godina xvi broj 2 (25) 2000

GODINA XVI BROJ 2 (25) 2000.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U Ž B E I S U S O V E

IgnacijevputISSN 1331-8500

U O V O M B R O J U È I T A J T E

Ignacijev putINFORMATIVNI LISTza prijatelje Družbe Isusove

ISSN 1331- 8500

2/2000., broj 25, godina XVI

IZDAVAÈProvincijalat Hrvatske pokrajine

Družbe IsusovePalmotiæeva 31, HR-10 000 Zagreb

p.p. 669

GLAVNI I ODGOVORNIUREDNIK

o. Mate Božinoviæ, DI

UREDNIÈKO VIJEÆETomislav Æuriæ, DIDanijel Koraca, DISilvije Mudri, DIŽeljko Paša, DI

Vedran Šmitran, DI

TEHNIÈKI UREDNIKDarko Perkoviæ, DI

LEKTURAAnða Jakovljeviæ

TISAKToma-graf, Zagreb

SLOGIbis grafika, d.o.o., Zagreb

ADRESA UREDNIŠTVAJordanovac 110

HR-10000 Zagrebp.p. 169

NASLOVNA STRANICASudionici jubilarnog hodoèašæaHrvatske pokrajine DI na Trgu

sv. Petra u Vatikanu

ZADNJA STRANICABr. Zdenko Vidoviæ, DI:

Monogram IHS

IGNACIJEV PUT 2/2000

RAZMIŠLJANJE Betlehemska poruka 4 INTERVEIWRazgovor s o. Generalom, DI 5 IZ POVIJESTI DRUŽBE Br.Nikola Biliæ, DI 9 Muèenici Bokserskoga ustanka 11DUHOVNOST Zvanje posveæenoga života 13 Tri naèinaponiznosti 15 Internet-molitva 17 AKTIVNOSTISKOLASTIKÂ Hrvatski znakovni jezik na Internetu 18Susret isusovaca u formaciji 20 U PRIRODI Izlet na Velebit21 NAŠI Naši novaci 24 Naši jubilarci 26 Naši pokojni 27VIJESTI Ðakonsko reðenje; Misa zaziva Duha Svetoga;Otvorenje nove zgrade Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove;Hodoèašæe u Rim 30 NOVE KNJIGE 31 PROPOVIJEDMSGR. PERE SUDARA 32 ISUSOVCI NA WEB-u 34–35

Razgovor s o. Generalom

Internet-molitva

Susret EJIF-au Albaniji

3

20

17

IGNACIJEV PUT 2/2000 3

Poštovani èitatelji Ignacijeva puta!

Velika jubilarna – sveta godina 2000. približavase svršetku, a s njome završava i desetljeæe i stol-jeæe i tisuæljeæe. Ako je tko u toj godini oèekivaoneke spektakularne i neobiène dogaðaje, moždaæe biti razoèaran, premda ni ta godina – kao nicijelo stoljeæe – nije bila siromašna raznim teškimi sumornim, ali i vedrim i radosnim trenucima.Za nas kršæane svi su ti trenuci Božji dar, svje-doci Božje ljubavi prema nama, pa i onda kadsmo željeli da što prije proðu. Pri svršetku godine slavimo Božiæ – dan roðenjaIsusa Krista – prema kojem i brojimo godine i

tisuæljeæa, oèekujuæi konaèan završetak svega zajedno s njime. Proteklih2000 godina dovoljno dokazuju da je Kristovim roðenjem ušlo nešto novo usvijet, da su oni koji su se držali njegove evanðeoske poruke u taj svijet imeðu ljude unosili trak svjetla i topline. To su velikani koje iz dana u dankroz cijelu godinu spominjemo u kalendaru, a i mnogo više onih koji su osta-li nezapaženi i zaboravljeni. Svi nas oni zovu da i mi u svom vremenu, ugodini i tisuæljeæu koje zapoèinje, nastojimo svoje i tuðe životne putove osv-jetljavati nadom i grijati ljubavlju. Željeli bismo da vam ovaj naš list, prigodom božiænih blagdana i smjenetisuæljeæâ, bude pomoæ i putokaz. Nadamo se da æete i u ovom broju naæi pri-loge koji æe vas zanimati. Tu su uobièajene vijesti o našem radu, o našimnovacima, reðenicima, jubilarcima i pokojnima. Dobit æete uvid u naš rad inastojanja u izvršenju poslanja i poziva koji smo od Gospodina dobili, npr.o blagoslovu nove zgrade našega Filozofskog fakulteta, o projektu znakovno-ga jezika za osobe ošteæena sluha te o jednom od naèina odmora kao što jeplaninarenje na Velebitu. Radovat æemo se ako vam èitanje ovih stranicaunese više vedrine u svakodnevicu.Èestitajuæi vam jubilarni Božiæ – dvijetisuæiti roðendan Isusa Krista – želimoda vam Gospodin i dalje sipa obilje svojih darova i milosti i u sljedeæoj godi-ni – prvoj u novom stoljeæu i tisuæljeæu, kao što je to èinio u prošloj jubilar-noj godini.

Vaš u Kristu odani o. Ivan Macan, DI,provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove

UVODNA RIJEÈ

RAZMIŠLJANJE


Ponovno je na naša srca 'pokucao'blagdan Božiæa. Bor, anðeli, jaslice,Dijete u njima, pjesme, poezija, sni-

jeg, nova odijela i darovi – sve su to 'ukrasi'božiænog vremena koji nas okružuju i stva-raju u srcu ugoðaj koji jedino Božiæ možedarovati. No, Božiæ ima i puno dubljeznaèenje od svih njegovih simbola, a to jeda se u njima ogleda najveæi dogaðaj povi-jesti, utjelovljenje Bogoèovjeka, IsusaKrista. Jednoga toèno odreðenog dana,kada su se bila ispunila vremena, Bog seoèitovao èistoj Djevici iz Nazareta, zamoli-vši je da u ljudskom domu može stanovati iživjeti. Ona je na to pristala te se Bogo-èovjek utjelovio u njezinu krilu, i božanskiŽivot se tako nepovratno utkao u vremeni-tu stvarnost ljudske povijesti.

Ipak, da bismo nešto rekli o ovom blagda-nu, moramo iznova prvo priznati da je totajna, božanska i do kraja neizreciva tajna,koju Sveto pismo objavljuje rijeèju Ema-nuel, a to znaèi da je Bog prisutan meðunama. Prisutan na naèin èovjeka, Djetešca,u kojem vjera slavi objavu pravoga Života,Istine i Ljubavi. Da, to božansko Djetešcedošlo je meðu nas da nikada ne ode, da naspouèi siromaštvu, odricanju, da sebe oduz-me sebi i dadne se nama, ne misleæi pritomna sebe. On od nas uzima na sebe našubijedu, slabosti, strahove, a zauzvrat, hraninas svojim božanskim Tijelom u kojemimamo život i sreæu. Ah, što reæi, nego, Bognam je darovan i s njime sve što jest, jer sveje njegovo. Stoga, slavljenje otajstva Božiæazahtijeva više od pukoga znanja i razmišl-janja, zahtijeva srce koje je spremno vjero-vati da je ono Djetešce na slami pravi Bog,srce koje se raduje naoèigled Životu kojistruji u Vjeèni život. Ustvari, poruka Božiæaje poruka radosti, jer ne može biti žalostikad se raða novi Život. Takoðer, možemoreæi da se sve mijenja i nestaje, a ta porukaradosti i mira ne može zamrijeti niti seSvjetlo božiæne noæi može utrnuti. To nas

Svjetlo uvijek dovodi do štalice da baremna trenutak odmorimo svoju glavu na neo-tesanoj i hrapavoj gredi njezinih jaslica. Tuje sve što trebamo i želimo, ali moramooživjeti vjeru jer samo njome primamo svešto nam je mali Božiæ spreman podijeliti idarovati. Njega pak nazivamo i Spasiteljemi stoga, ako nismo sposobni promatrajuæiga, preseliti se u mislima u Getsemani, naKalvariju te u Raspetome na Križu prepoz-nati ga, tada možemo sa sigurnošæu reæi dami od otajstva Božiæa nismo ništa shvatili. Iupravo iz jaslica taj nas Spasitelj ohrabrujei govori nam da od ove božiæne noæi nismoviše sami. Ako smo siromašni, on je jošsiromašniji. Ako smo nemoæni pred moæni-cima, on je još nemoæniji. Ako smo pro-gnani iz svoje domovine, i on je bio pro-gnan. Ako smo znojni, optereæeni i umor-ni, znajmo da je njegov znoj bio krvav, a danas on želi okrijepiti i odmoriti. Život nasje razapeo, znajmo, i njega je razapeo.Grijeh nas muèi, znajmo on nam prašta ipita tko je to bez grijeha. Imajmo na umurijeèi koje govori sv. Augustin: “Bog jesamo zlima strah i trepet, dok onima kojisu dobre volje on je Otac.” Stoga, kleknimopred njegove jaslice te ga u miru i iskrenasrca zapitajmo: “Što mi imaš reæi, mojBože?” Nakon dobivena odgovora spoznatæemo što je to uistinu blagdan Božiæa.Shvatit æemo da je to svijest o prisutnomBogoèovjeku koji nas ljubi i kojega mi lju-bimo. Poklonimo mu se! IP

Betlehemska porukaTomislav Æuriæ, DI

Otac Peter Hans von Kolvenbach, vrhovnipoglavar Družbe Isusove boravio je uHrvatskoj od 5. do 7. studenoga.

Iskoristili smo to vrijeme za kratak interview.

Kao vrhovni poglavar Vi ste osoba koja jenajbolje upuæena u stanje u Družbi. Može-te li nam reæi gdje su isusovci danas naj-angažiraniji? Koji su to krajevi kamo nitkoneæe iæi, a isusovci su u njih poslani?

Teško je napraviti preciznu statistiku budu-æi da se toliko isusovaca velikodušno posve-æuje na više apostolskih djela. Više je negovjerojatno da najveæi broj isusovaca radi napolju obrazovanja i formacije. Istu važnosttreba imati svaki pastoralni posao, jednakou duhovnom vodstvu – središta ignacijev-ske duhovnosti, kuæe duhovnih vježbi – kaoi u 2000 župa u kojima je Družba svestranoangažirana, sve u službi Crkvi. Iako u svimtim aktivnostima Družba ne prestaje vjero-vati u našu misiju naviještanja pravde kral-jevstva Božjega i ukazivanja na nepravduoko nas, bio bih zadovoljniji da je više isu-sovaca angažirano na socijalnom podruèju,osobito u radu s izbjeglicama. Konaèno, dabi naviještali Rijeè, isusovci nastavljajugovoriti i pisati, koristeæi sve više i višemoderna sredstva priopæivanja. Poslanismo zapravo tamo kamo drugi ne žele iline mogu iæi kao što je naš nedavni dolazaku Ankaru, u Turskoj. Ali najteže je kod svihtih aktivnosti zadržati naše specifièno pos-lanje: donošenje besplatna Kristova darapreko svih naših ministerija u svijetu kojivjeruje da mu On više nije potreban – nosi-ti srce Gospodinove Crkve do krajnjih gra-nica svijeta.

Kako zamišljate današnjega isusovca?Koje bi trebale biti njegove znaèajke?

Snagom karizme koju nam je Duh povje-rio, na isusovca današnjice gledam onakokako ga je sv. Ignacije gledao u prošlosti, tj.kao èovjeka u poslanju. To se poslanje sa-stoji u tome da nastavlja Kristovo djelodonoseæi taj besplatan dar – a to je sam Isus– muževima i ženama našega vremena,osobito tamo gdje Gospodin još nije poz-nat, ili možda tamo na našim ulicama, gdjeje još slabo poznat. Buduæi da je isusovacèovjek u poslanju, èovjek koji je poslan, bitæe vrlo pozoran na sve što hoæe i želi Onajkoji ga šalje, tj. Gospodin. Odatle slijedi daje bliskost s Isusom od prvotne važnosti uživotu jednoga isusovca, kao i molitvenorazluèivanje da bi se otkrilo što On hoæe dami èinimo, kako bi se ostvarilo naše pos-lanje danas i u središtu života ljudi. To jeono mjesto gdje isusovci nalaze svoj izvorvelike raspoloživosti: iæi posvuda kamo ihGospodin šalje, iskreno siromaštvo u kojemse ne ide za vlastitim interesom nego seradi samo o služenju Kraljevstvu i, osobito,apostolska ljubav da bi njegovo kraljevstvodošlo do svake ljudske osobe kako bi èov-jeèanstvo imalo život, pravi život u izobilju.

INTERVIEW


Razgovor s ocem Generalom prilikom njegova posjeta

Hrvatskoj pokrajini Družbe IsusoveRazgovor vodio: Danijel Koraca, DI

Gledajuæi broj novaka u Europi, možemoreæi da je prisutna stanovita kriza zvanja.I u Hrvatskoj osjeæamo isto. U èemu jeproblem? Zašto mlade ne privlaèi redov-nièki život, konkretno isusovci?

Ne manjka razloga da bi se objasnila krizazvanja u Europi. Malo djece, puno sekula-rizacije. Crkveni i redovnièki život, pone-kad bez životnosti i èvrstoæe, ne privlaèimlade. Ali tu je takoðer svakidašnjost živ-ljenja meðu razvedenima i rastavljenima,bivšim sveæenstvom i bivšim redovništvom,meðu onima koji ne podupiru nastojanjeza život, iako nasuprot tome toliko mladihvelikodušno daje nekoliko godina u službiza siromašne. U toj situaciji ne treba zabo-raviti privlaènost laika koji uzimaju odgo-vornost u služenju Crkve, ne ulazeæi ubogoslovije ili novicijate. Moramo moliti zazvanja, živjeti naš redovnièki život takoautentièno i radosno da možemo i sGospodinom pozvati mlade: “Doði i vidi”.Bez sumnje, Gospodin je taj koji poziva ibudi zvanja. Na nama je teška odgovornostda živimo tako jasno i vidljivo svoje posla-nje da mladi koje je Gospodin pozvaomogu prepoznati u našem životu ono što

oni traže od Gospodina. Ne bi bilo isprav-no vidjeti ovu krizu zvanja kao naslijeðenusudbinu; nasuprot tome, moramo uvidjetida smo i mi odgovorni za to.

Kao redovnici zavjetujemo doživotnosiromaštvo, èistoæu i poslušnost. Mnogi,veæinom mladi, vide jedinu poteškoæuredovnièkoga života u obdržavanjuèistoæe. Kako Vi gledate na tu pojavu?

Nema ništa zaèuðujuæe u tome da èistoæakao izraz naše sposobnosti za ljubav jestzahtjevan životni zadatak. Veæ prva knjigaBiblije svjedoèi da ljudska osoba nije stvo-rena da bi ostala sama. Ona je tu da bi vo-ljela drugoga i u tome sazrijevala. Ako sta-rozavjetni muževi i žene nisu uspijevali vid-jeti dalje od braène ljubavi, u zori Novogazavjeta ljudska osoba otkriva iskustvo dajedinstvena Gospodinova ljubav može ispu-niti naše srce: On sa mnom, ja s njim, veæizreèena ljubav u Pjesmi nad pjesmama, paživljena životom Ivana Krstitelja. Onaj kojivjeruje jedino u zemaljsko i ogranièava sesamo na ono što se dogodilo kroz povijest,neæe nikada biti osvojen ljubavlju Krista

INTERVEIW


O. Kolvenbach u razgovoru s isusovcima Hrvatske pokrajine, Jordanovac, Zagreb, 7. studenoga 2000.

Uskrsloga. Istina je da naša kultura gledana seksualnost kao jedini izraz ljudske lju-bavi: to je realna opasnost za svaku ljubav.U svom temelju redovnièka èistoæa izvire iznaše vjere u pashalno otajstvo, koje namdaje da živimo s Uskrslim kao osoba s oso-bom, srce sa srcem, u istoj ljubavi za spassvijeta. “Gdje je vaše srce?” pita Isus i ovopitanje ostaje nešto što je najsržnije kada seradi o èistoæi.

