godina xx 2011. broj 101-102 cijena 40 kn behar · o ned`adu ibri{imovi}u pi{u:ferid muhi}, ervin...

BEHARÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA l GODINA XX l 2011. l BROJ 101-102 l CIJENA 40 KN

POSLJEDNJI INTERVJU

IZ DJELA:Ugursuz, Vje~nik, El-Hidrova knjiga, Nakaza i vila, Ruhani i {ejtani inspiracija

U@ASAVAM SE DRVE]A KOJE JE @IVO, A NE MO@E DA HODA

U@ASAVAM SE DRVE]A KOJE JE @IVO, A NE MO@E DA HODA

O Nedàdu Ibri{imovi}u pi{u: Ferid Muhi}, Ervin Jahi}, Abdulah Sidran, Sanjin Kodri},

Danko Plevnik, Ratko Adamovi}, Asmir Kujovi}, Nadija Rebronja, Filip Mursel Begovi}

Nedàd Ibri{imovi}Nedàd Ibri{imovi}(1940. - 2011.)

2 BEHAR 101-102

BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis zakulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI],Azra ABAD@I] NAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godi{nja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godi{nja pretplata 20 KM.

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafi~ki dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: “STAJER GRAF”, Zagreb

Tiskano uz financijsku potporu iz Dràvnogprora~una Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunu`no i stavovi uredni{tva.

SADR@AJ

UVODNIKNedàd Ibri{imovi} (1940. – 2011.) 3

OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EMFerid Muhi}: Ka}uni i zahvalnost 4Ervin Jahi}: Bio jednom jedan koji svoje srce nije poùrivao 6Abdulah Sidran: Da bi krenuo sa mrtve ta~ke –

u Bosni ~ovjek najprije mora da umre 8Sanjin Kodri}: @ivotna storija i knjièvna historija 11

POSLJEDNJI INTERVJU (razgovarao Ervin Jahi})Nedàd Ibri{imovi}: Uàsavam se drve}a koje je ìvo,

a ne moè da hoda 14

EL-HIDROVA KNJIGANedàd Ibri{imovi} o El Hidrovoj knjizi 33

LIKOVNO OKNOSjenke i odrazi (kiparski radovi Nedàda Ibri{imovi}a) 41

KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]AAsmir Kujovi}: Roman “Vje~nik“ Nedàd Ibri{imovi}a 45Nadija Rebronja: Vje~ita snaga pisanja u romanu “Vje~nik“ 60Danko Plevnik: Pisac koji èli biti vje~an svojim slovima 62Ratko Adamovi}: Apoteoza pripoveda~koj imaginaciji 64

NED@AD IBRI[IMOVI]: Izbor iz djelaUgursuz 65Vje~nik 71El-Hidrova knjiga 78

POST SCRIPTUMFilip Mursel Begovi}: Nedàdova pjesma muslimanka 94

Na naslovnici: Nedàd Ibri{imovi} (fotografirao Fuad Fo~o)

Nakaza i vila 83Ruhani i {ejtani inspiracija 85

17. {evvala 1432. po Hid`ri, ili 15. rujna 2011. poIsau, alejhisselam, u Sarajevu, u 71. godini ì vo ta,na ahiret je preselio bosanskohercegova~ki knji -èv nik i kipar Nedàd Ibri{imovi}. “Behar“ je jo{za njegova ìvota pripremao specijalni broj pos ve -}en njegovu djelu, ali Allahovom, d`. {., od redbomne bi su|eno da ga on lista svojim ru ka ma. Ne -dà d Ibri{imovi} bija{e neponovljiv pi sac i ~ovjek!U spomen na njega i zahvalnost za umjet nost ko -jom nas je obogatio, ovaj broj “Be ha ra“ po d sje -}anje je na njega, na duboki trag ko ji je ostavio uliteraturi, kiparstvu i na{im srcima kao na{ prija-telj. Uostalom, upravo u Beharu mo ete pro~itatinjegov posljednji intervju. Skicu za portret ljudske,spisateljske i intelektualne veli~ine. Neka je rah-met lijepoj du{i na{eg ha dì je Nedàda!

NED@AD IBRI[IMOVI] ro|en je 20. oktobra 1940.godine u Sarajevu. Osnovnu {kolu zavr{io je u@ep~u. Srednju umjetni~ku {kolu, odsjek ki pa -rstvo, zavr{io je 1961. godine u Sarajevu. U Sa ra -je vu je 1977. diplomirao na Filozofskom fa kul -tetu, odsjek filozofija. Bio je ~lan Dru{tva pi sacaBosne i Hercegovine od 1964. godine i Ud ru enjalikovnih umjetnika od 1982. godine. Bio je pred-sjednik Dru{tva pisaca Bosne i Her ce govine od1993. do 2001., a od 1955. do 1998., gla vni i odgo-vorni urednik ~asopisa za knji ev nost “@ivot”.Autor je vi{e knjiga, pripovijesti, drama i romanaod kojih na vodimo:

UGURSUZ. Roman. Svjetlost, Sarajevo, 1968;ZLA KREV. Preloìla Milada Nedvedova. Odeon.Praha, 1976; 3. izd. V. Masle{a, Sarajevo, 1982; -OGURSEZI. Perkhteu Musa Ramadani, Prish ti -ne, Rilindija, 1988; UGURSUZ. Svjetlost, Sa ra je -vo, 1984/1985; UGURSUZ. Svjetlost, Sa ra je vo,1991; - UGURSUZ. Preporod, Sarajevo, 1996; -UGURSUZ. Svjetlost, Sarajevo, 1997; - UGUR-SUZ. Publishing, Sarajevo, 1999; - UGURSUZ.Autorovo izdanje, Sarajevo, 2009.Roman UGURSUZ nagra|en je [estoaprilskomnagradom grada Sarajeva 1969.

KARABEG. Roman. Svjetlost, Sarajevo, 1971; -drugo izd. Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985; -KARABEG. El-Kalem, Sarajevo, 1996.

Roman KARABEG nagra|en je Nagradom IPSvjetlost 1971.

BRA]A I VEZIRI. Roman. V. Masle{a, Sarajevo,1989; -BRA]A I VEZIRI, Autorovo izdanje, Sa ra -je vo, 1991.Roman BRA]A I VEZIRI nagra|en je NagradomIP V. Masle{a 1989.

KNJIGA ADEMA KAHRIMANA NAPISANA NE -D@A DOM IBRI[IMOVI]EM BOSANCEM. Svjetlost,Sarajevo, 1992. - KNJIGA ADEMA KAHRIMANA...Dvojezi~no izdanje na bosanskom i engleskom,Ljiljan, Sarajevo, 1994; - ELLIBRO DE ADEMKAHRIMAN. Traduccion de Antonio Saborit yStephen Schnvartz, Breve Fondo Editorial,Mexico, 2000; - KNJIGA ADEMA KAHRIMANA...Trojezi~no izdanje na bosanskom, engleskom injema~kom. Dru{tvo pisaca Bosne i Her ce go -vine, Sarajevo, 2003; -KNJIGA ADEMA KAHRIMA-NA... Connectum, Sarajevo, 2006.KNJIGA ADEMA KAHRIMANA... nagra|ena jeNagradom Dru{tva pisaca za 1992.

WOLAND U SARAJEVU. Drama. CZKIO, Te{anj,2000. Nagrada za najbolji dramski tekst naFestivalu doma}e drame u Zenici 2003.

IZABRANA DJELA U DESET KNJIGA. Svjetlost,Svjetlost-komerc d.d., 2005.Nagrada Skender Kulenovi} za izabrana djela2005.

VJE^NIK. Roman. Svjetlost-komerc d.d., 2005.(5 izdanja); - VJE^NIK. VBZ, Zagreb, 2007; -VJE^NIK. Zalihica, Sarajevo, 2008, - VJE^NIK.[ahinpa{i}, Sarajevo, 2008; - ETERNEE. Tran -sla ted by Ahmed i Lejla Ananda. Acamedy ofsciences and arts of Bosnia and Herzegovina,Sarajevo, 2010.Nagrada Bo{nja~ke zajednice kulture Preporod,2005.Nagrada izdava~a Bosne i Hercegovine, 2005.Nagrada Hasan Kaimija, 2005.

EL-HIDROVA KNJIGA. Roman. Vlastita naklada,2011., Sarajevo.

3BEHAR 101-102

UVODNIK

NED@AD IBRI[IMOVI] (1940. – 2011.)

4 BEHAR 101-102

OPRO[TAJ S NED@ADOM IBRI[IMOVI]EM

Nedàd i ja smo nekoliko godina proveli sasvim blizu– nije nas dijelilo vi{e od desetak kilometara. A ni -smo ni znali jedan za drugog niti smo se za to vrije -me sreli. Kada je u tre}oj godini ìvota ostao jetim (ba bo mu preselio), majka je sa Nedàdom oti{la u@e p~e. Te iste godine rodio sam se ja u Zavido vi}i -ma. I kao {to smo od po~etka rasli u blizini jedandrugo ga, a nismo se vi|ali, tako je ovo mimoilaènjepot ra jalo neobi~no dugo. Bivalo je da smo mjeseci-ma u is tom gradu, i ~ak da u~estvujemo na istimsimpozi ju mima, konferencijama i susretima, a da semi mo i|e mo ne vidjevi{i se, kao da na{e trajektorijekont ro li{e neki mo}an daljinski upravlja~. Tako se ina{ po slednji susret desio; sreli smo se, a ni on ni jani smo znali da }e onaj drugi po}i na to nezaboravnopu tovanje u Ka}une...Na {ta prvo pomislite kad se sjetite odre|ene li~ no -sti?! Kad se sjetim Nedàda Ibri{imovi}a, ja odmahpo mislim na ka}une i na zahvalnost! Ka}un je, bo ta -ni~ki, biljka koju na{ narod naziva jo{ i salep. To je pla -ninska biljka, iz familije orhideja sa dubokim ko ri -jenom. Kad vidite ka}un taj ukras i pravu rijetkost me -|u biljkama, kraljevske purpurne boje, kako se u pla -ninskoj livadi izdvaja od svih ostalih biljaka i nad vi sujeih, onda ste vidjeli i kraljevsku pojavu Nedàda Ib ri -{imovi}a kako se izdvaja od svih ljudi, dok prolazi uli -com prepunom pje{aka i nadvisuje ih gotovo za gla vu. A i prezime ti je, brate dragi, ba{ lijepo! Ibri{imovi} -Ibri{im karanfil! A ~uj tek kako zvu~i i na latinskom:Di onthus superbus! To sam mu spomenuo dok smosje dili u Ka}unima. Tada smo i otkrili da smo prvodje tinjstvo proveli ne samo uz istu rijeku (Bosnu),

gle daju}i iste oblake i slu{aju}i iste gromove, negoda smo i brojali iste vagone {to su na hiljade prola -zi le kompozicijama dugih teretnih vozova; razlika jebi la u tome da je Nedàd prvi brojao one koji su i{lipre ma sjeveru, iz Bosne, dok sam je prvi brojao onekoji su i{li prema jugu, u Bosnu! Iako djeca, zapazilismo jo{ tada da je mnogo vi{e punih teretnih vago-na odlazilo iz Bosne, nego {to je dolazilo u Bosnu; uBosnu su uglavnom pristizali prazni vagoni. Ka}un Nedàd Ibri{im Karanfil! Blijede i gube mo}sve one pompezne titule rimskih imperatora, sak -so nskih nadvojvoda, {panskih vice-kraljeva, step-skih gospodara, hanova i sultana, mogula i ma ha ra -dà! A i zar bi moglo biti druga~ije!? Nije to {to jeNe dàd Ibri{imovi} pjesnik, dok bi oni mogli biti nje-gov stih njegove pjesme; ni to {to je Nedàd skulp-tor, a oni bi mogli biti bista u njegovom ateljeu; ni to{to je Nedàd slikar, a oni bi mogli biti portret njego -ve slike; ni to {to je on dramski pisac, dok bi oni mo -g li biti tek neki lik njegove drame. To je zato {to Ne -dàd zna ne{to {to ni jedan od vladara, a malo ko odlju di, - zna! Zna {ta zna~i zahvalnost i zna kome du -gu jemo zahvalnost!Sunce sija, mrak razgoni, svijet obasjava, grije nas, aniko od ljudi ne vidi u tome ni{ta ~udno i ne pita seka ko je to mogu}e i za{to je to tako! Ali {ta god im inaj manje zasmeta; bilo kakvo zlo, ili bol, glad, muka,zujanje komarca, dje~iji pla~, dosadni tipovi - odmahse po~nu ~uditi, àle se na sva usta, traè obja{nje -nje i pitaju {ta su Bogu zgrije{ili kad ih je to i to sna -{ lo. O vi, povr{ni ljudi! A nikada se ne pitate ~ime steza sluìli svoj ìvot, zdravlje, radost, zanos, ljubav, ra -dost, kona~no: svoju jutarnju kahvu za koju je ne op -hod no da sve u kosmosu, i u na{oj galaksiji, i u sun -~e vom sistemu bude na svom mjestu, da ne spomi -nje mo koliko jo{ nu`nih uslova treba ispuniti za tosi tno zadovoljstvo!? Samo sam od Nedàda Ibri{imovi}a o tome ~uo pra vurije~: “Nikoga ne optuùjem i nikoga ne krivim zadèhennem kroz koji sam prolazio cijeli ìvot, evo ve}pedeset godina na svojoj rodnoj grudi, jer je tako Allahodredio; ali nikome i ne zahvaljujem na sre}i, snazi,zadovoljstvu i ushi}enju koje danas osje}am, I ovo mije rekao Nedàd Ibri{imovi}, tamo u Ka }u ni ma, i dugosmo o tome razgovarali. Kakva je to su ve renost du{e!Jer, Nedàd im time zapravo poru~uje: Nemojte ni

KA]UNI I ZAHVALNOST

Pi{e: Ferid Muhi}

5BEHAR 101-102

FERID MUHI]

pomisliti da biste mogli stati izme|u mene i mogos mjeha! Ne postoje du{mani toliko va` ni umom ìvotu, da bi me mogli u~initi nes re}nim! Atek kad pomislim na ono {to slijedi! Zahvalnost!Na filozofiju zah va lnosti! Isku{enja i stradanja,primi mu{ ki, upravo ljudski, kao udare sudbi ne!Ne dolikuje ti kukati! Ne prekorijevaj vjetar, neoptuùj pljusak, ne proklinji grom! Ni{ta od toganije tebi ni bilo nami je njeno! Ali sre}a i snaga,zadovoljstvo i us hi}enje jesu uvijek upravo na{i,moji, li~ ni, za nas namijenjeni, nama darovani!To je po {iljka upu}ena ba{ na na{u ad re su, to jei milost i hedija i blagoslov. I zato na svakoj sre}ii dobroti treba biti zahva lan. Ponekad pi{em osje}aju}i da }u, ako kroz pisa -nje ne ispraznim glavu od svega {to se u njojnakupilo, prosto poluditi! – pri~a mi Nedàd,dok mi {etamo proplankom iznad Ka}una, apramenovi kose mu vijore na povjetarcu kaoresaste latice bijelog ibri{im karanfila. Nekimgestom i iznenada okrenutim poluprofilom, pod-sjeti me na Dòrdà Gordona Bajrona! Poslijena|em sasvim sli~nu misao kod Bajrona. I shva-tim: to je, preru{en u Bajrona, Evropom iBalkanom nekada ve} {etao Nedàd, a ono tadau Ka}unima, preru{en u Nedàda, usput zakratko, ali da se upamti! – to je nai{ao Bajron.Poneko od ljudi postane vje~nik. Ne umre nika-da, nego ìvi mijenjaju}i samo obli~je, kao {todrugi mijenju odijelo! Ne zna se kako se birajuoni koji }e to postati. Izgleda da su u konkuren-ciji samo oni najbolji. I oni najgori. Sopstvenom dostojanstvu nikako ne uspijevamnametnuti ideju smrti! I to je rekao, skoro kao zasebe, Nedàd. Pa me po gle dao i dodao: Akoikada nai|e{ na ne{to {to me optuùje, znaj da jeistrgnuto iz konteksta! Nikada nisam na{aoni{ta {to bi optuìvalo Nedàda Ibri{imovi}a. Nebi se moglo ni na}i, makar mu sve istrgnuli izko nteksta. Eto, taj ~isti duh, taj vje~nik od je nut uNedàda Ibri{imovi}a, oti{ao je. A sada, zauvijek Zbogom, dok um ne ~uj nim zbo-gom zida, Zbogom glasnije od je ke jerihonskihtruba, Zbogom sujeti i slavi i bo gatstvu i mo}i,igra~kama smrtnih ma{ina Zbogom!

Nadvisio sve oko sebe, u kraljevskom purpuru,ka}un sa dubokim korijenom na proplanku. Iodmah zatim ona misao o zahvalnosti. Na todvoje pomislim kada se sjetim Nedàda Ibri{i -movi}a.

Bio jednom jedan {to ima{e jedan bunar u kojem bijahusve njegove re~enice, poznavao je njegovu tamu i njego-vu dubinu. A bio gotovo neprekidno, cio dan i cijelu no}, pisac, ~ak,nekako, i ispod dana i ispod no}i…I bio sav od du{e, sav bio ~ista du{a. A bio od bosanske zemlje, od trava mi{kaki, kahvaji,mavi i turun|i boje. Ruke mu bija{e sna`ne, kova~ke, hod uspravan, glasdubok, ko iz bunara, hrapav, mu{ki i bez mahane. Misao mu bila svijetla, istinita, duboka poput najdubljegoceana.La` mu bija{e strana, taj ima{e snage i znanja izricatistvari po istini.A bio gord, uznosit bez oholosti.I bio postojan drug.I umio razgovarati s ljudima, i umio otrpjeti |ahkaddokone, |ahkad smjerne.Na{aliti se znao, zasmijati za svoj, a bogme i tu|i }eif. A bio prema ljudima obziran, plaho uvi|avan.A bio ponizan i zahvalan prema Tvorcu svome, a{ikzaljubljeni.I stalno se preispitivao, stalno isk’o uputu da upu}enbude i da se Gospodaru svjetova omili.I bio vazda budan, traga~.Mrzak mu bio prostakluk, strana mu bila zavist.Bio tako jedan {to zaistinski ìvlja{e umjetnost, {to netrati{e ni svoje ni tu|e vrijeme.Bio ponizan u davanju, gospodstven u primanju.Bio sav od najfinijih niti skrojen, nepatvoren plemi} duha.Boljela ga pomisao da ljudi ne valjaju, ùdio je za uljudbom.A bio s ciljem da sve {to radi bude halal.

A bio isti taj i klonio se harama.I po svu no} i po sav dan mislio i na Drugi svijet, hodiv{ipo tvrdoj zemlji.A bio taj isti, rekosmo, pisac, i to da ti pamet stane, apo-stol rije~i dugovjekih, nesmrtnih.I bio time i sam nesmrtan, vje~nik.Bio jedan {to svoje srce ne poùriva{e, {to zna{e svojemjesto u svijetu, i bio zadovoljan imanjem i nemanjem.Njegova mo}na rije~ moga{e da drì, diè i odiè…

***A bio jedan {to, kad mu vjera omili, za njega misli{ehodà petkom.I dok bi dàhil, vjeru je }utio, i dok bi sarho{, u dergjahusvoga srca izgovara{e La illahe illallah, i tu istinu upot-puni s Muhammedun resulullah.Bio jedan {to se ~uvao tu|eg haka.I {to ni~iju me|u nije pomjerao.Bio jedan {to je sagradio Kabu u svom srcu.I zna{e zahvaliti se Gospodaru svome i na sre}i i na tuzi.I mnogo se uzda{e u Njega.I sve {to imade, zna{e da je od Milostivog.I da nikad nije sam.

Tako, po prilici, ide jedna od mogu}ih pri~a o rahmetli Ne -dàdu Ibri{imovi}u, mo`da najautenti~nijem piscu ko jegupoznah, a nesumnjivo, da je takve vage i instrumenata,vidjelo bi se, du{i koja je odistinski tanjila razliku izme|uosobe gra|anina i pisca. Jer on bija{e ~ovjek sav uro njen uliteraturu, sav od rije~i i ideja koje filtrira{e kroz vlastitumentalnu re{etku, da bi samo nekima od njih dao statusknjièvne javnosti. Jedan od malobrojnih posve}enikaumjetnosti, kojem je alternativni identitet bio kiparstvo i sli-karstvo, nipo{to ne{to {to nema veze sa za ~i nja vala {t vom iizraàvanjem. Ne znam ispri~ati pri~u dostojnu spomenana tog knjièvnog prvaka, velikana, El-Gigantea bo sa nsko-bo{nja~ke literature. Bog me nije obdario takvim pripovje-da~kim darom pa da osjetite da je na ovaj papir pala bistrasuza. Nedàd bija{e ponosit i otmjen ~ovjek. Potkraj ìvotaìvje{e po strani, u dragovoljnom izgnanstvu od intriga isihirbaza mati~ne bosanskohercegova~ke kulture, u nekojvrsti unutarnjeg egzila jer mu je u vanjskom svijetu mno go -{to bilo naopako i ru`no. Pres trav ljivala ga je ru`no}a, aposve mu stra nima bijahu mr`nja i zavist. Kad bi, skrupulo-zan kakav bija{e, osjetio nepravdu ili naslutio zlo u ljudima,po vla~io bi se u samo}u, zapadao bi u posve nemetafori~nu,

6 BEHAR 101-102


Pi{e: Ervin Jahi}

Bio jednom jedan koji svoje srce nije poùrivao

fizi~ku {u t nju, nijemost, nevoljan da joj se otme i da je sekutari{e. I nije u tome bilo gega ili mimikrije, kako seu~estilo kazivati ovih dana. To nipo{to ne zna ~i da Nedàdnije bio majstor us menog kazivanja, urnebesno duhovit iiznimno tanko}utan verbalist. U Po po vi}ima pokrajSarajeva dogotovio je svoju knjigu ìvota koju zapo~e{edesetlje}ima prije, knjigu o prvim pi ta njima ivota – o smrti,ili mo`da o nje zinu odga|anju. Na hrvatskom iz danju teknjige zapisah: “Danas to bo e umjetni~ki potro{en, nemo-deran i patrijarhalan motiv ljudske be s mrt nosti u romanuponajboljeg bo san sko hercegova~kog pisca Ne dà daIbri{imovi}a Vje~nik – i kao mitologem i kao poeti~ki djela-tan pojam – aboliran je i sa~uvan od ovodobnog (literarnogi kulturnog) zaborava. Vje ~nik je, uvjetno re~eno, roman li -ka. Pisar Neferti (~as Imhotep, ~as Hu an San~os Eskobar,~as Abdullah Misri el-Bosnawi...),naime, po ku {a va ot kri ti tajnusvoje dugovje~nosti i pri tomsusre}e mitolo{ke i povijesnelikove besmrtnih ili dugovje~nihlju di. Vje~ nik je, me|utim, tako|eruvje t no, i metafizi~ki roman. Me -ta fizi~ki po svojoj vertikalnoj im -postaciji, ali i ideologiji: u njemu jeBog s pravom go re, a ljudi, ta ko -|er s pravom, ‘do lje’. U njemu senaveliko razgovara o du{i i njezi-nim mnogolikim manifestacija-ma, o grijehu, smrti i ìvotu. Nji -me promi~u likovi Utnapi{tima,Aha svera, Ukletog Holandeza,Pin do le... koji svoju besmrtnostnose kao prokletstvo i kaznu. Je -dino Ne fe rti alias Abdullah Misriel-Bosnawi i El-Hidr, iako smrtni,sa svojom su dugo vje~ no{ }u‘pomireni u Bogu’, su glasni pod-nijeti Bo`ji plan i od re |enje.Uvjetno re~eno, Vje~nik je i povijesni roman i roman stezom. Sa svim je, me|utim, neprijeporno da je njegov pri-povjeda~ poput postmodernog Or fe ja koji se enciklopedijskisje}a svega – po~etaka i ‘krajeva’ svijeta i vre mena, kultur-ne historije, ali i doba me|uproìmanja razli~itih religija,mitologija i duhovnosti. Ibri {i movi} je erudicijom, stilskimmajs tor stvom, bezmalo starinskim sluhom za re~enicu,imaginacijom i vje { tinom da nas oblikotvornom vjero dos -tojno{}u i nesvakida{njom su ge s tiv no{}u pro {e ta kultur-nom povije {}u svijeta od pa mtivijeka do na{ih da na – velik,mo }an i nezaboravan pi sac. Pisac koji po diè standarde nesa mo unutar svoje mati~ne knji ev nosti.“

Vje~nik malo pred autorovu smrt do bi svoj nastavak u El-Hidrovoj knji zi. Poput viso~kih piramida, taj epo ha lan iustvari te{ko usporediv roman, bi do~ekan na no`. I sva{ta

mu spo ~i tava{e knjièvni kaplari i pigmeji duha, i rasple{enekovrsnu knji evnu hobotnicu oko njega koje se ne bipostidjeli ni socijalisti~ki pro kaziva~i i atentatori literature.I ma koliko bio najdragocjeniji duh jed ne male i, ruku nasrce, minorne ku lture, u tako maloj knjièvnosti – ti jesnoji ~a|avoj, uskogrudnoj i sva d ljivoj, maloj koja bi da je veli-ka i velikoj samo u svom pogledu – sve }e u~initi da tizgade ìvot, da te poremete, da te nasekiraju, da ti ne dajudahnuti jer bi da si ‘vaki i ‘naki, ovo i ono. Nedàd ne{}e dabude ni ovo ni ono, ne pade mu na pamet da bude po nji-hovu kroju i arku, po njihovu ta bi jatu. Formiran na bosan-skoj zemlji, ponikao iz tradicije koja nije samo an -tagonirala i krvarila nego se i sa mje ravala i ogledala udrugima, du boko po{tuju}i etni~ki kolorit i ne pre vi|aju}ipluralizam bosanske pro {losti i sada{njosti, Nedàdu

Ibri {i movi}u ni jedna novovjekamejhana od kulture, kojom su -ve reno rav na {e nakaze i vilenja-ci, nipo{to nije mo gla biti mje-rom. Taj otmjeni i osobito go s -po dstven ~ovjek ni jednom rije -~ju nije dao na znanje da se ljutiili da ne halali. Ni kad im argu -me nti bi ja{e da je Nedàd pre vi -{e musliman, to jest da on i nije~ovjek nego musliman, kakokri vokletnici nakaradno ironizi -ra {e njegove rije~i. Dodu{e, Ne -dàd je bio sr~an ~ovjek, zauzet iempati~an u pitanjima vjere.Gorio je da nadoknadi ono {to jepola stolje}a bilo rupa na njego-voj du{i. Pedeset punih godinatraìo je smirenje, teìo dosluhus Gospodarom, i tek nakon togdugog lutanja Gospodar mu jeotvorio svoju ku}u. A to ne bija{eni ku}a bez vrata, ni ku}a zatvo-

renih vrata, ve} ku}a sr~ane ispunjenosti. Kada paliku}e ihulje zapali{e Bos nu, Nedàdova rije~ pobunila se protivzlo~ina. U tome bi i pretjerivanja, ali te{ko da ne stojemnoge od tih njegovih rije~i ima li se na umu kontekst. Iju~er i danas. Jer, ruku na srce, iskrenom vjerniku na sva-koj stopi Zemlje, a nekmoli u Bosni, pretraùju nutrinu,otimaju du{u da bi je iznova preoblikovali. Tom novovje-kom }udore|u insan se te{ko odupire. Jo{ ako je spisa-teljska gromada poput Nedàda…Posve indiskretno, Hadìja, kako sam ga oslovljavao, umom je srcu sebi Dènnet sagradio. I zato do vim: O tidu {o smirena, hadì Ne dà dova, vrati se svome Gos po -da ru zbrinuta i razraha}ena.

Bio jednom jedan koji svoje srce nije poùrivao.Bio jedan Nedàd, ni s kim usporediv.

7BEHAR 101-102

ERVIN JAHI]

Formiran na bosanskoj zemlji, poni-kao iz tradicije koja nije samo antago-nirala i krvarila nego se i samjeravalai ogle da la u drugima, duboko po{ tu ju -}i etni ~ ki kolorit i ne previ|aju}i plura-lizam bosanske pro {losti i sada{njo-sti, Ne dà du Ibri{imovi}u ni jednanovo vje ka mej ha na od kulture, kojomsu ve reno rav na{e nakaze i vilenjaci,ni po{ to nije mo gla biti mjerom. Taj ot -mje ni i osobito gospodstven ~ovjek nijed nom rije~ju nije dao na znanje dase ljuti ili da ne ha lali. Ni kad im ar -gume nti bija {e da je Ne dàd previ{emusliman, to jest da on i nije ~ov jeknego mu s liman, kako kri vo kletnicina ka rad no ironizira{e njegove rije~i.

8 BEHAR 101-102


Da bi krenuo sa mrtve ta~ke –u Bosni ~ovjek najprije mora da umre

Pi{e: Abdulah Sidran

Valjda }e mi se sada napokon prestati

podsmjehivati kada ponovim: Nedàd je

bio najve}i umjetnik ikada ro|en u Bosni

i Hercegovini.

êsto je u sarajevskim knjièvnim krugovima bivalaizvrgavana podsmijehu moja nedokaziva tvrdnja daBosna nije rodila darovitijeg umjetnika od knjièvnikaNedàda Ibri{imovi}a. Takvo je moje uvjerenje vjero-vatno zna~ajno podupirala vi{estrukost njegove daro-vitosti: pisac koji neprekidno istraùje i biva maj stor unajrazli~itijim knjièvnim formama, od krat ke pri~e,eksperimentalne radijske drame i novele, do klasi~nepripovijesti i modernog romana. Uz to, slikar-crta~, ikipar, tvorac krajnje neobi~nih konstrukcija i formi u

najrazli~itijim materijalima: drvo, kamen, poliester,ìca, bronza... I na kraju, a nimalo neva`no: umjetnikneobi~nog filozofskog dara, naravno, ako filozofijurazumijevamo ne kao skup ideja, teorijskih postavki isistema, nego kao nivo i na~in na koji moèmoraspravljati o bilo ~emu. Ve} od 1964/5. godine, kad po~inje objavljivati svoje prveozbiljnije radove, bilo je sasvim o~igledno da se radi onesvakida{njem, veoma rijetkom i beskrajno poseb-nom individualnom talentu: tada{nja uredni~ka

Nisam upamtio ni{taod svega {to se zbivalo danastrinaestog juna devedesetpetehiljadu sto i ne znam kojegdana pod OpsadomSamo mi pred o~imadok se uvodim u sanblista osmijeh ~iste djetinje radosti na licu Nedàda Ibri{imovi}au trenu kad mu – umjesto poz-dravana bosanskom jeziku – rekoh“Eselamu alejkum“Trista hiljada sarajevskih logora{aznaju da ova pjesma

ovdje prirodno zavr{ava –ali {ta sa cijelim Svijetomu koga je davno struhlo srce?Zato o Majstoru Nedàdudodajem jo{ ovo:Njegova je du{azajedno sa tijelom~etiri decenije gorjelana loma~i vlastitenesno{ljive darovitostiPo sebei po druge opasan –takav je bio taj spoj~ovjeka i njegovoga daraGdje god bi do|i –svirala Op}a Opasnost

I ve} se vidjelokako u dim, prah i magluodlazi Majstori svako njegovo nadahnu}ePrijatelji kriomiceposmrtne govore spremaliTad u~ini samo jedan korak- ni udesno ni ulijevoni naprijed ni natrag –nego udubinu u~ini korakkojim se skloniu ku}u i pod krovrevne i smjerne molitveSada nam otamona na{e pozdravedje~ijim osmijesima uzvra}a

(1995)

Prestanak op}e opasnosti(prilog biografiji Nedàda Ibri{imovi}a)

deùrna svijest nije mogla “progutati” “defetisti~ki”naslov njegove prve knjige, bijahu to kratke pripovijetke,Ku}a bez vrata, pa je knjiga izi{la pod “malo vese li jim”naslovom Ku}a zatvorenih vrata, ~ime se, na rav no,poni{tila jedna od va`nijih pi{~evih ideja. Ro manUgursuz, 1968, ve} biva knjièvna senzacija, a njegoveprve re~enice... “Jesam sluga Muzafer i gad” - recitujugimnazijalci po sarajevskim ulicama. Pisac dobija[estoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Slijedi mo`da icijela decenija njegove opsesije povijesnim likom i feno-menom Husein-kapetana Grada{~evi}a. Uz kratkotraj-nu ekskurziju do Mostara, gdje u liku mos tarskog muf-tije Karabega, {to je i naslov romana, postavlja pitanje osmislu borbe i otpora u istorijski bez nade`nim okolno-stima, te o prirodi i izgledima p o je dina~ne svijesti irazuma u sukobu sa pomahnitalom svije{}u kolektiva,da ba{ ne kaèmo: rulje. Uz re~enu ekskurziju, ta jedecenija rezultirala brojnim knji ev nim formama(dokumentarni zapis, propovijetka, dra ma, roman), asve na jednu temu: Husein-kapetan Gra da{~evi}.Krunsko djelo, veoma obiman roman Bra }a i veziri, kaoda nije dovoljno pa`ljivo recipiran. Pi san je iz jednogdaha, kao u jednoj jedinoj re~enici. Ono {to je izgledalopitko i bistro u ranim pripovijetkama iz ciklusa o [ami-lima - tu se pokazalo te{ko pro ho dnim, kao da je pisac,hotimice, pred doma}ega ~i ta oca postavio zadatakkakvome taj vjerovatno nije bio dorastao. Veoma suva`na i zna~ajna Ibri{imovi}eva djela nastala u vrijemeagresije na BiH, na prvom mjestu, svakako KnjigaAdema Kahrimana... i drama Wo land u Sarajevu ali je -pa makar i kao kuriozum - pot rebno zabiljeìti kako seba{ u tome nevaktu Ib ri {i mo vi} oglasio i kao pjesnik! Uzdesetinu pjesama koje se zas nivaju na kakvoj zgodi,po{alici, dosjetki, posre}ilo mu se (valjalo bi biti mnogopakostan pa kazati “omaklo“), da napi{e i neke od naj-boljih i jednu pod nazivom Bosna, mo`da i ponajboljudomoljubnu pjesmu u ov da{njoj na{oj knjièvnosti Ostajem pri svojoj nedokazivoj tvrdnji da je NedàdIbri {imovi} najdarovitiji umjetnik {to ga je Bosna rodi-la. Roman Vje~nik, zajedno sa svojim produètkom-nas tavkom, El Hidrova knjiga, ìvotno su djelo Ne d` a -da Ibri{imovi}a. U svega nekoliko godina nakon objav-ljivanja Vje~nik je doìvio desetak izdanja i u mjeroda-vnim stru~nim krugovima ozna~en knjièvnim remek-djelom. Filozof i publicist iz Hrvatske Danko Plevnikob javljuje op{iran analiti~ki tekst i sa ushi}enjem us -tvr |uje kako bi bosanski pisac Nedàd Ibri{imovi}, daje kojim slu~ajem pisao na francuskom, “za svoje djelove} dobio Nobelovu nagradu“. Roman obuhvata vrije-me od nekoliko hiljada godina, a jedinstveni pripovje-da~ki subjekt, vje~nik na planeti Zemlji ve} pet hiljada

godina, svoje vje~ni{tvo zapo~inje u starom Egiptu,kao “tada imenom Neferti, prvi pisar vrhovnoga sve }e -ni ka Ahmozea u hramu Ptah“ i nastavlja, sve do XX. vi -jeka u Sarajevu, kroz likove osu|enika na vje~nost,vje ~nika: Utnapi{tima iz mesopotamske, Aideneja izsta rogr~ke, Ahasfera iz jevrejske, Ukletog Holandezaiz kr{}anske, El-Hidra iz islamske, El-Kaima iz islam-sko-{iitske, te Pindole Baradva|e iz budisti~ke kultur-ne tradicije. Ne postoji – ili barem ja ne znam da usavremenoj svjetskoj knjièvnosti postoji tako supe-rioran knjièvno-jezi~ki zahvat i tako grandiozna izved-ba jedne nadasve originalne filozofsko-literarne ideje.Ibri{imovi} je Vje~nika pisao punih ~etrdeset godina.Bio sam svjedokom tog procesa i pamtim da sam,nakon prvih nekoliko fragmenata objavljenih u ~asopi-sima Odjek i @ivot, a uvijek u razmacima od po nekoli-ko godina, nepristojno radoznalo zapitkivao pisca za{ -to posao ide tako sporo. Nije se smjelo ni{ta pitati, tre-balo je odmah znati: lako i brzo, izglave i napamet -pi{u diletanti. Ozbiljan pisac, pravi pisac, onaj na kogaje Svevi{nji, podariv{i mu talenat, prenio dio svojihnadle`nosti – pi{e sporo, ne radi napamet i iz glave, iuz njega su uvijek brojna pomagala: rje~nici i enciklo-pedije, almanasi, kalendari, leksikoni i kuhari... Da bizapo~eo svoj roman, pisac Ibri{imov} je moraoprou~iti desetinu knjiga iz egiptologije. Da bi tek opre-zno pristupio motivu Ukletog Holandeza, morao jepostati stru~njak za povijest brodogradnje. On zna da

9BEHAR 101-102

ABDULAH SIDRAN

îtamo i slu{amo ovih dana kako o njegovomzna~aju, vrlinama, moralnoj i povijesnoj ve li ~i -ni punih usta govore oni koji su praznih srcago dinama gledali kako se taj ~ovjek zlopati ipre ivljava na rubu bijede. Njima, koji su ude-sili da u Federaciji BiH 25.000 ljudi (!?) - me|uko jima nema niti jednog nau~nika ni kultur-nog ra dnika - prima nekakve zaslu`ne, iznim-ne, be neficirane penzije, njima dakle, vlas to -dr{ ci ma, bilo je normalno da veliki pisac, aka-demik, ima poniàvaju}u penziju od dvije-tristotine KM i bilo im normalno da taj naciona-lni bard, sa svojih 65 i 70 godina, po partijskimkancela ri jama i po kafanskim ba{tama tegli inosa i nudi i prodaje vlastite knjige.

brzina, aljkavost i {lamperaj ni u kojem poslu nisudopustivi, a da u spisateljskom poslu stvar stoji jo{teè: u njemu, biti povr{an i aljkav, isto je {to i biti -nemoralan. Talenat je svetost, svetost obavezuje.A talenat - {ta je to? Otkuda dolazi? Moè se na{irokogovoriti o njegovim svojstvima, ali {ta kazivati o njego-vome porijeklu? ôvje~anstvo jo{ nije odgonetnulotajnu ljudske darovitosti i jo{ se moramo sluìti prispo-dobom o {koljci i biseru koji u njoj nastaje tek i samoonda ako se i kad se na njenom organizmu stvori rana. Zamislite zato roman, jedan po svemu bosanski roman,~ija nevesela radnja po~inje obi~nom, banalnomnesre}om pri iskakanju iz voza na provincijskoj staniciu @ep~u. Poginuo je mlad ~o vjek, otac porodice. Ostalaza njim mlada i lijepa udovica, sa dvoje djece, jednomu{ko, drugo ènsko, dvije zla-tne jabuke, ne zna se koja jeljep{a i sla|a, s imenima kao izkakve bajke: Nedàd i Nidàra.Zamislite sad kako prolazi vrije-me, kako prolazi neko nedugovrijeme, i kako rodbina lijepeudovice sjedne da vije}a i vije}a-vije}a te izvije}a da udovici valjana}i ~ovjeka. Ne}e biti te{ko,udovica je ljepotica, i ne valja datako lijepa i tako mlada i jo{ uzto plaho sojli èna – ìvi bezsvoga ~ovjeka. Na{la se i prilika,{tonokaù spramnje, ali je –prema tradiciji koja veoma brineo pravu naslje|a po mu{koj lini-ji – udova u novi brak mogladovesti samo ènsko dijete. Ono mu{ko - jok! Zamislitejedan takav bosanski roman i zamislite u tome romanuod majke otrgnutog desetogodi{njeg dje~aka koji senajednom obrete u zeni~kom domu ratne siro~adi!Zamislite kako prolazi vrijeme, zamislite kako dje~akbjeì prugom, preska~e i zapinje o pragove izme|u {ina,vidite li kako ga goni domski vaspita~, kako ga goni ikako ga hvata za kragnu od ko{ulje... i vu~e natrag, uveliku spavaonicu, iz koje dje~ak voli pobje}i, gdje bilo,gdje bilo... Pogledajte ga kako, svijen kao fetus, u drve-nom ambala`nom sanduku od {e}era fabrike Crvenka,~ita Dèka Londona i Tomasa Mana. Mra~no je u san-duku i dje~ak pomjera knjigu naspram pukotine izme|udasaka kroz koju prodire tra~ak svjetla od domskerasvjete... îta red po red, dva po dva reda - jer vi{e nemoè stati u svjetlosnu traku, dje~ak ~ita, {koljka lu~isvoj ~arobni sekret, ra|a se i oblikuje dragulj-biserboànske darovitosti. Sad pustite da opet pro|e neko

vrijeme i pogledajte istoga dje~aka, sad malo odraslijeg,sad je to ve} mom~i}, eno ga u sarajevskoj srednjoj{koli za primijenjenu umjetnost, eno, na {kolskim ~aso-vima pravi papirnate ~amce i pu{ta ih da plove nevidlji-vom rijekom izme|u klupa, eno ga, potom, na psihija-trijskoj klinici, strogo je vrijeme, strogi su doktori, govo-re o mladala~koj {izofreniji, to im je najlak{e, {ibaju ituku dje~aka elektro{okovima, on bjeì, bjeì, bjeì,sada ga gone i bolni~ari i policajci, on se sakriva u kana-lu Ko{evskog potoka, kod Alipa{ine dàmije i satima~eka da potjera mine... îm se, u prvi sumrak, kad jesve utihlo, uzverao uz podzidu, pravo im u ruke uletio...Ne moè se ute}i od vlastite sudbine...Nikada ne}e biti napisan taj roman. Njegov junak i nje-gov ne su|eni pisac, Nedàd Ibri {i movi}, oti{ao je od

nas. î ta mo i slu{amo ovihda na kako o njegovom zna ~a -ju, vrlinama, moralnoj i povije-snoj veli~ini pu nih usta govoreoni koji su pr aznih srca godi-nama gledali ka ko se taj~ovjek zlopati i pre ivljava narubu bijede. Njima, koji suudesili da u Federaciji BiH25.000 ljudi (!?) - me|u kojimane ma niti jednog nau ~ ni ka nikulturnog radnika - pri ma ne -kakve zaslu`ne, iznimne, be -neficirane penzije, njima da -kle, vlastodr{cima, bilo je nor-malno da veliki pisac, akade-mik, ima poniàvaju}u penzijuod dvije-tri stotine KM i bilo im

normalno da taj nacionalni bard, sa svojih 65 i 70godina, po partijskim kancelarijama i po kafanskimba{tama tegli i nosa i nudi i prodaje vlastite knjige.Kupio sam jednom od svoga drugara Nedàda, u kafa-ni [etali{te, dva primjerka njegovog Ugursuza. Pa sesageo i kazao mu {apatom, da niko drugi ne ~uje:“Nedàde, bolan, ka ko moè{? Mene bi bilo stid“, a onme u o~i gleda i veli: “Stid je i mene. Ali - moram!“To je na{a Bosna. Srami se onaj koji ima i prava i raz-loga da se golemo uznosi i di~i, a ponose se i u prsabusaju oni koji bi se, sa hiljadu razloga, morali srami-ti. To je na{a Bosna. U njoj, da bi stvari do{le na svojamjesta, ~ovjek najprije mora u grob. @iv ~ovjek, u Bos -ni nema {ta da traì. Cio ìvot - u crnoj rupi poniènja,u mrtvoj ta~ki ignorancije. Da bi krenuo sa mrtve ta~ke– u Bosni ~ovjek najprije mora da umre.

Govor odràn na komemoraciji u Akademiji nauka i umjetnosti BiH

10 BEHAR 101-102


Ibri{imovi} je Vje~nika pisao pu nih~etrdeset godina. Bio sam svj e do -kom tog procesa i pamtim da sam,na kon prvih nekoliko frag me nataobja vljenih u ~asopisima Odjek i @i -vo t, a uvijek u razmacima od po ne -ko liko godina, nepris toj no ra doz na lozapitkivao pisca za {to po sao ide ta -ko sporo. Nije se smjelo ni{ ta pi ta ti,trebalo je od mah znati: la ko i br zo,izglave i na pamet - pi{u di le tan ti.

Ju~er se promijenila historija, ova na{a bosanska,knjièvna i kulturna. Ve} od danas kao ~injenica sta-jat }e to da je Nedàd Ibri{imovi}, jedna od najve}ihfigura u na{oj knjièvnosti uop}e, ro|en u Sarajevu20. oktobra 1940. godine i da je umro u istom, rodnomgradu 15. septembra 2011. godine, iznenada, u 71.godini ìvota. U njegovoj, sad ve} zavr{enoj biografijistajat }e i to da je bio pripovjeda~, romanopisac, dra-mati~ar, pjesnik, esejist te likovni umjetnik, uglednakulturna i dru{tveno priznata li~nost – dobitnik broj-nih nagrada, uklju~uju}i i [estoaprilsku nagradugrada Sarajeva (iz daleke 1969), kao i ~lan Dru{tvapisaca BiH (od 1964) i njegov predsjednik (1993–2001),~lan Udruènja likovnih umjetnika BiH (od 1982) te~lan Akademije nauka i umjetnosti BiH (od 2008), kaoi jedan od utemeljitelja Bo{nja~ke akademije nauka iumjetnosti (2011). Zavr{ena je i Ibri{imovi}eva biblio-grafija, a u njoj posebno mjesto zauzimat }e – izme|ubrojnih drugih knjièvnih i neknjièvnih radova – auto-rova prva pripovjeda~ka zbirka Ku}a zatvorenih vrata(1964), potom njegov prvi roman Ugursuz (1968), anakon njega i ostali autorovi romani, pripovjeda~ke,dramske i pjesni~ke knjige, me|u kojima posebnoromani Karabeg (1971) ili Bra}a i veziri (1989), sve doKnjige Adema Kahrimana napisane NedàdomIbri{imovi}em Bosancem (1992) i, kona~no, romanaVje~nik (2005), temeljem kojeg ga je Dru{tvo pisacaBiH kandidiralo za Nobelovu nagradu, te romana El-Hidrova knjiga (2011), knjige koja jo{ uvijek miri{e ponovini, po svojem tek zapo~etom ìvotu, i knjige zakoju niko nije mogao ni slutiti da }e biti ona kona~na,knjiga opro{taja.

Ispod ovih suhih, bio-bibliografskih ~injeni~nih reda-ka, u koje samo naizgled, tek u prvi mah, stao je cije-li jedan ljudski ìvot i golemi spisateljsko-umjetni~kirad, krije se, me|utim, jedna nesvakida{nja ìvotnastorija, ali i jedna od najva`nijih dionica historijesveukupne novije bo{nja~ke i bosansko herce go -va~ke knjièvnosti. U nju je, ba{ kao i u ìvot, NedàdIbri{imovi} u{ao na na~in koji je samo njegov, jedin-stven i neponovljiv, i zato tako dragocjen, i zato takavda ovaj trenutak, teàk i bolan, jeste trenutak kadnikad dokraja znana tajna smrti, te uvijek iznenadne,ali ipak jedine ~ovjekove izvjesnosti, postaje i povije-sni ~in nakon kojeg ni{ta ne}e vi{e biti isto, i to nesamo u na{im li~nim, pojedina~nim ìvotima, ve} i una{em zajedni~kom, op}em ìvljenju, kojeg smo svimi dio. Jer, odlazak Nedàda Ibri{imovi}a, odlazakje i bri`nog muà i oca, i sr~anog prijatelja, i ne isc r -p nog, a pa`ljivog sugovornika u gotovo svemu onomka ~emu ~ovjekov duh moè na}i svojeg puta, i bur-nog, neobuzdanog, strasnog mislioca cjeline ìvotaoko nas, ali je to i odlazak pisca koji je, nevi|enomsnagom svojeg spisateljskog postojanja, gotovo sva-kim svojim tekstom mijenjao cjelinu na{e literaturei ukupne kulture, daju}i tako knjièvno-kulturnomvremenu u kojem je ìvio svoj neizbrisiv trag i pe~ati u~iniv{i ga tako kona~no (i) svojim, upravo (i)ibri{imovi}evskim. Naàlost – moram to re}i – ~inimi se da to tek sad vidimo u potpunosti, {to me|utimne}e – niti bi smjelo – kazati i to da je sve ovo nu`noi prekasno, jer bolje je i naknadno prepoznati vrijed-nost nego nikad.

11BEHAR 101-102

SANJIN KODRI]

@ivotna storija i knjièvna historija*

* Izlaganje na Komemoraciji odrànoj u Narodnom pozori{tu u Sarajevu 16. septembra 2011. godine.

Pi{e: Sanjin Kodri}

Knjièvno djelo Nedàda Ibri{imovi}a, bez i najmanje sumnjejedinstveno i u {irem ju`noslavenskom te evropskom kontek-stu, jedna je od presudnih povijesnorazvojnih pojava u savre-menoj bo{nja~koj i bosanskohercegova~koj knjièvnoj praksi,u kojoj je, sa svom eksplozivno{}u nepatvorene samosvojno-sti i novine, od samog svojeg po~etka funkcioniralo na na~incijele jedne istinske knjièvno-kulturne revolucije.

***Knjièvno djelo Nedàda Ibri{imovi}a, bez i najma-nje sumnje jedinstveno i u {irem ju`noslavenskomte evropskom kontekstu, jedna je od presudnih povi-jesnorazvojnih pojava u suvremenoj bo{nja~koj ibosanskohercegova~koj knjièvnoj praksi, u kojoj je,sa svom eksplozivno{}u nepatvorene samosvojnostii novine, od samog svojeg po~etka funkcioniralo nana~in cijele jedne istinske knjièvno-kulturne revo-lucije. To je ve} bio slu~aj i s prvom Ibri{imovi}evomautorskom knjigom – pripovjeda~kom zbirkom Ku}azatvorenih vrata (ili, izvorno, u prvoj svojoj naslovnojverziji, Ku}a bez vrata), koja }e ovog tad mladogautora, u ranim dvadesetim i prakti~no tek na praguìvota, najaviti kao pisca koji se ni po ~emu ne pre-poznaje kao po~etnik, a pogotovo ne kao epigon eta-bliranih knjièvnih pojava, ve} kao pisac u startu dokraja osobenog autorskog knjièvnog svijeta, koji jeu slu~aju Ibri{imovi}eva knjièvnog djela i tad, ba{kao i kasnije, sve do El-Hidrove knjige, njegova,naàlost, posljednjeg djela, uvijek podrazumijevaokonstantu izrazite inovativnosti i krajnje oneo bi ~e -no sti, pa ~ak i ono {to je sami estetski {ok. A kao ta -kva ve} prva knjiga Nedàda Ibri{imovi}a predstav-ljat }e odlu~an raskid s postoje}om knjièvnommatricom, i – mada zasnovana jo{ krajem pedesetihgodina 20. st. – povest }e bo{nja~ku i bosanskoher -ce gova~ku knjièvnost svojeg vremena putem osv a -ja nja novih literarnokreativnih prostora i mo gu} no -sti, sve to na na~in kad Ibri{imovi}, iako knjièvnipo~etnik, postaje jedan od predvodnika ~itave jednenove knjièvne generacije i jedne nove, druga~ijeknjièvne vrijednosti. Svojim nesvakida{njim knji -èv nim svijetom i inoviranim knjièvnim postupkom,koji su redovno iznevjeravali sve ono {to je kod nastad bio vladaju}i horizont recipijentskog o~ekivanja,knjièvno{}u koja je, naime, predstavljala dotad kodnas nevi|enu kreativnu provokaciju tad ve} okame-njenim i ovje{talim literarnim kli{ejima klasi~nepos trealisti~ke i modernisti~ke knjièvne prakse,ve} prva Ibri{imovi}eva knjiga ispostavit }e se, dak -le, kao paradigmageni~na, a {to }e postati jo{ o~itijeonog trenutka kad se Ibri{imovi}, svega nekolikegodine kasnije, javio i svojim prvim romanom – ro -manom Ugursuz, koji }e opet, naravno, predstavlja-ti ~in dodatne inovacije na{e onovremene knjièvno-sti i ponovo novi estetski {ok, zbog ~ega uostalom ine ~udi to da je upravo za ovaj, svoj prvi romanIbri{imovi} nagra|en presti`nom nagradom kakva je[estoaprilska nagrada grada Sarajeva, i to sa svega28 godina ìvota.

Kao prvi dio onog {to }e autor kasnije nazvati svojom“muslimanskom trilogijom“, i Ugursuz je romanpovijesne teme – ovdje konkretno, barem u okvir-nom smislu, teme raspada tradicionalne porodice iuop}e tradicionalnog svijeta u vremenu dramati~nihpovijesnih raskr{}a i povijesne zebnje, ba{ kao inajve}i dio onovremene bo{nja~ke te bosanskoher -ce gova~ke pripovjeda~ko-romaneskne knjièvneprakse, ali za na{u knjièvnost karakteristi~na “pri -~a o pro{losti“ ovdje se javlja u sasvim novom, pot-puno druga~ijem vidu, kao onaj tip tzv. novohistorij-ske proze koji je oti{ao ~ak i dalje negoli je to bioslu~aj kod tad vode}ih, kanonskih autora kakvi su –o pripovijeci i romanu kad je rije~ – bili prije svegaIvo Andri}, Me{a Selimovi} ili Dervi{ Su{i}. Izrazitoamimeti~an, pa ~ak i antimimeti~an, metafori~an isimboli~an, ovakav, pseudopovijesni Ibri{imovi}evsvijet prestaje biti tek svijet pro{losti (kako }e to,uostalom, mnogo godina kasnije na jednom mjesture}i i sam autor) i postaje kako “pozornica“ univer-zalne, vje~ite “ljudske sudbine“ i “~ovjekove situaci-je“, tako i – jo{ vi{e – ono na {to }e Ibri{imovi} skre-nuti pa`nju onda kad autopoeti~ki konstatira to kakoga u historiji zanimaju primjeri za njegovo “stanje“ –“za ono {to sam ja sa svojim osje}anjem umjet ni~ -

12 BEHAR 101-102


Nedàd Ibri{imovi} svojim }e nevjerova-

tno istan~anim knjièvnim nervom nas -

ta viti neke od ~vori{nih tematskih oku -

pa cija novije bo{nja~ke i bosan sko her -

ce go va~ ke knjièvnosti uop}e, i to pono-

vo one koje pripadaju kompleksu povije-

snih raskr{}a i povijesnih trauma, ali sve

to, opet, ne na na~in ponavljanja knji -

èvne tradicije kao takve ve} na na~in

njezina izrazito inovativnog rekreiranja,

kojem u ovom smislu sve do danas i

nema istinskog pandana u na{oj savre-

menoj knji evnoj praksi.

kog“, ~ime }e se kod ovog autora do kraja, jo{ izra-zitije negoli u njegovoj prvoj knjizi, otvoriti upravoonaj svijet koji je odre|en kao samo njegov, kao ibri -{i mo vi }evski. Ovakvo {to bit }e slu~aj i u preostaladva dijela autorove “muslimanske trilogije“ – roma-nima Karabeg i Bra}a i veziri, gdje }e, kao i uUgursuzu, Nedàd Ibri{imovi} svojim nevjerovatnoistan~anim knjièvnim nervom nastaviti neke od~vori{nih te mat skih okupacija novije bo{nja~ke ibosanskoher ce gova~ke knjièvnosti uop}e, i to po -novo one koje pri padaju kompleksu povijesnihraskr{}a i povijesnih trauma, ali sve to, opet, ne nana~in ponavljanja knji evne tradicije kao takve ve}na na~in njezina izra zito inovativnog rekreiranja,kojem u ovom smislu sve do danas i nema istinskogpandana u na{oj savremenoj knjièvnoj praksi. Va`nu prekretnicu u Ibri{imovi}evu i ìvotu i knji ev -nom djelu predstavljat }e Agresija na BiH i jo{ uvijeku na{im sje}anjima ìvo prisutan nedavni rat, koji }ebitno promijeniti Ibri{imovi}a i kao ~ovjeka i kaopisca, kako to vrlo reprezentativno pokazuje i KnjigaAdema Kahrimana napisana Nedàdom Ibri{ imo vi -}em Bosancem, jedan od na{ih prvih zna~ajnihknjièvnih odgovora na bezumlje mr`nje i krvopro-li}a, a kojem }e se – kako je to radio i s nekim dru-

gim tekstovima – Ibri{imovi} vra}ati i kasnije, svedok ova prvobitna nesvakida{nja pripovijetka onaknadnom poku{aju spre~avanja zlo~ina koji seve} desio nije postala jo{ jedan osebujni i opet zanjega karakteristi~ni autorov roman. Ostaju}i vjeransebi, ali i potvr|uju}i onu istinu da je ~ovjek stalna inu`na promjena, ovim romanom, prvim za koji jeautor konstatirao da u potpunosti pripada onom {toje nazvao “ruhani inspiracijom“, Ibri{imovi} je pri-tom dokraja u{ao u podru~je koje i dalje ostaje, kakoi ranije, od njegove prve knjige pa nadalje, mjestopotrage za kona~nom, savr{enom knjièvnom for-mom, dakle i dalje mjesto poeti~ko-esteti~kog tra-ganja, ali sad je to postalo i mjesto jo{ {ire otvorenoza pitanja etike, {to }e, kona~no, biti va`na premo-snica ka narednom i, naàlost, posljednjem kruguglavnog toka knjièvnog rada Nedàda Ibri{imovi}a,onom koji ~ine romani Vje~nik i El-Hidrova knjiga.A s Vje~nikom i El-Hidrovom knjigom Ibri{imovi} sei u knjièvnom smislu najvi{e pribliìo smrti. Onakao jekin, kao sigurno saznanje, kao jedina izvjes-nost ~ovjekova ìvota, postaje osnovni pokreta~knjièvnog svijeta koji je autora opsjedao – kako jesam vi{e puta kazivao – gotovo od samih njegovihspisateljskih po~etaka, u ~udnovatom kazivanju o~ovjeku koji, pod razli~itim imenima i s razli~itimljudskim sudbinama i ìvotnim pri~ama, ìvi vje~ ni~ -ki ìvot, ìvot dug gotovo pet milenija, od pradavnogvremena Starog Egipta, pa sve do prve polovine 20.st. i bosanskog me|ura}a, nastoje}i ìvjeti i dalje,sve to u èlji da, kad kona~no do|e vrijeme smrti,umre ne mrtav, ve} ìv. Upravo ovakvim svojimposljednjim romanima, posljednjim svojim spisatelj-skim recima o bogougodniku Abdulahu Misriju El-Bosneviju, metafori ~ovjeka koji bi, uprkos izvornomljudskom strahu pred tajnom smrti, na kraju trebaoi morao prona}i u sebi snagu da se, smiren i pomi-ren, preda Apsolutu i tako pre|e u Onostranostmrtav i prije smrti, ba{ onako kako to veli sufijski,islamskomisti~ki nauk, Nedàd Ibri{imovi} mae-stralno je redefinirao ne samo cjelokupnu novijudoma}u knjièvnu tradiciju, posebno romanesknu,ve} je, isto tako, u potpunosti preokrenuo i poredakvrijednosti u cjelini moderne evropske kulturnepovijesti, one u ~ijem antropocentri~nom sredi{tustoji ~ovjek, a ne Bog. Time je, na kraju, kao pisacnapravio jedinstveni zaokret u povijesti cjelokupnesuvremene evropske kulture, a kao ~ovjek, smiren ipredan, spremio se za svoj put u Vje~nost.

Govor odràn na komemoraciji u Akademiji nauka i umjetnosti BiH

13BEHAR 101-102

SANJIN KODRI]

14 BEHAR 101-102

Posljednji intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Snimio: Fuad Fo~o

15BEHAR 101-102


Intervju: NED@AD IBRI[IMOVI]

Uàsavam se drve}a koje je ìvo, a ne moèda hoda

Razgovarao: Ervin Jahi}

Ima tome godinu, s rahmetli Ne -dàdom izvr{ni urednik “Be hara“Filip Mursel Begovi} i ja dogovo-rismo razgovor za Behar, {tovi{etemat o njemu i njegovu djelu. Notek s po~etka ljeta, kada ga pos -jetih u njegovim Popovi}ima pok -raj Sarajeva, obe}ah mu da }umu uo~i Ramazana kona~no pos -la ti pitanja. I bi tako, uz napome-nu da }emo razgovarati i o El-Hi -d rovoj knjizi koju jo{ ne do~itah.Kao {to }ete uo~iti, po{tovani~itatelji, posljednja dva Ne dà do -va odgovora u ovom intervjuuosta do{e tek naznaka, skica od -go vora. Objavljujemo ih zbog au -ten ti~nosti, ali i nedvojbenog pov -je renja u Nedàdovu misao, unje gov intelektualni integritet.Lju bazno{}u njegove supruge Ni -hade Ibri{imovi}, nekoliko danana kon Nedàdova preseljenja naahi ret, ustupljen mi je razgovor.Be har ga objavljuje onakvim ka -kav je u izvornome obliku, bez re -dak torsko-jezi~nostilskih inter -ve ncija. U spomen na velikoga pi -s ca i na{ega prijatelja.

Ako ti nije mrsko, hajdemo povesti razgovor o ìvotukulture, o govoru svakodnevice, o prijeporima i dvojba-ma bosanskohercegova~ke stvarnosti, o putu od etikedo estetike, o duhu vremena uop}e. “Izuj obu}u kadprelazi{/ Koranu, Glinu/ Savu i Drinu/ Operi noge urijekama/ Bosna je }ilimom zastrta“, stihovi su iz tvojepjesme “Bosna“. Oni sugeriraju da je rije~ o svetojzemlji, bezmalo nestvarnom entitetu, ali ponajprijemo`da o tvojoj emocionalnoj geografiji. Je li, u tomsmislu, Bosna dom, kona~i{te i odmori{te, ili jedanizniman imaginarij ljudi, bi}a, energija usprkos neau-tenti~noj zbilji oko nas? [to je njena mjera bivanja, a{to bitak, ako mogu tako da kaèm?Prije svega, ~asopis Behar u kojem razgovaramo jeugledan ~asopis, a ti si, da to ne skrivamo, moj prija-telj, a ja tvoj, iako ti ìvi{ u Zagrebu, a ja u Sarajevu,meni je to daleko, ne volim da putujem i rijetko te vi -|am. Kad sagledam tvoje kompaktno, mudro i dubo-ko, mnogostruko pitanje, misaono i re~eni~ki napro-sto kao iskovano u jednu besprijekornu, skladnu cjeli-nu, koja, usto, nimalo ne zauzdava emaniranje spo-rednih, usputnih silnica i, njime iskreno ponukan narazmi{ljanje, vi{estruko uvi|am da mu nisam dora-stao i da ne}u umjeti odgovoriti. [tavi{e, ovo tvoje pita-nje zahtijeva cio studij, ili barem niz teza kakva studijao kulturi i o Bosni, a ja, zapravo, nikad nisam nipoku{avao da na osam pitanja, sadrànih u ovom tvomjednom jedinom, poku{am odgovoriti, dakako, najpri-je samome sebi, a onda ni drugome. Iako se “govorsvakodnevice“ iz tvog pitanja ~ini naoko najjednosta-vnijim za razgovor, on me odvla~i do jedne re~enice izVje~nika koja glasi: “Svakodnevica, to su stepenice kaDènnetu“, pa ni za taj dio tvoga pitanja ne bih umiosakupiti i uredno posloìti hrpu svakodnevnih ~injeni-ca iz ìvota kojim ìvim. Bilo bi mi, u najmanju ruku,neprijatno, ~ak ako bih u tome i uspio, ili pogotovostoga ako bih u tome uspio! Najprije zato {to krozstvarnost svakodnevice prolazim u neprekidnomoprezu da se ne ogrije{im o svoju vjeru, a s druge stra-ne, kada se zagledam u sebe, ne nalazim nikakvihposebnih osobina, zapravo, nemam ni{ta, tek prijedvije-tri godine doktor mi je na{ao srce u prsima, jerje oboljelo i sve teè hodam i di{em. Ne nalazim u sebinikakvu li~nost, a jo{ manje kakvo sloèno bi}e, ilineke dubine duha i pameti, ili {ta ti ja znam... ja sam,drugim rije~ima, ~ovjek bez svojstava, ne vidim u sebinikakvih finih njegovanih odlika, ìva du{a i to je sve, aglad za kulturom utolim uglavnom ~itanjem knjiga,koje opet, avaj!, vrlo brzo zaboravim, pa kao da ihnisam nikako ni ~itao... Ne, ne!... Znam ja da tvoje pita-nje ne zahtijeva ovakav pristup, ali ga ni ne prije~i, zarne? Hajdemo, kaè{, povesti razgovor o ìvotu kulture.

Bilo bi vrlo uputno, znakovito, pa mo`da i plodotvornopogledati gdje to danas ìve kategorije duha? Kakvogje vida njihova stvarnost?Najprije, u filozofiji kao da je zavladao muk, knji ev -nost je oti{la u povr{nost, a likovna umjetnost u per-formans. Kao da se ~ovje~anstvo bliì kraju svoga 5-hiljadugodi{njeg braka s kulturom, hronolo{ki i u biti.Kako li }e se zvati oblici brakorazvodne parnice? Po{tose, u me|uvremenu, likovna umjetnost svela samo nagledanje, istjerana je iz svog rama u performans imo`da je ba{ on najslikovitiji prikaz tog op}eg samoo-svje{}enja. Umjetnost, dakako, nije bez golemih para-doksa. Recimo, druga strana likovne umjetnosti danasu svijetu je basnoslovna trgovina umjetninama.Para doksi u knjièvnosti, naro -~i to u odnosu na film, io -na ko su vi{estruki, na -rav no, zato {to semo gu mijenjati i ra -za rati forme i oblici,ali sama umjetnostostaje ìva, posto-je}a, netaknu-ta u svojojsrì.

16 BEHAR 101-102


Ja ìvim Bosanca, ali u isti mah ja sam isva svjetska povijest, dakako, onoliko koli-ko je poznajem i shvatam, a osje}am i svastanja koja proìvljava savremeni svijet ucjelini, jer se svi ti fenomeni i u moju koù,|ah nje`nije, |ah grublje urezuju.

