna Banka BiH

3. Glasnik, dvobroj 75-76, god IX, decembar (2008), januar 2009. god, Privredna

gospodarska komora Federacije Bosne i Hercegovine

4. Banke u BiH, br.102., godina XI, januar 2009.god.

5. Banke u BiH, br.103., godina XI, februar 2009.god.

6. BH Bankar, januar 2009.god.

7. Referat, prof.dr. Mirko Puljić: „Kreditna kriza i finansije zemalja u tranziciji

8. Ekonomsko socijalno vijeće za teritorij Federacije BiH, „Program mjera za

ublažavanje posljedica globalne ekonomske krize i unapređenja poslovnog ambijenta“,

Sarajevo, 22. decembar/prosinac 2008. godine

Internet:

9. www.cbbh.ba

10. www.bhas.ba

11. www.fba.ba

12. www.investitor.ba

13. www.ekapija.ba

14. www.seebiz.net

15. www.slobodnaevropa.org

34