Èovjek današnjice èesto je opisan kaohedonist, konzumist, onaj koji se brinesamo za materijalna dobra. S jedne stra-ne, imamo bogate, koji svakim danombivaju bogatiji, i, s druge strane, siromaš-ne. Ako su i jedni i drugi potrebni Krista,kojima isusovac treba biti bliži?

Sveti Ignacije nije htio ostaviti Družbijedan odreðeni apostolat, npr. samo kole-gije. Družba treba ostati raspoloživa zasvako poslanje koje joj daje sveti otac – štoje aktualno i danas – i za svaki apostolskiizbor uèinjen nakon duhovnoga razluèiva-nja koji traži volju Božju za nas u izazovimai dogaðajima u našoj domovini, u našemvremenu. To je i kontempliranje sa svetimIgnacijem otajstava Kristova života kojinam ukazuju sve što moramo izabrati kaoslužbenici u Kristovu poslanju. Isus, èestonasuprot navikama svojih suvremenika,traži susret s bijednicima, èak i s odbaèe-nim i neželjenim gubavcima. On želi bitislužen u bolesnom i zatvorenom. Ipak, tajjasan i božanski izbor za siromašne nikakone iskljuèuje kontakt s bogatima. Upravozato da bi im se reklo da oni ne èaste Ocaako se ne osjeæaju odgovornima, ako se neodnose prema siromašnima kao prava“braæa”. U tom smjeru sveti je Ignacijeodbio izabrati jedne ili druge. Ako “bogati”i “buduæi bogati” od nas prihvate ovuKristovu poruku, onda zaista blaženi siro-mašni jer onaj drugi je dobar Samarijanac.

U društvu je sve prisutniji individuali-zam. Èak i današnji odgoj uèi da nismopotrebni drugih, da trebamo biti 'slobod-ni', što nije u skladu s Evanðeljem. Kakvoje stanje u Družbi?

Individualizam je manjak jedne kvalitete.Danas èovjek voli uzeti svoj život u svojeruke. Umjesto da slijedi i mehanièki opo-naša druge, on se želi postaviti kao onajkoji je odgovoran, koji daje svoje osobneodgovore na pitanja koja mu se postavljajui želi dati osoban peèat svemu što èini.Duhovne vježbe vode èovjeka prema osob-nom susretu s Gospodinom, da uèini vlasti-te izbore koje Gospodin osobno traži. Samo– to je neka vrsta proturjeèja – da bi postaonetko, on sam, potreban je drugi koji možebiti otac ili majka, uèitelj ili duhovnik, pos-lodavac ili kolega. Onaj koji se otvara dru-gome obogaæuje se njegovom osobnošæu, aonaj koji se zatvara u samoga sebe, izolirase od svih drugih – evo pravoga individua-lizma – osiromašuje se. Zbog toga je razlo-ga sv. Ignacije htio u Družbi jake osobnostiza poslanje, ali koji, umjesto da slijede nekisvoj osobni posao, žele raditi kao prijateljiu Gospodinu u zajedništvu duha i srca. Kaou evanðelju, svatko je pozvan vlastitim ime-nom – Petar, Ivan – da bi živjeli i vjerovali ubratskom zajedništvu kome je izvor inadahnuæe Gospodin.

Danas se može reæi da su ljudi u potraziza duhovnošæu. Zašto se istoèna, nekrš-æanska duhovnost pokazuje privlaènijomod kršæanske?

Toèno je, postoji traganje za duhovnošæu.Duhovnost se ne vraæa u naše zemlje, onaih nije nikada napustila. Na posljednjojbiskupskoj sinodi za Europu jedan jebiskup uzviknuo da ljudska osoba nije poprirodi kršæanska, ali da ona traži duhov-nost svuda gdje vjeruje da æe otkriti njenuprisutnost. To može biti u šansonama, nap-jevima, to se nalazi u zanosu prema nekimvidicima azijske duhovnosti, ali to je bjelo-dano i u velikoj rijeci hodoèasnika prigo-dom Velikog jubileja. Da se ne zaboravi,postoji 2 000 000 mladih koji nisu uvijek upotrazi za Crkvom, ali uvijek su u traganjuza nekim duhovnim iskustvom mnoštva.Sve što uèenja nekršæana i sekti nude odduhovnosti, Crkva takoðer može ponuditisvojim nepresušnim kršæanskim nasljeðem.Ali ponuda nije uèinjena na naèin da se

INTERVEIW


moderan èovjek može osjetiti zahvaæen. Jerritam modernoga života jest takav da tražida èovjek bude zahvaæen. Traži u Azijinutrinu i harmoniju, naèin da se vrati ksebi i da se obnovi. Velik uspjeh crkvenihpokreta, kao što su karizmatski i neokate-kumenski, pokazuje da Crkva ima u svojojriznici i staroga i novoga na raspolaganjuza tolike inicijative da odgovori na tuduhovnu žeð.

Na kraju ovoga razgovora, možete li namdati svoju viziju isusovca buduænosti, uovom treæem mileniju u koji uskoro ulazi-mo?

Isusovci, dok su bili okupljeni u duhovnomrazluèivanju na posljednjoj generalnojkongregaciji, nastojali su, ohrabreni odIvana Pavla II., odgovoriti na ta pitanja.Konkretno oni su razluèili trostrukudimenziju istoga poslanja.

Kao prvo, donositi Krista, njegov život injegove vrijednosti u našu modernu kultu-

ru koja ima tendenciju udaljiti se odEvanðelja i Kristove Crkve. Zbog tog razlo-ga ostaju važna sva podruèja obrazovanja iformacije, duhovnoga vodstva, osobitokroz duhovne vježbe.

Zatim, nikako zbog ideoloških i politièkihrazloga, nego jer je Gospodin donio rado-snu vijest napose siromašnima koji su ondazbog toga blaženi, naše poslanje ostaje nastrani Kristova poslanja koje usvaja rijeèi-ma i, prije svega djelima, socijalni naukCrkve, koji je toliko naglasio Sveti Otac.

Konaèno, sve misionarske aktivnosti se neodvijaju u pobjednièkom duhu, nego u du-hovnosti dijaloga. “Ne nameæite Krista,nego Ga predlažite”, ne prestaje ponavljatiPapa. Isusovac ovoga milenija treba bitièovjek dijaloga koji živi zajedno s muže-vima i ženama koji vjeruju i misle drugaèi-je da bi ih privukao Onome koji, uzdignutsa zemlje na križu, ne prestaje okupljati svesvojom ljubavlju. IP

INTERVEIW


Godine 1955. na priredbi organizira-noj uz Dan zvanja u Melbournu uAustraliji, isusovci su prikazivali

film o misionarima u Indiji. Na platnu jeupravo bio redovnik Družbe Isusove,pobožna izgleda, predan Bogu po svojimzavjetima kad se zaèuo krik èasne sestre izpublike: “Gleee, pa to mi je tata!” Sablazando neba. Bogoslovi koji su prikazivali filmušutkivali su je govoreæi kako je to njihovsubrat isusovac. Ali ona je inzistirala: “Alion je moj tata!” U stvari su oboje bili upravu. Èovjek s filma otac je ove èasnesestre, ali je i redovnik Družbe Isusove,misionar u Indiji. Izniman lik, s nevjerojat-nom životnom prièom. Nikola Biliæ izSplita.

Roðen 28. listopada 1890. Gotovo prijenego što je prohodao, nauèio je plivati ishvatio da je život avantura. Izvrstan stolar,cijenjen majstor, vlasnik obrta. Upravo kadmu je posao krenuo, mora na odsluženjetrogodišnjega redovitog vojnog roka. Aonda još èetiri, buduæi da je buknuo Prvisvjetski rat. Tu su se zbile dojmljive prièekojih se još sjeæaju oni kojima ih je prijeviše desetaka godina prièao. O tom kako jegazio sjevernom Italijom i pod punom rat-nom opremom preplivavao rijeku Po.

U teškim poratnim godinama odluèujekušati sreæu u Australiji. Tako godine 1923.diže sidro ostavljajuæi u Splitu ženu i trojemale djece dok se on tamo ne snaðe. Trigodine radi po zapadnoj Australiji uèeæijezik. Njegove zlatne ruke prepoznaju upoduzeæu “Lockers” gdje dobiva stalanposao. Za Božiæ godine 1926. stižu mužena i djeca pa svoj dom zasnivaju uHamiltonu, potom u Fremantleu. Posla jena pretek, ali i ljubavi. Nedjeljom sepješaèilo na misu desetak kilometara. Bogih je blagoslovio s još dvoje djece. Godine1941., kad mu je supruga umrla, Nikola sepostarao za djecu. Dvoje ih otpratio u brak,

dvoje u samostan, a peti je postao pomo-rac. U svojoj 51. godini našao se predbogatim životnim djelom koje bi zavrijedi-lo spokojnu mirovinu. Ali dinamièna dušaželi više. Malo mu jedan život èak i u ovomživotu. Isti je kao jedan drugi svjetskiDalmatinac, o. Ante Gabriæ. Sam Bog znakako su se našli, on ovdje u Australiji, a o.Ante u Indiji. Ali naprosto su se morali sre-sti. Pala je prièa i dogovoreno je – Nikola æeza njim u Indiju. Okušat æe drvodjeljskoumijeæe u indijskom drvu. Zamolio je djecuza dopuštenje, i još jednom digao sidro.Tek onaj tko je bar jednom u životu, životurekao zbogom; tko se bar jednom sunovra-tio, iskorijenio, bio doslovno lud zbogevanðelja – može ovo shvatiti.

Godine 1946. stiže u Indiju. Prve dvijegodine provodi radeæi kao drvodjelac uisusovaèkom koledžu na padinama Hima-laje, u Kurseongu. Spretan, osebujan,duhovit. Od sviju obljubljen. Svojim osobi-tim engleskim bi pozdravljao: “I fixee!”Božji èovjek koji je znao da nikad ne trebareæi nikad, godine 1948. piše molbu za ula-zak u Družbu Isusovu. Dopuštenje mu stižeod samoga Generala reda. A za tu æe gestudo kraja života ostati zahvalan “General-nom patru”, kako bi on svojim komiènimengleskim nazivao patra Generala. S pede-set osam godina zapoèinje novicijat uSitagari s mladiæima kojima bi djed mogao

IZ POVIJESTI DRUŽBE


Br. Nikola Biliæ, DI (1890.–1968.)Otac petero djece, isusovac iz Splita, vjerojatno svetac

o. Luka Raða, DI

Br. Niko Biliæ u svojoj radionici u Indiji.

biti. Polaže i zavjete. Siromaštva – on koji jebio vlasnik obrta, poslušnosti – on, glavaobitelji, èistoæe – on, otac petero djece.Jedan oèevidac sa smijehom se prisjeæa daje to bilo na jeziku kojega su valjda samoanðeli razumjeli. A Gabriæ komentira danije siguran je li to bilo na lošem engle-skom, ili lošem hrvatskom.

Nakon zavjeta odlazi u Kalkutu, uneizdrživu klimu. Èesto je po bolnici nasmrt iscrpljen. Teška kušnja. Ali sve je kre-nulo nabolje kad je u listopadu 1951.premješten u Sitagaru, gdje s još jednimpatrom otvara danas nadaleko poznatuškolu. Za misijsku je postaju izraðivao drve-nariju. Okupio je i grupu šegrta po svomrigoroznom izboru. Za koga bi rekao “Nopraktik”, znaèilo je: bavi se bilo èim, ali nepomišljaj na drvodjelstvo. Oèevici se pris-jeæaju da bi ih u zanat uvodio jezikom kojije bio nešto izmeðu hindu, hrvatskoga iengleskog. Uz smiješak, bogat vedrimsjeæanjima, kažu da je to zapravo bio kodi-ran jezik za Nikolin uski krug odabranika.Uvjeravao ih je kako moraju biti ponosnina zanat jer da su u posjedu skrivenih tajnidrveta. Utuvljivao bi im to rijeèima: “Dogood job, feel accha!” A oni bi po protoko-lu kimnuli glavom i odgovorili: “Ha.”Subotom, kad bi im dijelio plaæu podsjetiobi ih na vjerske obveze: “Yeah, kul six bud-gees, Missa.” (Tko ovo prevede, svaka muèast…)

Oko njega se pletu nebrojene duhoviteprièe. Kako je èak i lijesove za mrtvaceizraðivao, pa da mu se ne dogodi da osta-ne bez dovoljno drveta, redovito bi uzimaomjeru najstarijem èlanu kuæne zajednice.Možemo samo zamisliti kako ga je gledaoonaj kom bi pružio metar od èela do stopa-la. Prièaju kako su ga u Sitagari zamolili daposijeèe veliko stablo koje je smetalo. A onse uhvatio posla i to baš u nedjelju.Privezao stablo konopcem da može uprav-ljati njime dok pada. Meðutim, kad senagnulo, konop je pukao, a stablo palo nafarmu i oštetilo je. Svi su uglas na njega daga je to Bog kaznio jer nedjeljom radi. Našto se on branio: “To nije moja greška, jasam dobro sjekao, nego Bog je okrenuovjetar.” Nogometom je bio oduševljen i nije

ga mogla mimoiæi utakmica misijskemomèadi. S njima bi i putovao kad bi odla-zili igrati u druga mjesta, recimo u Asansol,gdje školu vode redovnici “Kršæanskabraæa” èiji je èlan i njegov roðeni sin, kojidanas radi na “Thursday Island” uAustraliji. Isusovaèke novine bilježe da gaje sin Ivan (to je onaj pomorac) posjetiogodine 1958., u èlanku pod naslovom“Život s ocem”. Koji su s njim živjeli svje-doèe da je bio èovjek sveta života. Dan bizapoèinjao dugaèkom molitvom i ranommisom. Uveèer, nakon naporna dana, ukapeli bi obavljao križni put. Èitavoj zajed-nici bi ulijevao sigurnost jer znalo se da jemolio za svakoga od njih.

Godine 1966., nakon teških vruæina i pos-lova, koji su ga gotovo slomili, u svojojsedamdesetšestoj godini, nakon dvadesetgodina napornog rada u Indiji, morao jeusporiti. Ponovno èupa korijenje. Vraæa seu Fremantle u Australiju k svojoj obitelji.Rastanak je bio dirljiv, ali i sastanak s dje-com i unuèadi u Australiji. Premda jemogao birati gdje æe stanovati: kod obiteljiili kod isusovaca, odluèio se za isusovce uClaremontu. Slijede dvije prekrasne godi-ne života: blizu svojih, a opet kod isusova-ca, i to radeæi omiljen drvodjeljski posao.Od svoga uèitelja Drvodjelje pozvan je 18.studenoga 1968. Za njim su žalili s objestrane oceana, u Australiji i u Indiji. Naispraæaju je stajao izmeðu dviju obiteljikoje su ga osjeæale duboko svojim: isusova-ca s jedne strane, i djece s unuèadi s druge.Isusovci su ga željeli sahraniti s njegovomsuprugom, ali obitelj se složila da bude sisusovcima na groblju Karakatta u Perthu.