Ervin Jahi} s Nedàdom Ibri{imovi}em

Moè biti dokinuta samo onako kako se dokida ljudskadu{a, nikako druga~ije, ~ak kad ne bi postojao nijedannjen vid i nijedan njen pojavni oblik. Film nema svojeosnove, film po~iva na knjièvnosti zadràvaju}i svenjene klasi~ne odlike, do~im sam scenarij nije literar-no djelo, ni prije snimanja filma, a pogotovo poslije.Obru{avanja u knjièvnosti, kakva su se dogodila ulikovnoj umjetnosti, po~ev{i s Dòjsom, Kafkom, Ka -mijem i zavr{no s Beketom, i nadalje su u krilu knji -èv nosti, umjetnosti, za razliku od nekih eksperime-nata koji su zaista uspjeli u svojoj namjeri da ne u|u uumjetnost, kao, naprimjer, romaneskno djelo AlenRob Grijea. Najve}i paradoks koji je antipisac SemjuelBeket li~no doìvio je pozori{ni uspjeh njegovog koma-

da, njegove antidrame ê -ka ju}i Godoa. On o uspje-

hu svojih literarnih op -ser vacija niti je mislio,niti ih je prièljkivao,li terarni uspjeh je usu protnosti s njego-vim knjièvnim pro -se deom. Pa on se

cijelim svojim

bi}em trsio da uvijek bude tamo, s druge strane sva-kog pojma, ali izgleda da rije~, i kad se njome ni{ta neèli re}i, zadràva svoja prava. Sve {to je u domenukulture, to je njeno i ona to ne da. Umjetnost je milo-srdna mati kojoj su i kopilad njena draga djeca. Ali po~emu je knjièvnica Jelinek zasluìla Nobelovu nagra-du za knjièvnost, i posljednje desetlje}e ne samoona? Kakva je to recepcija knjièvnosti u svijetu ako jeP. Kueljo planetarno poznat pisac? Ta on nije pisackrimi}a, njegove knjige imaju privid literarnog, a klasi-ci su jo{ uvijek ìvi, od Homera i Mevlane do Tolstoja iFlobera, zar ne? Imamo je ~ime samjeravati. (Usput,odavno se na svijetu nije pojavila knjiga koju ne trebasamjeravati ni sa ~im!) Zna~i da je svijet potpunopobudalio. [to se pak ti~e etike, u svijetu vlada la` (dvacara najve}eg savremenog svjetskog carstva, prvootac car, pa sin car, obmanu sav svijet izmi{ljotinamai premo}nim oru`jem napadnu muslimansku zemljubogatu naftom da u nju nazor uvedu demokratiju,nekoliko najmo}nijih svjetskih dràva raketama razo-re jednu drugu muslimansku dràvu bogatu naftomsamo zato {to im se nije dopadao njen dugogodi{njivladar, usput mu ubiju sinove i unuke, a UN to izvani~no odobri jer èli, toboè, za{tititi do zubanaoruàne “nedu`ne“ civile), a estetika je danas, o~ito,kozmetika...Ali {ta ima u Bosni? Pa vjerovatno, manje-vi{e, istoono {to i u Hrvatskoj i svuda u svijetu. Meni po{tarsva kodnevno donosi pozivnice za brojne kulturnemanifestacije. Kad bih se svakom pozivu odazvao, a svisu iz domena kulture, bio bih profesionalni konzumentkulture i mogao bih se samo time i ni~im drugim bavi-ti. Da li bih tada znao odgovoriti na tvoje pitanje? înimi se da ne bih znao ni tada. U svim gradovima uBosni i Hercegovini odràvaju se kulturne manifesta-cije s razli~itim sadràjima, ima mno{tvo pozori{nih ifilmskih festivala, nebrojene promocije knjiga, otvara-ju se mnoge likovne izlo`be, ve~eri klasi~ne i zabavnemu zike, simpoziji i debate o temama iz filozofije, knji -èvnosti i nauka, ali mene li~no ni{ta od svega toga neprivla~i, sve mi je to dosadno i zamorno. I pored svegatoga {to se nudi, kao pisac osje}am zastra{uju}uneman op}e knjièvne nepismenosti, a kao ~ovjek igra|anin nedostatak kulture i uljudbe svuda okosebe, te{ke vla`ne }erpi}e svakojakih zabluda,haos u vrednovanju kulturnih tvorbi i ~inova, otvo-rene laì i gluposti, feudalna knjièvna interesnalena i kapetanije, neuhvatljive mreè skromnogfinansiranja kulture, op}u nebrigu dru{tva i teksporadi~no individualni napor i uzlet, koji opet svaki

put propada u jamu bez dna!To {to ja ne mogu ìvjeti nigdje doli u Bosni, i to tamo

17BEHAR 101-102


Jezik je izgleda uvijek kod svoje ku}e, nigdjene ide, jer ne samo u bosanskom, nego i usvim jezicima svijeta nedostaje hiljade raz li ~i -tih rije~i za nostalgiju. Nostalgija uvijek, magdje oti{ao, ostaje kod ku}e i jezik je ne pozna -je, ni onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.

gdje su njena brda, jer ima goreprema Savi i ravnice, za mene je imjera bivanja i bitak, bit Bosne injena su{tina. Bosna je za menezemlja i to {to osje}am svoju pot-punu sraslost s njom neuporedivoje ja~e od politi~kih sistema u njoj,od razaranja, kidanja i prijetnji koji-ma je neprekidno izloèna. Jezik jeizgleda uvijek kod svoje ku}e,nigdje ne ide, jer ne samo u bosan-skom, nego i u svim jezicima svije-ta nedostaje hiljade razli~itih rije~iza nostalgiju, rije~i za sve one niti ispone kojima je ~ovjek vezan zasvoju rodnu grudu. Nostalgija uvi-jek, ma gdje oti{ao, ostaje kod ku -}e i jezik je ne poznaje, ni onaj kojisi ostavio, ni onaj u koji si u{ao.Jedna {uma negdje u Hrvatskoj ijedna {uma negdje u Bosni nisugeografski tako daleko jedna oddruge, ali ja u bosanskoj {umi di -{em punim plu}ima, u hrvatskoj segu{im. U kom jeziku, bilo govor-nom, bilo nau~nom, postoje rije~ikoje bi opisale to moje stanje? Ni ukakvoj zemlji ne mogu ostati duèod sedam dana. Nakon sedamdana hvata me nesvjestica. I {to jejo{ ~udnije, moè u toj zemlji bitiobilje hrane za mene, ali koliko godda jedem, ja sam gladan. Samo timene vrati mojoj ku}i! I nisam sa -mo ja ovakav, ima jo{ ovakvih ljudi. Ali ima i milion onih koji su, nedav -no, napustili Bosnu i na{li domnegdje drugdje. Ja to ne mogushva titi nikako. Svaka im ~ast! Mo -`da su to pravi ljudi, Dostojevski,uos talom, i kaè da je osnovna lju -dska osobina mo} navikavanja. Alije i Nasrudin-hoà navikavao svogamagarca da ne pase, pa taman kadga je to nau~io, magarac mu kre-pao od gladi. Nenad Veli~kovi} svo-jim studentima knjièvnosti na Fi -lozofskom fakultetu u Sarajevu testihove pjesme Bosna, koje si citi-rao, tuma~i kao nacionalisti~ke irasisti~ke. Iako je takvo tuma~enjeza mene nepojmljivo, ipak me

duboko vrije|a i boli. M. Dushampse davno upitao kako je mogu}e dao umjetni~kom djelu svako moèdonijeti kakav god ho}e sud, anikome ne pada na pamet dadonosi sudovi o kirurgiji, ili atom-skoj fizici? Ako se pak, doslovnoshvati fraza “Bosna od Une i Savedo Drine“, onda cijela Cazinskakrajina, mo`da samo srce Bosne,ostaje izvan Bosne. Pogledav{izemljopisnu kartu, vidio sam darijeke Korana i Glina doslovnograni~e s Hrvatskom, pa mi seu~inilo logi~nim i prirodnim da stihzapo~nem Koranom i Glinom, anastavim sa Savom i Drinom do -biv {i usto i sliv. Gledaju}i divlje bo -sanske travnjake, primijetio samda svake sedmice, od snijega dosnijega, na njima ni~e novi cvijet,neki ostane, neki uvehne, ali pro-sje~no svakih sedam dana pojavise jo{ jedan, osobene boje, osobe-na oblika, osobena mirisa. Osje -}aju}i Bosnu domom, ukazalo mi

se da je po svoj Bosni prostrt }ilimraznolikih boja i {ara. Treba sepopeti, recimo, na Vla{i} pa podnogama osjetiti debeli tepih trava,cvije}a i ljekovita bilja. Krajnja jebahatost po takvom }ilimu gazitikrvavom ~izmom i blatnjavim kun-durama ili, pjesni~ki re~eno, prlja-vim nogama. Ne vidim {ta je u timstihovima nacionalisti~ko i rasis -ti~ ko, }ilim je {arolik, nije jednobo-jan, a valjda i rasisti peru svoje sm -r dljive noge. Oti{av{i jedne godineu Arabiju, za~udio sam se kako setamo ~esto i u enterijeru i u ekste-rijeru moè vidjeti nehoti~an krst.Onda sam shvatio da ga Arabljanizapravo i ne vide, nemaju ga gdjevidjeti u svojoj pustoj okolini. Ali za -to mome kolegi Nenadu Ve li~ ko -vi}u, u njegovom demokratskomko moditetu, sarajevske dàmijskemunare neprekidno bodu o~i, pamu je i moja pjesama Bosna rasi-sti~ka i nacionalisti~ka... Ja ìvim Bosanca, ali u isti mah ja

18 BEHAR 101-102


@ivot osje}am kao uàs, uàsavam se {to je Voyager 1, lete}ibrzi nom od pedeset i sedam hiljada kilometara na sat, jo{ ma -ja 1988., pre{ao granicu solarnog i zvjezdanog vjetra, uà sa vamse buke svih vrsta motora, uàsavam se ne~ijeg filozo f skogpogleda na ìvot, uàsavam se svih me|uljudskih odnosa…

sam i sva svjetska povijest, dakako,onoliko koliko je poznajem i shva-tam, a osje}am i sva stanja kojaproìvljava savremeni svijet u cjeli-ni, jer se svi ti fenomeni i u mojukoù, |ah nje`nije, |ah grublje ure-zuju. Pa ipak, sve skupa, ìvotosje}am kao uàs, uàsavam se{to je Voyager 1, lete}i brzinom odpedeset i sedam hiljada kilometarana sat, jo{ maja 1988., pre{ao gra-nicu solarnog i zvjezdanog vjetra,uàsavam se buke svih vrsta moto-ra, uàsavam se ne~ijeg filozof-skog pogleda na ìvot, uàsavamse svih me|uljudskih odnosa, neiz-mjerno se uàsavam toga {to samro|en, uàsavam se drve}a koje jeìvo, a ne moè da hoda, a zamislida zna za sebe; a {ta da vatra znaza sebe? Uàsavam se rastoplje-nog kamenja u utrobi zemlje, uà -savam se svake vrste pretjerano-sti, naro~ito pretjeranosti u govoru,uàsavam se pretjerane otvoreno-sti, uàsavam se pretjerane zatvo-renosti, uàsavam se vo|a, velikih imalih, uàsavam se otvorenih laì isvakojakog nasilja danas u svijetu,uàsavam se umiranja rije~i, vi{eni{ta ne zna~e, uàsavam se svakevrste pameti, glupost svakako svezaustavlja, nikud ne ide, uàsavamse svakog stava, uàsavam se sva-kog komoditeta u raspravi, uàsa-vam se bilo kakve rasprave, zapra-vo se svega uàsavam, ali nemamgdje pobje}i i, naravno, Bogu zah -va ljujem na svim tim zas tra {u ju -}im, zapanjuju}im uàsima. Ali ima, dakako, i pjesma (sevdalin-ka, ilahija, kasida) koja jo{ uvijek nadlanu drì moju bo{nja~ku du{u.

Usput, fascinantna mi je poetskaslika u istoj pjesmi kojom se majkapopne na brdo, mahne ma{inovo|ia lokomotiva krisne. Lucidan spojvizualne i akusti~ne informacijekoji, mimo bilo kakve poznate miasocijacije, djeluje iskonski, kaone{to {to sam podsvijesno registri-

rao neko}, bilo kada, svejedno.Osim {to si skulptor, prozaik, da sinapisao samo ovu pjesmu, a autorsi cijele stihozbirke, ti si i pjesnik.Odri~e{ li to?Odri~em. Ne kaèm da u mojimprozama nema poezije, to su drugive} odavno otkrili (~ak i Huan Rulfou jednoj svojoj posveti na mom pri-mjerku Pedra Parama), ali ja se nebavim pjesni{tvom. To sam od ga -|ao za duboku starost, a, eto, osta-rio sam, a jo{ mi ne pada na pametda se oku{avam u toj knjièvnojfor mi. Pjesma Bosna nastala jeslu~ajno i kada je nai{la na op}eodobravanje i dopadanje, poku{aosam drugom pjesmom ponovitinjen uspjeh, ali nisam uspio.Imam, dodu{e, stihozbirku, ali nedr im do nje...Nekada bi ljudi po Bosni, u ovoj ilionoj prilici, u kolu, u igri, pri kakvuveselju, u kakvu zanosu, pa i prikolektivnom radu – krisni, pu{tali

bi iz sebe pun, snaàn vrisak, ~estosamo kao izraz svog prisustva, kaoizraz snage, zdravlja, vrisak jedolazio iskreno, nenadano, kaorije~ koja se morala izre}i i na pri-sutne je uvijek djelovao, iakoiznena dan i zastra{uju}i - osloba -|aju}e, relaksiraju}e, svima bi se susana otimao, upola zatomljen,smije{ak odobravanja, prihvatanjai razumijevanja, ali danas se tajspecifi~an bosanski vrisak, na a -lost, vi{e ne ~uje. Mo`da si ga ne -kad negdje ~uo, pa ti je ostao u sje -}anju. Ili ga osje}a{ negdje dubokou sebi, ali u Zagrebu nema{ gdjekrisnuti, boji{ se da visokim tonomsvojih glasnica nekome ne polupa{prozor, ne!Kao skulptor uspio sam izvajatine ko liko skulptura na kojima nepre o vladavaju gre{ke i to smat -ram svo jim velikim uspjehom. Ikad va jam i kad crtam i kad sli-kam i kad pi{em, uvijek i nehoti~ no

19BEHAR 101-102


Uàsavam se rastopljenog kamenja u utrobi zemlje, uà sa -vam se svake vrste pretjeranosti, naro~ito pretjeranosti ugovoru, uàsavam se pretjerane otvorenosti, uàsavam sepretjerane zatvorenosti, uàsavam se vo|a, velikih i ma lih,uàsavam se otvorenih laì i svakojakog nasilja danas usvijetu, uàsavam se umiranja rije~i, vi{e ni{ta ne zna~e…

poku{avam izraziti, po svemu sude}i, jednu te istustvar, u likovnom to je sjenka i odraz, u pismenustvarno i privid, a {ta je to uistinu, jo{ uvijek neznam. A prozaik jesam i tu se osje}am komotno, kaoriba u vodi. Kad ne razmi{ljam o tome, pisac samodavno, od ro|enja, objavio sam prvu noveletu s tri-naest godina, prvu ozbiljniju pri~u s osamnaest, biosam zvani~no najmla|i knjièvnik u Bosni 1964.godine. Ali kad o tome malo razmislim, uvi|amne{to neobi~no, a to je da jo{ nisam odlu~io da li dabudem pisac! Ovako, mene je oduvijek stid zato {tobiti pisac izaziva mnogostruke vidove diskrepancije.Naàlost, meni su se u po~etku desili nekolikiknjièvni uspjesi koji su me odigli od zemlje, “puh-nuli pod krilca“, poslije ~ega mi se bilo nemogu}evratiti. Sada za te uspjehe kaèm “naàlost“, a kadasu se doga|ali osje}ao sam ih kao neponovljiv ushiti zadovoljstvo. îni mi se da je zet Thomasa Mannaskovao krilaticu koju je Mann prihvatio, da svakompiscu s vremena na vrijeme treba dati da proguta

vitamin “p“, vitamin pohvale. Ne znam {ta sve piscapokre}e da pi{e osim uro|enog dara, ali znam dvijestvari koje ga na to tjeraju, a to su ta{tina i strah.Alen Rob Grije kaè da mu ne treba nijedan ~italac,{to je ~ista besmislica. Biti pisac i pisati knjige kojeniko ne ~ita, biti pisac i objavljivati knjige koje se neprevode, biti pisac a ne biti svima znan i poznat, nijeli to besmislen trud, zalutalost. Takva pozicija neodgovara zvanju i pozivu pisca, iako je pisac u svojojbiti zatomljena, sklonjena, posmatra~ka figura. I, ina~e, baviti se umjetno{}u, a ne napraviti u najma-nju ruku ~udo - poraz je i pad!

Jesi li ti muslimanski ili bo{nja~ki pisac i {to po tebizna~i jedno a {to drugo? Je li Dervi{ i smrt musliman-ska knjiga? [to se ti~e te sintagme “muslimanski pisac“, drìm daje gotovo neprimjenjiva. Ne znam da li u Hrvatskoj imapisac uz ~ije ime stoji “katoli~ki pisac“? Ta sintagmanajprije vu~e porijeklo iz vremena poslije stalnih atakana bosanske muslimane da se izja{njavaju kao Srbi,kao Hrvati, ili kao Neopredijeljeni, i potom pogre{nognarodnosnog odre|enja Muslimana kao naroda s veli-kim M.Kulturno dru{tvo Muslimana Preporod svojedobno jezapo~elo ediciju Muslimanska knjièvnost u sto knjiga,ali je potonja Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod tuediciju preimenovala onako kako je jedino i mogu}e,onako kako treba i kako je ispravno, u Bo{nja~kaknjièvnost u sto knjiga, ~ija kola, od po pet knjiga, svremena na vrijeme, jo{ uvijek izlaze. Dakle, ja sambo{nja~ki pisac.[to se ti~e sintagme “muslimanska knjiga“, 1997.godine napisao sam ~lanak pod naslovom “Dervi{ ismrt nije muslimanska knjiga“. I, eto, tu je upotrijeb-ljen taj pojam, jer mnogi muslimani drè da je Dervi{ ismrt muslimanska knjiga, a nije. Tamo, na po~etkutoga ~lanka stoji: “Roman Mehmeda Me{e Selimovi}a(1910. – 1982.) je, po op}em uvjerenju, najbolji romanbo{nja~ke knjièvnosti. To je sloèna i lijepa knjièvnatvorba gra|ena kontrapunktnom re~enicom i kontra-punktom likova. Doìvjela je veliku slavu i priznanja inai{la na velik odziv kriti~ara i ~italaca. Ali glavnali~nost knjige, dervi{ Ahmed Nurudin, nije dervi{, anaj~e{}e nije ni musliman. Kada se knjiga 1966. godi-ne pojavila, muslimanima je zna~ila mnogo, jer je ukomunisti~kom miljeu spominjala islam, muslimane,Kur’an, dervi{ku tekiju, iako su i islam i muslimani iKur’an i dervi{ka tekija bili i ostali samo spoljni okvirknjige, njeno vanjsko ruho, a ne njena su{tina.“Svih {esnaest poglavlja romana imaju moto, kakoautor navodi, “iz Kur’ana“, ali pisac Kur’an uvijek citi-

20 BEHAR 101-102


Vi{e volim biti mali musliman nego veliki~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{evolim da budem malo musliman, nego puno~ovjek. Postoje i dìni, nevidljiva bi}a, odkojih su neki muslimani, a neki nisu. Postoji~ovjek koji bi htio da bude inènjer, nijezadovoljan samo time da bude ~ovjek...

*Moja je èlja biti jedino musliman i ni{tadrugo, sve drugo je efemerno. Svaka je dvoj-ba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakvedvojbe vezane uz pojam musliman. Ja bih~ovjeka volio ostaviti daleko iza sebe, iakosam, naàlost, jo{ uvijek pre~esto ~ovjek.

*Visoku razinu civilizacije ~ovjek je posljednjihtri stotine godina dosegao odvojiv{i se odcrkve, u islamu nikad ni{ta, ni u nauci ni uumjetnosti, nije nastalo odvajanjem od isla-ma, sve je uvijek bilo sukladno s njim. Aliposljednjih tri stotine godina u islamu ni{tanije ni nastalo.

ra kao puko literarno {tivo, {to je sasvim blizu blasfe-miji. U tom ~lanku (vidjeti: Nedàd Ibri{imovi}:Izabrana djela, Sarajevo, Svjetlost komerc, 2005.,Ruhani i {ejtani inspiracija, strana 294.) ukazano je naoko pedesetak mjesta u romanu Dervi{ i smrt kojajasno pokazuju, ~ak kada se roman ~ita samo s povr{i,da tu ustvari nema ni{ta muslimanskog, naprotiv, vi{eima kr{}anskog i hri{}anskog. Tu je islam predstav-ljen u negativnom svjetlu kao puka ideologija,posluìv{i piscu za osudu svake ideologije. I to jeuredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u imetoboè uzvi{enih stvari ljudima nanosi zlo. Ali islam,pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojojsu{tini, u svom poslanju i u svom postanju nisu ideo-logije, {to ne zna~i da odre|enim ljudskim uplivom inasilnim nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se~esto koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje re~eno,zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romananije se posluìo nekim, u povijesti islama odre|enimizvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i toosudio, nego je svoju li~nu dramu i iskustvo razo~ara-nog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju(strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologakomunizma, formalno preobukao u orijentalni ambijeti muslimansko ruho, posluìv{i se islamom kao ideo-logijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islami dervi{ki redovi ideologije.Sam pisac Me{a Selimovi} bio je prononsirani ateist,islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kakosam ~uo, rahmetli mati klanjala be{vakat. (Be{vakatto je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio ìvot.)Volio bih znati da li je pomislio na tu svoju mater kadaje oti{ao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napisme-no dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bioponosan {to }e se jedna ~eta ~etnika u Banjoj Luci zavrijeme agresije zdruène vojske bosanskih Srba itransgrani~nih vojnih, paravojnih, policijskih i parapo-licijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992.– 1995., zvati njegovim imenom? Za mene je Me{a Selimovi} izdajica bo{nja~kog naro-da, pa ma kakve god da su ga pobude nagnale natakav ~in! I, evo, ve} ~etrdeset i pet godina roman Dervi{ i smrtje batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogromanbroj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog osvje{}enjato nisam vidio ni ja. I {to je jo{ gore, mnogi muslimanisami sebe tom knjigom udaraju po glavi, vrije|aju onojedino u sebi po ~emu jesu to {to jesu - muslimani.Jedan muslimanski u~enjak mi kaè: “Pa nemoj namdirati roman Dervi{ i smrt, pa to je na{a knjiga, {ta}emo bez nje...?“ Zar taj muslimanski u~enjak, bira-ju}i izme|u Allaha i Kur’ana i Me{e i Dervi{a, ne uvi|a

{ta mu je pre~e izabrati? Ogromna ve}ina Bo{njaka iogromna ve}ina ljudi u Bosni nisu muslimani (prista{eislama), mnogi su hri{}ani i kr{}ani, a ima i mnogoonih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih seto mo`da i ne ti~e, osim ako ih ne zanima istina. Alikako to da se to malo muslimana nikad nije upitaloza{to roman Dervi{ i smrt zvani~no i zdu{no prihvata-ju ba{ Srbi, oni koji muslimane i islam ne}e i ne vole,koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kakoje mogu}e da hvale, po{tuju i svojataju jednu knjigukoja govori o Allahu, Kur’anu, tekiji i islamu? Zato {tose pisac Dervi{a islamom i muslimanima nije ni bavio,zapravo se bavio povr{no, iz svojih literarnih pobuda ipotreba nehoti~no napraviv{i bezbroj gre{aka i nepomi{ljaju}i da bi time mogao povrijediti istinu i uvri-jediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odre-kao. Nije on to, dakle, u~inio namjerno i meni nijete{ko potvrditi da je Dervi{ i smrt najbolji romanbo{nja~ke knjièvnosti, samo {to ja vidim {ta u njemupi{e, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a {ute, {ute zato{to im je u interesu da je islam tako sna`no i tako lije-po literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani. A

21BEHAR 101-102


musliman koji to dvoje, da je Dervi{ i smrt, iako anti-muslimanski, najbolji roman bo{nja~ke knjièvnosti,ne moè prihvatiti, pa {ta mu ja mogu, mada takvih,haman, jo{ nema!... I na kraju, najve}i je nonsens kadase pi{u knjièvno-teoretski radovi o islamskim tema-ma inspirisani romanom Dervi{ i smrt! Gdje su ti pro-fesori-muslimani da upute svoje studente kakotreba...? I ima li ih igdje? I, eto, u ovom slu~aju je upotrijebljeno to “musliman-ska knjiga“, ina~e ne vidim neki smisao u tome da seknjige dijele na muslimanske i nemuslimanske, kaouostalom ni ljudi.

Jedna tvoja izjava svojedobno je izazvala sablazan tzv.intelektualne javnosti. Po prilici, ustvrdio si da nisi~ovjek, nego musliman. Moè li se danas u Bosni bitimusliman?Pa moè se re}i i tako, ali rekao sam, ~ini mi se, davi{e volim da budem mali musliman nego veliki~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e volim dabudem malo musliman, nego puno ~ovjek, ili ne{to utom smislu. Ali bilo kako bilo, kao ~ovjek sam od Bogadat, a kao musliman sam Bo`jom milo{}u zadat i utome je stvar. Postoje i dìni, nevidljiva bi}a, od kojihsu neki muslimani, a neki nisu. Postoji ~ovjek koji bihtio da bude inènjer, nije zadovoljan samo time dabude ~ovjek, postoji ~ovjek koji bi htio da bude jo{

ne{to osim to {to je ~ovjek... Ali kad kaè{ “vi{e volimda budem musliman nego ~ovjek“, to u prvi mah niko-me ne ide u glavu.Prije svega ne zna se {ta je to ~ovjek, a ono {to se zna,nije ba{ za svaku pohvalu, a ako i jeste za pohvalu,veoma je sumnjivo, nesigurno, promjenjivo i neuteme-ljeno. Jo{ od djetinjstva pamtim ~esto izgovaranufrazu dragog ruskog pisca i ~ovjekoljuba MaksimaGorkog: “ôvjek, kako to gordo zvu~i!“ Danas bi te ri -je ~i, u najmanju ruku, zvu~ale komi~no, zar ne? Ali dase na~as posluìm rije~ima pametnijeg od sebe:“Sada{njost zahtijeva isto ono {to pro{lost nije uspje-la: da ~ovjek samosvjesno i kriti~ki objasni ~ovjeka.“(R. D. Laing: Politika doìvljaja ) To evropsko i ovovre-meno “~ovjek“ vjerovatno ide od renesansnog okreta-nje ~ovjeka od Boga ~ovjeku, u nas, posljednjih pô sto-lje}a, podràno jo{ komunisti~kom idejom i upravom.Kad god je Allah u Kur’anu pomenuo ~ovjeka, pome-nuo ga je pokudno, s negativnim atributima, osim najednom mjestu, sad se ne mogu sjetiti u kojem sure-tu, gdje se kaè da je Allah ~ovjeka stvorio u naj ljep -{em obliku, ~ak, koliko se sje}am, kaè se u “sa vr {e -nom obliku“, ali odmah potom slijede ajeti opomenekoje, interpretirani mojim rije~ima glase, da }e Allah~ovjeka, ako ne bude dobar, ako ne bude valj’o, ako nebude kako treba i u tom smislu, vratiti u najniè nizi-ne, bi}emo vra}eni, ako smijem tako re}i, do kambrij-ske eksplozije, ili mo`da ~ak do stromatolita... ili kozna gdje.Povod za taj moj sabla`njivi izri~aj bio je prili~no bana-lan. Naime, ~esto sam slu{ao kako ljudi govore: “ Ma,nije va`no koje si vjere, va`no je da si ~ovjek!“ i musli-mani su, ~ini mi se, nasjedali na tu floskulu. Moja je èlja biti jedino musliman i ni{ta drugo, svedrugo je efemerno. Tako bih bio zadovoljan, naravno,u nadi da }e i Allah biti zadovoljan mnome. Svaka jedvojba vezana uz pojam ~ovjek, nemam nikakve dvoj-be vezane uz pojam musliman. Ja bih ~ovjeka volioostaviti daleko iza sebe, iako sam, naàlost, jo{ uvijekpre~esto ~ovjek. Dodu{e, jezik se ne moè li{iti rije~i“~ovjek“ i, dakako, {to bi je se li{avao, pogotovo, reci-mo, rije~i “ljudina“!Unutar ovako nazna~enog odnosa ~ovjek – musliman,razlika je u tome {to su u polju “~ovje{tva“ stvari rela-tivizirane, a u polju “muslimanstva“ stvari se nedoseù, pa u ovozemaljskoj, dunjalu~koj ravni, {to seti~e ljudskosti, niko izgleda, za sada, nema o~iglednuprednost, ni ljudi ni muslimani. Visoku razinu civiliza-cije ~ovjek je posljednjih tri stotine godina dosegaoodvojiv{i se od crkve, u islamu nikad ni{ta ni u nauci niu umjetnosti nije nastalo odvajanjem od islama, sve jeuvijek bilo sukladno s njim. Ali posljednjih tri stotine

22 BEHAR 101-102


Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati duè odsedam dana. Nakon sedam dana hvata menes vjestica. I {to je jo{ ~udnije, moè u tojze mlji biti obilje hrane za mene, ali kolikogod da jedem, ja sam gladan. Samo ti me -ne vrati mojoj ku}i!

godina u islamu ni{ta nije ni nastalo. ôvjek danas ìviu svom paklenom raju u ovostranosti i ide ka samou-ni{tenju, musliman se nada Boìjoj milosti u onostra-nosti, jer zna da stvarnost nije ovdje.[to se ti~e toga moè li se danas biti musliman, moèse svuda biti musliman, ~ak i u Holandiji i u Americi,ali je biti musliman svuda poku|eno, pa i u Bosni.

Humanisti~ka religija u temelju je fri{ke neoliberalnedogme koja pjeva himnu ~ovjeku i zadrto se upinje ob -ra ~unati s Bogom u ljudskom svijetu (s Njim samim,naime, ne moè jer nema kompetencije!). Rije~ je odanas globalnoj ideolo{koj narud`bi koja solidnu radi-jaciju ima i u ovim na{im kolonijicama nastalim rasa-pom i ratnom demontaòm ne{to ve}e kolonijice. [too tome misli{?Pa imam utisak da se humanisti~ka religija neoliberal-ne dogme ne obra~unava toliko s Bogom u kr{ }an -skom svijetu, s Papom, crkvama i Isusom Kristom, ko -liko s pojmom Allaha i postojanjem islama. Osnovnipo jam humanisti~ke religije neoliberalne dogme ljud-ska prava je pogre{an, moè se re}i prava za sve ljude,a ne moè se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo dasu ostvarena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljud-ske ruke...); “ljudska prava“ su samo jo{ jedan vidpravde, pravi~nosti, presu|ivanja, samo jo{ jedan obliksudske prakse a samo u Bosni ima najmanje desetakrazli~itih sudova za ljudska prava, u svijetu dakako bez-broj “sva~ijih“ i “svakakvih“ sudova za ljudska pra va...Zanimljivo je da je to zadrto upinjanje, koje pominje{(ag resivni, surevnjivi ateizam), jako prisutno, ~ak od re -|uju}e ba{ u nas. I, dakako, daleko od svakog dijalogai time mogu}nosti za kreativne odnose. Ne mogu pro-niknuti {ta to zna~i i za{to je tako, ali se nadam da }eto jednom prestati. Naàlost, ovako, pod tim stalnimfrontalnim pritiskom islamofobije sa Zapada, koja ov -dje u Bosni nalazi na raznoliko i plodno tlo (i Karadì}i Tu|man su se hvastali da su evropsko predzi|e isla-mu prema Evropi), muslimani se nemaju kad samo-kriti~ki okrenuti sami sebi. A tek bi tu bilo posla.

Hajdemo, molim te, malo progovoriti o sitneì zbilje ipra}akanju u prakti~noj stvarnosti. Gdje su danasBo{njaci, a gdje njihova kultura? Je li mogu}e da jetemeljni ton njihove socio-kulturne egzistencije u vla-sti ideolo{kog mraka i nazadnja{tva? Enver Kazaz,naprimjer, inzistira na njihovoj “o~itoj“ etnofa{izaciji,divljanju velikobo{nja~koga kompleksa, ali i }osi}iza-ciji bo{nja~kih pisaca.Pa, eto, ti si ve} u svom pitanju ocrtao program javnoganga`mana knjièvnog teoreti~ara Envera Kazaza:“ideolo{ki mrak“, “nazadnja{tvo“, “etnofa{izacija“,

“div ljanje velikobo{nja~kog kompleksa“, “kleronacio-nalizam“, “klerofa{izam“, “arhaizirani identitet“,“bo{nja~ke oligarhije“ ovog ili onog vida, “}osi}izaci-ja“... Sve te zastra{uju}e definicije o Bo{njacima ibo{nja~kim politikama, zapravo, sve te rigidne presu-de bo{nja~kom narodu u kolumnama Envera Kazazamo`da mogu posluìti kao opomena, ali detekcijenisu. Sve su to, zapravo, Kazazove psovke, nekakveumstvene, knji{ke psovke, bez sastavljanja je i be, ma -da se, kako ~ujem, pred svojim studentima ne libi nitoga. Neshvatljivo je da stvari, koje nam se obojici, imeni i njemu, doga|aju pred nosom, vidimo takorazli~ito.Svi problemi u Bosni i Hercegovini kao dràvi dolazeod Republike Srpske, koja od svog nastajanja ipo~etaka, neprekidno, otvoreno, jasno, o~igledno i neskrivaju}i to, ru{i ovu zemlju. Ni{ta se u Federaciji(drugom dijelu zemlje) {to ne valja, {to je lo{e i manj -kavo, ne moè sagledati u pravom svjetlu svoje vlasti-te negativnosti zbog neprekidnih ucjena te, nasiljemstvorene srpske polovice Bosne. [to se pak ti~eHrvata u Bosni i njihovog, recimo, “domovinskog rata“,~ovjek se stalno pita pa o kojoj se to domovini, napo-kon, radi...?!Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom dru{tvu i uka kvom politi~kom sistemu ìvjeli, uvijek se moè za -te }i hrpa pjesnika raznih poetika, jedan je lirik, jedansklon misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan pe -si misti~an, a jedan u svojoj poetici moè biti i mra~an.

23BEHAR 101-102


Ne znam {ta sve pisca pokre}e da pi{e osimuro|enog dara, ali znam dvije stvari ko je gana to tjeraju, a to su ta{tina i strah… I ina~e,baviti se umjetno{}u, a ne na praviti u naj-manju ruku ~udo - poraz je i pad!

E, meni dr. Enver Kazaz li~i na ne -kog mra~nog pjesnika upornog usvom mra~nja{tvu i ~ak, ka ko se tosamo pjesniku moè i do goditi,zaljubljenog u svoje mra ~ nja{tvo.On je lijevo orijentirani in te le k tu a -lac veoma ponosan na svo je lijevoopredjeljenje i to njegovo lijevo op -re djeljenje svega ga pro ima i kaoli~nost, i kao knji ev nog teoreti~arai kao kolumnistu.

Ima u Bosni izvrsnih analiti~aradru{tvene stvarnosti i mahom susvi kao i Enver Kazaz lijeve orijen-tacije, ali za razliku od Kazazovihzastra{uju}ih definicija o svomnarodu, volim pro~itati njihove ~la -nke. Bilo bi tako|e zanimljivo upo-rediti osje}anje bo{nja~ke stvarno-sti kako je doìvljava Enver Kazaz iosje}anje bo{nja~ke stvarnostikako je doìvljava publicist FatmirAlispahi}. Fatmir Alispahi} je jedanod rijetkih bosanskih intelektuala-ca koji se posvetio demopediji, a nenegativnim stereotipima svoganaroda. (I, za~udo, od svakoga i sasvih strana je napadan i, ~esto,stravi~no, brutalno vrije|an. Ako jasam nemam hrabrosti, znanja italenta da pi{em kao on, baremmu mogu odati otvorenu hvalu i jato uistinu uvijek, pa, evo, i u ovojprilici, i ~inim). Zanimljivo je da seposlije svakog njegovog ~lankaosje}am posti|en. I ina~e mi nijejasno za{to se oni bosanski inte-lektualci-muslimani, koji djelom,~inom i rije~ju potvr|uju ljudskevrline kao {to su vjera, identitet,patriotizam, ljubav, strah i saàlje-nje za svoj stradali narod, i fizi~ki iknjièvno izop}avaju iz dru{tva...

Da su sve te Kazazove metafore obi}u bo{nja~kog naroda nasilne,govori i ~injenica da je u svoj iz mi{ -ljeni, nezgrapni pojam }o si }i zacijebo{nja~kih pisaca jedva uguraojedan jedini roman jednog jedinogbo{nja~kog pisca, a i o tome bi sedalo polemizirati, ta, rije~ je o um -jet ni~koj tvorbi, a po Kazazu bi totre balo da bude pojava. Poslijeokon~anja agresije na Bosnu i He -r cegovinu odnekuda se pojavila te -za o “tri iste strane“ i Kazaz svimsi lama nastoji bo{nja~ki korpusugu rati u jednu od te “tri iste stra-ne“. Zaista ne èlim, ili ako ho}e{,nisam kompetentan raspravljati oovoj temi, usto veoma cijenim, i tona jedan staromodan na~in, sva-kog nau~nika, pa tako i dr. EnveraKazaza. Ali zamisli da neki Hrvat, ilineki Srbin kaè: “Ja nisam Hrvat“,ili: “Ja nisam Srbin“, ho}e li mu ikopo vjerovati, pa da to ponovi i stoti-nu puta? Ne}e. A zamisli da jedanBo{njak samo jednom izusti: “Janisam Bo{njak“, ho}e li mu ikopovjerovati? Ho}e! Odmah }e musvi povjerovati, i Bo{njaci i ne bo{ -njaci... Nije li to onda malo ~ud -no?... Ili zamisli Ciganina kako nasred ulice vi~e da je veliki romskinacionalist!... Ne idu svi Bo{njaci udàmiju. Samo jedna mala skupinaBo{njaka ide u dàmiju, svegamo`da nekih desetak posto popu-lacije, ostalih devedeset postoBo{ njaka i Bo{njakinja su, zapravo,Kazazovi drugovi i drugarice, oni suta demokratska ve}ina koja odlu -~uje.U Bosni vlada privid muslimanstva,a onda je i taj privid hipertrofiran,nakaradno izvikan, muslimani ne -ma ju utjecaja ni na {ta, u knji ev -nosti pogotovo. I u vascijeloj Bosnisu neprekidno izvrgnuti vrije|anju,napadanju, nerazumijevanju, zas -tra {ivanju i takvim stvarima kakoondje gdje su ve}ina, tako i ondjegdje su manjina...

24 BEHAR 101-102


Za jednu tako veliku i takoduboku knjigu kakvu samèlio napisati bio mi jepotreban cio svijet i sviljudi, sve {to ima na zem-lji, a usto sam htio literar-nim kazivanjem, knjigom,pri~om, pokazati ne{to {toljudi neprekidno, oduvijekìve, a ne vide. Dakako,onaj koji je jednom umro,oslobo|en je smrti, ìvizauvijek. Onda bi trebaloda ìvi i oduvijek.

Bio bih najsretniji da mi se ~ini, alibojim se da je tome upravo tako:Ivo Andri}, nedvojbeno formativanpisac jedne epohe, s velikom odgo-dom no ni u kojem slu~aju stihijski,svakoga dana postaje sve o{trijaideolo{ka razdjelnica, manipulati-van simboli~ki kapital bosansko-hrvatsko-srpske kulturne identi-tarnosti, kojim se zatim testirana{e gra |ansko pravovjerje. Ako,primjerice, Bo{njaci iskaù stano-vitu rezervu prema njegovim lite-rarnim fikcionalizacijama (za{to nere}i i fantazmama) – a vazda je i tolegitimno ako smo u polju knji -èvnosti i ako ga se na silu ne gurau historijske ~itanke – u~as se diègalama i buka i zavr}u se {ije jer jekobajagi posrijedi bo{nja~ka is klju -~i vost i politikanstvo. [i}ar, me |u -tim, od takve projekcije naravnoimaju mali ili veliki komesari lite -ra ture, ali to u cjelini nema veze sknjièvno{}u i pravom na interpre-taciju, a jo{ manje istinito{}uumjetnine.Biblioteka Republike Srpske zab -ra njuju upotrebu ({tampanje) An -dri }a u Federaciji, on je samo srp -ski. Vodi se sudski proces izme|uhrvatskog nakladnika iz Sarajeva isrpske zadu`bine Andri}eve u Be -ogradu, jer je Andri} uvr{ten u bib -lio teku hrvatskih pisaca u sto knji-ga u Bosni.Potpuno si u pravu i to je to, zapra-vo, upravo to, historijska slika o bo -san skom muslimanu se samo po -navlja, i kad Ivo Andri} u svojim dje-lima pi{e o muslimanima i kada semuslimanima spo~itava kako to~itaju Andri}eva djela, to je uvijekisti nepromijenjen pogled na bo sa n -ske muslimane. Jer u tim po le mi -kama da li je Andri} toboè, ili jeuistinu ru`no pisao o muslimanimaBosne, vi{e se ne radi o tome dajeste, ili da nije, nego se radi upravoo tome {to si i sam rekao, da jenedopustivo {to muslimani prim je -}uju da ih Andri} mo`da vrije|a.

Autor si nekoliko novohistorijskihromana. U njima, ~ini se, traga{ zapojedina~nim i kolektivnim izviri-ma, posve svjestan uvira u kojimasu se Bo{njaci ~e{}e nasukavalinegoli komotno ivjeli. U njima eta-blira{ potragu za identitetom poje-dinca, jezika, svijesti, pam}enja i sl.Neki, poput Muzafera u Ugursuzu,podsvjesno osloba|aju zamukli,izgubljeni glas vlastite, ali, doimase, i narodne muke, izri~u velikaindividualna i univerzalna pitanja iùde za odgovorima. “Oboàvaju liBo{njaci izmi{ljenu pro{lost“ -kako se pogre{no i nezgrapno pitaKazaz zanemaruju}i da vjeruju}ime|u njima mogu oboàvati samoBoga - ili samo traè da im sepro{lost vrati? To nipo{to, po momrazumijevanju stvari, ne zna~i ipovratak u pro{lost.Slika Muhammeda, alejhisselam,koji se prije ~etrnaest stolje}a,dakle, u pro{losti, jedne prilike,nasmijao tako da su mu se vidjelisvi zubi, i kutnjaci, je slika koja,jasna, ìva i o~aravaju}a, potresna,uputna i podu~avaju}a stoji ispredmene na ogromnom, praznom inerazaznatljivo dubokom zidumoje budu}nosti. Pro~itao sam ujednom hadisu da se tako nasmi-jao, pa iako do nas njegov lik nije

dopro niti }e, nije te{ko zamislititamnoputa Arapina duge crnekose, bijelih zuba... a za ovaj osmi-jeh o kojem govorim nije mi potre-bno ni to, uostalom, to je bio gro-moglasan smijeh, a ne osmijeh. Aveliko je pitanje da li stotine hiljadaslika lika Isaa, alejhisselam, slika-nih kroz stolje}a, uistinu do~arava-ju lik Isaa, alejhisselam. Ali ako ja

25BEHAR 101-102


Vje~nika sam pisao dugo,pa`ljivo, svim svojim bi}em.Kada se u mojoj mladosti(oko 1964. 24 godine mi je)Vje~nik, otprilike i maglovi-to, za~eo, nisam ga imao nikao ideju, ni kao temu, nikao misao, pogotovo ne kaoknjigu, samo sam ga sna -`no osje}ao, naslu}ivao, ajo{ nisam znao ni {ta }e biti,ni {ta }e kazivati, ni kako;osje}ao sam ga samo kaosvoju istinu, kao svoje izi-stinsko srce, kao ono po~emu jesam.

sada imam pred o~ima taj smijehBoìjeg poslanika Muhammeda,alejhisselam, {ta je tu pro{lost? Paja njega upravo sada ìvim i volim![ta je tu pro{lo, {ta sada{nje, a {tabudu}e?Ne vidim {ta to ~ovjek ima osimpam}enja i sje}anja! Davno sam sejo{ usudio izre}i da pro{lost nijepro{la, a da je historija jedna ne -isc rpna, ìva, stvarna, fakti~ka,pul siraju}a storija i za onog kojiho}e da pi{e i za onog koji ho}e da~ita. I ko kaè da je historija defini-sana jednom za svagda? Zar suzlo~ini u Srebrenici pro{li? Ako supro{li, zna~i li to da ih vi{e nema?Ako ih nema, zna~i li to da ih nika-da nije ni bilo?... Ni{ta nije pro{lo,sve {to se dogodilo uvijek se i ne -pre kidno doga|a... Nikad ne}u zaboraviti drasti~nu,du hovitu i iznenadnu opasku prof.dr. Kemala Zuki}a na promocijinje govog djela Islamska arhitektu-ra (2001.) u kojem se pominju ibrojna imena Bo{njaka slikara iarhitekata za koja mi u Bosni nikadnismo ni ~uli, niti ih znamo. “Na{eneznanje o nama je grandiozno!“,rekao je dr. Zuki}, upotrijebiv{i ba{taj pojam “grandiozno“. I ja sam seonda poku{ao sjetiti barem jednogimena od preko pet stotina imenapjesnika Bo{njaka koji su tokom tristolje}a pisali na turskom, perzij-skom, arapskom i bosanskom jezi-ku i nisam se sjetio nijednog. Za -ista je bo{nja~ko neznanje o sebi,ni manje ni vi{e nego “grandiozno“,kako se izrazio dr. Kemal Zuki}. I toda Bo{njaci oboàvaju izmi{ljenupro{lost, samo je jo{ jedna Ka za -zo va psovka. Mizernu zaradu dono-si takva psovka...!Ali iz utrobe zemlje, ili iz utrobe lju -dske du{e, magma }e kadli-tadliprovaliti.Roman Ugursuz pisan je potpunonesvjesno, zaista nisam znao {ta topi{em. Zavr{io sam ga kada samnapunio dvadeset {est godina,

objavljen je kada sam imao dvade-set osam (1968.), ali tek tridesetgodina poslije shvatio sam {ta je toiz njega provaljivalo. Mu zafer kojikao gluhonijema nakaza sve lucid-nije otkriva svoj identitet, nakazakoja je najzad progovorila, nakazakoja je poèljela da ponovo zanije-mi!

Slaè{ li se s mojom tvrdnjom datvojom romanesknom imovinom, aona je pogolema (Ugursuz, Ka ra -beg, Bra}a i veziri, Knjiga AdemaKahrimana napisana NedàdomIbri{imovi}em Bosancem) vrhuniVje~nik? On je monumentalna sagao dugovjekom hodu kroza vrijeme.S ni~ime usporediva, barem kolikoje meni poznato, unutar ju`nosla-venskih knjièvnosti. Usuprot tren-dovskim duhovnim pustinjamakojima obiluje ne samo be-ha knji -èvna ponuda, moglo bi se posi -gur no dokazati da mu je prispodo-biva ideja o knjièvnosti kao duhov-nom entitetu. Vje~nika sam pisao dugo, pa`ljivo,svim svojim bi}em. Kada se u mo -joj mladosti (oko 1964. 24 godinemi je) Vje~nik, otprilike i maglovito,za~eo, nisam ga imao ni kao ideju,ni kao temu, ni kao misao, pogoto-vo ne kao knjigu, samo sam gasna`no osje}ao, naslu}ivao, a jo{nisam znao ni {ta }e biti, ni {ta }ekazivati, ni kako; osje}ao sam gasamo kao svoju istinu, kao svojeizistinsko srce, kao ono po ~emujesam, jer sam znao da ovo mene{to traje i istrajava nije ono pravo,da sam negdje duboko skriven i dataj skriveni ja otkriva Vje~nika. Ume|uvremenu napisao sam svesvoje knjige ne znaju}i jo{ kako danapi{em Vje~nika. Dok sam, reci-mo, pisao Ugursuza, meni su podpero dolazile re~enice koje su setako lijepo i tako lahko uklapale i utkivo Ugursuza, ali ja sam ih pre-poznavao kao Vje~nikove i jedno-stavno sam ih brisao i odbacivao, a

26 BEHAR 101-102


Ali ako ja sada imam predo~ima taj smijeh Bo ijeg po -slanika Muhammeda, alej -hisselam, {ta je tu pro {lost?Pa ja njega upravo sada ì -vim i volim! [ta je tu pro{lo,{ta sada{nje, a {ta budu}e?Ne vidim {ta to ~ovjek imaosim pam }e nja i sje}anja!Da vno sam se jo{ usudio iz -re }i da pro { lost nije pro{la,a da je hi s torija jedna ne is -cr pna, ì va, stvarna, fak -ti~ka, pul si ra ju}a storija i zaonog koji ho }e da pi{e i zaonog koji ho }e da ~ita.

*U Bosni vlada privid mu sli -manstva, a onda je i taj pri -vid hipertrofiran, nakarad noizvikan, muslimani ne ma juutjecaja ni na {ta, u knji e v -no sti pogotovo. I u va scijelojBo sni su ne pre ki d no izvrg -nuti vri je |a nju, na padanju,nerazumi je va nju, zastra {i -va nju i ta k vim stva rima ka koondje gdje su ve}ina, ta ko ion dje gdje su manjina.

*ôvjek danas ivi u svom pa -k le nom raju u ovostranosti iide ka samouni{tenju, mu s -liman se nada Boìjoj mi lostiu onos tra nosti, jer zna dastvarnost ni je ovdje… Mo ese svuda biti mu s li man, ~aki u Holandiji i u Am e rici, ali jebiti musliman svu da po ku -|e no, pa i u Bo s ni.

nisam znao ni {ta je Vje~nik, ni gdje bi spadale tere~enice u Vje~niku, iako su se, eto, skladno nizale i uUgursuzu. Kada bi me ne{to u ìvotu zaboljelo, kada bimi bilo jako te{ko, a tako sam se dugo vremenanaj~e{}e i osje}ao, osamljivao bih se, koncentrisao iispisivao re~enice iz Vje~nika kojeg jo{ nije bilo ni pozamisli, ni po imenu, ni po ideji. Osje}ao sam da tere~enice pripadaju Vje~niku po zvuku, po iskrenosti,po istinitosti, po tome {to potpuno nalijeù na ono o~emu govore, po neumoljivoj te`nji da budu jasne i –ta~ne, ali gdje spadaju, kad jo{ nisam imao ni nago-vje{taj kakva sadràja koji pripada Vje~niku, nisamznao; prepisivao sam te pasuse istrgnute iz nekakvogteksta koji nigdje jo{ nije postojao, prenosio ih nakomade malo debljeg papira i vatrom nagorijevao ivicepapira da izgleda kao da sam dio starog rukopisa spa-sio iz nekog poàra, a onda takve nagorjele papiredugo nosao po dèpovima i ponekad ih ~itao sebi zautjehu i izdaleka pokazivao ponekom prijatelju... Paipak sam jednostavno znao da to pripada samo i jedi-no proznom tkivu Vje~nika, iako ga jo{ nigdje nema. I,te, takve, jednostavne a kompleksne re~enice su mesabirale, saìmale, vra}ale zbilji, vra}ale u ìve, obna-vljale moju snagu, lije~ile moju du{u, osloba|ale mepatnje, ulijevale ogromnu nadu da }e me jednog dana(takve re~enice) negdje izvesti, izvesti na selamet i kao~ovjeka i kao pisca. Ja sam tada zapravo kri{om,samozatajno, dodu{e (i sre}om), samo knjièvno, teìosavr{enstvu svom svojom snagom. I tako ~etrdesetakgodina.Odmah, od samoga po~etka, ideja Vje~nika je bila,dakako, smrt. [ta bi drugo bilo dostojnije mog kraj-njeg zanimanja? I to ~ovjek koji je umro, pa oìvjev{i –ìvio. Zanimalo me je kako se vidi ovo {to ~ovjek ìvi izvizure onoga koji je iskusio smrt, pa sve ponovo gleda.Trebao mi je samo jedan malo druga~iji, ali potpunugao gledanja; ~inilo mi se da se tu nalazi ne{to otkri-vala~ko, ne{to {to nam je nadohvat ruke, a {to ne vidi-mo, jer je mo`da preblizu. Odmah se, naravno, ukazaoLazar koga je iz mrtvih uskrsnuo Isus Krist. I u prvimah mi se ~inilo da je to - to. Lazar je uistinu imao toiskustvo umrlog. Ali to iskustvo Lazarovo bilo je podmojim perom te{ko iskustvo i nekako ograni~eno,suvi{e li~no, kratkotrajno.Onda se Lazar ugasiosasvim, jer smrt jene{to s ~im se nijeigrati, smrt je defini-tivna, ako se umre,zaista se umre,nema se kud! Mo}ijednog Boìjeg Po -

sla nika, u ovom slu~aju Isaa, alejhisselam, i uskrsliLa zar nisu mi mogli biti od pomo}i, to {to se dogodiloLazaru je ~udo, a meni je bio potreban samo malodruga~iji, ali iskustven, isku{an, odìvljen pogled naljudsku svakodnevicu, ljudske odnose. Ovdje, s uskr-slim Lazarem, sam imao samo ekskluzivan fenomen.A ja sam èlio da moj junak, osim {to ima iskustvo sonu stranu ìvota, bude i ìv, da ponovo uistinu ìvi. Ato ne moè mrtav. Kada je Lazar uskrsnuo, svi sumogli vidjeti i uvjeriti se da je u njegovim o~ima zaistabilo usa|eno mra~no i stra{no iskustvo smrti, vi{enikakve vedrine i radosti nije bilo u njegovom pogledu.A ja nisam htio to. Zapravo, i sada kada pomislim naVje~nika koji je, eno, za sada, barem u dvije knjige,zgo tovljen (Vje~nik i El-Hidrova knji ga), meni se ~inikao da sam ja go di -com svo ga prs -ta trebao do -dirnuti jed -nu je di nuta ~ku nane bes komsvodu i ta -da bi se vra -ta otvorila zaVje~nika i jabih ga ugle-dao. Ali kojaje to ta ~ka naogromnomne bu ponad me ne,a mogao sam je po tra -ì ti i darnuti samo jed-nom? Oni koji igraju Bingomogu oku{ati svoju sre}usvake sedmice, a ja sam imaosamo jednu priliku za cio svojìvot. I rekao sam, ako svestavljam na jednu kartu, pamerak je i propasti. I ja sam tuta~ku na {ao i - darnuo je!

Du go, dugo gledao une bo, ispruìo ru -

ku i prstomdo takao

27BEHAR 101-102


nebeski svod. I zasada sam napi-sao Vje~nika i El-Hidrovu knjigu... Inije mi nikakav merak propasti, {tose toga ti~e!Za jednu tako veliku i tako dubokuknjigu kakvu sam èlio napisati biomi je potreban cio svijet i svi ljudi,sve {to ima na zemlji, a usto samhtio literarnim kazivanjem, knji-gom, pri~om, pokazati ne{to {toljudi neprekidno, oduvijek ive, a nevide. Dakako, onaj koji je jednom

umro oslobo|en je smrti, ìvi zau-vijek. Onda bi trebalo da ìvi i odu-vijek. Tako sam se obreo u drev-nom Egiptu i to {to sam dalje idublje u pro{lost mogao, sve do u2950. godine prije nove ere. Dasam imao smjelosti, trebalo je daodem do Atlantide. Ali suvi{e jetanano i osjetljivo to {to se ljudskaosje}anja kroz povijest nisu u bit-nom, osnovnom, izmijenila da biostalo o ~emu bih pisao moglo biti

neta~no, ili izmi{ljeno. (Ljudskapovijest je ionako fantasti~na, pa ikad je ta~na!) Tako se pojavio sta-roegip}anin, pisar Neferti. Ali sepojavio i pojam zamiranja. Nefertije zamro, a nije umro, ali je njego-vo zamiranje bilo iskustvo smrti.Sada iz iskustva smrti moè dakaè {ta i kako vidi, a ìv je, za raz-liku od Lazara koji gleda mrtav, jerje dignut iz groba. Ali ivot i smrt susamo u Boìjim rukama, ako topisac ne zna, onda grije{i, ili pi{ene{to drugo, a ne ono {to treba, neistinu, ne ono {to je pravo i ta~no.Usto, moralo se dogoditi i ovo:kakvi su ljudi? Svakakvi, da ne ka -èm, uglavnom, hr|avi... Ali niko ini{ta ne pori~e da se nekad negdjemoè roditi i sasvim dobar ~ovjek,sasvim dobar i u dobrim prilikama.I da mu se, dodu{e, barem za krat-ka vijeka, ne dogodi ni{ta {to bi gaobatalilo. A kada kaèm obatalilo,ho}u da kaèm usmrtilo, psihi~kiubilo. To je Neferti. I ostaje samojo{ to da shvati da je smrt u gre{ki,grijehu, i da se sklanja i povla~i akonije siguran da moè ìvjeti ~estitoi kako treba. A {ta zna~i ne grije{itizna odmah ~ak i dje~ija du{a, tonije te{ko shvatiti. ôvjek instink-tivno osje}a kad grije{i i te se stva-ri u ljudskim odnosima nisu promi-jenile tokom ovih pet milenija povi-jesti. Gubitak integriteta, gubitakdu{e ({to je jednako s ~ovjekompsihi~kom smr}u) ~ovjek osje}ajednako na svim meridijanima i usvim vremenima. Ali mo`da je naj -ve}e ~udo {to je Neferti ro|en kaodobar ~ovjek, mo`da ve}e i od nje-gove dugovje~nosti, jer kada nakonzamiranja shvati da je kakva po -gre{ka, njegova, a ~esto i tu|a,korak smrti, on ve} stvari donekleuzima u svoje ruke. On, dodu{e,moè stolje}ima, ~u vaju}i se grije-ha i pogre{aka, uzmicati smrti, aline zna~i da je sasvim moè preu-zeti iz Stvoriteljevih ruku. I on tonaslu}uje od samoga po~etka, jo{

28 BEHAR 101-102


29BEHAR 101-102


u Egiptu, zna “da nad njim nekobdi“. ôvjek ima dvije smrti, jednukoja je u Boìjim i jednu koja je unjegovim rukama. Ona koja je uBoìjim rukama Ne fe rtija se neti~e, nju ne moè ni odgoditi, nipomaknuti, ti~e ga se ova koja zavi-si od njega. Jer ako mu Bog dadneda ìvi dugo, sto lje }ima, odNefertija zavisi ho}e li mu ìvjetibiti te{ko, ili lahko. Bi}e mu lahkoako ne bude ìvio gre{no, a bi}emu te{ko ako se oda zlu.Za{to je Bog nekom ljudskom bi}upodario dugovje~nost, ne moramoznati ni mi, ni ~itaoci, ni sami Nef -e rti, bilo bi zanimljivo da znamo, aline moramo. Ali tek kada se su -o~imo s tom nevjerovatnom ~inje-nicom Nefertijeve dugovje~nosti(on je do sada, 2011., odìvio okopet hiljada godina), shvatimo daFeniks nije izmi{ljen! To je, kao {toznamo, ptica koja se svakih petstotina godina ra|a iz vlastitog pe -pela. Zna~i ima i to! Niti je mogu}eda Neferti ìve}i tako dugo nikako inigdje ne pogrije{i, pa znao za to, iline znao, niti je mnoge godine mo -gu}e ìvjeti bolestan i star. I Nefertizaista ìvi neprekidno svoju najbo-lju ìvotnu dob. [ta se zbiva nakonproìvljenih pet stotina godina?Neferti stari onoliko dana koliko jegrijeha za to vrijeme po~inio. I akogri jesi nisu veliki, on se ponovopod mla|uje i nastavlja svoj hod iz -bje gavanja du{evne smrti u svimtim svojim raznolikim ìvotima uovoj, ili onoj zemlji, s ovim, ili onimna rodom. I, eto, sve je, izgleda,pos tavljeno kako treba. Pa ipak,Ne ferti je plod ma{te jednog pisca

iz Bosne, nema Nefertija na velikojmapi knjièvnosti. I pitanje je ho}eli on na toj mapi postojati? Ne bi libilo nu`no predo~iti ~itaocu jo{ ko -jeg dugovjekog iz riznica svjetskekulture i knjièvnosti da se vidi daNeferti nije usamljen, a prirodno bibilo da se Neferti s njima i upozna iuporedi, hem ima vremena, hemdugovjekih i besmrtnih i nema ba{mnogo na spisku. Prvo dugovjeko ljudsko bi}e koje jepisar Neferti potraìo bio jeUtnapi{tim iz Epa o Gilgame{u.Utna pi{tima je na{ao negdje u Me -zo potamiji i s njim i s njegovom è -nom, na svoju veliku radost i zado-voljstvo, proveo jedno vrijeme, ìvioi druìo se. Utnapi{timu je bila databesmrtnost koja, dakako, zavisi odbesmrtnosti ljudskog roda, ali je itakva u Nefertiju izazivala ogromno~u|enje i znatièlju. Jer Neferti jeznao da, iako dugovjek, on sammoè umrijeti svaki ~as. Na pisa -re vu àlost, to drugovanje s Utna -pi {timom nije potrajalo, jer je veli-ka razlika izme|u njega, Nefertija,kao, da ipak kaèmo, obi~na ~ovje-ka, i jednoga Utnapi{tima kome jeEa podario besmrtnost. Razlike ure lacijama kojima je obdaren Ut -na pi{tim s relacijama kojima je ob -daren Neferti su zaista velike, bezobzira na ve} ostvarenu ~udesnu

dugovje~nost egipatskog pisara odsedam stotina i petnaest godina tuu dvadeset i drugom stolje}u prijenove ere. (Vje~nik, str. 72., Zalihica,2008.) Potom sam samo jedan jedi-ni put u nekoj Hegelovoj knjizi, ukojoj se na jednom mjestu ras -prav ljalo o gr~kom pojmu besmrt -nosti, u jednoj fusnoti nai{ao napo datak da se pominje neki Grkkoji je umislio da je besmrtan i ni -kada vi{e, ni do dan-danas, i poredupornih poku{aja, niti sam na{aotu knjigu, niti tu fusnotu, ali iz tefus note je nikao Aidenej. O Utna pi -{ timu je Neferti ~itao, a za Aideneja~uo, ali je potraìo i na{ao obojicu.Aidenej je izma{tan, taj lik je u cije -lo sti plod moje ma{te, ali je Ne fe r -tijev, odnosno tada ve} Abdullahovsusret s Ahasverom u [amu, pot-krijepljen mno{tvom ~injenica, jero Ahasveru, Lutaju}em Jevrejinu,znaju u svim zemljama Evrope, pa iAmerike ve} nekoliko stotina godi-na. I o njemu su razni pisci pisali narazli~ite na~ine. U Vje~niku je jasnopredo~ena jedna bitna stvar za{toje staroegipatskom pisaru ve}milenijumima svaki dan ìvota is -punjen zadovoljstvom i rado{}u, aAhasveru, ve} tih prvih osam stoti-na godina ìvota, gor~inom i tere-tom. Za{to staroegipatski pisar èlida ìvi zauvijek, a Ahasver ne èlida ìvi vi{e nijedan dan? Odgovor jeveoma nalik sebi: zato {to je Jevreju svom ìvotu i nehoti~no ~estogrije{io, a Egip}anin, najprije neho-ti~no, a onda i svjesno, nije grije{ionikako (onoliko koliko je to, nara-vno, obi~nom smrtniku uop}emogu}e). Du{evno umrlom ~ovje-ku ìvot je nepodno{ljiv (vampir

Osnovni pojam humanisti~ke religije neoliberalne dogmeljudska prava je pogre{an, moè se re}i prava za sve ljude, ane moè se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo da su ostva-rena (kao {to su ostvarene ljudske o~i, ili ljudske ruke).

Svom snagom sam htio i èlio da moje rije~i budu tako pot-pune da kad napi{em ki{a, papir bude mokar. I ja samdolazio do zida savr{enstva; da, do zida, preko se nijemoglo. Bio je to ogroman, kao od svjetlije boje granita,ugla~ani zid iza kojeg jeste bilo potpuno savr{enstvo.

ima druga rje{enja). Kao legenda Ukleti Jevrej jemnogo odre|eniji nego Ukleti Holandez na ~ijembrodu staroegipatski pisar, u {esnaestom stolje}unove ere, plovi gotovo sedam godina. Ahasvera se,manje-vi{e, ni u ~emu nije moglo mijenjati. UHolandeza, osim odre|enja da ga je Bog prokleo daluta morima, moglo se promijeniti mnogo {ta, ~ak iime. Tako u Vje~niku Holandez okon~ava svoju sudbi-nu u Jadranu, a ne, recimo, u nekom nor ve{kom fjor-du. Za razliku od Egip}anina, i Jevrej i Ho lan|aninsvoju dugovje~nost nose i osje}aju kao te{ku, nepo-dno{ljivu kaznu. Potom se pojavljuju Arapin El-Hidr iPerzijanac El-Kaim. El-Hidr ìvi ko zna od kada iìvje}e ko zna do kada, jer se napio vode ìvota(Hajata); El-Kaim, kao {iijski imam, nakon male, ìviveliku skrivenost. I El-Hidr i El-Kaim su sveti, bezgr-je{ni ljudi i ne osje}aju teret vremena. Ni Indijac budi-satva Baradva|a ne osje}a teret vremena, iako jedugovjek poput Egip}anina, Mezopotamca, Jevreja,Holan|anina, Arapa i Perzijanca, on osje}a samo teretuskra}enosti paranirvane. I to je {est dugovjekih kojeglavni junak Vje~nika susre}e u svom dugom ìvotu i~ije sudbine poredi sa svojom.