Izvanredan èovjek, kod nas gotovo nepoz-nat, premda ga Maurice Dullard u svojojknjizi “The Profil” uvrštava meðu 49iznimnih isusovaca. U samoj Indiji dodanas ga se sjeæaju. Otkrio sam to raspitu-juæi se o o. Anti Gabriæu. Kad bih upitao dami kažu nešto o misionaru, Hrvatu,uzbudljiva i sveta života. I prije nego bihdovršio s pitanjem, sugovornici bi uz smi-ješak uskliknuli: “Haaa… brat NikolaBiliæ!” IP





Dana 1. listopada 2000. Ivan PavaoII. proglasio je svetima 120 muèeni-ka koji su svoju pripadnost Isusu

Kristu posvjedoèili u Kini, u razdoblju od1648. do 1930. godine. Meðu njima su ièetvorica isusovaca: o. Lo Ignace Mangin,o. Paul Denn, o. Rmy Isor i o. ModesteAndlauer, ubijeni u vrijeme Bokserskogaustanka 1900. godine

Ti mnoge sljedbenike Ignacijeve pozva davrhunsku posvjedoèe ljubav, i krv proliju svoju,te novim oplode plodom spasonosno djelovanjeCrkve, i primjerom nas svojim pozovu da poðe-mo za Kristom Gospodinom našim (iz pred-slovlja na èast muèenika iz Družbe Isusove).

Pišuæi o isusovcima-muèenicima iz Kine,nepravedno bi bilo ne spomenuti èinjenicukako je povezanost Družbe Isusove i dale-kih azijskih krajeva vrlo duga. Zapravo,veza izmeðu isusovaca i Dalekoga istokastarija je i od same Družbe. Zasigurnoèudan podatak. No, ipak je istinit. Èinjeni-ca je, dakle, da je Družbu Isusovu službenopotvrdio 27. rujna 1540. godine papaPavao III., ali i to da je još 15. ožujka istegodine sv. Franjo Ksaverski (1506.–1552.),jedan od prvih drugova sv. Ignacija, zauvi-jek napustio Rim, otputovavši u misijeupravo na Daleki istok. Ovaj veliki apostolAzije s pravom je u Crkvi proglašen zaštit-nikom misija: u nepunih dvanaest godinaobišao je golema prostranstva Azije (pa èaki Japan), a umro je u 46. godini života, i topred vratima Kine. No, tamo gdje je onstao, drugi su nastavili. Meðu njima su seistakla i mnoga Franjina redovnièka sub-raæa. Najglasovitiji meðu njima rodio seupravo u godini Franjine smrti; bio je to o.Matteo Ricci (1552.–1610.), koji je svojimnaèinom apostolskoga djelovanja postaoistinski preteèa inkulturacije. Naporimaovoga velikog misionara i znanstvenikastvoreni su solidni temelji za isusovce kojisu stizali nakon njegove smrti.

Meðutim, bilo je i onih razdoblja u povije-sti Kine kada su umjesto sklada i toleranci-je kršæanski misionari, zajedno sa svojimstadom, morali preživljavati pod progoni-ma. Tako povjesnièari procjenjuju kako je uapostolskom vikarijatu, koji je bio povjerenDružbi Isusovoj, 5 000 katolika ubijenozbog svoje vjere. 3062 od njih su nam poz-nata, a imena ostalih zapisana su samo nanebesima.

Jedno od takvih razdoblja bilo je i u vrije-me Bokserskoga ustanka (1899.–1900.).Baš u to vrijeme ogorèenje Kineza spramzapadnjaèkoga imperijalizma bilo je navrhuncu. To je dovelo do osnivanja tajne

Muèenici Bokserskoga ustankaVedran Šmitran, DI

nacionalistièke organizacije poznate podnazivom “Bokseri” – jedno zlo urodilo jedrugim. Stradavali su i misionari, a buduæida su se ustanici deklarirali protiv kršæanst-va kao takva, jednako su stradavali idomaæi vjernici (to izrijekom odreðujejedan dekret, izdan 1. srpnja 1900.). Iakoje ustanak trajao relativno kratko, bio jedovoljno dug da mnoge zauvijek odnese sasobom.

Meðu mnogim žrtvama jest i skupina od 56kršæana koja je svojom krvlju posvjedoèilavjernost Isusu Kristu. Dana 1. listopada ovegodine sveti otac Ivan Pavao II. proglasioih je svetima, zajedno s još 64 muèenika izKine (ubijeni u razdoblju od 1648. do1930.). Najmlaði od njih bio je 9-ogodišnjidjeèak Andrea Wang Tien K’ing, a najstari-ji 79-ogodišnji Pablo Liou Tsinn Tei. Ovajzbor muèenika bio je predvoðen èetvori-com francuskih isusovaca; bili su to o. LoIgnace Mangin, o. Paul Denn, o. Rmy Isori o. Modeste Andlauer.

O. Lo Ignace Mangin roðen je 1857. uVernyju u Francuskoj. U Družbu Isusovustupio je 1875. U Kinu odlazi sedam godi-na kasnije. Njegova misijska postaja bila jemaleno selo Tchou Kia Ho. Premda je selobrojilo 400 stanovnika, u vrijeme napadabokser primilo je 2600 izbjeglica. Tada seo. Mangin obratio svom bivšem školskomkolegi, o. Paulu Dennu, koji je živio uobližnjem selu (Koutcheng). O. Paul Dennroðen je u Lilleu, u Francuskoj, 1847. Kakobi se pobrinuo za svoju majku udovicu,odgodio je ulazak u Družbu sve do 25.godine života. Malo nakon toga poslan je uKinu, gdje je 1880. bio zareðen za sveæeni-ka.

Patri su zajedno organizirali obranu. Dana15. srpnja 1900. zapoèeli su napadi. Nakontri dana selo je palo u ruke boksera. PatriMangin i Denn sklonili su žene i djecu ucrkvu. Ubrzo su ih otkrili bokseri i ponudi-li spas onima koji se odreknu kršæanskevjere. Neki prihvatiše. Nato o. Denn zapje-va “Confiteor”, a o. Mangin izreèe rijeèiodrješenja. Tada je zapoèeo masakr.

O. Rmy Isor roðen je u Bambecqueu, uFrancuskoj, 1852. Prije ulaska u Družbu

(1875.) bio je kandidat za biskupijskogasveæenika. Godine 1882. stigao je u Kinu, aèetiri godine kasnije bio je zareðen zasveæenika. Bokserski ustanak zatekao ga jeu isusovaèkoj zajednici u Chiang Kiachu.Odmah je krenuo na put u svoju misijskupostaju (Weihsien). Radi odmora se zausta-vio u mjestu Ou Y, gdje se nalazio o.Modeste Andlauer, èovjek vrlo cijenjenporadi svoje poniznosti i molitvenoga duha(o. Andlauer roðen je 1847. u Rosheimu, uElzasu; u Družbu je ušao 1872., a 1882.poglavari ga odrediše za Kinu). Tu su bok-seri napali. Znajuæi što im se sprema, patrisu noæ probdjeli u molitvi. Iduæega jutra,19. lipnja 1900., dali su svoj život za Onogakoga su svjedoèili.

Za vjerovati je kako æe primjer muèenikaBokserskoga ustanka rasplamsati naš misij-ski žar, a njihov zagovor doprinijeti jedinst-vu, miru i potpunoj slobodi Crkve u Kini.IP



DUHOVNOST


Koje je to zvanje? To je redovnièkozvanje. Tako smo ga zvali prijeDrugoga vatikanskog sabora, a sada

ga zovemo zvanjem posveæenoga života jerje ono prijašnje ime bilo uzeto s vanjštinetoga zvanja koje se živi prema vanjskomredu (redovnik – redovnica), prema vanj-skom pravilu (regula), dok je sadašnje ime“posveæen život” uzeto iz nutrine togazvanja, koje se živi sa zavjetima siromaštva,èistoæe i poslušnosti. Tim zavjetima èovjek(muž) ili žena posveæuju svoj život Bogu ibližnjemu, odrièuæi se od svega svoga: siro-maštvom se odrièu od posjedovanja ze-maljskih stvari, èistoæom se odrièu braèno-ga života, poslušnošæu se odrièu od raspo-laganja svojim djelovanjem po svojoj volji.Tako èovjek posveæena života živi sam sasvojim Bogom, a kako Bog ne živi samo zase nego i za èovjeka, tako i posveæen èovjek,živeæi s Bogom, ne živi samo za se nego i zabrata èovjeka. To dvoje, živjeti s Bogom iživjeti za drugoga, jest nerastavno jedno oddrugoga. Uèinimo još jedan mali korakdalje pa recimo: buduæi da je djelovanjeBožje za èovjeka najdragocjenije od svegašto se za nj èini, taj nesebièan rad èovjekaposveæena života za duhovnu i materijalnudobrobit ljudi jest najdragocjeniji rad zaèovjeka. Dakako, to drže istinitim samo onikoji ne vide, ali vjeruju.

Sad idimo dalje: vama je dobro poznato daima raznih oblika posveæenoga života: be-nediktinci, dominikanci, franjevci, isusovci,salezijanci itd.; klarise, karmeliæanke, uršu-linke, milosrdnice itd. Otkud ta raznoli-kost? Nemojte se zaèuditi ako kažem da svete razlike potjeèu od prvoga èovjeka posve-æenog života, a to je Isus. Nije prvi posveti-telj svoga života sv. Antun Pustinjak, kojiživi u drugoj polovici III. i prvoj poloviciIV. stoljeæa poslije Krista, nego je to IsusKrist. Isus Krist nije polagao nikakve zavje-

te, reæi æete. Istina je, ali jer ih nije trebaopolagati buduæi da je njegova ljudskanarav, tj. ukoliko je pravim tijelom i pra-vom dušom pravi èovjek, sjedinjen s dru-gom božanskom osobom Boga Sina. Potom sjedinjenju Krist èovjek radikalno jeposveæen Bogu, posveæen Ocu. Zato on kaoèovjek živi s Bogom, posve, i za ljude,takoðer posve. On prvi radikalno živi evan-ðelje koje navješæuje. U tom smislu on jeprvi èovjek posveæena života. To se vidi i iznaèina njegova života i ponašanja. On živiu siromaštvu, djevièanski, a hrana mu jeposlušnost Ocu.

Muževi i žene posveæena života nisu, dakle,ništa drugo nego radikalni Isusovi sljedbe-nici. A kako je Isus primjer svega dobra,njega nijedna zajednica posveæena životane može u cijelosti nasljedovati. Iz toga seraða raznolikost tih zajednica. Jedni stav-ljaju naglasak i žele ga nasljedovati poseb-no pod vidikom siromaštva – to su franjev-

O. Rudolf Brajièiæ, DI:

Zvanje posveæenoga života

12. studenoga 1939., jordanovaèki vrt: braæaPredrag Beliæ (lijevo) i Miljenko Beliæ (desno)na samom poèetku svoga redovnièkog života

ci, drugi pod vidikom propovjednika Istine– to su dominikanci, koji se zovu i zajedni-com propovjednika, treæi pod vidikomširenja i rasta Božjega kraljevstva – to suisusovci, èetvrti pod vidikom njegova bla-goslova djece i davanja uputa mladima zasavršen život – to su salezijanci itd. Ženskezajednice posveæena života zanose se Ma-lim Isusom, Srcem Isusovim, Mukom iliKrvlju Isusovom, Kristom Kraljem itd.

Zaustavimo se malo na isusovaèkoj zajedni-ci posveæena života. Za nju njezin utemelji-telj sv. Ignacije Lojolski piše: “Tko hoæe unašoj Družbi, za koju želimo da se nazivaIsusovim imenom, pod zastavom križa voje-vati za Boga i služiti samo Gospodinu iCrkvi, njegovoj zaruènici pod Rimskimprvosveæenikom, Kristovim namjesnikomna zemlji, pošto je zavjetovao vjeènuèistoæu, siromaštvo i poslušnost, neka budeduboko uvjeren da je èlan Družbe koja je uprvom redu osnovana zato da dobro nasto-ji braniti i širiti vjeru te promicati napredakduša u kršæanskom životu i nauku. To æepostiæi propovijedanjem i služenjem Božjojrijeèi, duhovnim vježbama i djelima ljubavite konkretno pouèavanjem djece i neukih ukršæanskoj vjeri te posluživanjem Kristovevjernike ispovijedanjem (Iz Formule I) idijeljenjem drugih sakramenata na njihovuduhovnu utjehu. Isto tako neka bude spo-soban da izmiruje zavaðene i duhovno po-maže i služi zatvorenicima i onima koji su ubolnicama te da èini ostala djela ljubavi zakoja mu se bude èinilo da su na veæu slavuBožju i zajednièko dobro” (iz Formule II).

Sve što se ovdje kaže o radu isusovaèkezajednice, to zajedno vrše kao jedno Tijelosveæenici i èasna braæa pomoænici (laici),koji se ne rede nego raznim svojim djelat-nostima pomažu sveæenike u apostolatu,tvoreæi s njima istu obitelj posveæena živo-ta. Kod nas hrvatski isusovci žive i djeluju uZagrebu, Opatiji, Rijeci – Zametu, Splitu,Osijeku, Dubrovniku, Sarajevu, na OtokuGospe od Milosti u Boki kotorskoj, Baru iBeogradu.

Slièno bi se mogle predstaviti i drugezajednice posveæena života kod nas, ali tonije svrha ovog èlanèiæa.

Zapitajmo se: Ali kako uniæi u neku zajed-nicu posveæena života?

Najprije moramo znati da Bog nije kratko-vidan, niti popravljaè svojih planova, nitikrpaè svojih misli i djela. On za svakoga odnas ima toèan životni plan koji dosljedno snama izvodi. Onima koje je predvidio zaposveæen život u nekoj zajednici u odreðenovrijeme, po svom Duhu, to daje na znanjebudeæi u njemu želju za tim životom. Alikako on to èini? To pitajte njega, a ne mene.Ja samo mogu reæi opæenito da Bog na raz-ne naèine vuèe k sebi. To se vidi u Bibliji:Iliju je konaèno privukao tihim lahorom,Pavla bacanjem s konja u velikoj svjetlosti,Mateja udicom jednostavne rijeèi, kojom gaje izvukao iz carinarnice kao ribu iz njezinaskrovišta. Kod Boga nema klišeja. Ipak, naj-redovitiji je put da èovjek zaželi živjetiposveæenim životom, živjeti s Bogom zaBoga i bližnjega. Pri tome ne treba razbijatiglavu otkud ta želja dolazi niti se muèiti spitanjem: hoæu li ja to moæi, je li to za me?Ono što èovjek ozbiljno želi, to i može, kažupsiholozi, inaèe bi želje bile barut, koji binas raznio. Tu želju valja podhranjivati dane zamre, molitvom je razgarati u vjerniè-kom srcu, otkriti je pobožnom ispovjedniku,a onda pokucati na vrata zajednice posveæe-na života prema kojoj vas vaša želja vuèe. Javam mogu samo oèitovati svoju radost akodo toga doðe, èestitati vam i zaželjeti daBoga u posveæenom životu osvojite u puniniza se i za braæu ljude. IP

DUHOVNOST


12. studenoga 2000., jordanovaèki vrt: ociPredrag Beliæ (lijevo) i Miljenko Beliæ (desno)

ustrajni u redovnièkom zvanju punih 61 godinu

Duhovne vježbe pune su susreta s èi-njenicom da Bog èovjeka pozna ivoli. Duhovne vježbe žele èovjeku

pomoæi nek se odvaži susretati se s Bogom,a to i u naèelima i u provedbi tih naèela.Važno, pa i vrlo važno mjesto u Duhovnimvježbama obraðuju ona mjesta koja obra-ðuju ono što se naziva “Treæi naèin poniz-nosti” (usp. Duhovne vježbe, br. 167).