Ipak, za{to neki svoj dugi ìvot osje}aju kao kaznu, aneki ne? U samim po~ecima, kada se tek stao nazirati, Vje~nikse zvao Jednodnevni (i{lo se na to da ~ovjek ìvi krat-ko, kao vodeni cvijet – simboli~no jedan dan, otudaJednodnevni, jednodnevni kada se uzme u obzirNefertijeva dugovje~nost i pet hiljada godina ljudskecivilizacije), a kako se htjelo pokazati fantastiku real-nog u svim sferama ljudskog ivota, vanjskim i unutar-njim, knjiga je imala i jedno vrijeme radni naslovA~ovjek, u smislu ne-~ovjek, ne u smislu ne~ovjek, ilinad~ovjek, nego u smislu neke realne potpune izokre-nutosti onoga {to je ljudsko bi}e. Po mom mi{ljenju,najbliì sam takvoj viziji u El-Hidrovoj knjizi, ako se unjoj prate odnosi stvarnog i nestvarnog. Jedan odVje~nikovih radnih naslova bio je i Posljednja knjigaovoga svijetu. Pi{u}i Vje~nika i ùde}i napisati poslje-dnju, potpunu, apsolutnu knjigu, poslije koje vi{e nebio bilo knjiga, nekoliko puta sam dolazio do zidasavr{enstva. (Da se pi{e posljednja knjiga odavno todokazuju Dòjs, Kafka, Beket i Borhes; a kada svenestane, pa i posljednja knjiga napisana rukom ~ovje-ka, i kada Bog Zemlju ra{~erupa k’o {aku vune, osta}ejedino Tolstoj i Dostojevski!)Zaista sam svom snagom ùdio napisati potpunu knji-gu daju}i joj sve {to je traìla, pa ~ak i onda kada je to{to je traìla prevazilazilo moje znanje i nadilazilo mo -ju pretpostavljenu spisateljsku vje{tinu. Ona bi jedno-

stavno rekla: ako me ho}e{ – mora{ to. Pa ja to neznam. [ta me briga, tvoj problem!Osim do zida savr{enstva dolazio sam i do jednogdubokog bunara u ~ijoj tami bi na povr{ini vode s vre-mena na vrijeme bljesnuli repovi i repi}i re~enica, kra-jevi, posljednje rije~i re~enica, za~udo, nikad po~eci.Hitro bih sunuo rukama dolje u taj bunar, hvataore~enice za repove, bacao o plafon iznad glave u svo-joj sobi, one bi padale na papir ispred mene, a ja ihhitro olovkom biljeìo dok nisu i{~ezle. Svom snagom sam htio i èlio da moje rije~i budu takopotpune da kad napi{em ki{a papir bude mokar. I jasam dolazio do zida savr{enstva; da, do zida, preko senije moglo. Bio je to ogroman, kao od svjetlije bojegranita, ugla~ani zid iza kojeg jeste bilo potpunosavr{enstvo. Ali tamo za mene i, ina~e, za ljude, nijebilo ni~ega, ni~im se nisi mogao okoristiti. [tavi{e,morao sam se nekoliko koraka odmaknuti od zida,ovamo, unazad, da bih mogao da pi{em. Ako bih seprimakao zidu, tamo je sve prestajalo i ja sam izbe-

30 BEHAR 101-102


zumljen hvatao objema {akamasvoj pisa}i sto za kojim sam sjediopi{u}i Vje~nika, potom naglo usta-jao od stola i kao bez glave bjeào iod pisanja i od ku}e i od svega.Danima sam lutao uokolo i danimami je trebalo da se ponovo sabe-rem. Pa ipak Vje~nik je napisankako je mogao i morao biti napisanu devet poglavlja do 2005. godine, aonda i u jo{ deset poglavlja El-Hidrove knjige 2010. Vje~nik i{}ejo{ jednu knjigu koja bi ovamo gle-dala iz daleke budu}nosti, ali pita-nje je da li }u imati snage da jenapi{em, jer odjek na koji su nai{liVje~nik i El-Hidrova knjiga nije niblizu mojim nadanjima i o~ekiva-njima i to u meni ubija volju danastavim pisati...

Poku{aji {lampavoga knjièvnokri-ti~koga uniàvanja Vje~nikovih vri-jednosti, me|utim, doga|ali su sena dva fona – estetskom, u smislukriti~arskih insinuacija da je glavniprotagonist Vje~nika AbdullahMisri el-Bosnawi plo{an, plakatanlik, i ideolo{kom – da je Vje~nikme tafizi~ka bajka s tezom, verti-kalno impostirana. U njemu je Bog,naime, i stvarni i simboli~ki kapital.Za{to bi to bio razlog za panjkanjesvjetonazora upakirano u toboèknjièvnokriti~ku argumentaciju?Uop}e, {to misli{ o (dis)kvalifikaci-jama po kojima su duhovne istineanakronizmi, a vjera patrijahalaninstitut koji se ima protjerati izknjièvnosti? Ako i mal~ice pretje-rujem, ne moè se odre}i da je urecentnoj zapadnoj knjièvnostite{ko na}i naratora konstituiranogna vjerskoj podlozi. Nalazimo se u vremenu potpunehalabuke, potpuna sljepila, vreme-nu u kojem je umjetnost uvreda,kako neki dan re~e jedan poznatisavremeni doma}i dramski pisac.Ti “poku{aji {lampavoga knjièvno-kriti~koga uniàvanja Vje~nikovihvrijednosti“ uglavnom su rezultatpogre{nih, neta~nih premisa o ro -ma nu, a ponekad se romanu prila-zilo i na krajnje surevnjiv, knji ev -nom vrednovanju neprimjenjiv na -~in. Ponekad se romanu prilazilokao da se radi o piscu po~etniku.Ali ~ini mi se da Vje~nika jo{ nikonije kako treba pro~itao, ni oni kojusu mu prilazili s ljubavlju i dobro -ho tno, ni oni koji su mu prilazili smr`njom i predrasudama. Svima jepro maklo da pro~itaju ono {to pi{e!Vje ~niku su svi sudili i presu|ivali,niko ga naprosto nije ~itao. [to seti~e samoga islama, od devet po g -la vlja romana samo se jedno, i tosedmo, bavi, uslovno re~eno, isla-mom, jer sve vrijeme, uvijek pi{emsamo svoju pri~u, pa ipak kao da jeislam bio nepremostiva preprekada roman bude pro~itan. “Iako se

to ne tvrdi ba{ eksplicitno, postoji uovom romanu neka vrsta musli-manske samosvijesti zasnovane nastavu da je islam superioran dru-gim velikim monoteisti~kim religi-jama jer ‘zna vi{e od njih’; u sebisupsumira proroke i u~enja pret-hodnih religijskih sustava. Islam, uIbri{imovi}evoj interpretaciji, nenegira ni ne unizuje druge religije,ali ukazuju}i im du`no po{tovanje,on ipak polazi od postavke da tekvjersko u~enje proroka Muhamedanudi pravi, potpun i ispravan put doBoga.“ (Velimir Viskovi}: Je liVje~nik doista postmodernisti~kiroman?, Odjek, Sarajevo, 2007.)Tako|er: “Allah je ~vrsta to~ka okoju je oslonjen svjetonazor nara-tora, a i autora ovoga romana.“(Isto, V. Viskovi}, Odjek, Sarajevo,2007.) “Dosada{nji uvid u recepcijugovori mi da dio javnosti ovu knjigudoìvljava kao vrhunsko, dugoi{~ekivano djelo koje moè imatiklju~nu ulogu u nacionalnom i vjer-skom osvje{}ivanju Bo{njaka, dje -lo koje im vra}a samopo{tovanjenakon svih patnji i poniènja kojimasu bili izloèni u posljednjem ratu,koje ih vra}a religiji koja ~ini njiho-vu ljudsku bit i tijesno je preplete-na s bo{nja~kim etnicitetom.“ (Isto,V. Viskovi}, Odjek, Sarajevo, 2007.)“Oni, pak, bo{ nja~ki intelektualcikoji suvremenu Bosnu doìvljavajukao sekularnu dràvu, s ja~im os -lon cem na Europu i suvremenu za -pad nu umjetnost, zasigurno u Ibri -{i movi}u ne}e prepoznati svojegabarda.“ (Isto, V. Viskovi}, Odjek,Sarajevo, 2007.) Ja se g. Viskovi}uzahvaljujem na zapaànjima, alinijedna od navedenih implikacijaVje~nika nije bila moja knjièvnaintencija. Usto sam, ako smijemdodati, i to nimalo formalno, naj-dubljeg uvjerenja da roman Vje~nikpo svemu pripada evropskoj knji -èv nosti i savremenoj zapadnojumjetnosti, nadam se, oboga}uju}iih...

31BEHAR 101-102


Zar su zlo~ini u Sreb -

renici pro{li? Ako su

pro{li, zna~i li to da ih

vi{e nema? Ako ih ne -

ma, zna~i li to da ih

nikada nije ni bilo?...

Ni{ta nije pro{lo, sve

{to se dogodilo uvijek

se i neprekidno do ga |a.

Za{to se kultura zaborava nametnula kao cariniksvemu {to se sje}a? Za{to je motiv ljudske dugovjeko-sti/besmrtnosti ispao iz vremana, iz mode? Uostalom,za{to on slobodarski duh, ako je uistinu slobodan,uop}e ìvcira? Imam dojam da je pitanje grijeha, kojeobilato tematizira{, likvidirano iz knjièvnosti i da je iono tako|er “uteg“ Vje~niku, {tovi{e jedan od klju~nih.Da je ovo {to gledam, pjevam i ma{em rukama sve? Jau to ne mogu da vjerujem. U to ~ovjek, uostalom, nika-da, od samoga svog po~etka, nije ni povjerovao. Nemani{ta od kazne, grijeh se mora ili sprije~iti, ili oprosti-ti. Pa o ~emu se zapravo radi? Pa ni o ~emu, samo ouljudbi. Pa i kad je Vje~nik u pitanju, radi se samo ouljudbi. Do sada je bilo mnogo neuljudnoga u odnosuna Vje~nika.

Knjiga Adema Kahrimana iz druk~ijeg je “klju~a”, izsvjedo~enja neposrednog uàsa. Ona nastoji sprije~itive} po~injeni zlo~in.Februara mjeseca 1992. godine napisao sam ~lanakpod naslovom “Srpske du{e i ~etni~ki naum“. Dozvolimi da ti citriram dvije-tri re~enice: “…Samo nikadavi{e ne}u zaboraviti da je muslimanski narod protjeri-van sa svoje hiljadugodi{nje zemlje, ubijan i satiran. Isabijan u rije~ “neopredijeljen“. Vi{e nikada ne}uzaboraviti da je 1991. godine jugoslovenska vojskaotvoreno stala na stranu samo Srba, iako su tu vojskupravili i pla}ali svi narodi Jugoslavije, i ne}u nikadazaboraviti da srpska stranka u Bosni i Hercegovinimoju du{u rastavlja, pritiskaju}i me svakojako, oddu{a mojih prijatelja Srba. A da ne govorim napamet,evo prizivam i pozivam ovih devet srpskih du{a.“Potom ~lanak pod inicijalima imena i prezimena devetljudi, Srba, koje sam znao i poznavao, opisuje njihove

du{e. Evo ponovo inicijala tih ljudi: B. P., B. S., G. V., S.T., M. ^., M. A., D. [., \. S. i D. [. Za neke od njih, dva-deset godina nakon {to sam ~lanak napisao, ne znamni gdje su ni da li su ivi, ali nijedan od njih niti je pri{ao~etnicima, niti je oti{ao u ~etnike. Ponosan sam na tu,pretpostavljam – slu~ajnost! (Pogledati: N. Ibri{i -movi}: Izabrana djela, Svjetlost komerc, Sarajevo,2005., Ruhani i {ejtani inspiracija, str. 34.) Kao {to namirem nad Bismillom kojom je Allah,uzdam se trajno, pomilovao bosanska brda, isto takonamirem i nad katoli~kim dahom i mirisom Bosne kojikao p~ela matica oko sebe skuplja i emanira, recimo,fra Mirko Majdandì}, gvardijan Fojni~kog samostana.Kaèm namirem, jer moja je snaga mala za ne{to pre-gnantnije, snaga jednog jedincatog ljudskog bi}a.I to su dvije sli~ice iz ìvota mene-Bo{njaka naspramonoga {to se zove bosansko srpsko-pravoslavno inaspram onoga {to se zove bosansko hrvatsko-kato-li~ko u jedinoj mi zemlji i domovini. Dvije nemo}nesli~ice naspram uàsnog i krvavog bosanskog usuda.

Bo`jim odre|enjem ovdje se razgovor s NedàdomIbri{imovi}em zavr{ava. Smrt ga je naprasno prekinu-la. Kako rekoh, posljednja dva odgovora ostala su tekskica. @elio sam, èljeli smo Nedàd i ja razgovaratijo{ o mnogo~emu, osobito o El-Hidrovoj knjizi. Stoga,kao nekovrsnu kompenzaciju za na{ nedovr{eniposao, Behar objavljuje svojevrsni autopoeti~ki tekstrahmetli Nedàda o El-Hidrovoj knjizi. Kao satisfakci-ju za El-Hidrovu knjigu i njezina autora, a mo`daponajprije na{u utjehu.

32 BEHAR 101-102


Bez obzira na to u kom dobu, u kakvom

dru{tvu i u kakvom politi~kom sistemu ìv -

jeli, uvijek se moè zate}i hrpa pjesnika

raznih poetika, jedan je lirik, jedan sklon

misaonoj poeziji, jedan optimisti~an, jedan

pesimisti~an, a jedan u svojoj poetici moè

biti i mra~an. E, meni dr. Enver Kazaz li~i

na nekog mra~nog pjesnika upornog u

svom mra~nja{tu, ~ak zaljubljenog u svoje

mra~nja{tvo.

33BEHAR 101-102

EL-HIDROVA KNJIGA

Drì se da je El-Hidr onaj ~ovjek iz Kur’ana kome jeAllah dao posebna znanja i da je to ~ovjek kogaMusa, a.s., susre}e i jedno vrijeme ide za njim ~u -de}i se Hidrovim postupcima, jer ih ne razumije. El-Hidrovo se ime u Kur’anu ne pominje. El–Hidr, dak -le, ìvi ko zna od kada i ìvje}e ko zna do kada, ali serijetko kad i gdje obejani i kome pokaè. AbdullahMisri el-Bosnawi, junak Vje~nika i El-Hidrove knjige,ìvi tako|e dugo, gotovo pet hiljada godina i za tih pethiljada godina jedanaest puta je ugledao El-Hidra ito svaki put sekundu-dvije, osim jednom kada muHidr dolazi ku}i u Sarajevo 1530. godine, ostane snjim svu no} od ikindije do sabaha i za to vrijemeve~era, klanja i napi{e ovu knjigu. Kako je Hidrovaknjiga keramet, to jest ~udo koje, ako bi se prokaza-lo, odmah bi nestalo, jer evlije skrivaju svoja ~uda,ne smije se znati da su oni ta ~uda izveli, Abdullah~etiri stotine i tri godine ~uva tu knjigu i nikome je nepokazuje. On je knjigu bezbroj puta pro~itao i tosvaki put druga~ije, kako se knjige, uostalom, ina~ei ~itaju ako se ~itaju ponovo, svaki put druga~ije!Iako ima knjiga koje te ne vuku da ih pro~ita{ nidrugi put, a kamoli nekoliko puta. Godine 1933.Abdullah odlu~i da El-Hidrovu knjigu prevede nabosanski i on je prevede, ali onaj rukopis na arap-skom, koji je svojom rukom ispisao Hidr, nestane,ispari... I ovo {to sada imamo u ruci to je ono {to jeAbdullah svojim skromnim mo}ima mogao od oneprave knjige da sa~uva. Sami Hidr mu kaè da akobude prevodio njegovu knjigu bi}e to u najmanjuruku blijeda kopija, a mo`da ~ak i krivotvorina njego-

ve knjige, ali Abdullah je uradio {ta je umio, znao imogao - to jest ja!Kad Hidr posljednji put gurne Abdullaha u svoju knji-gu, kaè mu: “Ne}e{ iz ove knjige iza}i onakav ka kavsi u nju u{‘o, pa taman se naglavu nasadio.“ A to i jakaèm svakome onom koji pro~ita El-Hid rovu knji-gu: da ne}e ostati isti kakav je bio kada je po~eo ovo~itati i kada bude zavr{io. Ne}e biti isti onaj kakav jebio kada zaklopi korice ove knjige, pa nek’ gleda,neka vidi da li se u ~emu promijenio, o ~emu je po -~eo razmi{ljati, ili {ta mu je u pamet po{lo dolaziti.Hidr ìvi tako dugo zato {to se napio vode Hajata, Vo -de @ivota, a na{em Abdullahu, obi~nom smrtniku,sa mi Allah je od svoje volje dao da ìvi gotovo pet mi -le nija i niko ne zna koliko }e ga pustiti jo{ da ìvi. IAb dullah se ne boji toliko kada }e ga Allah uzeti sebi,ne go se najvi{e boji i od toga stalno preza i dan i no},iz stolje}a u stolje}e, iz milenija u milenij, od zemljedo zemlje, da mu du{a ne umre, pa da onda tako smrt vom du{om u prsima ìvi dok mu Allah, d`.{., neka e stani, dosta je. Abdullah se, gdje god bio, {tagod radio, s kim god op}io, stalno ~uva da du{u svojune isprlja i ne obatali, jer je svjestan toga da se s ta -k vom du{om ne moè ìvjeti rahat ni dan a kamoli,re cimo, stotinu godina, bila bi to onda patnja nes -nos na. Od Allaha, dakle, zavisi koliko }e ìvjeti, a odnje ga sama kako }e ìvjeti. I nema tu nikakve nekak -ve vje~nosti i u tom smislu. “Imenica vje~nik, za raz -li ku od Vje~ni, {to bi pripadalo, odnosno pripada sa -mo Uzvi{enom Stvoritelju, opisno je, posredno ime,dugovje~nog svjedoka u Vremenu“, kako to lijepo

Nedàd Ibri{imovi} o El-Hidrovoj knjiziOvdje bi ponajbolje bilo opisati sadràj knjige, o ~emu se u njoj radi, mada mise to ~ini i te{ko i pogubno i ne znam na {ta }e iza}i. Ali, hajde da poku{am. Ono{to bi me zavelo u op{irnost, nastoja}u izbje}i i presko~iti. Naravno, da je ne~ijatu|a knjiga, ne bih smio ovako.

kaè profesorica bosanskog jezi-ka, g|a. Meliha Terzi}. I to je gla-vna stvar i Vje~nika i El-Hidroveknjige {to se ti~e kakove misli iupute u tim mojim dvjema knjiga-ma koje su tijesno sljubljenjejedna s drugom. A ta uputa, kadabi se skroz pojednostavila, bila bisamo u tome da bi ljudi trebali {touljudnije da se pona{aju me|usobom. To izgleda kô malo, alinije. Svaka knjiga je od slova, pa i ova,ali u El-Hidrovoj knjizi slova semogu i jesti i piti i udisati i, daka-ko, ~itati. Da napi{em takvu knjiguda rije~i i slova ne budu samoodozgo od{tampana po stranica-ma knjige nego da se slova i rije~imogu i jesti i udisati i da se moèhodati po njima, palo mi je na pa -met kada sam imao sedamnaestgodina, ali sam taj postupak pri -mi jenio tek u devetom, posljed -njem poglavlju Vje~nika i onda ov -dje, u El-Hidrovoj knjizi, dakle pe -de set godina po{to mi je to naum-palo. To jeste neobi~an pos tu pak iknjièvni eksperiment i ja sam semalo pribojavao da }e taj eks pe ri -ment, kao i svaki knjièvni ekspe-riment, smetati ~itanju, {tr ~ati uknji zi, ali za~udo nije i u El-Hid ro -voj knjizi pokazao se veoma plo do - tvornim i mada je dosljedno pro - veden, kroz cijelu knjigu, sa s vimse djelotvorno uklopio i na ko ncukonaca kao da se i ne pri m je }uje.I meni je veoma drag i dra gocjen.I tu u El-Hidrovoj knjizi ima, ha -man, veoma smjela re~enica kojaglasi: “ Zar ne zna{ da je ~itati i ì -v jeti jedno te isto?“ Kaèm smjelajer se uvijek govori otprilike ova -ko: knjiga je jedno, ìvot je drugo,ili: koliko ima ìvota u toj knjizi, ili:to je knji{ki papirnato, nije ìvot -no, i tako u tom smislu. Za nim lji -vo je, ~ini mi se, da ima knjiga ko -je, bile pod navodnicima ìvotne iline, sam taj takozvani ìvot, pa ma

{ta se pod njim podrazumijevalo,nikad nije prevazi{ao, one su usvim vremenima, ìvotu i ìvotimaostale ìve. Ali ne govorim o tome,to je ne{to drugo, govorim o tomeda to {to se zove ìvot, za mene,nije nikakav argument, jer ja samìvot, ja ìvim, ìvot nije izvanmene, kao ja sam ‘vamo, a ìvot jetamo, ja u ku}i, a on napolju iobratno. Jer kako god neki tekstìvo i uvjerljivo opisao ìvot, to jeipak samo tekst i samo tako i tadaìvot, naravno, ako je dobar nekao ìvot nego kao tekst. Otudasam se vjerovatno i usudio napi-sati onu re~enicu gore da je ~itatii ìvjeti jedno te isto, dodijao mi jetaj par: {ta je ìvotno, {ta je knji { -ko. Nije nikakvo opravdanje kadaneko pi{e ru`ne stvari, gadosti i spsovkama, i to opravdava rije~imata, takav je ìvot! Kao da je ìvotupravu i kao da ìvot ne grije{i. Drugi par koji mi je u knjièvnostitako|e dojadio je par borba dobrai zla. Nema borbe dobra i zla. Imasamo ono {to Euzubila kaè: bjeìod zla! Nema - sad }e{ ti {ejtanaza rep, pa o zid, pa dobru...! Od -mah bjeì od zla dobru, nema{ seti {ta sa zlom baktati i hrvati. I tre}a stvar, kad god se ~ovjekfilozofski, vjerski, osje}ajno, knji -èv no, likovno, dramski ili bilo ka -ko uhvati u ko{tac sa smr}u, uvi-jek samu smrt dovla~i u ìvot ipresvla~i ìvotom, a ona, zapravo,os taje nedirnuta, tamo gdje je i bi -la, van dosega njegovih ruku i nje-govih mo}i.Ali zato ima jedna druga smrt ko -ja najve}ma zavisi od ljudi, i odnji hovih ruku i od njihovih mo}i, ato je psihi~ka, du{evna smrt, pase moè ìvjeti i umrijeti mrtav i -ìvjeti i umrijeti ìv! I to je ono ~i -me se bave i Vje~nik i El-Hidrovaknjiga, a i roman Bra}a i veziri ob -jav ljen 1989. godine. Ima to skrozpro vedeno i u mojoj drami Boja

hr|e, ali se nekako na pozornicinije vidjelo.E, sad, ovdje bi ponajbolje biloopi sati sadràj knjige, o ~emu seu njoj radi, mada mi se to ~ini ite{ko i pogubno i ne znam na {ta}e iza}i. Ali, hajde da poku{am.Ono {to bi me zavelo u op{irnost,na s toja}u izbje}i i presko~iti. Na -rav no, da je ne~ija tu|a knjiga, nebih smio ovako.

34 BEHAR 101-102

NED@AD IBRI[IMOVI]

Najprije, knjiga ima deset poglavlja. U prvom pog -lav lju Abdullah se spu{ta niz redove, ulazi u El-Hid -rovu knjigu. Sjedaju kobajagi u nekakvu ba{~u,pri~aju i od tri puta ponovljenih rije~i “sva{ta ne{to“nastanu tri sjajna srebrna ovala u kojima nema ni{tani za jesti, ni za piti, ali to nije ni va`no. A od pomislina te rije~i “sva{ta ne{to“ ne nastane oval, ali nasta-ne njegova sjenka. El-Hidr Abdullaha malo k’o zeza{to to on toliko dugo ìvi, a i pipka, provjerava i dovo-di u sumnju Abdullahovu dobrotu, jer Abdullah morahiljadama godina neprekidno biti dobar ako ho}e da

ne pati sve to dugo vrijeme svoga ìvovanja, a ondase El-Hidr ne{to lecne i, napraviv{i smotak vremenai smotak prostora (ne{to k’o iskustvo crne jame usvemiru), evlija ima te sposobnosti, u sekundi pre-nese Abdullaha iz te 1933. godine u kojoj su bili, u1530., i to u ru{evine drevnih staroegipatskih hra-mova u Tebi u kojima ima i jedna dàmija, Abu Ha -dà dòva dàmija izgra|ena 1243. godine. I to jeinteresantno, dàmija usred mnogoboà~kih starihhramova, i danas ima ta dàmija, eno je i sad dolje uEgiptu. Kako je bilo oko podneva, èga, unaokolo

35BEHAR 101-102

EL-HIDROVA KNJIGA

nikoga, El-Hidr Abdullahu pokaè svu njegovu djecui njegove ro|ake koji su se ra|ali tokom pet mileni-ja, ogroman broj njih, i svi oni kratko vrijeme oìve, aonda i nestanu. I tu, u tom poglavlju, je ona re~enica:“Zar ne zna{ da je ~itati i ìvjeti jedno te isto?“U drugom poglavlju Abdullah uvi|a da bi u El-Hidrovoj knjizi smio i krasti i lagati, pa ~ak i ubijati,ono {to nikako ne smije u svom stvarnom ìvotu, akoho}e da sa~uva du{u, a kako se divi ljudskomumije}u u sva~emu, vje{tini ljudskih ruku, te kakoljude nikako, zbog toga, a ionako, ne moè da osta-vi, El-Hidr mu u dubini vremena pokaè mno{tvoStaroegip}ana iz vremena kada se i Abdullah zvaoNeferti i rekne mu, eto idi tamo, ako èli{, i dovedimi tog nekog ~ovjeka da ga i ja vidim, kad ljude toli-ko cijeni{. Uto se za~uje ezan za podne-namaz iAbdullah pita da ne zakasne na namaz, a Hidr muveli ne sekiraj se, brzo }e{ se vratiti i Abdullah po|eka onim svojim Egip}anima u daljini, ali se svi onipretvore najprije u harfove, pa onda i u hijeroglife. I

on za|e u ta slova, a to je ve} tre}e poglavlje.E, sad u drugom poglavlju ima dosta stvari koje mise dopadaju, ali nisam ba{ siguran da ja, kao pisackoji je to napisao, smijem govoriti koje su. Pa }upomenuti samo one stvari koje su, po mom mi{lje-nju, va`ne. Najprije u tom drugom poglavlju imajedna re~enica koju je Abdullah (odnosno Neferti)izgovorio jo{ u Vje~niku i koju je ovdje u razgovoru sEl-Hidrom samo ponovio. Ona glasi: “Ta, smrt jedivan zavr{etak ìvota.“ Tu se misli na onu fakti~ku,a ne na onu du{evnu smrt i po prilici zna~i to da akoje ~ovjek svoj ìvot dobro i kako treba odìvio, {to ba{nije ni tako lahko ni tako ~esto, smrt mu do|e kaota~ka na i, kao ukras, kao ono “konac djelo krasi“.Druga stvar koja mi se svi|a u drugom poglavlju jekad Abdullah kaè: “Ali, da bude jasno, ja nikoga nespasavam, ne radim to, ali bi me bilo stid da spasa-vam samo svoju koù, i to je sve.“ Meni je ta re~enicava`na i zato je navodim, ali ne mogu sad obja{njava-ti za{to, puno je, a i filozofi~no je.

U drugom poglavlju ima jo{ jedna interesantnastvar. Tu se pominje dvanaest prizora iz Vje~ nika

u kojima je Neferti, odnosno Abdullah, tokompet hiljada godina, negdje ne{to jeo i pio. Kadaopet tih dvanaest puta ho}e da jede sada, uEl-Hidrovoj knjizi, ne moè, ispada da nijehalal. I to mi se nekako svi|a, zadovoljan samkako je to knjièvno rije{eno zato {to je tu

domi{ljeno dvanaest poanti.Eh, sad u tre}em poglavlju stvarno po~injeEl-Hidrova knjiga. Najprije Abdullah uonom gusti{u harfova oko sebe na|e ona

tri srebrna ovala iz prvog poglavlja i uzmeih, stisne ih pod pazuho. I tu sad sve zvoni

36 BEHAR 101-102

NED@AD IBRI[IMOVI]

i zveke}e, trese se, takoreku}’, knjiga! U tim slovimaAbdullah ugleda A{ait, mladu i lijepu sluàvku izsvoje rodne ku}e u Memfisu, pa po|u zajedno. Kadasu slova jeli, slova su imala ukus roga~a i prènihsjemenki lopo~a, a kad bi sastavi dlanove, slova suse pretvarala u vodu, pa su mogli ugasiti i è|. Ab -du llah je bio pisar cijeloga ìvota, hiljadama godina,i znao je ~itati i harfove i hijeroglife i sva druga pis -ma. Tako su i{li naprijed. A{ait nije znala ~itati, pa jeonako, iz dosade, jednom malom crnom zdjelicomkoju je dràla u ruci stala razgoniti harfove oko sebe,a onda ih hvatati i vezivati namotav{i ~itavo klupko. I{ta bih sada, za ovo tre}e poglavlje rek’o? Prvo svi|ami se kad A iz A{aitina imena priti{}e A iz Abdu lla -hova, jer se tu prvi put o~ituje du{evno umiranje.Dru go, rekao bih to da se tu javlja i jedan neobi~anpo jam, pojam hlapljenje vremena. Hlapljenje vreme-na ljudi ina~e ne osje}aju zato {to ìve relativno krat-ko, a Abdullah hlapljenje nekog doba osje}a, zna,pa mti i prepoznaje zato {to ìvi jako dugo, pa moèda poredi proìvljena vremena. Abdullah jed -va ~eka da sva slova oko sebe pro~ita da vidigdje se to nalaze. I kad se slova najzad raz-minu... ...po~inje ~etvrto poglavlje u kome po hla-pljenju vremena Abdullah prepoznaje dase nalaze u vremenu Ramesida za vlada-vine faraona Setija Prvog, a to je nekih1300. godina prije nove ere, odnosno2800. godina od godine 1530. u kojoj jeostao El-Hidr u Tebi. Ima u knjizi pre -ciz no koliko je to godina i kad je to.Zaprepa{ten {to je tako daleko upro{ losti u Egiptu i {to sve oko se -

be jasno vidi, Abdullahu sad da je da se vrati El-Hidru, da iza|e iz knjige, ali ne moè, nigdje okonjega nema slova da ih ~ita da mu pomognu. Bacaod sebe one pladnjeve, vjerna A{ait ih pokupi, a onna jedvite jade sakupi {a~icu iskidanih, polomljenihslova iz pra{ine na putu, pa ih oproba ~itati. “Ali smrtse nikad ne vra}a isprikom“, glasi jedna re~enica utom ~etvrtom poglavlju i ~ini mi se da je klju~nare~enica iz situacije novog trenutka du{evnog umi-ranja nastalog kada Abdullah, odnosno Neferti, natrenutak, naglo ostavi i zaboravi A{ait, te je timenehoti~no povrijedi, mada to ona nije ni primijetila, akamoli da ju je zaboljelo. Ali, svjedno, ha si pog -rije{io, ha si nekoga povrijedio, odmah, ja~e ili slabi-je, nahrupi smrt. Sve se to doga|a u aleji Abrak, alejisfinga, sfinga s ovnujskim glavama koje predstavlja-ju boga Amona, a cijelu aleju mno{tvo ljudi i ènamete, pere i ~isti nakon velike lijepe dvadeset~etve-rodnevne sve~anosti. Jedan straàr s batinom u ruci{utne ona Abdullahova slova. Pogledav{i straàra

37BEHAR 101-102

EL-HIDROVA KNJIGA

Abdullah, odnosno sve vi{e Neferti, zapanjen ugledada je straàr satkan sav od hijeroglifa, pa ga, presre-tan, stane ~itati. Mladi straàr se zove Uta iAbdullahu se veoma dopadne, ali kako iz predrasu-de i potcjenjivanja, a pomalo i straha, u prvi mah nijemogao povjerovati da je Uta tako divan, ona smrt gaponovo dotakne i nakine. Nadaju}i se da }e pomo}uhijeroglifa, od kojih je Uta sav bio sazdan, iza}i izknjige i vratiti se El-Hidru, Abdullah, sada ve} podo-bro Neferti, otima Utau {tap iz ruku, jer mu se ~ininedoli~nim da tako krasan mladi} bude faraonovbatina{. Abdullah napravi gu`vu u aleji i onesvijestise ne toliko od {aka i udaraca gomile koja se tu na -jed nom sjatila, koliko od spoznaje da je zaboravioKur’anske ajete i da vi{e mo`da i nije musliman,nego Sta ro egi p }anin, dàhil. I tako se dramati~noza vr{ava to ~etvrto poplavlje, a nastaje......peto. Eh, u petom poglavlju ima sva{ta, a naj -va`nije je ono {to je jo{ u prvom El-Hidr strogozabranio Abdullahu kada ga je gurnuo u slovapro{losti. Naime, ako bi Abdullah, vrativ{i se uEgipat, gdje je nekada ìvio, i hodaju}i tako po Egiptuponovo, slu~ajno na sebe naletio, nipo{to ne smijesebi prilaziti i sa sobom onim razgovarati, jer }e tadasve u hela} oti}i, i knjiga i on i sve drugo. U ovompetom poglavlju Abdullah sve vi{e zagleda i begeni -{e A{ait koja mu je plaho od koristi. Tu u ne ka da{ -njoj prijestonici Egipta, u Tebi, koja se po staroegi-patskom sada zove Veset, nakon dan-dva vodeAbdullaha i A{ait na sud sudiji Merikareu Hornektiju.Abdullah misli zbog izgreda u aleji, ali nije. Naime, uVesetu devete godine vladavine Setija Prvoga ìvi

pisar Dèfai, a taj Dèfai je, zapravo, Neferti, odno-sno Abdullah, samo {to je to Abdullah bio potpunozaboravio, davno je to bilo. Kako su, dakako,Abdullah i Dèfai potpuno sli~ni, malo je re}i k’o jajejajetu, to sudija misli da su bogovi nagradili Veset itebanske hramove jo{ jednim Dèfaijem i ho}e to daproslavi. Izvinjava se Abdullahu {to su ga straàr Utai gomila napali u aleji Abrak i nudi mu da ih samAbdullah zbog toga osudi i kazni, ali kada izvedu sve-zanoga Utaa, Abdullah odmah zatraì da ga dadnukobajagi njemu u slu`bu glume}i sada onog Dèfa -ija, jedva se sje}aju}i da je to on nekada{nji. Sad uzAbdullaha stoje i A{ait i Uta i on ih ~vrsto drì uza se.Kada sudija vikne da se pojavi onaj pravi Dèfai,Abdullah ugleda samoga sebe ìvog i kakav je bio ionda i sada. Kud }e - {ta }e, sva se slova po~numrviti i sve nestajati onako kako je El-Hidr bio izaprijetio da }e biti ako Abdullah sretne samogasebe, te ti Abdullah pogledav{i gdje ima najvi{eslova i hijeroglifa, poleti, zajedno s A{ait i s Utaom,na sudiju Merikarea. Za{to? Zato {to je vidio da su naprsima Merikarea slova bila najgu{}a, “gusta k’okatran“, kako pi{e u knjizi. I Abdullah ùrno ~itaju}ita slova na prsima sudije Merikarea proleti kroznjega zajedno s A{ait i Utaom i odjednom se na|u uMerikareovom Sje}anju. Izbjegne tako Abdullahsusret sa sobom, iako je, kada se je vidio, poèlio dasa sobom progovori, ali dakako nije smio to sebipriu{titi. Ovo je ve} {esto poglavlje i ono dvoje i ne znaju gdjese nalaze, ali Abdullah zna. A sje}anje jednog ~ovje-ka k’o sje}anje, ne~ega se ~ovjek sje}a dobro,ne~ega slabo, sva{ta tu ima. Abdullah je ponosan nasebe {to je, ~itaju}i slova na prsima sudije Meri ka -rea, spasio i sebe i A{ait i Utaa, pa i samu knjigu dase ne raspadne, ali Utau je sve to stra{no i zagone-tno i od mah ho}e da iza|e odatle, da se vrati u Veset,u onaj svoj pravi ìvot, a A{ait je poslu{na i njoj jeva`no da je njen gospodar Neferti tj. Abdullah, zado-voljan, a njoj kako bude. Oni tu imaju svega, {ta godpoèle; ako je Merikare zapamtio kakvu gozbu,Abdullah, A{ait i Uta tu jedu {ta ho}e i koliko ho}e.Ako je Merikare zapamtio kakvu lijepu no} za no}iti,oni odu u tu no} i prespavaju. I tako. Abdullah mislida je lahko iza}i iz Merikareova Sje}anja, ali se tugrdno prevario, ne moè se iza}i sve dok Merikarene umre i dok mu se Sje}anje samo od sebe potpu-no ne ugasi. Ali Abdullah to ne}e znati sve do samo-ga kraja. Abdullahu se tu plaho svi|a, ulaze i izlazeu kakav god ho}e doga|aj koji je Merikare upamtio,imaju sve {to im treba, niko ih ne smeta i Abdullah,

38 BEHAR 101-102

NED@AD IBRI[IMOVI]

Kad Hidr to posljednji put gurne Abdullahau svoju knjigu, kaè mu: “Ne}e{ iz ove knji-ge iza}i onakav kakav si u nju u{‘o, pataman se naglavu nasadio.“ A to i ja kaèmsvakome onom koji pro~ita El-Hidrovuknjigu: da ne}e ostati isti kakav je bio kadaje po~eo ovo ~itati i kada bude zavr{io.Ne}e biti isti onaj kakav je bio kada zaklo-pi korice ove knjige, pa nek’ gleda, nekavidi da li se u ~emu promijenio, o ~emu jepo~eo razmi{ljati, ili {ta mu je u pametpo{lo dolaziti.

kome se mlada i lijepa A{ait sve vi{e dopada, moès njom u toj ~udnoj Zemlji Merikareova Sje}anja pro-voditi ljubav kako ho}e i dokle ho}e. Ali je Utau odsvega toga muka i stalno ga je strah, ne snalazi se,jadan.Tri puta u tri prilike Abdullaha je takla smrt u Me -rikareji, ali da to sada ne razglabam, ima u knjizi. Onse sada od smrti mnogo i ne brani, jer ne ìvi vi{eonaj svoj ìvot petohiljadugodi{njaka, nego ovajnekakav knji{ki ìvoti} u El-Hidrovoj knjizi, mada je ion stvaran. Ali ko zna {ta mu to time El-Hidr ho}e dakaè i dokaè! To ne zna ni on, a te{ko da znam i ja.A i ako znam, bilo bi to mu~no sada ovdje razglaba-ti. Bilo kako bilo, siroti Uta slu~ajno otkrije da ako sene~emu, {to je Merikare upamtio, glasno kaè:“Ti siMerikareovo sje}anje!“, ono nestane. Nestane, iakose poslije opet vrati. Tako se Uta prestane bojatiZemlje Sje}anja, pa sam ode da traì kakva vrata,kakvu rupu, kakav izlaz da se vrati svojima u Veset. A Abdullah to jedva do~eka. On odmah s A{ait po~nepunu i pravu ljubav sprovoditi kako nikad nije ni skojom za pet hiljada godina ìvota. A to je sedmo

poglavlje El-Hidrove knjige i mislim da je plahodobro za ~itat’. I tu u sedmome ga smrt ho}e dvaputa, jednom iz polulaì, drugi put kada je na trenu-tak njime ovladala ljubomora. Helem, tu sve budekako treba, Abdullah ho}e A{ait da izvede iz knjige ida je pokaè El-Hidru, da ona bude to bi}e po koje gaje poslao, gotovo da je i zaboravio i ko je i {ta je i oda-kle je i da ìvi hiljadama godina, A{ait mu je sve isvja. Uto ona i rodi. Rodi mu sina Abija i on sav sre-tan ska~e po Merikareji, to jest u glavi sudijeMerikarea Hornektija iz Veseta. I El-Hidrova knjigase tu malo {ali, pa ima, pi{e: ako sudiju nikad uìvotu nije zaboljela glava, tada ga je zaboljela sigur-no. (Neko mu urla i ska~e u glavi!)A onda po~inje osmo poglavlje. Uta je ~etiri godinepoku{avao da iza|e iz Merikareovog Sje}anja, ali nijeuspio. I dalje to poku{ava. Sada i A{ait ho}e da iza|eiz Merikareova sje}anja, uèljela se pravoga ìvota, ane}e ni da joj sin Abi odrasta u nenormalnim okol-nostima. Abdullah nerado pristaje, ali mu to nijenajve}i problem. On mora najzad re}i A{ait ko je iodakle je on i ko je i odakle je A{ait. I on joj to kaè.

39BEHAR 101-102

EL-HIDROVA KNJIGA

Kaè joj da je ona umrla prije {esnaest stolje}a, daon nije do{ao iz pro{losti iz Memfisa kao ona, negoiz budu}nosti, nekih tri hiljade i dvije stotine godina,ra~unaju}i od te dvanaeste godine vladavine faraonaSetija Prvog, da je do{ao iz Sarajeva i to iz 1933. Akoho}e pravu, iskrenu ljubav, Abdullah mora re}i isti-nu, “ljubav ne ìvi od laì“, a ako kaè istinu, A{ait }ese raspasti u prah. Sre}om A{ait u prvi mah misli dase on {ali, {tavi{e, da je zamajava ne bi li jo{ ostali uMerikareji. Ali iako to {to joj je dragi rekao nijemogla pojmiti, povjerovala mu je srcem i potom sezaista sasula u prah. U devetom poglavlju Abdullah, o~ajan i tuàn zboggubitka voljene, zaboraviv{i i na Abija i na Utaa, po|eda iza|e iz Merikareova Sje}anja i tek tada uvidi daje to nemogu}e dok Merikare ne umre. Vra}a se isada po Merikareji traì samo smrt. Lahko je nalazi,jer je ve} umro u ljubavi za A{ait. Mlada smrt seuseli u njega umjesto njegove du{e koju mu je odni-jela mrtva A{ait. Ali smrt u Abdullahu ne}e da umre,on je mora hraniti du{ama ìvih. A jedini ìvi, u pra-vom smislu rije~i, u Merikareji su Uta i Abi, ostaliljudi su manje-vi{e sjenke Merikareova Sje}anja. IAbdullah im bez milosti zarobi du{e, i ro|enom sinu,i prijatelju kome se divi, i nahrani svoju smrt. (Kakose sve ono o smrti slaè, iako je na prvi poglednevjerovatno!) Uto Merikare umre i Abdullah, Uta iAbi se na|u u onoj dvorani iz koje su prije {est godi-na utekli kroz sudijina prsa u njegovu glavu. Iza|uodjeveni kako su i bili odjeveni kada su utekli, apored njih se na|e ono nekoliko stvari koje je vrije-dna A{ait ~uvala i stalno nosila uza se: tri srebrna

pladnja, hasure, mu{ke sandale, crna zdjelica iklupko harfova. Sve {to je bilo Merikareja nestalo je,pa i mla|ahna smrt iz Abdullahovih prsiju. Utaodmah, bez rije~i, pobjegne svojoj ku}i, a Abdullah,alijas Neferti, pokupi one stvari, uprti sina Abija, pa ioni uteknu iz Veseta. Sre}om bila je no}, pa ih nikonije vidio. Oni pobjegnu u selo Ti-Aki nedalekoVeseta i jednoga dana Abdullah pokaè sinu Abiju daona tri srebrna pladnja, umjesto tri, bacaju ~etirisjenke {to malog plaho za~udi i obveseli. A kada seklupko harfova koje je A{ait, ono spo~etka, namota-la, slu~ajno odmota i padne na onu ~etvrti sjenku,ukaè se kur’anski tekst devet ajeta, od {ezdeseto-ga do {ezdeset osmog iz sure El-Kehf, koji govore osusretu Musaa, a.s., i El-Hidra. Ih, tome se sada iza~udi i jo{ vi{e obraduje i Abdullah. To je, dakako,bilo u doba faraona Setija Prvog, a susret Musaa iHidra }e se dogoditi tek za vrijeme faraonaMernemptaha koji }e vladati za sedamdesetak godi-na. Ali to je Abdullahu bilo kao da }e biti sutra. Eh,eto, kad nikako druga~ije ne}e da se javi, gdje }edo~ekati El-Hidra da ga izbavi i izvadi iz ove knjige,tako je mislio Abdullah, a tako je i bilo.Deseto, zavr{no poglavlje El-Hidrove knjige je jednavrsta reminiscencije na tih sedamdesetak godinaAbdullahova ~ekanja da se El-Hidr pojavi. Abi je za tovrijeme ostario, a Abdullah nije. Abdullah, naime,svakih petsto godina (poput Feniksa) ostari koji dan,a onda se opet podmladi i petsto godina ìvi u punojmuèvnoj snazi. Kad ih je El-Hidr vratio u Tebu (u 1530. godinu), oda-kle je Abdullah i za{ao u pro{lost Egipta, Abdullahza~uje ezan, pa obradovan kaè: “Ovako me je ezanprije sedamdesetak godina ispratio u drevni Egipat“,a El-Hidr mu odgovori: “To je isti onaj ezan, samo{to je pri kraju. Rekao sam da }e{ se brzo vratiti.“Abdullahu je pro{lo vi{e od sedamdeset godina, jereto pored njega je stajao ìv starac, njegov sin Abi, aEl-Hidru svega minut-dva. îm je El-Hidr Abdullaha prepoznao, odmah mu je udaljini pokazao slova u kojima sultan Sulejman su -neti svoje sinove i slova u kojima Francuzi la|omprevoze jedan obelisk u Pariz i ponudio mu da i to~ita, ali Abdullah odbije. Samo je htio da {to prijeiza|e iz knjige i da se vrati ku}i u Sarajevo. I kad sevratio ku}i, stotinu godina nije pogledao nikakveknjige. Prep’o se i ogadilo mu se, {ta li? Pa ipak sesvoje A{at uvijek rado sje}ao.I, eto, to je k’o sadràj El-Hidrove knjige, samo {to jesve to u knjizi mnogo ljep{e opisano i zapravo se sveovo samo u knjizi i broji. A ovo je onako.

40 BEHAR 101-102

NED@AD IBRI[IMOVI]

Godine 1933. Abdullah odlu~i da El-Hid -rovu knjigu prevede na bosanski i on jeprevede, ali onaj rukopis na arapskom, kojije svojom rukom ispisao Hidr, nestane,ispari... I ovo {to sada imamo u ruci to jeono {to je Abdullah svojim skromnim mo -}i ma mogao od one prave knjige da sa -~uva. Sami Hidr mu kaè da ako bude pre-vodio njegovu knjigu, bi}e to u najmanjuruku blijeda kopija, a mo`da ~ak i krivotvo-rina njegove knjige, ali Abdullah je uradio{ta je umio, znao i mogao...

41BEHAR 101-102

SJENKE I ODRAZI (kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)

(kiparski radovi Ned`ada Ibri{imovi}a)Sjenke i odrazi

42 BEHAR 101-102


43BEHAR 101-102


44 BEHAR 101-102


IRoman “Vje~nik” Nedàda Ibri{imovi}a jedinstven je poduhvatu novijoj bosanskohercegova~koj i evropskoj knjièvnosti ukojem je maestralno ostvaren izraz one divovske borhesovskete`nje da se cjelokupna kulturna ba{tina svjetske istorijesveobuhvatno sa`me i objedini u jednoj knjizi. Jo{ od klasi~nogepa o Gilgame{u, preko starogr~kog mita o Argonautima, pasve do srednjovjekovne gnosti~ke, ezoterijske i misti~ke lite-rature, tema suo~avanja sa smr}u i potrage za besmrtno{}ujedna je od klju~nih literarnih tema.U Kur’anu je zabranjeno rajsko drvo Adamu predstavljeno kao“drvo besmrtnosti”, ili “drvo vje~nog ivota”, iako se u staroza-vjetnoj Knjizi postanka “drvo ìvota” spominje zasebno uz“drvo poznanja dobra i zla”. U judeokr{}anskoj gnosti~kojinte rpretaciji Adama je upravo ~e`nja za besmrtno{}u u~inilasmrtnim (iako mu je besmrtnost prethodno bila data a da jeon nije bio svjestan), jer ga je navela na grijeh nepokornostiprema Bogu. Otuda je razumljivo da temu besmrtni{tva uzapadnoj knjièvnoj tradiciji sre}emo ili kao prokletstvo, kojeje u dosluhu sa ovim gnosti~kim tuma~enjem praroditeljskoggrijeha, ili kao temu potrage i ~e`nje za postignu}em duhov-nog savr{enstva koje bi vodilo ka metafori~koj besmrtnosti.Gotovo svi klasi~ni mitovi o besmrtnosti i potrazi za eliksiromvje~nog ìvota koji su nadahnuli srednjovjekovnu ezoterijsku ialhemijsku literaturu iz ~ije je bogate tradicije ponikao i fau-stovski motiv, koji je na razli~ite na~ine variran sve do Getea,Dostojevskog, Tomasa Mana i Bulgakova, uzbudljive su i tra -gi~ne pripovijesti o “mrtvima koji jo{ uvijek ìve i ìvima koji suumrli”. U cjelokupnoj zapadnoj knjièvnosti (ukoliko iz nje izu-zmemo tradiciju “podzemne” ezoterijske i okultisti~ke litera-ture, uklju~uju}i i srednjovjekovno pjesni{tvo nadahnuto le -

gen dama o Gralu i krugom arturijanskih legendi) likovi ovoze -mnih besmrtnika javljaju se gotovo redovno kao prokletnici:od starogr~kog mita o Aideneju, “Vje~nog @ida” Eèna Sua,“Le te}eg Holan|anina” Riharda Vagnera, pa sve do Borhe so -ve pripovijesti “Besmrtnik”; a pe~atom prokletstva obiljeènoje i razmi{ljanje o fenomenu ~e`nje za besmrtno{}u u roma-nima “Besmrtnost” Milana Kundere i “Istorija svijeta u deset ipo poglavlja” Dùlijana Barnsa. Uvode}i likove Lutaju}eg Jev -re jina i Ukletog Holan|anina u svijet svog romana, Ibri{imovi}samo dodatno nagla{ava, produbljuje, ogoljava i dramatizujecrte koje je knjièvna tradicija ovim likovima ve} dala, a u nji -ho vom mu~eni~kom prokletstvu ima mitskog heroizma i tra -gi~ kog patosa u kojem oni poprimaju sveta~ke crte arhetip-skih mitskih junaka koji svojom sudbinom utjelovljuju “prokle -tstvo Adamovog roda”.

Ibri{imovi} svog junaka Nefertija vra}a u stanje Adama prijenego je posegnuo da ubere plod sa zabranjenog drveta, smr-tonosnog “drveta besmrtnosti”: on proni~e da je postignu}ejednog od Boìjih imena ostvarivo jedino u odustajanju od togpostignu}a, ukoliko se ono protivi Boìjem zakonu, te da jejedini istinski ìvot i besmrtnost – besmrtnost u Bogu, dokono {to mu se predo~ava kao ìvot, ukoliko je to ìvot koji nepriznaje Boga - vodi u smrt. Smrt, kao i grijeh kojeg pratipokajanje, zna~i zapo~injanje ivota iznova, kao {to i drvo izno-va zapo~inje svoj godi{nji ciklus ra|anja, rasta i umiranja(odnosno zamiranja kako bi rekao Ibri{imovi}ev Neferti), patako Adem i Hava, nakon ku{anja ploda sa zabranjenog “drve-ta besmrtnosti” pokrivaju svoja stidna mjesta rajskim li{}em,te je time njihov grijeh simboliziran seksualno{}u, kao {to je iu drevnim svetim tekstovima iz hinduisti~ke tradicije smrt

45BEHAR 101-102

KNJI@EVNA KRITIKA O DJELU NED@ADA IBRI[IMOVI]A

ROMAN “VJE^NIK”NED@ADA IBRI[IMOVI]A

Pi{e: Asmir Kujovi}

Ako jedan knjièvni kriti~ar svijet Ibri{imovi}evog romana vidi kao “teocentri~nu konstruk-ciju” i prigovara mu na tome, za{to nekom drugom ne bi bilo dopu{teno da druge romaneosu|uje zbog njihove neopaganske, ateisti~ke ili “antropocentri~ne konstrukcije”? Ako sesloìmo da “Vje~nik” Nedàda Ibri{imovi}a, jednako kao i roman “Imotski kadija” IrfanaHorozovi}a, moèmo nazvati sufijskim pikarskim romanom, ne postoji nijedan relevantanknjièvnokriti~ki kriterij po kojem bi “Vje~nik” spadao u “monolo{ku tradiciju”, aHorozovi}ev roman ne, iz ~ega je jasno da se Kazaz sluìo pozitivisti~kim pristupom u ocje-njivanju ova dva romana, izvode}i svoje zaklju~ke na osnovu biografija njihovih autora.

povezivana sa gubitkom sjemena, jer je, kao i u okultisti~kimu~enjima o transmutaciji, seksualno{}u metafori~ki ozna~enoponovno ro|enje, odnosno zapo~injanje novog ìvota u dru-gom bi}u. Neferti u svojoj ispovijesti na vi{e mjesta aludira naovo zna~enje: kada izbjegava da o bilo ~emu zna sve jer se pri-bojava da bi od toga mogao zaista umrijeti, kada ustanovi dase smrt skriva u kikotu kojeg izaziva radost za~eta u erotskomzanosu, kada uvidi da svojom ljubavlju prema Utnapi{timuubrzava njegovo i{~eznu}e, te kada od Ahasvera sazna kako jeon umirao i nestajao u onima koje je volio i mrzio.

U interpretaciji @aka Lakana pojam libida je shva}en upravokao ~isti nagon ìvota, odnosno besmrtnog ìvota, ìvotakojem nije potreban organ, pojednostavljenog i nerazorivogìvota, onog koji je oduzet ìvom bi}u onda kada je onopot~injeno ciklusu spolnog razmnoàvanja. Placenta na pri-mjer, kako kaè Lakan – predstavlja taj dio samog individuakoji on gubi pri ro|enju, a koji moè posluìti za simboliziranjenajdubljeg izgubljenog predmeta. Odnos prema Drugome jeupravo to {to za nas uzrokuje pojavu onoga {to predstavljalamelu, koju Lakan defini{e kao organ ~ija je glavna osobinada ne postoji, a koji je sam libido – ne seksualni polaritet,odnos mu{kog prema ènskome, ve} odnos ìvog subjektaprema onome {to gubi zbog toga {to radi razmnoàvanjamora prolaziti kroz spolni ciklus. Time je nagla{en bitni afini-tet svakog nagona prema podru~ju smrti, i izmiruju se dva licanagona – nagona koji ujedno uprisutnjuje spolnost nesvjesnogi predstavlja u svojoj biti smrt.1 Metafori~ki kazano, libidoshva}en kao besmrtni ìvot, jest utjelovljenje izgubljenog raja.Adem i Hava zapo~inju ìvot iznova, ali sa znanjem o po~inje-nom grijehu, odnosno sa svije{}u o vlastitoj smrtnosti i pro-laznosti, koja je ono {to Hajdeger naziva “bitak k smrti”. Sadruge strane, grijeh koji ne vodi ka “poznanju dobra i zla”, gri-jeh kojeg ne prati pokajanje i grijeh koji se ne priznaje – jesteìvot u smrti, i on je samo ìvljenje smrti. Neferti }e zaAideneja re}i da je “samog sebe ivog sahranio” da bi postigaobesmrtnost, a za Ahasvera, lutaju}eg Jevrejina, da je, neznaju}i to, stolje}ima ìvio vlastitu smrt. Prema Hajdegerusmrt je kona~ni horizont, stanje u kojem tubitak vi{e nije tu.Ako tubitak jest tu, on je orijentisan prema svojim budu}immogu}nostima, no kako su to budu}e mogu}nosti, on jo{ nijesav tu, nepotpun je, tako da tek njegova smrt nadilazi tunepotpunost - jer vi{e nema budu}ih mogu}nosti koje bi pro-jektovao.2

Hajdeger poima smrt kao “jedan od mogu}ih na~ina bitka”govore}i o “smrti unutar ìvota”. Jer ako Tubitak jest svoje ne-jo{, onda je njegova smrt jedno od tih ne-jo{, te je ona ne{to{to on mora ìvjeti, budu}a mogu}nost koja je dio njegovog

sada{njeg bitka. Kao {to }e re}i narator u filmu BernardaBertolu~ija “âj u Sahari”, zato {to ne znamo kada }emoumrijeti ìvot nam izgleda kao nepresu{ni izvor, premda selako moè izra~unati da izvjesne pojave kao {to je pun Mjesectokom ìvota moèmo vidjeti na nebu samo ograni~en brojputa. Smrt je za Hajdegera na~in da se bude, a u tom smislu iza Ibri{imovi}evog Nefertija, koji }e o tajni svoje dugovjekostire}i samo to da on izbjegava smrt i uklanja se od nje, te semoè zaklju~iti kako ga upravo intenziviranje svijesti o vlasti-toj smrti vodi ka punijem ìvotu i potpunijem znanju o njego-vim istinskim vrijednostima. Neferti na jednom mjestu i kaè:“Onoliko koliko te umre, toliko }e te ìvjeti, a moè se re}i ionoliko koliko te umre toliko te ne}e ìvjeti…”. U ovome je uje-dno sadràno i zna~enje “smrti prije smrti” u sufijskoj tradici-ji, koje je u dosluhu sa “drugim ro|enjem” o kojem govori Isusu kanonskim jevan|eljima: onaj ko se pokajao za svoje grije-he, onaj pred ~ijim o~ima su skinute koprene, i onaj koji je usvom duhovnom pro~i{}enju upotpunio svijest o ni{tavnostisvog ovozemnog bi}a, mora simboli~ki umrijeti da bi iznovazapo~eo svoj onostrani ìvot u ovostranosti. Otuda se u jednojìvoj metafori~koj slici zavoji, u koje se umotavaju mumije i}efini mejta, preko Hidrovih rije~i preobraàvaju u ihramhadìje koji hodo~asti Sveti Hram u Meki.

Nefertijevo zamiranje po~inje sticanjem svijesti o rascjepuizme|u ozna~itelja i ozna~enog, stvari najednom po~inju da seisklju~uju iz simboli~kog registra zbilje i Neferti ih posmatrakao da su tajanstvene i za~udne. Ozna~itelji se prazne odzna~enja, nazivi predmeta se “odbijaju od njih”, i poredakstvarnog se odvaja od simboli~kog i imaginarnog, zato da biporedak simboli~kog nakon zamiranja po~eo da se iznovauspostavlja. U kabalisti~koj tradiciji Drvo ìvota, koje je u kazi-vanju iz Kur’ana poistovje}eno sa zabranjenim rajskim drve-tom, nosi na svojim granama dvadeset dva lista kojima odgo-varaju dvadeset dva slova iz hebrejskog pisma (Bog je stvoriosvijet sluè}i se hebrejskim alfabetom, a svakom slovu uhebrejskom pismu, sli~no kao i u arapskom, odgovara od re -|e na broj~ana vrijednost, {to je jasna metafora o pravilnojma temati~koj zakonitosti u gra|i elementarnih ~estica od ko -jih se sastoji sva materija), te je i u ovoj svetoj (misti~koj) sim-bolici rije~ tvora~ki logos koji imenovanjem tvori i istodobnousmr}uje, time {to “ovje~uje” i ~ini besmrtnim, tako daozna~eno ostavlja nepromjenljivim u zauvijek datom i od re |e -nom zna~enju. Stoga kada Neferti saziva poznata mu bo an -stva, ona samim tim sazivanjem nestaju iz njegovog ìvota, aImhotep na jednom mjestu kaè: “Dogledaj pirami du i ona }ese smanjiti i nestati, ne ti.” Prema mi{ljenju koje spada unaslije|e Sosirovih istraìvanja iz strukturalne lingvistike, samjezik kojim se sluìmo reprodukuje vrijednosti vladaju}ih ideo-

46 BEHAR 101-102


1 Jacques Lacan, “XI seminar êtiri teljna pojma psihoanalize”, Naprijed, Zagreb 1986., str. 211.2 Danilo Pejovi}, “Suvremena filozofija Zapada”, Filozofska hrestomatija IX, urednik Vladimir Filipovi}, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,

1979., Martin Haidegger, str.152.

logija, i sadrì nataloène slojeve kojiizraàvaju preovla|uju}e kulturne vri-jednosti iz minulih epoha, pa je i jeziksamim tim “ne~ist” i nedostatan. Nakraju Ibri{imovi}evog romana harfoviHidrove knjige }e se pobiti i pomije{ati unekom neodgonet lji vom rasporedu, dabi uspostavili jedan novi poredak unekom nepoznatom jeziku na kojemjedino i mogu biti izraène istine koje suneizrecive.

Nepovratnost izgovorene i, u odre |e -nom smislu, napisane rije~i, me ta fo ri~ -ka je ina~ica ireverzibilne prirode vre-mena, a prema islamskom es ha to lo{ -kom u~enju ~ovjek na Sudnjem danusvoj ìvot sagledava kao knjigu koja muje predo~ena, knjigu koju je melek nje-gove du{e neprekidno ispisivao od nje-govog ro|enja. Hidr ponovo ispisujeknjigu Nefertijevog ìvota, sa svije{}u dasvaki novi trenutak uspostavlja u pam -}e nju novi raspored doga|aja njegoveli~ne istorije, sa nastojanjem da u tomrasporedu otkrije novu i jedinstvenumu zi~ku kompoziciju (jer muzika i nijeni{ta drugo do arhitektura u vremenu).Hidrova knjiga ~itavu istoriju Misrijevogproduènog ìvota preobraàva u novucjelinu, prema drugom muzi~komklju~u, kako bi ona bila “prekodirana” uporedak koji bi bio u savr{enom skladusa Boànskim poretkom. Unutar te knji-ge, ~ije ispisivanje jeste izraz ~e`nje zaSudnjim danom, Misri pripovijedaIsusovu poznatu parabolu o najamnici-ma kao da se njemu dogodila, aludira-ju}i na to da je ~itava pri~a njegovogìvota ustvari jedna razra|ena parabola.U toj novoj Nefertijevoj povijesti ~itavapoglavlja su zgurana na bjelinu margine(njegova prva èna Nitagrit {e}e se bje-linom izme|u redova), dok u sredi{tupa`nje ostaju samo u~injena “te{ka”dobra djela, koja su u stanju da pomi~ustijene i otvore izlaz mladi}ima koji duèod trista godina spavaju u pe}ini Kehf.Ovom pri~om u zadnjem poglavljuIbri{imovi} daje neku vrstu meta fo ri~ -kog tuma~enja poznate pripovijesti izKur’ana o putovanju hazreti Hidra iMuse a.s., koja je opet sama za sebe

parabola o Boìjem sudjelovanju i up ra -v ljanju tokovima svjetske istorije. Otudau Nefertijevoj ispovijesti nagrade, kazne,dove i dobro~instva mogu imati svoju~inak i “retroaktivno” i “na kredit”: Ne -fe rti u dvadesetom stolje}u svojim dob -ro ~instvima spa{ava mladi}e koji su ìv -jeli u Efesu u ranokr{}anskom periodu,a lutaju}eg Jevrejina ka`njavaju oni koji}e se roditi tek kroz hiljadu i dvjesto ilivi{e godina.

U ovoj izmjeni narativnih planova uposljednjem poglavlju skrivena je aluzi-ja na protivurje~nost izme|u fan tas ti~ -kih legendi o hazreti Hidru iz knjièvnetradicije, u kojima on sti~e vje~ni ìvotna putovanju sa vladarom Zulkar nej -nom, li~no{}u iz Kur’ana ~iji je identitetprema preovla|uju}em i vjerodostojni-jem mi{ljenju vezan za perzijskog caraKi ra II, sa kojim on zajedno polazi u po -t ragu za “vodom ìvota”, u odnosu naka zivanje iz Kur’ana prema kojem je Hi -dr bio ìv jo{ u vrijeme Musaa a.s., {tozna~i barem osamsto godina ranije. Sadruge strane, pisac ujedno Nefertijevojispovijesti daje potpuno novo zna~enje,jer Neferti u Hidrovoj knjizi boravi zajed -no sa usnulim mladi}ima u pe}ini Kehf,te se tako otkriva kako sav njegov ìvotispripovijedan u prethodnim poglavljimapripada svijetu snova koji su odsanjanitokom tri stotine i devet godina ~udesneuspavanosti. Ibri{imovi} se neupadljivo ina drugim mjestima poigrava sa zna ~e -nji ma Nefertijeve dugovjekosti, kao re -ci mo kada Neferti za sebe tvrdi da su gahazreti Merjema, k}i Imranova, i ènapoznata kao Marija Magdalena zatekle upraznom Isusovom grobu i razgovarales njim, iako se u tekstu Jevan|elja kaèda su njih dvije u grobu zatekle jednogan|ela, {to je opet aluzija na ukazivanjean|ela u ljudskom liku u kur’anskim ibiblijskim pripovijestima o Ibrahimua.s., Lutu a.s. i Merjeminom susretu saan|elom Dìbrilom. Tako|er, u pojedi-nim scenama nakon Nefertijevog zami-ranja, drugi likovi se ponekad spramnjega odnose kao da je rije~ o duhu umr-log koji prebiva u svijetu ìvih, kao {to jeto slu~aj i nakon njegove iznenadne

47BEHAR 101-102


Ibri{imovi}ev “Vje~nik” pru a,dakle, dovoljno argume na ta iza postmodernisti~ke inter-pretacije. âk bi se, ne za vis -no od intencija samog au tora,moglo postaviti pitanje da li je“Vje~nik” nesvjesno postmo -der nisti~ki ro man? Pro blemko jim se bavi Vis ko vi} usvome tekstu “Je li Vje~ nikdo ista postmodernisti~ki ro -man?” jeste kako to da Ib ri {i -movi} upravo ma es tralnomupotrebom post mo der nisti~ -kih sredstava po sreduje pre -d s tavu o svijetu koja preten-duje na apso lu tnu istinitost iuniverzalnu va nost?

*

Ibri{imovi}evog “Vje~nika”vri jedi ~itati kao savremenida nteovski poduhvat jedne“to talne knjige”, knjige kojudo pisuju junaci Bor he sovih“Ma {tarija” i Ki {o ve “Encik lo -pe dije mrtvih”.

*

Tema “Vje~nika” se i ne mo eraz matrati izvan kon tekstaza padnoevropske knjièvnetra dicije, a na ro~ito ako seuzme u ob zir i uplitanje moti-va iz sta roegipatske paganskeezo terije i gr~ke mitologije.

pogibije u Hidrovoj knjizi u posljednjem poglavlju, gdje seostavlja prostor ~ak i za mogu}e tuma~enje da Nefertijev duhproìvljava simboli~ke reinkarnacije preko svojih brojnih poto-maka, u ~emu je sa d r a na aluzija na retke iz Mojsijeve Knjigeponovljenih zakona gdje se kaè da Bog ka`njava i nagra|ujeljude na njihovim po tomcima, sve do ~etrdesetog, odnosno dohiljaditog koljena.