1) Tu na tom podruèju uspona Duhovnihvježbi, sv. Ignacije govori o “poniznosti”, tj.o poniznosti prema Bogu. Sad se ne govo-ri o poniznosti u koliko je ona jedna odæudorednih kreposti, kao što možemogovoriti i o drugim æudorednim kreposti-ma, primjerice o blagosti, o istinoljubivo-sti..., nego se sada govori o poniznosti, tj. opodložnosti stvorenja Bogu Stvoritelju.

A takva poniznost stvorenja prema Stvo-ritelju nije nipošto neko poniženje èovjeka.Poslužimo se usporedbom! Kad bi umjet-nièki kipovi u nekom muzeju mogli meðu-sobno razgovarati, ne bi im bilo naponiženje uoèiti i priznati svoju ovisnost ovelikom umjetniku. Kipovi bi se ponosnohvalili od koga potjeèu, je li dotièni kippotekao od Fidije, od Michelangela, odRodina, od Meštroviæa... Tako bi i èovjekmorao smatrati svojim ponosom i èašæu dapotjeèe od umjetnika Boga samoga.

A èovjek je slobodno biæe. Èovjek u svojojslobodi može uoèiti kako je lijep Božjipoziv da èovjek – znajuæi o èemu se radi –prihvaæa Boga zaista svojim Bogom.

No nažalost, èovjek može zanemariti ljepo-tu i vrijednost svoga prijateljstva s Bogom.Èovjek se upušta u cjenjkanje s Bogom.

2) U tom nelijepom cjenjkanju – teoretski –može iæi do kritiène toèke cjenjkanja, takoda, doduše, ipak prihvaæa sve što mu jezabranjeno, i to pod teški grijeh, ali bašništa više od toga ne poštuje. Dakako, to bibio tek neki teoretski stav prema Bogu, jerèovjek bi i mogao i morao štošta dobrogauèiniti, ne tek samo ono što je obaveza podteški grijeh. Naime, takav èovjek vjeènogacjenjkanja ipak bi samo teoretski mogaoizbjegavati svaki teški grijeh, jer bi onmnogo puta u praksi prešao granice teško-ga grijeha. Taj takav stav naèelnog preda-nja Bogu – dakle, samo uz zabranu teškogagrijeha i uz izbjegavanja pakla – to bi bioonaj Prvi naèin poniznosti, stvora predBogom. Uoèavamo ga da bismo, uz taj kon-trast, bolje uoèili eminentnu pozitivnostDrugog i pogotovo Treæeg naèina.

3) Treba promotriti jedan drugi, drugaèijinaèin predanja vjernosti i ljubavi premaBogu. Sad se ne pita kako se taj Drugi, boljinaèin poniznosti u konkretnoj praksi ostva-ruje, nego što taj naèin kazuje i predlaže.Tu bi trebalo teoretski – kažemo teoretski,jer u praksi i te kako se isprepliæu usponi inedostaci takvoga podlaganja Bogu –otkloniti svaki grijeh, i u svakom odluèi-vanju, doèekati “kao jezièac na vagi”, poti-caj na slavu Božju, i to kao jedini kriterijodluèivanja. Dakako, i ovo je naèelno usm-jerenje provedivo u praksi uz èitav niz poti-caja Duha Svetoga i velikodušne suradnjekršæanske duše kao loze u živom trsu,Gospodinu Isusu.

4) I zato u toj fazi Duhovnih vježbi i nji-hovu nastavku treba izrièito promotriti liki djelo Gospodina Isusa. Pogledajmo štonam o èinjenici Isusa – njegove osobe i

DUHOVNOST


O. Miljenko Beliæ, DI

Uzlazi i dometi prema sve veæem isve dubljem prijateljstvu

s Gospodinom

njegova djela – kazuje jedno mjesto iz pos-lanice Rimljanima: “Kao što je prijestup-kom jednoga 'Adama' osuðenje došlo nasve ljude, tako æe i pravednim djelom jed-noga 'Isusa Krista' doæi na sve ljude oprav-danje koje daje život... Gdje se grijehpoveæa, tu milost postade prevelika” (Rim5,18.20b). Dakle, u ljudskim biæima javljase još neka nova stvarnost. Ta je bila ispr-va negativna, osobna krivnja Adama, uzsudioništvo Eve, s posljedicama za èitavljudski rod. No u ljudskom rodu nalazi sei nova stvarnost, Isus Krist, uz sudioništvonove Eve, Presvete Djevice Marije. Imamoli èovjeka a ne misleæi o vezi èovjeka poje-dinca i ljudske zajednice s prvim Adamomi još više s novim Adamom, sigurno æenaše promišljanje i prosuðivanje o èovjeku– bilo o pojedincu, bilo o ljudskoj zajedni-ci – biti nepotpuno, i dosljedno krivo.

A kakav treba da bude èovjekov odnos sGospodinom Isusom? “Ako tko hoæe slu-žiti meni, mene neka slijedi! Gdje sam ja,bit æe ondje i sluga moj. Ako tko služimeni, iskazat æe mu èast otac moj” (Iv12,26).

Uz ovo razmišljanje iz Svetog pisma dušase lijepo usmjeruje na misli o sudjelovanjuu plemenitom jedinstvu s Isusom Kristom.“Treæa je poniznost najsavršenija, kadnaime – ukljuèujuæi Prvu i Drugu poniz-nost – uz jednaku hvalu i proslavu BožjegaVelièanstva (siendo igual alabanza y gloria dela divina majestad), da više nasljedujem'povodim se' i budem nalik na Krista naše-ga Gospodina – i to u ostvarenosti – (porimitar y parescer más actualmente a Christonuestro Señor) želim 'gajim želju' i odabi-rem (quiero y elijo) više siromaštvo sa siro-mašnim Kristom negoli bogatstvo, više po-grde s Kristom zasiæenim pogrdama nego-li èasti, te 'želim i odabirem' žarko željeti(desear) da me smatraju ispraznim i ludimporadi Krista kojega su prvoga smatralitakvim negoli mudrim i pametnim (quepor saabio ni prudente) na ovome svijetu.(Duhovne vježbe, br. 167).

Ovo mjesto iz Duhovnih vježbi prirodnoslijedi iz maloprije navedenih mjesta izRim. 5,18 i Iv 12,26.

5) Jasno je da se nauka o Treæem naèinu(br. 167) razvija iz razmatranja o PozivuKrista Kralja. U tom razmatranju promatrase lik i djelo Krista Kralja, i to kakav je Onsam u sebi, i kakav je u svojem djelu, tj. usvojem daru, usavršenom i uzdignutomèovjeku; bilo èovjeku pojedincu, bilo èovje-ku u zajednici (naime, èovjek kroz zajedni-cu izgraðuje i sebe kao djelovitijeg poje-dinca, i izgraðuje vrijednosti kojih, bezzajednice, èovjek ne bi mogao izgraditi. AIsus Krist nije tek zamišljena idealna slikaili vrhunac do kojih bi èovjek mogao dopri-jeti. Isus Krist nije takoðer samo ishodišteljudskih vrijednosti. Isus Krist je Trs, kakoje On sam rekao, a mi loze u Njemu (Iv15,5) te time nam je Isus Krist rekao da Onsamoga sebe – kao u loze – prenosi kaosliku i odsjev svoje vlastite ljepote i dobro-te. “Put, Istina i Život” (Iv 14,6). I tu je teo-loško obrazloženje da se paradoks Kristovasiromaštva i života s poniženjima javlja kaonova stvarnost i nova privlaènost i novipoziv Adamovim potomcima, jer tu je novisusret u ljubavi s Novim Adamom, Isusom,te s Njime i s Novom Evom, PresvetomDjevicom.

Nek nam Duh Sveti blagoslovi ove smione,ali prelijepe duhovne staze! IP

DUHOVNOST


O. Marko Ivan Rupnik, DI: Parusia, detalj mozaika iz kapelice

Redemptoris Mater u Vatikanu

DUHOVNOST


Jeste li ikada, surfajuæi po internetu,naišli na neku stranicu koja bi vas moglasmiriti, pružiti vam nešto više duhovno-

ga zadovoljstva od redaka punih pustihinformacija ili onih najraznolikijih ponudakoje mogu “100%” zadovoljiti vaše želje, ito “100% free”. Pogleda li èovjek samomalo bolje, može lako uoèiti da se tu uglav-nom radi o profitu, ideologiji, ili opæenito,o svemu onome što najèešæe može zadovo-ljiti samo materijalnu stranu njegova biæa –a u duši sve to ostavlja samo prazninu ipustoš. Rijetko æete naiæi na nešto što bi vasmoglo dublje taknuti, navesti vas na prei-spitivanje samih sebe ili èak dovesti do bli-skog odnosa s Onim koji prati i podržavasvaki vaš korak, svaki vaš izdahnuti dašak.

Premda veæini ljudi nepoznata, postoje itakva mjesta na kojima možete naæi pravuduhovnu hranu – od èistoga teksta Biblijena skoro svim jezicima do voðene molitveza svaki dan. Šetajuæi malo po stranicamaJesuit resources on the World Wide Web(http://www.jesuit.org/resources/), na kojimamožete stvarno naæi sve o Družbi Isusovoj –od prikaza njezine duhovnosti i apostolatado linkova na razne isusovaèke web stranicediljem cijeloga svijeta – naišao sam na stra-nice irskih isusovaca koje su mi posebnoupale u oèi. Tu sam otkrio nešto novo –nazovimo to kutak svakodnevne molitve.Naime, irski su isusovci pod adresomhttp://www.sacredspace.ie otvorili mali mo-litveni centar. Os oko koje se sve okreæe jestsvakodnevna molitva – kako èovjeku pri-bližiti molitvu u njegovu svakodnevnomživotu. Slijedeæi linkove, polako bivamouvedeni u pravu pravcatu kratku online-molitvu na temelju dnevnoga èitanja izSvetoga pisma (Evanðelja). Pred nama seotvaraju upute koje se preporuèa poštivatiako želimo dobro moliti – poticaji za stavl-janje u Božju prisutnost (The presence ofGod), za slobodno prepuštanje u Božje ruke(Freedom), za posvješæivanje sebe i svojegapoložaja pred samim sobom i pred

Gospodinom (Consciousness). Uz poticajnetekstove koji nas pripravljaju na susret sBožjom rijeèi, u svakom trenutku semožemo osloniti i na priruèni vodiè (PrayerGuide) koji ukratko objašnjava te pripravnepoticaje. Dolazimo konaèno i do samogateksta Evanðelja za taj dan. Nema tu pre-više tumaèenja svetopisamskoga teksta jersve je zamišljeno da bude u duhu ignacijan-ske meditacije koja inzistira na osobnomunutarnjem proživljavanju evanðeoskihzgoda i vlastitu razmišljanju nad tim poru-kama. Kratka meditacija završava razgovo-rom (Conversation) s Gospodinom, kao“prijatelj s prijateljem”, a kao pomoæ vodiètu predlaže nekoliko priloženih slièica(Raspeæe, Uskrsnuæe, Madona s Djete-tom...). Sve se zakljuèuje molitvom SlavaOcu, a potom nas link “Amen” vodi do, zanas katolike, prilièno utješne informacije daje na ovoj stranici od prošlogodišnje koriz-me molilo preko milijun prolaznika. “Kadmolimo, nikad nismo sami” – jak je poticajza sve one koji svoje dane provode uz ekra-ne postajuæi tako iz dana u dan sve osaml-jeniji i otuðeniji.

Na ovim stranicama možete nadalje naæi itekstove o molitvi, o Svetom pismu i životupod linkom LivingSpace. Takoðer je dan ikraæi pregled korisnih linkova na razne mo-litvene stranice diljem svijeta, kao npr. Pra-ying the Bible, A Daily Meditation, Awakento Prayer i dr. Posebnu pozornost može pri-vuæi i moguænost skidanja i ispisivanja neko-licine plakata koji na moderan naèin “èovje-ku s neta” žele dati do znanja da se jepotrebno makar malo zaustaviti i osvježitisvoju dušu u razgovoru sa stvarnim, ne-vir-tualnim izvorom svega – s Bogom.

Ako katkada surfate po internetu, a neštovam ne da mira, pokušajte otkriti moždanov naèin smirenja i, ako imalo razumijeteengleski, španjolski ili portugalski, poslu-žite se svakodnevnom online-molitvom ir-skih isusovaca. Vjerujte mi – neæete zažaliti.IP

Internet-molitvaSilvije Mudri, DI

AKTIVNOSTI SKOLASTIKÂ


Prije otprilike tri godine naišao sam najednu amerièku web stranicu s vrlo veli-kom kolièinom podataka o “Gluhim”

organizacijama u SAD-u i svijetu. Pronašaosam i poveznicu (link) za animirani rjeènikamerièkoga znakovnog jezika (ASL). To jevjerojatno bio jedan od najznaèajnijih potica-ja za izradu sliènoga rjeènika hrvatskoga zna-kovnog jezika (HZJ), no jedan drugi motivipak je bio presudan. Naime, nakon nekolikogodina druženja s gluhima, poèevši od novi-cijata u Splitu, razmišljao sam kako spojitisvoj interes za multimediju i Internet sa že-ljom da na neki naèin iskažem svoju zahval-nost za svu ljubav i pažnju koju sam uživaomeðu svojim Gluhim prijateljima. Genera-cije novaka koji su došli u Split nakon mene– Željko, Tomislav, Darko, Vedran... uèili su“geste” pod vodstvom gluhe vjerouèiteljice,gðe Amalije Mikeliæ Paliniæ, i svesrdnu po-moæ drugih Gluhih – obitelji Jonèiæ, Mila-koviæ i mnogih drugih (nadam se da mi neæezamjeriti što ih ne mogu ovdje sve nabrojiti).N. B.: veliko slovo 'G' na poèetku rijeèi 'Gluh'nije tiskarska pogreška – i to je jedan odnaèina na koji bih želio iskazati svoje pošto-vanje prema ljudima koji ni na koji naèinnisu manje vrijedni, sposobni ili korisni zazajednicu. Naprotiv, meðu Gluhima samupoznao mnogo više istinskih genijalaca iposebno nadarenih ljudi, nego srazmjernomeðu “normalnima”, onima koji èuju. I svimi skolastici koji smo, barem na kratko, bilimeðu Gluhima, sigurno smo mnogo više pri-mili od Gluhih nego što smo im mogli dati. Stim je motivima prije dvije godine zapoèetprojekt “Liturgija na znakovnom jeziku” kojije prerastao u projekt “Hrvatski znakovni

jezik na Internetu”, studentski pilot projektFilozofskoga fakulteta Družbe Isusove iHrvatske akademske i istraživaèke mreže –CARNet.

Kao voditelj projekta bio sam pozvan u Šved-sku, gdje sam poèetkom svibnja primio rav-nopravnu nagradu za finaliste meðunarod-noga natjeèaja “The Stockholm ChallengeAward” koja se dodjeljuje najinventivinijim inajnaprednijim svjetskim projektima napodruèju informatièkih tehnologija (IT).“The Stockholm Challenge Award” neprofi-tabilna je inicijativa grada Stockholma iEuropske komisije zasnovana na ideji razm-jene informacija meðu prvacima digitalnerevolucije koji promièu èovjekoljubno koriš-tenje tehnologije. Organizatori istièu daStockholm Challenge ima vrijednost Nobe-love nagrada za IT što su željeli dokazati isveèanom dodjelom nagrada po identiènomprotokolu kojom se iskazuje èast nominira-nim nobelovcima. Tako je èak i jelovnik nasveèanoj veèeri bio isti kao i na prošlogodišn-joj dodjeli Nobelove nagrade. Meðutim,društvo je u Sockholmu bilo mnogo važnijeod hrane! Takvi skupovi vrlo su dobra prigo-da za upoznavanje ljudi iz cijeloga svijeta,meðu kojima je bilo mnogo entuzijasta i“prokrèivaèa” novih putova. Meðu ostalima,imao sam priliku susresti, po prvi put u živo(!), svoga dugogodišnjeg prijatelja, DraganaVrdoljaka, kojega sam upoznao prekoInterneta.

Iako su organizatori favorizirali hrvatskiprojekt istaknuvši ga na svojoj Internet stra-nici, meðunarodni je žiri ove godine glavnenagrade dodijelio projektima èiji budžetiprelaze i šest znamenki u amerièkim dolari-

Hrvatski znakovni jezik na Internetu

“Što smeta gluhoæa uha ako duh èuje? Jedina je gluhoæa, prava i neizljeèiva, gluhoæa duha!”

Victor HugoJerko Ban, DI

ma. Za usporedbu, naš projekt bio je jedinistudentski projekt, jedini projekt koji je ucijelosti izraðen volonterski i jedini u èijojizradi nisu sudjelovali IT struènjaci. Uz to,naš je projekt bio “star” tek godinu danakad je nominiran.

Ove godine na Natjeèaj je bilo prijavljeno612 projekata iz gotovo svih zemalja svijeta,a u finale je ušlo njih 96 podijeljenih usedam kategorija: “kultura i zabava”, “obra-zovanje”, “javne službe i demokracija”,“novo gospodarstvo”, “zdravlje i kakvoæaživota”, “ravnopravni pristup” te “okoliš”.

Projekt “Hrvatski znakovni jezik naInternetu” nominiran je u kategoriji “rav-nopravni pristup” uz još 13 drugih proje-kata, jer promovira alternativni pristupgluhim osobama, odnosno kulturu gluhih,bilingvalno školovanje, profesionalne služ-be tumaèa i lingvistièka istraživanja hrvat-skoga znakovnog jezika na više od 300 stra-nica teksta koji su dostupni na web stranicihttp://ffdi.hr/znakovni-jezik. Jedan od naj-važnijih ciljeva projekta je doprinos zaštitimanjinskih jezika i poštivanju ljudskihprava osoba s tjelesnim ošteæenjima (rezo-lucija UN 48/96) te standardizacija i razvi-janje hrvatskoga znakovnog jezika.

Animirani online rjeènik s više od 500 poj-mova na znakovnom jeziku (http://ffdi.hr/znakovni-jezik/rjecnik) jedan je odnajveæih na svijetu i trenutno jedini kojikoristi najnapredniju tehnologiju – video-clipove u avi formatu s mpeg4 kompresi-jom koja omoguæava izradu vrlo malihfileova (15 – 65 kb). Prvi dio projekta podnazivom “Liturgija na znakovnom jeziku”(http://www.ffdi.hr/lzj) ukljuèuje i tumaèe-nje temeljnih istina vjere i podrobnijegatumaèenja liturgije, a za završni dio pred-viðena je izrada Internet stranica s misomna znakovnom jeziku.

“Hrvatski znakovni jezik na Internetu”jedan je od tri edukacijska pilot projektakoji je uz potporu CARNeta i Ministarstvaznanosti i tehnologije Republike Hrvatskepokrenut na Filozofskom fakultetu DružbeIsusove. U izradi projekta sudjelovala jeskupina studenata: Bernard Gršiæ, GoranKühner, Marinko Milièeviæ, DI, Željko

Paša, DI i Darko Perkoviæ, DI, a važni vanj-ski suradnici bili su g. Andrija Žic i g. AngelNaumovski, dvije gluhe osobe, te Angelovasupruga gða Dubravka Naumovski i gðaVesna Ivasoviæ, prof., psiholog u školi idomu za gluhu djecu “Slava Raškaj”, imnoge Gluhe osobe koje su nam pomaga-le svojim konstruktivnim primjedbama.

Kolièina materijala koja je sada dostupnana našim stranicama vjerojatno je blizumaksimumu koji se može postiæi u našimuvjetima i trebao bi biti važan poticaj za svestruènjake i entuzijaste da se ukljuèe u krei-ranje i primjenu informatièke tehnologije –najvažnije tehnologije danas i presudnogamjerila razvoja zemlje. Jedan od najvažnijihsljedeæih koraka za Filozofski fakultetDružbe Isusove i našega tima jest sudjelo-vanje u organizaciji meðunarodnoga sim-pozija “Znakovni jezik i kultura gluhih” kojiæe se sljedeæe godine održati u Zagrebu uzsudjelovanje vodeæih svjetskih struènjaka izpodruèja lingvistike znakovnoga jezika,obrazovanja gluhih i gluhoslijepih osoba tepsihologije i sociologije, te razvoj hrvat-skoga portala za Gluhe i o Gluhima( h t t p : / / w w w. f f d i . h r / c r o d e a f w e b )“CroDeafWeb”.

U meðuvremenu projekt “Hrvatski znakov-ni jezik na Internetu” svrstan je meðu 16najboljih IT projekta u natjeèaju koji orga-nizira Svjetska banka i Meðunarodni institutza komunikaciju i razvoj. Studenti koji suukljuèeni u projekt dobili su takoðer rekto-rovu nagradu za najbolji studentski rad zaškolsku godinu 1999./2000. te posebno priz-nanje žirija na prošlogodišnjem WebFestivalu održanom u sklopu CARNetovekorisnièke konferencije CUC '99. Najveæanam je nagrada, ipak, povlastica da nasGluhi smatraju svojim prijateljima! IP





Kao i svake godine, tako je i oveodržan susret isusovaca u izgradnji uorganizaciji EJIF-a (European Je-

suits in Formation), u kojem sam imao pri-godu sudjelovati.

Najprije nešto malo o organizatoru susreta,EJIF-u. Ova je isusovaèka europska organi-zacija osnovana 1987. godine u Austriji.Glavni joj je cilj jaèanje jedinstva meðueuropskim isusovcima u vidu olakšavanjameðuprovincijske suradnje. Kako joj isamo ime govori (European Jesuits inFormation = Europski isusovci u izgrad-nji), njezine se djelatnosti usmjeruju k isu-sovcima u tijeku njihove službene izgrad-nji, tj. k svim isusovcima od novaka, skola-stika na studiju ili u magisteriju, pa sve dosveæenika koji još nisu položili sveèane zav-jete. Glavni dio njezinih djelatnosti sastojise u organiziranju tzv. ljetnoga susreta isu-sovaca u izgradnji, koji se svake godineodržava u jednoj od europskih isusovaèkih

provincija. Ove je godine susret uprilièen uAlbaniji, gdje još od 1841. rade talijanskiisusovci, a koja još nema status provincije.Susret je trajao od 29. srpnja do 17. kolo-voza 2000., a održavao se nedaleko od Ti-rane u kuæi koju su, u svrhu održavanja raz-nih predavanja, 1999. godine izgradilidomaæi Baha’i vjernici (Baha’i su nastali izislama u prošlom stoljeæu).

Ove godine Ljetni susret je okupio 19 isu-sovaca u izgradnji sljedeæih europskih isu-sovaèkih provincija: Gornje i Donje nje-maèke provincije, obje Poljske provincije,španjolske Baetica, Tarraconense i Loyolaprovincije, Talijanske provincije, Malteške,Èeške, Francuske, Flandrijske, Irske, Ru-munjske provincije, Portugalske, Austrijske,Engleske, Švicarske i, naravno, Hrvatskeprovincije. Svaki je ljetni susret podijeljenna tri glavna dijela: forum, duhovne vježbeod osam dana i simpozij. Opisat æu ukratkosvaki od njih.

Susret isusovaca u izgradnjiDarko Perkoviæ, DI

Sudionici susreta europskih isusovaca u izgradnji (Albanija 2000.)

Gledati u nebesa, željeti okusiti bardjeliæak onoga beskrajnog, onestvaralaèke Božje snage koja se tako

lijepo oèituje u netaknutoj prirodi – jed-nom rijeèju – stremiti k visinama, oduvijekje bilo nešto što je privlaèilo ljudsko srce.Poæi u prirodu, u krajeve gdje vlada samotišina èudesne Božje ljubavi zamjetljiva usvakoj travci, lahoru ili pak vihoru, uvijekiznova èovjeka stavlja pred ono vjeènopitanje: tko sam, što sam, kamo idem...Tim više što je ondje sve prožeto beskraj-nom tišinom u kojoj odzvanjaju samo meke

strune nenadmašivoga orkestra prirode. Toje idealno mjesto i vrijeme da èovjek zau-stavi sat one užurbane rijeke svega što gainaèe okružuje, koji otkucava, udara svejaèe, sve brže, te da u jednom novom, smi-renom ritmu zapleše u visinama blizineBožje. Tako i mi poèetkom mjeseca listopa-da odluèismo svratiti u taj nedirnuti šatorGospodnji.

Nešto nakon devet sati, kada ptice veæodavno cvrkuæu, a ljudi marljivo zaraðujusvoj kruh veæ èitavih sat-dva, uputio se naš



Forum je, opæenito govoreæi, višednevnopredavanje na temu odreðenu na prethod-nom ljetnom susretu. Ove smo godine raz-mišljali o meðureligijskom dijalogu. Upra-vo je zbog toga susret organiziran u Alba-niji koja je, uz Tursku, jedina europska mu-slimanska zemlja. Predavaè na temu meðu-religijskoga dijaloga bio je otac ThomasMichel, DI, iz Tajništva za meðureligijskidijalog pri isusovaèkoj Kuriji u Rimu. OtacThomas proveo je 25 godina u Indoneziji iondje stekao ne samo obilno iskustvo suži-vota s muslimanima, nego i duboko pošto-vanje prema njihovoj religiji, islamu. Uokviru predavanja posjetili smo u Tirani ineke od džamija te uz posebno dopuštenjeupraviteljâ džamije bili nazoèni jednojpodnevnoj molitvi. Forum je trajao 5 dana,a tijekom njega na kratko nas je posjetiootac Mark Rotsaert, predsjednik Konfe-rencije europskih provincijala.

Nakon foruma zapoèeli smo duhovnevježbe pod vodstvom oca Cristiana van Ni-spena, DI, koji još od svojih skolastièkihdana živi i radi s muslimanima u Kairu. Uznjega, duhovnici su nam tijekom duhovnih

vježbi bili i oci Jose Maria Orezco Morales,savjetnik oca Generala za Formaciju, i spo-menuti otac Michel.

Po završetku duhovnih vježbi obavili smodvodnevni osvrt na sam ljetni susret i pri-stupili izboru novih voditelja EJIF-a unaredne dvije godine. Ovaj dio ljetnoga su-sreta zove se simpozij. Tijekom simpozija snama je bio otac Christian Dyckhoff, socijoca Marka Rotsaerta. Izabrano je novotroèlano rukovodstvo EJIF-a: LudgerMichael Joos, skolastik iz Gornje njemaèkeprovncije, koji æe u iduæe dvije godine bitizadužen za komunikacije EJIF-a, skolastikGeorges Henri Ruyssen, iz Flandrijske pro-vincije, kao blagajnik EJIF-a, i autor ovogaèlanka Darko Perkoviæ, Hrvatska provinci-ja, kao predsjednik rukovodstva EJIF-a.

Iduæi susret EJIF-a trebao bi se održati uPortugalu, a glavna tema susreta bit æe“Rad s mladima”. Preporuèam taj naš pot-hvat, kao i ideju vodilju naše organizacije,u molitve cijenjenih èitatelja, prijateljaDružbe Isusove. IP

Izlet na Velebit“Dignut æeš me na liticu i pokoj mi dati, jer ti si moje sklonište...”

(Ps 61,3b.4a)Silvije Mudri, DI

U PRIRODI

bijeli kombi iz Zagreba sa svojom posadomu lijepe velebitske krajeve. Bio je lijep dan,premda je kiša padala kao iz kabla – uzraku se ipak osjeæala svježina neèega no-voga, snaga izazova... Ekspediciju je saèin-javalo sedam osoba: sadašnji superior našekuæe u Crnoj Gori, o. Pero Markoviæ, koje-mu su šetnje uvijek bile prelagane; o. JosipBatiniæ, po kojemu su, u šali, èak neke vele-bitske stijene i pomoæne sajle dobile ime; o.Mato Aniæ, duhovni autoritet èija se odluè-nost oèitovala više puta i na više naèina; o.Tadija Milikiæ, naš službeni pisar u dnevni-cima planinarskih domova i kuæica te uspomenarima na vrhovima koje smo obišli,kojem nije bilo teško natjecati se s Jozomtko æe koga zaštititi od medvjeda; skolastikDarko Perkoviæ, naš službeni fotograf kojise, sudeæi prema broju ovjekovjeèenih bo-rova i naših zajednièkih trenutaka, uskorokani posvetiti otvaranju nacionalnoga arhi-va velebitskih fotografija; i moja malen-kost, skolastik Silvije Mudri, vodiè po bes-puæima Velebita i još mnogih planinahrvatskih. A gdje je sedmi èlan posade?Njega smo zaboravili kod kuæe. Kolika je tonepreboljiva žalost bila kad smo otkrili dao. Jakov Jurendiæ, po zanimanju Tigar (1.gardijska brigada), neæe moæi poæi s nama.Za njim koji je bio idejni zaèetnik cijelogapothvata najviše je plakao o. Mato Aniæ,dok smo kod objeda uvijek raèunali na nje-govo mjesto.

Dakle, odredište je bila planina Velebit,toènije kolibica Katolièkoga planinarskogdruštva “Stanko Kempny” iz zagrebaèkeKustošije, na livadi Veliki Lubenovac. Putnas je vodio prvo preko Otoèca do Krasnagdje smo se zaustavili u slavnome svetištuMajke Božje. Kako veæ rekoh, cijelo je vri-jeme padala kiša – sve do Krasna. Ondje seiza visokih planinskih vrhunaca poèelo na-zirati obeæavajuæe plavetnilo neba. Raspi-tavši se za naš daljnji smjer putovanja,poèeli smo slijediti poprilièno usku cestuprema Štirovaèi te se iznenada našli namakadamu koji je èinio dostupnim i onedivote Božje prirode koje možemo inaèevidjeti samo na plakatima i razglednicama.

Stigli smo do kolibe, veæ je granulo sunce iplavetnilo neba poèastilo nas svojom pri-

sutnošæu... I nismo bili sami. Sada nas jebilo devet. Vrlo gostoljubivo doèekali sunas Jerry i Brada – ljudi koji vode brigu dasve tamo štima. Èesto su nas kroz sva tridana nudili èajem, pa i toplim obrokom.Brada, tako zvan zbog svoje duge, cigaret-nim dimom obojene brade, kao vrstan poz-navatelj okolnih vrhunaca i šuma uvijek sebrinuo da nam potanko objasni kojimputem je najbolje iæi. Jednom rijeèju, uovakvoj okolini i društvu osjeæali smo sekao u nekoj preriji iz vestern filmova. Samosu nedostajali Indijanci – no, mi smo ihkasnije, tijekom uspona na vrhunce, dobroznali oponašati u izvoðenju njihove klasiè-ne grlene glazbe – neki su se ljudi veæ poèe-li žaliti da tjeramo životinje.