Ako je Nefertijeva ispovijest san koji je odsanjan u pe}ini Kehf,ili san koji je sanjan za vrijeme boravka du{e u kaburu, ondatime obuhva}eno i poetsko opravdanje za oniri~ku fantazma-gori~nost pripovijesti o plovidbi na brodu Ukletog Ho lan |a -nina, putovanju sa Hidrom do ostrva na kojem boravi ImamMehdi, susretu sa arhatom Pindolom, te svadbi UkletogHolan|anina. Stoga su Hidrove rije~i koje obavijaju Nefertijevuglavu kao plamen ({to je aluzija na uobi~ajeno predstavljanjelikova poslanika i svetaca u tradiciji islamskog slikarstva,kojom je ovdje sugerisano zna~enje da Hidrove rije~i Ne fe r ti -jev duh na trenutak u~ine svetim, prosvijetljenim), poput onih“bitnih rije~i” koje ~ujemo u snu pa ih se kasnije ne sje}amo,jer registar u kojem su one izgovorene pripada drugom regi-stru zbilje. Ovdje se radi i o nesaop{tivosti misti~kih spoznaja:rije~i koje Neferti jasno shvata onda kada su izgovorene, neshvata poslije, jer njegova du{a za vrijeme razgovora “otvara{koljke s biserima koji tamne u ovostranosti”, a ono {to je utim trenucima saznao pa kasnije zaboravio, kako kaè, drago-cjenije je od onog {to nedvosmisleno zna. Tako i u prvompoglavlju Neferti roba Hedit-Ku{a natjera da sav svoj ìvotsa`me u jednu jedinu rije~ – rije~ koju ne}e mo}i da izusti ikoje se kasnije ne}e sje}ati.

Misri u Hidrovoj knjizi iznova zapo~inje svoj ìvot kao njen ~ita-lac. Hidrove rije~i su te koje omogu}uju pristup stvarnomzna~enju Misrijevog ivota, a te rije~i po~inju da gube zna~enjena mjestu gdje bi trebao zapo~eti Misrijev istinski ìvot u ono-stranosti. Hidr ne}e za{utjeti u skladu sa zavr{nom re~eni-com znamenitog Vitgen{tajnovog “Tractatusa” – “O ~emu se

ne moè govoriti o tome se mora {utjeti” – shodno em pi ris -ti~kom na~elu verifikacije iz logi~kog pozitivizma, nego }e senjegova slova pomije{ati u nerazmrsivoj zbrci. I samVitgen{tajn je tvrdio da je nemogu} idealan jedinstveni jezikkoji odslikava svijet, te da sam jezik nije jednozna~an ve} vi {e -zna ~an, i da se ve} prema jezi~kom svijetu mijenja i smisao ri -je~i. Odnosno da ne postoji jednostavno sam jezik kao takav,ve} prema raznim podru~jima ìvota u kojima se rije~i upot -reb ljavaju postoje u jedinstvu jezika i djelatnosti razli~ite “je -zi~ ke igre” sa razli~itim uigranim pravilima igre. Nema nikak -vog op}eg kriterija za smislenost jezika, a iskazi o “posljed -njim stvarima” na koje nas Hidrova pripovijest priprema, pre -ma ovom mi{ljenju, svode se na “jezi~ke igre posebne vrste”.

Pasusi u kojima Abdulah Misri poku{ava da svojim tijelom za -po sjedne od{tampane retke prijevoda Hidrove knjige, unutarkojih je zarobljeno zna~enje njegove sudbine, metafori~ki sekoherentno nadovezuju na zaklju~ke poznate Lakanove teori-je u kojoj je otu|enje subjekta postavljeno u registar jezika, iprema kojoj jezik ima ulogu blokiranja identiteta, tako da pri-jelaz organizma kroz jezik i u jezik uvodi ideju gubitka, manj -ka i odsutnosti. Abdulah Misri na taj na~in spoznaje da je “drvobesmrtnosti” ustvari “drvo spoznaje dobra i zla”, jer je zabra-njeno rajsko drvo samim time {to je bilo zabranjeno postaloozna~iteljem ve} unaprijed izgubljenog Raja. Stoga je Boìjiduh udahnut u figuru od ilova~e za Adema ve} unaprijed biomanjak i ono {to nedostaje, jer je, odre|en zakonom kojim je“Bog samome sebi propisao pravednost”, u Ademovom ne -znanju i Iblisovom “iskrivljavanju poruke” shva}en kao porica-nje samog sebe.

Za razliku od Jasona iz starogr~kog mita koji je na putu zaKolhidu na svoju la|u morao povesti i Herkula i Orfeja da bisluè}i se lukavstvom, obmanom i prijevarom ukrao zname-nje besmrtnosti, ili za razliku od Parsifala i drugih slavnih sre-dnjovjekovnih vitezova koji su na putu punom odricanja isamoprijegora morali da se potvrde juna~kim djelima kako bidospjeli do Grala (koji }e im pomo}i da olovo svoga srca preo-braze u zlato i time postignu besmrtnost), Neferti svoju dugo-vjekost uìva kao zadovoljni obi~ni smrtnik koji ni sam nijepouzdano siguran ~ime ju je zasluìo. Hazreti Hidr }e u svomobrednom odgonetanju Nefertijevu dugovjekost pripisati“drevnoj staroegipatskoj bludnji”, odnosno tradiciji alhemij-skih u~enja, s obzirom da sama rije~ alhemija u svom arap-skom korijenu ozna~ava ono {to pripada zamlji Kema, Egiptu,iz ~ije tradicije mnogostruko ispreplitanih, raznovrsnih, izmi-je{anih i razgranatih u~enja vodi porijeklo najve}i broj pozna-tih mitova i drevnih legendi o besmrtnicima i potrazi za bes -mrt no{}u, koji su sluìli kao gra|a i nadahnu}e u oblikovanju“Vje ~nika”.

U mitotvara~ki razigranoj ma{tovnosti Ibri{imovi} prikazujeplovidbu Misrija i El Hidra ka ostrvu na kom boravi Skriveni

48 BEHAR 101-102


Ibri{imovi} svog junaka Nefertija vra}a u stanjeAdama prije nego je posegnuo da ubere plod sazabranjenog drveta, smrtonosnog “drvetabesmrtnosti”: on proni~e da je postignu}e jed-nog od Boìjih imena ostvarivo jedino u odusta-janju od tog postignu}a, ukoliko se ono protiviBoìjem zakonu, te da je jedini istinski ìvot ibesmrtnost – besmrtnost u Bogu, dok ono {tomu se predo~ava kao ìvot, ukoliko je to ìvotkoji ne priznaje Boga - vodi u smrt.

Imam, kroz kapije od raznobojnih ogledala, ~iji slijed boja evo-cira simboliku svjetlosti i boja u Suhravardijevoj i{raqi filozofi-ji, a ~iji dramatur{ki obrazac opona{a i predanje o Miradù,~udesnom no}nom putovanju Muhammeda a.s. iz Meke uKuds, Jerusalem (koje je posluìlo kao nadahnu}e i za Dan te -ovu “Boànstvenu komediju”), kao i kur’ansku pripovijest oHid rovom putovanju sa Musaom a.s. iz mjesta “na kojem sesas taju dva mora”. Opis ovog putovanja sadrì iznimno brojnekul turolo{ke aluzije i asocijacije koje prizivaju poznata mjestaiz svjetske knjièvnosti i mitologije razli~itih kultura, a prepoz-natljivo je i preoblikovanje i smje{tanje u novi kontekst pojedi-nih alegorijskih motiva iz Rumijeve “Mesnevije”, te iz sufijskepoezije Feridudina Atara. Pred Misrija se iznose “{krinjedobrota” koje njemu samom ostaju nevidljive, jer je stupanjnje govog znanja i upu}enosti jo{ uvijek neznatan, a dobro nemoè ni pred kim stajati, dobro valja raznositi, kako kaè Hidr.Izme|u dva otkucaja srca Skrivenog Imama izbija jedno pose-bno vrijeme, i to je vrijeme koje je darovano Abdulahu Misriju;metafori~ki kazano, Misri ìvi ono {to je Imam Mehdi mogaobiti, sve one mogu}e ìvote koje je Imam Mehdi propustio zatoda bi bio taj koji jeste, Gospodar Vremena, Skriveni, “vo|eni”.Procjepi, manjkovi i odsutnosti u ìvotu svrgnutog halife, kra-lja svijeta koji u skrivenosti priprema svoj ponovni dolazak naprijesto, jesu onaj “vi{ak” od kojeg je sa~injen ìvot AbdulahaMisrija, koji na taj na~in doìvljava svoje misti~nopoistovje}enje i sjedinjenje sa bi}em Imama Mehdija. Vrijemekojeg obuhvata Misrijeva ìvotna istorija je onaj jo{ neìvljeniìvot Skrivenog Imama, jer je u Misrijevoj prostodu{noj pokor-nosti Bogu sadràna svijest da je svaki ~ovjek stvoren da bibio, prema rije~ima iz Kur’ana, “Boìji zastupnik na Zemlji”.

Zanimljivo je da Misri, i prije nego bude sreo budisti~kogsveca-prokletnika arhata Pindolu, kao da intuitivno poznajemisti~ke prakse iz drugih kulturnih tradicija, pa tako u pretho-de}em zikru sa Hidrom opisuje silazak u ponor ni{tavila vla-stitog bi}a, koji je sli~an sugestivnoj sabranosti u postupcimatranscendentalne meditacije: “Odricao sam se svojih usta: tonisu moja usta, svoga tijela: to nije moje tijelo, pa ~ak i svojedu{e: to nije moja du{a, nastojao sam viknuti: ja sam prah ipepeo…”. I premda “Vje~nik”, po mnogim svojim odlikama,sadrì elemente popularnog ànra epske fantastike, tonaro~ito dolazi do izraàja u scenama koje opisuju susret saImamom Mehdijem i arhatom Pindolom, ~ija oniri~ka fantaz -ma gori~nost slijedi za~udne dramatur{ke obrasce i logikuraz vijanja pri~e u snu. Nadmetanje u kerametima izme|u ElHid ra i arhata Pindole po neo~ekivanoj ma{tovitosti zorno pri -ka zanih slika umnogome podsje}a na nadmetanje izme|udobrih i zlih ~arobnjaka (odnosno ~udotvoraca) u poznatim fil-movima nau~ne i epske fantastike, kao {to su “Ratovi zvije-zda”, “Gospodar prstenova” i “Matriks”.

Legendarni lik Lete}eg Holan|anina, kojeg je Rihard Vagnerproslavio u svojoj operi, svojom kainovskom uspravno{}u i

ponosom sa kojim nosi dosu|eno prokletstvo posjeduje aurutragi~kog romanti~arskog heroja, i poglavlje o Misrijevoj plo-vidbi na njegovom brodu svakako spada u estetske vrhunceovog romana. Kapetan Jan van der Eken je istodobno i tragi~ki“~ovjek fatuma”, nepokolebljiv u svojoj ustrajnosti da i u palo-sti svoga bi}a pokaè snagu i veli~inu, onaj koji spada u redbuntovnih “izgubljenih èstokih du{a”, koje se “ni samom |a -vo lu ne uklanjaju”, ali i arhetipski pustolov, probisvijet i mor-nar, gladan novih obala, pu~ina i obzorja. Monolog u kojemHolan|anin opisuje kako njegov brod plovi kroz “nebrojeneljudske du{e”, kroz oblake i sazvije`|a, kroz dim i vatruloma~a, te kako se na njegovom brodu ~uje “istovremeniuzdah mno{tva dama, princeza i kontesa”, doziva u pam}enje“Pijani brod” Artura Remboa, kao simbol ~e`nje za pristiza-njem u nepoznate luke, za osvajanjem nepoznatih dje vi ~an -skih svjetova, ~e`nje da se iskusi i doìvi ono jo{ neisku{ano inedoìvljeno. Svjestan da ga je njegova prokletni~ka sudbinau~inila ~udovi{tem, on tu svoju ~udovi{nost bri`ljivo njeguje,hrane}i du{u svojim sopstvenim otrovima. Utnapi{tim dolazina svadbu Ukletog Holan|anina “isisan iz dubina vremenasnagom iskrenosti djevoja~kog srca” – i tek u zagrljaju An|uleDàmanji}, on od nakaze postaje dostojanstven ~ovjek, anjena ljubav poprima ono zna~enje koje u kr{}anskoj misticiima “poljubac gubavcu” Franje Asi{kog. An|ula prepoznajeono {to ~ini “svjetovnu svetost” njegovog prokletstva, te jenjena ljubav tolika da “negladna njome ne bi nahranila i napo-jila”. “Da nisam bio takva olupina mo`da bi me moja mladaèna i ostavila!”, re}i }e Holan|anin u pismu Misriju.

Iz brojnih slavnih mitova o potrazi za besmrtno{}u, Ibri{imovi}bira samo one likove koji su dugovje~nost ve} dosegli (ili su nanju osu|eni), pa tako Misri sre}e Utnapi{tima ali ne iGilgame{a, putuje sa Hidrom, ali ne i sa Zulkarnejnom, te jejasno da pisac svjesno zaobilazi one legendarne li~nosti iz

49BEHAR 101-102


Iz brojnih slavnih mitova o potrazi za besmr t -no{}u, Ibri{imovi} bira samo one likove koji sudugovje~nost ve} dosegli (ili su na nju osu|eni),pa tako Misri sre}e Utnapi{tima ali ne iGilgame{a, putuje sa Hidrom, ali ne i sa Zul -karnejnom, te je jasno da pisac svjesno za obilazione legendarne li~nosti iz ezoterij ske i misti~ketradicije, poput Nikole Fla me la recimo, koje subesmrtnost smatrale tro fe jem za koji se trebaizboriti mukotrpnim sa mousavra{avanjem,asketskim samopri je gorom, sticanjem znanja iduhovnom disciplinom.

ezoterijske i misti~ke tradicije, poputNikole Flamela recimo, koje subesmrtnost smatrale trofejem zakoji se treba izboriti mukotrpnim sa -mo usa vra{avanjem, asketskimsamo pri jegorom, sticanjem znanja idu hov nom disciplinom. Pri~u o dru -è nju Hidra i Abdullaha Misrija, kao izagonetni zavr{etak Hidrove knjige,moèmo ~itati i kao izokrenutu verz-iju legende o Gralu i Parsifalu, {to jesvojevrsno oneobi~avanje simbola izovog mita, koji je Eliotu posluìo kaotematski okvir za “Pustu zemlju”.Kao {to je poznato, Parsifal je dje vi -~an ski stanovnik {ume koji ni{ta nezna o dvorskom ìvotu i nakonmnogih nespretnih pogre{aka ko -na ~ no postaje vitez Okruglog stolakra lja Artura. U sredi{njem prizoruovog mita Parsifala u Gralski dvoracpo zo ve Kralj Ribar, koji je tajan stve -no ostao nepokretan od ozljede nanogama. Parsifal bude posluèn nago zbi, a zatim se pred njim pojavipo vor ka: prvo mladi} koji nosi kopljekoje krvari, a za njim dvije djevojkeod kojih jedna drì draguljimaopto~en pehar, odnosno Gral, a dru -ga srebrni posluàvnik sa hranom.Premda je ra doznao, Par si fal se neusudi da up ita kakvo je to koplje ikoga se tako sluì. Njegova odlukada od{uti stra {na je gre{ka, jer da jepostavio pi ta nje koje se o~ekivalo odnjega, Kralj Ribar bio bi izlije~en, abila bi skinuta i kletva zbog koje jezemlja Grala po stala neplodna.Njegova nevinost, ne znanje i nemo}metafora je odgo vo ra za koje nijebilo postavljeno pi tanje. Na svomeputovanju sa Mu saom a.s. koje jeopisano u Kur’anu, Hidr ne dopu{taBoìjem poslaniku da mu postavljapitanja, jer je svjestan da djela koja}e po~initi pre vazila ze mo} ljudskogmoralnog rasu |i va nja. Na drugojstrani, Hidr Misriju spremno odogo-vara na po stavljena pitanja, ali tiodgovori mo raju ostati nepotpuni izavr{iti u zbrci i nera zu m ljivim rije -~ima. Kao znalac istorije i njenihkul tura Ibri{imovi} mitske simbole

oneobi~ava dovode}i ih u novi kontekst,i otkriva u njima nova zna~enja. To {toIsus Aha s ve ru upu}uje iste rije~i koje seu tekstu jevan|elja odnose na u~enikaIvana, kao i to da je Neferti bio prisutanu getsimanskom vrtu, osvj e t ljava svetopredanje, ali i sam Ne fe rtijev lik iz jed-nog novog ugla. Za snivaju}i svoju reto-riku na mo de lima biblijske parabole Ib -ri {i movi} svoje amblemske poeti~kezamisli organizuje kao domi{ljate afo -rizme, mudrosti, zagonetke i svje do -~an stva, upisuju}i u strukturu svogatek sta simboli~ke pos tup ke, igre, pas -ti{e.

Kada je rije~ dakle o knjièvnim li ko -vima besmrtnika u svjetskoj knji e -vnosti, moglo bi se govoriti o dvi je tradi-cije: na jednoj strani su likovi osu|enikana vje~ni ìvot (Ahasver, Ukleti Ho -lan|anin, Pindola Baradvaja), a na dru-goj oni koji tragaju za besmrtno{}u, kojiùde da je dosegnu (Gilgame{, Jason izstarogr~kog mita o Argonautima u onojinterpretaciji koju je ovom mitu pripisa-la srednjovjekovna ezoterijska literatu-ra, Aidenej, Zulkarnejn i Hidr, Parsifal).Ali u oba slu~aja rije~ je o iskustvu ono-stranog u ovostranosti: prokleti besmr-tnici proìvljavaju muke vje~nog Paklana ovom svijetu, dok tragaoci za “vodomìvota” i “eliksirom” ~eznu za ovoze-maljskim Rajem. Name}e se analogijasa jednom re~enicom iz romana“Kontrapunkt” Oldosa Hakslija - da lju -dska sre}a ne moè biti sama za sebecilj, ve} da je ona nusprodukt, poputkoksa koji se dobija pri proizvodnjiugljena, odnosno da ~ovjek treba imatineki uzvi{eniji cilj koji bi zna~io njegovoduhovno samousavr{avanje, dok bi sre -}a bila samo nusprodukt njegovih na -po ra ka ostvarenju tog cilja. Ne fe rtijevodnos prema vlastitoj dugovje~nosti jeupravo takav, on ne ùdi za besmrt no -{}u, ve} je posjeduje kao dar, odnosno“nus produkt” svoje ~e`nje za Boìjommi lo{}u.

Ono {to svakom od poglavlja “Vje~nika”zasebno daje izvanrednu literarnuupe~atljivost jeste bri`ljiva i sabrana

50 BEHAR 101-102


Neferti u Hidrovoj knjizi boravizajedno sa usnulim mladi}ima upe}ini Kehf, te se tako otkrivaka ko sav njegov ìvot ispripovije-dan u prethodnim poglavljimapri pada svijetu snova koji su od -sanjani tokom tri stotine i devetgodina ~udesne uspavanosti.

*Hidr samim svojim stavomprema Pindoli Baradvaji ukazujena to da islamski pogled na svi-jet u sebi uklju~uje i sadrì i bu -dis ti~ke predstave o onostra-nom, ali se ne ograni~ava na nji-hovo jednostrano poimanje. Sto -ga Hidr upozorava Pindolu da nevodi Misrija u nirvanu, jer je onmusliman.

*Name}e se dakle pitanje ko je~italac kojeg stvara Ibri{imovi}u svome romanu “Vje~nik”, i dali bi on nu`no morao dijeliti is -lam ski pogled na svijet sa nje -go vim naratorom? Zadnje pog -la v lje Ibri{imovi}evog romanaim plicira i tezu teorije recepcijeo ~itaocu kao autoru, jer se upa raboli~kom iskazu smisaoMi srijevog putovanja kona~nouo b li~ava tek u ~itao~evoj svije-sti, odnosno ~italac postaje pra -vi autor Hidrove knjige, jer jeklju~ romana u njegovom razu -mi jevanju Nefertijeve sudbine.

vje rodostojnost u izno{enju istorijskih, kulturnih i civilizacij-skih ~injenica vezanih za razli~ita podneblja i epohe, zadivlju-ju}e prodorna uvjerljivost i stilski rafinman u prikazivanju iopisima vremenski i prostorno udaljenih kultura, zrelost duhai istan~ana preciznost u izraàvanju najfinijih tonova misli iosje}anja, koja u skladnom jedinstvu sa poetski razigranomma{tovno{}u palimpsestnog ispisivanja i dekonstruisanjadre vnog mita posjeduje duh one sveobuhvatnosti i univerzal-nosti kakvu poznajemo iz nekih klasi~nih spjevova, kakvi su -Danteova “Boànstvena komedija”, Vergilijeva “Enejida” i Ho -me rova “Odiseja”.

IIPozivaju}i se na Bahtinovu teoriju polifonije Enver Kazaz usvome ogledu “Roman izvan romaneskne tradicije”3 Ibri -{imovi}ev roman naziva “monologi~nim” i prigovara autoru natome {to nastoji totalitetno obuhvatiti svijet, ali ne na na~inromaneskne tradicije koja je insistirala na njegovoj procesual-noj, promjenjivoj, nikad dovr{enoj polikontekstualnosti, “ve}na na~in mitolo{ke totalitetnosti naracije koja insistira naapriornoj cjelovitosti svijeta sadrànoj u njegovoj teocentri~nojkonstrukciji.” Kazaz pri tome ve} u samom tendencioznomnaslovu svoga teksta zaboravlja na pasuse iz svoje studije“Bo{nja~ki roman XX vijeka” gdje, citiraju}i Bitijev “Pojmovniksuvremene knjièvne teorije” navodi kako Bahtinova tezaisklju~uje cijelu jednu bogatu tradiciju koja vodi od gr~kogpreko vite{kog pa idili~nog, pastoralnog, sentimentalnog kaoi odgojnog prosvjetiteljskog romana 18. stolje}a i avantu ris ti~ -kog romana 19. stolje}a, sve do Tolstoja i Henri Dèmsa, inaprimjer savremenog trivijalnog romana.4 Kazaz tako|er neuzima u obzir tradiciju unutar koje je roman vjeru, odnosno“teocentri~ni koncept svijeta”, izostavljao iz slike ìvotne zbiljestoga {to ju je smatrao neupitnom, a kojoj prema T.S. Eliotupripadaju i Defo, i Filding, i Dikens i Tekeri, a mogu joj se pri-druìti i neki od klasika ruskog realizma. Vrijedi se pozvati i naveliku knjièvnu tradiciju, kojoj pripada i Danteova “Bo an -stve na komedija”, i “Hiljadu i jedna no}”, kao i klasi~na djelafrancuskih dramati~ara Korneja i Rasina, ali i roman “Dervi{ ismrt” Me{e Selimovi}a naprimjer, u ~ijim djelima jedan reli-gijski svjetonazor predstavlja onaj podrazumijevani duhovniobzor ili kontekst unutar kojeg se na drugom (poetskom)planu, odnosno kroz dramu likova, odvija i ta bitijevski shva -}ena “polikontekstualizacija” svijeta. Osim toga, Kazaz samo-me sebi protivurje~i na jo{ jednom mjestu u svome tekstu,kada kaè da je “Vje~nik” roman s tezom pribli`no sli~no kao{to su to romani Fjodora Dostojevskog, a poznato je da Bahtinizvori{te polifonijskoj strukturi romana nalazi upravo u roma-nima Dostojevskog.5 Pri tome je indikativno da autor glavno

upori{te svome kriti~kom stavu nalazi u tezama kojima su sekasniji teoreti~ari o{tro suprotstavljali, koje su dovodili u pita-nje, opovrgavali ili nadi{li.6

Primjer Selimovi}evog romana “Dervi{ i smrt” otvara pitanjeonih romana koji samo prividno i na razini doslovnog iskazanaratora pripadaju monolo{koj tradiciji o kojoj govori Kazaz.Veliki ruski pisac dvadesetog stolje}a Andrej Platonov u svo-jim romanima “Iskop”, “êvengur” i “Dàn” ukupnu pojavnostìvotne zbilje tuma~i u klju~u ideolo{kih dogmi i lenjinovskeinterpretacije marksizma, ali je jasno da je rije~ o postupcimao~u|enja i metaforizaciji naracije putem kojih ih pisac istovre-meno izvrgava podsmjehu i daje njihov ironi~ni komentar.Umije}e aludiranja i asocijativnog poigravanja u postupcimapoetizacije naracije po~iva na ~itavom nizu podrazumijevanja ira~una na ~itao~evu sposobnost njihovog prepoznavanja. Usuprotnom, u jednom druga~ijem tipu romana, kakav je reci-mo “Fama o biciklistima” Svetislava Basare, ~italac ne bi biou stanju doku~iti da pisac kroz ironijsku razgradnju teolo{kihdogmi i njihovo neprestano podvrgavanje o{troj satiri, istovre-meno ispisuje duboko pronicljivu studiju koja se zapravozalaè za njihovu istinsku afirmaciju. Jedan istori~ar knji ev -nosti trebao bi uzeti u obzir da metaforizacija i simbolizacijana racije kakvom se sluì Ibri{imovi}, nosi sa sobom onu vi{ e -zna ~nost i otvorenost koja pruà mogu}nosti za razli~ita tu -ma ~enja.

Jer ako bi Ibri{imovi}ev roman bio “ideolo{ki” u onom smislukako to Kazaz interpretira u svome tekstu7, on bi kao takav bioneprihvatljiv, iz prostog razloga {to bi i glavni junak AbdullahMisri kao li~nost, sa stajali{ta islamske teologije, bio neprih-vatljiv. Prema jednom vjerodostojnom hadisu poslanikaMuhammeda nijedan ~ovjek koji je bio ìv u njegovo doba nijemogao ostati u ìvotu i nakon sto godina, pa je samim tim iMisri kao musliman, u jednom plo{nom i doslovnom ~itanju,nemogu} lik. Ako bi se tema “Vje~nika” interpretirala na takavjednostran i povr{an na~in, bili bi isto tako neprihvatljivi i liko-vi Ahasvera i El-Hidra. Ahasvera zato {to prema Kur’anu Isusnije bio razapet na krstu, a Hidra zato {to nijedna vjerodostoj-na predaja niti sam tekst Kur’ana ne pruà potvrdu o dugovi-jekosti ovog vjerovjesnika, ve} je ona predmet legendi i hagio-grafske fikcije iz tradicije sufijskog pjesni{tva. U svom autore-ferencijskom sloju Ibri{imovi}ev roman, me|utim, pruàobja{njenje i za ove “nedosljednosti”, kada {ejh Muhasibiobja{njava Ahsveru da su ga kaznili oni koji se nisu ni rodili,odnosno kada Hidr Misrija dovodi u stanje svijesti pri kojemmu se otkriva da je porijeklo njegove dugovijekosti u “ma{tijednog muslimana”. Zbog svega ovoga tema “Vje~nika” se i ne

51BEHAR 101-102


3 Enver Kazaz, “Roman izvan romaneskne tradicije”, ~asopis Odjek,broj 1, Sarajevo, prolje}e 2007.

4 Vladimir Biti, “Pojmovnik suvremene knjièvne teorije”, Matica hrvat-ska, Zagreb, 1997., str. 348.

5 Vladimir Biti, nav. djelo, str. 348.6 Vladimir Biti, nav. djelo, str. 349.7 Enver Kazaz, nav. djelo, str. 23, 24.

moè razmatrati izvan konteksta zapadnoevropske knjièvnetradicije, a naro~ito ako se uzme u obzir i uplitanje motiva izstaroegipatske paganske ezoterije i gr~ke mitologije. U klju~utakvog razumijevanja, i sam naslov Ibri{imovi}evog romanane moè se odnositi na njegovog glavnog junaka Misrija, ve}isklju~ivo na Boga, pa se tako i Misrijeva ispovijest uspostav-lja kao metafori~ko putovanje ka “postizanju”, odnosno “spoz-navanju” jednog od devedeset i devet Boìjih imena (Vje~ni), uskladu sa onim zagonetnim hadisom koji kaè da }e ~ovjekkoji “postigne” ova imena u}i u dènnet. Posebno pitanje koje se ovdje name}e ticalo bi se preispitiva-nja diskursa doma}e kritike kada je rije~ o djelima iz savre-mene knjièvnosti. Za{to romane nobelovca Fransoe Morijakai @orà Bernanosa istori~ari francuske knjièvnosti nazivaju“katoli~kim romanima”, dok kada je rije~ o jednom djelu kojebi se (uslovno) moglo nazvati “muslimanskim romanom”, do -ma }a kritika upotrebljava isklju~ivo sintagmu “ideolo{ki ro -man”? Za{to se romani Andre Malroa, ili recimo Tvrtka Ku le -no vi}a, ne bi tako|er mogli ~itati kao “ideolo{ki romani”, akozna mo da su marksizam, odnosno humanisti~ki racionalizamta ko|er – ideologije? Ako jedan knjièvni kriti~ar svijet Ibri {i -mo vi}evog romana vidi kao “teocentri~nu konstrukciju” i pri -go vara mu na tome, za{to nekom drugom ne bi bilo do pu{ te -no da druge romane osu|uje zbog njihove neopaganske, atei-sti~ke ili “antropocentri~ne konstrukcije”? Ako se slo i mo da“Vje~nik” Nedàda Ibri{imovi}a, jednako kao i roman “Imotskikadija” Irfana Horozovi}a, moèmo nazvati sufijskim pikar-skim romanom, ne postoji nijedan relevantan knjièvnokriti~kikriterij po kojem bi “Vje~nik” spadao u “monolo{ku tra diciju”,a Horozovi}ev roman ne, iz ~ega je jasno da se Ka zaz sluìopozitivisti~kim pristupom u ocjenjivanju ova dva ro ma na, izvo-de}i svoje zaklju~ke na osnovu biografija njihovih autora.U svom eseju “Religija i knjièvnost” T. S. Eliot isti~e da knji -èv na kritika moè biti samostalna u onoj mjeri, u kojoj u ne -ko me dobu postoji op{te slaganje oko eti~kih i teolo{kih pita-nja.8 Ocjenjivanje knjièvnih djela sa stajali{ta morala izvodise isklju~ivo prema moralnom kodeksu {to ga usvaja svakageneracija, bez obzira ìvi li ona u skladu s tim kodeksom iline. I u vezi s tim Eliot postavlja pitanje da li su ~itaoci u stanjuda shodno svojim religioznim uvjerenjima ~itaju romane ra z -li ~itim pregradcima svoga duha? Na Eliotovo mi{ljenje nado-vezuje se Vejn But u svojoj “Retorici proze”, kada govori o ulozikoju igraju uvjerenja u proznom djelu. But podsje}a da jeFlober od romanopisca traìo objektivnost koja podrazumije-va neutralan stav prema svim vrijednostima, kakvoj bi uzor biostav nau~nika. Flober tvrdi da ~ak i umjetnik koji spoznajeneophodnost obilja ideja, ne smije imati ni vjeru, ni domovinu,ni dru{tvena ubje|enja. “Sad ve} svi znamo da }e pa`ljivo ~ita-nje ma kojeg iskaza u odbranu umjetnikove neutralnosti

razotkriti angaòvanost; uvijek postoji neka dublja vrijednost uodnosu na koju se neutralnost smatra ne~im dobrim”, pri-mje}uje But polemi{u}i sa ovim stavom. âk }e i komentarpisca najbliì neutralnosti otkriti neku vrstu angaòvanja.9 IzFloberove biografije je poznato da je i on sam svoj najslavnijiroman “Gospo|u Bovari” smatrao samo vje`bom za nedvo-smisleno angaìranu temu do koje mu je intimno bilo stalokoju }e obraditi u romanu “Isku{enje svetog Antonija”. Knji -èv nost podrazumijeva pretpostavke, uvjerenja i simpatije sko jima je neophodno slagati se u velikoj mjeri da bi se knji ev -nost ~itala kao knjièvnost, a ne kao ne{to drugo.10 But pod-sje}a da pisac stvara svog ~itaoca, a prema Hjumovom mi{lje-nju idealni ~italac bi trebao da sebe smatra “~ovjekomuop{te” i da zaboravlja, ako je mogu}e, svoje “individualno bi -}e” i svoje “konkretne ìvotne okolnosti”. Knjiga koju odbacu-jemo kao lo{u ~esto je naprosto knjiga u ~ijem “la`nom ~itao-cu otkrivamo osobu kakva odbijamo da postanemo, maskukoju odbijamo da stavimo, ulogu koju ne}emo da igramo”. “Da li je odista ta~no”, pita se But na jednom mjestu, “da ozbi-ljan katolik ili ateist, ma koliko mogao biti osjetljiv, trpeljiv,marljiv i dobro obavje{ten o Miltonovim uvjerenjima, uìva u“Izgubljenom raju” u onoj mjeri koja je mogu}na za jednog odMiltonovih savremenika i suvjernika podjednake inteligencije iosjetljivosti? Moè li pobo`ni protestant, ili Jevrejin, koji segnu{a sve{teni~kog celibata, uìvati u Hopkinsovoj “Navici sa -vr {enstva” koliko pobo`ni katolik, sa podjednakom knji ev -nom senzibilno{}u i iskustvom?” Kako stvari stoje, zaklju~ujeBut, ~ak i najve}e knjièvno djelo radikalno zavisi od poduda-ranja uvjerenja pisca i ~itaoca: “Zamislite jednu divno napisa-nu tragediju ~iji je junak ubje|eni nacista-esesovac, a njegovatragi~na gre{ka sastoji se u privremenom i fatalnom poigra-vanju buròaskim demokratskim idealima. Postoji li ijedanme|u nama, bez obzira na na{u angaòvanost za objektivnost,koji bi mogao ozbiljno tvrditi da slaganje ili neslaganje sapi{~evim idejama u takvom djelu nema nikakve veze s na{imprihvatanjem ili odbacivanjem njegove umjetnosti?”11

Name}e se dakle pitanje ko je ~italac kojeg stvara Ibri{imovi}u svome romanu “Vje~nik”, i da li bi on nu`no morao dijelitiislamski pogled na svijet sa njegovim naratorom? Zadnjepoglavlje Ibri{imovi}evog romana implicira i tezu teorijerecepcije o ~itaocu kao autoru, jer se u paraboli~kom iskazusmisao Misrijevog putovanja kona~no uobli~ava tek u~itao~evoj svijesti, odnosno ~italac postaje pravi autor Hidroveknjige, jer je klju~ romana u njegovom razumijevanjuNefertijeve sudbine. Zavr{na re~enica upravo dovodi u pitanje~itao~evu kompetenciju. Ibri{imovi}ev roman uspostavlja sekao intertekstualna metafizi~ka bajka koja je po svojoj struk-turi najblià poznatom romanu Mihaela Endea “Baskrajnapri~a”, s tom razlikom da je kod Endea rije~ o bajkovitoj fan-

52 BEHAR 101-102


8 T.S. Eliot, “Religion and Literature”, Selected Prose of T.S. Eliot, ed.Frank Kermode, London, Faber and Faber Ltd., 1961.

9 Vejn But, “Retorika proze”, Nolit, Beograd 1976., str. 92.

10 Vejn But, nav. djelo, str. 155.11 Vejn But, nav. djelo, str. 159.

tasti~noj pri~i u kojoj se stapaju palipse-stno obra|eni motivi iz razli~itih mitolo-gija i religijskih predaja, dok Ibri{imovi}u svom romanu poznate mitove i legen-de iz svjetske kulturne ba{tine dekon-strui{e. Naravno da {i ro ko razgranataintertekstualnost ovog djela od ~itaocazahtijeva onu “smije{nu koli~inu erudi-cije” o kojoj govori Eliot u svom eseju“Tradicija i individualni talenat”, odno-sno podrazumijeva da je ovajobavije{ten o likovima kakvi su Utna pi{ -tim, Imhotep, Ukleti Holandez, Aidenej,Aha sver, arhat Pindola i El-Hidr. Sva ka -ko da je estetsko uìvanje u ~itanju zna-tno umanjeno ukoliko ~itaocu nisu poz-nati razli~iti konteksti u kojima se Hidrkao lik pojavljuje recimo na stranicama“Mesnevije” Dèlaludina Rumija. Mo e -mo se posluìti i analogijom iz jedne po -pu larne umjetnosti kakva je film: gleda-lac moè uìvati prate}i pri~u filma“Pak leni {und” Kventina Tarantina, ali}e mu svi slojevi njenog zna~enja izma}iukoliko ne zna da je njen narativni obra-zac preuzet iz filma “Tajanstveni voz”Dì ma Dàrmu{a, a da je njen osnovniza plet parodija pri~e iz gangsterskogepa “Lice sa oìljkom” Brajana de Pal -me. Da “Vje~nik” ne pripada monolo{koj tra-diciji romana kako to Kazaz izri~ito tvrdisvjedo~i ve} sama ~injenica da se onkonstitui{e kao svojevrstan “odgovor”na druga knjièvna djela (Ep o Gilga me -{u, Vje~ni @id, Ukleti Holandez itd.), tepreko brojnih motiva, epizoda i slika vodiìv dijalog sa univerzalnom kulturnomba{tinom – ~italac }e prepoznati brojnenenametljivo utkane citate, reminiscen-cije i aluzije na anti~ke filozofe, drevnaduhovna u~enja i motive iz klasi~ne poe-zije. Ibri{imovi}ev pristup temama izislamske tradicije je dvostruk i ostavljamogu}nost za razli~ita tuma~enja: on ihobra|uje i kao prevladanu mitologiju ukojoj istraùje univerzalne simbole da binjihovim izmje{tanjem u drugi kontekstu njima otkrivao nova zna~enja, ali isto-vremeno uklju~uje i stanovi{te da je ri -je~ o prototekstu koji posreduje iskustvosvetog, koji je neupitna Boìja rije~ i pre-tenduje na apsolutnu istinitost i univer-

zalnu va`nost. Kako to primje}uje iMuhidin Dànko u svome tekstu “Ro -ma neskna Bosna ili [krinja dobrote”12,Nefertijev moralni kodeks nije samokodeks jednog muslimana, ve} kodekssvih religija i op{teljudskog morala:

“Ja nisam lagao.Ja nisam bio nepravedan.Ja nisam nikog pla{io.Ja nisam obmanjivao.Ja nisam nikome ni{ta oteo.Ja nisam nikoga zlostavljao.Ja nisam krao.Ja nisam ubijao.Ja nisam na mjeri zakidao.Ja nisam krao stvari koje neterima pri-padaju.Ja nisam silom tu|a dobra prisvajao.Ja nisam hr|ave rije~i govorio.Ja nisam nikome hranu uzimao.Ja nisam svoje srce jeo.Ja nisam ni~iju me|u pomjerao.Ja nisam krao ìvotinje koje neterimapripadaju.Ja nisam dopu{tao da oranice opuste.Ja nisam ni u ~emu {tetu pravio.Ja nisam svoja usta ni protiv koga otvorio.Ja nisam dopu{tao da iz mene gnjevprovali bez razloga.Ja nisam ~inio blud i nisam ~inio skoto-lo{tvo.Ja nisam sebe opoganio.Ja nisam ukaljao ènu drugog ~ovjeka.Ja nisam dopu{tao da mi usta srd`bomzbore.Ja nisam bio gluh na rije~i pravde i istine. Ja nisam nikoga u pla~ natjerivao.Ja nisam netere psovao.Ja nisam bio plahovit.Ja nisam svoje srce poùrivao.Ja nisam svoju koù probadao i tako seneterima svetio.Ja nisam govorio vi{e nego {to je bilopotrebno.Ja nisam prevare ~inio i na zlo pogledao.Ja nisam psovao ono {to je kod mene, a{to neterima pripada.Ja nisam teku}u vodu mutio.

53BEHAR 101-102


Ako bi Ibri{imovi}ev romanbio “ideolo{ki” u onom smislukako to Kazaz interpretira usvome tekstu, on bi kao ta kavbio neprihvatljiv, iz pros tograz loga {to bi i glavni ju nakAb dullah Misri kao li ~ no st, sasta jali{ta islamske teo lo gije,bio neprihvatljiv. Pre ma jed-nom vjerodostojnom ha disupo s lanika Mu ha mm e da nije-dan ~ovjek koji je bio ì v u nje -go vo doba nije mogao os tati uì votu i nakon sto go di na, pa jesa mim tim i Misri kao musli-man, u jednom plo { nom i do -s lovnom ~itanju, ne mogu} lik.

*Svakako da je estetsko uì va -nje u ~itanju znatno uma nje noukoliko ~itaocu nisu po znatirazli~iti konteksti u ko jima seHidr kao lik pojav lju je recimona stranicama “Me snevije”Dèlaludina Ru mija.

*Za{to romane nobelovca Fra -n soe Morijaka i @orà Ber na -no sa istori~ari fran cu ske knji -èvnosti nazivaju “kato li~ kimromanima”, dok kada je ri je~o jednom dje lu koje bi se (us -lovno) mo glo nazvati “mu sli -manskim romanom”, do ma }akritika upotrebljava is klju ~ivosintagmu “ideolo{ki roman”?

12 Muhidin Dànko, “Romaneskna Bosna ili[krinja dobrote”, ~asopis Odjek, broj 1, pro-lje}e 2007.

Ja nisam svoj glas podizao.Ja se nisam drsko pona{ao.Ja nisam bio pristrasan.Ja se nisam bogatio na tu| ra~un.Ja nisam ometao netere pri izlascima njihovim.” (str. 55, 56)

U svome ogledu “Problemati~an identitet pripovjeda~a u ro -ma nu Vje~nik Nedàda Ibri{imovi}a”13 Jasmina Ahmetagi}prigovara autoru da je njegov pripovjeda~ Neferti nedovoljnodefiniran kao lik, pridruùju}i se primjedbama Envera Kazazai Velimira Viskovi}a da Neferti ostaje nepromijenjen odpo~etka do kraja romana, te da izostaje prikaz unutra{njedrame duhovnih transformacija kroz koje prolazi. Neferti se,me|utim, savr{eno uklapa u sliku sufijskog pikara, s obziromda sadrìnu pikarskog romana predstavlja niz pustolovinakoje jedino povezuje prisustvo glavne li~nosti, te su oni naj -~e{}e napisani fragmentarno, bez ~vrste konstrukcije iodre|enog plana. U vezi sa ovim pitanjem, kada su francu-skog pisca i nobelovca FransouMorijaka upitali zbog ~ega on u svojimromanima obra|uje uglavnom intimnedrame grje { nika, pokajnika i moralnoposrnulih i pometenih duhova, on jedao jednostavan odgovor: zato {todobri ljudi, odnosno ispravni kr{}ani,nemaju svoju istoriju. Ibri{imovi}evMisri je upravo lik koji, u smislu ovihMorijakovih rije~i, nema svoju istoriju.Sa istim problemom hrvao se i Dostojevski pi{u}i svoj ro man“Bra}a Karamazovi”, koji je u po~etku bio zami{ljen kaoroman o Aljo{i i trebalo je da sadrì jo{ jedan zavr{ni dioposve}en ovom junaku, da bi pisac na kraju od te zamisli odu-stao. Nefertijeva ispovijest jeste sumiranje pet milenijuma du -gog ìvotnog iskustva, ali iz perspektive koja je bitno odre|enanjegovim duhovnim stanjem u trenutku kada zapo~inje svojupri~u, tako da je usmjerena na potragu za odgonetanjem tajnedugovje~nosti. Otuda se Neferti zadràva samo na onim mje-stima iz vlastite pro{losti koja sa najdublje ti~u ove teme,odnosno na susretima sa drugim legendarnim dugovje~nimljudima. Tako se on kao li~nost vi{e otkriva u uzgrednim poet-skim opservacijama koje sabiraju i tuma~e njegova raznovr-sna ìvotna iskustva, negoli na nivou same fabule.

Neferti kao pripovjeda~ o sebi govori posredno, kroz optikupoetske za~udnosti, gdje su postupci oneobi~avanja i simbo-li~ke narativne tehnike suptilno i nenametljivo utkane u reali-sti~ki prosede. Vrijedi naglasiti da je “Vje~nik” ispovijedni ro -man, roman unutra{njeg monologa, te da se Nefertijevo unu-tra{nje putovanje kroz povijest gradi na intertekstualnompovezivanju svijeta knjiga sa autenti~no{}u istorijskih i stvar-nosnih ~injenica, te da je uskla|enost izme|u zbiljskog do ga -

|anja i njegovog fantasti~nog osvjetljenja proizvod svjesnepoetizacije pripovjeda~a-junaka, koja ra~una na prepoznava-nje i traì sau~esni{tvo ~itala~ke ma{te. Nefertijeva svijest ovlastitoj pro{losti proèta je onim {to ~italac saznaje tek uzavr{nom poglavlju – da on svojim ìvotom metafori~ki utje-lovljuje poruku koja je potvrda nadnaravnih, teolo{kih istina, teda upravo stoga mora ostati takav kakav jeste: superioran aobi~an, ni heroj, a ni mu~enik. Zaklju~no sa metafikcionalnomigrom u kojoj se zavr{ava El-Hidrova knjiga, Misrijeva ispovi-jest uspostavlja se kao zagonetna parabola, ~iji se razli~iti ele-menti mogu protuma~iti u jedinstvenom idejnom klju~u, alipisac nam tako|er ostavlja mogu}nost i da bude shva}enakao paradoks, da ostane vi{ezna~na i ezoteri~na. U tom smi-slu jasno je da narator i pisac ovog romana ne podrazumije-vaju istog ~itaoca: dok se Misri kao pripovjeda~ obra}a ~itao-cu koji dijeli njegova uvjerenja i koji je temeljito upu}en u te -olo {ka pitanja islama, pisac uzima u obzir i ~itaoca koji je usta nju da u poetizaciji, metaforizaciji i osimboli~avanju Mis ri -

jeve ispovijesti prepozna i otkrije i drugazna~enja, koja su izvan nedvosmislenogteolo{kog klju~a. Misrijevo pripovijeda-nje odvija se u stalnom asocijativnomtkanju, aluzivnom poig ra vanju, gdje suna djelu pos tup ci oneobi~avanja kojipodrazumijevaju “obaranje mentalnognivoa” - narator kao da je ne svjestanpoezije koju izgovara, ili je pak svjestansamo jednog od mogu}ih aspekata zna -

~enja. Kazaz, me|utim, svoje za k lju~ ke izvodi podrazumijeva -ju }i da je ono {to nam se u romanu saop{tava u metanarativ-nim komentarima identi~no sa onim {to posreduje sama pri -~a. Kako primje}uje i Muhidin Dà nko u svome tekstu, uvo |e -njem El-Hidrove knjige kao “knji ge u knjizi”, Ibri{imovi} je“Vje~nika” u~inio vi{estruko sim boli~kim romanom koji pruà“efekat izostavljene pri~e” ko ju treba i moè dopisati svaki~italac ovisno o svom knji ev nom senzibilitetu. El-Hidrovaknjiga aludira na “knjigu ivota” spomenutu u Kur’anu, koja }e~ovjeku biti predo~ena na Sudnjem danu, pa se time i smisaoknjièvnoumjetni~kog stva ranja odnosi na prizivanje ko na~ -nog Suda, moralnog ocjenjivanja cjelokupnog ljudskog isku-stva, ali i pruànje odgovora na “posljednja” pitanja.

Sama ne~itljivost Hidrove knjige jedna je vi{ezna~na metaforakoja ostavlja prostor za tuma~enja u razli~itim idejnim klju ~e -vima. Nefertijevo zamiranje koje po~inje tako {to se u njegovojsvijesti predmeti razdvajaju od svojih naziva aludira na Haj de -gerovu misao da jezik daje bitak bi}ima, te da smrt oz na ~a varazdvajanje bi}a od njegovog bitka. Na jednom mjestu sedoslovno kaè da Utnapi{tim nije Boìji poslanik Nuh, te njego-vo tajanstveno i{~ezavanje nedvosmisleno upu}uje da pisacgovori o Nuhovom a.s. sada{njem ìvotu u onostranosti. Bo ra -ve }i zajedno sa mladi}ima koji su prema kur’anskom kaziva-nju ostavljeni da spavaju u pe}ini duè od trista godina, Neferti

54 BEHAR 101-102


Kao znalac istorije i njenih kul-tura Ibri{imovi} mitske simboleoneobi~ava dovode}i ih u novikontekst, i otkriva u njima novazna~enja.

13 Jasmina Ahmetagi}, “Problemati~an identitet pripoveda~a u romanuVje~nik Nedàda Ibri{imovi}a”, ~asopis Odjek, broj 1, prolje}e 2007.

zapravo sanja svoje mogu}e budu}e ìvote, te je njegovo ìvo-tno putovanje kroz povijest slika unutra{njeg “doga|anjaspasa” kojeg du{a proìvljava u grobu, ~ekaju}i na kona~noproìvljenje, koje je ovdje simbolizovano izlaskom iz pe}ine,pred “kapije onostranog”. Ahasverova ispovijest tako|er asoci-ra na ìvot kojim du{a ìvi u kaburu, s obzirom da ovaj junakneprestano iznova proìvljava u sje}anju sav svoj ìvot i propi-tuje neostvarene mogu}nosti vlastitog bi}a isklju~ivo iz perio-da prije nego je proklet. Vanjska stvarnost transformi{e sekroz specifi~ni fokus Misrijevog duhovnog sredi{ta, {to podra-zumijeva neprestanu tehniku o~u|enja, razbijanje automatizo-vane percepcije stvarnosti. Sam efekat poetske za~udnostiproishodi iz stalnog smjenjivanja ta~ki gledi{ta i udvajanja per-spektiva. Ibri{imovi} dakle na nivou samih simboli~kih zna ~e -nja teksta ne “stvara” ~itaoca koji bi morao dijeliti uvjerenja sanjegovim naratorom, brojna zao -bi la e nja i podrazumijevanja sa -mo prividno po~ivaju na pre {ut -nom sporazumu sa ~itaocem daoni di jele isti pogled na svijet, dokon od njega zapravo traì jednunaro~itu otvorenost i {irinu duha,te poznavanje tradicije islamskeduhovnosti i kulture koja bi bila odone vrste kakvu je, recimo, po sj -edovao Borhes kada je pisao“Ave rroesovu potragu”, ili AminMa luf u svom romanu “Ba lta za -ro vo putovanje”. Pri tome je i toostavljanje prostora drugimzna~enjima u slu`bi teolo{ke isti-ne na jednom vi{em nivou: Kur’anpoziva ~ovjeka da razmi{lja o Bogu, ali mu nedvosmislenostavlja do znanja da njegova spoznaja Boga (na ovozemaljskomsvijetu) mora biti nepotpuna. “Nema istine osim cijele istine”,kako bi rekao He gel.14 Ova spoznaja se u romanu ostvarujekroz Misrijevo mis ti~ no sjedinjenje s Bogom, koje je simbolizi-rano preobraàjem njegove ispovijesti u knjigu koju ispisuje El-Hidr, ~ime je knjièvni stvaralac poistovje}en sa oru|emStvoritelja, odnosno prenosiocem boànskih poruka. Sa drugestrane, samo nagla{avanje nepotpunosti i nedore~enostiNefertijevih spoznaja i otvorenosti za razli~ita tuma~enja poka-zuje da ovaj roman nadilazi okvire takozvane monolo{ke tradi-cije u koju ga svrstava Ka zaz. U ovom kontekstu upitna je iKazazova teza o tome da narativni glasovi drugih dugovje~nihlikova u romanu “rezultiraju teocentri~nom kulturalnom poli-fonijom, koja, paradoksalno, ne ostvaruje dramatski dijalogkultura, nego njihovu naporednost, te namjesto polikontek-stualnog Vje~nik realizira polikulturalni svijet naporednih kul-

tura koji intertekstualnom memorijskom gestom nastoji obno-viti sistem kulturnih naracija koje se ~ine zaboravljenim, ili,pak, marginaliziranim unutar antropocentri~no definiranogmodela kulture na{eg doba.”15 Ovo se jasno moè pokazati naprimjeru Ibri{i mo vi }evog uvo|enja lika arhata PindoleBaradvaje iz bu dis ti~ ke duhovne tradicije. Iako je islamska teo-logija u o{troj sup rot nosti sa budisti~kim (kao i hinduisti~kim)u~enjem o rein ka rnaciji, Hidr ne dovodi u pitanje vjerodostoj-nost Pindoline po jave. Ibri{imovi} u ovoj epizodi pruà nagovje{taje za neku vrstuislamske interpretacije budisti~kog u~enja o nirvani i reinkar-naciji – njegov Misri }e doìvjeti misti~no sjedinjenje s Bogom,simbolizovano kroz pois to vje }e nje El-Hidrove knjige sa njego-vom ispovije{}u, ali tek nakon {to ga arhat Pindola povede unir vanu. [ta me|utim pojam nir va ne zna~i junaku koji svoje

uvi de u stvarnost zasniva naislamskom religioznom uvjere-nju? U Platonovom u~enju o naj -vi{im ro dovima bi}a dokazuje senu` nost bitka nebi}a kao drugo-sti ili razli~itosti obuhva}ene sa -mim pojmom bitka.16 Hegelargu mentaciju svo je logike za -po ~inje pretpostavkom da je Ap -so lutno ~isti bitak, odnosno daono prosto jeste, a da mu ne pri -pi sujemo nikakve osobine. Ali~isti bitak bez ikakvih osobinani je ni{ta i stoga dolazimo doan titeze: Apsolutno je Ni{ta. Odove teze i antiteze prelazimo nasin tezu: spajanje Bitka i Nebitka

je Postajanje, i tako kaèmo: Apsolutno je Postajanje. Apso -lut na Ideja prema Hegelu je ~ista misao koja misli o ~istojmisli.17 Vrijeme je samo iluzija koju stvara na{a nesposobnostda vidimo Cjelinu. Um je, prema Hegelu, izvjesnost da je onsav realitet. U svojoj odvojenosti jedna osoba nije sasvim real-na, ali ono {to je u njoj stvarno je njeno sudjelovanje u Stva r -no sti kao cjelini. Tako se osnovna islamska maksima - Laillahe ilallah – u klju~u He gelovog mi{ljenja moè protuma~itikao izjava da Bog jeste, a da sve drugo nije, odnosno da svedru go jeste samo onoliko koliko u~estvuje u Boìjem bi}u, od -no sno koliko je u stanju da “postigne” od Boìjih imena - atri -bu ta. Kao {to Hegel tvrdi u svojoj Logici, istinito i la`no nisu ta -ko o{tre suprotnosti kao {to se obi~no pretpostavlja, jer mimo emo znati na na~in koji je pogre{an, a to se doga|a kadapri pisujemo apsolutnu istinitost nekom izdvojenom dijeluoba vje { tenja.18 Na prirodu bilo kog dijela univerzuma tako du -boko uti~u njegovi odnosi sa drugim dijelovima i sa cjelinom,

55BEHAR 101-102


Ibri{imovi}ev pristup temama iz islamsketradicije je dvostruk i ostavlja mogu}nostza raz li~ita tuma~enja: on ih obra|uje i kaoprev la danu mitologiju u kojoj istraùje uni-verzalne simbole da bi njihovim izmje{ ta -njem u dru gi kntekst u njima otkrivao novazna ~e nja, ali istovremeno uklju~uje i sta-novi{te da je rije~ o prototekstu koji pos -reduje iskustvo sve tog, koji je neupitna Bo -oìja rije~ i pretenduje na apsolutnu istini-tost i univerzalnu va` nost.

14 Bertrand Rasel, “Istorija zapadne filozofije”, Hegel, Narodna knjigaAlfa, Beograd, 1998., str. 667.

15 Enver Kazaz, nav. djelo, str. 24.16 Vladimir Filipovi}, “Filozofijski rje~nik”, Ni{ta, Nakladni zavod Matice

hrvatske, Zagreb, 1989., str. 226.17 Bertrand Rasel, nav. djelo, str. 661.18 Bertrand Rasel, nav. djelo, str. 660.

da se ne moè na~initi nijedna istinita tvrdnja o bilo kom dije-lu, osim da mu se odredi njegovo mjesto u cjelini. Po{to nje-govo mjesto u cjelini zavisi od svih ostalih dijelova, istinska tvr-dnja o njegovom mjestu u cjelini bit }e istovremeno odre|iva-nje mjesta svakog drugog dijela u cjelini. Tako ni{ta nije pot-puno stvarno osim cjeline, jer svaki dio, kada se izdvoji, mije-nja svoju prirodu time {to se izdvaja, i zato se vi{e ne pojavlju-je sasvim onakav kakav je u stvari. S druge strane, kada se dio posmatra u odnosu na cjelinu, onse vidi tako kao da nije samo-dovoljan, i kao da je nesposobanda postoji, osim kao dio upravo one cjeline koja je sama istin-ski realna. “Sve postoji onako kako Ti to vidi{”, kako kaè HorKanterberijki u drami “Ubistvo u katedrali” T. S. Eliota.19 Na -dovezuju}i se na Hegelovo mi{ljenje, mogli bi re}i: ako je BogApsolut, onda je on “neograni~eno pojmovno ozbiljenje apso-lutnog bogatstva svih mogu}nosti”, kako je Alfred N. Vajthed usvome djelu “Proces i realnost” definirao ono {to naziva “prvo-bitnom prirodom Boìjom”20; pa ipak, kao {to zna mo izKur’ana, Bog je samome sebi propisao ograni~enja, i parado-ksalno, On se potvr|uje kao Apsolut upravo kroz ograni~enjakoja je sebi odredio. U svojim zaklju~nim antitezama matema-ti~ar Vajthed tvrdi da je “jednako istinito re}i da je Bog prije svi-jeta i da je svijet prije Boga”. Pri tome je svijet onaj dio “prvobi-tne prirode”21 koje se Bog odrekao u svom bi}u. Lai~ki kazano,ako je Bog oduvijek dobri, pravedni i milostivi Bog, onda jesama mogu}nost da On bude nepravedan ili da prosto ne bude,bila oduvijek odba~ena, tako da bi i svijet koji sadrì zlo moraobiti “prije Boga”. Srednjovjekovni mistici ozna~avali su kaoNi{ta misti~ki isku{enu Bo`ju bes kona~nost, misle}i pri tomena ono {to Vajthed naziva “prvobitnom prirodom Bo`jom”, nakoju se odnosi i Budina definicija nirvane kao utr nu }a ìvotneè|i i stanja “ni bitka, ni nebitka, ni bitka-i-nebit ka, ni ni-bitka-ni-nebitka”22, odnosno svijesti koja je “s one stra ne dobra izla”. Misri svoje putovanje u nirvanu opisuje ovi m rije~ima:“Iako sam se pred El-Hidrom snebivao kada bih se, ne hote}i,sjetio kakve neprili~nosti koju sam nekad, u svojim prija{njimìvotima, po~inio, pred Pindolom Baradvajom nikakvom svojomgre{kom, glupo{}u, ili grijehom, nisam bio posti|en, ne pre kidnosam osje}ao neku djetinju milost i prijaznost, u po ~etku otvore-no ni{ta ne èle}i i ni{ta ne snuju}i. (…) Potom je i{~ezlo i svedrugo, te uskoro postadoh, na osobit na~in, samo budan i pri-bran; zatim se, bez ikakva aljenja, oslobodih svake sre}e i zado-voljstva i za|oh u punu ravnodu{nost, a onda i u ~istu sabranosti smirenost, kao da sam u makamima poput zuhda, samta,haufa, ili radè i to istovremeno, sve dok se nisam obreo ubeskrajnom prostoru kosmosa. Potom za|oh u ~isto ni{tavilo.”U ovom opisu stanje nirvane prikazano je kao doìvljaj sjedinja-vanja sa onim ‘transcendentalnim ja’ koje je kod Huserla izje-dna~eno sa ‘apsolutnim bitkom’. Iako u ovoj epizodi zaista

nema izravnog dijaloga izme|u dviju razli~itih duhovnih tradi-cija i kultura, dijalog je zapravo sadràn u onome {to sepre{u}uje, u nizu posrednih aluzija koje upu}uju na podrazu-mijevani kontekst ~itao~evih znanja, odnosno ve} u samoj~injenici da El-Hidr i Misri ni~im ne dovode u pitanje vjerodo-stojnost Pindoline pojave i njegovu svetost, iako je budisti~kovjerovanje u osnovi neprihvatljivo i suprotno vjeri jednog musli-mana (dok je u islamskoj teologiji Bog apsolut i sami bitak,budizam je ateisti~ka i nihilisti~ka religija23 posve upu }ena nasuprotno: na ne-apsolut, ne-bitak, na nirvanu, prazninu, ~akna apsolutno ni{ta). Hidr samim svojim stavom prema PindoliBaradvaji ukazuje na to da islamski pogled na svijet u sebiuklju~uje i sadrì i budisti~ke predstave o onostranom, ali sene ograni~ava na njihovo jednostrano poimanje. Stoga Hidrupozorava Pindolu da ne vodi Misrija u nirvanu, jer je on musli-man. Za japanskog filozofa Kitara Ni{idu, koji je promi{ljaobudizam u svjetlu novovjekovne zapadne filozofije, “apsolutnoni{ta” zna~i zapravo prazni, od svih pojmova, kategorija, pred-stava i slika oslobo|eni, apsolutni bitak24. Prava bit Bo`ja osta-je skrivena, nepristupa~na ljudskom umu, i to je ono mjestokoje je zajedni~ko i islamskom i budisti~kom poimanju ono-stranog. Otuda Hidr u Ibri{imovi}evom romanu priznaje i neosporava Pindolinu svetost. Njih dvojica se me|usobno razu-miju preko misti~kog iskustva koje je zajedni~ko svim religija-ma: Boga nije mogu}e pojmiti nikakvim pojmom, dokraja izre}inikakvim iskazom, On je svemu transcendentan i nadilazi svepojmove, iskaze, definicije, a ipak nije odijeljen od svijeta i~ovjeka. On je beskrajno dalek a ipak bliì nama nego {to smomi samima sabi, nedoku~iv i u doìvljenoj prisutnosti, prisutani u doìvljenoj odsutnosti; On obuhva}a svijet a ipak nije s njimidenti~an: tako da se u Bogu transcendencija i imanencijapodudaraju. Dosljedna mistika skida sa predstave o Bogu sveli~ne atribute, dok ne stigne do ‘gole’ i ‘~iste’ beskona~nosti. Usvjetlu ovakvog razumijevanja postaje jasan i Nefertijev blago-naklon stav prema staroegipatskim i starogr~kim boànstvi-ma, s obzirom da on niti na jednom mjestu ne izraàva sumnjuu njihovo postojanje, iako se to moè shvatiti i kao svjesnopre{u}ivanje onog {to se samo po sebi podrazumijeva. Pojamni{tavila ovdje je zanimljiv i zato jer upu}uje na temu besmr-tnosti, s obzirom da je u Kur’anu ‘ni{ta’ iz kojeg Bog stvara svi-jet (analogno biblijskom creatio ex nihilo) na vi{e mjesta poi-stovje}eno sa onim {to je ‘mrtvo’ (“On iz mrtvog izvodi ìvo, a izìvog neìvo”). Kao u slu~aju Nefertijevog zamiranja, mrtvo jeono {to se odvojilo od svog imena. Ovo je u dosluhu saHajdegerovom mi{lju da imena utvr|uju bi}a i “~uvaju” ih,odnosno da jezik imenuju}i sve {to jest daje bitak bi}ima. Ime -no va nje je za Hajdegera – odno {e nje, drànje skupa, dodjelji-vanje svrhe (je zik “govori nas”, a ne obratno, i “izgovara” svadru ga bi}a; jezik je zasluàn za izvorno sa bi ranje jer drì na

56 BEHAR 101-102


19 T.S. Eliot, “Ubojstvo u katedrali”, Kr{}anska sada{njost, Zagreb,1990., str. 52.

20 Hans Kung, “Postoji li Bog?”, Bog u procesu: Alfred N. Whitehead,Naprijed, Zagreb, 1987., str. 164.

21 Hans Kung, nav. djelo, str. 164.22 Vladimir Filipovi}, nav. djelo, Nirvana, str. 226.23 Hans Kung, nav. djelo, str. 549.24 Hans Kung, nav. djelo, str. 552.

okupu “~etvorstvo” ne ba, zemlje,boànstva i smrtnika). Ta ko se prividnopovla~enje Boga iz Nje go ve “prvobitneprirode”, koja kao {to smo vidjeli u sebipomiruje pojam nirvane, a koje simbo-li~ki odgovara Isusovom prividnomraspe}u, doga|a u jeziku – sli~no kao uobja{njenju Deridinog poj ma differance- zna~enje pojedinih Bo i jih imena biva“odgo|eno” zna~enjima dru gih. Kur’anska pripovijest o putovanju Hidrai Musaa a.s. govori i o relativnosti poj-mova dobra i zla: ono {to nam izgledakao o~igledno zlo preobraàva se u dob -ro, ali i obratno – ono ~ega se Bog odre-kao iz svoje “prvobitne prirode” kao mo -gu} nosti vlastitog bi}a nazivaju}i sebeuzvi{enim imenima (Dobro, Pravda, Is -tina, Svrha, Svemo}, Apsolutni gospo-dar…), obuhva}eno je tim imenima takoda ona budu potvr|ena na jednomvi{em stupnju; u Kur’anu je drvo besmr-tnosti poistovje}eno sa drvetom pozna-nja dobra i zla, te je sam po~etak stva-ranja predstavljen slikom odjeljivanjasvjetla od tame, odnosno odre|ivanjem“granice” Boìjih imena – ono {to je od -ba ~eno od Njegovog bi}a i nije obu h va -}e no Boìjim imenima mora biti ponovoproìvljeno i postati dijelom Njegovogbi}a – kroz ku{nju, iskupljenje, Sud, pa -kao i raj. U Nefertijevom susretu saAidenejem iz gr~kog mita ogledaju seIsusove rije~i iz Novog zavjeta: “Ko budetraìo ìvot, izgubi}e ga, a ko ga seodrekne, taj }e ga na}i.” Prema Haj de -geru tubitak je orijentisan prema svojimbudu}im mogu}nostima, tako da jo{nije sav tu, nepotpun je, i tek u smrti na -dilazi svoju nepotpunost, budu}i da vi{enema budu}ih mogu}nosti koje bi pro-jektirao, ali tada ga vi{e nema. U sta-roindijskom tekstu Veda reinkarnacijaje simboli~ka, ~ovjekov duh se otjelov-ljuje u njegovim potomcima. Budisti~kou~enje o reinkarnaciji ozna~ava nemo-gu}nost kona~nog upotpunjenja usmrti, dok Pindolina kazna nagla{avazna~enje smrti kao raspoloìvosti zaponovno zapo~injanje ìvota u novom bi -

}u. Tako Pindolina kazna u ovom roma-nu sadrì zna~enje univerzalne Boìjekazne, ona je izvedenica prvobitnog gri-jeha koji je simboliziran seksualno{}u,odnosno èljom za ponovnim zapo~inja-njem ìvota u drugom bi}u. Nefertijevadugovje~nost postaje znak boànskepostojanosti u proticanju i proticanja upostojanosti – postojanost iziskuje pro-ticanje kao svoje ispunjenje, dok proti-canje iziskuje postojanost kao svojeispunjenje. “Ni ja ne znam sve, ta od -mah bih od toga umro”, kaè Neferti.Zanimljivo tuma~enje Nefertijevog likadaje Vahidin Preljevi} u svom ogledu“Dijalog s besmrtno{}u: autorstvo, pis -mo i kulturno pam}enje u mito poe ti~ -kom diskursu romana Vje~nik NedàdaIbri{imovi}a”25: “Sve govori u prilog to -me da Neferti zapravo uop}e nije lik, ba -rem ne u uobi~ajenom smislu rije~i. Onse prije moè shvatiti kao radikalna va -rijacija tipa sveznaju}eg pripovjeda~a,eks periment otjelovljenja jedne narativ-ne svijesti od pamtivijeka do dana{njihdana – beskona~nog sje}anja, {to jenedosanjani san sveg pripovijedanja.Pri povijedanje ili graditeljstvo – za ovoprvo znamo to od Hiljadu i jedne no}i aza drugo upravo od Imhotepa – i jestepoku{aj odlaganja smrti. Upravo to ~inipisar Neferti alias Abdullah: dok zapisu-je, doslovno ili neizravno, on je ìv, ontime zapravo odlaè smrt, ili kako kaèNeferti: izbjegava je. U ovom metatek-

stualnom ili bolje re~eno – autoreflek -siv nom impetusu ni izbliza se ne isc r p -ljuje kompleksnost Nefertija kao nara-tivnog koncepta, ali u tome je, ~ini mi se,jedna od njegovih klju~nih dimenzija. Onna neki na~in predstavlja fiktivno otjelov-ljenje medija pisma kao takvog, strujetradicije, koja izvan samog akta zapisiva-nja odnosno manje-vi{e vrijednosnoneutralnog pam}enja kao pohranidbe-nog sredstva povijesti – zapravo i ne po -sje duje svijest u psiholo{kom smislu. Tute zu bih potkrijepio i ~injenicom da u Ab -dulahovu zapisivanju zapravo i ne dje lujenjegova volja, ve} da je ono ne{to {to sedoga|a, takore}i, izvan njega: “Zaistaonaj koji zapisuje ne zapisuje sa mo {toon ho}e! Ne{to ho}e da bude za pi sano, ane{to ne}e i moja ruka tek pri dr avapero dok nesaglediva bjelina pa pirugovori murekefu kojim rije~ima da osta-vi, a kojim rije~ima da ne ostavi trag.”(Vje~nik, str. 248). Pisarevo izbje ga vanjesmrti zapravo je njegovo pripo vje dnopam}enje, a njegova ~esto apos tro firanaljubav prema ìvotu, jest akt tog preda-nog zapisivanja, koje se uistinu ovdjeinscenira kao neka vrsta stva ra nja:pismo i tijelo ovdje ulaze u nerazmrsivusimbiozu. Ina~e je zanimljivo {to je ovdjetjelesnost, a ne sama du{a, izoli ra na odnje, klju~ni poetski mitologem du -govje~nosti. Upravo u tome – pored os - talog – krije se tajna naizgled bes kraj no -ga Nefertijevog ìvota. Jer njegovo tijelonije ni{ta drugo do upravo to pismo. înise da se u ovom uistinu jedinstvenomeksperimentu moè nazrijeti originalan

57BEHAR 101-102


U svome ogledu “Problemati~an identitet pri po veda~a u romanuVje~nik Nedàda Ibri {i mo vi}a” Jasmina Ahmetagi} prigovara autoruda je njegov pripovjeda~ Neferti nedovoljno definiran kao lik,pridruùju}i se primjedbama Envera Kazaza i Velimira Viskovi}a daNeferti ostaje nepromijenjen od po~etka do kraja romana, te da izo-staje prikaz unutra{nje drame duhovnih transformacija kroz kojeprolazi. Neferti se, me|utim, savr{eno uklapa u sliku sufijskog pi ka -ra, s obzirom da sadrìnu pikarskog romana pre dstavlja niz pustolo-vina koje jedino povezuje pri sustvo glavne li~nosti, te su oni naj~e{}ena pisani fragmentarno, bez ~vrste konstrukcije i odre|enog plana.