Iz svoga tabora koji je, kako sam veæ prijerekao, bio smješten na livadi Veliki Lube-novac, uz sam njezin rub, ubrzo smo se,nakon kratke okrepe, uputili u osvajanjeprvoga našeg vrhunca – Velikog Kozjaka(1629 m). Bila je to lakša popodnevna šet-nja (oko 2h). Gore nas nije doèekao bašvelièanstven pogled, naprotiv, magla jepostajala sve gušæa i gušæa. Za nekolikominuta vidljivost se s kilometar udaljenostismanjila na svega nekoliko desetaka meta-ra. Veæ smo se malo i uplašili – što ako zalu-tamo? I brže-bolje krenuli smo dolje. Poèe-la nas je pratiti i kiša koja se u meðuvre-menu pretvorila u pravu tuèu – za tren sveje bilo puno bijelih ledenih 'pikula' koje sunas dobrano izrešetale. Kad smo se spustiliu dolinu – 'pikulama' ni traga, kao da seništa nije dogodilo.

Ta prva noæ bila je ispit za sve. Nakon du-ljega razgovora s domaæinima uz toplu peæi èašicu, poðosmo na poèinak. Noæ, mi ukolibi usred divlje prirode Velebita, bezstruje, u tišini od koje uši bole... žamor izsusjedne prostorije... bolje i to nego zvuko-vi oko kolibe... – na livadi sigurno ruju div-lje svinje i šeæu medvjedi – sudeæi po tra-govima ujutro... Hvala Bogu što je poslaoBradu da provjeri koliko deka imamo –neki bi se na toj temperaturi (0°C, a moždani toliko) zasigurno po noæi smrznuli. No,preživjeli smo i to.

Jutro je bilo svježe, ali predivno – kakosamo na Velebitu može biti. Nakon sv. mise

U PRIRODI


koju smo slavili u našoj skromnoj sobici ikratkoga doruèka, krenuli smo na našuglavnu ekspediciju – “Tour de Sjeverno-srednji Velebit”. Plan je bio – pješaèenje odjutra do mraka. Uputili smo se prema Veli-kom Alanu. Ondje smo se u planinarskomdomu (1345 m) nakratko sklonili s vjetro-metine i popili jutarnji èaj. No, zov prirodenije nam davao mira – pogotovo zov morakoje smo iz tih visina zaželjeli vidjeti. Ali tonas je koštalo gubitka svih kalorija kojesmo toga jutra skupili. Naime, u tom pred-jelu su jaki vjetrovi, a trebali smo se popetina sam rub planinskoga lanca da bismougledali to èudo prirode – more, 1500 mispod nas. Trebalo je dobro držati ravno-težu da te vjetar ne odnose – pogotovo nasneuhranjenije. Èak se ni hodati nije moglouspravno.

Put, koji smo si sami prokrèili, poveo nas jedo besmrtne Premužiæeve staze kojom suveæ tisuæe slavnih planinara prošle kako bisvoje poglede usmjerili na nešto ljepše ibožanstvenije od sivih zgrada i gusta grad-skoga smoga. Tom stazom, koja je inaèeduga oko pedesetak kilometara, šetali smosve do Rossijeve kolibe, duboko usred div-ljih Rožanskih Kukova. Utješno bijaše za

neke od nas što je cijeli ovaj put bio gotovopo ravnome – prolazili smo kroz šume, pre-divne livade, put nas je poveo èak i krozdivlje gudure i preko vrhunaca, ali, sveskupa, nije bilo puno penjanja. Prošli smoblizu Crikvene (1641 m) – velièanstvene sti-jene na koju se penje uz pomoæ sajle i kli-nova (neki su htjeli...), pokraj dubokeVarnjaèe na èijem dnu još uvijek poèivajustoljeæa zamrznuta u vjeènom ledu. OdCrikvene krenuli smo putem premaLomskoj Dulibi kako bi se po najlakšojvarijanti, izbjegavši stravièni “Tatekov put”,ipak živi domogli Lubenovaèkih vrata isame naše kolibice. No, nije nam baš svepošlo za rukom. Naime, naš se vodiè (aneæu mu ime spominjati) jednom sluèajnookrenuo i spazio putokaz za Vratarsko Sed-lo. 'Znao' je da je to pravi put – i pokazalose da je u pravu, samo su neki zbog togaipak dobili priliku da osjete èar èetvero-nožnog puzanja po bijelim kamenim vrleti-ma Velebita. To je bila jedna preèica, spoj sveæ spomenutim “Tatekovim putom”.Mislim da æe jednog dana ondje morati naviše mjesta biti upisano nešto poput:“Jozina sajla” ili “Tadijino sedlo”. Vodiè jeveselo društvo tješio èinjenicom da je tajput prije par godina pronašao i markirao

U PRIRODI


Slijeva nadesno: Silvije Mudri, Josip Batiniæ, Tadija Milikiæ, Pero Markoviæ; u prvom planu: Mato Aniæ; (foto: Darko Perkoviæ)

Tatek – još kao “mladiæ”, u svojim, nimanje ni više, nego sedamdesetim godina-ma. No, i to preživjesmo, jedino – onasajla... ipak, sve je dobro prošlo, a na jed-noj stijeni na kraju puta, na Lubenovaèkimvratima, sveèano nas je doèekao natpis zaone koji idu iz suprotnoga smjera: “Samoza iskusne planinare!”

Došli smo kuæi prije mraka. Domaæini sunas doèekali s vatrom spremnom za roštilj.Skupilo se veæe društvo – došla su trojica izGospiæa, dvoje iz Zagreba, još neka obi-telj... dva psa... – lijepo društvo i lijep roš-tilj uz zalazak sunca na rubu prostrane pla-ninske livade. Nakon dobre šetnje i obilno-ga zalogaja i spavanje je bilo dobro.

Osvanulo je i posljednje jutro našegaboravka na najljepšoj planini Lijepe Naše.Sunèano jutro otpratilo nas je i na naš pos-ljednji pohod, na Hajduèke Kukove (1649m). I uspon je bio 'hajduèki'. Svi smo išli,premda su neki, nakon onoga doživljaja odjuèer, htjeli odustati. Bio je to naš najljepšidan na Velebitu – sunce je cijelo vrijemeobasjavalo vrhunce, samo se u daljinimoglo primijetiti da magla nije još sasvimišèezla. Osvojen je i taj vrh – pogled je bioprekrasan. Lijepo se na jugoistoku vidioVeliki Lubenovac, a malo podalje i VelikiKozjak. Na sjeverozapad se pogled prosti-

rao preko Maloga i Velikog Rajinca sve doZavižana, a kao kulise služili su mnogi dale-ki vrhunci djelomièno obuèeni u podnevnuizmaglicu. I tu je naš službeni pisar ostavionaš trag, kao što je to dosada èinio na sva-kom osvojenom vrhu.

I to je bio kraj – kraj našega boravka unebeskim visinama. Uvijek doðe vrijemepovratka – vrijeme kad se treba ponovnospustiti na zemlju da bismo pokušali ononebesko pretoèiti u ovo zemaljsko, onusvježinu donijeti u svakodnevni život. Poštosmo se oprostili od domaæina, naša se èeti-ri kotaèa ponovno zakotrljaše prema Za-grebu. Putem smo posjetili stari gradModruš kod Ogulina i još jednom odatleuputili pogled k predivnim èarima srednjo-hrvatskih visova. Zatim, dakako, trebalo sezaustaviti i na jezeru Sabljaci i, naravno, uOgulinu.

Tako je završila ova naša mala šetnja povrhuncima lijepe nam Domovine. Hvaladragom Bogu na milosti susreta s njimpreko djela ruku njegovih. Hvala poglava-rima koji su ovo putovanje objeruèke po-držali. A vi, koji ovo èitate, ako vam sepruži prilika da prošetate tim mjestimakojima je Nebo prosulo svoj mir i tišinu,samo hrabro – tamo æete se obogatitinjime. IP

U PRIRODI


NAŠI


Ðani Sacco

Roðen sam 26. svibnja1977. u Metkoviæu, gdjesam završio osnovnu i sred-nju školu. Nakon završetkaškole sa svojih sedamnaestgodina otišao sam u Nje-maèku (München) gdjesam radio èetiri godine. UMünchenu mi se neštoizvanredno dogodilo: do-bio sam poziv, u tri danasam se spakirao i vratio u

Metkoviæ, gdje sam postaoèlanom molitvene zajedni-ce Predragocjene Krvi Kri-stove koju je osnovala fran-jevka Lucija Joviæ kojojovim putem svim srcemzahvaljujem. Uz molitvu jepoziv postajao sve jaèi i svejasniji. Prilikom jednogahodoèašæa u Vepric upoz-nao sam don Alojzija Bav-èeviæa kojem sam rekao zamoj poziv i za moju željuda želim slijediti IsusaKrista, ali nisam znao gdjei kako.

Kod don Alojzija sam ostaotri mjeseca i pomagao mu.On me je upoznao s o.Nikoliæem preko kojegasam saznao za braæu i mo-guænost da postanem èasnibrat u Družbi Isusovoj.

U listopadu 1999. godinepozvao me je provincijal

(o. Ivan Macan) u Zagreb(Jordanovac), gdje sam os-tao sedam mjeseci i zatimdobio premještaj na Fra-trovac gdje sam bio tri mje-seca.

Ovom prilikom zahvalju-jem svojim roditeljima,bratu i sestri, braæi skolasti-cima, o. Rubiniæu, o. Po-zaiæu, don Alojziju, pošto-vanom provincijalu o. Ma-canu, molitvenoj zajedniciPKK te svima ostalima kojime podupiru u mojojodluci. Posebno zahvalju-jem Gospodinu što me jepozvao u Družbu Isusovu.U novicijat sam stupio 16.rujna 2000.

Damir Koèiš Roðen sam 2. listopada1981. u Èakovcu, a mjestoprebivališta mi je Gorièan.Osnovnu školu završio samu svome mjestu. Buduæi dasam veæ kao djeèak mini-strirao i bio vrlo èesto ukontaktu sa župnikom,osjetio sam Božji poziv tesam odluèio nakon osnov-ne škole poæi u Zagreb usjemenište. Tu sam se prviput susreo s Družbom i do-nekle upoznao njihov na-èin života. Nakon što sam

maturirao u Nadbiskup-skoj klasiènoj gimnaziji,osjeæajuæi još dublji poziv,odluèio sam stupiti u novi-cijat DI, gdje sam i priml-jen 16. rujna 2000. Zahva-lan Bogu i svima koji su mepratili svojim molitvamaprepuštam svoj daljnjiživot u Božje ruke.

Naši novaciPredstavljamo vam svoju, po zvanju, najmlaðu subraæu – novake prve godine novicijata u Splitu ipreporuèujemo ih u vaše molitve.

Priredio: Vedran Šmitran, DI

NAŠI


Bruno Široki Roðen sam u Zagrebu 20.rujna 1981. godine. Krštensam deset godina kasnije uGospiæu. Osnovnu školusam polazio u više mjesta, azavršio sam je u Koprivnici.U Koprivnici sam primiosakrament sv. potvrde. Na-kon završene osnovne školekrenuo sam u ugostiteljskuškolu za zanimanje konobar.Nakon završenoga drugograzreda dobio sam želju zaredovnièkim životom. Odlu-èio sam završiti treæi razred i

maturu te otiæi u neki samo-stan kako bih ostvario svojuželju. Za dolazak u novicijatDružbe Isusove zahvaljujemdvojici isusovaca, o. Stjepa-nu Fridlu i o. Izidoru Jedva-ju, koji su svojim dobrimprimjerom utjecali na meneda upoznam i zavolim Druž-bu i odluèim se za redovniè-ko zvanje. U Koprivniciimam roditelje i dvije sestrekojima zahvaljujem što sume podržali u mojoj odluci.

Siniša Štambuk

Roðen sam u Splitu 21.travnja 1966. g. Osnovnu

školu sam završio u Selcimana otoku Braèu, gdje sam donovicijata živio i radio, asrednju školu u Puèišæima,odnosno u Splitu. Iako samimao sakramente, nisamživio kršæanskim životom. U21. godini života, nakonvišegodišnjega lutanja i tra-ganja za smislom, koje jeneposredno prije obraæenjakulminiralo u izvjesnojduhovnoj krizi, doživio sammilosni zahvat Gospodinov.Nakon dugotrajnoga pre-mišljanja opredijelio sam seza sveæenièko zvanje i nakon

nekog vremena i obavljenihduhovnih vježbi za laike tenakon nekoliko razgovora snekim isusovcima, odluèiosam se za Družbu Isusovu. Unovicijat sam stupio 16.rujna 2000. godine. Zahva-lan sam Gospodinu i Blaže-noj Djevici Mariji za poziv uDružbu. Posebno bih se htiozahvaliti svima onima koji sume hrabrili i podupirali svo-jim molitvama. U molitve sei dalje preporuèujem. IP

Mate Samardžiæ

Roðen sam 15. veljaèe 1977.g. u Zagrebu, gdje sam

završio osnovnu i srednjuškolu. Prije tri godine stupiosam u Marijinu legiju uPalmotiæevoj, koja je bilapod duhovnim vodstvom o.Božidara Ipše. U razgovori-ma s o. Ipšom polako sampoèeo upoznavati DružbuIsusovu. Pater Ipša me jeuputio na razgovor s tadaš-njim provincijalom, patromPšeniènjakom, koji me jeputem knjiga upoznao sDružbom i njenim prvimèlanovima. Godine 1999.krenuo sam na Otvoreno

puèko uèilište u Zagrebu,gdje sam završio èetvrti raz-red srednje škole. Za to vri-jeme bio sam na Fratrovcupod duhovnim vodstvom o.Stjepana Kuzmiæa. Nakonzavršene školske godine, o.provincijal Macan poslao mije pismo u kojem me pozivada stupim u novicijatDružbe Isusove u Splitu 16.9. 2000. Neka mi Bogpomogne dalje.

I ove godine neka od naše subraæe slave jubilar-ne godine svoga posveæenja Gospodinu. Neka ivas, zajedno s nama, ovi kratki životopisi potak-nu na zahvalu Gospodinu za ustrajnost uredovnièkom zvanju naše subraæe.

O. Vladimir Vlašiæ, DI(60. obljetnica redovništva)

Prošle je godine o. Vladimir proslavio 50godina sveæenstva, a ove proslavlja 60 godinaredovništva. O. Vlašiæ ušao je u novicijat 16.listopada 1940. godine. Nakon studija filozo-fije i teologije završava latinski i francuskijezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.Velik dio njegova redovnièkog života vezan jeuz odgoj i formaciju sveæenièkih kandidata udjeèaèkim sjemeništima. Od 1951. do 1957.boravi u Biskupskom djeèaèkom sjemeništu uDubrovniku, gdje obavlja službu prefekta iprofesora. Neki od sjemeništaraca, kojima jeo. Vladimir u tom razdoblju bio povjeren kaoodgajatelj, postali su kasnije biskupima. Od1961. radi u Zagrebu u Nadbiskupskomdjeèaèkom sjemeništu na Šalati. Tu je najpri-je obavljao službu prefekta i profesora, akasnije je postavljen i za ravnatelja gimnazi-je. Kao ravnatelj susretao se s mnogim poteš-koæama, kao i njegovi prethodnici, jer ovaškola u vremenu komunistièke vlasti nijeimala pravo javnosti. Godine 1998. oci isu-sovci vraæaju sjemenište i gimnaziju nadbi-skupiji, a o. Vlašiæ odlazi u Split gdje dobivanovu službu: socij magistru novaka. Uz tuslužbu i dalje poduèava latinski i grèki jezik,ovoga puta novake. Možemo mu samopoželjeti da i dalje uspješno obavlja svojuslužbu kao i to da pruža novacima primjerredovništva u Družbi Isusovoj.

Br. Ivan Dilber, DI(50. obljetnica redovništva)

Brat Ivan Dilber poduže je bio primoranèekati da ostvari zvanje koje je osjetio u svojoj19. godini kada je susreo isusovce u Sarajevu.

Planuo je Drugi svjetski rat. Bio je regrutiran.Naèinio je zavjet da æe stupiti u Red za èasnogbrata, ako preživi. Nakon rata 1945. došao jeu rezidenciju u Zagrebu, u Palmotiæevoj, kaoaspirant. Tamo ga je pronašla partizanskapolicija, uhitila ga, a vlasti su ga osudile na 6godina zatvora, od kojih je 5 proveo u StarojGradiški. Nakon toga, vjeran i dalje svomezvanju, mogao je 11. rujna 1950. konaènostupiti u novicijat. Nakon svršenoga novicija-ta najprije je pomagao u obraðivanju vino-grada na Fratrovcu. 1954. bio je poslan uBosnu, kao pomoænik župniku u Borovici,gdje mu je povjerena služba kuhara i sakri-stana. Po treæoj probaciji u Zagrebu 1960.poslan je u Dubrovnik, gdje se brinuo zaodržavanje zgrade nekadašnjega dubrovaè-kog kolegija. Ondje je bilo smješteno Malosjemenište dubrovaèke biskupije povjerenoisusovcima na upravu. U listopadu 1967. pos-lan je u Rimski kolegij Družbe Isusove “Ger-manicum et Hungaricum”, gdje mu je povje-reno održavanje zgrade. Velikodušnim pre-danjem poslanju svladao je talijanski i nje-maèki te prikupio mnoga potrebna znanja uodgovornoj službi, nošen sviješæu da pomažeCrkvu u narodima iz kojih pridolaze studentiteologije na rimskim sveuèilištima. Resi gasvijest da sva životna iskustva pridonose rastukraljevstva Božjega. Još su dva njegova brataisusovci, a jedna je sestra franjevka.

O. Zvonko Gutal, DI(50. godišnjica sveæeništva)

O. Zvonko je 15. kolovoza 1950. g. zareðenza sveæenika, a mladu misu služio je uOsijeku u crkvi sv. Petra i Pavla. Kratko vrije-me nakon reðenja povjeren mu je pastoralnirad u kojem æe provesti mnoge godine svogaživota. Tako je najprije poslan u Osijek gdjeje postavljen za kapelana i katehetu studena-ta. Zbog predanosti u svom radu, vrlo jasnenauke i utjecaja na mladež, osuðen je odkomunistièkih vlasti (1955.) na zatvorskukaznu od 5 godina. Kaznu je služio u kaznio-nici Stara Gradiška zajedno s drugim osuðe-nim sveæenicima. Od 1960. do 1962. obavlja

NAŠI


Naši jubilarci Priredio: Armando Illich, DI

službu kapelana i katehete u kolegiju naJordanovcu, a to isto èini i u Beogradu do1971. Do 1977. i dalje je u Beogradu, ali usvojstvu župnika i superiora. Nakon togažupnik je u Višnjevcu do 1982. otkud odlazikratko na Jordanovac i na Šalatu u službikapelana. Kao kapelan nalazi se i u župiSvetoga križa u Rijeci do 1994., a onda pre-lazi u Zagreb kao ispovjednik u bazilici SrcaIsusova. O. Zvonko se u svom pastoralnomradu posebno isticao kao kateheta. Želimomu da svoje neprocjenjivo iskustvo sveæeniè-koga rada s ljudima i dalje obilno dijeli sasvima onima koji mu sada u ispovjedaonicipovjeravaju nedostatke i boli.

O. Ivan Knafeljc, DI (50. obljetnica redovništva)

U novicijat na Fratrovcu stupio je 7. rujnajubilarne sv. godine 1950. Nakon novicijataposlan je na studij filozofije i teologije uZagrebu, na Jordanovcu. U Zagrebu 28.srpnja 1960. prima sveæenièki red po rukamatadanjega nadbiskupa dr. Franje Šepera, ubazilici Srca Isusova u Palmotiæevoj. Nakonteologije poslan je u Djeèaèko sjemenište naŠalati u Zagrebu kao razredni prefekt, anakon godine treæe probacije u Opatiji, po-novno u isto sjemenište kao duhovnik. Za tovrijeme obnašao je više godina službu kuæ-nog ministra, a kroz 16 godina povjerena muje i briga za rektoralnu crkvu na Šalati.Nakon pokoncilske krize duhovnih zvanjazapoèeo je 1973. i sljedeæih godina razvioDjelo za zvanja u zagrebaèkoj nadbiskupiji ukojem je radio mnoge poslove u apostolatu ipastoralu zvanja. Djelo je 1981. preuzelanadbiskupija. Te iste godine o. Knafeljc jebio poslan u dubrovaèko Malo sjemeništekao duhovnik. 1984. poslan je u Rim, gdjemu je povjerena služba regionalnoga tajnikaAsistencije za provincije Istoène Europe privrhovnom poglavaru Družbe Isusove.

O. Alfred Schneider, DI(50. obljetnica redovništva)

O. Schneider je ove godine proslovio pede-set godina redovništva. U novicijat je nakon

mature na klasiènoj gimnaziji stupio 7.rujna 1950. godine. Filozofiju studira od1953. do 1956., a teologiju od 1958. do1962. na Filozofsko-teološkom institutuDružbe Isusove u Zagrebu. Godine 1961.zareðen je za sveæenika, a od 1964. do 1974.radi kao razredni i generalni prefekt u sje-meništu na Šalati. Od 1974. u Frankfurtu naMaini sprema, a 1979. brani doktorskudizertaciju “Rijeè Božja i Crkva u teologijiHeinricha Schliera”. Od 1979. godine pre-daje fundamentalnu i dogmatsku teologijuna Filozofsko-teološkom institutu i naFilozofskom fakultetu Družbe Isusove uZagrebu. Kroz to vrijeme aktivno sudjelujena teološkim simpozijima, objavljuje niz èla-naka o Isusu Kristu, otajstvu Crkve, DuhuSvetom, o smrti i vjeènom životu uBogoslovskoj smotri, Obnovljenom životu, tenekoliko manjih radova u Glasniku SrcaIsusova i Marijina i drugim èasopisima. Uzznanstveni rad nastupa i kao voditelj duhov-nih vježbi, a rado sudjeluje i u pastoralnomradu za bolesnike.

Naši pokojniPreporuèamo vam u molitve dvojicu naše sub-raæe koji otiðoše pred nama u dvore Kralja koje-mu su služili.

Br. Pavao Buconjiæ, DIPavao Buconjiæroðen je 3.rujna 1915. uNevesinju.Puèku školupohaðao je uNevesinju, a s14 godina odla-zi raditi u seloPetraèa u ŽupiDubrovaèkoj.Tu mu nije bilolako pa jenakon dvijegodine došao uDubrovnik.

IP

NAŠI


Upoznao se s o. Michielijem i ulazi uMarijinu kongregaciju 1923. Kasnije upoz-naje oce Dragièeviæa i Pericu. Dogovarao ses Malom braæom u Dubrovniku da nakonvojske stupi k njima u red. Meðutim, u raz-govoru s gospoðom Ankom Horn dolazi namisao da se javi isusovcima. Provincijal, o.Anðelko Juriæ, poziva ga da 1935. poðe uTravnik za aspiranta. Tamo je dobio upalupluæa pa mu je lijeènik savjetovao da sevrati. Iz Dubrovnika odlazi u Sarajevo naodsluženje vojnoga roka. Opet je uDubrovniku 1938. i u dogovoru s o.Franjom Jambrekoviæem, provincijalom,odlazi, opet kao aspirant, u Zagreb naJordanovac.

Na Jordanovcu radi u krojaènici. Nakonaspiranture ulazi u novicijat u rujnu 1939.Sada radi u kuhinji. U ljeti 1940. pozvan jeponovno u vojsku. Nakon tri mjesecaboravka u Trebinju biva osoboðen od voj-ske te nastavlja s novicijatom. Prve zavjeteje polagao na Jordanovcu 7. ožujka 1942.

Ostao je u jordanovaèkoj kuhinji do ljeta1943. kada seli na Fratrovac gdje postajeglavni kuhar. Zbog zdravstvenih teškoæa1947. preuzima mirniji posao – brine orublju na Jordanovcu. Tu je sve do 1955., anakon toga radi kao kuhar u Splitu.Godine 1957. dodijeljen je našima uSarajevu za kuhinju, nabavke, vrt i rublje.Godine 1960. dolazi u Osijek, gdje se brineza crkvu, rublje i kuæu. Od 1962. je uBorovici. Ovdje ima zdravstvenih poteš-koæa (prehlada bubrega) pa biva premješ-ten u Zagreb na Jordanovac. Sada jeponovno rušnièar i donekle pomoæ u kro-jaènici. Za Božiæ 1971. kratko boravi naOtoku Gospe od Milosti kod Tivta. Godine1977. premješten je u Sarajevo kao prvibrat u našoj novoj kuæi na Grbavici, gdje jetoliko toga trebalo pregraðivati i preureði-vati. Godine 1979. otišao je na operacijuvena u Stuttgart. Lijeènici su mu zabranilisvaki težak rad. Tada je premješten naFratrovac i unatoè lijeènièkoj zabrani, preu-zima rušnicu za èetiri naše zagrebaèkekuæe. Kad su èasne sestre preuzele rušnicu1982., odlazi u Split i preuzima vrt,podrum, crkvu, pa i portu. U Splitu je živioi radio do svoje smrti, 13. studenoga 2000.

Kralju vjekova uputio se u jutarnjim satimana svetkovinu Sv. Stanislava Kostke, zaštit-nika isusovaèih novaka, mladiæa koji jeuzor èistoæe, nevinosti i molitve. Premaovom kratkom prikazu vidimo sretanzavršetak jednoga ostvarenog ljudskog,vjernièkog i redovnièkog života.

O. Robert Bácsváry, DIRobertBácsváryroðen je 10.studenoga1922. god. uBudimpešti.Ondje završa-va osnovnu isrednju školu, anakon mature upisuje studij arhitekture.

Za vrijeme školovanja bio je aktivan èlanpokreta Pfandfinder (izviðaèi) i Marijinekongregacije. Od 1946. do 1950. god. o.Bácsváry studirao je povijest umjetnosti uBeèu, dok je istodobno radio kao inženjeru državnoj službi u Somboru (Baèka).Studij je završio kao doktor filozofije.Godine 1950. stupio je u isusovaèki novici-jat u Zagrebu, na Fratrovcu, gdje mu jemagister novaka bio o. Franjo Jambrekoviæ.Prve zavjete polaže 20. rujna 1952.Filozofiju i teologiju studira od 1952. do1959. u Zagrebu, gdje je 7. prosinca 1958.zareðen za sveæenika u bazilici SrcaIsusova. Od 1955. do 1963. radi kao socijprovincijala. Treæu je probaciju obavljao1965./66. god. u Sv. Andriji (Austrija) sinstruktorom o. Josefom Millerom.

O. Bácsváry je bio meðu prvim pokretaèi-ma izdavaèke djelatnosti kod nas. Velikupopularnost imala su izdanja koja je onureðivao. Posebno se to odnosi na niz “Izživota”. Godine 1968. položio je i pos-ljednje zavjete na blagdan UznesenjaMarijina. Veæ je tada zapoèeo svoje mnogo-

NAŠI


struke djelatnosti kako bi duhovno i mate-rijalno podupirao proganjanu Crkvu naIstoku. Od 1967. do 1969., po nalogu kar-dinala Döpfnera i Biskupske konferencijeNjemaèke, radi na uspostavi odnosa s pra-voslavnim Crkvama. Od 1973. do 1978. bioje dušobrižnik Katolièke obiteljske škole uPullachu i brinuo se za samohrane majke ioèeve. Opet na nalog Biskupske konferen-cije preuzima kao poslanik od 1979. do1980. dušobrižništvo Maðara u SRNjemaèkoj. Iskazao se i kao voditelj duhov-nih vježbi.

Od 1982. do 1987. skupljao je poNjemaèkoj od mnogih dobroèinitelja i raz-nih ustanova novèana sredstva za izgradnju

konkatedrale Sv. Petra u Splitu i pastoral-noga centra. Za cijelo vrijeme nedavnogarata organizirao je neumorno akcije po-moæi za izbjeglice i prognanike.

Nekoliko dana prije nego što æe proslavitisvoj 50-godišnji redovnièki jubilej, u noæi13. rujna umro je od srèanoga udara.Pokopan je 19. rujna u Pullachu krajMünchena.

Priredio: Shtjefen Dodes, DI

IP

NAŠI


Ðakonsko reðenjeDana 14. listopada 2000. msgr. JosipBozaniæ podijelio je u zagrebaèkoj katedra-li sveti red ðakonata dvojici naše subraæe,Jerku Banu i Antunu Voleniku. Èestitamo!

Zaziv Duha SvetogaDana 15. listopada 2000., uz poèetak noveakademske godine, molitvu Duhu Svetomuuputili smo u euharistijskom slavlju kojimje predsjedao pomoæni biskup vrhbosanskimsgr. Pero Sudar. Msgr. Sudar potaknuo jeu svojoj propovijedi studente na marljivost,ali i na istinsku otvorenost Božjemu Duhu.Takoðer, pozvao je mlade da ne napuštajudomovinu, veæ da svoju buduænost hrabroizgraðuju na ispaæenim prostorima Hrvat-ske i Bosne i Hercegovine. Iskreno zahva-ljujemo ocu biskupu! Njegovu propovjed ucijelosti donosimo na str. 32–33.

Otvorenje nove zgrade Filozofskoga fakulteta

Družbe IsusoveJoš uvijek nedovršenu zgradu FFDI-a, 6.studenoga 2000., kada se slavi dan Fa-

kulteta, blagoslovio je i službeno otvoriovrhovni poglavar Družbe Isusove, o. PeterHans von Kolvenbach. Otac General odr-žao je i prigodno predavanje o odnosu zna-nosti i vjere, a u svjetlu Papine enciklikeFides et Ratio. Sveèanosti su bili nazoèni inadbiskup zagrebaèki msgr. Josip Bozaniæ,msgr. Giulio Einaudi, apostolski nuncij uRepublici Hrvatskoj, prof. dr. HrvojeKraljeviæ, ministar znanosti i tehnologije,prof. dr. Branko Jeren, rektor Sveuèilišta uZagrebu, te mnogi drugi uglednici iz crkve-noga i javnog života.

Hodoèašæe u RimPrije nego što se godina Velikog jubilejaslužbeno zakljuèi i ponovno se zakljuèajuSveta vrata na bazilici Sv. Petra, uputio sejedan autobus pun isusovaca Hrvatskepokrajine DI u Rim po potpuni oprost kojije, tijekom cijele ove godine, Gospodin obi-lato dijelio po rukama Crkve. Iz Zagrebasmo otputovali 29. studenoga, a vratili muse 4. prosinca rano ujutro. Sudionicihodoèašæa, njih èetrdesetak, prikazani suna fotografiji s naslovnice. IP

VIJESTI Priredio: Vedran Šmitran, DI


O. Albert Jou, DI

Svetac na zadatku

Biblioteka SVJEDOCI I UZORI, 190 str.