25 Vahidin Preljevi}, “Dijalog s besmrtno{}u: autorstvo, pismo i kulturno pam}enje umitopoeti~kom diskursu romana Vje~nik Nedàda Ibri{imovi}a”, ~asopis Odjek, broj 1, pro-lje}e 2007., str. 21.

Ibri{imovi}ev doprinos polemici protiv Bar the so vo-Foucaltoveteze o smrti autora.” Iz ovoga vidimo da je Ibri{imovi} zaistaponudio mno{tvo mogu}nosti za razli~ita tuma~enja Misrijevogunutra{njeg putovanja kroz povijest. Ako je Utnapi{tim nevidljivza druge ljude ali ne i za Nefertija, te se opisani doga|aji zbiva-ju u onostranosti, onda se i Nefertijev ìvot odvija u “literarnoj”onostranosti, kako }emo to saznati od Hidra, u kojoj ìvineostvarene mogu}nosti svih drugih ìvota, da bi do{ao dospoznaje Boga, te je i to razlog za{to kroz ~itave milenije osta-je gotovo isti onaj koji je bio u starom Egiptu – smjerni i skrom-ni pisar koji voli ìvot i drì se pravila o umjerenosti i vrlini. U svome ogledu “An|eo i mistik. Linearna i prostorna koncep-cija vje~nosti u dva romana Nedàda Ibri{imovi}a”26 DavorBe ganovi} literarnoj obradi teme vje~nosti u “Vje~niku”suprotstavlja Ibri{imovi}ev ranije objavljeni roman “Karabeg”,~iji je narator dìn, te je tako poetski za~udnom perspektivompripovijedanja iz pozicije vje~nosti i sveznanja otvoren prostorza metaforizaciju i simbolizaciju povijesti. Beganovi} me|utimu svome tekstu zanemaruje ~injenicu da se jedan od uvodnihpasusa ~etvrtog poglavlja “Vje~nika” otvara onom istom apel-ativnom strukturom kakvu pamtimo iz “Karabega”: pri po vje -da~ se obra}a ~itaocu u drugom licu i propisuje moduse ~itan-ja istovremeno ih potkopavaju}i. Tehnika o~u|enja kojom seIbri{imovi} sluì u ovim pasusima u toj mjeri je identi~na onojsa po~etka romana “Karabeg” da se ~italac ne moè otetidojmu da pisac svjesno aludira na svoj ranije objavljeni roman,kako bi ostavio prostora i za tuma~enje da je Nefertijeva pozi-cija dugovje~nog ~ovjeka ustvari – pozicija dìna. A na osnovupoetskih i simboli~kih narativnih tehnika kojima se Ibri{imovi}sluì u “Vje~niku”, moè se zaklju~iti da ovaj roman sublimirai sadrì u sebi sve prethodne romane ovog pisca. I ovdje je povijesno vrijeme dato kroz vizuru personalne, egzis-tencijalne situacije knjièvnog junaka kao i u “Ugursuzu” i“Bra }i i vezirima”. I dok je u “Ugursuzu” biljeènje kroz optikupoetske za~udnosti27 uslovljeno inferiornom pozicijom men-talno zaostalog i nijemog sluge Muzafera, ono je u “Vje~niku”prizvod svjesne poetizacije jednog superiornog posmatra~akakav je Neferti (~iji poziv pisara nedvosmisleno asocira naone ajete u Kur’anu gdje se an|eli nazivaju “uvaènim pisari-ma”), koja ra~una na prepoznavanje i sau~esni{tvo ~itala~kema{te. Nasuprot Muzaferovoj suènoj svjesnosti koja po d ra -zu mijeva neprestanu tehniku o~u|enja, razbijanje automati -zo vane percepcije stvarnosti, u Nefertijevoj pro{irenoj svjes-nosti poetska za~udnost ostvaruje se u stalnom udvajanjuperspektiva i smjenjivanju razli~itih ta~ki gledi{ta, asocija-tivnom tkanju i aluzivnom poigravanju. “Vje~nik” je, tako|erkao i ovi prethodni Ibri{imovi}evi romani, ispovijedni roman,ro man unutra{njeg monologa, roman simboli~kog i u osnovisubjektiviziranog iskaza. Nefertijeva sudbina ne slijedi uo bi ~a -je ne obrasce moralisti~kih pri~a poznatih jo{ od Starog zavje-

ta (raj – isku{enje – palost – iskupljenje – ponovo ste~eni raj),pripovjeda~eva pozicija je pozicija privilegovanog pouzdanogsvje doka, ademovska pozicija izabranika koji nije svjestan svr -he svoje izabranosti. Likovi u romanu “Ugursuz” slute zlo izbog toga ùre da ga po~ine, pa je njihova slutnja izraz svije stio neautenti~nosti vlastitog postojanja, isklju~ivanju samih se -be iz ontolo{ki istinitog jedinstvenog sopstva koje zna~i prih - va }anje uloge “zastupnika Boìjeg na zemlji” date prvom ~ov -jeku Ademu. Neferti pripovijeda onako kako se prirodno i spo -ntano evociraju i izlaù sje}anja, sa svim onim digresijama,skretanjima u raznim pravcima, zastojima i vra}anjima una-trag, tipi~nim recimo za ispovijedanje bliskom sagovorniku,prisnom istomi{ljeniku. Povijesne ~injenice mijenjaju svojsmisao u skladu sa optikom kojom se posmatraju i kontek-stom u koji su uvedene. U stalnom op{tenju starog i novog, prizori iz istorijske i kul-turne pro{losti ogledaju se u aktuelnom istorijskom trenutku,sa ~ijim se zabludama i predrasudama narator obra~unavablagim tonom, a njegovo mi{ljenje nosi pe~at jedne suverenei samosvjesne zrelosti duha. Mi{ljenje pripovijednog Ja posje-duje onu {irinu duha kakvu poznajemo iz klasi~ne knjièvnos-ti, saop}eno je autoritativnim glasom mudraca i duhovnogu~itelja, onog ~ijim ste dru{tvom po~a{}eni i ~ije se rije~i upi -ja ju da bi bile citirane, jer su dragocjeni plod jednog pos ve }e -nog i strasnog intelektualnog istraìvanja. Neferti sa izvanred-nom sposobno{}u uo~ava i iz svoje intimne povijesti izdvajasa mo one privilegirane trenutke i detalje u kojima se zrcalepi tanja od univerzalne va`nosti, one koji mu sluè kao idejni“oki da~i” u daljem promi{ljanju i novim sintezama, suptilnout kanim u nizu gotovo uzgrednih poetskih opservacija. Sje -}anje uspostavlja melodiju spajaju}i razli~ita iskustva u novmu zi~ki raspored, tako da pro{lost mijenja obrazac i nije vi{eprosto niz, kako bi rekao T. S. Eliot. Taj osobeni vid poetskogsumiranja nagla{en je i u prikazivanju neposredne ìvotnestvarnosti, kojom su obi~no zahva}eni oni “vr{ni trenuci”, do -ga |aji i prizori koji svojom naro~itom evokativnom snagomsa biraju naj{iri plan li~nog iskustva. U sveobuhvatnom sa i -manju i objedinjavanju raznolikih ìvotnih, ~itala~kih i kultur -nih iskustava, pripovjeda~eva svijest u ovom romanu doima sepoput nekog divovskog mlina, koji je u stanju da ~itave bibli o -teke pro~itanog {tiva samelje, preradi, upije i preto~i u re ~e -ni ce koje sadrè onaj njihov najbitniji idejni supstrat.Pripovjeda~eva svijest se u svom prepletu sje}anja ~estozaka~i za neki uzgredni detalj, koji je ponekad samo trivijalnidetalj iz svakodnevnice, da bi se, nadovezuju}i se sa jedneasocijacije na drugu, razvio ~itav niz rafinirano upletenih poet-skih opservacija. Tako u svijesti naratora uvjerljivo do~aranipovijesni ambijent postaje samo paraboli~ki okvir, odnosnoprostor za metaforizaciju izraza. Mogu}nosti iz pro{losti nisuizgubljene, i narator pomno istraùje i isku{ava njihovu mo} u

58 BEHAR 101-102


26 Davor Beganovi}, “An|eo i mistik. Linearna i prostorna koncepcijavje~nosti u dva romana Nedàda Ibri{imovi}a”, ~asopis Odjek, broj1, prolje}e 2007.

27 Enver Kazaz, “Bo{nja~ki roman XX vijeka”, Slutnja zla i narativnoputovanje ka identitetu. Romaneskni opus Nedàda Ibri{imovi}a,Naklada ZORO, Zagreb – Sarajevo, 2004., str. 319.

aktuelnom trenutku, otkrivaju}i nam ona mjesta u kojima sebezvremeno sije~e sa vremenom. “Pro{lo iskustvo probu|enou zna~enju nije iskustvo samo jednog ìvota, ve} mnogihpokoljenja”28, kako kaè T. S. Eliot. U svome spjevu “Boànstvena komedija” Dante Aligijeri dao jesintezu cjelokupne srednjovjekovne duhovnosti i kulture. Da jepoduhvat jedne takve “totalne knjige” mogu} i u modernomvremenu, potvr|uje primjer poeme “Cantos” Ezre Paunda,bez obzira {to je ona od strane kritike ~esto bila ocjenjivanakao jedan “veli~anstveni proma{aj”. Paund se u svojim“Cantos”, jednako kao i T. S. Eliot u “Pustoj zemlji”, koju kriti-ka smatra najzna~ajnijom pjesni~kim djelom dvadesetog sto-lje}a, nadmo}no i maestralno sluè svim onim tehnikama ipostupcima koje su teoreti~ari tek znatno kasnije odredili kaopostmodernisti~ke. U vezi sa primjedbom Velimira Viskovi}ada “Vje~nik” nije postmodernisti~ki roman29, vrijedi podsjetitina mi{ljenje Linde Ha~n koje ona iznosi u svojoj knjizi “Politikapostmodernizma”30 da postmodernisti~ko isticanje ideolo{keus lovljenosti proizvodnje zna~enja i razumijevanja vodi kazaklju~ku da je i svako umjetni~ko prikazivanje svijeta su{tin-ski odre|eno istorijskim, dru{tvenim i ideolo{kim kontek-stom: budu}i da se ne mogu izmjestiti izvan tog konteksta,pri povjeda~i ga smi{ljeno isti~u i na razne na~ine opisuju kakoih on odre|uje. Rije~ je, dakle, o posebnom vidu oneobi~ava-nja, ~iji je cilj da se prikaè zavisnost na{ih predstava o svije-tu i nama samima od hijerarhijskih, ideologiziranih odnosamo}i u dru{tvu. Linda Ha~n tvrdi da odnos izme|u povijesti ipri povijesti presudno odre|uje {ta je postmodernizam u knji -èv nosti. Kada se za jedan pogled na svijet kaè da pretendirana op}e vaènje, onda se to, smatra Linda Ha~n, prvenstvenoodnosi na shvatanje sada{njosti i pro{losti, te upravo isto ri japredstavlja osnovni model razumijevanja svijeta i pripisi va njasmisla pro{lim doga|ajima. Postmodernisti~ka proza, kojuLinda Ha~n naziva “istorigrafskom metaprozom”, preispitujepretpostavke istoriografije skretanjem pa`nje na sli~nostiizme|u narativnog (u uèm smislu) i istoriografskog diskursa,problematizovanjem referencijalne funkcije kako knjièvnostitako i istoriografije, podrivanjem predstave o cjelovitom i auto-nomnom subjektu koji je u stanju da sa jednog stanovi{takoherentno poveè bilo fiktivne, bilo istorijske do ga |aje i da imsmisao. Uslovljenost predstava o svijetu u ne pos rednoj je vezisa uslovljeno{}u poimanja subjekta, to jest is to rijskog, nara-tivnog ili na{eg vlastitog ja. Linda Ha~n opisuje postmoderni-sti~ko narativno ja kao necjelovito i nesamostalno. Takvo japosljedica je svijesti o istorijskoj, dru{tvenoj i ideolo{koj pre-dodre|enosti predstava o subjektivitetu.31

Junaci postmodernisti~ke proze referiraju i na svoju fikciona-lnu prirodu: oni znaju da su proizvod knjièvnih konvencija i daje njihovo postojanje rezultat primjene odgovaraju}ih knji ev -

nih postupaka. Ibri{imovi}ev “Vje~nik” pruà dakle dovoljnoargumenata i za postmodernisti~ke interpretacije. âk bi se,ne zavisno od intencija samog autora, moglo postaviti pitanjeda li je “Vje~nik” nesvjesno postmodernisti~ki roman? Pr o b -lem kojim se bavi Viskovi} u svome tekstu “Je li Vje~nik doistapos tmodernisti~ki roman?” jeste kako to da Ibri{imovi} upra-vo maestralnom upotrebom postmodernisti~kih sredstavapos reduje predstavu o svijetu koja pretenduje na apsolutnu is -ti nitost i univerzalnu va`nost? Nema sumnje da je Danteova“Bo anstvena komedija” vrhunski kr{}anski spjev nenad ma { -nog jezi~kog savr{enstva, pa ipak su ga knjièvni istori~ariminulih epoha radije tuma~ili kao Danteovu li~nu pjesni~kuviziju nadnaravnog poretka, negoli kao apologiju teolo{kihdogmi; jednako kao {to su se pomije{ani svjetovi iz cjelokup-ne kulturne ba{tine ~ovje~anstva u Paundovim “Cantos” na{liu nerazmrsivom kovitlacu, “kao na Stra{nom sudu”, ali je tajStra{ni sud ipak djelo jedne subjektivne pjesni~ke vizije, a neobjava samog Boga. Eliotovi “Horovi iz Stijene”, “îsta srije-da”, “Ubistvo u katedrali” i “êtiri kvarteta” djela su koja nisuproizvod neke specifi~ne i usko ograni~ene religiozne svijesti,ve} se u njima o~ituje sveobuhvatna svijest koja sve poetskesa dràje obra|uje u duhu istine Boìje rije~i. Tako i Ib ri {i mo -vi}evog “Vje~nika” vrijedi ~itati kao savremeni danteovski po -du hvat jedne “totalne knjige”, knjige koju dopisuju junaci Bo -r hesovih “Ma{tarija” i Ki{ove “Enciklopedije mrtvih”. Mudri Heraklit je smatrao da se sve, poput plamena iz vatre, ra -|a umiranjem ne~eg drugog (kao {to i Platon u “Fedonu” So -kratu pripisuje rije~i da smrt ra|a ìvot, kao {to ìvot daje smrt).“Smrtni su besmrtni, a besmrtni smrtni, prvi postaju ìvi smr}udrugih, a smrt drugih je ìvot prvih”, kaè Heraklit. Njegovorazmi{ljanje o jedinstvu svijeta dove{}e ga do vizije ìvota kaoneprestanog oìvljavanja: “Ni{ta ne postoji, sve pos taje”. Kao{to i u savremenim neognosti~kom mi{ljenju ko je se razvija poduticajem modernih prirodnonau~nih teorija, naro~ito kvantnefizike, nailazimo na paradoksalne tvrdnje, po put one da smo“ìvi od postanka svijeta”, ili da je ovaj svijet stv oren upravo ovogtrenutka. U orfi~kim u~enjima, koja su na dahnula Platona,duhovno o~i{}enje ozna~ava razdvajanje du{e od tijela, odno-sno simboli~ku smrt, jer je istinski ìvot – ìvot u onostranosti,dok je ìvot u materijalnom svijetu – smrt i neprekidno umira-nje, o ~emu, kroz razra|enu metaforizaciju pripovijedanja,govore i Ibri{imovi}evi junaci. I kao {to se u Misrijevom alter-egu Imhotepu, graditelju, u~enjaku i ocu medicine, stje~u Tot iHermes Trismegistus, boànstva magije, pisanja, tajnih znanjai alhemije, a preko njih i ~itave raznorodne tradicije gnosti~kih,neoplatonisti~kih, ezoterijskih, te judeokr{}anskih i islamskihmisti~kih u~enja, tako i “Vje~nik”, svojom univerzalno{}u, podokriljem islamske kulture, sveobuhvatno objedinjuje najva`nijetradicije Istoka i Zapada.

59BEHAR 101-102


28 T. S. Eliot, “Izabrane pesme”, Draj Salvejdìz, êtiri kvarteta, BIGZ,Beograd 1979., str. 138.

29 Velimir Viskovi}, “Je li Vje~nik doista postmodernisti~ki roman?”,~asopis Odjek, broj 1, prolje}e 2007.

30 Linda Hutcheon, “The Politics of Postmodernism”, London and NewYork: Routledge.

31 Dejan Ili}, “Ispod dobra i zla: iskustvo praznine i iskustvo svetog u proziSvetislava Basare”, Sarajevske sveske broj 13, 2006., str. 229-230.

îni se da je vje~nost, besmrtnost bezbroj puta dotaknu-ta kroz umjetni~ko djelo, jer umjetnost je od ovozema lj -skih stvari ono {to se najvi{e pribliàva vje~nosti. Svijesto smrti je temeljna, ona defini{e ~ovjeka kao svjesno bi}ea besmrtnost vje~ita knjièvna i umjetni~ka tema. RomanVje~nik je dekonstrukcija sveukupnog historijskog iskust-va, dekonstrukcija razli~itih religijskih saznanja. On jepoput Borhesovog Alefa, u toj te`nji da se makro sa`me umikro, Vje~nik je knjièvni mikrokosmos.Radnja romana po~inje u Starom Egiptu, a zavr{ava se uBosni izme|u dva svjetska rata. Glavni junak, ne znaju}irazlog svog eterniteta, tokom romana mijenja identitete,mjesto ìvljenja, mijenja imena, nacije, religije ali kroz sveidentitete ostaje pisar. Veza izme|u pisma, pisanja, zapi-sivanja i besmrtnosti, ideja o snazi pisanja prisutna je usvim svjetskim kulturama, bilo da ih ovaj roman temats-ki obuhvata ili ne. Postoje zapisi koji govore o legendi daje izumitelj pisma kralj Uruk Gilgame{1, a to je upravoonaj Gilgame{ koji je tragao za travom besmrtnosti. Kadabi ova legenda bila istinita, to bi zna~ilo da je Gilgame{ipak prona{ao besmrtnost. Neferti jedan dio svog ìvotaprovodi u Uruku i sre}e Gilgame{ovog Utna pi{ tima.Prometej koji u Eshilovoj drami govori: “Smr t niku ne dah,da unaprijed vidi smrt /…/, U njemu nadu sli je pu ti udo-mih ja”2, po gr~kom mitu dao je ljudima pismo i sposob-nost da stvaraju umetni~ka dela.3 Po ka ba lis ti~ kom vjero-vanju pismo prkosi smrti, oìvljava, ako se na ~e lo kipanapi{e emet, {to zna~i istina, on }e oìvjeti i pos tatiGolem. Na jednom hri{}anskom srednjovjekovnom spisupisar je na margini ostavio zapis o vje~itosti: “Ru ka kojapi{e klena je.” Voland u Majstoru i Margariti kaè darukopisi ne gore, kao {to Ibri{imovi} poru~uje da je onajkoji pi{e dugovje~an, besmrtan. U [elijevoj poemi

Ozdimandijas pismo prekrajava cara. Kod Borhesa je Alefta~ka koja sadrì ~itav svijet, a alef je prvo slovo svetogalfabeta koje simbolizuje bezgrani~nost, beskona~nost.Slovo kod Borhesa dakle sadrì ~itav svijet, a taj Alef je ialfa i elif, kao {to je u Vje~niku ~itav svijet i ~itava vje~nostsimbolizovana snagom klinova, slova, harfova. U svimpoliteisti~kim i paganskim religijama, me |u njima i u slo-venskim narodnim vjerovanjima, mo} pis ma je magijska.Zapis je hamajlija, pismom kao oblikom bestjelesnog sevra~a, gata, baja, pismo moè biti sre dstvo bestjelesnogda djeluje na tjelesno. Pero u islamu je univerzalni inte-lekt, esencija, koji ispisuje sudbinu. Po islamu je prijesvega ostalog od svjetlosti stvoreno pe ro, kalem.Pero se u egipatskoj tradiciji dovodi u vezu s Ozirisom.Ovo boànstvo je uvijek prestavljeno sa perom, perimaistine meri du{u.4 Egip}ani su vjerovali da je Ozirisboànstvo koje daruje besmrtnost, koje je savladalo smrti dokazalo mogu}nost uskrsnu}a.5 O ovim Ozirisovimosobinama govori se u Vje~niku kada Neferti citira stiho-ve posve}ene Ozirisu: “Ti postaje{ mlad kad ti to èli{, / Tipostaje{ mlad kad ti to ho}e{.” Veza izme|u Ozirisa kojisavladava smrt i pisanja postoji i u zbornicima posmrtnihtekstova, tzv. Knjigama mrtvih koje se stavljaju u grobni-ce. O Ozirisovim sudu se govori u ~uvenoj 125. glaviKnjige mrtvih koja sadrì tzv. “ispovijest poricanja” skojom Vje~nik korespondira kada Neferti izgovara rije~i:“Ja nisam lagao, / Ja nisam bio nepravedan, / Ja nisamnikoga pla{io, / Ja nisam obmanjivao, / Ja nisam nikomeni{ta otimao6 itd. Neferti nabraja dugi spisak grijeha,pori~u}i da ih je u~inio, kao {to je to uobi~ajeno u posmr-tnoj ispovijesti poricanja, iako ne}e umrijeti, iako jebesmrtan. Ovim pisar Neferti ~ak i knjigu mrtvih pretva-ra u knjigu ìvog, besmrtnog.

60 BEHAR 101-102


Vje~ita snaga pisanja u romanu “Vje~nik” Glavni junak romana Vje~nik u bo{nja~koj a i u svjetskoj knjièvnosti postao je samza sebe simbol magijske, metafizi~ke, vje~ite snage pisanja i zapisivanja, koji govo-ri da rukopisi ne gore, ne umiru, da ono {to je zapisano, ne nestaje, da je besmrtno.

Pi{e: Nadija Rebronja

1 Stanislav Preprek, Na tragu rane kulture, u: Gilgame{, VeselinMasle{a, Sarajevo, 1961, 36.

2 Eshil, Okovani Prometej, preveo Koloman Rac, http://hr.wikisour-ce.org/wiki/Okovani_Prometej_(Eshil)

3 Dragoslav Srejovi}, Aleksandrina Cermanovi}-Kuzmanovi}, Pro me -

tej, u: Re~ nik gr~ke i rimske mitologije, Srpska knjièvna zadruga,Beo grad, 1987, 363.

4 D`. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija simbola, Prosveta-Nolit, 1986, 129.5 M. J. Matje, Staroegipatski mitovi,896 Nedàd Ibri{imovi}, Vje~nik, Svjetlostkomerc, Sarajevo, 2006, 55.

Knjigu ìvota, svoje sudbine, “kosmos slova svog ìvota”glavni junak koji se tada zove Abdullah Misri el-Bosnawi,dobija na kraju romana od El-Hidra. El-Hidr vodiAbdullaha kroz knjigu, kao {to Vergilije vodi Dantea krozPakao a Dìbril Muhammeda na Mirad`. Abdullah ulazi uEl-Hidrovu knjigu, metafizi~ki se spaja s njom. Spajanjems napisanim spoznaje sebe i svoju su{tinu, ponire do svo-jih dubina, doti~e vlastiti ego, razlaè svoju bit na najsit-nije dijelove - na slova. Ovdje je slovo i atom koji kombi-nuju}i se s drugim atomima tvori materijalno, paAbdullah sjeda na {iljteta napunjena mehkim harfovima,jede hljeb od harfova, ali slovo tvori i nematerijalno i uje-dno moè biti i veznik koji materijalno i nematerijalnospaja. Knjiga nije do kraja ~itljiva jer je ona keramet, akerameti se ne razotkrivaju. El-Hidrova knjiga pi{e i o sedam spava~a a kada ih opisu-je govori da se po slovima iz njihovih imena vidi kako oniizgledaju, ali i kakve unutra{nje osobine imaju, po slovu Mu imenima se vidi da imaju grgurave kose, po slovu T uimenu jednog od njih da ima ravnu kosu, po slovima L, H,K, T i D da su ponosni, uspravni, ali i nadmena hoda.7

Slova su, dakle, ~ak i genetski kod koji odre|uje ljudskeosobine. Ovde je sadràno i kabalisti~ko vjerovanje omagijskoj snazi slova, ali i islamsko vjerovanje da ljudipoprimaju osobine zna~enja svog imena, a zna~enje rije~iu semitskim jezicima sadràno je u konsonantima. Slovase na kraju El-Hirove knjige potuku, pomije{aju se i stvo-re nerazumljiv tekst, kao da njihova snaga tada kulminira,kao da dobijaju svoju volju, po Bartovom stavu ~ine tekstkoji ìvi sam za sebe, ili mo`da slova potpuno zasebno odonoga koji pi{e, slijede neku drugu, Uzvi{enu volju. PisarAbdullah tokom romana spoznaje da: “/…/ zaista onaj kojizapisuje ne zapisuje ono {to on ho}e! Ne{to ho}e da budezapisano, a ne{to ne}e i moja ruka tek pridràva pero doknesaglediva bjelina papira govori mukerefu kojim rije~imada ostavi, a kojim rije~ima da ne ostavi trag.”8 Pisanje jeza Abdullaha (Allahovog roba) milost od Boga. On je samopokorni rob kome je data milost da vje~no ìvi i zapisuje,sam sebi i svom zapisivanju ne daje nikakav zna~aj. A da lije Ibri{imovi}ev junak samo pisar ili i pisac? Za sebe kaèda nije nikakav poeta, da pi{e kako mu {ta naumpadne ikako se ~ega sjeti, sem ako se mo`da nekada ne preobra-zi u pisatelja.9 Na po~etku govori da je pro~itao ogromanbroj knjiga iz svih mogu}ih biblioteka, {to odgovarapo~etku umjetni~kog stvaranja, jer je svaki pisac prijesvega ~italac. Time li~i na jedan zapis asirskog kraljaAsurbanipala, prona|en na jednoj desetostranoj prizmi,gdje ovaj kralj na sli~an na~in opisuje koje je sve knjige iz

kojih sve biblioteka pro~itao.10 Glavni junak na po~etkuromana dalje nagla{ava da ljude koje je sreo ne}e mo}iopisati u svojoj knjizi, niti da }e se u knjigu mo}i stisnutiki{a, snijeg, predjeli, planine, brda. Ovim je umanjenzna~aj pisca a istaknuta duhovnost, jer pisac je samo zapi-siva~ i ne moè nikad potpuno opisati ono {to stvaraStvoritelj, on pi{e samo ako mu je data milost, kao {to jeAbdullahu data milost da vje~no ìvi i zapisuje, a umjetnikje samo ako od Boga ima nadahnu}e, po sufizmu ilham.U romanu se na trenutke doti~e i veza izme|u vizuelnog ipisanog izraza, kroz Nefertijevu neobi~nu povezanost sgraditeljem piramida Imhotepom: “Ti si bio ja, ja }u biti tiu tvojim o~ima /…/ jer zar nisam ja graditelj \oserovepiramide i Sanaktove i zar papirusi sa crteìma nisu i mojipapirusi?”11 Imhotep koji doti~e besmrtnost kroz vizuel-no, kroz piramide koje gradi, Nefertijeva je dvojna li~nost,alter ego. Time mo`da Ibri{imovi} preispituje sopstveniumjetni~ki identitet, jer je sem {to je pisac i vajar. Vezaizme|u vizuelnog i pisanog izraza sre}e se i u samojstrukturi romana. Muhidin Dànko primje}uje da romanima piramidalnu strukturu, {to je jo{ jedan na~in da seukaè mogu}nost pisanog da gradi.Glavni junak kroz sve identitete sre}e dugovjeke i besmr-tne, Ahasvera, Lutaju}eg Jevrejina i Ukletog Holandeza,ali oni su ukleti, lutaju, i jedini cilj im je da traè smrt. Ono{to Nefertija razlikuje od njih je to {to Abdullah, Bo`ji rob,pokorno prihvata svoju sudbinu i to {to on ima zadatak,ima cilj da zapisuje. Ra|a se kao Neferti u Memfisu, nagranici izme|u Gornjeg i Donjeg Egipta. Kako nas Ibri {i -movi} upu}uje u rje~niku na kraju knjige, simbol GornjegEgipta je lotos, lokvanj, a simbol Donjeg je papirus.Me|utim, osim {to simbolizuje Gornji Egipat, lotos u sta-roegipatskoj kulturi simbol je po~etka razvoja ìvota ilipojavljivanja ìvota, stvaranja, ponovnog ro|enja, besmrt -nosti.12 Ibri{imovi} ~itaoca u rje~niku dalje upu}uje da jelotos uvijek stilizovan u ~a{ku, u zvono pa su pehari ~estou obliku stilizovanog lokvanja. Zvono kao op{ti simbol,zapravo kretanje zvona i tu~ka, vezuje se za kretanjeizme|u smrti i besmrtnosti.13 â{a i pehar, u skoro svimkulturama, opet ozna~avaju ìvotni napitak i besmrtnost,vezuju se i za Sveti gral.14 Ra|anjem u mjestu koje spajaenergije ova dva simbola, koje spaja besmrtnost i pisanje,zapisuju}i kroz vjekove, kroz razli~ite civilizacije, glavnijunak romana Vje~nik u bo{nja~koj a i u svjetskojknjièvnosti postao je sam za sebe simbol magijske,metafizi~ke, vje~ite snage pisanja i zapisivanja, koji govo-ri da rukopisi ne gore, ne umiru, da ono {to je zapisano,ne nestaje, da je besmrtno.

61BEHAR 101-102


7 Nedàd Ibri{imovi}, Vje~nik, 372-373.8 Isto, 235.9 Isto, 6.S10 Stanislav Preprek, Na tragu rane kulture, 42.11 Nedàd Ibri{imovi}, Vje~nik, 56.

12 Endru T. Kamings, Sve o simbolima, Narodna knjiga-Alfa, Beograd,2004, 203-204.

13 Isto, 227.14 Isto, 231.

Pro{log sam mjeseca bio u Sevilji i posjetio znameni-tu La Giraldu, zvonik koji je 1184. godine na rimskimtemeljima bio podignut kao munara, na ~iji je vrhmujezin stizao ja{u}i konja. Jedan topos, a tolikorazli~itih civilizacijskih duhova. Kako mi uspinjanje ba{i ne ide, ne samo radi toga {to po prirodi nisam kari-jerist, nego i {to sve teè skrivam uspuhanost, zastaj-kivao sam svako malo do 36-te etaè, hrabre}i seVje~nikom i El-Hidrovom knjigom akademika Ne dà -da Ibri{imovi}a, misle}i na raznovrsne mogu}nostikon ceptualiziranja vje~nog, na Ibn Ru`da koji je 1169.u ovom gradu postao kadija, a kome su u rodnoj Kor -do bi, kako svjedo~e Ibi{imovi}evi svjedoci u El-Hid ro -voj knjizi, knjige palili i muslimani i kr{}ani.Mada je u Andaluziji izvr{ena najve}a anihilacija i pro-tjerivanje muslimana u Europi, njihova se prisutnostjo{ itekako osje}a, mo`da i kao potvrda Ibn Ru`dovete ze o kolektivnoj besmrtnosti. Osje}a se, ne samo uestetici i arhitekturi, koje odraàvaju ideju neuni{tivo-sti jedne veli~anstvene kulture, ve} i u izgledu stano-vnika. Jer, kako pi{e u El-Hidrovoj knjizi, “ve} odavnoznam da je ljudsko lice cio ~ovjek, a ne samo lice, nevidi se lice po licu!” DNK nalikuje na tu besmrtnudu{u, za kojom od egipatske mitologije do bosanskogislama pomno traga Ibri{imovi}, budu}i da u nukleoti-dima utjelovljuje su{tinu ìvota koja preìvljava smrt,prenose}i se iz tijela u tijelo, iz nara{taja u nara{taj.U ~ovjekovom ìvotu postoje dva najva`nija pitanja.Prvo, moè li na{ vlastiti ìvot imati smisla i drugo,kako da takav ìvot u~inimo vje~nim? Na ta pitanja,

posebice ovo drugo, strasnije je poku{avao odgovoritieuropski roman negoli europska filozofija. Dapa~e,ona ga je, ignoriraju}i njegove humane korijene, gura-la u sferu religije i teologije. Sretna je koincidencija daje Ibri{imovi} po obrazovanju i vokaciji filozof, pa je uznesvakida{nji dar za siè stvorio izuzetan roman, El-Hidrovu knjigu.Kao galerija na{ih vlastitih antropolo{kih potencijalaro man je pogodan humus za razvoj mi{ljenja o neza -m is livom, o tome kako je to mogu}e biti vje~an ili vje -~ nik. Roman je oblik duhovne akumulacije i tim se nje-govim svojstvima Ibri{imovi} obilato sluì, struktural-no potpomognut svojom polihistorijskom erudicijom.Za razliku od pikarskih, realisti~kih, naturalisti~kih,socijalnih, psiholo{kih i drugih romana, ovaj roman pospoznajnim intencijama ide uz bok Mjese~ara Her ma -na Brocha kao zna~ajni gnoseolo{ki roman. Jer tjerana spoznaju druga~ije epistemolo{ke realnosti i ushva}anje ìvota uvodi neke nove momente.Premda je svojim sadràjem ve}inom naslonjen naislamsku kulturu, on zbog toga nije vi{e orijentalannegoli okcidentalan roman, upravo po toj osvje{}enojvolji za shva}anjem neshvatljivog. Edmund Husserl jedefinirao europsku duhovnost kao “strast spoznava-nja”. Po tom je obilje`ju El-Hidrova knjiga prvoklasnieuropski roman, koji se u svojoj genezi narativnog mo -è povezati s ocem europskog romana Cervantesom inje govim traganjem za izvrstnijim ivotom kroz lik DonQuijotea. Ili, zavirimo malo u ovu knjigu, kada Ib ri {i -movi} pi{e da “I je koplje, O vojni~ki {tit“, onda nam u

62 BEHAR 101-102


Pisac koji èli biti vje~an svojim slovima(o El-Hidrovoj knjizi)

Pi{e: Danko Plevnik

Ibri{imovi} pi{e jezikom male nacije {to je po mom mi{ljenju jedan od glavnih razlo-ga da za ovo svoje nesvakida{nje metafizi~ko romansijerstvo, koje se u harmonizira-ju}oj ti{ini promi{ljanja obra}a onom posebnom, a univerzalnom u svakom ~ovjeku,{to je tako pomiruju}e i ujedinjuju}e daleko iznad svake nacije, svakog podneblja isvake kulture, nije dobio Nobelovu nagradu.

europsko knjièvno pam}enje dolaze Rimbau do vi sti-hovi o samoglasnicima, gdje “I je rujno, O je plavo“.Zbog toga se zna~aj ovog djela nikako ne moè redu-cirati samo na ulogu koju bi zbog pi{~eva porijekla ijezika trebao igrati i imati u Bosni i Hercegovini, a {tobi Milan Kundera nazvao “terorizam malog kontek-sta”, pa niti ga svoditi na srednji, regionalni bilo bal-kanski bilo bliskoisto~ni kontekst. Budu}i daje El-Hidrova knjiga stvar knjièvna, da doprinosi temat-skom razvoju knjièvnosti uop}e, da nije puka stvarsamo jednog naroda i njegova duhovnog folklora, mo -ra je se u~iti gledati u okviru velikog konteksta i povi-jesti svjetske knjièvnosti. To je knjièvnost za knji ev -nike, knjièvnost ostvarena kao duhovna potraga, a nezabavljanje dokonih.@idovi, koji su zajedno s Arapima protjerani iz [panjol-ske, dio tih Sefarda zavr{io je i u Sarajevu, prvi su vizio-narski zamislili Europu kao kulturu, o ~emu je potomrazmi{ljao i otac Europske unije multikulturalni RobertSchuman, a ne kao teritorij. Moglo bi se kazati da velikikontekst ili Europu na sli~an na~in shva}aju i Bo{njaci.Zbog toga je tom egipatskom Bo{ njaku, glavnom likuEl-Hidrove knjige, Abdullahu Mis riju mo`da lak{e trpje-ti besmrtnost i bitisati kao duhovni panpatrid.Ovo je roman koji je zami{ljen da bi ga se mislilo, a~italo da bi ga se ìvjelo. Ta duhovna fantastika ovogsarajevskog Borgesa Nedàda Ibri{imovi}a savr{enoje zapo~eta kaskadom slova, koja su zapravo njen tajniglavni junak. El-Hidrova knjiga nastavak je Vje~nika imo`da prethodnik nekog budu}eg romana jer vjeru-jem da }e njegovo literariziranje vje~nosti, kao iBrochovi Mjese~ari, zavr{iti kao trilogija. Poput svakogìvog bi}a i vje~ni ~ovjek se razvija, {to je odmak odplatonizma, odakle dolazi uvjerenje, preuzeto kasnije iod monoteisti~kih religija, da kakvom ste osobompostali do smrti, takvom }ete osobom ostati kroz~itavu vje~nost. Supstancija ovog oprezno odmatanogdjela ne izgleda definitivno profilirana, budu}i daIbri{imovi}eva imaginacija vje~nog, iz romana uroman, dobiva sve ve}u jezi~nu snagu i sve profinjeni-ji, da se posluìm sintagmom Friedricha Schleie r ma -chera, “ukus za beskona~no”. Sve {to je Ibri{imovi}zamislio, u~inio je svojim pisanjem realnim, tako da seponekad ~ini da ~itamo povijesni roman. Ali on odbijapuko opisivati pro{lost, ve} je nastoji posada{njiti tepomo}u vje~nosti dose}i cjelinu ìvota.Intelektualno je izazovna i njegova metafora o knjizikao rodnoj ku}i, parabola o rije~ima koje valja uzima-ti kao da su ljudi, oda osvje{}enog panletrizma, hom-mage slovima, pomo}u kojih se ulazi iza slova, njiho-vom pretvaranju iz arapskih u demotska pismena, nji-

hovoj raznovrsnosti, pro{losti i jestivosti, te alegorijaìvljenja od sje}anja pi{~eva lika, ~ijom smr}u vje~niìvot prelazi na ~itaoca. “Jer”, kako tvrdi Milan Kun -dera, “ìvot prolazi, ~itanje ostaje.” Ibri{imovi} je svojroman pisao na nekoliko razina {to je polifonijska odli-ka svakog dobrog romana, a jedna od njih je da se onmoè i{~itavati upravo i kao nenadma{na apologijasmisla knjige i perspektive ~itanja. Nadìvjeti druge,zna~i nad~itati ih. Po Stépahaneu Mallarméu svijetpostoji da bi se zavr{io jednom knjigom. Mo`da El-Hidrovom knjigom? Ili sli~nom nadknjigom?Vje~nost Abdullaha Misrija zasnovana je na eti~komodnosu prema budu}nosti, na bjeànju od zla, pa bi semoglo zaklju~iti: koliko moèmo biti dobri, toliko }emobiti besmrtni. U toj se poanti ovaj roman razlikuje oddrame Karla âpeka Makropulosova stvar iz 1922.,nastale kao polemi~ka protuteà drami Natrag kMetuzalemu Georgea Bernarda Shawa iz 1921. Naimeâpekova vje~nica Elina Makropulos, koja kasnijepostaje Emilija Marty, pa Ellian MacGregor, uvijekzadràvaju}i ove inicijale EM, postaje besmrtna najedan umjetan na~in, pomo}u eliksira koji je izumionjezin otac, dvorski lije~nik jednog europskog kralja u16. stolje}u. U dobi od svega 342 godine, njen joj jeìvot postao zamorno dosadan, indiferentan i hladan,pa odbija ponovno uzeti eliksir vje~nosti, ~ime je uni{ -te na i formula besmrtnosti. Vrlina Misrijeve besmrt -nosti ne dolazi iz epruvete niti s neba, ve} od etike za -do voljstva svojim ìvotom nakon svake epizode stare-nja. Misriju je svako njegovo ponovno postojanje prae-mia vitae, nagrada ìvota, koju si sam dodjeljuje.Ibri{imovi}ev prethodnik, engleski romanopisac DavidHer bert Lawrence je u eseju Dobar ~ovjek ustanovioda je neprilika s tim dobrim ~ovjekom to {to je on sa -mo stoti dio ~ovjeka. Ipak, ~itav Ibri{imovi}ev opus jestna stojanje da se taj postotak dobroga u ~ovjeku, ba -rem kao ~itaocu, pove}a “jer ljubav ne ìvi od laì”, ka -ko je napisao u El-Hidrovoj knjizi. Iako kao knjièvnikne sumnjivo pripada velikom kontekstu, {to je vidljivo iiz ovako velikog broja poveznica s knjièvno-povijes -nim, kulturolo{kim i duhovnim pred{asnicima i ostva -re njima, Ibri{imovi} pi{e jezikom male nacije {to je pomom mi{ljenju jedan od glavnih razloga da za ovo svo -je nesvakida{nje metafizi~ko romansijerstvo, koje se uha rmoniziraju}oj ti{ini promi{ljanja obra}a onom po -se bnom, a univerzalnom u svakom ~ovjeku, {to je takopo miruju}e i ujedinjuju}e daleko iznad svake nacije,sva kog podneblja i svake kulture, nije dobio Nobelovunag radu. Ali bosanski je jezik mnogo trajnija i ve}anag rada za pisca koji èli biti vje~an svojim slovima.

Bo{nja~ki institut, Sarajevo, 22. oùjka 2011.

63BEHAR 101-102


Pripoveda se ovih dana, po Sarajevu, s pravom, da je NedàdIbri{imovi}, objavio ~udesnu, izuzetnu knjigu, koja svojom sna-gom i dubinom zbunjuje i raduje, ali ostavlja i u ~udu prilje`nog~itaoca.[ta u~initi s knjigom koja svojom zapanjuju}om imaginacijomskoro obesmi{ljava ve} uspostavljeno, prihva}eno i slavljenostanje sveop{te brbljivosti i prepri~avanja profanog (a knji ev -nost obitava u pripovedanju)? Gledati je popreko? Ne gledati je?Pre}utati je? Prika~iti joj neku zgodnu rugalicu? Gledati je kaouznemiruju}u anomaliju u satiru}em cunamiju osrednjosti kojiuveliko zagu{uje duboku, istinsku knjièvnost i sve ~anostma{te i obesmi{ljava teorijsku analiti~nost dela. U ovom nao-pakom vremenu, treba je uzimati kao dar.Gde ìvi i {ta radi junak Ibri{imovi}evog roman? On je prvi pi sarhrama boga Ptaha u Memfisu. @ivi ve} pet hiljada godina, a obi-tava i kre}e se kroz sam tekst El-Hidrove knjige prastarogmudraca nepojamne starosti i trajanja. Da nam je ovakva knji-ga stigla, tek prevedena, iz nekih indijskih starina, iz mitskihnordijskog kazivanja, da je otkrivena pod zidinama Al ham brekao prastari svitak nepoznatih mudraca, ~itali bismo je kaoveliki dar, izu~avali i radovali se otkri}u, stalno se vajka ju}i nadduhom opustelih godinama 21. veka i nekom svojom uk letomperiferijom. A desila nam se danas, perom autora ko ji svu svojuknjièvnost ispisuje na rizi~noj ravni pomerene stope. Treba sesamo setiti Ibri{imovi}evog nezaobilaznog ‘Ugu rsuza’.Ako pisar Abdulah ivi hiljadama godina u El-Hidrovoj knjizi, poi-gravaju}i se do u beskraj sa vremenom, mestima i stanjima, aoni su u stvarnosti, na stotine kilometara i vekova udaljeni gra-dovi, hramovi i zbivanja, u Hidrovoj knjizi su tu, na dohvat ruke,Abdulahov na~in opstanka je stalno is~itavanje teksta knjige ukojoj ìvi. I ne samo is~itavanja; slova mnogih pisama starine sei jedu, koriste kao prekriva~ i putokaz i tu ma ~enje i spoznaja i,opet, hrana. Sve i jeste i nije, jer je po sredi rukopis, ali je sve opi-jaju}i mogu}e, iskazano ne~uvenim slavljem imaginacije, a nijebajka, nije mit, ve} sam ìvot, smrt i ljubav i porod i prijateljstvai ve~ita bolna spoznaja ~ovekovog su{tastva.Dramati~an i nezaboravan je prizor kada El-Hidr u~ini da velikipisar Abdulah ponovo vidi, posle vekova i vekova, sve svoje ène

i svu decu, a onda i stotine hiljada potomaka. Potpuni je stra-nac medu njima. Ta masa èna i potomaka ga ne prepoznaje,ne mari za njega i ne prime}uje. Zna da je mnoge voleo, ali setoga, na granicama ravnodu{nosti nekoga ko ìvi hiljade godi-ne, jedva i se}a.Kroz svoj dugoveki ìvot stalno se opominje sureta sa Ho la n |a -ninom lutalicom i Ukletim Jevrejinom, ve~ito paze}i da ga nezadesi njihova sudbina, jer su, kako veli autor, oni ìvi mrtvi, aon sav ìv. Posle mnogih lagodnih, skokovitih lutanja, punihspo znaja i neobi~nosti, kroz vremena faraonskih vladavina,gra dnje mnogih hramova i piramida, bitaka, najve}a drama, alii neverovatno pripoveda~ko ostvarenje, doga|a se kada se Ab -dulah zadesi u pam}enju, u se}anjima sudca Merikare Hor -nektija, jednog od vrhovnih sve{tenika starje{instva Tebe. UzAbdulaha je njegova slu{kinja iz minulih vekova A{ait i mladi}Uta, koga sre}u u Tebi.Tek u krhkom svetu ne~ijih se}anja Abdulah doìvljava nesa-merljivu, mitsku ljubav sa A{ait. Tu se Ibri{imovi} penje doneslu}enih knjièvnih visina i ume}a, protistavljaju}i sve veko-ve i milenijume Abdulahovog ìvljenja, bezbri`nosti i spoznaja,snagu ljudske, istinske, nepatvorene ljubavi. Tu se otvara svoljudsko bi}e u svojoj su{tini, jer, u ~asu kad posumnja da biA{ait mogla da nestane, da se saspe u ni{tavilo, tu u tom krh-kom svetu ne~ije glave i se}anja, u kojem su se, bez ikakvogna pora kretali od uìtka do rasko{nog uìvanja gozbi i sve ~a -nosti mo}nika, Abdulah je spreman da, istog ~asa, menja savsvoj hiljadugodi{nji ìvot i svu budu}u dugovekost, za nekolikogodina u stvarnom svetu, sa A{ait. Ali, put iz ne~ijeg se}anjanije mogu}, izlaz je tek smrt mo}nog Merikarea.Razgovor Abdulaha sa smr}u nosi dubinu iskaza koja zasluùjeposebnu i opse`nu analizu. Jer, dok gleda pogibije i stra{naljudska stradanja, smrt mu veli: “Ne optuùj mene, ni ja to nevolim. Ja volim da obitavam u ìvom ~oveku. To {to gleda{,~ovek ~oveku ~ini, to nema veze samnom, ja sam u grudima isrcu ìvih”.U svoj svojoj dubokoj predanosti knjièvnom usudu, veoma samretko bio u situaciji da, kao vrednosni sud, za neku knjigukaèm, ‘remek-delo’. Evo, ovoga puta se usu|ujem.

64 BEHAR 101-102


Apoteoza pripoveda~koj imaginaciji(o El-Hidrovoj knjizi)

Pi{e: Ratko Adamovi}

Da nam je ovakva knjiga stigla, tek prevedena, iz nekih indijskih starina, iz mitskih nordijskog kazi-vanja, da je otkrivena pod zidinama Alhambre kao prastari svitak nepoznatih mudraca, ~itali bismoje kao veliki dar, izu~avali i radovali se otkri}u, stalno se vajkaju}i nad duhom opustelih godinama21. veka i nekom svojom ukletom periferijom. A desila nam se danas, perom autora koji svu svojuknjièvnost ispisuje na rizi~noj ravni pomerene stope.

“Mogu se zabiljeìti mnogi doga|aji, upamtiti datumi i imena i sve to zorno nacrtati i zapisati, ali hlapljenje nekog doba ne moè nikako”.

65BEHAR 101-102

Nedàd Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

1.Jesam sluga Muzafer i gad. I za mene znaju ljudipo okolnim brdima kao za pse}eg ~ovjeka jergospodaru sluìm u lovu svojim izvrsnim njuhomi sklono{}u da neprekidno skaku}em. Gledamsvijet kako gori u svjetlu. To na konju je IhtarAbazovi}, gospodar Herdekovca i najstariji sinZulhubena Abazovi}a, onaj koji se odvojio odbrata Abida, od sestre Mulije, od brata Sadika,od ostalih koji se od njega odvoji{e. Rob sam muu lovu – zabavi i u lovu. A niko ne zna da samprogledao i da za~injem misao o ozdravljenju.

2.Prekratki su trenuci moje svijesti. I da nisamovo ja, nego voda koja je sebe pomislila, pono-vo bih potonuo kao mulj, a ìvot bi tekao iznadmene u svojoj nesvijesti. A na~uo sam, iako neznaju da je Zulhuben upitao: »îje je ovo?« doksam ja bahuljao u slami. I da sam mu sedopao. »Ko mu je bri`na mati? Ho}u da vidimima li mojih crta« – da je takve rije~i izgovaraou svome neznanju, pa kako se niko nije ogla-sio, dao da dovedu ène. Ali nijedna nije pusti-la krik i nijedna se nije odala srcem kada me jepoloìo ljutim psima, neprekidno ih, dodu{e,drè}i na oku. âk su ène, i grije{ne i nevine,slute}i nesre}u u koju bi ih gurnuo uzvik sami-losti, sa smije{kom pratile prizor. Tada je sra-mota na Herdekovcu bila ja~a od mudrosti imaterinske ljubavi bez korijena. Oti{ao je ljutiti rekao da me ostave u pa{~ari »Kuja ga rodila– kuje neka ga i hrane.« Jesam Muzafer, alinisam Abazovi}. Du`nost mi je da na svakuglasno izgovorenu rije~ padnem i ~ekam.Sluìm samo kada nema nikoga.

3.Kle~im na ~istom }ilimu, odupiru}i se palcimasvojih golemih, ispucalih stopala, jedva dodiru-ju}i tlo. Najradije bih da visim u vazduhu dokovo ne pro|e. Povla~im se natra{ke i svojskiotirem tragove iza sebe.— Konja! — kaè Ihtar.Iza|oh i na|oh samo bi~. Seiz privede konja.Iako bih ukrio svoju odgonetku da stvari vidimjasnije, ne{to me nagoni da mu kaèm.Pruàm bi~, a jednom rukom navla~im lanenuko{ulju sebi na glavu.— Pogân! — re~e i sjede u sedlo.Po ciliku kandìje poga|am da udarac nijenamijenjen konju, nego meni. Ope~e me i vatra se razli tijelom. Tako mu rekoh.

4.Nikad nisam duè gledao dan. Ihtar Abazovi} jemoj gospodar i njemu je data beskrajna blago-dat da vidi stvari, a samo u snu, ponekad, damu se pomute. Ali on ~uva i ono {to ne vidi:obi~aje koje mu ostavi{e mrtvi i vjeru u ljekovi-tost kisele vode podno Herdekovca. Moje je dagledam i da tek doku~im ono {to je njima dato. Vidim i znam: gore je nebo – ja sam na zemlji.ûjem bubnjeve. Ono je Nizama, druga ènabega Ihtara, ona {to no}u zanosi tijelom i~udno isteè i gr~i bokove e da bi za~ela plod iu svemu bila bolja od Altune, prve ène, koja jeprido{la. A Altuna je rodila sina Dàfera i on je

najstariji. A Nizama je rodila sina Kemala.Altuna je rodila sina Malika i k}er Fatmu. ANizama je rodila onaj prelahki cvijet – \ulsu.

5.Dàfer je bio doveo Zejnebu, a izgubio tovarkoà i konje. I uve~e je u nijemom krugu svojebra}e i sestara izgovarao pokajni~ke rije~i iskru{eno molio za oprost {to je rekao: »Nebij!«, {to je rekao: »Ne mogu!«, {to je umjestou Kamenicu oti{ao po Zejnebu Hasibi}evu iskriven u mutvaku u kojem poluciganka Nurkapripovijeda izvodio nedoli~nu i zabranjenu igruod koje se muti pamet. Hvatao se za noge i pri-tiskao glavu govore}i da ga to ve} stiè kazna,jer je Zejnebi grizao usne. »Vidio sam«, bio jerekao Ihtar i smijao se, a niko mu se nije usu-dio pridruìti. Dàfera su sakrili u mutvak da gase Zejnebini ne dokopaju i da ga ne ubiju, a ida ga ne kazne. On izgubi strah i na|e slado-stra{}e. Zateko{e ga preobra}ena i odvedo{eocu. Ihtar ga je gledao izopa~ena i poboja se daga ne izgubi. Tada je moja pamet bila tanahni-ja od pau~ine, a znam da su bra}a zazirala odnjega i da su sestre i od jedne i od druge mate-re dugo pazile da ih u hodu ne okrzne. I dozi-vam se da je Ihtar Abazovi} zaglédao pokretedje voja~kih ruku po Kamenici, a da ni na jednojni je na{ao znak u kojem bi prepoznao biljegsvo ga sina. Kada je uvidio da ne traì ènu si -nu, nego sebi, ponovo je obi{ao sve, a is ta n ~a -lo strpljenje popusti pred navalom grube smiju-rije i od prosidbe na~ini lakrdiju. I dozivam seda ni to nije bilo dovoljno mome gospodaru, ne -go je razvezao jezik i izrugivao se.

6.I Dàfer, sin Altunin, dovede k}er trgovca Bi -saha Ismailovi}a Rabiju, koje se otac odre~e.Nije samo Ihtar pratio Dàferovu tegobnu lju-bav; kada sin prebi volu ki~mu, otac re~e:»Dovedi je.«Dovede je iste no}i namamiv{i je lijepomrije~ju, a noèm prisili da zaja{e konja. Vidiosam. Ne sa~eka ni da se popne na brijeg, negoje razgoliti na potoku i razo~ara se. Vidio sam.Kopao je rukama po njoj i bio je {akama zauvi-jek okruèn sumnjom. Ali ne otjera je, jer je nje-gova stra{na ljubav bila osu|ena da postoji.Svadbu sam ~uo: nerado me pokazuju svijetu.I Rabija rodi Dàferu sina Ekrema, ve} sadasurova. A onda je iza{ao na dan, kada je, kakoi spada, za to do{lo vrijeme – njegov brat Atif.

Ugursuz(ulomak)

Snovi Ihtara Abazovi}a; Muzafer seprisje}a svog i tu|ih ra|anja; za -mi{lja da su mu bra}a – bra}a, a damu sestra nije sestra. Mrtva Nizamaga gleda. Dolazak ajana Abdu rah -mana na Herdekovac. Lju bavnetajne ajanove k}eri. Musi Dizdaru,skeledìji, viri glava iz planinskogjezera. Pojava slutnje.

66 BEHAR 101-102


I sestra koju ne vidim, pa znam da je u sje}anjukao prazan dan. Ihtar ih je podsticao, zaoku-pljen rastom svoga plemena.— Ni{ta ne traìm od ena za moje sinove, osimda budu rotkinje.Onda mu je pogled pao na Malika. Naredio muje da sam na|e ènu, ali da je ne traì ni pre-dugo, niti da je dovodi prebrzo. I re~e mu jo{ daje proba. Malik, sin, obe}a kroz osmijeh,znaju}i da moè proku{avati ljubavne igre kodmnogih i svaki put dolaziti s rije~ima da nijena{ao onu koja bi odgovarala njegovom tijelu,pa tako ostati svoj i slobodan do neizvjesnosti.Ali prva koju je oku{ao bila je neshvatljivopodobna, te je odmah dovede ocu. Ihtar jeodbijao sumnje o ludilu svoga sina. A on je zai-sta bio izgubio glavu i Kadiru pokazivao svima{to su dolazili kao ~udo.Uvi|ali su njene vrline, ali su kri{om govorili danije ni bez mahana. Pa te mahane nabrajahu.Poneka rije~ pokude dopirala je i do Malikovihu{iju. On je govorio: »Svaka njena rije~ midoti~e du{u, a progovaram tek na njen podsti-caj.«Iz bijesnih zagrljaja za~e se ènsko dijete koje}e biti ka`njeno ljepotom. Ihtar je rekao da muse dâ ime Zanaida i da je od silne sinovljeve lju-bavi o~ekivao bar troje. Ali Zanaida nema nibra}e ni sestara.

7.Prve Fatmine prosce bra}a Kemal i Dàfer otje-ra{e, a potom su se materama hvastali da suljude, sve~ano odjevene i naki}ene koji su do{lida odvedu njihovu Fatmu, jurili sve dotle dok senisu umorili. Altuna ih prokaza Ihtaru. Znam,zbog milosti koja je slu~aj, da sam i sâm teno}i ~ekao Ihtarev smijeh koji je bio znak da segolema bakrena tepsija moè podi}i.»Kemal«, rekao je Ihtar kada se podigo{e.Kemal ostade. »Dàfer«, rekao je. Dàfer osta-de. Gledao sam kako se ostali pomi~u i triprsta moga gospodara kojima se osloba|aomesa izme|u zuba. »Udari Kemala!« rekao jeIhtar, i Dàfer udari. »Udari ja~e!« a Kemaludari. Onda su se bili i nisu ~uli smijeh mogagospodara. »Ljubite se, ljubite se«, govorio je.Pa su se ponovo tukli i ponovo ljubili.»Znate li za{to se bijete?« pitao je.»Jer smo potjerali Fatmine prosce.«»Znate li za{to se ljubite?«Odgovarali su s pritajenom mr`njom da seljube jer su bra}a.

8.Pojavi{e se i drugi Fatmini prosci, a njih odbiobi~aj da udava~a ne smije napustiti Her de -kovac. Pojavi{e se tre}i, nedoli~ni...

9.Musu Dizdara, skeledìju i rogobatna ~ovjeka,dovede na brijeg Ihtar i ne pomi{ljaju}i da bi mumogao biti zet. A bi mu zet. On je zaprosio\ulsu, nemirnu, svu od nedovr{enih pokreta,~as vedru, ~as tu`nu Nizaminu k}er. Vidim. Kadaje Ihtar razabrao iz Musinih izlomljenih, glomaz-nih rije~i da mu i{te \ulsu, a ne Fatmu, odbi ga.Iz obojice provali smijeh, a Musa re~e: »Ve} godi-nu, koliko sam na Herdekovcu, otimam se tojbolesti – nikako da joj se otmem.« Ihtar odgovo-ri: »Pamtim da si mi spasio tovar iz Bosore« – tuje Musa kleknuo i tri puta udario dlanom pozemlji izraziv{i negodovanje. »Da si dokazaosvoju snagu kada si se oteo vodi, pokazao ljubavprema zemlji, ali ti k}er \ulsu ne}u dati svedotle dok ona ne napuni bar petnaest godina...«I vi{e od godinu dana Musa je obarao stabla uOp{eni~kim {umama i nijedanput ne kro~i naHerdekovac. I za to vrijeme je tri puta sreo Ihta -ra, ali nijedanput ga ne pogleda.\ulsa rodi Semiza, dijete koje }e kao ~ovjekimati goleme ~eljusti i divovsku snagu.

10.A Kemal, ah, Kemal... On, ajan AbdurahmanKarak, o kome sada {u{kaju glasovi, prekodou{nika i ljudi na usluzi, pustio je glas da jenjegovu k}er ~uvenu po skromnosti, Safijuimenom, zaprosio Ihtar Abazovi}, beg i gospo-dar Herdekovca, a taj la`ni glas doprije svudapa bî kao da je gotovo. Ihtara su pitali, a on je{utio. Pitali su za kojeg sina, a znalo se.A kad su oti{li ajanu, sve~ano i u velikom broju,reko{e da dolaze po drugi put. Jedino tada jeIhtar svladao svoj smijeh, kao mahanu. Kaùda je bio prkosan na Abida, svoga brata, i naostale, uznose}i se rije~ju da }e Herdekovcuprivesti Kamenicu. Bi sjajna svadba, a Kemalotkri tijelo svoje ène i na|e neveliku grbu, kra-tak vrat i za~u mukao smijeh. »Oca }u ti ubiti«,bio je rekao, a Safija ga je udarala sitnim{akama po licu, grebla noktima i siktala. Naguje izvukao na dan i ko je bio, mogao je da vidida je smjerno sagnula glavu i kosom pokrilasve {to je mogla da pokrije. A Kemal, ~vrstakoraka, s noèm u ruci po|e Kamenici. Vidim.Ihtar mu je preprije~io put, pljunuo no` i {aku

koja ga je stezala, vratio ga, a slugama naredioda ga sveù.Od njih nema poroda, jer Kemal ne doti~e svojuènu.

11.Ko je mene donio na svijet? îji sam ja sin?Drè li me samo stoga {to sluìm u lovu – lakr-diji? Napa{}u svaku ènu usput i u pogodnomtrenu, i sazna}u.