Pred nama je knjiga, prikaz života i radajednoga misionara isusovca. Naime, sv.Franjo Ksaverski roðen je u Španjolskoj ušesnaestom stoljeæu. Nakon što je dobiozadatak, poslanje od Svetoga Oca, hrabro iodvažno kreæe naviještati ljudima Dalekogistoka Radosnu vijest koju je Krist objaviocijelome svijetu, Kraljevstvo Božje, oslo-boðenje od grijeha, posve nov život utvrðenu ljubavi spram Boga i bližnjega. Poraditolike daljine (milja i milja tako da su puto-vanja trajala mjesecima i godinama) koju jemorao proæi u neudobnim i posve nesigur-nim pomorskim i trgovaèkim laðama, sv.Franjo se razbolio, ali bolest ga nije moglasprijeèiti u djelovanju i ostvarenju misije.Buduæi da je “gorio i izgorio” u misijama(Japanu, Goi, Cochinu, Malacci i Kini), spravom ga zovemo i smatramo zaštitnikommisija.

Jamaèno je da nam se nameæu mnoga pita-nja: kako je sv. Franjo došao u isusovce?Kakve je imao planove? Što je postigao?

Odgovore na ova i niz drugih pitanjamožete pronaæi u ovoj prekrasnoj i hvalevri-jednoj knjizi.

O. Anto Mišiæ, DI

Rjeènik filozofskih pojmova

Biblioteka IDEA 3, 295 str.

Ovaj Rjeènik filozofskih pojmova koncipiranje kao odgovor aktualnim potrebama zatošto veæ više od deset godina nije bilo rjeèni-ka koji bi u cijelosti pokrivao filozofskopodruèje. Svi dosadašnji rjeènici su ideološkioznaèeni, a ovaj je nastao u samostalnojHrvatskoj kada su prevedena na hrvatskijezik mnoga znaèajna filozofska djela(Aristotelova, Tome Akvinskoga, Descarte-sova) koja koriste novu, hrvatsku filozofskuterminologiju koju možemo naæi jedino uovome rjeèniku. Glavna svrha rjeènika nijestvaranje hrvatskoga filozofskoga nazivlja,nego pomoæ u upoznavanju osnovnih poj-mova i izraza. U abecednom slijedu donosise uglavnom uobièajena tradicionalna termi-nologija. U njemu su pojmovi obraðeni krat-ko, pregledno i precizno, uz navoðenje i eti-mološkoga podrijetla rijeèi što još višepomaže jasnoæi i razumijevanju. To je nena-doknadiv priruènik ne samo studentima filo-zofije nego i svakom intelektualcu, buduæi dasu mnogi filozofski pojmovi postali svaki-dašnjica našega izražavanja. Rjeènik sadrži imnoge pojmove vezane uz religiju, sociolo-giju, psihologiju, politiku i sl. Onaj tko seželi baviti znanošæu, a napose mudroljubljem(grè. filozofija), ovaj æe rjeènik smatratinenadoknadivom alatkom u klesanju svojeintelektualne osobnosti. IP

NOVE KNJIGE Priredio: Velimir Maritnoviæ, DI

Donosimo u cijelosti propovijed msgr.Pere Sudara, pomoænoga sarajevskogbiskupa, koja je izreèena u jordanovaè-koj crkvi prigodom mise zaziva DuhaSvetoga za uspješnu akademsku godi-nu.

“Idi... a onda doði i hodi za mnom!”(Mk 10,21–22)

Sestre i braæo!

Pozivam vas da iz obilja sadržaja što nam gaBožanski domaæin nudi na stolu svoje Rijeèi,oèima duha prepoznamo i sa ovog nedjeljnogsastanka sa sobom kao hranu života ponesemobarem po koju mrvicu smisla i poticaja.

U prvom èitanju iz knjige Mudrosti od Boganadahnuti pisac govori o naèinu na koji je došaodo mudrosti i što mu ona znaèi. On do mudrostinije došao dugogodišnjim uèenjem nego molit-vom duha i vapajem srca. Ovim svetim misnimslavljem želimo zazvati Duha Svetoga da profe-sorima Filozofskog fakulteta Družbe Isusovepodari prikladnu rijeè, a studentima sposobnostrazumijevanja i spremnost prihvaæanja kako biovom novom akademskom godinom uspješnoispratili drugo i doèekali treæe, Isusom Kristom ikršæanstvom prožeto ili barem obilježeno, tisuæ-ljeæe. Vi, studenti, æete poput milijuna prije vas spuno mara i ne bez muke skupljati zrnca spoz-naje. Teško bi bilo opravdati sav trud što se utom procesu ulaže, ako bi sve ostalo na steèenomznanju jer ono ne bi koristilo ništa bez mudrosti.Naprotiv, znanje o bilo èemu, a napose o èovje-ku bez mudrosti se u ljudskoj povijesti pokazalovrlo opasnim. Zato, skupljanje znanja i produb-ljivanje spoznaja nužno treba pratiti molitva ivapaj za darom mudrosti. Naime, mudrost jeumijeæe i spremnost upravljanja svega, a naposeživota, njegovoj konaènoj svrsi. To umijeæe se nestjeèe nego se kao dar prima od Boga! Samosnagom dara mudrosti moguæe je proniknuti usmisao i dosljedno provoditi naèin života kojimje moguæe oèuvati i razviti primljeno bogatstvoživota u skladu odnosa prema Bogu i bližnjemu.Mudrost je umijeæe uporabe steèenog znanja iimanja u skladu sa svrhom života. Zato je svetipisac pretpostavlja prijestoljima – mi bismodanas rekli prestižu i funkciji – zlatu i srebru, pa

èak i zdravlju i ljepoti. Sve se to bez mudrostikoja, ako je prava, dolazi samo odozgor, okreæeprotiv onoga tko posjeduje, jer uludo i ispraznoposjeduje.

Kako nama, djeci vremena i mentaliteta u koje-mu se mudrost poistovjeæuje sa sposobnošæuzauzimanja dobrih položaja u društvu i brzogabogaæenja, mogu neprihvatljivim zazvuèatirijeèi: “sve zlato pred njim je kao malo pijeska, asrebro... kao blato”. Iako je bogatstvo u starozav-jetnom poimanju bilo dovoðeno u vezu s blagos-lovom Božjim, ovaj odlomak teksta iz knjigeMudrosti kao da uvodi u ono što æe Isus reæi, aživot potvrditi o bogatstvu i bogatašima. Mla-diæu, u kojemu je Krist – “živa i djelotvorna rijeèBožja... oštrija od svakog dvosjekla maèa” što“sudi nakanu i namisli srdaca”, kako kaže èitan-je iz Poslanice Hebrejima – probudio želju dapriðe korak bliže Bogu èineæi nešto više odpukog vršenja zapovijedi. Zbog toga zanosaevanðelist Marko svjedoèi: “Isus ga nato pogle-da, zavoli ga i rekne mu: 'Jedno ti nedostaje! Idi,što imaš prodaj i podaj siromasima pa æeš imatiblago na nebu! A onda doði i idi za mnom!'”Èovjeku se samo od sebe postavlja pitanje: ZaštoIsus meðu apostole, koje je uglavnom izabiraoizmeðu siromašnih ribara, nije mogao uzeti ijednog bogatog i, iz razgovora se èini, veæ školo-vanog mladiæa. Zar pitanje bogatstva nije mogaoriješiti kasnije upotrijebivši ga za potrebe samihapostola i onda prve Crkve? Biblièari æe zasigur-no znati dublje razloge, ali meni se uèinilo da bidio odgovora na ovo pitanje mogao biti onaj istikoji bismo dali na pitanje: Zašto kršæanin prijetreba ispovijed u kojoj se odrièe grijeha i primaoproštenje? Tu bismo mogli postaviti i pitanje:Da li se èovjek uopæe može obogatiti i u svomebogatstvu živjeti, a da pri tome, barem grijehompropusta, ne sagriješi protiv drugih ljudi? Èini seda povijest ljudskog roda i sve nepravde poèinje-ne zbog želje “imati”, a onda s time povezano iono “biti netko” daju više nego jasan odgovor.Ali i bez toga susret bogatoga mladiæa i Isusadaje više nego jasno razumjeti da slijediti Kristanije moguæe nikome, pa ni onome koga je on veæzavolio i pozvao, ako nije spreman odreæi sesvega što bi se moglo pretvoriti u blato koje muonemoguæava hod strmom stazom èovještva, ili uživi pijesak u kojem æe ostati. Nespremnost Boguu konaènici predati sve, pa ponekad i vrlo ljud-ske i opravdane zahtjeve života, djeluje na dušuèovjeka upravo onako kako je odbijanje Isusovapoziva, rekli bismo, u trenutku izmijenilo raspo-

Priredio: Silvije Mudri, DI


Propovijed biskupa Pere Sudara

loženje bogatog mladiæa. Evanðelje kaže: “On sena tu rijeè smrknu i ode žalostan.” Kuda jeotišao, kako je proživio? Možda veselo i bezbrige, ali da li i s radošæu u duši? Ne znamo. Azapravo znamo. Ovaj susret, zapravo dramaBoga, koji zove, i èovjeka, koji u strahu za sebe,odlazi žalostan jer ima nešto bez èega mu se èinida život nema smisla, na manje se ili više radi-kalan naèin odigrava u svakom èovjeku. Darujuæimu život, Bog svakog èovjeka poziva i stavljapred izbor.

Izmeðu mnogih dogaðaja iz vremena kušnjekruha i krvi, kojeg smo svi, a napose mi u BiH,bili izloženi u desetljeæu što izmièe, pada mi napamet sluèaj sina jednoga poduzetnika izSarajeva. Otac je sa svojim poduzeæem izvodioneke poslove unutarnjeg ureðenja u našojbogosloviji pred sam rat kada sam bio rektor pasmo se dobro upoznali. Veæ nekako u prvom ilidrugom mjesecu srpske agresije i bombardiranjagrada, dok su još mnogi mislili da to ne možedugo trajati, došao mi je s molbom da ga prepo-ruèim Caritasu. Tada se ljudima Caritas prièi-njao nekom vrstom božanstva koje ne samo damože dati kruha, nego i iz pakla smrti, kako sutada Sarajevo zvali, može izvesti u sigurnostživota. Oèinskom brigom, ali s odreðenom mje-rom postiðenosti mi je povjerio da mu tadasedamnaestogodišnji sin jedinac prijeti da æepokušati bijeg i preko minskih polja, ako ga onne uspije u odreðenom vremenu izvesti iz grada.Dijete ne može više izdržavati to skrivanje poskloništima. Mlad je i hoæe živjeti, nauèio je izla-ziti, zabavljati se. A tu nema više ništa. Ne želiživjeti više od nade, nego hoæe, kako je doslovnorekao, danas, a ne sutra jesti hamburgere. Neznam kako je otišao, ali poslije toga razgovoradugo više nisam viðao ni njegova oca, koji jeèesto, poput stotine drugih ljudi, znao navratitiu našu bogosloviju na èašicu nade, kako se toonda obièavalo reæi. A onda, pred kraj rata,došao me potražiti u Bol na otoku Braèu gdje seu izbjeglištvu bila smjestila naša bogoslovija. Tumi je posve slomljen rekao da je sve izgubio.Preko skupe veze je iz Sarajeva poslao sina isuprugu, a nedugo nakon toga je morao poæi ion jer mu je supruga javila da im je dijete u opa-snosti. Stan, urede i radnje i sve što mu je obiteljdesetljeæima skupljala ostavio je, zapravo, izgu-bio, jer odmah nakon izlaska u stan su uselilidrugi, a sve drugo je opljaèkano. Ali glavni gubi-tak bio je gubitak sina koji se nakon odlaska izSarajeva odao drogi. Roditelji su uèinili sve da gaspase, ali pomoæi kao da nije bilo. U nezasitnojželji da živi, taj mladi èovjek je doveo svoje rodi-telje do prosjaèkog štapa i dna beznaða, a sebe

do ruba smrti. Odsutnost mudrosti života inespremnosti na žrtvu jednog obiènog mladiæanadu jedne cijele obitelji obræe u beznaðe,radost u tugu, a život u smrt. Koliko tek tragedi-je prati krive želje onih tzv. “velikih”?

Život je dar i da bi urodio plodom, mora bitidarovan. Naime, zatvoren u sebe i èuvan samo zasebe on se izgubi, umire! Bolesna želja živjetisamo za sebe danas prijeti da domovinu hrvat-skog naroda i cijelu Europu pretvori u zemlju ikontinent koji proždire svoju djecu. U BiH mladinaraštaj Hrvata narodno ne može opstati odonih drugih i drugaèijih. Zato mu se od svih, pai onih koji to ne mogu èiniti bez grijeha, prepo-ruèa i pomaže da seli u Hrvatsku. A iz Hrvatskezbog svojih seli u Kanadu, Australiju i NoviZeland. A domovina, koja podrazumijeva RH iBiH, data nam je kao obeæana zemlja i kao takvusu je Hrvati kroz stoljeæa shvaæali i voljeli te zno-jem preporoðivali i krvlju branili. U njoj danasna stotine tisuæa mladiæa i djevojaka ne želeæinikakve žrtve, ostaju cijelog života bez braka ipotomstva, pretvarajuæi kušnju kruha i krvi ukušnju nade! Svima koji to srcem prate mora seiz duše oteti ono što se otelo apostolima nakonšto je Isus rekao da æe lakše deva kroz iglene ušinego bogataš u kraljevstvo Božje. Èovjek se pita:Hoæemo li se mi oteti iz vlastitog zagrljaja smrti?

Isusova utješna rijeè i danas možda više negoikada vrijedi: “Bogu je sve moguæe!” To je i u ovonaše vrijeme pokazao. Ali mu i danas kao i prijedvije tisuæe godina trebaju apostoli spremniostaviti sve, uvjereni da æe sve primiti, jer samoono što se od života iz vjere u Boga i iz ljubaviprema èovjeku daje, dobiva se stostruko. Poredsvih drugih presudnih pitanja za hrvatski narod,èini mi se da je odluèujuæe hoæe li se na prijela-zu iz drugog u treæe tisuæljeæe u njemu naæidostatan broj sinova i kæeri koji æe htjeti dati sevoditi mudrošæu odozgor! Hoæe li u njemu bitidostatan broj onih koji æe shvatiti važnostopstanka u BiH i ostanka u RH. U domovinismo kroz stoljeæa patili i umiruæi opstajali, akada olako odlazimo – živjeli i nestajali.

Danas æemo moliti da ovo Božje djeloFilozofskog fakulteta Družbe Isusove, podignutoza spas i istinsku sreæu hrvatskog naroda i Crkveu njemu, u podizanju i spremanju naraštaja zanovo tisuæljeæe dadne svoj puni doprinosBožjem planu spasenja. U svoje molitve æemoukljuèiti i sve one koji se u Crkvi, na èelu spapom Ivanom Pavlom II., èiji dan danas slavi-mo, i u svijetu, napose u Europi, zalažu da naputu kojim prolazi èovjek današnjice ne pone-stane znakova nade. IP


http://www.ffdi.hr/zivot/

http://www.ffdi.hr/

http://www.cfj.ie/

http://www.duhovno-vrelo.com/

http://www.jesuits-europe.org

Isusovci na web-u

http://home.clara.net/loyola/

http://www.jctr.org.zm/

http://www.jesuit.org/

http://www.jesuithigh.org/trad.html

http://www.jesuits.pl/

GODINA XVI BROJ 2 (25) 2000.

I N F O R M A T I V N I L I S T Z A P R I J A T E L J E D R U Ž B E I S U S O V E

IgnacijevputISSN 1331-8500

godina xvi broj 2 (25) 2000

Documents