12.Sad znam gdje sam u svojoj drzovitosti koju neprimje}uju. Napajam usnulog Ihtara, porije~ima Dàfera najstarijeg, gutljajima kozijegmlijeka. Jo{ ne vidi da leì pod nogama svojihsinova i svoga zeta, koji su toboè zavr{ili ob -red gladi, a svoje snove ~vrsto dràli u pameti.Ih tar dolazi sebi, a ko ima o~i da vidi, vidi nalicu iznurenom od nesanice izraz blaènstva.Me |utim, pokreti su mu uùrbani i gr~eviti;hva ta me za ruku i gu`va ponjavu pod sobom.Sa biraju se sile protiv njegova mjesta iobi~aja...Oporavljen, gleda svoj pad. Bjesni pri svomebu|enju zbog maglovitih slika nogu sinova, ~akslugu, i sre}a da kle~im i da mi drhtanje tijelaodaje strah. Urli~e, jer osje}a pobunu. Dàferga tje{i rije~ju i odri~e sramotu. Ihtar se mirizaokupljen svojim snovi|enjem. Uvidio je pad iznam da }e surovo postupati i s ljudima i saìvotinjama. Pogled mu je zao i oprezan: niko-me ne opra{ta svoju slabost. Izaziva gnjev;sinovi {ute. Jo{ je jutro.Govori svoj san s ushi}enjem i strahom; preki-da traè}i da mu se dovede Harun Ri{im, kadi-ja i tuma~ snova iz Kamenice. Ne èlim bilo {tada doti~em, moje je samo da gledam, ali nisamizbjegao dodir straha zbog {utnje sinova.Slu{aju ga u ko{maru svojih misli i ~u|enja, aon ne primje}uje ni{ta ponesen svojim snom.— Nevje{t sam da predo~im {ta mi se javi.Govori, a rije~i lebde u zraku, prepli}u se i lede.Ne tjeraju me; a osjetio sam da nekome svojimprisustvom izmamih pakosnu misao koju zato-mi u sebi – o gospodarevom padu do moje ble-savosti.Ne znam kako i ne znam ko.

13.— Dàfera!? — Traè njegova usta. âk ni uobuzetosti ne zaboravlja da odràva ravnoteùizme|u dva sina, od dvije matere.

Usta. Gledam i pratim. Posuvra}eno meso pre-svu~eno tankom crvenom koòm s okomitimrezovima, jer se razvla~e i pomjeraju. Kodnekog rje|e, kod nekog ~e{}e. Od samogapo~etka Dàfer pogleda usta svoje ène i njenrijedak osmijeh. Otima one koji su upu}eni dru-gima. Sve se vidi. A samo iz straha od batina,koje on nosi u rukama, Rabija ne pljuje i nevri{ti. Zatvara je i traì da mu se osmjehuje.I mada ~uje urlanje Ihtarevo i boja`ljivu lupu(seizi se hitro odvajaju od vrata bjeè}i doDàferova bijesa), on i dalje kopa po du{i svojeène i kupi ono {to }e ostati djevoja~ka dob itajna iskustva. Ne nalazi klju~ kojim bi otvoriostid i narav hladne krvi.Skaku}em. Gledam. Dàfer sjedi oboreneglave.— Zove ga otac — kaè seiz, kome ne vidimlice, te ustuknu.— Po seizu me poziva! — viknu Dàfer kaoprobu|en.

14.Sve gubi svoje obrise i svoje ime. [iroko otva-ram o~i i traìm stvar za koju bih se uhvatio.Nijedna mi ne izgleda dovoljno ~vrsta. Nikadane znam kada }e me dota}i skut tame i povu}iu svoj ponor. Ne znam koliko }e da traje i da li}e ikada prestati. Moja jedina nada je mojpogled... Vidim glavu bika crnih rogova i slijepogpogleda kako mi juri u susret, ali ne u mene i neda me napadne. Samo to i nije bik, nego od raz-nobojna gvo`|a na~injen beslovjesan ogromnilik i najednom okruglih staklenih o~iju.Uo~avam mu `valje tvrda, nepomi~na oblika,koje znam, no koje ne bih umio pokazatiprstom: »Ovo su...« A to i nije bik od gvo`|a, nostra{ilo gonjeno iz sebe bukom i praskanjem.Otimam se zagonetki. Ne mogu da je razja-snim. I u ùrnom upinjanju da je se oslobodim,uvi|am da joj nigdje nije mjesto i da ne spadau red stvari. A znam da je samo jedan put zamoju pamet, pa se uàsnut batrgam i vra}amsa ovoga i tragam za pravim. Drvo... konj...~ovjek...

15.Svuda su i na svakom mjestu samo zbog sebe.Istina, rije~i o rastu plemena pripada samo Ih ta -ru. Za{to me drè kada u svakom pogledu vidimda je svaki dan, dan u kome me protjeruju? Nizama prilazi Ihtaru. Ako bih je napao negdjeu osami, `derao joj dimije i zavukao ruku u taj -

nu njenog tijela, vidio bih da li je moja mati, ilinije. Prizna}e strahom da je ne ima sin i takoodati tajnu koja me progoni, a kojoj naslu}ujemrazrje{enje. Moè me i ne primiti kao sina daodagna stid i svoju kaznu. Tijelo joj nije istro -{eno i dojmi}u je svojom mu{ko{}u, ako nije.Ako me odbije gestom koji ne mogu da predvi-dim? Pripremi}u se i predskazati.A gdje da na|em mir kada je sve protiv mene?Miris sijena me o{amu}uje. Sretni su ljudipo{te|eni ove nakazne osobine, a kao da èleono na {to sam ja osu|en: zanose se nejasnimNurkinim pripovijedanjima, udi{u mirise bilja.Kada bih smio i mogao, neprekidno bih bio uosami. Vrijeme bih provodio s mrtvima, ilipored drve}a koje je nepomi~no. Ljudima nebih prilazio. Sumnjaju da mogu ljubavno napasti i o tomeène tajno {apu}u svojim poganim jezicima.Kakav bi urnebes izazvala vijest o mome sinu iporodu, da se dogodi. A dogodi}e se; samo daobdrìm pamet. I da me ne doti~u i da ih nedoti~em. Grije{i}u kada me uzima u lov. Dokstvarni psi kev}u i bruje {umski glasovi i dok jepogled moga gospodara nakazno jak. Pokazujeme muftijama i muderisima, te serdaru i sahibi-jama kada ih vodi u Op{eni~ka lovi{ta. Gubimglavu, a kako iz mene ne}e glas, po~injem isam da opona{am no}ne zvukove svojim pokre-tima, njima na zabavu, a sebe da oslobodim.Gledaju me kao i ostale lude koje ìve za njiho-vu pozornost. A ne znaju da mi preobilje, iskida-no u uzajamnostima, napada svijest i da se bra-nim. Grije{i}u kada mi veù o~i i natjeraju daomiri{em svakoga od uglednih lovaca i odslugu, i od pratnje, i da ih po mirisu njihoveodje}e, ili po smradu njihovih tijela odredim i dase naklonim. Gubim se zbog buke koja nastajei zbog pozornosti koju svra}am na sebe nenalaze}i oslonac. Moja kob je moja li~nost uo~ima drugih i ja sam samo luda, a kada im netrebam za igru, u samo}i priberem se i ponovo~inim ono {to me jedino i spa{ava od toga da sene odvojim od stvari i svijeta: upirem pogled ipamtim sve {to me okruàva, pa ponekad znamvi{e nego oni, a kada bih imao dar govora, zani-jemjeli bi od ~u|enja. No, nemam.

16.Pseto me nju{i i kratkim dahtanjima grije stopa-lo, nemirno kao i ja, ne shvata da se ne igram snjim, pa ~as prilazi, ~as bjeì. A moje tijelo,gonjeno nemirom, neprekidno se trza i trese.

17.Mo`da me Altuna donijela u svojoj utrobi,do{av{i na brijeg. Ne bih bio Ihtarov sin, ali bihbio Malikov brat. Tr~im mu ususret po plitkom snijegu s tankomkorom. Ne idem stazom da mu ne zasmetam.Iskre}em glavu i vrtim njome i tako pomjeramnjegovo lice, uvijek nepomi~no. Sve je bliè, jatr~im, on ùri. Upijam prebiranje svjetlosti ponaborima njegove odje}e. Sazna}u tajnu sre}ekoju nosi svima vidljivu. Ne pokazuje da je vidiomoje iskretanje i kreveljenje. Ugodno mi je unjegovoj blizini jer ga obavija ne{to od ~egazaziru psi: i oni znaju da nema ~ovjeka koji jesretan. A ljude za koje vrijedi rije~ o njihovojdobroti prepoznaju i ne laju na njih s bijesom.Ponekad, kada je s bra}om, kao da ukrivasvoju dobit. A kada se izgubi, druga~ije di{u ipoglédaju za njegovim tragom s jasnom sum-njom. I govori se kao u ~udu tamo gdje se za totek ~uje, a ovdje se zna da je Malik ~ovjekkome je ukazana puna milost. Ihtar blagopostupa s njim.A govori se i o Malikovoj pomahnitalosti tre}idan po{to je doveo Kadiru [ubejrovi}. U tompripovijedanju nedostaje rije~ koju ne moguda na|em. Nije mahnitao kao {to mahnitajuoni kada ugledaju ènu punu oblina i mehkihkretnji. Lomatao je rukama, smijao se kaoluda, vriskao, urlao, grlio svakoga, ~ak imene, samo {to u tome nije bilo svesrdnosti,kao {to je ne bi bilo ~ak i da mu jesam brat.Nije to bio znak njegove la`ne ushi}enosti,nego razbora. Da me je grlio i cjelivao kaoMusu Dizdara, to bi bio znak pomahnitalostii gubljenja najgore vrste. Ali u tome cjelivanjukojim je mene udostojio nije bilo predavanja iusrdnosti kojom je nagradio ~ak i sluge. Ocuje pri{ao ra{irenih ruku, ali umjesto da gazagrli, pade mu pred noge. Rekao je da jena{ao ènu s kojom je sjedinjen kako nikadaniko nije bio sa ènom sjedinjen i razboritododao da takvo sjedinjenje nikada niko nijespomenuo, ni zapisao; da je neko zapisao,ljudi bi znali. Zahvaljivao je ocu {to je ro|en isudbini koja ga je nagradila. I od tada ~ekajudan u kome }e nastati zamor i osvje{}enje,ali do sada se to nije dogodilo.

18.Ne znam da li im Ihtar pripovijeda san, ili ih pri-prema za dolazak ajana Abdurahmana Karaka,koji je pao u nemilost.

67BEHAR 101-102


Ponovo me obilazi ker, a zbog hoda i pregiba-nja tijela misli da se poigravam s njim. Promi~upored mene uùrbani i osje}am da se ne{todoga|a. @mirim da ne opaàm. ûjem vrisku ismijeh djece koja me prate. ûjem glas kojikaè da tr~e dva psa. Jedan pas to sam ja,drugi pas to je pas. Gledam nebo da mi sepamet primiri i sredi, pa se oprezno okre}emsjeveru, ka brijegu koji ima glavu bika. Odatlekre}em naniè prethodno kruè}i pogledom posedam puta vi{im planinskim obrisima nje`nihboja, jasnih, neporeme}enih oblika, kakve odu-vijek znam. Od njih po~injem svoje smirenje.Postepeno se okre}em i jo{ uvijek ne znam dali ko prati moju naviku.Kruìm pogledom sve niè; hrabrost mi nijekao u jastreba, koji zavr{ava svoj let strmogla-viv{i se. Njegov zavr{etak i cilj moj je po~etak,jer lahko je pamtiti obris planine i oblinu brije-ga, ali {to se ide naniè u uvale, usjekline,{ume, neopisivi su oblici i pod sje }a nja; moramstostruko vi{e da se napreèm. Spu{tam pogled. Pas je i{~ezao. Smiren gle-dam Bosoru kako vijuga ispod brda od Ka me -nice i ljeska samo jednim dijelom svoga toka.Sunce zimi izlazi na jugu.Oprezno lijeèm na snijeg da mu ne polomimkoru i to mi uspijeva poslije malo pomicanja, jerje moje tijelo krhko i lahko. Ipak, propadam;ustajem, lijeèm da utisnem svoje tijelo daostane trag. Djeca se okupljaju i opona{ajume. Prepoznajem ih, mada jo{ ne èlim i njimada optere}ujem pam}enje. Zanaida, k}i sretno-ga, koju obavija tanka prozirna skrama budu}eljepote kao ~udo {to obavija njenoga oca,ne{to {to samo u trenu privu~e pogled kojionda propada i trijezan, kratko, po~iva na njoj,zaboravljaju}i svoj po~etak. Semiz, bos.Ekrem, sin Dàferov, koga otac u~i surovosti. Idjeca kojoj ne znam imena ni porijekla. Gledamo{tre kristale snijega sloène od bezbroj listi}a.Djeca vri{te. ûjem topot i prskanje snijegapod kopitama konja, njegovo dahtanje.Kemal mi pokazuje da ustanem i da ne leìmtu na snijegu, ali ne da se ne prehladim, nego{to mi tu nije mjesto. Tako sam i za njega, kaoi za sve druge ljude ~ak do Kamenice, samopse}i ~ovjek.Slijedim ga; bol me grije. Osvr}e se, zna da to~inim po svome obi~aju i natjeruje konja na me -ne. Lice mu nosi suzdràn smijeh u kome drhtipa kost. Nisam siguran da me ne bi zgazio, pauz mi~em. Opet sam iza njega i on to zna. O~e -kujem s pritajenom zebnjom njegovo lukavstvo i

68 BEHAR 101-102


on ga ~ini. Propinje konja da me upla{i, a iz me -ne izbija cikot, smijeh koji mi je jedino dat, ina~erijedak. I samo on, Kemal, Nizamin sin, umijegrubim {alama, koje se iznenadno{}u i pose-bno{}u izdvajaju od onih koje drugi izmi{ljajusebi na zabavu, da ga istjera iz moga tijela.Ne pokazuje ~emer koji godinama nosi zbogSafije, k}eri ajanove iz Kamenice, koji je danasnajavio dolazak. A jurio sam kao mahnit ~ak nabrijeg, ~as niz brijeg kada je potegao no` naIhtara i vukao sam sluge da sprije~e zlo~in. Iznejasnosti o svojoj snazi tada Kemal ne uzeni{ta, ali drugi put uze pa se osvjedo~i o sebi,pa tre}i put ~ak pohita da uzme, i tako je i{aodo same mr`nje. Otac mu je kri{om namirivaostra{ni dug pu{taju}i ga Demirovi}a k}eri.Tajnu i sramotu su krili i od sebe, a kamoli odljudi. I ~esto su se savladavali.

19.Evo je, izlazi i vidljivo je da nije osjetila mu{kidodir. Grba joj je nevelika, ali ipak dovoljna da~ovjeku zagor~i ìvot. Surovi Karak najavljujesvoj dolazak s isprikom da je na~uo glas onedoli~nom opho|enju s njegovom k}eri.Kemal dovikuje s konja:— Katul–ferman za tvoga oca. Katul–ferman...Zna se.Stoji postranice i gleda o~ima u kojima nemastra ha. Okre}e se kada ja u svome skakutanjusta jem izme|u nje i Kemala i odlazi lahkihkretnji.Ja imam slutnju, ona ima sumnju, Kemal imastrah. Iz nje izbija sila dovoljno jaka da nanepredvi|en na~in potisne trag tjelesnog nedo-statka. I ne boji li se Kemal zbog njenog strplje-nja kojim podnosi kaznu da ga jednom ne obu-zme te da doìvi sramotu i zavoli nakazu?

20.Ulazim za njim ne bez straha zbog svoje drsko-sti. Mra~no predsoblje sa }upovima pored zido-va, sabljama na zidovima... Pri otvaranju vrataIhtarova halvata uo~ih njegov osmijeh, gostimai putnicima uvijek neobi~an, nikome upu}en: niDàferu, koji sjedi, ni Kemalu, koji ulazi, nimeni, koga ne vidi. Mangala nasred sobe iotvoren Kur’an na postolju. Neopreznim pogle-dom upih bogate vezove, {arenu prostirku...Kada sam ponovo o}utio smrad svoga tijela,ugledah i druge da se skupljaju i odlaze gospo-daru. Moram da znam {ta se zbiva da spremando~ekam doga|aj; a nije obi~aj da izlaze predIhtara u ovo doba dana; vra}aju kmetove koji

su do{li na Herdekovac i ve} nikome ne daju dapri|e. @ene su uùrbane, pouzdan znak dastiè gost. Kemal, otima se o~evoj volji, kao daje izaslat da nekoga do~eka i doprati.Skaku}em podalje. Mo`da mi ne èli zlo, alisve me ~ini nesigurnim. Niko ne moè da dâpouzdan odgovor, ni sebi, ni drugome za{toboravim na Herdekovcu i ~iji sam sin. Ili moè?Ako sam niko, za{to mi ne daju da odem uKamenicu i za{to me kriju od pogleda? Navikakoju sam stvorio svojim prisustvom nije dovolj-na da im remetim sjaj i dostojanstvo. Suvi{e sumo}ni da bi im ugursuz Muzafer kvario ugled?Kemal me zadrà pogledom i u jednom trenusjedinih svoje tijelo. I to pro|e, pa sam osje}aosamo onaj dio sebe koji bih gledao i o kome bihmislio.Da sam njegov brat, on bi me ubio.

21.û~im u Nizaminoj odaji i uzimam iz zemljanepe}i àr. Praznina u mome sje}anju. Nemam{ta da dam, ali bih dao da je bar poslije mogupopuniti. Moram da mirujem. êkam da midadne znak {ta da ~inim sa vatrom koju samnakupio. Smeten sam pred njenim pogledom,mada jo{ nije vrijeme za moju objavu. Zavr{ilaje molitvu, podigla serdàdu pa okrenuta meniizgovara posljednje rije~i zanesena i odsutna...Jasno sam shvatio da àr odnesem u gospoda-revu sobu i da je stavim u mangalu. ûdim setolikoj neopreznosti: vatra bi mogla ispasti izmojih drhtavih ruku i progorjeti }ilim; i ispademi kada sam presipao ì{ke jednu po jednugolim prstima. Gledali su, a u tome nema ni{tavi{e osim malo vje{tine, kao {to ni u njihovomdivljenju nema ni{ta ljudsko, jer luda moè sve.Bacih ovnaka u àr i izvi se gust, mirisan dim.Tek tada primijetih da je Harun Ri{im sasidìlima na koljenima upirao prstom na mojebose noge i ~uh da re~e: — Sluga ti bos...Ihtar se smijao ni smislu ni besmislu njegovihrije~i; glavom pokaza na njegova koljena.Kadija pro~ita da je kmet Joakim Semni~aninsa njegova }ifluka u vrijeme vr{idbe 1813. godi-ne ubio i da je, iako nemusliman, su|en u ovojsobi po {erijatu.— Blago ka`njen — re~e.Ne pratim mrtve rije~i Haruna Ri{ima, nego ìvpogled Ihtarov, upu}en Kemalu: tvoj tast, biv{iserdar grada Kamenice Abdurahman Karak, asada ajan u nevolji, dolazi prvi put a bez prijet-nje i mo}i. Pu{tam te na probu i isku{enje.

Prividno slu{a kadiju, a meni dade znak te seizvukoh napolje.Vidim tri konjanika kako upinju uz brijeg, paskaku}em kao sumahnut. Seizi iza|o{e daprihvate konje.Namah sam prepoznao ajana, vi{e po }udi {to jeizbijala iz njega i bila istovjetna }udi njegovek}eri, a manje po odori. Sjaha{e emin i tapu-memur i to im nije bilo prvi put da se uspenju.Njuh mi je dovoljan da ih prepoznam i razdvojim.Niko ne iza|e da ih do~eka, samo je Kemal sta-jao ispred doksata nijem i nepomi~an.Abdurahman se osvrtao za~u|en {to ne vidik}er, sada jedinu oazu u pustinji neda}e.Zazirem od prizivanja njegovog pada. Onaj kojije jednom imao mo} jednom moè da je i obno-vi. Pribojavam se da odbijanje su}uti i Kemalovbijes ne budu nesmotrenost. Slutim da }e mojapreuska glava imati golem posao, ali da je i vri-jeme za odgonetku moga ro|enja na pomolu.Silni i ovdje i u Kamenici treba da iskajavajusvoje osionosti. Sre}a da je gospodarHerdekovca razborito upravljao onim {to je bilonjegovo i da nije odrekao poslu{nost onome~ije je carstvo posjed. Ali za{to }e tu lice tapu-memura, ispijeno i blijedo kao pergament nakome su zabiljeèni posjedi Abazovi}a mnogonejasnije nego {to ih Ihtar vidi?Jutro je sun~ano, iako dan ne}e dugo trajati.Sunce se zimi samo uspne i vrati istom puta-njom.

22.Ponovo sluge vra}aju kmete koji nadiru, a jaimam brigu kako da odskaku}em za dvojicomkada ne idu istim putem. Dàfera ne stièm daoptr~im, po svome obi~aju. Drugoga nepo{tujem: dodvorio se slabosti Ihtarevoj daprihva}a nakaradan smijeh i uzeo previ{e. Znada mu nije mjesto me|u uglednima, pa sepovla~i u Op{eni~ke {ume i rasipa svoju suro-vost; ili Bosorom vitla veslima kao da superu{ke kojima hladi svoju mladu ènu.On je posljednja gre{ka Ihtara Abazovi}a.Tapkam u mjestu da zbrojim koliko ih ima: beg,kadija Harun Ri{im, ajan Abdurahman Karak,tapu–memur, emin, sretni Altunin sin Malik, naj-stariji Altunin sin Dàfer, Nizamin Kemal, MusaDizdar – deveterica. Griju ruke na mojoj vatri...

23.Dvije su ène preda mnom. To Nizama odvodiNurku. Da imam mo} saop}avanja, objavio bihtu sramotnu naklonost hanume i smjerne

69BEHAR 101-102


Ihtareve ène ka grozovitim pripovijestima.Ja sam mu{karac od koga se ène na Her de -kov cu ne kriju; misle da nemam mo} poimanja,ni mo} sagledavanja drugoga, ni mo} ljubavnu,ni bilo koju drugu odliku ~ovjeka. Pritajim se islu{am Nurkin izmijenjen glas. Nizama jeop~injena kada poluciganka uùrba glas doreskosti, kada sve li~i na bujicu upolasuzdrànih, pakosnih kletvi. Slugama i djecipripovijeda kratko i obi~no. Ne jedanput sambio svjedokom da se Nizama obeznanila i stro-po{tala. Nemo}no moli pripovjeda~icu da pre-stane, a znam da ba{ to i{te i o~ekuje, kao {toneko traì opojno pi}e, ili kakvu drugu omamu.Uvijek potom je tiha, a proklinjanje Kemalovetvrdoglavosti nimalo pokudno; te{ke rije~ineprekidno upu}ivane sinu lahke i gubljive. Ipre~esto se zabezekne na iznenadan {um. Damogu, protjerao bih Nurku, onu koja uzimapola du{e jednoj od Ihtarevih èna.@udim za otkrovenjem i da izvedem svoju ljuba-vnu igru, pa sve izgubio, pa i ubile me sluge ibra}a.Ako mi bude mati, traì}u da se protjera i MusaDizdar: dvije budale na jednom mjestu previ{eje i za mo}no pleme. Bojim se da nemir koji osje}am ne poremetimoju nakanu da u Nizami otkrijem svoju mater.Vra}am svoju ùdnju zami{ljanjem da joj prila-zim u osami i skidam dio po dio moje oskudneodje}e. Treba hitno obaviti svla~enje da me kone zatekne i ne nadadne dreku. A njoj }e poja-va moga tijela biti izazov i prilika da se poigras ludom koja ne umije ni{ta re}i i od koje selahko odbraniti. Takva igra lahko }e je odatiako nije moja mati. Pri}i }e mi i pozvati me uskrovitu odaju. Prekinu}u igru i zatraìti nago-vje{taj puta koji me moè odvesti na trag mogaro|enja. Ona zasigurno zna. Rasteretio bih ipogled i pamet i lak{e se hvatao za stvari iljude u svome bijegu od ludila. To je glas kojiodràva moju slaba{nu svijest od potpunoggubljenja u nejasnost. Ako na zemlji izgubimmo} zapaànja, ne zna se ho}u li na onom svi-jetu i{ta vidjeti od ~udesnih blagodeti, bistrihrijeka, mirisnih plodova i umilnih èna.Tresu me strah i bojazan, znak da je moja odlu-ka potpuna; i ne treba mi no}.

24.Idem na ~istinu da pogledam nebo i u sebina~inim mir i red. I kada budem ulazio, za mi -ri }u. Smiren kruìm pogledom po svijetlom ob -

zorju od tijela i glave bika, sve niè i niè. Spu -{tam pogled zemlji i vidim da me s ozbiljno{}ukoju ostala djeca ne pokazuju opona{a Semiz,Dizdarev sin. A bolje bi bilo da je pas, jer mi jenjegovo dru{tvo prijatnije od ovoga kopileta,koje sa ~etiri godine moè da obori svako dije-te na Herdekovcu. Uskoro }e i mene za zabavudrugih bacati i lomiti mi kosti. Kako je takvurugobu mogla da rodi \ulsa, cvijet Ihtarovogplemena? Krivo je sjeme Muse Dizdara, koje jojje danima izgrizalo utrobu.Steè me iz obijesti i svoje nakazne sklonostida uvijek na svemu isprobava snagu: na saha-nu u kome mu je potureno jelo, iskrivljuju}i muzubima rubove, na komadu drveta koji mudadnu da ga stavi u vatru, na mojoj ruci.I bos je. âk me i tako opona{a.Seizi pale vatre, jer se hladan zrak, mo`da sBivoljeg brda, ili s povr{ine Bosore, odlijepio iobavio brijeg. Bol {to mi zadaje dijete Semiz nepodno{ljiv je,pa ùrno skaku}em Dizdarevoj ku}i. Ne posto-ji na~in kojim bih se oslobodio djetinjeg stiska:ne mogu ga ni udariti ni otjerati. Lupam podoksatu. Vidim joj kosu, trepavice, sjene nalicu, sjaj u o~ima, tanku skramu pljuva~ke nausnama, prste, ne krije se od moga pogleda.Uze sina, brzo i grubo.

25.Samo ljudi mogu da zgusnu vrijeme. Ovo jutro,o{tar vazduh ispunjen svjetlo{}u, o~i{}eni suprisutno{}u onih koji me mogu uni{titi. Ve}sam u onom dijelu avlije koji je odre|en zaène i u koji rijetko stupa mu{ka noga. Ne -zaustavljiv sam ba{ kao da imam dojavitineodoljivu vijest. Poluciganka i{~eznu kaozate~ena. Ne smijem da oklijevam. Nizama jepoljuljanih nutarnjih sprega, pa je ~as u kome}e najmanje da prikriva istinu. Zazire od menei posmatra me u ~u|enju i i{~ekivanju. [toduè, to pretvornije. Ne treba da oklijevam.Ne}e izdràti neizvjesnost: naslu}ujem li {ta, ilistojim u svojoj blesavosti ne znaju}i {ta ho}u.Pruà mi prvi znak odvode}i me u pokrajnjuodaju i ja se pokoravam ve} obuzet vrtoglavi-com. Uzima ne{to s police toboè da se okrije-pi i ~ini se kao da me nije ni povukla. Skidamgornji dio svoje odje}e. Gleda me neznatnoza~u|ena, kao da je zaboravila da nemam dargovora. Ne èli da se otkrije. Potiskuje zabrinu-tost u i{~ekivanju; pita pokretom glave za{tosam do{ao, a pomno prati {ta radim. Drì me

u nedoumici. Unosi mi se u lice. Ne mogu jasnoda razlu~im da li je smije{ak u njenim o~imasmije{ak ène, ili matere. Bacam i drugikomad odje}e njoj pod noge, i nastojim dasvoje lice zapalim ljubavnim sjajem kako bih jeomamio i razoruào. îni se nevje{ta pa zaviru-je i zagleda mi naga le|a ne}e li se ukazatirane od bi~a na koje se mo`da tuìm. U nedou-mici je. I u svojoj nadmo}noj ènskoj igri ukri-vanja jo{ jedanput pogleda moje tijelo, malkome uhvativ{i za mi{icu.Prinosi usnama lijek za okrepu. Prsti mi hitroodmotavaju pas, a u o~ima i dalje upaljujem lju-bavni zanos. Lagahno polazim dok se ona idalje ukriva pod maskom za~u|enosti iuzmi~e. Viku, ili pad, kakvi je ~esto spopadaju,ne o~ekujem. Ako sam joj sin, nema ~ega dase boji, a èna jest, pa joj ova igra moè samogoditi. Poo{travam pogled, jer mi se, gledaju}iga iz sebe, ne ~ini dovoljno jak. Vrijeme je da seodigra istina me|u nama. Oprezna je, a ja nepoznajem dovoljno ènsku }ud u neposrednimdodirima i sve jo{ uvijek traje. Mo`da se bojiku{nje. înim korak naprijed i svakog trenutkao~ekujem da me ili svu~e, ili ogrne. Jo{ sebrani, ali ne moè da zatomi zaprepa{}enjestoga {to uvi|a da u njoj slutim mater. Potpunosam nag. Pokazujem joj svoju mu{kost i dasam obiljeèn po obi~aju, da joj se, ako jesamo èna, ne gadi dodir moje izrasline. Nemavi{e gdje da uzmakne i trenutak je da se razja-sni moja tajna. Hvata rukama samu sebe.Je li to pala obuzeta bolom {to vidi sina u svojmuèvnoj ljepoti, ili je pala od dodira lude...?Bjeìm da su~uvam preostale konce svijesti.Previ{e sam htio, a ni{ta predvidio. Ostao bihnag pored nje da sam saznao i do~ekao onekoji bi me sasjekli, prekinuv{i mi uzdanje da }use vratiti sebi, ako sam ja ikada bio onaj koji jesa sobom. Ali ne toliko sila ivljenja koliko strahda ne umrem nedomi{ljen, goni me da poku-pim svaki komadi} svoje odje}e i uzmaknem.Skakutanje mi je umorno, a saznanje o Niza mi -noj smrti blijedo. Zamutio sam svoje porijeklo,pa ipak me obuzima olak{anje, du{u hranim~udovi{nim ~uvstvom. Trgnut sam, izazvana jemoja priroda. Drve}e je jasnih o{trih obrisa, a na granamanataknuti pramenovi lahke, blje{tave magle. @urim da Ihtaru dojavim vijest o smrti njegoveène.

Svjetlost Sarajevo, Muslimanska knjièvnost XX vijeka,

1991., str. 27. –50.

70 BEHAR 101-102


7,2. Gazi Husrev-begu, namjesniku bosanskomi mome dobrotvoru, prvi put sam poljubio rukuprije bitke na Moha~u u ljeto 1526. na uzvisinis koje je sultan gledao boj, ondje na onomistom mjestu na kojem je poslije, u ~ast pob-jede, budimski beglerbeg Miri-i alem Hasan-pa{a iskopao bunar i sagradio ljetnikovac, aonda, u oktobru 1529., nakon opsade Be~a, bimi re~eno da idem u Bosna-saraj i da, izme|uostaloga, nad gledam gradnju dàmije u koju}u, kada se zamorim ispisuju}i ove redove,oti}i klanjati namaz na koji prispijem; podne jeminulo, pa }e to biti ili ikindija, ili ak{am, ili jaci-ja. Od tada pa do sada proteklo je ~etiri stotinei jedna godina. Husrev-begova dàmija dov r{ e -na je 1530., a ja sam u zimu te godine po~eozamirati po deveti put u svom ìvotu. To mojestanje nagle, duboke starosti, prekinuto je iokon~ano ~im sam ugledao hazreti Hidra.Znam dobro, pamtim, a imam i zapisano, da seto dogodilo 20. rebiul-ahira 937. po Hid`ri, ili unedjelju 11. decembra 1530. po miladu, ne{tomalo prije ikindije. Ponovo mi se dogodilo ono{to mi se, kao starcu, i to uvijek ba{ u samrt-nom ~asu, i do tada ve} osam puta doga|alo —ukazao mi se hazreti Hidr!Gledam, hodam, spavam i jedem tako dugo, ada mi to nije ni doja dilo ni oteretilo, a tokom~etiri i po hiljade godina ìvota bio sam darivani iskustvom starca i saznanjima umiru}eg. Ada sam za sve to vrijeme samo jednom vidioHidra, ta, vrijedilo bi ivjeti toliko, iako bi El-Hidruvijek odnekud iznikni i ostani samo nakratko,svaki put svega po neko liko trenutaka. Pa ipak,isto tako kao {to ne znam kada }u umrijeti, istotako ne znam ho}u li ga, ~ak i ako budemzamirao deseti put, ikad vi{e opet vidjeti.Te sam godine kupio ku}u od jedne sirote, obu-dovjele, ali ìvahne starice mu{kog imenaHazbeg, koja se jadala {to joj je ku}a u klancu,na osami, podalje od {ehera, a meni je ba{ totada odgovaralo.Ku}a je bila mala, stisnuta uz jednu strmu liticuu gustoj {ikari ponad Miljacke i omanjegkamenog mosta na jedan luk, s bujnomba{~om i str mom kaldrmisanom avlijom krozkoju je proticao poto~i} ne {iri od ra{i rene{ake, zidana od }erpi}a, pokrivena {indrom, sasvega dvije prostorije, poluotvorenim tavanom,tijesnim hamamdìkom i sku~enim podrumomvi{e nalik na trap, ali okre~ena, ~ista, pa iakooronula, kao da je svuda, i izvana i iznutra,neprekidno rukama milovana i tek onda takva

meni dopanula.20. rebiul-ahira 937., kada je moje ognji{tepokrivao samo hladan pepeo, potok u avliji,upola zale|en, tekao jedva ~ujan, i kada mi se~inilo da se pocrnjelo drveno {i{e vi{e mojeglave spu{ta sve niè i niè, najednom mezabljesnu jarka svjetlost, nad mene se nekonadnese i u taj prvi mah nisam znao je li to pomoju du{u do{ao Azrail, ili me opet zijaretihazreti Hidr.— Esselamu alejkum! — re~e prilika i ja raz-abrah da je to El-Hidr, a ne melek smrti.Alejkumu selam — odgovorih samo dahom iusnama.Hajde, Abdullahu Misri, ustani... ! — re~e El-Hidr.Ali ja sam bio tako slab da se nisam mogao niglasnuti, ni pridi}i, a kamoli se cio osoviti nanoge.Uto El-Hidr zau~i ezan takva mekama da mi sesve kosti i ko{~ice sta do{e rastavljati, suzenavrije{e od ganu}a i ja se polahko stanempridizati; Hidr nije ni zavr{io ezan, a ja sam ve}bio napolju i bosim stopalima gazio cjelac poavliji. Do{av{i do potoka, udarcem pete razbi-jem tanku skramu leda, te hu~no, vrela tijela,

sav u pari, uzmem abdest, vratim se u ku}u,stanem na po koraka iza hazreti Hidra i takootklanjamo ikindiju.Nakon toga ~ekao sam da on ode, nestane, alion osta, a domalo re~e:— Ako me prima{ na sijelo, o Abdullahu, ondapotakni malo tu vatru i do~ekaj gosta onakokako je red.Odmah stanem pribirati suho li{}e, gran~ice ilu~, te kresati kremen o kremen da iskromzapalim trud i potpalim vatru, a to mi, za~udo,lahko po|e za rukom: plamen suknu, obasjasobu, o~as ubi studen u zraku, a domalo i nasdvojicu, i mene i El-Hidra, raskravi i ogrija.Sijeli}emo sve dok sijelo potraje, a sijelo se neprekida, ono se osipa, nije li tako? — re~e El-Hidr i dodade:Sijeldìja nekoliko puta najavljuje svoj odlazaki dugo se opra{ta tako da nijednu od du{a, kojesu se srodile i zbliìle tokom sijela, ne zabolirastanak. Sjedi}emo dogod budemo eljeli, akotreba i do sabaha, pa nemoj srkletiti, nego sad,kad si zapalio vatru, prostri bo{~u, obori sinijui iznesi ne{to da prezalogajimo!I ja ga u svemu odmah hitro poslu{ah.Te{ko je pogledom obuhvatiti Hidra. Njegovzeleni burnus s kapulja ~om najprije je lebdio injihao se kao sjenka kakva gusta zimzelenagrma; kao da je svjeè zelenilo nahrupilo umoju pustu i siroma{nu izbu. I, u po ~etku, doksam bio usredsrije|en na namaz, imao samosje}aj da sam kla njao u hladu drvetarasko{nih grana mlada li{}a i jaka mirisa, kojeje povre meno, ~as ja~e ~as slabije, njihao blagi ugodan povjetarac. A onda, kao da je zelenoplatno, u koje je El-Hidr bio umotan, oteàlo,slijeù}i se kao gusta mahovina i po njemu i poserdàdi na kojoj je jo{ uvijek sjedio.Cijela soba zamirisa ba{ kao da je bila posutamiskom, a jezi~ci u sak sijama po zale|enimprozorima, koji su ostali iza starice Hazbeg, akoje ja nisam ni zalijevao ni njegovao,razlista{e se, ozelenje{e i procvjeta{e u svimbojama kao usred ljeta.Podstaknem vatru, oka~im kotli} s vodom dapristavim ~aj, ùrno za mijesim tanku poga~u igurnem je pod sa~, a domalo se osmjelim daka kogod osmotrim i lice hazreti Hidra koje jebilo potpuno zaklonjeno u sjeni kapulja~e kaou duboku zelenu fi{eku, strahuju}i da }e onsvaki ~as nestati; za sve to vrijeme on je mirnodisao tik do mene, a ja sam samo povremeno,s trenutka na trenutak, mogao uo~iti njegovu,

71BEHAR 101/102

Vje~nik(ulomak)


kao od pamuka gustu bradu, iskri~av pogled,snje`nu ~isto}u bionja~a, zagonetan osmijeh,vla`nu skramu puna~kih usana, biseran blje-sak zuba... ne{to od njegova lica.U po~etku sam u sebi ovako {aputao (kao daon i nije bio tu): »Vidi, opet mi se hazreti Hidrukazao, eto, ìvje}u jo{, pa: vidi, on to samnom govori, pa: vidi, to on sa mnom ostajedulje nego dosad, pa: vidi, jede li on uistinu, ilito tek tako kaè...? Pije li, jer Ibn Asakir navodiod Hi{ama ibn Halida, on od El-Hasana ibnJahja el-Ha{enija, a on od Ibn Ruvada, da jerekao: ’Ilijas i Hidr svaki ramazan poste u El-Kudsu, svake godine obave had`d` i napiju sevode zemzem, {to im je dovoljno do sljede}egodine.’«»Zar }e Hidr ostati sa mnom...?«, pitao sam seu ~udu, potpuno nespre man za takav susret, tezbunjen i ushi}en iznosio i trpao na sofru sve{to god sam imao u mutvaku. A sre}om, tegodine, bio sam se dobro snabdio za dugu istudenu bosansku zimu.I ja u hitnji iznesoh svega od svoje zimnice negledaju}i i ne biraju}i, i suhoga mesa i oraha isuhih {ljiva i kiselih taki{a i meda i bestilja isira i luka, i sve to bez reda zgomilah na sofrukao da iznosim za desetericu, a ne za dvojicu.Onda domalo, a sve u {utnji i kri{om, stanemgledati kako to El-Hidr jede, jer me je ba{ tozanimalo. I vidjeh, kako god ja odlomim komadvru}e poga~e, tako ga odlomi i on, i kako godja noèm odsije~em komad suhoga mesa, takoi on noèm odsije~e komad suhoga mesa, kakogod ja umo~im poga~u u bestilj, tako i onumo~i poga~u u bestilj i sve ruku iskre}e da sene pokapa, kako god ja izvadim ko{picu iz{ljive, tako isto i on nekako izvadi ko{picu iz{ljive, kako god ja zdrobim orah, zdrobi ga ihazreti Hidr, ali kad sam malo bolje pogledao,svaki zalogaj koji bi El-Hidr uzeo i prinio ustimanestajao bi me|u njegovim prstima i prije nego{to bi zinuo. A ne bi se reklo da je zalogaje ba{oblaporno gutao! A ja sam pak jeo s takvimtekom kao da do tada nikad u ìvotu ni{ta oku-sio nisam i svaki zalogaj mi je bio sladak dasla|i ne moè biti.Za sve, {to bi sa sofre uzeo, Hidr je pitao: »A{ta je ovo?«I ~im bi dobio odgovor, podrobno bi, biranimrije~ima, hvalio odlike tog nimeta.A kada ga, naposljetku, ponudih ~ajem, on ganajprije omirisa, srknu, a onda upita:Ovo je ~aj od nekoliko vrsta trava! Od kojih...?

E, to ti ne}u re}i... ! El-Hidr se nasmija.Da nije od drveta vispubi{? — upita.Po bosanskim brdima raste mno{tvo razno vrs -nog ljekovitog bilja, a ja sam kao dobar pozna -va lac toga bilja, pou~en svojim dugim iskus t -vom, umje{no spravljao ukusne, razgaljuju}e~a jeve.Ne}e{ da kaè{? — upita Hidr ponovo.Ne}u...!— E, onda da ja kaèm tebi! — re~e i svejed-nako se smiju}i pogodi od kojih sam travaskuhao ~aj, kako se koja trava u nas zove,kada cvjeta, kada se bere, kakav joj je list, akakav korijen, kako se su{i, pa ~ak i to koje sus bosanskih, a koje s hercegova~kih obronaka,a ispruìv{i dlan i {etaju}i palcem po stisnutimprstima, pokaza ta~no koliko sam koje traveuzeo, sasuo u bakra~ i prelio vrelom vodom.Iako je {utnja, koja je potom nastala, bila takougodna da mi ne bi bilo mrsko da je potrajalazauvijek, hazreti Hidr odmah dometnu:— Nemamo mi {ta kriti jedan od drugoga i ti se,o Abdullahu, ne boj svojih misli. Odmori malosvoje srce ako ti se umorilo.Ne znam je li ti iko dorastao i u ~emu — rekohi htjedoh ga osloviti imenom, ali se obuzdah,nisam se usudio — a kamoli ja — rekoh — a toznam i po tome {to mi svaka rije~ koju zaustimzapne u grlu i prije nego {to je izgovorim. A ion-ako onaj koji te susretne ni{ta te ne smije niupitati...!Ba{? — za~udi se El-Hidr, ali tako kao da se to{to rekoh ne odnosi na njega, nego na nekogadrugoga.Pa zar nisi rekao Musau a.s.: uzdrì se dok ti jane kaèm...?!To je bilo! — najednom }e El-Hidr vedro, i pri-jaznim rije~ima odbi od sebe tu tvrdnju, te meoslobodi svake bojazni, svakog kolebanja iuste zanja. I ja sam potom s njim govorio osvemu, o ~emu sam god htio bez ikakva stra-ha i ikakve nelagode. I tako je bilo sve doak{ama. A zapo~eh ovako:Onaj ko te vidi po~a{}en je mimo ostalih ljudi ito nikada ne moè zaboraviti. Velika je i~udesna nagrada vidjeti te samo jednom, amene je to zapalo devet puta... Ali vidi — rekoh— kad god bih zamiru}i doticao sama vratakabura i kada sam mislio da se s du{om rasta-jem, ti si dolazio i vra}ao me u ìvot!Nisam ja... — odvrati Hidr i, u~ini mi se, nekakopreko zalogaja, kao punih usta...Ali kako druga~ije objasniti to da se ne pojavi{

ni prije ni poslije...?Pa, tako... — odgovori El-Hidr neodre|eno idodade:Ta, vidio si me i onda kada si s onimJevrejinom napustio ku}u {ejha Harisa al-Muhasibija, a nisi stario... A ako ho}e{ dakaèm kad je to bilo, evo, re}i }u: bilo je to upetak, 24. septembra 846. godine po miladunegdje izme|u podne i ikindije... Je li tako...?Ne znamo mi kako je ko za ~iju sudbinu vezani kada, i bolje je i za tebe i za mene da o tomeodvi{e ne naga|amo...Nije li ovo, {to si ovako sa mnom ve~eras,ovako dugo, znak da se vi{e nikada ne}emovidjeti? — upitah.Ne...A da to nije mo`da znak da }u najzad i ja umri-jeti...?Ne... — odgovori hazreti Hidr.A kako sad moè{, na tako krupne stvari o koji-ma te pitam, tako olahko odgovarati?— To {to si me pitao, to za mene nisu krupnestvari...! — re~e El-Hidr. I jo{ ga koje{ta upitahkako sam najbolje znao i umio i sasvim umirennjegovim odgovorima, nastavim ovako:— Hafiz ibn Asakir navodi jednu predaju od Ed-Darekutnija...Ali u to El-Hidr ponovo zau~i ezan i, kada otk-lanjasmo ak{am, ja opet rekoh:Hafiz ibn Asakir navodi jednu predaju od Ed-Darekutnija u kojoj stoji: »Pri~ao nam jeMuhammed ibn el-Feth el-Kalanisi da je njemupri ~ao El-Abas ibn Abdullah er-Rumi, a njemuRevad ibn el-Dèrah, a da je od Ed-Dahaka ~uo,da je Ibn Abbas rekao: »Hidr je ro|eni Ademovsin.«I ti si Ademov sin! Svi smo mi Ademovi sinovi...@ivot ti je produèn da bi razotkrio Dedàlovula`...?Mo`da }e{ to i ti do~ekati...Neki kaù da ti je Ilijas brat... ?I tebi je Ilijas brat. Zar ti i ja nismo bra}a...? —odgovori El-Hidr i prou~i nekoliko ajeta izKur’ana kojima to potkrijepi.Da li si se doista napio vode ìvota...?A zar ti za sebe moè{ tvrditi da se nikad nisinapio vode ìvota... ?Kad malo bolje promislim — rekoh — mo`dasam je i ja pihnuo i to ponajprije, ~ini mi se,onda...Ali me El-Hidr naglo prekide:Ne izreci! Znam! — re~e nekako uznemiren. —Ne reci, jer ja sam u tvojoj ku}i, a ne ti u mojoj!

72 BEHAR 101-102


Kad ti bude{ do{ao meni u pohode, onda }emoi ~initi i govoriti sve onako kako se ~ini i govoriu mene, a dok smo kod tebe, onda }emoovako; Bolje je da propadne selo nego obi~aj...je li tako?Tako je — rekoh, iako, niti sam znao kada samse to ja napio vode ìvota, ja sam to, zato {toìvim od pamtivijeka, samo slikovito naga|ao,niti sam ikad ~uo da hazreti Hidr ima igdjeikakvu ku}u i dodadoh:Sve {to sam, otkako znam za sebe, ~inio, sve{to sam sabirao i u sebi i oko sebe i sve u {tasam upirao ùdnjom, pregnu}em i nadom sad,kad ti ~ujem glas, i sad, kad te vidim, u prvimah: malo-malo pa se obradujem, a odmahpotom sve to moje ~ini mi se nedostatno, a savtaj moj ìvot gotovo ni{tavan...A zapravo sam htio kazati ne{to sasvim drugo:da i ja, uz njega, skoro sav svoj ìvot osje}amhidrovski, iako samo kao jednu mrvu, {to jeopet, naravno, i krupno i podatno, i da tako {tonikad do tada nisam osjetio, niti sam znao daje to pri meni.Svagda se ti drì onoga {to ti u prvi mah du{uobrahati i ne struì po tome dalje i ne ~eprkajpo tome dublje... — nasmija se El-Hidr.Ibn Abas veli... — po~eh ja, ali me hazreti Hidrponovo prekide:Ibn Abas! — re~e i dodade:Pusti to!— Dobro — rekoh — kad je tako, onda mi ti recikako to da ìvi{, a ne umire{?I tek kad sam to rekao, ugrizoh se za jezik, jermi se te rije~i ote{e i izgovorih ih gotovo nasurevnjiv na~in. »Eto za{to sam propioUtnapi{timov pe~at!« sinu mi u glavu, iako neznam za{to sam se ba{ toga sjetio i otkud mije ba{ to naumpalo. I ina~e, El-Hidr bi govorio,a meni bi do|i u pamet ne{to sasvim neo~eki-vano, ne{to {to uop}e nisam èlio, ne{to ~estosasvim neprimjereno i neprikladno, iz dubinavremena, iz moga izblijedjela sje}anja i naj-dubljeg zaborava. I povremeno sam se osje}aoveoma nelagodno, jer sam znao da to El-Hidrzna. Mnogi moji grijesi i neuspjesi navirahu svejedan za drugim kao da se utrkuju. »Eto kakavmusliman sjedi s El-Hidrom«, ~uo sam nekakavpodrugljiv glas. I tek tu, tada, otkrijem i dokraja uvidim kolike su uistinu slabosti moganefsa. Me|utim, El-Hidr mi nekako najednomoslobodi du{u tjeskobe, a da mi ni{ta nespo~itnu i ne prekidaju}i na{ega razgovora, imoje srce se opet mirno poradova tom rijetkom

rado{}u koja se moè osjetiti samo u njegovomprisustvu i ni u ~ijem vi{e. Najednom mi sestade ukazivati i ona strana moga ìvota kadasam ostavljao ovaj, a okretao se onom svijetu,te obradovan i zadovoljan, ostadoh podugo uugodnu halu, istim ovim o~ima gledaju}i i istimovim u{ima slu{aju}i evliju, koji je iznenadado{ao u moju ku}u i sjedio za mojom sofromda su nam se koljena dodirivala.A na ono {to sam ga upitao, on ovako odgov-ori:— Ibn Dèrir tvrdi da sam ìvio od vremenaEfridona ibn Esfijana, pa do vremena Musaaa.s. Kad je ikad Musa a.s. preselio, a ja evonisam. Iako Ibn Dèrir tvrdi da jesam. Ebu Tahir

ibn el-Gubari, opet, tvrdi da ja vi{e nisam ìvnikako. Ni jedan ni drugi nikad me nisu vidjeli.Kada sam {ejha Abdul Kadira Gejlanija, nakon{to je jedanaest godina proveo u ru{evinamatvr|ave u mjestu [ustar, dvadeset dana hodaod Bagdada, poslao Ebu Saidu el-Muharemijuu Babul-Ezd`, {ejh me je vidio. I on je oti{aoEbu Saidu u Babul-Ezd`. [ta bi rekao {ejh? [taon veli...? Ili {ta bi rekao Musa a.s.? Ili {ta birekao ti? Ili mnogi drugi... [ta bi rekao Ibrahimel-Havas koji je u svome halvetu odbio ~ak irazgovor sa mnom, moje prisustvo...? Nekialimi i neki arifi govore da se skrivam pozabitim mje stima, putujem pustinjama idalekim krajevima i sastajem se s ljudima odkojih je ve}ina nepoznata i otkrivam im tajnemimo ostali svijet. I, samo naoko oni pravo gov-ore. Allah im je otkrio moju narav, ali im nijeotkrio moje ime, pa ipak oni (ti alimi) govore o

meni kao da to ne znaju. A Allah obdaruje kogaho}e, s ~im ho}e, kad ho}e i kako ho}e! To nji-hovo tuma~enje, krivo je tuma~enje — re~e El-Hidr i ja se u tome s njim u svemu, do u naj-manju sitnicu, rado saglasih.— Ebu Hatim Sehl ibn Muhammed ibn Osmanes-Sidìstani — na stavi Hidr — kaè da je odEbu Ubejda i drugih ~uo da govore da je mojepravo ime Hudrun ibn Kabil ibn Adem. Ismailibn Ebu Uvejs kaè opet da je moje ime El-Muammer ibn Malik ibn Abdullah ibn Nasr ibnel-Ezd. A ima jo{ imena kojima me nazivaju.Tvoje je ime, o ~asni hadì hafize, AbdullahMisri el-Bosnawi, a ranije si se i ti druga~ijezvao. Pita{ me {to to ja ne umirem? Pa i ja bihtebe mogao upitati, a {to to ti ne umire{?Uostalom, u mom ìvotu i nije proteklo vi{e oddvadeset i pet vakata, {to i nije mnogo, te serahat moè re}i da smo ti i ja vr{njaci, ako tinisi ~ak i ne{to stariji od mene kad se saberekoliko si na ovom svijetu ti, a koliko ja...! Avidim da si dobrog zdravlja i neprekidno upunoj muèvnoj snazi, ni{ta ti ne fali; nijednotvoje starenje nije trajalo dugo i samo si jed-nom, ako se ne varam, stario hiljadu i jedandan i hiljadu i jednu no}... ? Ta mahom si uvi-jek u onoj svojoj ìvotnoj dobi u kojoj te jezateklo prvo zamiranje jo{ onomad u Egiptu,mahom si neprekidno u dènnetskim godina-ma, nije li tako...? Ali kao {to je Allah d`.{.Musau a.s. podario jedno znanje, meni drugo,a tebi tre}e, ni mi nismo vr{njaci na isti na~in,ti si na svoj na~in proìvio vrijeme koje siproìvio, ja sam na svoj na~in proìvio vrijemekoje sam proìvio... A sjeti se, ni Utnapi{timnije mogao ostati dugo, providio se, nestajao inestao, tako je i sa mnom, jer ja prelazim izstvarnoga svijeta u svijet privida i iz svijetaprivida u stvarni svijet... Ali, mogu li i ja tebene{to upitati, o Abdullahu? Ja to jedvado~ekah, a Hidr re~e:Ti si s Muhammedom a.s. pravio }erpi}e zadàmiju u Medini, dao mu prisegu naHudejbijji, ~uo kur’anske ajete iz njegovih usta,za{to mu nisi razotkrio svoje godine?Nije mi ni naumpadalo da mu to kaèm! Stidiosam se toga pred njim! Na kraju krajeva, dotada su sve te moje godine pro{le, nije ih bilo.Uostalom, kao i sada, nema ih! Ne nosim ih uzave`ljaju na le|ima, nisu u onom okovanomsanduku pod pe~atom, nisu u ovoj kesi kojudrìm za pojasom, ne mogu ih pohvatati svojimprstima, ni u {aku stisnuti, ~ime da se pohval-

73BEHAR 101-102


im? Da sam mogao samo jedan dan svogaìvota nekako presko~iti, zaobi}i, ili trenutsvoga ìvota nekud skrajnuti, da ga nema, daga nije ni bilo, to bih mu rekao, time bih sepohvalio, i njemu i tebi, ali ne, takvo {to nika-da mi nije po{lo za rukom, a nisam to nipoku{avao... ! I, {to se ti~e mojih godina,nisam imao {ta isticati pred Muhammedoma.s.!— A {to mu nisi rekao da si vidio Nuhovusjenku, ili barem faraonovu ènu Asiju koja se,jo{ u ono doba, nije klanjala nikome osimAllahu d`.{.— Da je to zbog bilo ~ega trebalo re}i, ja toposigurno ne bih pre{utio. Ali {to tebe moramu to uvjeravati? Kad god sam vidio Mu ha -mmeda a.s. pa i izdaljeg, a kamoli izbliza, ta tomi je bilo i draè i pre~e od bilo ~ega drugog pai od toga {to me pita{...— A {to mu nisi rekao da si bio u ku}i Jusufaa.s.?Pa i to bi bilo neprikladno, a ~ini mi se da ni pri-liku za to nisam imao.A {to mu nisi rekao da si bio u dru{tvu s Isaoma.s. i njegovim havarijunima... ?A {to me ne pita{ — najednom mi izletje{e rije~isame od sebe — {to mu nisam rekao — rekoh— da sam i tebe, hazreti Hidra, vidio jo{ u dobafaraona Asosija?Na {to El-Hidr u{utje i prestade me dalje otome propitivati. Kako je zimski dan kratak, toje i jacija ubrzo iza ak{ama, te El-Hidr opetzau~i ezan.I htjedoh ga potom upitati kako to moèistovremeno klanjati dvije dùme, jednu u El-Aksi u El-Kudsu i jednu u Revda-mutahheri uMedini Munevveri, ali dobro se sje}am, gleda-ju}i ga i jo{ drè}i svoje pitanje pod jezikom,meni se odgovor nadade sam od sebe; a pitan-je nisam ni izustio, niti mi je El-Hidr glasno nanjega odgovorio; a odgovorio mi je; i tada, jasam znao {ta mi je rekao i kako moè klanjatidvije dùme istovremeno. Ali koliko god je tajodgovor bio o~it, jednostavan i jasan, toliko jebio i neuhvatljiv i ja sam ga potom zauvijekzaboravio. Tada jo{ ne, dok je El-Hidr bio samnom ne, ali poslije ga se nikako nisammogao potpunoma sjetiti. I mno{tvo drugihstvari o kojima sam ga pitao, ili ono od onoga{to mi je on sam otkrio, bilo mi je odmahblisko, razumljivo, ali samo dok sam bio s njim,a poslije, sve {to sam saznao rasplinulo se inestalo i to ba{, ~ini mi se, zbog te nekakve

lahko}e El-Hidrova govora koja obi~noj ljudskojpameti neprekidno izmi~e; on je nekakopremetao rije~i, izgo varao ih, da tako kaèm,neo~ekivanim obrtima, uzme tri rije~i pa im, neznam kako, zamijeni red, one bljesnu smislom,a da ti to ne moè{ nikako zapamtiti ni nau~iti;ne znam ti to, sinko, druga~ije objasniti. Paipak, to {to sam znao pa zaboravio i dan-danasmi je dragocjenije od onoga {to ve} dugo ned-vosmisleno znam, poznajem, pamtim i umijem.A bilo je i rije~i koje sam to ve~e ~uo iz usta haz -reti Hidra koje i ne smijem, i ne mogu, i ne elimzapisati ni ovdje ni igdje, a i takvih koje se neusu|ujem izre}i da ih nehoti~no ne izreknempogre{no i krivo; a bilo je koje~ega {to samshvatio tada, ali nisam poslije, i onoga {tonisam shvatio tada, a jesam poslije, a bilo je ikoje~ega {to nisam shvatio ni tada, ne shvatamni sada, a ~ini mi se ne}u shvatiti nikada.Tako El-Hidr najednom re~e kako ga od sveganajvi{e zanosi izobilje i zbunjuje raznovrsnoststvari oko mene, mada nikakvog raznovrsja niobilja ja nisam vidio, niti ga je oko mene bilo;ta ja sam tada u Sarajevu, kao Gazi Husrev-begov divan-katib, ìvio uistinu skromno; ni tonisam razumio.A onda, osje}aju}i da se primi~e zora i da }e El-Hidr vjerovatno nestati te da se lahko moèdesiti da ga vi{e nikad ne vidim, srca punogzebnje, stanem iskati da mi kakogod kaè, ilimakar samo nagovijesti za{to sam i ja dugov-jek, ali El-Hidr odbi da o tome govori.Ti, Abdullahu, opet ti kaèm, moè{ sa mnompri~ati o ~emu god ho}e{, a jedino {ta me netreba pitati jeste upravo to {to me pita{ — re~e.A to je ba{ ono {to bih, kad je to ve} tako samnom, svakako htio da znam! — rekoh.ûdi me da ne zna{ da to nikako ne moè{znati? — re~e hazreti Hidr i stade, a onda sesav okrenu meni.I ja se opet sjetim Musaa ibn Imrana, Allahovaposlanika koji se nije umio uzdràti kako je tood njega traìo El-Hidr kada ga je susreo tamona mjestu gdje se sastaju dva mora i poslijekada je po{ao s njim i vidio kako Hidr bu{i la|u,ubija dje~aka i popravlja polusru{eni zid u selugdje su bili neljubazno do~ekani. »Ne}e{ semo}i suzdràti sa mnom!« bio je rekao HidrMusau a.s. .Ako je tvoj ìvot keramet, zar se keramet smijerazotkriti... ?Ali to }emo znati samo ti i ja. A ti to ve}, zapra-vo, zna{! Ta, ti si El-Hidr! Ako je moj ìvot ker-

amet, to je tebi ve} odavno razotkriveno, samomeni nije. Samo ja to jo{ ne znam! — gotovozavapih. Pa da je tvoj ìvot keramet i ti bi toznao! — osmjehnu se El-Hidr i upita: — A bi li tivolio da je tvoj ìvot keramet... ?Ne, ne bih... — rekoh razmisliv{i. — Ipak vi{evolim da je ovako...Dobro — osmjehnu se na to El-Hidr. — Ali ~uj,uskoro }e{ vidjeti Imama Sahibu-z-Zemana(Gospodara Vremena), onoga koji nakon {ez -deset i sedam godina male skrivenosti (gajbetisugra), evo ve} pet stotina devedeset i trigodine ìvi u velikoj skrivenosti (gajbeti kubra).Potom }u te upoznati s ~ovjekom koji je ve}dvije hiljade godina li{en smrti zato {to jeotvoreno pokazivao mo} svojih kerameta.Mla|i je od tebe — nasmija se El-Hidr — ali sve-jedno ivi gotovo ~etiri puta duè od Imama. Onje arhat, zove se Pindola, ìvi u Indiji, a kaznioga je njegov u~itelj Goutama Buda. Eto i oniìve duè nego drugi ljudi. Razgovaraj s njima,mo`da ti oni mogu pomo}i. Otkini ne{to od nji-hove tajne za se, gledaj od njih saznati ne{to osebi, a nemoj samo mene o tome propitivati...Ja sam davno, jo{ od Utnapi{tima, traìoodgovor za{to je vrijeme od moga ro|enja domoje smrti duè nego kod svih drugih ljudi i onje rekao da ne zna, a ti nisi rekao da ne zna{,nego da mi to zbog ne~ega ne}e{ da kaè{...!Nije da ne}u, ~estiti moj divan-katibe hadìhafiz efendija Abdullahu Misri el-Bosnawi, negodrìm da od toga ne}e biti nikakve koristi...Ti svoje znanje o meni izreci, izreci ga kakobilo, kako god ho}e{, a nemoj brinuti {ta }eposlije toga biti ...Samo }e{ se badava izmu~iti...!Pa daj mi onda neki znak, neku slutnju, kakavnagovje{taj...Ako ti {ta i kaèm, ti to ne}e{ mo}i izdràti...Kako ne}u mo}i izdràti...? El-Hidr je {utio.Pa {ta bi to bilo sa mnom... ? — upitah. El-Hidrje {utio.[ta }e mi se to desiti, ako zaista, kako kaè{,ne izdrìm tvoj odgo vor? — upitah ponovo.Ne}e{ izdràti, Abdullahu...Ne}u valjda presvisnuti dok mi bude{ govo-rio...?Ne}e{ presvisnuti, ne daj Boè. Pa nisam jado{ao ovdje kod tebe da te ubijam... Zanije}ete i zaluta}e{, eto...Ho}e li mi se razum od toga pomutiti?Ho}e!Zauvijek?

74 BEHAR 101-102


RUBRIKA

75BEHAR 101

Jok!Nadugo?Jok!Nakratko!Jah!Ho}e li tebi biti pri~injena kakva {teta i nevo lja?Ne}e!Pa onda mi reci! Reci za{to sam dugovjek, anisam niko i ni{ta, samo jedan pisar davnopotekao iz naroda Kema?...Hazreti Hidr je dugo {utio, a onda re~e opom-inju}i, gotovo rastuèn:— Ne}e od ovoga biti nekakva hajra kad tikaèm... !Ti samo govori, to je pitanje na koje zaistaèlim odgovor... — rekoh. — Jer ako mi ti na tone odgovori{, nikad mi niko, do Dana proìv -ljenja, na to odgovoriti ne}e!Ne}e{ da se strpi{... ! Dobro kad si tolikonavalio, ali upozorio sam te... ! Sad se odmaknimalo od sofre, smiri se i opusti, poloì ruke ukrilo, gledaj u mene i slu{aj...El-Hidr najprije prou~i 34. i 35. ajet 21. sure,25. ajet 53. sure, 8. ajet 62. sure, 2. ajet 67.sure i 8. ajet 69. sure, pa onda stade u~itine{to u sebi; potom opet glasno prou~i 9. i 26.ajet 18. sure, onda opet stade u~iti ne{to usebi; zatim prou~i 53. ajet 54. sure i 145. ajet3. sure, pa opet za{aputa, samo su mu se usnemicale; onda prou~i jo{ i 95. ajet 6. sure, apotom stade iz mene isisavati vrijeme; osje}aosam kako vrijeme isisava iz mojih kostiju, izmoga tijela, iz moje glave i iz moga mozga, izmog sje}anja, iz moje du{e, a da nisam razaz-nao kako, kojim to rije~ima, a odmah potomvidjeh da se raspolutih nadvoje i takav udvojenpo~eh tonuti u nekakav dubok bunar; kao dasam istovremeno, u isti ~as, bio uranjan i uvatru i u led; i tu, u tom mraku, kao s jednomrukom u vatri, a kao s drugom rukom u vodi,ugledah dvije Hidrove rije~i, poput dvije {areneguje, kako na uàrenoj bakrenoj tepsiji sastav -ljaju moj po~etak i moj kraj; i kako onom lede-nom i onom vrelom rukom poku{avam uhvatitite dvije {arene rije~i; onda se one mojepolovice sastavi{e, potom nestadoh, ni{tanisam vidio sve dok ne ugledah sebe kaoEgip}anina s bijelom prega~om oko bedara ikao Indiosa s Haitija, a odmah potom samokao golu, uàrenu sr~iku papirusa; i u taj trenizbi iz mene takav krik da sam samome sebizaledio krv u ìlama, a nisam znao da sam tokriknuo ja; i tada vi{e nisam bio uà rena

papirusova sr~ika nego samo taj jedan jedinineponovljivi jezivi krik; tako kriknuti ljudskobi}e moè samo jednom u svom ìvotu i nikadvi{e, pa makar ìvjelo pet milenija; onda, kaoda mi je cijelo tijelo bilo naglo zaronjeno u gust,mlak i mirisan mehlem, te ~uh prodoran pla~gladna i napu{tena sisan~eta. Jesam li to bioja?! Je li to bio moj pla~?! A potom ugledahpuno isto takve djece koja polahko, ali uz pla~i povike, nesta{e u dubinama tame oko mene.»Gledaj Neferti, Amenemhebov sine...«, ~uosam glas iz dubina, ali kao da je dolazio iz grot-la vulkana, a ne iz djetinjeg grla; glas koji me jedozivao mojim imenom koje sam ve} odavnobio zaboravio; svega me proè{e nekakvijezoviti `marci i kao tanke savitljive igle izbi{esvuda po mojoj koì; osuh se kao je` gustimbodljama koje su izbijale ~ak i s unutra{njestrane mojih o~nih kapaka, a onda sam dugobio umotavan u zavoje u koje se umotavajumumije, potom u }efine, kojima se nikako nijenazirao kraj, a onda i u ihrame i to prvo najednu, pa na drugu stranu; i oba puta, i kadsam bio umotavan i kad sam bio odmotavan iu zavoje i u }efine i u ihrame, svaki put samgubio svijest.Pa ipak, niti sam ~uo, niti razumio {ta je to El-Hidr govorio, samo znam da su mi njegoverije~i povremeno obavijale glavu kao plamen,si lovito rasvjetljavale, a onda odmah potpunozamra~ivale um. A ne znam, niti sam se ikadaposlije mogao sjetiti na {ta su bile nalik sve teHidrove rije~i, {ta mi je to govorio. A od svegaupamtio sam samo nekoliko iski danih rije~ikoje ni{ta ne govore, koje mi ni{ta ne otkrivajui koje su, za pravo, blijede i ni{tavne (premaonome {to sam iskusio). »...drevna staro-egi-patska bludnja...«, to sam ~uo, »...ma{tajednog muslimana...«, i to sam ~uo, rije~i, zame bez ikakva smisla, koje su tamo, kao imnoge druge, koje nisam zapamtio, bezbrojputa jekom ponavljane.Nekamo su me ti nekakvi glasovi, ti nekakvizvuci i krici odnosili i dugo sam tonuo iz jednepraznine u drugu i u tim prazninama se nadese tine puta rastakao. Kao da sam svaki ~asostajao bez tijela i kostiju i vas cepte}i, povre-meno se rasipao u vrtloge crnog i bijelogpraha, i {to sam vi{e drhtao, to sam se vi{eosipao, ali vidi, taj prah ~e`njivo je gledao umene, iako nema o~iju, dozivao me, iako nemausta i ne{to mi je govorilo da }u stradati ~im sesasvim ospe, raspe i saspe, a nisam znao kako

da ga zadrìm i odrìm na okupu.Poku{avao sam dozvati El-Hidra, ali od svihjezika kojima sam dotad govorio nisam vi{eznao nijedan; o~ajan, naprezao sam se damakar izmi slim kakvu rije~, pa kad ni to nisamuspio, htjedoh opona{ati ìvotinje: lajati kaopas, kukurijekati kao pijetao, kreketati kaoàba i domalo ~uh lajanje, kukurijekanje ikreketanje, ali samo kao jeku koja je dolazilaod nekud iz ponora u koji sam propadao. Asvaka bi se rije~, koju bih, uz krajnji napor,o~ajno sretan, samo naslutio, odmah pretvar-ala u gvozdenu halku koja bi mi bolno bu{ilausne i zatvarala usta. Prstima nisam mogaonapi pati ni usne ni halke, a uop}e nisam znaoni gdje su ti moji prsti, ni gdje su te moje usne.Nisam ni trepnuo, a ve} me je teàk lanacvukao u ponor. Odricao sam se svojih usta: tonisu moja usta, svoga tijela: to nije moje tijelo,pa ~ak i svoje du{e: to nije moja du{a, nasto-jao sam viknuti: ja sam prah i pepeo, ali su sesamo nove halke ka~ile jedna na drugu.Pritajivao sam se, nastojao potpuno umuknuti,ali i pri najmanjem pokretu, udisaju i izdisaju,onaj kovitlac bijelog i crnog praha, u koji samse bio pretvorio, je nestajao, a lanac me vukaou tamu, naniè. Najzad, potpuno klonuo ipomiren s nestankom, izgovorih {ehadet, {tomi, za~udo, lahko sa|e s usana; oni te{ki lancise otkido{e i ja ugledah nekakva otvorenavrata na koja nahrupi jarko svjetlo i svje` zrak.I samo {to sam koraknuo prema tim vratima~vrstim, pouzdanim korakom, osjetih El-Hidrove ruke na ramenima i ~uh jo{ da kaè iovo, prijatnim, preporo|uju}im, ali nekako iizmijenjenim, pjevnim, jednoli~nim glasom:»...lijevak kroz koji sipi vri jeme. A od ~ega jeiskovan taj tvoj lijevak? Od grijeha. Za{to sutanki zidovi tvoga lijevka vremena? Zato {to suskovani od grijeha koje si po~inio u snu, a neod grijeha koje si po~inio budan...«— Ako nisi razabrao sve ono {to sam govorio,ho}e{ li da ti to po novim? — upita El-Hidrdrmusaju}i me i blago prelaze}i rukama prekomoga lica.Na {ta ja odgovorih:Nema te stvari na svijetu, ni te tajne, ni teistine, koju bih èlio doznati na ovakav na~in...Eto, jesam li ti govorio da od toga ne}e bitinikakve koristi, a ti navalio: reci, pa reci... Je lisad zna{ za{to ìvi{ tako dugo?»Ko god se nada susretu s Bogom neka zna daje Boìji obra~un blizu«... — rekoh.

75BEHAR 101-102


I nemoj sumnjati da ti nisam rekao sve {toznam.Ne sumnjam — rekoh.A odmah potom, sav nekako ustreptao odbrige za mnom, tako mi se to barem tadau~inilo, vidno uznemiren, isto onako uznemirenkao kada sam rekao da sam mo`da i ja pihnuovode ìvota, uze ibrik koji je mje stimi~no bioulubljen i odavno ~a|av i crn, pa nasu ~aja imeni i sebi, jer se ja jo{ nisam sasvim sabraoni rashavijestio, ali kada ga je opet spustio,ibrik je blistao o~i{}en i nov (kao da je tekispod ~eki}a).

I na moje o~i Hidr stade uzimati, doticati ipogledati stvari oko sebe i kojoj je god ne{tonedostajalo on bi joj to odmah nadomjestio isve je popravljao i u red dovodio; ako je bar-daku otpao grli}, ili ru~ka, eto grli}a, eto ru~ke;gdje god je u ku}i bio zakovan kakav klin, pa gahr|a nagrizla, zabijao se nov; ~uh cvilenje i{kripu klinova kao da ih neko klije{tima ~upa iugledah kako se sve oko mene obnavlja;odje}a na meni se zateè; ~oha mojih ~ak{iradobi svoju prva{nju boju, platno moje ko{uljena meni obijeli, i sva odje}a na meni zamirisaonako kako je mirisala kada je bila teksa{ivena; ne{to oru`ja {to sam imao pobudàcima zazvecka; odavno ve} pokidane iizvu~ene zlatne i srebrne ìce s kadife u kojojje bila matara izniko{e i zatego{e se istimnekada{njim vezom, moje papu~e od ute koès kojih je boja odavno opala zaùtje{e se kaoùmance, a pohabani kaftan vas obnovi; sdr{ke han`dara, iz koje je srma poispadala,istom se sva srma vrati, umetnu i zablista; sveoko mene je {kripalo, pomjeralo se, treslo,pucketalo, lomilo i obnavljalo; tako se i sinijazaljulja, a njeni klimavi nogari u~vrsti{e, daskeizravna{e i sljubi{e; no` krnjav i tup istom zab-lista; bakra~i i sve bakarno posu|e okalajisa sei iznutra i izvana, {to sam imao srebra svepobijeli i zablista, a i kuke obli njihova boja, pakoje su bile plavi~aste tako, a koje su bilekovane u vatri lijepom crnom bojom; ~uh kakose krov na ku}i lomi, vidjeh truhle {indre kakolete po avliji, napukle grede srastaju, kamenjeu ognji{tu pomjera i zbija; kao da je nekoduga~kim prutom provukao ispod }ilima najpri-je uzdu`, pa poprijeko, preletje osnova, papotka, a onda i sve {are nanovo ivnu{e, otpalerese se same na{i{e; vuneno {iljte poda mnomomek{a, odiè me i sve {to je bilo u ku}i, naku}i i oko ku}e obnovi se, i sve stvari poprimi{e

svoj prvotni izgled kao kad su bile nove. Hidrme dota~e rukom i re~e: Ovo mene, Abdullahu,srklet hvata i ja ovo od srkleta radim, a akoho}e{ da ti sve ostavim onako kako je bilo,reci, jer ja sam ti i divit pozlatio i pera za{iljio imurekef namirisao, da zna{...Nema vala nijedne stvari za koju bih volio daostane onakva kakva je bila, samo ako }e sve,kad ti ode{, ostati ovakve kakve su sad... —rekoh za~udo ve} sasvim pribran i oporavljenposlije onog ponora u koji su me bacile El-Hidrove rije~i.Ho}e, ne beri brige... îm mene po~ne srklethvatati, to zna~i da sam predugo u ovoj la|iprivida. U ovoj Nuhovoj la|i! — dodade osmje-huv{i se. — U tvojoj ku}i nema se vi{e {ta nipopraviti ni dovesti ured, nego, daj mi pribor zapisanje, jer }u se izgleda samo tako mo}i jo{malo ovdje zadràti...! Ah, {to se vrijeme kodtebe preme}e i isprepli}e...! — re~e.Brè-bolje pripravih to {to je zatraìo, sav svojpribor za pisanje i de setak araka najbolje egi-patske hartije gla~ane morskim {koljkama,koju sam odavno ~uvao i sklanjao i sakrivao iod sebe, te vidjeh kako hazreti Hidr savi nogepoda se, uze pero i murekef i zadubi se upisanje, a ja se suzdràna daha, gotovo nedi{u}i, skrajnuh ustranu da mu ne smetam.— Ovo ja o tebi knjigu po~injem! — re~e Hidr nediù}i pogleda. — Mo`da }e ti valjati... Meni,zapravo, i ne treba, kud bih s njom... ? Ko bi je~itao...? A vodim te u pe}inu Kehf da i onemladi}e vidi{. Ali svejedno je {ta pi{em, jer iovo je, moj Abdullahu, od te moje muke inelagode. Privid, u kojem ti tako dobro istraja-va{, mene bi jo{ malo pa progutao, iako je sveto ovdje tako mehko, tako magli~asto, takolagahno, tako prozirno... — re~e. — I ni{ta nijedovr{eno i sve se tek obnavlja... — promrmljasebi u bradu.I sve do sabaha ~uo sam {kripu El-Hidrovapera; za to vrijeme tiho sam podsticao vatru istrahovao ho}e li svjetiljki ulja dote}i i moè ligorjeti do zore i povremeno pogledao oko sebenehoti~no se dive}i tome kako mi je evlija svuku}u obnovio i uljep{ao...Eh, evo, knjiga je gotova! — re~e El-Hidr. —Mo`da sam se odmah mogao pisanjem kakvepjesme vezati za dunjalu~ko vrijeme i takozauzdavati svoj srklet, a mo`da ti ku}u i stvariu ku}i nisam trebao ni dirati... ? Ostavi sad to,~ita}e{ kada odem! — re~e, jer sam ja svelikom znatiè ljom pregledao rukopis i

odmah, samo {to sam letimi~no ujagmio pro -~itati koji red, knjiga mi se u~ini neobi~na i ninalik ni na jednu drugu knjigu koju sam ikadado tada u ìvotu vidio. Ali — bila je to knjigakoju je napisao El-Hidr! Ne znam pisara, aupoznao sam mnoge i to izvrsne, koji bi takobrzo mogao ispisati toliko redova takoistan~anom kaligrafijom, tako lijepim pismomkao {to je to tada u~inio on.Nego, vakat je sabahu, pa da klanjamo... Desad ti budi imam! — iznebuha predloì moj~udesni gost. Skanjivao sam se, skanjivao, alion osta uporan, te najzad moradoh pristati.Kako sam otklanjao taj rani sabah ne znam, aposlije upitah:Smijem li ja ikome kazati da je hazreti Hidr zamnom klanjao sabah?Smije{, Abdullahu, kome god ho}e{! — nasmi-ja se El-Hidr i iza|e iz ku}e.I dok sam ja sa udnjom i golemom znatièljomponovo, jo{ malo premetao one papiruse, ~uhkako me El-Hidr s avlije doziva: »Hajde, hadìja,{ta ~eka{...?« i ja iza|oh za njim. Ali se vratih...— Da samo jo{ jednom bacim pogled na onutvoju knjigu! — rekoh razdragan i sasma zado-voljan i otvoriv{i vrata svoje ku}e, vidjeh na tre -nutak kako hladan vjetar spolja podiè listove irasipa ih po }ilimu.I kad krenusmo niz avliju, po|em korak-dva izanjega, a onda prisko~ih pa ga povukoh zape{eve njegovog burnusa, ba{ kao onomadkada sam od dragosti obgrlio i poku{ao odi}iUtnapi{tima. I kada sam ga objema {akama,kao da me je neki {eret }u{nuo s le|a i rekao:»De!«, dokopao za haljinku i povukao, podugone popu{taju}i, cijelo tijelo mu se postraniceocrta, ukaza i nabi u burnusu, od pete do tje-mena. A ne znam {to mi bi da uradim ne{totako ~udnovato, neprimjereno i djetinjasto. I jo{dok sam ga drào i vukao ve} sam se bio pos-tidio i odmah zaàlio zbog toga. »Eto«, misliosam, »nisam ni krenuo s hazreti Hidrom, a ve}sam na~inio glupost odmah sprva i bez ikakvapovoda!«Ta Musa a.s. je bio spreman da od stotinu idvadeset godina, koliko je ìvio, i osamdesetgodina traga za hazreti Hidrom; i kada ga jena{ao, bio je uljudan, suzdràn i sabran kolikoje god mogao ne bi li saznao ne{to od znanjakoja su data samo Hidru. El-Hidr se okrenu,nasmija i re~e:Reci mi, Abdullahu, {ta si ti: Misirac, Tur~in, iliBo{njak? — upita.

76 BEHAR 101-102


Ne znam ni ja sam! — rekoh nevoljko.Ti si Bo{njak! — na to }e Hidr. — Jer ni Tur~in,ni Misirac nikad me ne bi povukao za haljinku,a Bo{njo bi!Zaista ne znam za{to sam to u~inio...! — rekohuistinu se kaju}i.Sjetio sam se sjenke Nuha a.s. koja me je jed-nom davno obrahatila vi{e nego iko od ljudi.Kad sam ugrabio zgodu, obujmio sam je i oddragosti htio odi}i, ali nisam mogao — bila jeteà od olova. A ti si me obrahatio jo{ i vi{enego ona! Mo`da zato, ne znam... halali mi akoikako moè{ — zavapih.Halalim ti! — odgovori El-Hidr vedro i nastavi:Bolje je pak da samo ide{ za mnom i gleda{kud te vodim, ono {to }u ti pokazati i ono {to}e{ vidjeti. I od sad vi{e ne pitaj mnogo, jer —ili }e ti se sve samo kazati, ili }u ti ja sam re}i

ono {to treba, ali se i ne èsti na sebe i neprekorijevaj se previ{e. Kada se Musa ibnImran, poslanik me|u odabranima, nije mogaouzdràti i biti strpljiv sa mnom, za{to to tio~ekuje{ od sebe? Ali da te pitam — dodade El-Hidr — misli{ li da sam i ja sjenka?Ne, jasno sam vidio obrise tvoga tijela pod tvo-jom zategnutom od je}om! — rekoh ùrno iiskreno.Hajde ti, Abdullahu, evo, pri|i mi sasvim i zagr-li me! — na to }e dobri El-Hidr i ja mu seskru{eno primakoh.Stani na moja stopala! Ne, ne boj se, ne}e{ meo~epiti... Stani, kad ti kaèm! ^vrsto me obuj-mi i ne pu{taj...! Sad se uhvati za me! Sad{~epaj moju odje}u! Sad povuci i zategni mojburnus, vidi{ da to malo~as nisi ni morao~initi... — re~e i sma~e onu {iljatu kapulja~u s

glave, a kao vuna bijela, kratka i kovr~ava kosamu zaiskri i zapucketa.Ja u~inih sve onako kako je rekao, desnimstopalom nagazih upoprijeko na njegovo lijevoi svojim lijevim na njegovo desno, obujmih gaob jema rukama oko pasa, podbratkom pritis-nuh njegovo rame i dok je on nabirao smotakvremena i smotak prostora, samo jedan trenugledah brda i ba{~e, ku}e i dàmije, hanove ihamame, mostove i mlinove Saraj-Bosne podsnijegom, a onda stadosmo u pijesak na obalinekakvog okeana ~ije vode nisu bile da kaèm,plave, nego potpuno bijele, bjelje od mlijeka.

Vje~nik, V.B.Z., Zagreb, 2007., str. 147. – 171.

77BEHAR 101-102


*I, tako, sve je bilo, zapravo, gotovo. Jest da jetrebalo ~ekati, ali to ~ekanje ispalo je kao dari-vanje, a nikako kao teret i kazna, bila je to, dakaèm, nekakva dare`ljivost plemenite El-Hidrove knjige. Kao {to Alah, d`. {., kaè: “Nevolite ne{to, a ono moè biti dobro za vas;ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas.”(Kur’an, 2: 216.)Onako kako mi je srce zaigralo kada sam naùtom pijesku u modroj sjenci nepostoje}e sre-brne plitice pro~itao tekst koji se odmo tao izA{aitina klupka harfova, tako mi igra i sadasvaki put kad pomi slim da je to, zapravo, devetajeta od {ezdesetoga do {ezdeset i osmog,sure El-Kehf uzvi{ene Alahove knjige, Kur’ana~asnog. Kada sam se ponovo na{ao u Tebi, uhiljadu petsto i tridesetoj, i{~upan iz drevnogramesidskog Egipta u dru{tvu sa sinom Abijem,tada ve} starcem, za~uv{i ezan i pav{i koljeni-ma u pijesak nadomak Abu Hadàdòvedàmije, kada su mi se prsa stala nadimati ipodizati i kada je dini-islam ponovo potekaomojim ìlama, prostrujao mojim bi}em i ispu niomoje srce, i kada su mi usne same od sebestale {aputati te ajete koje sam u Egiptu sasvimzaboravio, bilo je to ne{to najljep{e inajuzvi{enije {to sam doìvio i tu preobrazbu,to obnavljanje svoga bi}a, ne}u zaboraviti ni zahiljadu godina. Kako sam se divno osje}ao! Jasam se divno osje}ao ~im sam se izbavioMerikareje, jo{ ljep{e kada sam se obreo u rib-arskom selu Ti-Akiju, pa jo{ ljep{e kada sam uPi-Ramzesu dvadeset i {est godina drugovao sMusaom, i jo{ ljep{e kada sam ugledao El-Hidra, i jo{ ljep{e kada me je El-Hidr najzad vra-tio u Tebu odakle sam i u{ao u slova drevnogEgipta, a najljep{e kada sam svim svojim bi}emosjetio da sam ponovo musliman, ono {to samtrinaest stolje}a do tada i bio. Drìm da je i todar plemenite El-Hidrove knjige. A {to sam unjoj ìvio i doìvio, ìvio sam i odìvio, to jesamo moje. Bilo, pa pro{lo.Abi i ja nismo po{li na put ba{ odmah. Dugo ikri{om sam isijecao jo{ jedan trokut srebra, pataj trokut isitnio u vi{e komadi}a, ali nijedankomadi} nisam izvadio ni pokazao nikome, niti

sam {ta u selu kupovao za to srebro. Bilo je idrugih na~ina da se pripremimo i ponesemosve {to je trebalo za put. I Abi je uprtio svoj, aja svoj zave`ljaj. Put je potrajao mnogo duènego {to je trebalo jer se nismo mogli ukrcatini u kakvu la|u koja je i{la pravo za Deltu, pasmo bili primorani promijeniti dosta raznihplovila i brodova i ~amaca i splavova, a i{li smoi pje{ke, sve dok, nakon vi{e od trideset dana,nismo ugledali prijestonicu. U{li smo u Pi-Ramzes, taj mnogoljudni grad s bezbroj novihhramova, palata i ulica, te onih koji se tek ìvoi ubr zano grade i podiù, nastanili se i ìvjeli unjemu mirno i ne sje}am se da smo za sve tovrijeme zapali i u kakvu nevolju.Kako je bila petnaesta godina vladavinefaraona Setija Pr vog, jo{ je trebalo dugo ~ekatina susret s El-Hidrom. Kako to da sam znao daje izabrani ~ovjek koji }e se susresti s MusaomEl-Hidr, ne znam; a onda sam se sjetio i cijelogMusaovog ìvotopisa, i ne slute}i da je on,Musa ibn Imran, Boìji poslanik, toliko je mojzaborav isla ma bio potpun.@idovi su ve} nekoliko stotina godina ìvjeli uisto~nom dije lu Delte, uglavnom u pokrajiniGo{en. Bili su pastiri, a pastire su Egi p}ani

prezirali i nisu se s njima mije{ali. Ali @idovimaje bilo dobro i oni su bili zadovoljni ìvotom uMisiru. Nakon {to se Egipat oslo bodiostopedesetogodi{nje vladavine Hiksa i nakon {tosu ih Egip}ani protjerali iz svoje zemlje, faraonisu prijestonicu iz Veseta preselili u Deltu, upolusru{eni Auaris, i nazvali je Pi-Ramzes. @eljelisu da nova prijestonica ni u ~emu ne zostaje zaVesetom, pa ~ak da bude i ve}a i ljep{a. Nadiglisu i natjerali cio ìdovski narod da pravi cigle odilova~e su{ene na suncu, od kojih su gradilibedeme, pilone i hra move, ku}e i palate. @idovisu bili ìlav i izdr`ljiv narod pa su se i po redte{ka rada i dalje mnoìli. @reci i savjetnicifaraona Setija Prvog su tvrdili da bi tako jaknarod mogao jednog dana zavladati Egiptomkao {to je zavladao i narod Hiksa, te su predloìlida se ubijaju sva ìdovska mu{kanovoro|en~ad. Ali faraon nije èlio da se li{itolikog broja radnika, te je odlu~eno da semu{ka ìdovska novoro|en~ad ubijaju svakedruge godine.Majka Musaova ve} je rodila k}er Merjemu isina Haruna, a Musaa je rodila ba{ one godinekada su ìdovska mu{ka djeca ubijana. Ona ga je jedno vrijeme krila i dojila pobudàcima svoje ku}e, me|utim, kako je Musabio jako i zdravo dijete, njegov pla~ daleko se~uo. Kud }e - {ta }e, u strahu da ga Egip}anine na|u i ne ubiju, mati na~ini ko{aru, oblijepije voskom, u nju poloì Musaa i ko{aru pustiniz rijeku. Kako sama nije imala srca gledati dajoj voda odnosi sina, re~e Merjemi, svojoj k}eri,da ide niz obalu rijeke i gleda za korpom doklegod bude mogla. Voda ponese ko{aru i zaneseje u papirusovo {ipra`je nedaleko od mjesta nakojem se voljela {etati, kupati i odmarati jednaod k}erki faraona Setija Prvog. Ona i njenedrugarice za~uju pla~ djeteta i sluàvke brè-bolje donesu korpu. Princeza je odmah vidjelada je dje~ak @idov, ali joj se, svejedno, jakodopao pa ga je ponijela u svoje odaje. Sve je toMerjema, sestra Musaova i Harunova, izdalekavidjela i sve {to je vidjela kazala majci.Princeza stane traìti dojilju, ali je mali Musaneprekidno plakao i okretao glavu od grudisvake ène koja je do{la. Iznesu ga napolje, nasajam, gdje je sve vrvilo od ljudi, ne bi li sekako na{la dojilja. Merjema to rekne materi iona otr~i na sajam. Musa halapljivo pri{}apimaterinu sisu. Princeza, dakako, nije znala daje dojilja Musaova majka, pa joj plati da dojidje~aka dok malo ne oja~a. Nakon tri godine

78 BEHAR 101-102


El-Hidrova knjiga(ulomak)

79BEHAR 101

opet ga uzme sebi na dvor. Ali se faraon SetiPrvi, ponukan savjetima svojih proroka, obratik}eri ovim rije~ima: “Ti zna{ da te ja volim i da}u ti dati sve {to èli{, ali za{to ho}e{ ba{ toìdovsko dijete koje mi moè do}i glave?” Ak}er mu odgovori: “Tebi ne moè nauditiobi~an ~ovjek!” I re~e: “Ako je dijete”, a onamu je ve} nadjenula ime Musa, “mimo obi~nedjece, da}u ti ga da ga ubije{, ako nije, ostavimi ga.” I naredi da se na jednu tacnu stavidragulj koji je sijao kao vatra, a odmah uzdragulj komadi} èravice. I Musa ru~icom uzeèravicu i turi je u svoja usta vi{e oprljiv{i jeziknego prsti}e. “Eto, vidi{“, re~e princeza ocu,“ovo je dijete obi~no, ni{ta ne zna i nikada tine}e biti nikakva prijetnja.” “Neka ti bude!”,odgovori faraon. I Musa je, kao princezinljubimac, rastao na dvoru. Bilo mu je ~etrnaestgodina kada smo Abi i ja do{li u Pi-Ramzes.Sigurno je da su tada mnogi zna~ajni doga|ajipro{li mimo mene, a da ja na njih nisam niobratio pa`nju, propustio sam ih, ili izneznanja, ili nehaja. Za pone{to od onoga {tosam tada vidio i doìvio odmah sam znao da }ebiti zapisano i pam}eno, a tek kada sam pot -puno iza{ao iz El-Hidrove knjige, shvatio samda se mnogo~emu ni sam mogao dosjetitismisla, svrhe, zna~aja i zna~enja. I to je, uneku ruku, bilo uredu, kako bih, ina~e, sve toizdrào, sve to ~emu sam bio svjedokom? Tadasu se, uistinu, zbivale krupne stvari o kojima jeposlije napisano na hiljade knjiga, a hramovifaraona Setija Prvog i Ramzesa Drugog moguse i dan-danas vidjeti u Egiptu. Ali, ne trebasmetnuti s uma, da sam ja tada ìvio kao i sviostali ljudi toga doba, mislio i osje}ao {to i oni.Jedina razlika izme|u mene i njih bila je utome {to sam znao da }u ih nadìvjeti; i tada,u Pi-Ramzesu, ~esto sam ih u sebi molio da mioproste. Ne znam za{to, ranije to nikad nisam~inio. A i {to bih? Niko ni~iji vijek ne moèproduìti, ni oni moj, ni ja njihov, ali, eto, jasam, ipak, tada molio da mi oproste. Mo`dazato {to oni ostaju, a ja odlazim, znao sam da}u od njih zauvijek oti}i. Moj jedini cilj je bio dame El-Hidr izvu~e iz ove knjige, pa makar jeovaj put i ne pro~itao do kraja. Uostalom, za~etiri stotine i tri godine pro~itao sam jebezbroj puta. Znao sam ono {to mi je trebalo ito je bilo dovoljno, ostalo, pa bilo za nekogasveto ili sudbonosno, nije me se ticalo.Nije bilo pretjerano te{ko u Pi-Ramzesu saznatiza mladi}a s faraonova dvora po imenu Musa.

Dakako da mu odmah nisam mogao pri}i i upo~etku sam ga vi|ao samo izdaleka, u mimo-hodu, kada bi projurio, stoje}i na lahkimpozla}enim kolima u koja su bila upre gnutadva gizdava konja, ili kada bi se zabavljao udru{tvu plemi}a, plesa~ica i svira~ica na svojojukra{enoj la|i koja je, poput kakve ogromnekrcate trpeze, lagano klizila vodama Nila.Otkriv{i u odre|enoj mjeri, ne ba{ skroz, svojepisarsko umi je}e i svekoliko znanje o bogovimaegipatskim, a to je bilo podrobno znanje, priml-jen sam u hram boga Seta. Dobro sam pazio dami slu ~ajno kakva rije~ o budu}em ratu bogaSeta i boga Amona, koji }e se dogoditi za stot-injak godina, ne izleti iz usta ma ni kao nagov-je{taj. Ko zna koliko i kako bi tim glasnootkrivenim djeli}em egipatske budu}nosti ovaknjiga bila razorena, {ta bi se sve u njoj stum-balo i isprevrtalo i da li bih onda, uop}e,do~ekao Hidra. U hram je, s vremena na vri-jeme, na poduku, dolazio i mladi Musa. Takosmo se upoznali i zbliìli. Nerado je govorio, jerje mucao i te{ko izgovarao rije~i, mo`da zato{to se opekao onom èravicom kada je biodijete, a, onako, bio je lijep, pristao mladi}. I jed-nom re~e, da jo{ otkako zna za se, ~eka daupozna ~ovjeka kome su data znanja kakvanisu data nikome. Morao sam se dobro potrudi-ti da prikrijem silnu radost koju sam osjetiokada mi je to rekao. @idovi su sve teè podnosilikuluk na metnut od faraona, naime, Ramzes jepodizao i Pitom, jo{ jedan grad, grad ìtnica ivojnih magacina ju`no od Pi-Ramzesa.Musa se nije mogao tako lahko odre}i svega na{ta se navi kao kao dvorjanin i on jo{ nije suos-je}ao sa patnjama svoga naroda. Uskoro }e toosjetiti, i htio sam tu promjenu spremando~ekati. Iako se u svetom tekstu ni njegovoime, kao ni Hidrovo, ne pominje, znao sam dase sluga koji je pratio Musaa, zvao Ju{e ibnNun, pa sam odmah, po dolasku u Pi-Ramzes,ponosno razglasio da se zovem Ju{e ibn Nun.Zaista sam imao vremena da se pripremim zaklju~nu, presudnu ulogu u svome ivotu. Nije mibilo zazorno, kao ostalim Egip}anima, sjediti ijesti sa @idovima, nisam se zbog toga osje}aone~istim, i njima je to bilo drago; zalazio sam imu ku}e, pamtio navike i obi~aje, a kako sam isam, ko zna od kada, bio obrezan, dao sam dase i Abi obreè i u tu ~ast priredio gozbu. Kaopisara u hramu boga Seta ponekad bi mezapala du`nost da s nadglednicima obilazimogromna radili{ta gdje su @idovi pravili }erpi~. I

brane}i ih i {tite}i koliko sam mogao i smio, sti-cao sam njihovo povjerenje.Kad god sam bio u prilici da s Musaom progov-orim nasamo, a nisam se libio da to u~inim nikada je bio u dru{tvu sve}enika ili svojedvorske svite, uvijek sam nastojao da izgledada je on i pametniji i bolji od mene i stalno samgledao da mu u~inim kakvu uslugu. U tomesam bio vje{t i dosljedan, i slobodno se moère}i da zapravo i nisam bio prijetvoran. Musa jebio isuvi{e dragocjen jamac za moj spas da bihmu u svemu rado i bez kolebanja dao svakuprednost. Ali za razliku od njega, ja sam znaosve {ta }e mu se dogoditi. I za dvadeset i {estgodina poznanstva i povremenog druènja,Musa me je zavolio i u mene stekao veliko pov-jerenje. Onda je {akom oborio i nehoti~no ubiojednog Egip}anina koji je nasrnuo na @idova paje morao pobje}i daleko, preko Sinaja, ~ak uMadijan. êtrdeset godina sam ga ~ekao u Pi-Ramzesu. Znao sam da }e se vratiti.Sje}aju}i se Pi-Ramzesa, sada kada je sveokon~ano, vidim sebe kao sjenku, iako mi seonda ~inilo da ìvim punim ìvotom; sve je biloupe~atljivo i stvarno u svoj svojoj mno-gostrukosti i rasko{i i nisam bio porozan, prozi-ran kako sam sebi, sada, odavde, nakon sve ga,izgledam; po{to sam iza{ao iz Merikareje menije ponovo omiljelo ìvjeti; a ljude sam gledao sdubokim suosje}anjem. Mo`da sam ih trebaotako gledati uvijek, ne znam; oboga}eniskustvom Merikareje, htio sam ih podrobnopopamtiti tako da barem u mom sje}anju nikadne poumiru. Mnogo sam se vi{e nego bilo kadabojao da koga ne povrijedim, ili mu u~inim {tanaào; svi ti ljudi, nakon sablasnih ljudiMerikareje, koji ìve u dobu koje }u uskoronapustiti, ostaviti, bili su mi dragocjeni, gotovosveti, duboko sam ih po{tovao, s pomnjom ihpratio u njihovoj svakodnevnici, namirao nad nji-hovim sudbinama; bio sam veoma uznemiren ituàn ako onima kojima je trebala utjeha ipomo} nisam mogao pomo}i; mo`da zato {to seu Merikareji nedvosmileno potvrdio moj vje~nioprez spram smrti i ljudskog umiranja, a upoz-nav{i Utaa, uvjerio sam se i u to da ljudsko bi}emoè dosegnuti zavidan stupanj sklada tijela ikaa, iba i ha’ata, a da toga uop}e nije svjesno; sdruge strane, desilo se ne{to neobi~no, mnogovi{e sam vo lio ru`ne, negoli lijepe ljude; mo`dazato {to ih je bilo lak{e pamtiti, crte lica lijepihuvijek su bile neodre|ene, blage, nje`ne ivarljive; i bilo mi je drago da je ru`nih mnogo

79BEHAR 101-102


vi{e; ali bilo mi je drago i to da ru`ni za sebenikad nisu tvrdili da su ru`ni; i odobravao samto; kada bih ~uo da neko za nekoga kaè: “Onne valja...”, i to sam odobravao, osje}ao samneku djetinju veselost; meni su se svi dopadali ito sam neprekidno osje}ao s onom posebnomrado{}u koja se javlja kada se odnekud nagov-je{tava istina; a kada bi se pojavio lijep ~ovjek, ilika da bi se pojavila lijepa ena, za mene je to bilone{to zastra{uju}e, ne {to {to nisam dobro razu-mio, ne{to {to nisam mogao shvatiti; sre}om,nije ih bilo puno, i lijepe ljude i lijepe ène nisamvi|ao ba{ ~esto.I {ezdeset i sedam godina, neprekidno pripunoj snazi i mla dosti (~udo kojim me je dragiBog obdario), osje}ao sam ponovo silnuprivla~nu snagu ene, ali je mnome sve vrijemevladao nekakav stid kojeg nisam mogao da seoslobodim; stid da koju ne povrijedim pu nimdodirom, potpunom blisko{}u, bio je toliko jakda ni sa jednom nisam stupio u njeàn, prisanodnos; nisam mogao od tog nekakvog stida inekakva straha pripustiti sebi ènu sasvim.Iako je sve to oko mene nesumnjivo bivalo, i jau to nisam sumnjao, bivala je i moja ljubav saA{ait, i ja vi{e niti sam je traìo niti vjerovao daje mogu na}i, toliko je ona uistinu bila. I bilo mije dovoljno da je bila, ìvio sam u toj ljubavi,ìvio od toga punog saznanja da je bila. Pa isada je tu i bi}e uvijek, mo`da ba{ zato {toznam da je nemogu}e da A{ait ponovo jo{ jed-nom vidim. Na to, uostalom, da je vidim, nisamvi{e ni pomi{ljao. Ako sam u Pi-Ramzesu tu itamo i zagrlio neku ènu, zagrlio sam je kaoneko drugi, a ne kao ja, i to je bilo sve. Osimtoga, da se opet oènim, moglo bi mi se na}ijo{ koje dijete, a morao bih ih sve zauvijekostaviti; jer po naputku Hidrovom u Tebu u hil-jadu petsto i tridesetu mogao sam izvesti samojednu osobu. Bio sam spreman i moliti i prek-linjali El-Hidra, kada ga na|em, da me izbaviove knjige; a to poglavlje njegova rukopisa u Pi-Ramzesu ~itali su i svi Egip}ani i svi @idovi okomene, i pismeni i nepismeni, jer je to bilo ìvo~itanje ìvih znakova ìvota, ni{ta drugo. Zaistaovakva knjiga nikad nije na pisana, barem je janisam vidio, ni drào u rukama i {teta je {to sesva ne moè doslovno prevesti i prepisati.Neprekidno ispunjen i zadovoljan izvjesno{}usu s reta s El-Hidrom, unaprijed sam uìvao uto me da }e mo`da i on biti izne na|en kada mevi di, i meni je, uostalom, ukupno gledano, bilodo b ro.Abi je odrastao i sada smo izgledali kao blizan-

ci, i jedno vri jeme niko nije vjerovao da sam muotac. I, za~udo, ponekad mi nije ni smetalo {totoliko li~i na mene. Povremeno sam osje}ao dasam ja A{ait i da je moj pogled na Abija njenpogled na mene. To joj zaista nisam èliouskratiti! Dok je Abi bio dijete ljudi bi odmahvidjeli da smo otac i sin, kada je Abi poodras-tao dràli su da smo blizanci, a kada je Abiostario, svi su mislili da mi je on otac.I onu sjenovitost i neodre|enost vidio sam tadapri Abiju, ali ne i na sebi; kod njega je ona bilanekako priro|ena, sastavni dio njegova bi}a,stopljena s njim. Abi je bio miran, tih i zadovol-jan i ni na {ta se nikad nije tuìo; kako je ras-tao, postajao je sve ti{i i nezamjetljiviji, bio jevedre, prijatne naravi, svemu {to ga je zanima-lo prilazio je s krajnjim obzirom, ni{ta ga nijeprevi{e uzbu|ivalo, bio je blagonaklon, zado-voljan, nikad ni{ta nije iskao, a sve {to bi se odnjega traìlo, davao je lahko i bez razmi{ljanja;stvari je gledao sa znatièljom, pa i djevojkekada je za to do{lo vrijeme, ali se nikad nijeoènio; ni u {ta nije zalazio dublje, ~esto je ono~ega bi se prihvatao ostavljao nedovr{enim;u~e}i ga pisarskom umije}u to me je kod njegaponekad jedilo; kada bi nai{ao na kakvo zlo,uklanjao se i onda na to odmah zaboravljao;ostario je, a da nikad nisam ~uo da se naljutio,ogor~io, ili podigao glas. “Ti si ~ovjek-uspome-na”, rekao bih mu ponekad, u {ali, a da njemunije ni naumpadalo da pita {ta to zna~i, ili {tasam time htio da kaèm.Abi je vidio ~etiri svijeta, svijet Merikareje ukome je ro|en, svijet ramesidskog Egipta ukojem je ìvio, tebanski svijet iz hiljadu petsto itridesete u koji sam ga izveo, i sarajevski u hil-jadu devet sto tina trideset i tre}oj u koji sam gadoveo. I sve je podnio na svoj abijevski na~in.Kad god bi ko u Sarajevu rekao da mi je Abiotac, ja sam {utio, a {utio je i Abi. Njemu osta-je da vidi jo{ jedan svijet, onaj naj bolji, a menisamo to da ga na najljep{i na~in ispratim. I jo{je, hvala Bogu ìv, iako je odavno prevaliosedamdesetu.Ezan za podne-namaz ~uo sam odmah, istogonog trena, kada sam vra}en u Tebu.ûj, Hidre - rekao sam - ezan ba{ kao prijesedamdeset i tri godine kada sam krozmagline slova u{ao u drevni Egipta.Nije to ezan od prije sedamdeset i tri godine,hadì hafize Abdulahu el-Bosnevi - rekao je El-Hidr - to je onaj ezan koji si ~uo kada si i u{ao uslova, to je isti onaj ezan, isti je to onaj dan i istionaj ~as... Rekao sam da ne}e{ okasniti, samo

ezan je pri kraju, pa pohitajmo u dàmiju...Povjerovao sam mu odmah, iako mi nije moglou pamet, ni tada ni ikada; pored mene je sta-jao Abi, starac od sedamdeset i dvije godine, aHidr kaè da se okon~ava onaj ezan za podne-namaz koji me je ispratio u drevni Egipat. Pa tozna~i da sam samo u{ao i odmah iza {ao izslova. Kad se onda rodio i ostario Abi? Ali nijeli El-Hidr ve} jednom napravio smotak vremenai smotak prostora kada me je odveo u PerzijuEl-Kaimu i u Indiji arhatu Pindoli?Iako duboko potresen, bio sam pribran, bistreglave, naje dnom sam osjetio puno}u svogavlastitog bi}a i gusto}u vremena; zato mi vri-jeme tamo nije bilo teret, zato sam ga onakolahko iznio i podnio, nije, dakle, samo stoga {tosam bio zaokupljen izvjesno{}u susreta sa El-Hidrom. Vrijeme u Pi-Ramzesu bilo je lak{e,tananije, tanu{nije, ispranije, mada ga ja tadatakvim nisam osje}ao. Vrijeme u Merikareji biloje druga~ije od vremena u drevnom Vesetu, vri-jeme u Vesetu druga~ije od vremena u ovovre-menoj Tebi, vrijeme u Tebi druga~ije od vreme-na u Sarajevu. Ali kako se moè dogoditi daproìvim sedamdeset i tri godine za manje odpo ezana?Toliko je, dakle, trebalo da se Abi rodi, odrastei ostari, toliko je trebalo da odìvim ljubav saA{ait, toliko je trebalo da se u mene potpunouseli i iz mene potpuno iseli smrt, toliko je tra-jalo {est bolnih godina Utaove patnje uMerikareji, toliko je trebalo da Musa ibn Imranodìvi dvadeset i {est godina u Pi-Ramzesu i~etrdeset godina u Madijanu. Jedan treptaj!Kada me je El-Hidr posjetio u mojoj ku}i u Sa -rajevu, pri mom devetom starenju 20. rebiul-ahira 937. po Hid`ri, {to pada u nedjelju 11.decembra 1530. po miladu, on je nakon ve~ere ijacije-namaza, napisao ovu knjigu. Kako njegovodgovor na moje pitanje za{to sam dugovjeknisam razumio, sutradan ujutro odveo me jedugovjekom El-Kaimu da to i njega pitam, pakako ni od El-Kaima nisam dobio odgovor, odveome je dugovjekom budisti~kom sve} e ni kuPindoli Baradva|i. Sje}am se da sam jako èliopro~itati barem dva-tri reda njegove knjige, ali jeon rekao: “îta}e{ kada se vrati{.” Vidio samkako listovi padaju i rasipaju se po }ilimu kadasam otvorio vrata. Stao sam mu na stopala,zagrlio ga, a on me je prenio i u Perziju i u Indiju,gdje sam dugo razgovarao i sa Imamom El-Kaimom i sa Arhatom Pindolom, i kada je sve topro{lo, jo{ uvijek sam stajao pred od{krinutimvratima svoje ku}e, gledao kako propuh odiè

80 BEHAR 101-102


listove knjige i nije mi bilo jasno da li vrataotvaram da u|em, ili ih zatvaram, da po|em.Bilo je ~udo {to sam u Egiptu zaboravio da sammusliman, bilo je ~udo {to sam {est godinaìvio u glavi jednog ~ovjeka, bilo je ~udo {tosam tamo doìvio ljubav, bilo je ~udo {to mi serodio sin, bilo je ~udo {to se u Ti-Akiju odmo-tao kur’anski tekst, bilo je ~udo {to sampostao sluga Musaa ibn Imrana Ju{e ibn Nun,bilo je ~udo {to sam na{ao El-Hidra, bilo je~udo {to mi se islam vratio i otvorio u prsimakao latice lopo~a u rano jutro, bilo je ~udo {tome je isti ezan ispratio i do~ekao. Iako El-Hidrkaè da njegova knjiga pripada svi jetu ljudskogumije}a, ipak je ovo knjiga jednog evlije, a onane moè biti ni{ta drugo do ~udo. Zato, evo,zauvijek i nestaje...êkaju}i da se Musa vrati, osim na du`nostpisara u hramu boga Seta, najvi{e snage,opreza i usredsrije|enosti tro{io sam na to dami se niko od ljudi odvi{e ne pribliì da ne pad-nem u kakvu zamku iz koje ne bih umio na vri-jeme iza}i. Usto sam godinama radio jo{ dvijestvari, ku}u za Peptu i pla{t izvinjenja za Utaa.Svakodnevno sam, usput, svako ba~eno, inajiskrzanije slovo, sve rije~i, i zgaène ipolomljene, skupljao svuda po Pi-Ramzesu, poputevima, po gradili {tima, po smetlji{tima, pohramovima, a onda od njih gradio rukopismale, skromne, ali ~iste i ~vrste ku}e namjestonapu{tene, polusru{ene kolibe u Vesetu u kojojsmo A{ait i ja probdjeli prvu no} nakon mogdolaska u Egipat. Gradio sam je i sastavljaonekoliko godina. Kad je ku}a bila zavr{ena, odrije~i koje su pretekle, a i od rije~i koje sam jo{podugo namicao, istkao sam prekrasan ogrta~ponizne molbe za oprost koji sam namijenioUtau. Isjekao sam jo{ srebra iz svojih plitica,platio pouzdana posrednika i poslao ga uVeset. Kada se vratio, on re~e: “Taj Pepta jeleào bolestan. Pokazao mi je gdje je bila koli-ba. Od nje vi{e nije bilo ni traga. Na tom mjes-tu napravljena je ku}a kakvu si traìo. Pepta seu nju uselio, a onda me odmah iz nje jarosnoistjerao. Iako bolestan, volio je da se {ali. [tose ti~e Utaa, on je ogrta~ primio s divljenjem izahvalno{}u. Da ti bogovi podare dobro zdravl-je, rekao je, ali je poru~io i to da ne èli da tevidi. ûo sam da je u slu`bi vrhovnog mjera~aìta hrama boginje Mut i da se svi seljaci uokolini Veseta boje Utaove batine.”Kada se Musa, Boìjim odre|enjem, vratio u Pi-Ramzes da izvede svoj narod iz Egipta, vi{e senisam odvajao od njega, vjerno sam mu sluìo.

On je mene pamtio i prihvatio me je s povjeren-jem i bez pogovora. Znao sam da je Bogu gov-orio da Mu ne zna ime i da mu je Bog rekaoSvoje ime, poàlio se Bogu da ne govori dobro,da muca, pa mu je Bog odredio brata Harunada govori ono {to Musa treba da kaè narodu;bojao se te{ke zada}e koju mu je Bog nato-vario na le|a tako da je tih dana èlio {to prijena}i El-Hidra, ~ovjeka koji je obdaren znanjima,da ga pou~i, ne bi li mu i to kako pomoglo uposlanju zbog kojeg se, nakon ~etrdeset godi-na, iz Madijana vratio u pokrajinu Go{en. Musaje sada bio u osamdesetim, sijede kose, bujnedvodijelne brade, lica i bora spe~enih suncem ivjetrom, odjeven u dugu vunenu pastirskuodje}u i sa drvenim {tapom koji je imao ~udo -tvorne mo}i.Ali ja nisam vidio kada se Musaov {tap pretvo-rio u zmiju koja je upla{ila faraonaMerneptaha, niti ono kada je njegov {tapprogutao sve ~arolije faraonovih ~arobnjaka.Mi smo po{li u potragu za El-Hidrom prije tihdoga|aja. Poslije susreta sa El-Hidrom, Musaje oti{ao Merneptahu da ga moli za spas svoganaroda i faraon je deset puta slagao Musaa da}e @idove pustiti iz suànjstva. Zato je naEgipat palo deset po{asti: najprije su se vodeNila pretvorile u krv, zatim su zemlju preplavileàbe, onda va{ke, pa bube, pa su ìvotinjekrepavale od bole{tina, pa su skakavci opus-to{ili polja, onda su se okrastali ljudi, pa je graduni{tio svu ètvu u cijelom Misiru, potom jezavladala takva tama da niko nikoga nije vidio,i na kraju su svi prvoro|enci u Egip}ana poumi-rali; tad su @idovi pobjegli iz Egipta. Bjeè}i,nai{li su na more Sirbonis. Musaov {tap je pre-polovio more pa je {est stotina ìdovskihporodica, oko dvadeset i pet hiljada du{a, sasvojim stadima i sa blagom koje su ponijeli izEgipta, pre{lo po morskom dnu na drugu

stranu, a kada je faraon Merneptah pojurio zanjima, more se sklopilo i nad njim i nad svomnjegovom vojskom. @idovi su krenuli dalje krozpustinju gdje su jeli slatke bijele bobice mane iprepelice koje su padale s neba. Ali ja to nisamvidio, Abi i ja smo ve} bili u Sarajevu kada sesve to dogodilo, to je ostalo iza nas, duboko uvremenu, i o tome znamo samo po ~uvenju, misve to sami nismo ni vidjeli, ni doìvjeli.I kada ono jutro Musa re~e:Idemo na malo duì put, ispeci nam ribu daimamo za uìnu - ja to sve obavim kako treba,ispe~em ribu, omotam li{}em i turim u torbu.Ali u torbu, drhtavih ruku od uzbu|enja,pohranim i crnu A{aitinu zdjelicu, a stavim i trisrebrna pladnja. Pladnjevi su ve} odavno biliiskrivljeni i zrakasti, jer sam za ~etrdeset godi-na isjekao svaki trokuti} iz njih koji sammogao, a da im pritom sa~uvam obrise. Poniosam sve {to sam imao, jer sam znao da se vi{enikada ne}u vratiti. Potom zovnem Abija.Za{to si i oca poveo? - upita Musa.Nije mi to otac - rekoh.Nego...?To mi je sin.Musa ni{ta na to ne re~e i mi po|osmo.Pa ~ak ako se tu i zadesi, nikakav tekst nikadane upi{e nikoga koga ne treba, a pogotovosveti tekst, i to je znao Musa, a znao sam i ja,Abi ne}e smetati.Dugo smo i{li sve dok nismo do{li do obalemora. Dan se bli io kraju. Musa sjede uz jednustijenu da se odmori i odmah zaspa.- Lezi i ti - rekoh Abiju i on leè podalje odMusaa zaklonjen onim kamenom tako da ganisam vidio.Dok su starci spavali, uzmem ribu iz torbe, paza|em stijeni od pu~ine. Do stijene je jedva dopi-rao pokoji talas, a ondje gdje je stijena izbijala izpijeska, u udubini, mre{kala se bistra voda. Sve

81BEHAR 101-102


je bilo kako pi{e, Musa je malo prispao, a menije riba skliznula u more. Ali {ta ako pustim da mimrtvu ribu odnesu talasi? [ta ako ovo nijemjesto gdje se sastaju dva mora? Gdje je ovdjeHajat? Nigdje u blizini ne vidim Izvor @ivota, atrebalo bi da je uz samu obalu. “Da je taknesamo kap vode Hajata, odmah bi oìvjela”, mis-lio sam, ~vrsto drè}i svoju prènu ribu u ruka-ma. I onda, onako, vi{e se igraju}i, smo~imprste u onoj vodi pod stijenom i popr{}em ribu.Riba odmah od glave bijesnu, ra{iri {krge i zinu,sva joj se skliska krlju{t niz tijelo s perajima irepom obnovi, izmigolji mi iz {ake, i pra}aknuv{ise na mokrom pijesku, odsko~i u more i nesta.@urno se vratim do svoje torbe, tamo na onomjesto gdje sam sjedio, misle}i: “Kako sadaovo da zaboravim...?”Uto se Musa probudi, usta i mi krenusmo dalje.On je sve vri jeme gledao u talase ne bi li kakougledao gdje se sastaju dva mora, a onda re~e:- Umorili smo se, daj nam na{u uìnu.Stanem, toboè, kopati i horvati po torbi, aonda rekoh:Kada ste ono vi malo~as prilegli, riba mi je iskl-iznula i oti{la u more...!Eh, to je ono {to traìmo! - re~e Musa, pa sesve trojica vratismo na ono mjesto.Kad tamo, stoji El-Hidr.Musa odmah stane govoriti ma{u}i rukamakad god bi zamu cao, a El-Hidr na mene i Abijanije ni pogledao. Ionako, u taj prvi mah, odsilna uzbu|enja, ne bih ni znao {ta bih.- Ne}e{ se mo}i strpiti - re~e El-Hidr Musau.Znao sam da }e El-Hidr na Musaove o~i potopi-ti ribarima la |u, ubiti dje~aka Dìsora, prezidatii popraviti polusru{eni zid u selu u kojem }e bitineljubazno do~ekani i da se Musa nijednomne}e mo}i strpiti.Onda reknem prepukla glasa: Vrati me... ho}uda iza|em...A ko si ti...? - upita El-Hidr.Skamenio sam se od uàsa, pa on je menepotpuno zaboravio! Tresu}i se kao prut navjetru, posegnem rukama za onim pladnjevimai tresnem ih El-Hidru pred noge. On odmahre~e:- A, hadì hafiz Abdulah Misri el-Bosnevi,Sarajlija! Boga ti, kako si me na{ao...?I to je bilo drugi put da sam se prema Hidrunedoli~no ponio. Prvi put ono kada samobjema rukama zategao njegovu galabiju da seuvjerim ima li tijelo, i sada, kada sam se, nanjegovo pitanje kako sam ga na{ao, drsko

proderao:- Volim ~itat’...!- De, ne ljuti se... - otpovrnu Hidr, i pokazuju}iglavom na Abija, upita:A ovo ho}e{ oca da mi pokaè{...?To mi je sin.Oni pladnjevi su se ve} topili i nestajali upijesku, ba{ kao {to je i onu sablju, koju je El-Hidr isukao pred Pindolom, orosiv{i je, pro -gutala trava.- Malo me po~ekaj - okrenu se El-Hidr Musau, imi se sve tro jica, Abi, ja i El-Hidr, na|osmo uTebi. Za~uv{i ezan, osjetio sam ka ko mi sekoà zateè, a du{a puca od ushita. I Abi i jasmo ve} bili od jeveni u galabije. Ne{to me jepod odje}om ùljalo i u prvi mah sam pomislioda je to zato {to sam predugo nosio samoprega~u oko beda ra, pa mi se sada na ovodugu halju valja naviknuti, ali opipav{i se,napipam ne{to okruglo i sav sretan shvatimdaje to A{aitina zdjelica, te je odmah ~vrstoprigrlim i stisnem uza se.Ezan me ispratio, ezan me do~ekao... - rekoh.To je onaj isti ezan koji te je ispratio - odgovoriEl-Hidr.On se ve} ùrno uputio ka Abu Hadàdòvojdàmiji i ja po hitam za njim.Kada smo se vratili iz dàmije, zatekosmo Abijakako jo{ uvi jek sve i na sebi i oko sebeznatièljno zagleda. Onda El-Hidr re~e:- Danas, 12. decembra 1530. po miladu, bio siu Egiptu i, eto, doveo si sina...

S tobom sam u ba{~ikoju si zasadila cvije}emi svim vrstama mirisavog bilja.Divan je bazenkoji si svojom rukom iskopala.U svjeìni sjevernog vjetralijepo je mjesto gdje se {etamokad je tvoja ruka u mojoj.Moje srce prepuno je radostizato {to smo zajedno.

I kada to El-Hidr re~e, meni se o~i orosi{esuzama. Bila je to pjesma koju mije A{aitpjevala. ^vrsto sam stiskao njenu zdjelicu podsvojom galabijom.- A pogledaj tamo - nastavi Hidr i pokaza rukomka oblaku dima u pustinji - samo 168 danaranije, 27. juna ove, 1530. godine, uprili~eno jesune}enje ~etverice sinova sultana sultana,vladara vla dara, Boìje sjene na zemlji,

gospodara Bijelog i Crnog mora, Rumelije iAnadolije, Kurdistana, Perzije, Damaska,Alepa, Kaira, Meke i Medine, Jerusalema, cijeleArabije, sultana Sulejmana Hana Veli -~anstvenog. Proveseli se, nauìvaj se i nagledaj~uda na toj gozbi koja }e trajati danima i kojunikad ne}e{ mo}i zaboraviti...A jesu li u onom oblaku slova?Jesu.E, ja èlim okon~ati ~itanje ove knjige.El-Hidr pokaza rukom ka Nilu nad ~ijim vodamasu se lelujali pramenovi magle i re~e:- Za svega trista godina, dvadeset i ~etvrtogaoktobra hiljadu osam stotina i tridesete, zbi}ese ono {to tamo vidi{. Kud to oni ljudi odnosejedan od ona dva obeliska ispred pilonaRamzesa Drugog? I kako }e ga onolikogodnijeti? Mnogo ih je tamo oko tako zahtjevnai neobi~na posla, a eno i goleme la|e usidreneuz obalu, jer obelisk, nakon tri hiljade godinanepomi~nog stajanja, ide na dalek put, u Pariz,pa i tamo moè{ sebi na}i kakvu djevu, tamoima cura na pasja pre skakala...Jesu li one magle slova?Jesu.E, ja ho}u da okon~am ~itanje ove knjige -rekoh.- Dobro - re~e Hidr. - Ako te grijesi, pri tvomdesetom stare nju, a to, ~ini mi se, pada dvijehiljade pedeset i ~etvrte godine po mi ladu, nesvuku u grob, vidje}emo se opet. êka meMusa ibn Imran...I to rekav{i, Hidr nestade, a Abi i ja se istog tre -na na|osmo u Sarajevu. Bila je, kako i spada,zima hiljadu devet stotina trideset i tre}e.Hidrove knjige vi{e nema. Moj prijepis i prijevodje negdje u sanducima s drugim knjigama, a svisu sanduci pod klju~em u po drumu. Od Hidroveknjige znam napamet njene posljednje rije~i: iganj z tro~i bu pu{is otoborlonu ~i u ziadu {ekud, a as ki tu ribiju ze bi ka i dabiruzi o{otrok-ja se kud bi san zu bi se, a pamtim ih samo zato{to ni{ta ne zna~e, jer ovo ~itanje El-Hidroveknjige osje}ao sam kao najve}i grijeh u svomedugom ìvotu. Stotinu godina ne}u se usuditiotvoriti kakvu knjigu, pa ni najbezazleniju.Za`mirio bih svaki put kada bih ugledao kakvoslovo. Ali bih A{aitinu zdjelicu, koja je stajala navidnom, sigurnom i bezbjednom mjestu,pogledao svaki put kada bih tuda nai{ao.

El-Hidrova knjiga, vlastita naklada, Sarajevo, 2011., str. 157. – 170.

82 BEHAR 101-102


BIO JEDNOM JEDAN

Bio jedan car i bio car i ni{ta vi{e.A bila jedna ljepotica, bila lijepa, bila prelijepa i - ni{ta vi{e.A bio jedan prosjak, samo prosjak i ni{ta vi{e.A bio jedan bogat, samo bogat, i ni{ta vi{e.A bio jedan pehlivan, bio samo pehlivan.A bio jedan darovit da darovitiji ne moè biti, darovit i ni{ta vi{e.A bio jedan mudrac, bio samo mudar.A bio jedan saàljiv.A bio jedan du{evan.A bio jedan samo jak, samo jak i ni{ta vi{e. A bio jedan za dàbe. A bio jedan onako. I bio jedan.

***Onog cara skinulo s prijestolja. Ona ljepotica ostarjela. Onaj prosjak ostao prosjak.Onom bogata{u sve bogatstvo pusto ostalo. Onaj pehlivan pao sa ìce. Onaj daroviti ni{ta nije napravio. Onaj mudrac svakoga savjetovao samo sebe ni je mogao da nasavjetuje. Onaj saàljivi plako. Onaj du{evni du{evno obolio. Onom jakom se toboè divili.Onaj {to je bio za dàbe i umro je za dàbe. Onaj {to je bio onako, mogo je i da ne bude. Onaj {to je bio, bio je, ali nije ostao.

***A bio jedan po{ten, samo mu bilo dosadno.A bio jedan pokvaren i nije mu bilo dosadno,stal no strahovao da ga ne uhvate.A bio jedan u zatvoru. Puste ga, a on malo-malo, pa opet u zatvor.A bio jedan oti{ao u tu|u zemlju i za njega se vi{e nikad ni{ta nije ~ulo. Njegovi misle da jeìv.

A bila jedna samo iz bardaka vodu pila.A bio jedan pa bi {ta god bi kome {ta dobrau~iniogledao bi da ga makar malo ponizi.A bio jedan pa u~inio ne{to {to je bolje i nekazivati,ne{to od ~ega se ~ovjek prosto skameni.A bio jedan malo na svoju ruku, ali dobar.A bila jedna starica, nikli joj tre}i zubi, samositni i o{tri.A bio jedan ~ija je mati vile vi|ala. A bio je u @ep~u, prije, Zeleni ôvjek koji jeìviou vodi.A bio jednom jedan ~ovjek jako bolestan,na{ao neki korijen u svojoj avliji i sutradan odmahozdra vio. Eno ga i sada hoda.A bio jedan pametan pa umro.A bio jedan onako.I bio jo{ jedan.

***A bio jedan nikad ènu u usta nije poljubio,jest’ drugdje,ali u usta nije.Bio jedan volio pse, a mrzio ljude.Bio jedan pa nije volio da gleda da mu èna po ku}i radi, nego èna poradi dok njega nema, aondasjedi i ne mi~i.A bio jedan svega ga bilo stid; drugi go, a njegastid; jeo kri{om.Bila jedna svemu se ~udila; jutrom ustani pare ci: “Ah, vidi mene, ja ustala!” Druge ène je od toga odvra}ale.Bio jedan sve mu moralo biti zatvoreno, zaklo-pljeno,zaklju~ano i zavezano: nikako nije mogao dagleda ni{taotvoreno, nepoklopljeno, otklju~ano i odveza-no.A bio jedan volio kape.

A bio jedan svakome u o~i gledao.A bila jedna sve otirala i sa sebe i sa drugih ikod sebe i kod drugih.A bio jedan policajac, koga god uhvati, on gapus ti;najposlije slu`bu izgubio.Bio jedan muhanat, {ta god bi mu ko reci, a onveli:“Nije tako!”Mo`da je i u pravu.Bio jedan omrzlo mu govoriti.Bila jedna djevojka pa mrzila momka kad jepored nje, a voljela ga kad nije pored nje.A bila jedna pa joj bilo dosadno s muèm, a bilo joj dosadno i bez muà. A mo`da je tojedna te ista.A bila jedna pa se zaljubila u nekakvog i madaje on nekud oti{ao,ona nikako da ga zaboravi. I kad se za drugogudala, neprekidno jena onoga mislila. Go tovo da nije ni krila.A bilo jedno dijete godinu dana samo mu{mulejelo.Bio jedan prosjak kusur vra}ao. Neko mu da dinar, on mu vrati poli}, i sve tako.A bio jedan dobar ~ovjek, svak’ mu se ìv~udio.I bio jo{ jedan.

83BEHAR 101-102

Nakaza i vilaNedàd Ibri{imovi}: IZBOR IZ DJELA

SIJELO MUDRACA

Na|u ti se jednom neki, pa stanu govoriti otome koje su ljudske osobine ponajbolje.Prvi re~e da je najve}a ljudska osobina hra-brost, ali, re~e, ni~im se hrabrost ne da opisa-ti i jedino {to se uz hrabrost moè re}i i dodatijest to da hrabre sre}a prati.Te ti taj stane hrabrost uzdizati {to je godmogao i znao bolje i vi{e.Drugi, opet, re~e da je najbolja ljudska osobinabiti dobar. Da se samo dobrim zlo moè pobije-diti.Te dobro uzdigne do neba, a da je mogao, ivi{e bi.Tre}i re~e da je najbolja ljudska osobina te`njaza ljepotom, da je ljepota ne{to ama-ha, i da }esvi ljudi, kad-tad, pred ljepotom, {to od svojevolje, {to onako - nikom poniknuti.

Te ti taj stane ljepotu u visine uzdizati. Uzdizo,uzdizo, pa stao.êtvrti re~e da je najbolja ljudska osobina pri-jateljstvo, a peti re~e da nije prijateljstvo negodrugarstvo.[esti, opet, re~e da je najbolja i najpoèljnijaljudska osobina juna{tvo, pa stane kititi pri~e ojunacima i juna~kim djelima da ga je milina biloslu{ati.Sedmi re~e da je najbolja ljudska osobinadare`ljivost.Osmi da je to po{tenje.Deveti da je to ljubav. Da je ljubav nenadma{naljudska vrlina koju pjesnici svih naroda hvaleod davnina i da }e je hvaliti dok je svijeta i vije-ka. Jer ljubav proìma sve, i bilje i ivotinje i savljudski rod.Deseti re~e da je za njega domoljublje najbolja~ovjekova osobina. I njega je bilo milina slu{ati.Jedanaesti, opet, poteè ~ast i ponos, pa todvoje stane u zvijezde okivati, mnogi mu rije~juprisko~i{e u pomo}.Dvanaesti re~e da sve pomenute osobinezasluùju svaku hvalu i podr{ku, ali da je zanjega najvrijednija ljudska osobina - vedranarav.A trinaesti me|u njima bio nekakav dedo, te onre~e da je za njega najvrijednija ljudska osobi-na - skromnost.[ta bi to ko bila skromnost? - upita{e ga, adedo tiho otpovrnu:Skromnost je znati gdje ti je mjesto, jer jedanpored drugog mogu stajati i car i prosjak, pa daih obojicu resi ista ta vrlina.Ali se s dedom niko nije mogao sloìti te nasta-ne takva graja da su i sijelo morali obataliti.

VILA I NE@ENJA

Bio jednom jedan postariji momak, nikako dase oèni. Koja god - nijedna nije za njega. Sveje on imao {to ìv ~ovjek treba da ima, i prekotoga, ali svakoj curi mahanu nalazio.Gledala to vila, pa joj se ne{to raàlilo. Opremiti se ona ko kakva cura, pa si|e tu, u tu kasa-bu u kojoj je bio taj momak i pokaè mu sve.Njemu ona odmah zapne za oko, pa ti reknesvo jima da bi tu, ba{ tu curu, oènio. Oni nje-govi se tome ve}ma obraduju, pa odmah oduda je traè i prose, a vila se pokaè ko sirotabez oca i majke i igdje ikog svog, ba{ onakokako je onom momku odgovaralo. I jo{ rekne

da se zove tako i tako, te mu i tim ugodi.Isprose je, to svadbu uzdurisali vanjtakvu, akad je mladoènja sutradan iza{ao pred ku}u,vila za to malo vremena svu ku}u pospremila ijo{ mu ~orbu, upravo onakvu kakvu on voli,skuhala za doru~ak.I sve tako.On i ne zazine da ne{to izvoli, a ona mu to stvo-ri. Najposlije od ljepote i bonluka i svega pota-man, taj ~ovjek, gluho i daleko bilo, pame}uporemetio, pa je onako rahat od pameti tuma-rao po svijetu.A vila kako do{la tako i oti{la.

MATERINO SRCE

Bio jednom jedan pa se skroz u jednu zaljubio.- Bi l’ po{la za me?- Bih, ali da mi materino srce na dlanu done-se{.Ode momak ku}i, ìvo srce materi iz njedarai{~upa, pa poteci djevojci. Uto se spota~e ipade, a maj~ino srce pro{aputa:- Jesi li se udario, sine?

BUNAR

Bio negdje dubok bunar ali se nije znalo ima liu njemu vode pa ti sveù jednog konopcem okopasa da ga spuste u bunar da vidi ima li vode.Ovaj re~e:- Mene je, ljudi, strah. Moè mi dolje, u bunaru,a`daha glavu otkinuti.A ovi mu reko{e:- Ni{ta se ti ne boj. Ako ugleda{ a`dahu, ticimni konopac a mi }emo te izvu}i.Tako i bi. Spustili toga u bunar. Kad vide kono-pac se cima, te oni brè-bolje izvuku onoga nakonopcu.Kad tamo, a on nema glavu.Onda jedni reko{e da onaj nije ni imao glave teti tu udare u prepirku. Najzad se sloè da odunjegovoj èni. Te odu njegovoj èni:- Ama, Boga ti, reci nam je li tvoj ~ovjek imaoglavu?A èna odvrati:- Haman je imao jer je neki dan i{ao da kalufi-ra fes!

Nakaza i vila – Sedamdeset sedam pri~a, Biblioteka DANI, Sarajevo, 2004.

84 BEHAR 101-102


SLOVO ÎTAOCU(augusta 1990)

Sino} je u @ep}u obijena knjiàra iz koje je ukradena jedna moja knjiga. Sumnjaje pala na oba ~itaoca. Istraga je u toku... Kada su me priveli u stanicu milicije,legitimisali i upitali jesam li ja taj pisac, nisam priznao. Da ne bih dobio vaspitnupalicu po le|ima.Sje}am se divnih starih èna, rahmetli Almas-hanume, Numan-efendinice, mojestrine \ulse, hanuma koje nisu ni ~itale ni pisale a bile pravedne, mudre, dosto-janstvene, vedre i diskretne dame ba{~i, avlija, sokaka i kom{iluka, onih koje sujednom rukom mijesile kruh, a drugom odràvale moralnu ravnoteù ku}e i poro-dice. Allah im se smilovao i dènnet im podario! One su imale samo jednuKnjigu. âk mo`da samo jedan ajet.Ogromno ljudsko blago leì mrtvo pohranjeno po na{im bibliotekama kao {tonepojamna ljepota bosanskih brda neprekidno, dan i no}, u svim svojim mijena-ma promi~e pred na{im o~ima. Silnu {tetu ~inimo sebi, a sve nam je nadohvatruke.Kada su svojevremeno Seobe Milo{a Crnjanskog preve dene na francuski, jedantamo{nji novinar je izjavio: “Ja znam da je Seobe napisao genijalan pisac, aliznam isto tako i to da Rat i mir nije napisao niko!”.Na stotine je knjièvnih nagrada za pisce, meni nije poznata nijedna nagrada za~itaoca. Jer dobar ~italac je rijedak isto tako kao i dobar pisac.Me{a Selimovi} je pisac samo jedne dobre knjige, kakvih u Srbiji i Hrvatskoj imana desetine, a u svijetu odavno ve} na stotine.Gargantua literature Miroslav Krleà, da je ìvio i hiljadu godina, ne bi mogaobarokom svoje re~enice prikriti osrednjost svog knjièvnog dara.Veliki pisac Ivo Andri} tu|im, konzulskim o~ima gleda nas, bosanske muslima-ne i tako i pi{e o nama u svojim knjigama.Pa ipak, to su tri teretli imena od kojih ni pisci ni ~itaoci ne mogu ni da dahnu uovoj zemlji.U Jugoslaviji ima vi{e knjièvnika nego u Kini, a samo u Bosni i Hercegovini polamiliona nepismenih. Sve su knjige ve} napisane, samo ih niko ne ~ita. Pa i onikoji ~itaju ne znaju da ~itaju! Eno Kur’an, rije~i od Boga, sve slovo do slova kokrila meleka, pa ih mnoge ljudske o~i ne vide.Ja sam bosanski musliman terorisan takozvanom svjetskom knjièvno{}u, i svesu moje knjige, da mi Allah oprosti, manje-vi{e {ejtani, a ne ruhani inspiracije.îme je moju du{u trovala {kolska lektira: apsurdom Alberta Kamija, literarnimjednoumljem @an Pol Sartra, knjièvnim gr~em {ejtana koji se mu~io da posta-ne ~ovjekom - Francom Kafkom, Samjuilom Beketom, parazitom i le{inarom nazdravom stablu lijepe knjièvnosti, sve samim ~ita~ima Dostojevskog.A moju du{u blaè knjige kao {to su: Pisma iz mog mlina Alfonsa Dodea, Ba{tasljezove boje Branka ]opi}a i duh islama u makar samo jednoj jedinoj pjesminepoznata pjesnika.Nikoga ne optuùjem i nikoga ne krivim za dèhennem kroz koji sam prolaziocio svoj ìvot, evo, ve} pedeset godina na svojoj rodnoj grudi, jer je tako Allahodredio, ali nikome i ne zahvaljujem na sre}i, snazi, zadovoljstvu i ushi}enju kojedanas osje}am, osim Allahu dèle{anuhu!

85BEHAR 101-102

Ruhani i {ejtani inspiracijaIna~e, musliman ne mora, po mom is -ku stvu i osje}anju stvari raz bijati samosvoju glavu kada treba da rije{i ne{to{to ga mu~i u ìvotu. Za{to? Zato {tomusliman ima Kur’an. A u Kur’anu suodgovori na sve {to nas mu~i i priti{}e.Htio sam danas govoriti o {ejtani i ru ha -ni-inspiraciji. In spiracija je, vi znate,nadahnu}e; kada ja pi{em - mene ne -ma, (mogu govoriti samo ono {to samli~no doìvio), ja sam samo sluga rije~i,medij, ja sam samo nekakav provodnikkroz ko ga, u potpunoj usredsrije|eno-sti, pro laze neke misli i rije~i od ne kuda,ja sam samo onaj koji ih hva ta i bje i ani to ne mogu u~initi on da ka da ja toho}u, to moram o~e kivati, na dah nu}edo|e nekako sa mo od sebe.Pomenuo sam {ejtani-inspiraciju i ru -hani-inspiraciju. [ejtan, zna se {ta je![ejtan nije dobar, on nas sta l noisku{ava i na zlo navra}a, Allah je dè -le {anuhu dobar. Ru hani, to je rije~koja dolazi od arapske rije~i ruh {tozna~i du{a, duh. Kada je dan bosanski,sarajevski, na{ knji evnik, koji se zoveSead Fe ta ha gi}, napi{e u novinamada musliman pet puta dnevno praktici-ra fis ku lturu, onda je to {ejtani inspira-cija, jer to nije ta~no, muslimanu je od -re|eno da pet puta dnevno vr{i na maz,a ne fiskulturu, a neznanje, ne pri -stojnost ili nevoljkost kojima je pro -govorilo pero na{eg knji evnika, ka daje to napisao, jeste u znaku {e jtani-inspiracije. On nije svjestan da je sluga{ejtanov! Mnogi na{i knjièvnici tokomposljednjih pedesetak godina nisu bilisvjesni da su pod {ejtani-inspiraci-jom(...)


MOJA MUSLIMANSKATRILOGIJA(decembra 1990)

Ja sam gotovo neprekidno, cio dan i cijelu no}pisac, ~ak, nekako, ~ini mi se i ispod dana iispod no}i da sam pisac, veoma ~esto zaborav-ljam da imam tijelo, da sam u njemu, da gapokre}em, da se njime sluìm i, kad ovokaèm, naro~ito su mi s uma smetnuta le|a ipotiljak; a o tome da sam takozvani ~ovjek kojiveè i razvezuje snopove vlastitih vrlina to je,kako izgleda, ponajvi{e potisnuto jer me gru-bost nu`de da zaradim kruh svagdanji ve}mapritiska; uz to, pitanje je da li bih mogao bitivrlovit u dodiru s mno{tvom ljudi koje ne poz-najem i koji mene samo vide kako prolazim i,da li imam snage da budem bolji od onih s koji-ma vezem goblen odnosa, onih kojima opreznopruàm ruku trse}i se da je prihvatim tako daje vi{e nikad ne ispustim; ali ovo posljednjenekako ne spada u ovo malo pismeno.Iako i ~itam i pi{em od svoje {este godineìvota, iako sam prvu noveletu objavio kadasam imao trinaest godina (U bostanu, Plavivjesnik, 1953.) a prvu pri~u s osamnaest(Posjeta, Oslobo|enje, 1958.), tek sada kadasu iza{la Bra}a i veziri (Veselin Masle{a, 1989.)pristajem na to da se nazovem piscem,knjièvnikom.Kako li veliki pisci gledaju na male pisce? Da lionako kao {to general gleda na vojnike? Ilibogata{ na siromahe? Ili onako kao {to ljepoti-ca gleda?Roman Bra}a i veziri stavljam uz prethodnadva romana, Ugursuza, 1968. i Karabega,1970. i dr~no ih u sebi imenujem svojom musli-manskom trilogijom.Potpuno jasno vidim ovaj dio stranice“Oslobo|enja” koji mi je dat da iskaèm svojupoetiku romana i on je za mene dragocjen; naovom prostoru ja mogu iskreno da iskaèm isti-nu svoga maglenog iskustva, ali za{to, kada

kaèm muslimanska trilogija bivam zasutnebrojenim pomislima o tome kakve }e sve pri-misli imati na{ ~italac?Zasut primislima, nemam volje da tu sintagmudomis lim, a pou~en spisateljskim iskustvomda se prilago|avam jedino svojoj savjesti, ondakada pred sobom budem vidio blago, dobroho-tno lice, njemu }u rado, s ljubavlju i ne {tede}io toj sintagmi govoriti.[ta je to ono od onoga {to bih ja mogao sadare}i, kojih se rije~i rado prihvatam kada ho}uusmeno da kaèm {ta sam ja to èlio danapi{em? Re}i }u prihvatljivo: Ugursuza sampisao ne znaju}i {ta pi{em, Karabega sampisao znaju}i {ta pi{em, a Bra}u i vezire sampisao i znaju}i i ne znaju}i {ta pi{em. Znam iovo: u Ugursuzu sam pisao o slutnji, o tome daljudi slute zlo i ne mogav{i da ga i{~ekaju, samiga sebi ~ine prije nego {to samo do|e, da {toprije do|e da ga se rije{e; u Karabegu samèlio da ~itatelj obljubi Umihanu i ubijeKarabega, ali je ~itatelj obljubio Umihanu, alinije ubio Karabega; a u Bra}i i vezirima sampisao o tome da onaj kome je neko du{u uzeo,du{u od drugoga uzima. To.Ja ìvim uporedo sa svojim uàsima, nekakoravnopravno i mirno.O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, aneko drugi ne{to drugo.âk i kada ìvi svoju knjigu, pisac se njomeogra|uje. Nije li onda slava i poznatost spisate-ljev paradoks? A tek ono drugo?Saraj’vo!Eto {ta zna~i rije~! Zna~i - to joj je!Mo`da je pisanje kao disanje?! U svakomslu~aju kao ~italac svojih sopstvenih knjigaznam da se ponad njih stvara neko neuhvatlji-vo zra~enje kojima te knjige di{u, a {to janisam izri~ito namjeravao da bude, da je to

ne{to naknadno, ne{to {to se dogodilo mimomoga nadzora i da je to nekada i nagrada zamoj trud.Sluìo sam se razli~itim knjièvnim postupci-ma: Ugursuza pripovijeda gluhonijema nakaza,Karabega pripovijeda dìn, a roman Bra}a iveziri napisan je u jednoj jedinoj re~enici; uvje-ren sam da mogu kazati i to da sam timeure|ivao okoli{ za svoj glavni drum; oduvijeksam èlio da pi{em izistinski, onako kako uisti-nu osje}am da treba pisati, ali sam ranije nai-lazio na neprobojan granitni zid i uàsnutbjeào od pisa}eg stola. Toga zida vi{e nema,sada imam bunar u kojem su sve mojere~enice. Ja poznajem njegovu tamu i njegovudubinu.Sve tri knjige seù u pro{lost, u istoriju Bosne iHercegovine sto, sto i pedeset godina unazad isve tri se trude da po{tuju istorijske ~injeniceonako kako su i onoliko koliko su doprle donas. To su zadaci i ograde! Riznica gotovihfabula? Podastrte teme? Patina vremena!Sloboda pi{~eve interpretacije!Moje povjerenje u sopstvenu re~enicu je veliko,moja re~enica je mehlem za moj bol, mojare~enica je odgovor na sva moja pitanja. Jamogu misliti da je vukodlak ono o ~emumislim, ali re~enica mi uzvra}a da je ìvotne{to vi{e i obuhvatnije i od nje i od vukodlaka.Zato u nju imam puno povjerenje. Sve mi dajei nadaje a jedino {to od mene i{te je potpunausredsrije|enost; i tu nema moga imena, nimojih ~italaca, ali u tom kolopletu, u toj mreìblista dar koji me odozdo zapahnjuje sjajem,diè glavu i moje ushi}enje dugo struji mojimìlama.Kojim rije~ima da obuhvatim to {to pi{em, jerovdje se okon~ava prostor koji mi je ljubaznodat za ovu priliku i za ovu namjenu,zadràvaju}i za se svoje sumnje i nedoumice,a ~itaocu nude}i gotovu, nesmrvljenu istinu,istinu stisnutu u {aku, istinu u jednom koma-du?

86 BEHAR 101-102


Na stotine je knjièvnih nagradaza pisce, meni nije poznata nije-dna nagrada za ~itaoca. Jerdobar ~italac je rijedak isto takokao i dobar pisac.

Re}i }u prihvatljivo: Ugursuzasam pisao ne znaju}i {ta pi{em,Karabega sam pisao znaju}i {tapi{em, a Bra}u i vezire sam pisaoi znaju}i i ne znaju}i {ta pi{em.

U Jugoslaviji ima vi{e knjièvnikanego u Kini, a samo u Bosni iHercegovini pola miliona nepi-smenih. Sve su knjige ve} napi-sane, samo ih niko ne ~ita. Pa ioni koji ~itaju ne znaju da ~itaju!Eno Kur’an, rije~i od Boga, sveslovo do slova ko krila meleka, paih mnoge ljudske o~i ne vide.

NARE\UJEM!(decembra 1992)

ûh malo~as na radiju da je negdje, haman uKonjicu, kaè: vijest iz Mostara, a o Konjicu, daje, helem, neko, e ne ~uh dobro ko, uhapsioJovu Divjaka zato {to je toboè {vercovaomunicijom i kobajagi prodavao zarobljene~etnike za marke-pare. Evo sjedim uz ìàk,nikakvih poda taka ni o ~emu nemam osim {to~ujem vijesti na radiju i to jedva jer stanica{umi, zuji, pucketa i {u{keta pa ipak znam daje hap{enje Jove Divjaka nepravedan {amarArmiji Republike Bosne i Hercegovine! Kako ja to mogu znati?Znam zato {to di{em onako kako Bosna di{e.Ne treba za to nikakva posebna pamet.Zato ja, Nedàd Ibri{imovi}, borac III ~ete Vbataljona V brdske dobrinjske brigade i bosan-ski pisac nare|ujem da se Jovo Divjak odmahpusti, a sve Bosance bez razlike na vjeru kojivole dràvu i Republiku Bosnu i Hercegovinu ibore se za nju upozoravam da ljude, ma ko onibili, koji su uhapsili Jovu Divjaka drè na oku ipruè im priliku da se poprave.

GRANICE SOPSTVENE KO@E(juna 1993)

Kada sam 1971. godine bio u Parizu, jeo sampe~ene patke u sosu od gljiva, zelenu salatu sorasima i kri{ke crnog i bijelog hljeba, ali se umoj stomak uskoro uvukla neobi~na i nepozna-ta glad: bio sam sit, a gladan; nakon tri mjese-ca provedena u Parizu vratio sam se ku}i uBosnu; u vozu za Bosnu jedna Bo{njakinja jelaje svoju pitu; dala mi je komad te svoje pite isva mi je ona glad najednom i{~ezla.Jutro je, tek sam ustao, i drhtavom rukom pi{emove rije~i piscima svijeta. Jer, otkako jedem “hu -ma nitarnu” hranu mogu da mislim i hodam sa -mo do podne. (Na tome, naravno, svijetu zahv a -lj ujem.)Ja sam Bo{njak, moja zemlja je Bosna, azvani~no joj je ime Bosna i Hercegovina; grani-ce Bosne osje}am kao granice sopstvene koè.Srbija, Crna Gora i Hrvatska ho}e da podijeleBosnu i Hercegovinu, a moj narod da uni{te. NiVije}e sigurnosti UN, ni KEBS, ni Evropskazajednica, ni peterica ministara, ni Konferencijaislamskih zemalja, ni Vens-Ovenova komisija...ne znaju ni da pi{u ni da ~itaju svoje rezolucije.

Svaka nam se njihova rezolucija o glavu razbila.Umjesto da nam pomognu, postali su sau~esni-ci u zlo~inu, a UN nam ne daju ~ak ni to da sesami branimo. Ljudi kaù da su nas vladeevropskih ze malja, Rusije i Amerike prepustilezlo~incima samo zato {to smo muslimani.Pozivam sve pisce svijeta koji imaju snagesvoje pero do kraja spustiti na hartiju da bacepogled na Bosnu, ne da pi{u bosansku knjiguistine, nego da ~itaju ognjenu, krvavu srpskuizmi{ljotinu ba~enu na na{a gola prsa.A mi Bo{njaci nemamo dvije domovine, imamosamo jednu - Bosnu - koju smo oduvijek braniliod svakoga ko nas je napadao, pa bio to gene-ral feldmar{al princ fon Hildburghausen 1737., iliveliki sadrazam serasker sultana MahmudaDrugog Re{id-pa{a od tri tuga, 1832.

Danas Srbi granatiraju Tad`-mahal, a Hrvatidàmiju u Kordobi! Nadam se da to jo{ uvijeknije opomena samo muslimanima.Sve knjige koje sam napisao bile su, zapravo,pisma lju dima, a ovo je pismo piscima; na poli-cama oko mene stoje knjige mnogih pisacamnogih zemalja i nijedne ne èlim da se li{im.Za{to bi svijet bio siroma{niji za jedan narod?Gledao sam predmete izva|ene izTutankamonove grob nice i divio se djelimaljudskih ruku, ponosan da i sam imam takveruke; kada se Armstrong popeo na Mjesec ikoraknuo korakom ~ovje~anstva, svi su ljudiplanete Zemlje s pravom sebi pripisali tajkorak. Pa ako je to tako, za{to sada svijetokre}e glavu dok u Bosni na najsvirepiji i naj-nepravedniji na~in nestaju dobri Bo{njani?

87BEHAR 101-102


HARAM VAM BILO(novembra 1993)

U listu Muslimanski glas (direktor IsmetVeladì}, glavni urednik Hadèm Hajdarevi}) od9.XI 1993. objavljen je napis o Ratnom kongre-su Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine (odràn30.X 1993). U napisu, izme|u ostaloga, stoji iova re~enica: “...ako se uzme u obzir da jepredsjednik Dru{tva pisaca g. Ibri{imovi}posljednih godina has-musliman”.Samo Allah dèle {anuhu zna otkada sam jamusliman i kakav sam ja musliman, a ne znaMuslimanski glas! Musli manski glas se nesmije rugati ni~ijoj sed`di! Za srce ste me ujeli!Haram vam bilo!

LJUBAV(aprila 1994)

Isa a. s. je rekao: ljubav, a za ljubav je potrebnasnaga. ôvjek bi htio naprijed, a ljubav ga bacanauznak. Ja ne znam {ta je ljubav. Je li to kada se okeangiba i kada velika riba guta manju ribu?On kaè: ljubi bli`njeg svoga kao {to ljubi{samoga sebe. Ja ne ljubim samoga sebe. Jane znam {ta je to ljubav.Kad mi neko kaè: volim te - ja to ne vidim.Samo kada ja kaèm: volim te - to vidim.Rekoh: ljudi nema. Rekoh, ima samo mirisdunja i ima nakostrije{en vrabac. A ljudi nema.Ima ~ovjek u namazu. Ima Allah, dèle {anuhu.Zemlja ko plo~a je sjenka. A Zemlja kao plavo-bijela kugla u Svemiru? Kada je gledam sMjeseca, onda pomislim da mo`da na njoj imaljudi. A kada si|em na zemlju, ugledam ljudskalica kojih se uàsavam.Ne volim {to je ~ovjekova du{a u njegovomsavr{enom tijelu. Tamo uvijek po~iva smrtnauvreda za drugoga ~ovjeka.Samo se Allaha bojmo!A zlo~in zgu{njava na Zemlji, u Zemlju propa-da, a i ona mu je mehka! Dolazi do njenauàrena sredi{ta i tamo se topi dèhennemskogorivo!Isa, a. s. kaè: ljubav. Za{to? Zato {to insannije drvo nepomi~no uglavljeno korijenjem uzemlju. Zato {to insan nije hajvan na ~etiri ilina dvije noge. Kaè: ljubav! Zato da bi ljudioja~ali i nadja~ali smrt. On kaè ljubav zato {toje u ljudima zapretana silna snaga. On kaè lju-

bav zato da bi se osmjehnuo zlu!Nije istina da smo mi ljudi niotkuda!On kaè ljubav zato {to volim samo ja i takosamo ti i tako samo on i tako svako od nas.A, haman hazreti Omer veli da }e se mo`dajednoga dalekoga dana i Dèhennem ugasiti!Ali ljubav! [ta je ljubav? Da to nije ono kada japo Bosni hodam?Ja volim starice i djevoj~ice. O, kako da se vra-tim na po~etak? Koga da prevarim kada miniko od ljudi moje grijehe ne}e da halali.A {ta ako bi namaz bio pet puta po petsto putana dan?Bio bi to divan po~etak. Tada ne bi bilo djevoja-ka koje me ne bi vidjele. Nado{li bi mirisi i jabih mogao da biram. Izabrao bih onu koja imanajvi{e sifata dènnetske hurije.Posijao bih ìto da nikne, s p~elama bih podije-lio med i rekao joj: rodi!U mojoj ku}i bio bi pod, bio bi krov, bila bipostelja, a iznad postelje svjetiljka i Kur’an.Tako bismo mogli da idemo kud god ho}emo:ja, moja èna i ono {to je rodila.Za ljubav ne treba snaga - ona je snaga!

IDENTITET INSPIRISANMELEKOM ILI [EJTANOM(marta 1996)

Latinska rije~ identitet na bosanskom jezikuzna~i isto vjetnost, ali tu moja pamet najednomgasne; jer jednoj rije~i kao {to je, recimo, ta -identitet - lahko je, mnogo lak{e nego meni - tarije~ ne{to kaè i tako za~ara stvar da ja tu vi{eni{ta ne mogu u~initi. Jer ja nisam ~arobnjak.A i da jesam, jednu ~aroliju mogu pretvoritisamo u neku drugu ~aroliju.Za~aranost je ne{to {to je skriveno i zadrànou ne~emu drugome, mo`da nepomi~no; nevi-dljivo svakako; i ja ne znam ni da li je to tamoìvo, ni da li je to tamo mrtvo. Ono se ot~aravane~im drugim, podvigom nekog junaka,ne~ijom velikom ljubavlju...I pjesnik Abdulah Sidran je Bo{njak iz Bosne,ali nas dvojica, iako obojica Bo{njaci, nismoistovjetni.On je, recimo, jedno jutro 1990. godine zatraìoda mu èna zgotovi ~imbur od sedam jaja.Najeo se, ali mu je ne{to bilo sumnjivo, pa jeupitao: “@eno, koliko si jaja ubila u ~imbur?”“Osam!”, odgovorila je èna.Velika ve}ina Bo{njaka jede ~imbur od dva jajapa je tako velika ve}ina Bo{njaka istovjetnijamnogim drugim narodima koji tako|er, uglav-nom, jedu ~imbur od dva jaja nego Bo{njakuAbdulahu.Uzgred da kaèm i jednu zanimljivost iz svogaìvota. Tek potkraj prve godine agresije naBosnu i Hercegovinu (1992. -1996.) u opkolje-nom Sarajevu ja sam ku}i donio jedno jaje.Moji uku}ani su ga dugo gledali, jer godinudana nisu ni vidjeli, a kamoli pojeli jaje. Nesje}am se {ta je bilo s njim. Vjerovatno je poje-deno. Ali kako smo ga pojeli, ja se toga vi{e nesje}am.Srbi koji su opkolili Sarajevo htjeli su daBo{njaci u Sarajevu pomru od gladi. Ti Srbi suhtjeli da od gladi umru i oni Srbi koji su ostali uSarajevu; htjeli su da od gladi umru i Hrvati kojisu ostali u Sarajevu; htjeli su da umru od gladii Jevreji koji su u Sarajevo do{li 1492. a koji sute 1992. godine ostali u Sarajevu; htjeli su daoni Romi koji su ostali u Sarajevu, tako|er,umru od gladi.Ali su Srbi najvi{e èljeli da od gladi pomruBo{njaci. I od è|i. I od studeni. I od metaka. Iod granata. Za{to? Zato {to Bo{njaci nemajudrugu zemlju doli Bosnu, a Srbi ho}e zemlju;

88 BEHAR 101-102


Ja sam Bo{njak, moja zemlja jeBosna, a zvani~no joj je ime Bo -sna i Hercegovina; granice Bosneosje}am kao granice sopstvenekoè.

*

Kad mi neko kaè: volim te - ja tone vidim. Samo kada ja kaèm:volim te - to vidim.Rekoh: ljudi nema. Rekoh, imasamo miris dunja i ima nakostri-je{en vrabac. A ljudi nema. Ima~ovjek u namazu. Ima Allah,dèle {anuhu.

*

Ali ljubav! [ta je ljubav? Da to nijeono kada ja po Bosni hodam?

zemlju Bosnu, ili komad zemlje Bosne. Zato {toSrbi ho}e da pro{ire Srbiju. Da su Srbi za ove~etiri godine uspjeli Bo{njake pomoriti gla|u,oni bi onda zemlju Bosnu, u najboljem slu~aju,podijelili s Hrvatskom popola.A da su i Srbi i Hrvati to htjeli i èljeli ve} oda-vno, vidi se po tome {to su sve Bo{njake, uzpomo} raznih ~arolija, bili za~arali, otprilike,stotinu {ezdeset godina, od 1832. do 1992.1832. godine sam Bo{njak se za svoju Bosnupobio sa svojim ro|enim ocem - sultanom,Turskom. (Pobio bi se on i sa ro|enim djedomda mu djed ve} nije bio umro.) îm je Bo{njovidio da je njegov ro|eni otac, sultan, Milo{uObrenovi}u dao Srbiju kao nasljednukneèvinu, on se odmah sa sultanom èstokopotukao traè}i i za sebe Bosnu. Da je bogdomznao, da je na lijep i mudar na~in zatraìo,mo`da bi mu je otac i dao. Ovako, ~ak i mimoo~eve volje ali, ipak, s o~evim pristankom (matise nikada ni{ta nije pitala), 1878. godine Bosnaje pripala Austro-Ugarskoj koja je u Bosnu u{las pritajenom nadom da }e sve Bo{njake za sto-tinu godina pokrstiti, pa je prvo, budu}i da jebila mnogo ve}i ~arobnjak od Bo{njakaBo{njaku oduzela ~aroliju identiteta - ime, a 4.oktobra 1907. zabranila mu da svoj jezik imenu-je onako kako ga je do tada i imenovao - bosan-skim jezikom. Kako Islam nije nikakva ~arolija,a sam islam zabranjuje ~aranje, vjeru mu, ipak,nije mogla oduzeti.U Bosni se tada pojavljuju ~arobnjaci iz Srbije sgr~kim, a iz Hrvatske s rimskim kapama naglavi, te bosanske katolike i bosanske pravo-slavce za~aravaju hrvatskim i srpskim ~aro -lijama identiteta, a mnogi ra{~arani irazgoli}eni Bo{njaci, da bi umakli svom vlasti-tom stidu, ostavljaju domovinu i odla ze uTursku. Bilo je to bolno u toj jednoj ljudskojdimenziji i bit }e bolno zauvijek. Nije se moralotoliko puta potom ponoviti. I sada ove poslje-dnje ~etiri godine na nastravi~niji na~in. Tako jeuvijek bilo kada se protiv ~arobnja{tva nijena{la velika ljubav i pravi junak.Potom je srpski kralj Jugoslavije ~arobnimrije~ima “agrarna reforma” bosanskim begovi-ma oduzeo svu zemlju, {ume, pa{njake i orani-ce. Agrarnu reformu je trebalo, toboè, provestii u Hrvatskoj i u Vojvodini, ali je agrarna refor-ma provedena samo u Bosni. Bo{njak je ostaobez imena, ime novanja jezika (ku}e bitka) i bezzemlje. Kada je nakon Kraljevine Jugoslavijedo{la ateisti~ka komunisti~ka Jugo slavija, oti-mana mu je i vjera.

89BEHAR 101-102


Tako sam se ja 1940. godine rodio s ne obi ~ -nom rije~ju za identitet - Neopredijeljen - ne dane{to jesam, nego da ne{to nisam. (Moja, pak,sla venska mater mi je, da mi Bog oprosti, po -ne kad veoma ~udnovata, ~ak, mo`da neura -~un ljiva).Kada sam tako Neopredijeljen napunio dvade-set i {est godina, u{ao sam jednom prilikom,sje}am se, u jednu kafanu i glasno i izazovnoupitao prisutne: “Ima li ovdje Neopred ij e lje -nih?! - na {to su dvojica-trojica Neopredijeljenihsko~ila da me zadave. To je te{ko objasniti. Biosam Neopredijeljen - zvani~na (~arobna) rije~komunisti~ke Jugoslavije za cio jedan autohto-ni narod - sve do 1971. Paradoksalno (ali,zapravo, uop}e i nije) ~arobnjak-bezbo`nik od1971. godine Bo{njaku dopu{ta da umjestoNeopredijeljen s malim “n”, bude Musliman svelikim “m”. Njegovo pravo iskonsko ime nijemu bilo dopu{teno.Posljednji genocid nad Bo{njacima (od ukupnodesetak za posljednjih tri stotine godina) naprostorima biv{e Jugoslavije, izvr{en od straneSrba, a potom i prvi put od Hrvata s blagoslo-vom Zapada u agresiji na Bosnu i Hercegovinu1992., vratio mi je ono {to mi nije ni moglo bitioduzeto, jer se podrazumijeva, moje narodnoime, ali sam se ja li~no sukobio s novom oso-benom pote{ko}om o kojoj do sada ni od kogani{ta nisam ~uo, niti sam o njoj mogao {tapro~itati u knjigama. Ali prije nego {to imenu-jem taj svoj problem, treba da kaèm jo{ {ta sekrije iza ~arobne rije~i inspiracija, jer je todruga rije~ u naslovu ovoga teksta.Rije~ inspiracija prevedena na bosanski zna~inadahnu}e. Meni, kao knjièvniku, poznata ibliska kao ro|ena sestra. Ali, naàlost, bosan-ska narodna poslovica kaè: “Sestra bratu uvi-jek rada, a brat sestri kadno-kada!”Pote{ko}a s kojom sam se suo~io jeste takvenaravi da je ja nikome ne bih smio re}i osimvama, jer u nju, prije svega, treba povjerovati.Naime, kada sam sam pa - sjedim, gledam,mislim - odjednom uvi|am da ja, zapravo, inemam nikakvih osobina! Ako bih to rekao lite-rarno, mogao bih kazati ovako: nisam nikakavlik. Pri naprezanju da doku~im neku svoju oso-binu, naro~ito neku duboku i sloènu, uvijekmi, u najboljem slu~aju, najkarakteristi~nijamoja osobina ispadne to da sam - pu{a~ (oko~etrdeset komada cigareta dnevno). Mo`da mije zato toliko i draga ta osobina {to mi se ~inida je jedina. Iako bi se, dabome, mogla ozna~itikao porok. Sve drugo, to {to spavam, jedem,

hodam i tome sli~no, ne ~ini mi se da su oso-bine vrijedne pomena. Ako bih odbacio pu{enje, ~ini mi se da bihonda bio bez i jedne jedine osobine. Ali isku-stvo knjièvnika mi govori da knjigu u kojoj liko-vi nemaju razli~ite osobine uop}e ne mogu nitipisati niti napisati, a iskustvo ~itaoca mi govo-ri da knjigu u kojoj nema likova s mnogo raznihosobina ne mogu ~itati, ona mi je dosadna.Melek i {ejtan su posljednje dvije rije~i u naslo-vu ovoga ~lanka. Melek je nevidljivo, ~isto ibezgrje{no bi}e, a {ejtan je nevidljivo, prljavobi}e koje ~ovjeka navra}a na zlo i svakakvedruge nevaljal{tine: na apsurd, egzistencijali-zam, komuni zam, fa{izam, nacionalizam, kubi-zam, poentilizam, drogu, blud, kocku.To {to sam Bo{njak, to je dar mojih predaka i

moga naroda, to {to sam Bosanac to je darmoje zemlje, a {to sam musliman to je darAllaha Uzvi{enoga i sve troje sam na neki na~inu sebi zatekao. Inspiracija kojom se nadahnju-jem dolazi iz tih tamo za~aranih dubina, nevi-dljiva je, samo bljesne i iz tih tamo dubokihbunarova mogu je, dakle, iznositi samo onadva nevidljiva bi}a. Kako u tom kratkom blje-sku prepoznati darove koje donosi melek, akako prepoznati darove koje nudi {ejtan?Ako èlim ne{to kupiti, ili negdje otputovati, zato na Zemlji ima i vremena i prostora, ali akopobrojim osobine koje ne}u: lagati, krasti,ru{iti, ili osobine koje ho}u: plemenitost, hra-brost, dobrotu, ljubav, onda ni pedlja zemlje nidjeli} vremena ne nalazim za njih.Mogu poku{ati i nastojati da budem identi~ansamo onome ne~emu [to se ne da imenovati iza~arati, a to je da budem jedan neprekidnoìvi ajet (znak) koji slavi i veli~a ime AllahaUzvi{enoga.

HAD@D@(aprila 1996)

Bismillahir-rahmanir-rahim“I oglasi ljudima had`d`, dolazi}e ti pje{kei na kamilama iznurenim; dolazi}e iz mjes-ta dalekih!“

(Kur’an, El-Had`d`, 27.)

Gori moja svijest, gori moje pero, ja samhadìja!

Kada se krene na had`d` put pod nogamatvrdne, staje{ ~vrsto objema nogama nazemlju, ali du{a sve vi{e mek{a i suze naviruna o~i.

Prije osam stolje}a [ejhul-l-Ekber (Ibn Arebi)re~e: namaz je i{aret vida, post je i{aret okusa,zekjat je i{aret dodira, a had`d` je i{aret sluha,te ti ja, Nedàd lbri{imovi} - duhandìja, nani-jetim da odem na had`d`, tako obavim petiislamski {art, a i da vidim {ta }u ~ut’.Allahovom milo{}u darovanjem kralja Fahdabin-Abdul-Aziza nas pet stotina Bo{njaka dru-goga dana mjeseca Zu-l-hid`dè 1416. godinehid`retske u|emo u avion i odemo u SaudijskuArabiju.Do te, 1416. godine hid`retske ~etrdeset i ~etirimjeseca u Bosni se bio boj. Iako su licaBo{njaka bila lijepa u boju, kada je boj prestao,ja vi{e nisam vidio nijednog ~ovjeka i misliosam da mi je Allah d`. {. oduzeo ili vid ili ljude.Ali na putu za Mekku ugledam pet stotinaBo{njaka nurli-lica i zato {to su bili muslimanikao i ja stanem ih gledati s ljubavlju i rado{}usasvim izbliza i bez ikakva snebivanja. Sigurnosu na dobitku oni koji su ljudska lica cio ìvotgledali tako.Do{av{i u Mekku ugledam jo{ zaista mnogoljudi koji su do{li sa svih strana svijeta daobave had`d` pa mi se tako ispuni dova damakar neko vrijeme svuda oko mene budusamo muslimani.

Dvije stvari da kaèm odmah, jednu o svomstanju prije nego {to sam krenuo na had`d` ijednu o svom stanju kada sam se vratio shad`dà.Kada sam saznao ~as i dan polaska na had`d`(deset sahata dvadesetoga aprila hiljadu devetstotina devedeset i {este godine) sav sam pre-trnuo, na trenutak sam bio du{a bez tijela, amoje bi}e nijemo je rastvorilo svoje latice

90 BEHAR 101-102


Zato ja, Nedàd Ibri{imovi}, bo -rac III ~ete V bataljona V brdskedo brinjske brigade i bosanski pi -sac nare|ujem da se Jovo Divjakodmah pusti a sve Bosance bezrazlike na vjeru koji vole dràvu iRepubliku Bosnu i Hercegovinu ibore se za nju upozoravam daljude, ma ko oni bili, koji su uhap-sili Jovu Divjaka drè na oku ipruè im priliku da se poprave.

poput kakva golema cvijeta u spremnosti daizvr{i jednu obavezu i primi jednu odliku musli-mana - had`d`. Trebalo je od tada to stanjespremnosti za obavljanje had`dà, nakon duganijeta odràvati pomno paze}i da ne{tonepoèljno ni veli~ine truna, grje{no, tu|e ilistrano samome had`dù, ne pane u raskrilje-nost srca. Obuzela me je jedna vrsta zanosa ipune sprem nosti za sveti put i odlu~nost da sei zapretenim snagama u sebi koje jo{ nisam nitakao ni rabio, svijetla obraza i uzdi gnuta ~ela,ponesem sa svakom pote{ko}om i neo~ekiva-no{}u na putu za Mekku.Ali sve se, hajrom hajirli, dobro okon~alo.Borave}i u Mekki i Medini prvi put u svomìvotu nisam ùdio da se vratim ku}i, niti sampomi{ljao na dan povratka.A kada sam se vratio s had`dà i nakon duga inaporna puta prepoznao svoju postelju,sa~ekao no}, legao da spavam, prvo i jedino{to sam sanjao bio je - had`d`. I drugu no}sam legao da spavam i opet usnio had`d`. Itre}u. I tako sedam no}i zaredom. Legnem daspavam, sanjam had`d`, opet do|e no} i vrije-me za po~inak i ponovo sanjam had`d`. San kosan, niti ga mogu dozvati, niti ga mogu, kadnastupi, odagnati, ja nad njim nisam gospodar,ali sedam puta zaredom u mojim snovima seprepli}u Kjaba, Arefat, Muzdelifa, Mina, obrisiArabije i bijeli mramor Mesdìdu-l-Harama,mehak kao poste}ija, a da ni jedan jedini putsvetost had`dà nije bila ni~im nakinuta ilinatrunjena. Moja du{a je uistinu bilaope~a}ena had`dòm i ja sam sedam danazaredom bio hadìja i u snu i na javi!Sada tih sedam hadìjskih snova drìm u svompam}enju poput no}ne niske crnih bisera, pama {ta o tome rekao Sigmund Frojd.Ali kako da opi{em had`d` kada sam ja gledaosamo svoje Bo{njake, nagledati ih se nisammogao. Ja jesam u svojim {akama, kao malovode na dlanu, donio Kjabu ku}i, ali sva je mojadu{a izre{etana licima mojih Bo{njaka sa koji-ma sam i{ao na had`d`. Ja sam, zapravo,hodo~astio u Bosnu! Pet stotina ljudi iz Bosnei Hercegovine i me|u njima ja - duhandìja! Toje bogatstvo moga had`dà. Ja sam moraooti}i u Mekku da bih na{ao Bosnu u tim ljudi-nama!Ta to su moji muslimani, ta to su moji Bo{njaci,ta to su moji zemljaci! Kako sam to ja do tadagledao ljude? Ta to su najbolji, ta to su najoda-braniji, ti Bosanci, ti Hercegovci, ti ljudi, tiborci, ti junaci i o~evi {ehida iz Grada~ca, iz

Cazina, iz Buìma, iz @epe, iz Gora`da iz svihkrajeva Bosne... znam im damar, znam imrije~, znam im drhat du{e u prsima. Nismo i{liu boj, i{li smo na had`d`; nismo i{li u njivukopat’, i{li smo na had`d`; nismo i{li na sijelo,i{li smo na had`d`; nismo i{li na teferi~, i{lismo na had`d`; svako sa svojim nijetom, svakosa svojom mukom, svako sa svojim dovamaUzvi{enom i Milosnom Allahu dèle{anuhukojem smo se odazivali telbijom: LebbejkeAllahume lebbejk... Odazivam ti Allahu, odazi-vam! Odazivam Ti se. Nema{ sudruga.Odazivam Ti se! Zahvala, blagodati i vlast pri-padaju samo Tebi. Ti nema{ sudruga. I odmah,sprva puta su se pokazali dostojni svogabo{nja~kog imena.

Nakon had`dà ne samo da vidim ljude,nego slu{am muziku ljudskog lica

Sa nama Bo{njacima koji smo po{li na had`d`bilo je i desetak ljudi ro|enih u raznim islam-skim zemljama, ali koji su ve} kra}e ili duè vri-jeme u Bosni (neki i po desetak godina) i kojisu se s Bosnom srodili i orodili. Hrvati puste dasvi Bo{njaci pre|u granicu Hrvatske, ali na{ojarapskoj bra}i preprije~i{e put. Tad Bo{njacireko{e: “Ako ne pustite njih, nemojte ni nas!”Te ti tu, nakon vi{e od pet sahata sabura,Hrvati popuste i sve nas puste, a Bo{njaci time~asno potvrde svoj uhuvet {to moje pero sponosom biljeì.Sudar moga bi}a s Bo`jom Ku}om, jer gromo-vit je to udar u srce mumina, prvi put vidjetiKjabu, pustiti da ti pogled iz neposredne blizi-ne, u neizmjernom blje{tavim svjetalaMesdìdu-l-Harama, potone u njen tamnipokrov i kur’an-ske ajete na njemu izvezenezlatnim koncem, taj sudar, taj prvi susret sKjabom i ti prvi koraci moga tavafa iziskri{e iprosu{e puno, od ~ega se mo`da moè imeno-vati troje:

jednost i jedno}a Bo`jada je u meni du{a dje~aka idare`ljiva jasno}a smisla {to mi je jedna àrkadova, razbiv{i seBo`jom Milo{}u o zidove Kjabe, raznesena uparampar~ad.

Onda su slijedili drugi krug obilaska, tre}i,~etvrti, peti, {esti i sedmi sa hiljadama musli-mana i muslimanki svih rasa i naroda svijeta.Tavafio sam u grupi sa svojima glasno izgova-

raju}i dove u zanosu a{ka, a svaka ~ista i miri-sna bijela kamena plo~a oko Bejtulaha na kojusmo bosim nogama stali ~inila nam se kao daje pendèr du{e bosanskih {ehida. To su bili injihovi koraci.Po{to smo klanjali sabah i iza{li iz Haremi{erifa na nas se sru~i Boìji rahmet u vidu obil-ne ki{e ~emu se veoma za~u dimo iobra|ujemo.Nakon nekoliko dana, sasvim pri{av{i Kjabi, prijednom namazu izgovaraju}i: Allahumme salliala Muhammedin ve ala ali Muhhamed, kemasallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim, innekehamidun medìd... Kjaba i ja se srodimosasvim, a du{a mi se potrese tako jako, da suse u isti mah vidno potresli i oni koji su klanja-li desno i lijevo u istome safu.

Ali najljep{i namaz bio je jedan ak{am-namazkoji sam klanjao u Medini Munnevveri dàmijiMuhammeda alejhi-sselam nakon obavljanjahad`dà, skidanja ihrama i svih zabrana.Munare Muhammedove s.a.v.s. dàmije uMedini no}u izgledaju kao da su isklesane iizrezbarene iz deset golemih stubova svjetla, adanju kad sunce uèè, to svjetlo munaranaprosto pobijeli. Imao sam osje}anje da sume mele}i spu{tali na sed`du i dizali sased`de. Mo`da zato {to sam bio tako blizuRevda el-Muttahhera jedne od Allahovihdènnetskih ba{~i. Zar je jedan bosanskihadìja - duhandìja uistinu hiljadu puta kla-njao taj ak{am?!Pa ipak najvi{e {to sam ponio sa had`dà ~inimi se da je jo{ jasnija svijest o neizmjernojAllahovoj milosti koju sam osjetio u jednomtrenu dok sam obavljao sa’j.U pustoj, goloj, crnoj pustinji, pod vrelim sun-cem, potpuno sama Hadèra s tek ro|enimdjetetom koje leì na pijesku ide i tr~i nepreki-dno tamo i ovamo od stijene Safe do stijeneMerve, jer ne zna {ta da radi od sebe bez kapivode. I kada pored djeteta voda najednom silnopokulja Hadèra se prepane i iz nje izbiju rije~i:Zem-zem! Stani-stani! Da nije rekla zem-zem,danas bi to bila velika rijeka u sred pustinjeArabijskog poluotoka. Do{av{i u Sarajevopo|em Ferhadijom i ugledam neprekidnomno{tvo onih na ~iju sam hrabrost i dostojan-stvo tokom opsade Sarajeva sasma ponosan,ali na njihovim licima ne opazim ni traga svije-sti o neizmjernoj snazi Allahove milosti i dobro-te. Zaista je pro{lo vrijeme da se na to ponovonavikavam.

91BEHAR 101-102


Dotakao sam Kjabu i vidio je sa svih stra-na i ona }e uvijek, kad god to budempoèlio, biti tik ispred moga ~ela, anakon had`dà ne samo da gledam ljudebez snebivanja, nego sam sposobanslu{ati i muziku ljudskih lica, muzikukojoj ne sudim ja nego Allah dèlle{anuhu.Pa ipak da bi ovaj provizorni zapis mogahad`dà uistinu sasvim ponio klicu isti-ne, za kraj navodim stihove perzijskogpjesnika Mula Dàmija kao da su moji:

Srce u ruku uzmi (pripazi ga, budi pa`ljivprema njemu)jer to je Veliki Had`d`Jedno srcebolje je od hiljadu KjabaKjaba je zgrada Halila (tj. Ibrahima a.s.)Azerovog (sina)a srce - to je mjestou koje Uzvi{eni Dèlil (Allah) gleda.

MOJ BABO [ABAN I MAJKA NAFIJA HANUMA

Ro|en sam u Sarajevu, a ìvio u @ep~u.Kad meni neko kaè da me voli, ja ti seonda i nogama i rukama odgurujem odtoga, jer ja to dobro ne razumijem.Jedino razumijem kad ja kaèm da janekoga volim. Ali, valja i to savladati.Sam taj pojam ljubavi meni je prili~nosloèn i zagonetan, iako imam uputu otome {ta je ljubav u jednoj od Boìjih knji-ga, a to je Indìl u kojoj ima ~uvenaPjesma o ljubavi... “ljubav je dobrostiva,sve vjeruje, svemu se nada, nikad ne pre-staje, ne hvali se, ne traì svoje...” To jedakle jedna pjesma o ljubavi u kojoj seta~no govori {ta je ljubav. Ali, ako senogama i rukama odgurujem kad ~ujemda mene neko voli, onda ja smijem dakaèm da volim Allaha dèlle {anuhu iMuhammeda alejhiselam i moj bo{nja~kinarod.Babo moj, rahmetli [aban, pogin’o je kadsam imao tri godine, tako da ja nemam usvome sje}anju ni njegovu rije~, ni njegovgest. Imam samo njegove fotografije.Mogu re}i da sam svoga babu na nekina~in sakupljao mo`da cio ìvot. Svuda

sam ga skuplj’o. Mislim da je jako va`noda dijete, da ~ovjek zna svoga roditelja,majku i oca i da je na neki na~in dovolj-no da ima u pam}enju makar neku nje-govu rije~, neku sliku ili neki gest. Voliobih jako da se sje}am uìvo svoga oca,makar po nekom malom detalju koji bimi bio dovoljan da izgradim neki oslonacu svome ìvotu. Tako ja prosto zavidim~ovjeku koji je svoga oca mogao dagleda godinu dana, a kamo li da nekaèm da je mogao svoga oca gledati 30ili 40 godina. Zavidim ~ovjeku koji jesvoga oca gledao jedan dan, jer ja svogaoca nisam vidio ni sekunde ìvog i to mije cio ìvot nedostajalo.Moj otac [aban bio je visok, jak ~ovjek.Bavio se sportom, studirao je pravo i bioje otpravnik vozova na èljezni~koj stani-ci u Sarajevu, a rodio se u êli}u. Mojamajka, rahmetli Nafija hanuma, bila jejedna izuzetna ena i nije nikom dozvolja-vala da je zove Nafo, nego samo Nafijahanuma. I uspjela je da ubijedi sve svojekone i ljude da je zovu Nafija hanuma.Ona je govorila: “Allahu dragi, daj milahku smrt i da nikome ne budemmuhta~”. I njoj je Allah dragi usli{io tenjene èlje. Sama je, sve do 74. godineìvota brinula o sebi. Umrla je s cigaromi s kahvom ispred sebe i s pletivom uruci. Allah d`.{. joj podario milost idènnet.@ep~e u kojem sam odrastao je za meneuvijek bilo dragocjeno. Kada se zape-tljam u misli iz kojih nisam mogao da seraspetljam, onda bih oti{ao u @ep~e,pogledao brdo Orlovik, oti{ao na Bosnuili pod Bosnu, kako smo mi govo rili.[etao bih poznatim krajolicima i posma-trao poznata mjesta i ponovo raspetlja-vao ono {to mi nisu mogli raspetljati niknjige ni ljudi. Posljednjih desetak-pet-naest godina znao sam od svojih brda u@ep~u uzimati snagu. Iza|em u veliko{iroko èpa~ko polje, pa gledam Bukoviki Orlovik i onda sa njih skidam u svojaprsa snagu. Dojim se snagom, i ondaopet odlazim u bijeli svijet koji je zaistabio po onoj Hobsovoj odredbi, da je~ovjek ~ovjeku - vuk i onoj staroj Gr~koj,da je vuk mjera svih stvari. Dakle, svijetvampirski svijet, i onda bih se opet

92 BEHAR 101-102


vra}ao u @ep~e, kad bi mi nedostajalosnage.Izvadak iz intervjua SORO[ MI JE PRIZNAO DA

JE SAMO BIZNISMEN, april 1996

LA@NI PJESNIK

Poeziji, a ona mora uvijek biti u formi pje-sni{tva, pjesme, s lahko}om se pridodajuepiteti: uzvi{ena, tajanstvena, zanosna,~udesna, i poezija sve to zaista moè i biti.Poeziji i pjesmi, pa bilo da se ~ita, recitira,ili pjeva, ljudska du{a je sklona i otvorena ipoezija }e u ljudskoj du{i uvijek na}i odziv.Iako su mnogi pjesnici svjetsku, neprolaznuslavu stekli u svojoj mladosti, francuskipjesnik Rembo je napisav{i svoje pjesme dodvadeset i prve godine, odloìo svoje pero iostatak ìvota proveo kao putnik i trgovac,ja sam pisanje poezije odgodio za starost. Ijo{ je odga|am. Objavio sam samo jednuzbirku metafora pod naslovom “Bosna je}ilimom zastrta.“ Ostale moje knjige supri~e, drame, romani... Zanimljivo je da jepod starost, takore}i pred smrt i velikibosanskohercegova~ki romansijer i rasnipripovjeda~ ]amil Sijari} napisao pregr{tveoma uspjelih pjesama koje su objavljiva-ne u knjizi pod naslovom “Lirika“. Samo uposljednjih desetak godina do ruku mi jedo{lo bezbroj stihozbirki, uglavnom, mladihljudi.Ali moja namjera nije da se u ovom ~lankubavim ovim ili onim problemom poezije, bilou Bosni, bilo uop}e, nego je moja namjerada u ovome ~lanku iznesem ne{to {to me jebeskrajno za~udilo i prenerazilo, jedanfenomen za koji nikada nisam ni ~uo dapostoji, a to je fenomen – la`nog pjesnika.Da i takav se pjesnik pojavio. Gledao samagresijama razorenu, a potom minama raz-gra|enu i zagra|enu Bosnu i gledao kako utako zapu{tenoj zemlji raste i ni~e sve isva{ta, kako u biljnom tako i u ìvotinjskomcarstvu i, izme|u svega {to je nicalo i niklo,vidim – nikao i laàn pjesnik. U ljudskoj historiji nije rijedak slu~aj pojavala`nog proroka, la`nog cara, la`nog dokto-ra, falsifikatora novca, ali da zemlja moèokotiti la`nog pjesnika to je svakako veomaneobi~no. A takav se rodio u Bosni, znamga, ìv je, znam i kako se zove i gdje radi i

gdje stanuje a u svojoj biblioteci imam iskoro sve njegove objavljene knjige. Ima knjiga tako lijepih da ih uvijek iznovai{~itavam, ili ima knjiga tako lijepih da ih~itam po dva puta, po tri puta, ili ima knjigatako lijepih da jedva ~ekam da ih malozaboravim kako bih ih ponovo ~itao, ali imai knjiga, mahom dodu{e neobjavljenih, a toznaju recenzenti, urednici izdava~kih ku}a iredaktori, koje ljudsku du{u tako gorkosmu}uju da je to nepodno{ljivo. Ima i veli-kih, cijenjenih i objavljenih knjiga koje sudobre, ali te{ke, ili takve da je za njihovo~itanje potrebno posebno raspoloènje iosobita priprema. Ima knjiga koje na ovaj ilionaj na~in laù, ali nema la`nih knjiga. Imaveli~anstvenih, briljantnih pjesama, imapjesama dobrih, izvrsnih, ima lo{ih, jakolo{ih, ima po~etni~kih pjesama, ima slabih,zastarjelih, ali la`nih...?! E, to je pravo malo~udo. A ja sam ovdje u Bosni na{ao jednogla`nog pjesnika i s mukom, jadom iogor~eno{}u ~itao njegove la`ne pjesme!Pjesma je u svim knjièvnostima uvijekimala razli~ite znane i zadate osvojene ipriznate forme i oblike i uvijek su pjesnici teforme ru{ili i uspostavljali nove sve do pot-punog osloba|anja svake stege, ostaju}ijedino u potrazi za sopstvenim individual-nim izrazom. Poezija je, moè se re}i potpu-no, beskrajno polje slobode, a hermetizamje primjerena pjesni~ka forma. Pa kako toovaj moj pjesnik moè biti uop}e laàn?Veliko pitanje, ali moè i ba{ zato toisti~em. Jer on nije slab, niti lo{ pjesnik,nego ba{ laàn. I ja }u to samo jednomre~enicom objasniti, objelodaniti i ozna~iti.On je laàn zato {to je skoro sve svoje pje-sme, u dvije-tri objavljene zbirke napisao izpozicije bezo~ne, literarno bezo~ne proiz-voljnosti. I ja taj neobi~an podatak daBosna ima ne lo{eg, jer lo{ih ima i previ{e,nego la`nog pjesnika, u sredini koja ni malone njeguje fenomen ~itanja, nego op}imustrojstvom obrazovanja njeguje samofenomen pisanja, i u op}oj klimi primjedbeda svako smije uzeti sebi za pravo suditi oknjièvnom djelu, a niko o, recimo, vi{ojmatematici ili kirurgiji, ne bih mogao niobjelodaniti da, na sre}u i moje svekolikoolak{anje, taj la`ni pjesnik nije tu nedavnoobjavio i nekoliko pjesama koje nisu la`ne. Pa kako se zove taj pjesnik?

93BEHAR 101-102


Prenosi se od hadì Ervina Jahi}a, koji prenosi odha fiza Saudina, a on je ~uo od mutevelije iz Zenice,ko ji je opet to prenio od hadì Ahmeda iz Ilija{a da jene ki insan u jednoj bosanskoj dàmiji, na nekom si -je lu, zamolio knjièvnika hadì Nedàda Ibri{imovi}ada se prigodnim rije~ima obrati okupljenim dèmat-lijama. Ovim lancem prenosioca, vjerodostojan onbio ili ne, prenosi se hikaja o Nedàdovim pjesmamamuslimankama. Prenosi se da je Nedàd Ibri{imovi}bio nemalo zbunjen ovom molbom jer nije nakaniotu ve~er i{ta govoriti. Neko vrijeme se me{koljio namjestu. “Hm, pa ne znam, ja.. {ta bi, pa, nisam ja ho -dà…“ No, suo~en sa znatièljnim pogledima dè -mat lija koji su o~ekivali da im se obrati veliki knji -èvnik, Nedàd se odvaìo i krenuo pripovijedati: “Neznam ja da li je ba{ to~no tako, ali ~itao sam ja nekiha dis, Boga mi ne mogu se sjetiti koji, da je na{ Pos -lanik, s.a.v.s., i{ao iz Mekke u Medinu u pratnji svo-jih ashaba. Pa je na tom dugom i iscrpljuju}em pututraìo od njih da mu recitiraju pjesme predislams -

kog arapskog pjesnika. Ashabi su mu izrecitirali je -d nu, pa je on traìo jo{ jednu, i onda jo{ jednu i takodalje. A oni se na{i ashabi svi redom ibretili {to se tona{ Poslanik, koji je poslan kao Milost svim svjetovi-ma, nadahnjuje pjesmama nekog nevjernika. Jedanod ashaba se odvaì pa upita Muhammeda, a.s.:‘Alla hov Poslani~e, a {to ti se toliko svi|aju pjesmejed nog nemuslimana i nevjernika.’ Na to Poslanikod govori: ‘Mo`da on jest nevjernik, ali njegove pje-sme su muslimanke!’“

Ova hikaja je samo jedna od mnogobrojnih koje kru -è po raznim neformalnim knjièvnim domjencima,ali, o~ito, i onim neformalnim dàmijskim. Po cijelojBo sni se prepri~avaju dogodov{tine dobrog NedàdaIbri{imovi}a, prenose se brojni utisci i sje}anja najed nu od najbriljantnijih osobnosti koja je hodala tomzemljom. Hikaja o pjesmama muslimankama sas vimse uklapaju u pretpostavke Nedàda Ibri {i mo vi}a dasvaki autor pi{e inspiriran {ejtani ili ruhani inspiraci-jom. To jest, pi{e inspiriran svojom niòm prirodomkoja dolazi od {ejtana ili onom vi{om ruhanijetskomkoja dolazi od Boga. Bilo je zanimljivo pro matratimedijske napise nakon preseljenja na bo lji svijet jed-nog od najve}ih bo{nja~kih knjièvnika. Naime, nekikoji su mu do ju~er okretali glavu, nazi va ju}i ga“bo{nja~kim fa{istom“ (u svome neznanju, pritomprosu|uju}i, vrlo grubo, da je rije~ o osobi ideologizi-ranoj islamom), uskra}ivali mu (nemu{tim metoda-ma dekonstruirali) gdje god su stigli i umanjivalistvarnu knjièvnu veli~inu – a javljali su se netomnakon njegove smrti sladunjavim tekstovima punimsu}uti i s obzirom na svoje stalne podriva~ke raboteusiljenim i iskupiteljskim In memoriam teksti}ima.

POST SCRIPTUM

BEHAR 101-10294

Nedàdova pjesma muslimankaPotvr|uje se ono {to je gotovo protestno napisao jednom zgodom: Samo Bog znaotkada je bio musliman i kakav je bio musliman. Svaki drugi napis nalik je na zlura-do podmetanje. Uostalom, iz hadisa koji je {aljivo prepri~ao, saznajemo da se moèbiti i nevjernik, a pritom pisati muslimanske pjesme. Stvar je inspiracije, re~enogizvornog nadahnu}a, a toga Nedàdu nije uzmanjkalo. Tako|er, oni koji su mu doju~er podmetali, danas se nadme}u kao njegovi kroni~ari i po{tovatelji, ne da bi pro-movirali djelo Nedàda Ibri{imovi}a nego da bi iz toga u{i}arili neku osobnu korist.Da budu u ìì knjièvne povijesti, ali ne kao vje~nici Ibri{imovi}i, ve} kao truhliknjièvni mejti.

Pi{e: Filip Mursel Begovi}

POST SCRIPTUM

BEHAR 101-102 95

No, to nam je ve} poznato, inaàlost, svjedoci smo ta kvihcikli~kih, post mortem ucviljenihtekstovnih ido latrija, koje suzakasnile zbog institucionalnihknji evnih zihera{a. Ostaje ipakmonument Ibri{i mo vi}eva djela ipripovjeda~ko poetska opijenostma gijom rije~i. Du{obri`nicima,koji nisu znali kome zapravo de -nun cirati njegovo muslimanskonadah nu }e, najlak{e je bilo izno-vice otkrivati njegov ve} od ba~enitubitak svjetovnja{tva – iako timenikoga nije o{tetio, nego, pretpo-stavljamo, samo sebe sama.Potvr|uje se ono {to je gotovopro testno napisao jednom zgo-dom: Samo Bog zna otkada je onbio musliman i kakav je bio mu s -liman. Svaki drugi napis nalik jena zlurado podmetanje. Uos ta -lom, iz hadisa koji je {aljivo prep -ri ~ao, saznajemo da se moè biti ine vjernik, a pritom pisati musli-manske pjesme. Stvar je inspira-cije, re~enog izvornog nadahnu}a,a to ga Nedàdu nije uzmanjkalo.Tako|er, oni koji su mu do ju~erpodmetali, danas se nadme}ukao njegovi kroni~ari i po{tovate-lji, ne da bi promovirali dje loNedàda Ibri{imovi}a nego da biiz toga u{i}arili neku osobnu ko -rist. Da budu u ìì knjièvne povi-jesti, ali ne kao vje~nici Ibri {i -movi}i, ve} kao truhli knji evnimejti. Nedàdova popularnost,me |utim, po najvi{e me|u vlasti-tim narodom, moè se pripisative likoj ljubavi toga autora premaBo sni i njenim stanovnicima. Iztoga proizlazi da je ta ljubav bilaobo strana. Uostalom, ne pripadali njegovo djelo upravo njima, nje-govim ~itateljima ma gdje oni bili ibez obzira na vjeru i nacionalnupripadnost.

Treba istaknuti, kao neku vrsturedni~ke opaske, da je ovaj te -

matski broj Behara nastajao vi{eod dvije godine. Na po~etku je biozami{ljen vrlo ambiciozno – kaoneka vrst odgovora na slabo me -dijsko pra }e nje izdanja Ibri {i -movi}evog romana “Vje~nik“ uizda va ~koj ku}i V.B.Z. u Zagrebu.Prva ideja je bila da oku pimo tri-desetak najuglednijih knjièvnihkriti~ara i knjièvnika iz ~itaveregije da pi{u o Ibri{imo vi }e vomdjelu i da ga dostojno i vrijedno-sno valoriziramo u Hrvatskoj –

kao {to je i zasluìo. Nedàd je bioodu {evljen idejom, ali nakon prvihkontakata s mo gu }im suradnici-ma shvatili smo da je odaziv slab.Na {a ambicija da “Vje~nika“predstavimo Hrvatskoj ne o~e ki -vano se uru{ila i bila je odgo|enado daljnjeg. Kako bi se autorubarem malo iskupili, dok je on~ekao svoj Behar, na zadnjoj kori-ci objavili smo jednu od njegovihnajpoznatijih pjesama pod nazi-vom “Bosna“. Me|utim, pjesma jebila skinuta s ne kog internetskogsitea i nije bila u obliku u kojem jeiz vorno pisana. Tada smo nau~ilida Nedàd, ~e ka ju }i svoj tematskiBehar, itekako drì do svojih pje-sama – posebice do onih kojeimenuje ruhani musli ma nkama.Pjesma “Bosna“ je, vjerovali vi iline, mu sli manka. Tada je ured ni{ -tvo Behara obe}alo da }e pje smumuslimanku tiskati ponovo i uzispriku.

Ovom prigodom to ispravljamo –objavljujemo pjesmu u njenom iz -vornom obliku, onakvu kakva tre -ba biti i onakva kako bi je svi ubu -du}e trebali pretiskavati i koristitiza rahatluk i izvo|enje. Bo`jomvoljom, Nedàd Ibri{imovi} nijedo ~ekao objavljivanje ovog Be -hara.

Halali Nedàde, halali pjesmomuslimanko {to smo te objavili sneznatnim, ali za njenog autorapogolemim gre{kama. Nadamose da smo ovime poravnali na{edugove.

[to se same pjesme ti~e ona seuzdiè pred nama toponimskidraguljna, hidronimski umivena,floristi~ki mirisna i u arhetipumaj ke kao sigurno uto~i{te i kaonajdublji sklad ljubavi za sve one“koji granice Bosne osje}aju kaogranice vlastite koè“.

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja kad pla~e klobu~aju kiseljaci sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna ti{inau toj ti{ini jedna njivau toj njivi obeharalo stablo

Bosna zimi po svu no} srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca Kad Bosanac lijeè na po~inak on polahko glavu spu{ta na zemlju da zemlju ne povrijedi

Bosna ima majkuMajka se popne na brdo iznad pruge pa mahne ma{inovo|i Majka mahne ma{inovo|i a lokomotiva krisne

Bosna ima ku}u u ku}i ìvi staricanjen osmijeh je ajet o Dènnetu

Izuj obu}u kad prelazi{Koranu, GlinuSavu i DrinuOperi noge u rijekamaBosna je }ilimom zastrta

Jezik je izgleda uvijek kod svoje ku}e, nigdje ne ide, jer ne samo u bosanskom, nego i u svim jezicima svi-jeta nedostaje hiljade raz li ~i tih rije~i za nostalgiju. Nostalgija uvijek, ma gdje oti{ao, ostaje kod ku}e i jezikje ne pozna je, ni onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si u{ao.

*Vi{e volim biti mali musliman nego veliki ~ovjek. A mo`da sam mogao re}i i da vi{e volim da budemmalo musliman, nego puno ~ovjek. Postoje i dìni, nevidljiva bi}a, od kojih su neki muslimani, a nekinisu. Postoji ~ovjek koji bi htio da bude inènjer, nije zadovoljan samo time da bude ~ovjek...

*Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati duè od sedam dana. Nakon sedam dana hvata me nes vjestica.I {to je jo{ ~udnije, moè u toj ze mlji biti obilje hrane za mene, ali koliko god da jedem, ja sam gla-dan. Samo ti me ne vrati mojoj ku}i!

*U Bosni vlada privid mu sli manstva, a onda je i taj pri vid hipertrofiran, nakarad no izvikan, muslimani ne -ma ju utjecaja ni na {ta, u knji e v no sti pogotovo. I u va scijeloj Bo sni su ne pre ki d no izvrg nuti vri je |a nju,na padanju, nerazumi je va nju, zastra {i va nju i ta k vim stva rima ka ko ondje gdje su ve}ina, ta ko i on dje gdjesu manjina.

*Osnovni pojam humanisti~ke religije neoliberalne dogme ljudska prava je pogre{an, moè se re}iprava za sve ljude, a ne moè se re}i ljudska prava jer bi onda trebalo da su ostvarena (kao {to suostvarene ljudske o~i, ili ljudske ruke).

Nedžad Ibri{imovi}

Valjda }e mi se sada napokon prestati podsmjehivati kada ponovim:Nedàd je bio najve}i umjetnik ikada ro|en u Bosni i Hercegovini.

Abdulah Sidran

BERI]ET RIJEÎ

godina xx 2011. broj 101-102 cijena 40 kn behar · o ned`adu ibri{imovi}u pi{u:ferid muhi}, ervin...

Documents